Izvorni znanstveni rad

Jasna Novak Milić

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Marica Čilaš Mikulić
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Glagolski vid u inojezičnome hrvatskome

– izazov na mnogim razinama
Opće je poznata činjenica da je glagolski vid jedan od najtežih, ako ne i naj-
teži dio hrvatskoga jezika za većinu inojezičnih govornika hrvatskoga jezika.
Razlog je tomu složenost te jezične kategorije i činjenica da za odgovarajuću
primjenu glagolskoga vida nije dovoljno poznavati glagolsku morfologiju,
koja je u hrvatskome već sama po sebi vrlo složena. Za pravilnu je primjenu
glagolskoga vida, koji se često deinira kao govornikov subjektivan pogled na
radnju, presudno i dobro poznavanje sintakse, ali i semantike, odnosno široko
znanje o svijetu viđeno kroz prizmu hrvatskoga jezika. Nemogućnost davanja
uvijek jasnih, jednoznačnih i egzaktnih pravila o uporabi vida u nastavi inoje-
zičnoga hrvatskoga predstavlja znatnu poteškoću i nastavnicima i studentima.
U radu se govori o glagolskome vidu kao dijelu šire jezične kategorije –
aspektnosti te mogućnostima, odnosno preduvjetima za njegovo usvajanje.
Poučavanje glagolskoga vida neodvojivo je povezano s upućivanjem i pou-
čavanjem druge sastavnice aspektnosti – s leksičkim vidom, odnosno tipom
glagolske situacije, tj. akcionalnosti ili s aktionsartom. Na temelju nastavnog
iskustva u poučavanju hrvatskoga J2 i primjera iz nastavne prakse te široke
aspektološke literature problematizira se složenost te kategorije i njezino in-
korporiranje u nastavu inojezičnoga hrvatskoga od početnih do naprednih
razina. Pozornost se posvećuje i izvanjezičnim čimbenicima koji mogu utjeca-
ti na uporabu vida, drugim riječima, slučajevima kad jezični obilježivači nisu
dostatni za odabir svršenoga ili nesvršenoga oblika, već za odabir glagolskoga
vida postaju relevantni koncepti kao što su speciično zajedničko znanje sugo-
vornika, očekivanje, veličina objekta i slično.
Ključne riječi: glagolski vid, aspektnost, inojezični hrvatski

1 Glagolski vid (aspekt)

Glagolskim vidom obično se naziva leksičko-gramatička kategorija hrvatskih glagola
kojom se razlikuju svršeni od nesvršenih glagola (npr. Barić i dr. 1990:131, Babić
i dr. 1991:669, Silić i Pranjković 2005:48 itd.). Takvo se viđenje glagolskoga vida
podudara s dijelom slavenske jezikoslovne literature gdje se glagolski vid, tj. aspekt,

43
44 Jasna Novak Milić / Marica Čilaš Mikulić

deinira kao unutarnja kategorija glagola, imanentna glagolskomu leksemu. U hrvat-

skoj se jezikoslovnoj literaturi rjeđe pronalazi deinicija glagolskoga vida prema ko-
joj je glagolski vid/aspekt pogled na situaciju, različiti načini gledanja na vremensko
ustrojstvo situacije, subjektivna kategorija (pr. Hermann 1927, Jacobson 1971, Ma-
slov 1962, Forsyth 1970, Comrie 1976, Ridjanović 1976 itd.). Prvom se deinicijom
glagolski vid/aspekt deinira kao svojstvo glagola (leksičko-morfološka kategorija),
a drugom (i) kao svojstvo rečenice (sintaktička kategorija). U prvoj se može govoriti
o glagolskome vidu u užem smislu, a u drugoj o glagolskome vidu/aspektu u širem
smislu, odnosno o sintaktičkom aspektu ili aspektnosti, kako se tako deinirana jezič-
na kategorija još naziva u literaturi. Uz gramatičku i sintaktičku sastavnicu važan su
i neodvojiv dio glagolskoga vida, a u opisima često i zapostavljen, i leksička svojstva
glagola (imanentno značenje i akcionalnost / aktionsart / način vršenja glagolske
radnje1).
Hrvatske gramatike opisuju glagolski vid, ali ne donose pravila pomoću kojih bi
inojezični govornik mogao naučiti njegovu uporabu. To je složena kategorija koja
uključuje niz pravila od kojih mnoga nisu precizno deinirana (npr. tvorbena) ili
nisu jednoznačna (npr. sintaktička), a uz sva gramatička i tvorbena pravila pravilna
je uporaba odgovarajućih oblika nemoguća bez poznavanja značenja glagola, točnije
značenjskih nijansi u konkretnoj glagolskoj situaciji. Pravila na pojedinačnim jezič-
nim razinama nude malo rješenja za pravilnu uporabu glagolskoga vida za inojezične
učenike.

2 Glagolski vid u J2
2.1 Morfološka razina
Iz morfološko-tvorbenog opisa glagola inojezični učenik može naučiti da se hrvat-
ski glagoli dijele na svršene (perfektivne) ili nesvršene (imperfektivne), a da postoje
i dvovidni; da je većina jednostavnih glagola nesvršenoga (ići, znati), a tek manji
svršenoga vida (reći, leći, sjesti, naći); da se tvore suiksacijom i preiksacijom, pri
čemu nije uvijek razvidno koji su preiksi pravi vidski, a koji primarno mijenjaju ak-
cionalnost glagola, tek sekundarno i vid (pisati – napisati); da se pri tvorbi vidskih
parnjaka događaju glasovne promjene, primjerice jotacija (sukobiti → sukobljavati),
promjena korijenskog samoglasnika (prevesti → prevoditi), duljenje sloga (slomiti →
slamati), promjena suglasnika (istaknuti → isticati), promjena naglaska i kraćenje jata
(razumjeti → razumijevati) itd. Takav je morfološki opis u hrvatskim gramatikama
neprikladan za većinu inojezičnih učenika osim za studente slavistike. Umjesto opisa

1 O aspektološkoj terminologiji više u Novak Milić 2010.

 Glagolski vid u inojezičnome hrvatskome – izazov na mnogim razinama 45

i pravila tvorbe učenicima više koristi upoznaju li se rano s glagolima u paru, pri
čemu nije presudno tvore li neka dva glagola tzv. „pravi“ ili „nepravi“ vidski par ako
ih kao vidske parnjake doživljavaju izvorni govornici (npr. čitati – pročitati, pisati –
napisati, jesti – pojesti)2. Tako se, osim problematike tzv. „praznih“ preiksa zaobilazi
i obrazlaganje već navedenih morfoloških pojava pri tvorbi vidskih parnjaka (glasov-
ne promjene, supletivna tvorba itd.) i vidski se parovi uče kao leksičke jedinice. Za
uspješnu i točnu uporabu svršenih i nesvršenih oblika u hrvatskome jeziku morfo-
logija sama po sebi ionako nije dovoljna, jer samo poznavanje svršenih i nesvršenih
oblika na razini prepoznavanja inojezičnim govornicima ne pomaže bez informacija
o tome kako svršene i nesvršene glagole uklopiti u rečenicu, a da ona bude i grama-
tički točna i smislena.

2.2 Sintaktička razina

Na sintaktičkoj razini inojezični učenik dobiva više korisnih informacija o uporabi
vidskih oblika. Učenicima se preporuča ponuditi popis veznika, priloga, priložnih
izraza i sl. koji služe kao smjernice za odgovarajuću uporabu vida (Čilaš 2005). Me-
đutim, sintaktičkih je pravila i različitih mogućnosti mnogo. Tako se, na primjer, iz
sintaktičkih odnosa o glagolskome vidu može naučiti da se svršeni oblici ne mogu
rabiti za izricanje tzv. prave sadašnjosti, ali se mogu pojaviti u prezentu ako se rečeni-
com izražava habitualnost (Uvijek pročitam knjigu (do kraja)), uvjetnost (Kad proči-
tam knjigu (do kraja), vratit ću je u knjižnicu.) ili modalnost (Možda danas pročitam
knjigu (do kraja)). Također se može naučiti da se svršeni vid rabi uz priloge koji ozna-
čavaju trenutnu radnju (Odjednom su ustali i otišli.) ili uz priložne oznake kojima
se izražava ukupnost vremena, potrošeno vrijeme (Mønnesland 2007) (Pročitali smo
knjigu za dva dana.), a nesvršeni vid za izražavanje trajnih radnji (Čitali smo knjigu
dva dana.) ili uz veznik dok za istodobne trajne radnje (Dok sam slušao, razmišljao
sam o koječemu.) itd. Mnogobrojnost mogućnosti onemogućuje oblikovanje jedno-
stavnih i jednoznačnih sintaktičkih pravila koja ne bi uključivala niz iznimki. Osim
toga, sintaktička pravila, kao ni morfološko-tvorbena, sama po sebi također nisu do-
voljna jer se, prije ili kasnije, učenici susreću s primjerima poput (1).
(1a) Katkad čitam knjigu.
(1b) Katkad pročitam knjigu.

2 Više o problematici vidskih parova u npr. Mønnesland 2003, Cvikić i Jelaska 2007, Novak Milić
2008, Čilaš Mikulić 2012 itd.
46 Jasna Novak Milić / Marica Čilaš Mikulić

2.3 Semantičko-pragmatička razina

Ni morfološka ni sintaktička pravila ne mogu objasniti zašto je u (1) moguće i gra-
matički ispravno i (a) i (b), a zašto je u (2) moguće samo (a), ne i (b).
(2a) Svakoga dana pročitam novine.
(2b) *Svakoga dana pročitam enciklopediju.
Da bi inojezični učenik znao zašto je (2a) prihvatljivo, a zašto (2b) nije, ponajprije
mora razumjeti poruku obiju rečenica, znati da pročitati u obje rečenice podrazu-
mijeva pogled na radnju u cjelini, dakle radnju koja ima svoj početak i završetak u
određenom razdoblju (24 sata). Nužno je i pragmatičko znanje o tome da se novine
obično sastoje od tolikog broja stranica, riječi ili znakova koje je moguće pročitati
(od početka do kraja) u 24 sata, a da to nije (prototipan) slučaj kod enciklopedije.
Za odabir glagolskoga vida u (2) presudan je dakle negramatički element, tj. veli-
čina, opseg objekta. Uspješnoga usvajanja glagolskoga vida nema bez pridruživanja
značenja obliku, a često ni bez pragmatičkoga znanja o svijetu oko nas. Inojezični
govornik, dakle, ne može svladati uporabu glagolskoga vida a da ne usvoji njegova
morfološka, sintaktička i naročito semantičko-pragmatička svojstva.

3 Glagolski vid u inojezičnom hrvatskom

Posebni priručnici i(li) vježbenice za učenje glagolskoga vida u inojezičnome hrvat-
skome ne postoje. Većini je postojećih udžbenika za inojezični hrvatski zajednička
nesustavnost i šturost u obradi glagolskoga vida te obično (pojednostavljen) opis
preuzet iz gramatika namijenjenih izvornim govornicima 3.
O glagolskome vidu iz perspektive inojezičnoga hrvatskoga posljednjih se godina
bavilo više znanstvenih i stručnih radova, a u nekima se od njih predlažu konkretna
rješenja za poučavanje te složene kategorije (Mønnesland 2003, Opačić 2002, Opa-
čić 2004, Geld i Cvikić 2004, Jelaska i Opačić 2005, Jelaska, Cvikić i Musulin 2005,
Čilaš 2005, Jelaska i Bošnjak 2005, Cvikić i Jelaska 2007, Cvikić i Kuvač 2007, No-
vak Milić 2007, Mønnesland 2007, Novak Milić 2010, Novak Milić 2012, Čilaš
Mikulić i Novak Milić 2012 itd.).
Tako, na primjer, Mønnesland (2003) naglašava važnost semantičke sastavnice
u poučavanju vida, a potom i sintaktičke sastavnice (2007). Naime, u suglasju s no-
vijim aspektološkim istraživanjima ističe da glagolski vid katkad ovisi o vrsti dopu-
ne (npr. je li objekt u jednini ili množini, ili o vrsti priložne oznake), o glagolskom

3 Više o obradi aspekta u različitim udžbenicima za hrvatski kao J2 u Geld i Cvikić (2004) te Cvikić
i Jelaska (2007)
 Glagolski vid u inojezičnome hrvatskome – izazov na mnogim razinama 47

vremenu, o inherentnome značenju glagola, o temporalnom okviru unutar kojeg se

mogu pojaviti neki svršeni/nesvršeni glagoli, a drugi ne mogu itd. Jelaska i Opačić
(2005) smatraju da bi udžbenici, priručnici i rječnici trebali sustavno navoditi sva-
ki glagol sa svojim vidskim parnjakom, ako on postoji, jer se tako „na minimalnim
parovima može jasno pokazati razlika“ (2005: 168), pri čemu se ponajprije misli na
morfološku i semantičku razliku među parnjacima. S tim se djelomično slažu Čilaš
Mikulić i Novak Milić (2012), s tom razlikom što smatraju da bi prerani susret s
vidskim parnjacima na početnim razinama učenja hrvatskoga jezika mogao nepo-
trebno opteretiti učenike. Stoga se, ovisno o proilu nastave, odnosno vrsti tečaja, s
uvođenjem parova (u udžbeničke cjeline) može pričekati barem do obrade perfekta,
što je u nekim slučajevima jako brzo, u nekima do tog trenutka prođe nekoliko tje-
dana (npr. u Sveučilišnoj školi perfekt se obrađuje u prvom tjednu nastave od četiri,
na Croaticumu oko desetog tjedna od petnaest). Čilaš (2005) smatra da se usvaja-
nje kategorije vida može olakšati ako se učenicima ponude iscrpni popisi veznika,
priloga i priložnih izraza koji dolaze uz perfektivne odnosno imperfektivne glagole.
Korom (2008) u svojem udžbeniku za hrvatski kao J2 namijenjenom učenicima s
njemačkoga govornoga područja polazi od kontrastivnoga pristupa, uspoređuju-
ći konkretne situacije i način na koji su one izražene u njemačkom i hrvatskom. O
kontrastivnom pristupu između hrvatskoga i germanskih jezika (švedskog) u nekim
svojim radovima govori i Novak Milić (2010, 2012), ističući da takav pristup prido-
nosi razumijevanju problematike glagolskoga vida, ali ga je nemoguće provoditi u je-
zično nehomogenim skupinama, odnosno u slučajevima kada nastavnik ne poznaje
prvi jezik svojih učenika. U Sveučilišnoj školi hrvatskoga jezika i kulture uspješnim
se u poučavanju vida pokazao i tzv. „glagolski projekt“ (neobjavljeni materijali)4. U
udžbenicima Croaticuma (Čilaš Mikulić i dr. 2006, 2008 i 2011) može se govoriti
o načelima prototipnosti i postupnosti u obradi glagolskoga vida, no nesustavno su
provedena i uglavnom su usredotočena na izražavanje trajanja radnje.
Upravo se načela postupnosti i prototipnosti čine najprimjerenijima za obradu
vida u inojezičnome hrvatskome, a sustavniji se prijedlog, utemeljen na razinama

4 Svaki učenik u skupini (srednje i napredne) razine dobije jedan hrvatski glagol. Zadatak je svakog
učenika da najprije napiše sve što zna o tome glagolu (oblici, značenja, idiomi i sl.), a zatim da
tijekom četiri tjedna, koliko traje nastava, svaki dan sazna najmanje jednu novu informaciju o svo-
jem glagolu i prenese je drugima u razredu. Nove informacije podrazumijevaju i izvedene glagole i
njihove vidske parnjake te prototipne situacije u kojima se rabe. Učenici također izrađuju plakat o
svojem glagolu koji je tijekom tečaja obješen na zidu tako da ga svi mogu vidjeti i prepisati informa-
cije. Podaci prikupljeni glagolskim projektom dio su ispitnih pitanja.
48 Jasna Novak Milić / Marica Čilaš Mikulić

prema Zajedničkom europskom referentnom okviru za jezike (ZEROJ), donosi u

nastavku.
3.1 Prijedlog za obradu glagolskoga vida po razinama
3.1.1 Razina A1
Na početnom stupnju učenja hrvatskoga kao inoga jezika, A1, glagolski se vid ne
poučava eksplicitno pa se i ne imenuje kao jezična kategorija. Poučava se glagolska
morfologija u sklopu obrade prezenta, potom perfekta pa futura. U tekstovima i
vježbama cilj kojih je usvajanje prezentske morfologije upotrebljavaju se nesvršeni
glagoli koji izriču pravu sadašnjost (3) ili događaje koji se ponavljaju (4).
(3) Gledam ilm.
(4) Svaki se dan budim u 8 sati.
Uglavnom je riječ o glagolima radnje, dok se glagoli stanja javljaju u znatno manjem
broju.
S učenjem perfekta uvode se i svršeni glagoli. Oni izriču jednokratne radnje s
postignutim rezultatom (5) i trenutne radnje (6).
(5) Napisao sam pismo.
(6) Dijete je palo.
Nesvršeni glagoli u perfektu odnose se na radnje koje su trajale (7) i koje su se po-
navljale (8).
(7) Jučer sam dugo učio.
(8) Svaki sam dan učio.
Posljednji se uči futur. U futuru su podjednako zastupljeni i nesvršeni i svršeni gla-
goli. S pomoću nesvršenih glagola izriču se radnje koje se planiraju izvoditi (9), a
pomoću svršenih glagola radnje koje se planiraju izvršiti (10):
(9) Pisat ću pismo.
(10) Napisat ću pismo.

3.1.2 Razina A2
Glagolski se vid počinje eksplicitno poučavati na višem početnom stupnju kada su
učenici usvojili osnovna glagolska vremena u hrvatskome i padežni sustav imenica
(dva velika i teška zadatka) i kada su, u prosjeku, sposobni proizvoditi jednostavne
gramatički ispravne rečenice. Glagolski se vid uvodi preko semantičkog pojma telič-
nosti (koju ne treba nužno imenovati). Riječ je o univerzalnoj karakteristici svjetskih
jezika kojom se označava da je dosegnuta krajnja točka, odnosno završetak ili kraj
 Glagolski vid u inojezičnome hrvatskome – izazov na mnogim razinama 49

nekoga događaja (prema starogrčkom télos – kraj). Ateličnost označava da kraj nije
dosegnut5. S pomoću teličnosti se, dakle, kodira razlika između situacija u kojima
je naglašena dosegnutost cilja nekog procesa, ostvarenost krajnje točke, i situacija u
kojima nije naglasak na postizanju rezultata, već na samoj procesualnosti, na trajanju
procesa. Ta je razlika dio čovjekove konceptualizacije svijeta, njegovih kognitivnih
sposobnosti (Smith 1997, Slabakova 2001). Najlakše ju je shvatiti ako se dvije reče-
nice supostave u perfektu (činjenica je da velik dio jezika koji poznaje opreku svršeno
: nesvršeno tu razliku denotira upravo u prošlim vremenima), kao u rečenicama (11)
i (12).
(11) Jela sam kolač.
(12) Pojela sam kolač.
U (11) riječ je o ateličnoj situaciji. Ona je izrečena nesvršenim glagolom i izravnim
objektom u jednini. U (12) posrijedi je telična situacija iskazana svršenim glagolom
i izravnim objektom u jednini. Dakle, nositelj teličnosti, odnosno ateličnosti, u hr-
vatskome je glagol. U prototipnim upotrebama u teličnim se rečenicama rabi svr-
šeni glagol, a u ateličnima nesvršeni glagol. U tumačenju glagolskoga vida, prema
tome, njeguje se načelo „od rečenice prema glagolu“. Nesvršenim se vidom izražava
procesualnost, a svršenim gotov proces. Nesvršeni glagoli imaju semantička obiljež-
ja [+trajanje] i [+dinamično], primjerice, pisati, trčati, a svršeni [-trajanje] i [+cilj],
npr., pasti, te [+trajanje] i [+cilj], primjerice, napisati.
Teličnost i ateličnost prvo se poučavaju u perfektu, a zatim u futuru. U prezentu
se poučava samo ateličnost, jer je teličnost nekompatibilna s pravom sadašnjosti, dok
se relativno upotrijebljena teličnost uči poslije.
Na ovom se stupnju uvode najčešći vidski parovi (npr. jesti – pojesti; pisati – na-
pisati; piti – popiti; čitati – pročitati ...) te se uočava vidska morfologija. Ne ulazi se
u tvorbene procese (pa se tako ne razlikuju „pravi“ od „nepravih“ preiksa, jer to za
prosječnoga inojezičnoga govornika, nejezikoslovca, nije važna informacija), već se
samo radi na prepoznavanju nesvršenih glagola kao onih bez preiksa, a svršenih kao
onih s preiksom. Na ovoj se razini ne govori o tome da ima glagola koji imaju preiks
5 Smatra se da je Aristotel, razdvajajući glagole u dvije skupine (energeia i kinesis) prvi uočio razliku
između radnja koje imaju kraj i onih koje ga nemaju. Nazive telično i atelično u lingvistku je uveo
Garey (1957), a u suvremenoj lingvistici još nema jedinstvene deinicije termina teličnost. Prema
Filip (1999) teličnost rečenice određena je leksičkom semantikom glagola, njegovim dopunama
(obveznima i fakultativnima), dodatcima, diskursnim kontekstom, izvanjezičnim kontekstom
iskaza i općim znanjem o svijetu povezanim sa značenjem rečenice. Neki autori smatraju (npr. Sla-
bakova 2001, Olbishevska 2004) da slavenski jezici kodiraju teličnost u morfo-sintaksi, odnosno
da se može govoriti o teličnim i ateličnim glagolima, ali se (a)teličnost događaja može vidjeti tek u
rečenici.
50 Jasna Novak Milić / Marica Čilaš Mikulić

(i suiks) a nesvršeni su, kao ni o tome da je u teličnim situacijama moguće upotrije-

biti i nesvršene glagole.

3.1.3 Razina B1
Razina B1 podrazumijeva ovladanost osnovnom sintaksom hrvatskoga jezika i bo-
gatijim rječnikom pa se može započeti s uvođenjem manje prototipnih uporaba gla-
gola s obzirom na slaganje vrste glagola i glagolskoga vida. Nakon što je pomoću
pojma teličnosti uvedena kategorija glagolskoga vida u inojezičnome hrvatskome te
upućeno na glavna semantička obilježja svršenih i nesvršenih glagola, na razini B1
proširuju se semantičke skupine nesvršenoga vida glagolima stanja, a svršenoga vida
trenutnim, ingresivnim i initivnim glagolima. Može se, dakako, govoriti i o drugim
akcionalnostima u okviru leksičkih gnijezda najčešćih glagola koji se poučavaju, o
tzv. glagolima u kontekstu (usp. „glagolski projekt“)6. Usto se daju neka sintaktička
pravila za upotrebu glagolskoga vida. Važno je da se još uvijek odabiru česti glagoli,
odnosno prototipne situacije.
1. Sa svršenim glagolima mogu se upotrebljavati priložni izrazi odjednom, izne-
nada, odmah, potpuno, za x vremena… jer su semantički kompatibilni sa svr-
šenim glagolima:
(13) Jesi li potpuno očistio stan?
(14) Odmah je stigao.
(15) Pročitao sam novine za jedan sat.
2. S nesvršenim se glagolima mogu upotrebljavati priložni izrazi dugo, cijeli dan,
cijelo vrijeme, satima, danima, mjesecima, x vremena...:
(16) Dugo sam ga tražio.
(17) Satima je pisala.
(18) Čitao sam novine jedan sat.
(19) Maja je neko vrijeme plivala.
3. Uz fazne glagole, glagole nepotpuna značenja (početi/počinjati, nastaviti/na-
stavljati, završiti/završavati), kao ininitivna dopuna stoje nesvršeni glagoli:
(20) Počela je trčati.

6 O različitim akcionalnostima izvedenima iz istoga glagola treba govoriti od B1 do kraja – početi s

čestim i prototipnim glagolima (npr. oživjeti - oživljavati, preživjeti – preživljavati itd.), nastaviti
s tvorbeno i(li) značenjski rjeđima i rijetkima (npr. zaživjeti – ø). Rijetke izvedene glagole većina
inojezičnih govornika hrvatskoga jezika treba naučiti samo za pasivnu uporabu.
 Glagolski vid u inojezičnome hrvatskome – izazov na mnogim razinama 51

3.1.4 Razina B2
Na razini B2 glagolski se vid i dalje promatra kao sintaktička kategorija. Poučava se
upotreba vida u zavisnosloženim rečenicama. U vremenskim surečenicama, primje-
rice, uz neke veznike upotrebljavaju se samo svršeni glagoli, a uz neke dolaze oba
vida, ovisno o tome je li u tim rečenicama izrečena istovremenost, poslijevremenost,
prijevremenost i kakvo je trajanje dviju radnja. Iz toga slijede ova dva pravila:
1. U vremenskim surečenicama koje sadrže veznike netom što, tek što, prije nego
što, tek kad, samo što, nakon što, kad je riječ o prototipnoj upotrebi vida, upo-
trebljavaju se svršeni glagoli.
2. U vremenskim surečenicama koje sadrže veznike kad i dok, ovisno o odnosu
koji se izriče (prijevremenost, poslijevremenost i istovremenost), javljaju se
glagoli i svršenoga i nesvršenoga vida.
Osim toga, na razini B2 više se govori o manje prototipnim uporabama prezenta (o
historijskom prezentu (21) i prezentu kojim se izriču buduće radnje (22) i (23) te o
vidu koji se javlja u takvim situacijama, primjerice:
(21) Ona prvog dana upozna puno ljudi.
(22) On dolazi sutra.
(23) Možda dođem sutra.
Također se poučava o habitualnim događajima u prošlosti (24, 25) i sadašnjosti (26,
27):
(24) Izlazili su petkom i subotom.
(25) Izišli bi petkom i subotom.
(26) Izlaze petkom i subotom.
(27) Svakoga dana čitam novine/pročitam novine.
Dakle, još se više prostora daje relativnoj upotrebi glagolskih vremena i s time pove-
zanoj upotrebi vida.

3.1.5 Razina C1
Na završnom stupnju učenja govori se o neprototipnim upotrebama vida u kojima
ključnu ulogu ima upravo govornikov odabir kako će prikazati određenu situaciju –
hoće li staviti motrište na procesualnost ili na završenost procesa. Tako se, primjerice,
u teličnim situacijama mogu rabiti nesvršeni glagoli:
(28) Ja sam već jela.
(29) Jesi li gledao ilm „Prohujalo s vihorom“?
52 Jasna Novak Milić / Marica Čilaš Mikulić

U tim je primjerima riječ o upotrebi vida koju neki autori nazivaju nesvršenom
konstatacijom činjenica (Dickey 2000). U slavenskim je jezicima moguće, ovisno o
pragmatičkim elementima kao što su očekivanje, vjerojatnost, veličina objekta, za-
jedničko iskustvo i slično, upotrijebiti nesvršeni vid u teličnim situacijama, a svršeni
u ateličnima. I u sljedećim rečenicama u kojima su izrečene habitualne radnje u pre-
zentu moguć je izbor vida:
(30) Svaki je dan pušio/popušio dvije kutije cigareta.
(31) Za doručak obično pijem/popijem čaj.
(32) Poslije večere čitam/pročitam novine. (O mn)
(33) Poslije večere čitam/*pročitam roman. (O jd)
U (32) može se rabiti i svršeni i nesvršeni vid, bez obzira na to što je u funkciji objek-
ta imenica u množini (pluralia tantum), dok je u (33) ispravniji nesvršeni vid, bez
obzira na to što je u funkciji objekta imenica u jednini. Na izbor vida tu utječu izva-
njezični elementi kao što su veličina objekta i vjerojatnost izvršavanja radnje.
Dakle, u iskazivanju vida, osim onoga obveznog, da se izreče situacija kakva jest,
postoji mogućnost odabira, a taj odabir ne ovisi samo o govorniku već i o sugovorni-
ku, odnosno onome tko je dio komunikacijskoga konteksta. U takvim se situacijama
vid pokazuje (tj. dokazuje) kao subjektivna jezična kategorija (usp. Agrell 1908).

4 Zaključak
Pristup predložen u ovome radu zamišljen je kao okvir pomoću kojeg nastavnici
mogu osmišljavati različite nastavne materijale prilagođene konkretnim učenicima
i njihovim potrebama. Osim što prati načelo prototipnosti situacija i značenja, koje
se nametnulo tijekom višegodišnje lektorske prakse autorica, u većoj je ili manjoj
mjeri u skladu i s rezultatima istraživanja usvajanja vida provedenih za hrvatski i za
druge jezike (npr. Bardovi-Harlig 2000 za engleski, Slabakova 2005 za češki, Cvikić
i Jelaska 2007 za hrvatski).
Poučiti inojezičnoga govornika vidu nije lako. Glavni je preduvjet vrijeme – usva-
janje uporabe glagolskoga vida u hrvatskome dugotrajan je i složen proces isprepleten
s usvajanjem glagolske morfologije, sintakse i općenito značenja. Kolebanja u upo-
rabi glagolskoga vida česta su i kod inojezičnih govornika koje smatramo izvrsnim
govornicima hrvatskoga jezika te su katkada jedini pokazatelj da je riječ o inojezič-
nome, a ne o izvornome govorniku. Pravilnim se pristupom u poučavanju glagolsko-
ga vida mnogim inojezičnim govornicima hrvatskoga može olakšati razumijevanje te
izrazito složene jezične kategorije te se time može ubrzati proces njezina usvajanja.
 Glagolski vid u inojezičnome hrvatskome – izazov na mnogim razinama 53

Međutim, ne postoji jedan pristup primjenjiv u svim nastavnim okruženjima

– pristupi trebaju uzeti u obzir dob učenika, njihovo predznanje, motivaciju, uče-
nikove općejezične sposobnosti i sl. Za prosječnoga inojezičnoga govornika hrvat-
skoga jezika, učenika koji nije jezikoslovac nego mu hrvatski treba za svakodnevnu
komunikaciju, najprikladnijim se pristupom čini pristup utemeljen na načelu proto-
tipnosti: početi s čestim i jednostavnim prema rjeđem i složenijem, od sintaktički i
semantički nezahtjevnog do sintaktički i semantički zahtjevnog, uz preduvjet da se
glagoli (npr. u udžbeničkim rječnicima) od upoznavanja s prefektom, ako je riječ o
učenicima koji s učenjem hrvatskoga počinju ispočetka, navode u parovima (kako
bi učenici osvijestili postojanje dvaju glagola istoga osnovnoga značenja). Važno je
dakako pokazivati primjenu pojedinih vidskih parnjaka u prototipnim situacijama,
s obzirom na to da su neka svojstva kategorije vida, ili točnije, aspektnosti, vidljiva
tek u kontekstu.
Treba također naglasiti da je za uspješno usvajanje glagolskoga vida presudan bo-
gat rječnik i dobro poznavanje slike svijeta kroz prizmu hrvatskoga jezika. Stoga,
iako u ovome radu o tome nije bilo mnogo riječi, treba pronaći način da poučavanje
vida prati poučavanje leksika, pri čemu se ponajprije misli na preigirane glagole, od-
nosno razlike među njima s obzirom na njihovu akcionalnost.

Literatura
Agrell, S. 1908. Aspektänderung und Aktionsartbildung beim polnischen Zeitworte: ein Bei-
trag zum Studium der indogermanischen Präverbia und ihrer Bedeutungsfunktionen.
Lund: Ohlsson.
Binnick, R. I. 1991. Time and the Verb: A Guide to Tense & Aspect. Oxford: Oxford Univer-
sity Press.
Cvikić, L., Jelaska, Z. 2007. Složenost ovladavanja glagolskim vidom u inojezičnome hr-
vatskome. U: LAHOR: časopis za hrvatski kao materinski, drugi i strani jezik. Vol.2.
No.4. 190 – 216
Cvikić, L., Kuvač, J. 2007. Usvojenost hrvatskoga jezika u romske djece predškolske dobi, u
Cvikić, L. (ur.) Drugi jezik hrvatski, Zagreb: Proil, 84–90.
Čilaš, M. 2005. Usvajanje glagolskoga vida u hrvatskome kao drugome/stranome jeziku, I.
HIDIS, Zagreb (izlaganje).
Čilaš, M. i sur. 2006. Zagreb: Hrvatski za početnike 1 – udžbenik i rječnik. Hrvatska sveuči-
lišna naklada
Čilaš Mikulić, M. i sur. 2008. Razgovarajte s nama! – udžbenik hrvatskoga jezika za više
početnike. Zagreb: FF Press
54 Jasna Novak Milić / Marica Čilaš Mikulić

Čilaš Mikulić, M. i sur. 2011. Razgovarajte s nama! – udžbenik hrvatskoga jezika za niži
srednji stupanj. Zagreb: FF Press
Čilaš Mikulić, M., Novak Milić, J. (2012). Glagolski vid u inojezičnome hrvatskome – iza-
zov na mnogim razinama. XXVI. međunarodni znanstveni skup HDPL-a: Jezik
kao informacija, Zagreb 11.–13. svibnja 2012. (izlaganje)
Čilaš Mikulić, M. 2012. Glagolski vid u hrvatskome kao drugome i stranome jeziku, Zagreb:
ilozofski fakultet (doktorska disertacija).
Dickey, S. 2000. Parameters of Slavic Aspect: a cognitive approach. Stanford, California:
CSLI Publications
Filip, H. 1999. Aspect, Eventuality Types anbd Nominal Reference. London: Routledge.
Garey, H. B. 1957. Verbal aspect in French. Language 33, 91 – 110
Geld, R., Cvikić, L. 2004. Engleski i hrvatski glagolski sustav — što im je zajedničko?,
HDPL, Split (izlaganje).
Jelaska, Z., Bošnjak, T. 2005. Glagolima od komunikacije do gramatike i obratno, 1. HI-
DIS, Zagreb (izlaganje).
Jelaska, Z., Cvikić, L., Musulin, M. 2005. Slavic Verb Aspect: A Step Too High for Native-
like Speakers Competence? EUROSLA, Dubrovnik (poster).
Jelaska, Z. i Opačić, N. 2005. Glagolski vid i vidski parovi, u Jelaska, Z. i drugi: Hrvatski kao
drugi i strani jezik, Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, 152–170.
Jelaska, Z. i Opačić, N. 2005. Glagolski vid i vidski parovi, u Jelaska, Z. i drugi: Hrvatski kao
drugi i strani jezik, Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, 152–170.
Korom, M. 1998. Kroatisch für die Mittelstufe (2005. 3. prom. i prošir. izd.), München:
Verlag Otto Sagner.
Mønnesland, Svein. 2003. Glagolski vid u hrvatskom jeziku. Zbornik Zagrebačke slavističke
škole. FF Press, Zagreb. 21-51
Mønnesland, S. 2007. Je li glagolski vid sintaktička kategorija. U: Kuna, B. (ur). Zbornik ra-
dova znanstvenoga skupa s međunarodnim sudjelovanjem Sintaktičke kategorije, Osi-
jek: Filozofski fakultet – Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 145 – 157.
Novak Milić, J. (2008) Kategorija aspekta dvočlanih švedskih glagola u odnosu prema vidu
hrvatskih glagola, Zagreb: Filozofski fakultet (doktorska disertacija).
Novak Milić, J. (2012). Verbal aspect in SLA – much more than (just) grammar. FLTAL
2012., Sarajevo, 4.-5. svibnja (izlaganje)
Oblishevska, O. 2004. Acquisition of Aspect (Lexical vs. Grammatical) by Ukrainian Chil-
dren. Cashiers linguistique d’Ottawa. Vol 32. 66 – 68
Opačić, N. 2005. Glagolski vid i dvojezični rječnici. U: Jelaska, Z. (ur.). Hrvatski kao drugi i
strani jezik,. Zagreb : Hrvatska sveučilišna naklada
Slabakova, R. 2001. Telicity in the second language. Amsterdam – Philadelphia: John Benja-
mins Publishing Company.
Slabakova, R. 2005. What is so diicult about telicity marking in L2 Russian?. Bilinguali-
sm: Language and cognition, 8/1, 63–77.
 Glagolski vid u inojezičnome hrvatskome – izazov na mnogim razinama 55

Smith, C. S. 1997. he Parameter of Aspect (2. izdanje). Vol. 43. Studies in Linguistics and
Philosophy. Dordrechet: Kluwer Academic Publishers.

Verbal aspect in Croatian as L2 – a challenge on multiple levels

It a well known fact that verbal aspect is one of the most diicult, if not the
most diicult, part of Croatian language for most learners of Croatian as L2.
he reason for that is the complexity of the category and the fact that it is
not enough to master complex Croatian verbal morphology in order to use
verbal aspect in the appropriate manner. To use verbal aspect appropriately it
is at least equally important to master syntax and semantics as well as to have a
broader knowledge of the world as it is seen through Croatian language. Due
to the complexity of verbal aspect on diferent levels it is almost impossible
to give clear, unambiguous rules to L2 learners, which is the cause of constant
frustration for both students and teachers.
In this paper the authors will present Croatian verbal aspect as a part of
a wider linguistic category – aspectuality, and discuss prerequisites for its ac-
quisition. Teaching about verbal aspect is tightly connected to teaching the
other important component of aspectuality – verbal aspect, aktionsart. Based
on classroom experience and relevant literature, the authors will discuss the
complexity of verbal aspect on all levels and possibilities for incorporating
it in teaching Croatian as L2 to all learners – from beginners to advanced.
Special attention will be given to non-linguistic factors that can inluence the
use of verbal aspect, i.e. to situations when linguistic markers are not substan-
tial enough for proper choice of verbal form and when concepts like speciic
common knowledge among collocutors, their expectations, or the size of the
object are considered to be more relevant.
Keywords: verbal aspect, aspectuality, Croatian as L2