La ilāhe illallāhu vaĥdehū lā šerīke leh. Allāhu ekber kebīrā vel ĥamdu lillāhi kesīrā.

Ve subĥānallāhi
rabbil ‘ālemīn. Lā ĥavle ve lā кuvvete illā billāhil ‘azīzil ĥakīm. „Samo je Allah bog, Jedan je On i nema
sudruga. Allah je Najveći, Njemu pripada sva hvala i zahvala. Slavljen je Allah, Gospodar svjetova! Nema
snage ni moći osim sa Allahom, Silnim i Mudrim.“

Svjedočim da nema drugog boga mimo Allaha. Svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov
poslanik, neka je Allahov salavat i selam na njega, njegovu porodicu, njegove vrle ashabe i sve mu'mine i
mu'minke do Dana proživljenja i iskupljanja.

Draga i poštovana braćo, draga naša omladino, draga djeco, cijenjeni džemaate, mjesec ramazan ujedini
srca u dovama i ibadetima, duše nam ispuni miljem posta, mirisom sehura i iftara, milozvukom
mukabelskog Kur'ana, međusobnim saburom u svakovrsnom činjenju dobročinstva. Blagoslovljeno
ramazansko vrijeme oživi vjeru u nama, ujedini vjerničku porodicu, promijeni nam život.

Prenosi se da je Ibrahim b. Edhem htio da uđe u javno kupatilo, ali mu je hamamdžija to zabranio
riječima: “Možeš ući samo ako ćeš platiti.” Ibrahim je zaplakao i rekao: “Allahu moj, on mi ne dozvoljava
da uđem u šejtansku kuću besplatno, pa kako ću ući u obitavalište vjerovjesnika i iskrenih besplatno?!”

U situaciji Ibrahim b. Edhema se, braćo draga, nalazimo svakodnevno. Svakodnevno se od nas
traži da plaćamo ulaske na raznorazne koncerte, da trošimo novac i vrijeme na igru i zabavu. Vidimo da
je među nama sve više onih koji jedva sastavljaju kraj s krajem, sve je više onih koji ruku pružaju, koji
traže. Traže sebi izlaza, pa makar za jedan dan, ili jedan obrok. U isti mah, dvorane i stadioni su puni,
diskoteke i kafići također. Za sve to, nažalost, i mnogi od nas nađu i novac i vrijeme i način kako da se
nađu na tim mjestima.

Međutim, kada nas ezan pet puta na dan pozove, vrlo često smo zauzeti svih pet puta. Gospodar
svih svjetova nas pet puta dnevno očekuje, a mi uvijek imamo važnijeg posla.

Uz to, vrlo lahko nam se pozvati na Allahovu, dž.š., milost. Vrlo često ćeš čuti: Milostiv je Allah,
oprostiće On. Brate dragi, milosti Allahovoj se nadaj tek nakon što uradiš ono što je do tebe. Ustrajavati
u grijehu, oglušivati se na pozive svoga Gospodara, a u isti tren se pozivati na Njegovu Milost predstavlja
ismijavanje sa Allahom, dž.š. Jer, da li se doista nada Allahovoj, dž.š., milosti za oprost onaj koji
godinama nema vremena za namaz, a dnevno sate i sate provodi sa društvom po kafama. Da li se doista
nada Allahovoj milosti onaj koji kad god treba potrošiti u hajr nema i stalno kuka kako se stalno nešto
traži, ali dnevno i po nekoliko puta je u kladionici…

Draga braćo, nadati se Allahovoj, dž.š., milosti ne znači stalno pravdanje za svoje postupke, a da
ništa kod sebe ne popravljamo. Da godine i godine prolaze, a mi, pozivajući se na: OPROSTIĆE ALLAH, i
dalje po starom radimo.

Uzvišeni u Časnom Kur'anu kaže: Zar vi mislite da ćete ući u Džennet, a još niste iskusili ono što su
iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale neimaština i bolest, i toliko su bili uznemiravani
da bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali – uzviknuli: “Kada će već jednom Allahova pomoć!?” Eto,
Allahova pomoć je zaista blizu! (El Bekare, 214.)

Prema tumačenju imama Kurtubija ovaj ajet znači: “Zar ste mislili da ćete ući u Džennet, a da prije
toga ne budete iskušani kao vjernici koji su živjeli prije vas i da ne pokažete strpljenje koje su oni
pokazali?

Draga braćo, iskušenja koja čovjeka zadese su neimaština, bolest, uznemiravanja i na njima
pokazujemo strpljenje tako što smo Uzvišenom zahvalni na svakom stanju. Međutim, ono što moramo
znati jeste da su iskušenja i blagostanje, i vrijeme, i grijeh. U blagostanju trebamo da pokažemo
zahvalnost Uzvišenom na način da ga ne zaboravimo, da nas to ne udalji od Njega. Da ne budemo kao
oni koji se Allaha sjete samo kada ih kakva briga pritisne.

Iskušenje je i vrijeme koje nam je dato kako ćemo ga potrošiti. Paradoks je da za zabavu, koncerte
imamo i novac i vrijeme, a kada nam se ponude neki lijepi sadržaji, gdje se čak od nas ne traži da
plaćamo za iste, onda nemamo vremena. Iskušenje je i grijeh kojeg učinimo. U njemu valja pokazati
iskreno kajanje koje podrazumjeva da nas činjenje tog grijeha tišti, da se sa grijehom ne mirimo i da ne
dozvolimo sebi uzaludnu nadu u Božiju milost koja podrazumjeva uporno činjenje grijeha. Koliko
namaza, teravija u džematu smo klanjali? Koliko sadake podijelili u mjesecu ramazanu? Na koji
mevludski program smo došli?

Jednom od prethodnih vjerovjesnika je objavljeno: “Čovječe, Džehennem skupo plaćaš, a Džennet nećeš
ni za male pare.”

_____________________________________________________________________________________
_________

Uzvišeni Allah obraćajući se nama, draga braćo, kaže: “O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek
donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onog što ste
učinili pokajete” (el-Hudžurāt, 6).

Ovaj ajet osuđuje ishitrenost u širenju informacija, vijesti i priča koje se tiču i odnose na druge
ljude jer takav postupak može izazvati pometnju u društvu, sukobe, ali i to da nekog okrivimo ili
etiketiramo kao oosobu koja je nešto uradila ili rekla a da tako uistinu nije bilo.

Ono što posebno moramo paziti je naš odnos prema bratu i sestri muslimanki. Abdullah ibn
Abbas, r.a., je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., je pogledao u Kabu i rekao: – Čast tebi sveta kućo. Ti si
veličanstvena i veličanstvena je tvoja svetost, ali je svetost i čast vjernika kod Allaha veća od tvoje
svetosti. Allah je tebe učinio svetom iz jednog razloga a kod vjernika je troje učinio svetim: njegov život,
njegov imetak i da se o njemu ima lijepo mišljenje.” (hadis je sahih, Tirmizi i Ibn Hibban)

Kao što vodimo računa da ne uprljamo svoje ruke krvlju vjernika, da ne oštetimo njegov imetak,
isto tako, dakle u istom rangu je da vodimo računa o našem govoru koji se odnosi na vjernika ili vjernicu.
Resulullah, a.s., nam poručuje da je svetost vjernika koju moramo čuvati i koju ne smijemo rušiti lijepo
mišljenje o njemu. Ono što je posebno pogubno, jeste da svojim ružnim govorom o bratu muslimanu ili
sestri muslimanki kod drugih ljudi izazivamo loše mišljenje o njima.

Ogovaranje i potvora su dva velika grijeha, ona za koja smo dužni učiniti pokajanje, ali za koja treba i
halal osobe prema kojoj smo takav grijeh počinili.

Prema hadisu Poslanika, s.a.v.s., ogovoriti osobu znači pričati o njoj u njenom odsustvu ono što joj se ne
bi svidjelo, a potvoriti znači iznositi laži na drugu osobu. Ovdje se moramo dotaći jedne naše zbilje, draga
braćo, a to je da ogovaranje drugih opravdavamo time što o njima govorimo istinu. Istinu smo dužni reći
sudu, policiji i drugim službama koje vode računa o redu i miru u društvu. Ali pričati istinu po sijelima i
kahvama o onom koji sa nama ne sjedi je ogovaranje, veliki grijeh.

Zašto je to tako? Zato što je vjernik vjerniku ogledalo, zato što odnosi među njima moraju biti
poput cigli koje su međusobno čvrsto povezane. Musliman će muslimanu na njegove propuste, greške i
mahane ukazati u četiri oka, a ne iza leđa. Samo djelujući i radeći na ovakav način naša zajednica će biti
poput čvrstog zida u kojem ni jedna cigla neće popustiti.

Draga braćo, jedan od izuzetno “nepoštenih ljudi”, naravno u figurativnom smislu, a koji u naše
domove svakodnevno donosi mnoštvo vijesti i informacija je internet. Grijehu ogovaranja, potvore,
udara na čast drugog čovjeka smo itekako izloženi putem interneta, a posebno društvenih mreža.
Imajmo na umu da klikom na like (sviđa mi se), možemo povrijediti čast svoga brata ili sestre, a da ne
govorimo ako učestvujemo u dijeljenju i komentarisanju onih stvari koje vrijeđaju druge ljude. Zato,
prilikom pregledanja objava, a prije klika dobro razmisli da li taj klik daje podršku onima koji šire
negativna mišljenja, informacije o drugim ljudima.

Vrlo često smo u prilici da čitamo negativne komentare, vijesti i tekstove o našim predstavnicima,
profesorima, doktorima, Islamskoj zajednici, ljudima. U ovim danima, posebno ovima koji su pred nama
bićemo često u prilici da pročitamo, kliknemo, možda dođemo u iskušenje i da podijelimo ružne stvari o
drugim ljudima. Veliki pritisak je na državne istitucije. Veliki pritisak je na Islamsku zajednicu i njene
imame. Draga braćo, prije nego što se uhvatimo ospemo paljbu u onom komentaru ispod BOMBASTIČNE
vijesti, prvo razmislimo je li to zaista tako, malo se saberimo, oduzmimo neke stvari i vidjet ćemo kome
je u cilju da piše takve vijesti, kome je u cilju da slomije kičmu Bošnjaka muslimana, kome je u cilju da
uništi jaku zajednicu. Učinimo to draga braćo i zapitajmo se da li je taj pritisak na dugme, da li je taj klik
pucanj na čast drugoj čovjeka i da li ću pred Bogom odgovarat ako sam pogriješio u procijeni i ukaljao
čast drugog čovjeka,države i njenih institucija?

_____________________________________________________________________________________
_________

Eto sinoć se ramazan potrošio baš kao što isteče sve što poteče, sve sabrano prebere, sve što postane
jednom i nestane:

َ‫ك ِإاَّل َوجْ هَهُ ۚ لَهُ ْال ُح ْك ُم َوِإلَ ْي ِه تُرْ َجعُون‬ ْ ‫ع َم َع هَّللا ِ ِإ ٰلَهًا آخ ََر ۘ اَل ِإ ٰلَهَ ِإاَّل هُ َو ۚ ُكلُّ ش‬
ٌ ِ‫َي ٍء هَال‬ ُ ‫َواَل تَ ْد‬
„I ne klanjaj se, pored Allaha, drugom bogu! Nema boga osim Njega! Sve će, osim Njega, propasti! On će
suditi, i Njemu ćete se povratiti!" (El-Kasas: 88).

‫ُكلُّ َم ْن َعلَ ْيهَا فَا ٍن‬

‫ك ُذو ْال َجاَل ِل َواِإْل ْك َر ِام‬

َ ِّ‫َويَ ْبقَ ٰى َوجْ هُ َرب‬

„Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti" (Er-Rahman: 26-
27).

Svježina ovog bajramskog jutra, budi pitanja koliko smo ovog ramazana dobra učinili i šta smo još mogli
uraditi. Ko je ispunio svoju dužnost potpuno, ima pravo da se raduje. Kao što se u hadisu kazuje: „Postač
ima dvije radosti kojima se raduje: prva radost je zbog iftara kada nastupi, a druga je kada sretne svog
Gospodara raduje se postu kojeg je postio."

Postoje dvije vrste radovanja; radovanje istini i radovanje neistini. Radovanje istini znači radovati se
milosti, blagodati Allaha, dž.š., za našu pokornost.

Oni koji se raduju neistini, raduju se haram imetku kojeg posjeduju, ugledu kojeg privremeno uživaju, a
uz to se Allahu ne zahvaljuju. Oni se raduju zbog svog imetka i djece, te onom što im je priušteno od
harama; strastima, uživanju i imetku.

Ako musliman bude od onih koje je Allah, dž.š., učinio da posti ispravnim ubjeđenjem i očekivanjem
Njegove nagrade, a uz to je klanjao i lijepo i pravilno postio, onda ima pravo da se raduje tom uspjehu od
Allaha, dž.š., ali bez divljenja svojom pobožnošću. Neka se niko ne divi svom ibadetu, jer ne zna da li ti je
ta pokornost prihvaćena? Možda je u njoj bilo greške? Možda je ona činjena iz pretvaranja i neiskrenosti,
ili ne daj Bože, iz oholosti?

Zato budi veseo kada budeš pokoran, a ne divi se samom sebi. Boj se i budi oprezan od Allahovog
iskušenja. Budi obazriv baš onako kako je rekao Ebu Bekr es-Siddik, r.a.: ,,Tako mi Allaha, nisam siguran
od Allahovih iskušenja, pa makar mi jedna od mojih nogu bila u Džennetu."

Ne budi vezan za Allaha samo u Ramazanu. Ne uči Kur'an samo u Ramazanu, pa da ga potom ga u
zamotanom peškiru držiš u vitrini, do slijedećeg Ramazana. Aktivnost ne treba da se smanjuje, jedino
ramazan tu aktivnost treba da povećava. Poslanik, a.s. je vrlo često učio ovu dovu: „O ti koji vladaš
srcima, moje srce učvrsti u Tvojoj vjeri." Jedna od dova onih koji su učvrstili svoja stopala u nauci je
sljedeća: ,,Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kada si nam već na pravi put ukazao, i
daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje!" (Ali Imran: 8)

Nemoj zalutati nakon što si bio na Pravom putu, nemoj posrnuti nakon što si bio istrajan na njemu, već
ostani u stalnoj pokornosti Allahu. Poslanik, s.a.v.s., bi govorio: ,,Allahu najdraže djelo je ono koje se
stalno čini, pa makar bilo i malehno".

Potrebno je zapamtiti da niko nikome neće udijeliti dio svoje opskrbe na Ahiretu. Svaki čovjek je čuvar
svoje opskrbe i neće se sa njom razbacivati, niti će je dijeliti ocu, majci, djetetu, niti bratu. Svaki će
govoriti šta će biti sa mnom, šta će biti sa mnom: „O ljudi, bojte se Gospodara svoga i strahujte od Dana
kod roditelj djetetu svome neće moći nimalo pomoći, niti će dijete moći svome roditelju imalo pomoći!
Allahova prijetnja je istinita, pa neka vas nikako život na ovom svijetu ne zavara i neka vas u Allaha šejtan
ne pokoleba" (Lukman: 33)

Pobožnjaci su govorili: ,,Ružan li je onaj narod koji ne zna za Allaha, osim u vrijeme Ramazana. Budi pravi
pobožni čovjek, a nemoj biti samo sezonski musliman." Znak prihvaćanja dobročinstva, jeste spremnost
činjenja i dobročinstva nakon ramazana. A znak kazne za učinjeno zlo djelo jeste nastavak griješenja
nakon toga. To je kazna prije one ahiretske, ali ako Allah htjedne i bude tobom zadovoljan pružit će ti
priliku da se pokaješ i da dobro jedno za drugim činiš.

Zbog kontinuiteta pobožnosti i nastavka veze sa Allahom, dž.š., i nakon Ramazana, ono što je islam
propisao, a Poslanik, s.a.v.s., na preporučio, jeste post šest dana mjeseca Ševvala. U tom smislu poslanik,
a.s, veli: ,,Ko isposti Ramazan, zatim posti šest dana ševvala, kao da je čitavu godinu postio".

Tumačenje ovog hadisa nam dolazi u drugom hadisu gdje Poslanik, s.a.v.s., kaže: ,,Allah je učinio da za
jedno dobro djelo desetostruko nagradi, tako biva jedan mjesec posta kao deset mjeseci, post šest dana
nakon Ramazana biva nagrada kao za dva mjeseca, tako da se dobiva zbir od jedne potpune godine."
Dakle, mjesec Ramazana se računa kao post od deset mjeseci, a šest dana kao dva mjeseca i taj zbir čini
cijelu godinu posta, odnosno 12 mjeseci. Pa ako čovjek tako nastavi svake godine, isto kao da je postio
cijelo vrijeme.

Budući da smo posteći Ramazan osjetili i fizičke blagodati posta, bila bi prava šteta vratiti se ponovo,
uglavnom, nezdravim navikama ishrane. Nakon ustezanja od hrane i djelimičnog čišćenja organizma, za
održavanje dobrog zdravlja i uravnoteženosti i dalje je potrebna disciplina. Ne kao totalni post već
jedna stroga umjerenost i odabir u kvalitetu i količini hrane koju svakodnevno konzumiramo. Moderni
način života dopušta neumjerenost u svemu i moglo bi se reći da sve bolesti savremenog čovjeka dolaze
od viška svega.

Draga braćo, prva i najvažnija vrijednost, i ono na što smo posebno pazili u Ramazanu jeste namaz,
najvažnija islamska dužnost i najbolji dokaz i potvrda naše pokornosti Allahu dž.š. Namaz je ustvari ključ
sreće i uspjeha na ovom svijetu, a garant spasa na budućem svijetu- samo nas je malo toga svjesno. Naše
nezadovoljstvo, naši problemi koje imamo u životu često su rezultat prekinute veze sa našim
Stvoriteljem od kojeg ovisimo. To nam najbolje Kur’an govori: „O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha,
a Allah je nezavisan i hvale dostojan“.

Draga braćo, zaista smo mi u stalnoj potrebi za našim Gospodarom koji samo očekuje da Mu se
poklonimo, da mu se priklonimo i padnemo na sedždu, iskažemo svoju sićušnost i nemoć te zatražimo
kroz dovu ono što želimo. Zaista je u namazu naš spas, naša najveća snaga, naša vrijednost, zaštita,
najbolji put, veza prema našem Gospodaru i recept za uspjeh na ovom i budućem svijetu. Molim Vas da
svako od nas danas ode kući sa razmišljanjem, kad ću početi redovno klanjati ili kad ću početi redovno
dolaziti na džumu, kad ću početi redovno djecu dovoditi u mekteb, te da budemo svjesni da ovaj svijet
možemo napustiti svakog trena, a u mračnom kaburu je prvo pitanje: jesi li klanjao?
Druga vrijednost ili navika koju smo stekli u Ramazanu jesu slušanje i učenje Kur'ana koji je naš najbolji
putokaz, svjetlo i vodilja kroz život. Nezamislivo je da jedan musliman nikad u životu ne pročita bar
prijevod Kur’ana, kao što je nezamislivo da musliman bar ne pokuša i ne potrudi se naučiti Kur’ansko
pismo-sufaru, kako bi svoj život oplemenio.

Abdullah b. Mes’ud, r.a., kaže: ,,Ko želi da vidi da li voli Allaha i Njegovog Poslanika, neka pogleda u to
koliko i kako voli Kur’an, pa ako ga bude volio – on voli Allaha i Njegovog Poslanika!“

Treća vrijednost ili navika koju smo stekli u Ramazanu jeste džemat i zajednica. Razlog našeg posebnog
osjećanja uz Ramazan te ispunjenosti naše duše najljepšim osjećajima jeste upravo u tome što smo bili
intenzivno i čvrsto vezani za džem’at kroz dolaske na namaze.

Draga moja braćo dovimo i Boga Dragoga molimo da prospe Svoju Milost i blagoslov na naš džemat, da
nam džemat ostane i opstane. Molimo Uzvišenog Allaha da nam se pridruže muslimani koji sa nama žive,
ponekad nam se dive i samo nas posmatraju, ali nam se ne pridružuju. Da bi Islamska zajednica bila
snažne institucija mora imati materijalnu potporu, a članstvo-vazifa je jedini od najbitnijih materijalnih
izvora za opstanak naše zajednice.

Naša četvrta vrijednost ili navika koju smo stekli u Ramazanu jeste dobročinsto, osjećaj za drugoga i
pomaganje u nevolji. Onoliko koliko dijelimo, toliko smo zahvalni Allahu dž.š. Koji nam daje i toliko
čuvamo postojeće blagodati. Kaže Uzvišeni Allah dž.š.: ,,Nećete ostvariti dobročinstvo sve dok ne budete
davali od onoga što vam je najdraže''. Allah s.v.t.a., kaže i ovo: „Što god da podijelite, On će vam
nadoknaditi, jer On je najbolji opskrbitelj“.

I na kraju naša peta vrijednost ili navika koju smo stekli u Ramazanu jeste zahvalnost Uzvišenom Allahu
dž.š. na blagodatima koje uživamo. Ni u jednom drugom mjesecu ne razmišljamo više o blagodati hrane
kao što to činimo u Ramazanu kada postimo. Kao postači, dok smo iščekivali iftar, najjasnije smo vidjeli
ljepotu Božijih blagodati. Dok smo postili, u jednoj čaši vode i u jednom zalogaju hrane, kao na dlanu,
vidjeli smo Božiju milost.

Zato trebamo biti zahvalni našem Gospodaru na blagodatima koje imamo i sjetiti se onih koji ih nemaju.
Rekao je Uzvišeni: „Ako budete zahvalni, Ja ću vam zacijelo još više dati“.

Govorio je Hasan El-Basri: „Doista, Allah šalje blagodati ljudima. Ako ljudi na njih ne uzvrate
zahvalnošću, Allah te blagodati pretvara u patnju“. U jednoj predaji se kaže da je Alija b. Ebi Talib rekao
jednom čovjeku: „Blagodat je povezana sa zahvalnošću. Zahvalnost je vezana za povećanje. To je
međusobno povezano. Čovjek neće ostati bez blagodati, sve dok ne presten biti zahvalan“

_____________________________________________________________________________________
_________

Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: “Ja ću sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i
koji zatim na Pravom putu istraje.” (Ta-Ha, 82)
Ebu Hurejre, r.a., prenosi jedan vrlo interesantan događaj, naime: Mu'az ibn Džebel, r.a., je plačući
došao kod Allahova Poslanika, s.a.v.s.. Kada ga je Allahov Poslanik, a.s., upitao zašto plače, Mu'az mu
odgovori: “O Allahov Poslaniče! Na vratima se nalazi jedan mladić, vitka tijela, svijetle puti, čista odijela i
lijepa izgleda. Plače za ono što mu se dogodilo u mladosti kao što kada majka plače za izgubljenim
djetetom i želi da uđe kod tebe.”

Allahov Poslanik, a.s., mu reče da ga puste unutra, a onda ga upita: “Zašto plačeš, šta te je toliko
rasplakalo?”

Mladić je odgovorio: “O Allahov Poslaniče, kako da ne plačem? Ja sam počinio takve grijehe, da ako
budem pitan za samo jedan od njih, dovoljno će biti da dugo vremena ostanem u Džehennemu. Štaviše,
mislim da ću za svaki biti pitan i kažnjen.”

Nakon ovog odgovora mladić više ništa nije mogao reći, otišao je na jedno brdo u blizini Medine, obukao
staru vunenu odjeću, stavio je okove na ruke i vrat i počeo moliti slijedećim riječima: “O Allahu, Jedini
Bože moj! Vlasniku moj i Gospodaru moj! Evo ovaj čovjek sa lancem na vratu, sa okovima na rukama i
verigama na nogama, okovan u gvožđu poput bjegunca priznaje svoje grijehe i kaje se…”

Draga braćo, svaki musliman bi trebao da o svojim grijesima ima ovakav stav. Da bez obzira koliko bio
dobar uvijek budeš svjestan da su tvoji grijesi poput zvijeri, poput vuka ili lava. Dok su mali mogu biti i
slatki, ali budi siguran, dragi brate, da će doći vrijeme, doći će vrijeme kada će te ti grijesi progutati, kada
će te ti grijesi koje smatraš beznačajnim i ne tako opsnim odvesti u propast.

Međutim, vjernik zna, mi znamo, draga braćo, da neke stvari koje ljudi upražnjavaju u ovim danima, nisu
dobre, jer za posljedicu imaju pogubne efekte na čovjekov život, na čovjekovo zdravlje i imetak. Upravo
zbog tih pogubnih posljedica ni naš Stvoritelj sa njima nije zadovoljan.

Draga braćo, bajramski dani ne mogu i ne smiju biti povod za PROVOD sa alkoholom, nama koji dolazimo
i na sedždu padamo Uzvišenom Allahu. Šejtan je, braćo draga, izgubio svaku nadu u to da će biti
obožavan i da ćemo se mi kumirima klanjati, ali zato će nam podmetati ovakve stvari i zadovoljit će ga i
to što čovjek koji je danas na bajram namazu i džumi će reći, :"ma šta FALI malo sjesti sa porodicom ili
prijateljima, malo se pošastiti, proveseliti."

Fali, draga braćo, jer to šejtana zadovoljava.

Svijet će pred kijametski dan se sve više kvariti, sve više će ružne stvari postajati normalne, kao što je
dobrom broju muslimana i PROSLAVLJANJE NOVE GODINE postala normalna za provod i zabavu.

Zato će, svako onaj ko drži do sebe i kome je stalo do Božijeg zadovoljstva kloniti se društva kojem do
toga nije stalo, svako onaj ko drži do sebe i nada se Božijoj milosti i nagradi će se udaljiti od onih stvari
koje negativno utječu na naš život, zdravlje i na naš imetak.

_____________________________________________________________________________________
_________
Napaštanje i post u ševvalu

Osoba koja je sa opravdanim razlogom propusti post dana ramazana ili više, prvo treba napostiti
propuštene dane, a zatim postiti nafilu u ševvalu. U hadisu se kaže: ,,Ko isposti ramazan i šest dana
ševvala, ima nagradu posta cijele godine;” za onoga ko je propustio koji dan ramazana i više ne može se
reći da je ispostio ramazan, ako hoće pridobiti ovu veliku nagradu, dužan je prvo napostiti propuštene
dane, a tek poslije toga postiti šest dana ševvala. Ukoliko se desi da ipak da prednost postu šest dana
ševvala, njegov post je ispravan i ostaje mu da, prije drugog ramazana, naposti propuštene dane (El-
Furu', od Ibn-Redžeba, Fetava islamijje, 2/166.).

Draga braćo, ne zaboravimo svaki dan reći Elhamdulillah na onome što imamo. Neka nam Milostivi
pomogne da nam i ovaj Bajram donese samo najbolje. Pokušajmo sastaviti pokidane rodbinske i
prijateljske veze. Pronađimo one najljepše sitnice u insanima, jer svako to nosi u sebi samo se trebamo
malo potruditi i pronaći to. Pamtimo ljude po dobru, ne zamjerimo im, i ne sudimo jedni drugima,
ionako će nam na kraju Jedan suditi svima. Budimo od onih koji opraštaju, jer i naš Uzvišeni Gospodar,
oprost voli.

Približimo se jedni drugima. Imajmo više vremena za iskreni razgovor, jer razgovora nam zaista treba. Ne
zaboravimo one koji su preselili na bolji svijet, spomenimo ih u svojim dovama. Obilazimo ih, ne samo za
Bajram. Neka nas oni podsjećaju da, vjerovali mi ili ne, drugi svijet zaista postoji.

Lijepo je čestitati bajram. Od Džubejr ibn Nufejra se prenosi da je rekao: »Ashabi Allahovog Poslanika,
a.s., kada bi se sreli na dan Bajrama jedni drugima bi čestitali riječima ,TEKABBELELLAHU MINNA VE
MINKE'.« (Neka Allah ukabuli/primi od nas i od vas). (El-Askalani) Kod nas se čestita riječima ,,BAJRAM
ŠERIF MUBAREK OLSUN.« (Neka vam je sretan i berićetan Bajram) Lijepo je u dane Bajrama obveseliti
svoju porodicu međusobnom izmjenom poklona-bajramluka (davanjem, poklona).

Za dane Bajrama treba se veselo držati pri susretu sa rodbinom i prijateljima iskazujući svoju pažnju i
ljubav prema njima. Treba nastojati posjetiti što više rodbine i prijatelja. Bajrami su dani posjeta,
obilazaka, darivanja, učvršćivanja prijateljstava, igre, veselja i pjevanja pobožnih pjesama. Sve ovo treba
biti u skladu sa propisima vjere, ne zanemarujući islamske dužnosti koje muslimani trebaju izvršavati u
svom životu.

Molim Allaha da nam primi ibadete i da nas učvrsti na Pravome putu. Da li ćemo dočekati sljedeći
Ramazan, ostaje da se vidi a sigurno je da neki to neće dočekati. Bože, podari nam još koju priliku. Amin

Podijelimo radost Bajrama sa svojima i svima u svome okruženju i od srca oprostimo jedni drugima.

Bajram šerif mubarek olsun!

Dragi naš Gospodaru, podari nam mudrosti da očuvamo poštovanje prema džamijama i onima koji nas
vode na pravi put. Volimo džamiju, radujmo se petku i džumi namazu. Ne zaboravljamo svoju islamsku
zajednicu. Amin!
_____________________________________________________________________________________
_________

INSTRUKCIJE ZA KLANJANJE BAJRAM NAMAZA:

Nijet za ramazanski bajram namaz:

Nijet glasi: Nevejtu en usallije lillahi te’ala salate ‘idil-fitri edaen mustakbilel-kibleti, iktedejtu bihaze-l-
imami: Allahu ekber!

Na prvom rekatu: prouči se Subhaneke i nakon toga se donesu tri tekbira izgovarajući: Allahu ekber.
Nakon tekbira imam uči Fatihu i suru (odlomak iz Kur’ana) i obave se ostali dijelovi namaza sve do
drugog rekata.

Na drugom rekatu imam uči Fatihu i suru na glas te se doneseu opet tri tekbira izgovarajući: Allahu
ekber. Sa četvrtim tekbirom imam se pregiba – ide na ruk’u, a džematlije ga prate.

NAJAVITI:

1. PODJELA BAJRAMSKIH PAKETIĆA ZA POLAZNIKE MEKTEBSKE NASTAVE U 14:00(nakon džume) U ATIK

DŽAMIJI

2. DRUGI DAN RAMAZANSKOG BAJRAMA SE U BIH OBILJEŽAVA KAO DAN ŠEHIDA. U SUBOTU AKO BOG
DA PRIJE PODNE NAMAZA ĆE BITI PROUĈEN TEVHID PRED DUŠE ŠEHIDA u ATIK DŽAMIJI, A NAKON
PODNE NAMAZA ZAJEDNO ĆEMO POKLONITI HATMA DOVU NAŠIM ŠEHIDIMA NA HAREMU U
PANJEVIMA