BOŠNJAK,

14.04.1892
•
•

Priposlano.*)
Autori: OSMAN ŠEIĆ

Velecijenjeni gospodine uredniče! U 13. broju „Bošnjaka" od 31. marta o. g. štampan je jedan
dopis iz D. Tuzle pod imenom „Tuzlak". Sadržinu dopisa, izuzevši ono što je protiv mojoj
ličnosti napereno, ne ću ni pobijati ni odobravati, jer nije mi posao piskaranje po novinama
nego trgovina. Rečeni dopis, odnosno dopisnik na jednom mjestu veli: „Ovdje imade jedan
muhamedovac, koji veliku ulogu u našoj čaršiji igra, kupujući za fabriku špirita i razna žita;
kažu, da je i njemu u duši krivo izmjeriti, pa ipak sada podpuno povjerenje u čaršiji i još koje
gdje on uživa". Ja sam jedini muhamedovac u D. Tuzli, koji nabavljam hranu za ovdašnju
špiritus-fabriku te nije dvojbe, da se onaj lažni pasus tiče moje ličnosti, a pošto je onijem htio
anonimni dopisnik, da iz lične mržnje, baci se blatom na moju čast, valja mi se elbete braniti,
zato evo mu odgovora: Nije istina sakriveni dopisniče, da je meni u duši krivo izmjeriti, kad
od seljaka hranu kupujem. Do duše, hranu kupujem ja i osobno i kroz svoje mlagje, ama ne
mjerim je ni ja ni moji mlagji osobno, jer naše gradsko poglavarstvo i ove godine općinski
kantar u vlastitoj režiji drži, te kupljenu hranu mjere općinske kantardžije a ne kupac trgovac
ili njegovi mlagji, i ne mogu dosljedno tome krivo izmjeriti. Koliko god si o meni dopisniče
neistinu kazao, opet si sam takovu priznao, jer veliš na istom mjestu za mene: „ta ipak sada
potpuno povjerenje u čaršiji i još koje gdje on uživa"; hvala Bogu ja ga zbilja i uživam, a
varalice i kom je u duši krivo izmjeriti — jamačno da povjerenja trgovačkog i poštenog svijeta
uživati ne mogu. Da svršimo! Ako sakriveni dopisniče u javnosti ne oporečeš: da se onaj
pasus baš moje ličnosti ne tiče; ili, ako ne izneseš faktične dokaze: kada i kome li sam šta
krivo izmjerio, kada, ko li i kome je mene za krivo mjerenje tužio i na kakvu li sam kaznu radi
krivog mjerenja osugjen bio, onda si kukavica, podlac i klevetnik, te ako te javnost ne sazna,
znaće te barem velecijenjeni g. urednik „Bošnjaka", da ti drugi put ne dozvoli laži kroz
„Bošnjak" telaliti. Molim Vas, velecijenjeni g. uredniče, učinite pravdi i istini u hatar, da se
ovaj odgovor u cijenjenom „Bošnjaku" štampa. Šaljuć Vam mahsus selam, želim da Vam
objektivno dopisuju bolji „muhibi vatani". D. Tuzla, 5. aprila 1892. S poštovanjem Osman
Šeić.