mogli objaviti kao kratke priče, a ipak samo za jednu malu

mrvu prekratke da bi svaka mogla dobiti svoju knjigu. Kao kad

bacač baca tako da udarac ne moţe pogoditi nijednu bazu, ili

kao kad udari tako da odjednom pogodi za jednu, drugu i treću

bazu, i još home run — tako je i to bio manje podvig a više

nekakva statistička bizarnost. Jako sam uţivao u njezinu

uspjehu i što su je ljudi prihvatili, ali sam, u trenutku kad sam

The Viking Pressu predavao konačni rukopis, osjetio i vrlo jasno

ţaljenje. Znao sam da je dobra; a znao sam i da vjerojatno nikad

više neću objaviti baš takvu knjigu.

Ako očekujete da ću sad reći: Pa ovaj, prevario sam se, onda ću

vas morati razočarati. Knjiga što vam je u rukama posve je

različita od te prijašnje. Different Seasons sastojala se od tri priče

iz "glavnoga toka" i jedne priče o natprirodnom; sva četiri teksta

u ovoj tetralogiji čisti su horor. Oni su, globalno gledano, malo

duţe od priča u knjizi Different Seasons, i najvećim sam ih

dijelom napisao za one dvije godine kad sam se navodno bio

povukao na odmaranje. Moţda su drukčiji baš zato što su

iznikli iz uma koji se počeo, bar privremeno, okretati tamnijim

temama.

Vremenu, recimo, i njegovom moţebitnom korozivnom

djelovanju na ljudsko srce. Prošlosti, i sjenama što ih ona baca

na sadašnjost — sjenama u kojima pokatkad znadu izrasti i vrlo

neugodne stvari, i u kojima se kriju one još neugodnije... polako

narastajući.

Pa ipak, nijedna od mojih briga nije se izgubila, a većina

mojih uvjerenja samo je ojačala. Ja i dalje vjerujem u moć

oporavljanja ljudskoga srca i u esencijalnu valjanost ljubavi; ja i

dalje vjerujem da je među ljudima moguće uspostaviti vezu i da

se duhovi, koji nas nastanjuju, pokatkad dodiruju. Ja i dalje

vjerujem da je cijena tog uspostavljanja veze uţasno, sablaţnjivo

visoka... no i dalje vjerujem da vrijednost onoga što se zauzvrat

dobije preteţe nad cijenom koja se za to mora platiti. Ja i dalje

vjerujem, ili mislim da vjerujem, u dolazak Krista i da je moguće

naći mjesto na koje čovjek moţe stati... i braniti ga do smrti. Sve

su to staromodne i brige i uvjerenja, no kad ne bih priznao da ih

posjedujem, bio bih laţac. I da one još posjeduju mene.

A ja i dalje volim dobru priču. Volim je čuti, volim je ispričati.

Moţda znate, a moţda i ne znate (ili vas nije briga) da mi je za

objavljivanje ove i dvije sljedeće knjige isplaćena lijepa hrpa

novaca, no ako znate, i ako vas je briga, onda morate znati i to

da za pisanje nisam dobio ni centa. Poput svega drugog što se

zbiva samo po sebi, tako je i čin pisanja onkraj svake valute.

Para je super kad je treba strpati u dţep, ali kad se dođe do

stvaralačkoga čina, najbolje je o njima previše ne razmišljati. To

izaziva konstipaciju čitavog procesa.

Način na koji ja pričam svoje priče također se, vjerujem,

donekle promijenio (nadam se da sam u tome sve bolji, no do

svakog je, naravno, čitatelja da o tome sam prosudi), ali to se

moglo i očekivati. Kad su Brewersi 1982. zaradili zastavicu,

Robin Yount je bio shortstop. Danas igra u središtu polja.

Pretpostavljam da to znači da se malo usporio... ali on i dalje

hvata skoro sve što leti u njegovu smjeru.

Meni bi to bilo dosta. Meni bi to bilo i predosta.

Zato što, kako slutim, većinu čitatelja jako zanima odakle to

dolaze priče, ili se pak pitaju uklapaju li se one u neki širi plan

za kojim se pisac povodi, svaku sam od njih providio kratkom

bilješkicom o tome kako je uopće nastala. Moţda vam se

predgovori učine smiješnima, no ako vam se ne čitaju, nemojte;

nije ovo školska lektira, hvala budi dragome Bogu, a niti poslije

dolazi nenajavljeni kontrolni.

Budi mi na koncu dopušteno reći kako je lijepo biti tu, ţiv i

zdrav i još vam se jednom obraćati... i kako je lijepo znati da ste i

vi još uvijek tu, ţivi i zdravi, puni ţudnje da krenete nekamo

drugamo — negdje gdje, moţda, zidovi imaju oči i drveće uši, a

nešto se zaista neugodno pokušava probiti s tavana i krenuti

niza stepenice, tamo gdje su ljudi.

To me, dakako, zanima i dalje... no vjerujem da me danas

mnogo više zanimaju ljudi koji to moţda osluškuju.

Ali prije nego što odem, moram vam reći kako se završila

utakmica. Na kraju su Brewersi ipak potukli Red Soxe. Clemens

je izbacio Robina Younta tako da ov