POSMATRANJE DEČIJE IGRE

Djurdja Grijak, prof. Student: Kurbardović Nerma RN 14/20

Tutin, decembar 2021

 SADRZAJ

UVOD....................................................................................................................................................3
TUMACENJE DECIJEG CRTEZA.......................................................................................................4
KAKO POSMATRATI CRTEZ ?..........................................................................................................5
POTEZ...................................................................................................................................................6
BOJA......................................................................................................................................................6
PREDMETI............................................................................................................................................6
ZAKLJUCAK........................................................................................................................................8
 UVOD

Igra je prva manifestacija sposobnosti deteta da sopstveno iskustvo pretvori u nešto

zamišljeno i da svoju svest upotrebi na nov, jedinstven, stvaralački način. Igra se odnosi
na one delove stvarnosti koji su od najvećeg interesa za dete; igra ima sopstvenu
motivaciju, omogućava slobodan izbor i odluku, a istovremeno zahteva od deteta da se
povinuje pravilima igranja.
Za spontanu i slobodnu igru dete treba da ima dovoljno: doživljaje, iskustva, znanja,
dobrih indirektnih uzora, vreme, prostor, materijale i priliku da nađe partnera za igru. Igra
je poseban oblik učenja. Dete ima potrebu da razume svet koji ga okružuje i da ovlada
njime. Ono u igri prerađuje i prisvaja stečena iskustva i postaje svesno tih iskustava. Igra
doprinosi čeličenju organizma , pogotovu ako se igra u različitim temperaturnim i
prostornim uslovima, koje dete navode na prilagođavanje, kao i na povećan fizički napor.
Aktivno dete ima više uslova da se fizički razvija, jer kretanje podstiče krvotok i razmenu
materija u organizmu, disanje i ventilaciju pluća, termoregulaciju
Grupa decaka i devojcica, posmatramo samo jedno dijete.
Ema Kurbardović, 11 godina
 VRSTE DECIJIH IGARA

▪ Funkcionalne
• Konstruktivne
• Igre pretvaranja, „kao da“ igre
• Igre sa pravilima

Funkcionalne igre se pojavljuju veoma rano i one preovlađuju u

periodu novorođenčeta i ranom predškolskom uzrastu. To su prve
igre koje se kod deteta pojavljuju kada voljno aktiviranje pojedinih
funkcija izaziva detetovo zadovoljstvo. Dete nastoji da takve igre
ponavlja, a one doprinose daljem razvoju igrom aktiviranih
funkcija. Veoma rano, dete nastoji da odraslog uključi u „igrovni
dijalog”, a oko šestog meseca, dete se više i razdraganije igra kada
ga neko posmatra. Između 8. i 12. meseca, postojeće funkcionalne
igre se nastavljaju i javljaju se nove (brbljanje, sisanje prsta,
razgledanje predmeta, njihanje).
Konstruktivna igra se javlja već u trećoj
godini, a najzastupljenija je oko šeste godine
deteta. Primeri stvaralačkih igara su crtanje,
gradnja, izrada predmeta od gline, plastelina
i sličnih materijala, šivenje, pravljenje
igračaka od papira, itd. Stvaralačke igre se
razlikuju od ostalih igara po tome što je
detetu stalo do uspeha.
 Igre pretvaranja („kao da”) veoma su značajne u
proučavanjima uloge igre u dečijem razvoju, jer
porast učestalosti i složenosti ove vrste igara
povoljno utiče na detetov i saznajni i socijalni
razvoj.

U uzrastu između 6. i 7. godine dominantno je

igranje igara s pravilima. Karakteristika igara s
pravilima je da deca kod njih treba da
prepoznaju, prihvate i podrede se unapred
određenim, dogovorenim i prihvaćenim
pravilima. Ova vrsta igara pojavljuje se već od
treće godine nadalje, ali je dominantna u
pripremnom predškolskom uzrastu.

KAKO POSMATRATI CRTEZ ?

- Deca ne crtaju ono što je realno, već stvari onako kako ih doživljavaju. Sa šest ili sedam
godina oni već polaze u školu i tamo uče kako treba crtati, a do tada oni kroz crtež
reprezentuju svoju viziju sveta - kaže Jelena Radosavljev.

Postoje dva načina na koji se crtež posmatra - kako dete upotrebljava linije (da li
zadebljava neke površine i da li naglašava pojedine delove) i kako raspoređuje stvari u
prostoru.

Ako dete crta više figura, a nekoj posveti mnogo više pažnje i truda, to odaje utisak da mu
je taj predmet i veoma bitan.

Kada dete mnogo senči crtež, to često ukazuje na anksioznost, a ukoliko podebljava neke
delove tela - recimo, nacrtalo je celu ljudsku figuru, ali je šake zatamnilo ili je podebljao
linije šake ili ih nije ni nacrtalo, to ukazuje da dete sa tom osobom ne može da ostvari
kontakt.

- Najbitnije je da posmatramo način na koji dete crta i šta izostavlja na crtežu. Ukoliko
sebe nacrta bez očiju ili ušiju, to ukazuje da ima potrebu da se od nekih stvari skloni ili
želi da se zaštiti - kaže Jelena Radosavljev.

Ponekad na crtežima nedostaju stopala, što govori o tome da dete ima doživljaj da nigde
ne pripada.

Kada se posmatra dečji crtež, uvek mora da se uzme u obzir nekoliko aspekata, pre svega
šta je dete nacrtalo, okolnosti u kojima crta, u kom je uzrastu, jer trogodišnjak ne crta isto
kao dete od osam godina. Kako kaže Jelena Radosavljev, odrasli ljudi imaju tendenciju da
kroz boje izražavaju osećanja, dok deca nemaju taj način doživljavanja boja, već se
vezuju za onu koja je njima lepa.

Znakovi upozorenja!!!

Čudovište s tisuću očiju, malo i prekriveno sunce, vrlo tanak i jedva vidljiv potez
olovkom. Sve su to različiti elementi crteža koji mogu ukazivati na blagu tjeskobu.

POTEZ

Ako je prelagan, otkriva bojažljivost, hipersenzibilnost, introvertno i često vrlo suzdržano

dijete. To može biti i znak potrebe za više pažnje, odobravanja i pohvala.
Ako na papiru ima mnogo križanja prikazanih likova i predmeta, vaše se dijete vjerojatno
plaši da će pogriješiti i da neće nacrtati sliku dobro kao ostala djeca: treba pohvaliti
njegovu sposobnost i vještinu i otvoreno mu pokazati ljubav koju osjećate za njega.
Kad je potez prenaglašen, do te mjere da je dijete olovkom ili flomasterom gotovo
probušilo papir, to bi mogao biti znak velike taštine. Ipak češće otkriva dosta agresivno i
hirovito dijete.

BOJA

Crno je boja straha, ali i bijelo. Ako se dijete blokira pred čistim papirom ili ostavlja puno
praznog prostora na svakoj stranici, možda se boji praznine ili ima potrebu za jasnijim
granicama, potrebu da mu roditelju kažu dokle smije ići.
Ako prednost daje bojama kao što su crna i žuta, to može značiti ljubomoru (odnosno
strah da ne izgubi nečiju ljubav).
Boju treba gledati u vezi s prikazanim predmetom: na primjer, crvena lica ljudskih likova
mogu biti odraz potisnute agresivnosti i potrebe djeteta da je izbaci iz sebe.

PREDMETI

Neki elementi mogu biti povezani s dječjim strahovima: čudovišta, ali i miševi, pauci,
zmije, insekti.
Često crtanje krvi, liječnika ili bolnice može ukazivati na tjeskobu.
Sunce u dječjoj podsvijesti predstavlja oca. Ako je zamračeno ili previše udaljeno od
ostatka crteža, može označavati potrebu za većom komunikacijom s ocem.
Kuća je simbol majke.
Krov plameno crvene boje može se povezati s agresivnošću usmjerenom prema liku
majke, dok ulazna vrata zatvorena lokotom ili velikim ključem mogu biti znak straha od
"napada" drugih ljudi ili znak djetetove želje (koju roditelji potiskuju) da vrata njegovog
doma budu otvorena njegovim prijateljima.
Prozori također igraju vrlo važnu ulogu u dječjoj simbologiji: prozorske klupice pune
cvijeća odražavaju radost, a zatvoreni prozori ili prozori s rešetkama odraz su straha od
otvaranja prema drugima.
Listovi koji padaju s drveća predstavljaju strah od samoće i želju djeteta da ponovno bude
posve malo, zaštićeno i uvijek u blizini roditelja.
Posebnu pažnju treba obratiti na cipele, stopala i noge: ako dijete crta roditelje bose, bez
stopala ili nogu, to može značiti da nema dovoljno povjerenja u njih i da mu je potrebno
više sigurnosti.
Gumbi predstavljaju pupčanu vrpcu. Kad su jako naglašeni, odražavaju strah od
odrastanja i ulaska u svijet odraslih koji se doživljava kao preagresivan. Načinom crtanja
dete otkriva temperament

Sramežljivo dete vući će tanke linije, dok će energično dete jako stiskati olovkom po
papiru. Maštoviti vole da crtaju krugove, blage oblike (okrugli dim iz dimnjaka).
Suprotno njima, živahno dete više voli uglove, ravne crte (šiljato drveće).

Raspored crteža na papiru: Pokazuje nam kako se dete uklapa u svoju okolinu. Levo znači
prošlost i privrženost majci, desno budućnost i oca. Crte usmerene nagore predstavljaju
detetove snove, a okrenute nadole njegov svakidašnji život. Dete sigurno u samo sebe
smestiće crtež u sredini papira.
 
Izbor boja: Otvoreno i živo dete koristiće tople i žive boje (žutu, narandžastu, crvenu).
Nežno i mirno biraće hladne boje. Crtanje plavom bojom sa šest godina poručuje da ne
želi da ostane beba.

Simboli: Voda, kuća, sunce, životinje - najčešći su motivi i dečijih crteža. Prilikom crtanja
mačke ili psa dete nam otkriva mnogo toga o sebi. Maca koja se mazi crtež je deteta koje
voli da bude i samo maženo. Kuća predstavlja toplinu doma i otvaranje prema svetu.
Otvoreni prozori pokazuju detetovu uravnoteženost.
Porodica: Crtanje svakog člana porodice zasebno pokazuje njegovo mesto u detetovoj
glavi. Ali, ako nekoga i ne nacrta to ne znači nedostatak ljubavi prema toj osobi. Tako se
može desiti da dete sebe nacrta uz roditelje, a brata ili sestru na slici na zidu.

ZAKLJUCAK

 Roditelji nikako ne bi trebalo da analiziraju svaki crtež jer će ono izgubiti poverenje u
sebe i volju za crtanjem ako oseti da ga nadgledaju. Ostanite uz njega i pustite ga da
samostalno crta. Jer, crtež je poklon deteta, pa zato treba pohvaliti i onaj crtež koji vam se
čini lošim. Čuvajte detetove crteže. Oni će vam otkrivati njegove male tajne sve do 12.
godine. Posle toga detetovo stvaralaštvo više nije spontano.