NEPRAVILNOSTI U ATOMSKOJ

1
STRUKTURI
Svaki materijal sadrži nepravilnosti (defekte), koji imaju
snažan utjecaj na svojstva materijala.
Kontrolom nepravilnosti rešetke, mi možemo kreirati čvršće
metale i legure, snažnije magnete, bolje tranzistore i solarne
ćelije, stakla lijepih boja i mnoge druge materijale za opću
upotrebu.
Tri osnovne vrste nepravilnosti rešetke:
• Točkaste nepravilnosti (vakancije, intersticije)
• Linijske nepravilnosti (dislokacije)
• Površinske nepravilnosti (površina metala, granice kristalnih zrna)
 TOČKASTE NEPRAVILNOSTI
2

Točkaste nepravilnosti su lokalne nepravilnosti rešetke koje uključuju

jedan ili više atoma.

Točkaste nepravilnosti (a) vakancija, (b) i (c) mali zamjenski atom, (d) veliki
zamjenski atom, (e) Frenkel nepravilnost, (f) Schottky nepravilnost.
Sve ove nepravilnosti narušavaju idealni raspored atoma.
 TOČKASTE NEPRAVILNOSTI
3

Točkaste nepravilnosti su lokalne nepravilnosti rešetke koje

uključuju jedan ili više atoma.

Ove nepravilnosti mogu nastati:

o pomicanjem atoma, koji su primili energiju grijanjem, za
vrijeme proizvodnje materijala,
o uvođenjem nečistoća ili legiranjem

Sve čvrste tvari su nečiste. Vrlo čisti metali 99.99999 – imaju

jednu nečistoću na broj od 106 atoma.
Nečistoće mogu biti nenamjerne ili namjerne.
Namjerne nečistoće: npr. ugljik dodan željezu daje leguru
čelik koji je mnogo čvršći nego čisto željezo.
 DISLOKACIJE
One su nastale unutar rešetke za vrijeme skrućivanja materijala ili
4 kod deformacije materijala.
Iako su dislokacije prisutne u svim materijalima, uključujući
keramiku i polimere, one su naročito korisne za objašnjavanje
deformacije i očvršćivanja materijala.

1. Vijčana dislokacija je linija uzduž koje nastaje zarezivanje.

Rez kroz idealan kristal te izvrtanje kristala.
 DISLOKACIJE
5
2. Bridna dislokacija je dno ruba dodane površine

Cijepanje kroz idealan kristal, širenjem dijela kristala i djelomičnim

punjenjem sa dodatnom površinom atoma
 DISLOKACIJE
6
3. Miješana dislokacija

Vijčana dislokacija na prednjoj strani se postepeno mijenja do bridne

dislokacije na strani kristala
 Klizanje dislokacija
Proces sa kojim se dislokacije pomiču i uzrokuju deformaciju materijala
7 naziva se klizanje.

Kada smična, rezna sila djeluje na kristal koji sadrži dislokaciju, dislokacija
se može pomaknuti s prekidom veza između atoma u jednom planu.

Kada na kristal djeluje tangencijalno naprezanje na odrez

(a) Atomi su premješteni, dislokacije se pomiče u smjeru naprezanja
(b) Kontinuirano kretanje dislokacije eventualno kreira stepenicu
(c) Kristal je deformiran
 Klizanje dislokacija
Proces klizanja je vrlo važan da bi se objasnilo mehaničko
8
ponašanje metala. Premda je klizanje moguće i kod nekih
keramika i polimera.

1. Klizanje objašnjava zašto je čvrstoća materijala mnogo manja nego što

je pretpostavljena teoretska vrijednost metale veze. Pri klizanju samo
jedan mali dio od svih metalnih veza između površina mora puknuti, i sila
deformiranja metala je mala.

2. Klizanje omogućava savitljivost metala. Ako dislokacije ne bi bile

prisutne, željezna šipka bi bila krta i praktički neupotrebljiva, metali se ne
bi mogli oblikovati s različitim proizvodnim procesima, kao što je na
primjer kovanje.

3. Mehanička svojstva metala ili legura kontroliramo s pomicanjem

dislokacija. Zapreka ubačena unutar kristala sprečava klizanje. Osim,
ako ne upotrijebimo veću silu. Dislokacija čini metal jači. Sva mehanička
svojstva kristalnih krutih materijala ovise o ponašanju dislokacija.
 Klizanje dislokacija

U materijalima ima ogroman broj dislokacija.

Gustoća dislokacija (totalna dužina dislokacija u jediničnom volumenu)

se obično upotrebljava da prikaže količinu prisutnih dislokacija.
Broj dislokacija po jedinici površine.

Gustoća dislokacija 106 cm/cm3 (10 km) je tipična za meke materijale.

Gustoća dislokacija od 1012 cm/cm3 (10 miliona km) se može postići

deformacijom materijala.
 Primjer plastične deformacije
polikristalnog materijala
10
Jača plastična deformacija rezultira produljenjem zrna uzduž smjera
djelovanja naprezanja.

Plastična deformacija kristalnih zrna: a) prije deformacije, b) nakon deformacije

 POVRŠINSKE NEPRAVILNOSTI
Površinske nepravilnosti su granice ili ravnine koje razdvajaju
11
materijal u područja.

Svako područje ima istu kristalnu strukturu ali različitu orijentaciju.

Površina metala

Vanjske dimenzije materijala predstavljaju površine na kojima rešetke

naglo završavaju.

Svaki atom na površini nema više odgovarajući broj atoma sa kojima je u

vezi i atomske veze su narušene.

Vanjske površine mogu biti vrlo grube, mogu sadržavati sitne šupljine i
mogu biti reaktivnije nego glavni dio materijala.
 POVRŠINSKE NEPRAVILNOSTI
Granice kristalnih zrna
12 Mikrostruktura materijala se sastoji od mnogo zrna. Zrno je dio materijala
unutar kojeg je raspored atoma identičan.

Ipak, orijentacija rasporeda atoma ili kristalne strukture je različita za

svako granično zrno.

Tri zrna su prikazana shematski na slici.

Rešetke su identične u svakom zrnu, ali su drugačije
orijentirane.

Granica zrna, površina koja odvaja individualna zrna, je jedna uska zona u
kojoj atomi nisu pravilno raspoređeni.

Ovi atomi su tako blizu na nekim mjestima u granicama zrna da oni

stvaraju područja kompresije, a u drugim područjima oni su dosta
odvojeni, tako da oni uzrokuju područja rastezanja.
 POVRŠINSKE NEPRAVILNOSTI
Na kontroli veličine zrna bazira se jedna metoda za kontroliranje svojstva
materijala.
13 Sa smanjivanjem veličine zrna, mi povećavamo broj zrna te sa time
povećavamo količinu granice zrna.
Svaka dislokacija se pomiče samo jednu kratku distancu prije nego se sudari sa
granicom zrna i čvrstoća metala se povećava.
Veličina zrna se može kontrolirati za
vrijeme skrućivanja, legiranja i
toplinske obrade.
d - prosječni promjer zrna

ASTM broj (G) za veličinu zrna se dobije:

N = 2 G −1
gdje je N broj zrna na kvadratnom inču
(col)
Veliki ASTM broj označuje puno
zrna ili finozrnatu strukturu.
Utjecaj veličine kristalnog zrna na čvrstoću čelika
na sobnoj temperaturi
 Određivanje veličine kristalnih zrna
prema ASTM E 112 metodi
14
 KONTROLA KLIZNOG PROCESA

15

Dislokacija se u pravilnoj rešetki može lako kretati kroz

kristal.
Ako dislokacije susretnu područja u kojima su atomi istisnuti
sa svojih uobičajenih mjesta, potrebno je veliko naprezanje
koje će prisiliti dislokacije da prođu ova područja visoke
lokalne energije.
Materijal je čvrst.
S kontrolom broja i vrsta nepravilnosti može se
kontrolirati čvrstoća materijala.
 Tri uobičajena mehanizma učvršćivanja bazirana su na tri
kategorije kristalnih nepravilnosti u rešetki.
16

1. Učvršćenje materijala
Povećanjem broja dislokacija povećava se čvrstoća materijala.

2. Učvršćenje krutog rastvora

Sa uvođenjem supstitucijskog ili intersticijskog atoma povećava
se čvrstoća materijala

3. Učvršćenje veličinom kristalnih zrna

Sa povećanjem broja zrna ili redukcijom veličine zrna povećava
se čvrstoća materijala.
Povećava se čvrstoća materijala

17

Povećanjem broja dislokacija

Dislokacije poremećuju pravilnost rešetke. Na slici su atomi ispod dislokacijske linije
u točki B stisnuti, dok atomi iznad dislokacije B su odvojeni. Ako se dislokacija A
kreće prema desno i prolazi blizu dislokacije B, dislokacija A susreće područje gdje
atomi nisu pravilno raspoređeni. Veća naprezanja su potrebna da bi se druga
dislokacija pokrenula, zbog toga je materijal je čvršći.
Sa uvođenjem supstitucijskog ili intersticijskog atoma
Ako se dislokacija A kreće prema lijevo, ona se susreće sa poremećenom rešetkom
uzrokovanom točkastim defektom; veća naprezanja su potrebna da se nastavi
klizanje dislokacije.
S povećanjem broja zrna ili redukcijom veličine zrna
Ako se dislokacija B kreće prema desno, ona susreće granicu zrna i blokirana je.