Professional Documents
Culture Documents
Vladimir Nazor, Izabrane Pjesme
Vladimir Nazor, Izabrane Pjesme
Vladimir Nazor
Izabrane pjesme
1
SADRŽAJ
Lirika (1910)______________________________________ 12
PONTUS____________________________________ 12
NA PRAGU__________________________________ 13
RUTA MOAPKA______________________________ 15
MASLINA___________________________________ 18
ČEMPRES __________________________________ 19
KENTAUR __________________________________ 21
CVRČAK____________________________________ 24
2
3
OSEKA _____________________________________ 64
STOMANJA _________________________________ 65
ŽIVOT______________________________________ 65
SEH-DUŠ DAN _______________________________ 66
MRTVAC ___________________________________ 66
GAEA ______________________________________ 67
ČOVJEK S ONKRAJ VODE _____________________ 69
PUTNIK ____________________________________ 70
SRPANJSKA PJESMA _________________________ 71
RJEČNIK ________________________________________ 81
4
DABOG
I.
5
II.
III.
6
IV.
V.
7
VI.
8
VII.
VIII.
9
IX.
10
X.
11
Lirika (1910)
PONTUS
B'jelog od Tagan-Roga do Kalanče Dona na ušću
Sedmero uvire r'jeka. - Oko još ne vidje ljudsko
Šaš-polja gušća, ni trave laganije, ni tanjeg p'jeska;
Ne vidje trstika viših. - Mrmore Timernik, Nižnji,
Aslan, Kolodec, Ćulik, Askaj i Sapjan sa lomnih
Gora put zapada hrleć.
Teče sedmero r'jeka niz obronke, klancima, poljem.
Slapovâ glas je sve jači. Ruši se kamenje gorsko.
Debla se valjaju. Dolje, na uvoru, glib se gomila,
Zalivi morski se mute.
12
NA PRAGU
I.
13
II.
III.
14
RUTA MOAPKA
I.
II.
15
III.
16
IV.
V.
17
MASLINA
Vinograd moga je oca ovjenčan zelenim v'jencem
Maslinâ. - Pod njima ja sam u vrućijem danima ljetnim,
Grožđe dok zrijalo i pjev cvrčaka šibao uzduh,
Gledo u zanosu sv'jetle vizije što ih je Podne
Pred očima stvaralo mojim.
More je šumjelo negdje daleko. - Po modrome nebu
Plovili b'jeli oblačci, a zemlja je ležala teška
I tiha u snu sunčanu.
... U takav ja sam trenutak
Veliku, strogu i mirnu, iz maslinika se dižuć
K vedrome svodu, bez štita, bez koplja i kacige sjajne,
Vidio Palas Atenu.
Ona je nosila žižak na dlanu. Plodova zrelih
Ubra pregršt pa saže sok njihov na suho stijenje
I ruku do sunca dignu i užga tu malenu sv'jeću.
... Gori na mojemu stolu,
U tamne i burne noći, od zemlje niska svijeća.
Vjetrina otvara vrata i prozore, kroz kuću duva,
Zidima trese i tamu sve crnju tjera mi u dom:
Ja mirno sjedim uz sv'jeću, koju ograditi dlanom
Ne treba: ulje joj vonja po maslinama mog oca,
A plamen njezin je iskra sa vatre sunčane. - I sveđer,
Kad mi je teško međ ljudma, nastaje začaran krug,
U kojemu okolo žiška, dok noću vihori bjesne,
Zazeleni se l'jepi vinograd mojega oca,
Ovjenčan maslinâ v'jencem; - pod njime sanjari dječak,
Grožđe dok zre, i sve jače pjev cvrčka se glasa, i more
Krkoči negdje daleko, i nebeskom plove vedrinom
Dva oblaka bijela, tanka...
18
ČEMPRES
I.
II.
19
III.
20
IV.
KENTAUR
I.
21
II.
22
III.
23
IV.
CVRČAK
I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče
Svoj trohej zaglušljivi, svoj zvučni, teški jamb...
Podne je. - Kao voda tišinom razl'jeva se.
Sunčani ditiramb.
24
25
26
TURRIS EBURNEA
Ovdje, gdje se orli s vjetrovima bore
I ledenjak sja se iznad mračnih jaza,
S ebanovim vratma, s krunom od topaza
Moja kula strši na vrhuncu gore.
27
ŽENA ZAPUŠĆENA
Žena:
Ti, ki si preletel sto mor i sto jezer,
Pridi na shod kade svoju dojin ja kćer,
Povej, je l' živ oni, ov dom ki j' uzidal,
Umejki raskrčil, ledine prekopal?
Je l' na se ga zela tujina neznana?
Zavit ću l' va črno sebe i otroka?
Tić:
Nisi dovica, ni otrok ti sirota,
Al sest na prag će tvoj i glad i sramota.
Oni, ki dom je ta dečice uzidal,
Umejki raskrčil, ledine prekopal,
Ženu je drugu zel, ljubav mu j' sa ona,
A ti si na zemlje žena zapušćena.
Žena:
Je l' još mu na ruke moj mići zlatni dar?
Je l' još mu na svile križić i škapular?
Tić:
Tvoj mići zlatni dar onoj žene je dal.
Na križ i škapular s nogun je stal.
Žena:
Povej, ti ki sad znaš za zvir mojeh nesreć,
Je l' seh nas pozabil va ten grehe živeć?
Tić:
Otac ni pozabil tebe ni teh otrok,
Leh dom je pozabil va mreže zleh urok.
Da bi se spametil teh gor, teh drev, teh sten,
Uroki bi se ti razvrgli si va tren;
I kad z oneh bi stran jedanput doma šal,
Lahki ne bi mu brod razbil ni led ni val.
Žena:
O ti, ki sad su znaš dovice brižne bol,
Ocu dece moje nesi ovi facol.
28
Shod = doksat; kade = gdje; povej = reci; umejak = šumica; na se zela = na se uzela, osvojila; fujina
= tuđina; otrok = dijete; dovica = udovica; ta = taj; dečice = dječice; mići = malen; škapular =
"scapulare"; zvir = izvor; pozabil - zaboravio; va teu grehe = u tome grijehu; spametil = sjetio; si, su,
seh = svi, svu, sviju; sliv = šljiva; facol = rubac; pero = list; bašelka = bosiljka; črljene = crvene;
njazlo = gnijezdo.
MRTVI GRAD
Naš mrtvi grad kraj r'jeke stoji močvarne
Što crnom vodom plâče pusti zid:
Ni puljak tud'jer iz dna blatna klokoće,
Ni šišmiš mrakom prhne uza hrid.
29
USKRS
Za živom vatrom petsto ljeta plamenih,
Za crnom maglom petsto mračnih jeseni,
Za ljutim mrazom petsto zima ledenih
Hitrinom naglih vjetrova,
Žestinom mladih lavova,
A snagom jedrih vrutaka
U jedan mah pet stotina je proljeća
Iz crne zemlje skočilo:
I sva gnijezda pjevaju po luzima,
I do tri mora zatonima krkoče,
I bezbroj r'jekâ grmi niza pragove
Uz šumor granja, uz krik surih orlova,
Uz glas iz raka kojim ploče pucaju:
Hozana na visinama!
Hozana u nizinama!
Hozana, rode moj!
30
31
NOTTURNO
Ti'o, ti'o, ti'o prede
Pauk nit.
Srnče leglo usred šume, gdje se crni borić vit
S kraja gluha i visoka
Srebrna je nojca stigla,
Utopljenu lampu digla
Iz jezera iz duboka.
Ljudma vodi za ručicu sanak, sl'jepog sina.
"Ja ću, majko, gn'jezdo viti na dnu oka njina."
Šturak zriče u travici:
"Zri, jagodo, zri!"
Ti'o, ti'o pauk prede
Niti tri.
32
33
BOG U ŠUMI
Šušti meko cv'jeće rašeljkinih gronja.
Kuca malo srce púpovâ i klicâ.
Taknuta vjetricem punim slatkih vonja
Brecaju sva zvonca bijelih đurđica.
Modrim okom bl'ješti ljubica i viri
skromnoga grma.
C'jeli gaj se budi, šumori i miri
Kao smilj i trma.
ŠUMA SPAVA
Mrak je. Na dnu šume iz malena vrela
Kaplje troma voda, i tih grgolj stoji.
Koritu je na rub n'jema sjena sjela
Pa u miru gluhu zvonke kaplje broji.
Kada kaplja pane, ko od bolna srha
Svaki list se njiše;
Ide šum od zemlje sve do zelen-vrha:
"Tiho! tiho! tiše!"
34
MEĐU ZVIJEZDAMA
Il se nebo spusti na vrela i gn'jezda,
Il me sila neka dignu iznad gora:
U talas uronih eterskoga mora
Pa svu noć koračam po pučini zv'jezda.
35
DOLAZAK
I.
II.
36
GALIOTOVA PESAN
Pokle su me prikovali zlizane za ove daski,
Ja nisan već doma videl, ni svoje zagledal majki.
Si l' cela mi, kuća bela? Si l' mi, majko, prebolela?
More, more sinje!
ZVONIMIROVA LAĐA
Još je tu. - Na tvrdoj siki
Jošte leži nasukana.
Osamstoto minu ljeto,
Što je mlate sa svih strana,
37
A utroba u mećavi
Noćnoj ječi: "Oh, ta sika
Do kada će da me drži
U čeljusti od čelika?"
38
Intima (1915)
SANJE
Jest! Zato smo tu
Da njivu nam svu
Sâd pokrije čarobna granja,
I dušu da sivu,
Ko zlatom kadivu,
Prepletemo nitima sanja.
O, duše vi žarke,
Sve prastare varke
Iz vašijeh ograda ganjajte!
Visoko se propnite,
Na zv'jezde se popnite
I sanjajte, sanjajte, sanjajte!
39
NOSTALGIJA
Putnik sam što mu kroz sveti
Hram prirode noge tumaraju,
I vrlja, dok sjene ga varaju,
Za rojem aveti.
SIJAČ
U sanjama mojijem žije
Div jedan. S vrhunca dolazi
I zemljama kojima prolazi
Blistavo sjemenje sije.
40
RITAM
Iz bića ga svog
Je sažeo Bog,
Kad razmrsi kaosu čvorove.
On htjede i reče,
I ritam još teče
Ko voda kroz svemirske dvorove.
I treptanje zv'jezda,
I njihanje gn'jezda,
Vlat pšenice, vodena žila:
Sve drhti bez prestanka
Ko u časak postanka
Pod kucanjem tvorčeva bila.
41
I ritam je sve!
Kad tijelo mre,
Baš tada, iz naših dubljina
Pjev najljepši nastaje
I tiho ga nestaje
U eteru plavih visina.
ČESVINA
Daleko, daleko na otoku plavu
Znam hridinu suru sa česvinom stoljetnom.
U jesenjoj tmuši i bjesnilu proljetnom
Nju vjetrina hvata za zelenu glavu;
I čupa je, lomi. Val trkom silovitom
Ko at se bjelogrivi penje;
U vrtlogu pjene pod njegovim kopitom
Panj škripa, a litica stenje.
DVOJI ANĐELI
Bučni su anđeli tuge
Što znadu čar crnih riječi:
Ko gusle im utroba ječi,
Pâs kiti ih lunine dúge.
42
PULJAK
Uštap je nad morem. Bl'jeda svjetlost pada
Na palubu pustu potonula broda.
Mir je. - Samo negdje u visini voda
Prigušenim plačem na p'jesku se jada.
BUNAR
Luna je nogama b'jelima
Tiho niz proplanke kročila.
Ovita srebrnim velima
U do mlijeko je točila.
43
44
NUTARNJE MORE
Jedno noćno more, koje ne zna za san,
Muči se i stenje na dnu moje biti.
Uv'jek, i dan kad me raji sunčan, jasan,
Čujem kako plâče neke crne liti.
TRAŽENJE
Ja ću zorom poći k vrelu na dnu dola,
Pa ću dugo slušat žubor vode čiste,
Dokle budem čuo one zvuke iste
Što su glas tajneni tvoga slatkog bola.
45
KROZ VJEČNOST
Pred milijun ljeta na dnu tople šume
Življasmo u liku vinjage i hrasta.
Šumjela nad tobom moja krošnja tmasta,
A tvoj kor'jen žedni prodirao u me.
Bili smo dv'je školjke na dnu okeana.
Stisnuta uza me oštrim rubovima
Sjekla si me, pa u bolnim trzajima
Pravio sam biser sokom svojih rana.
Ne shvaća, al svaka osjeća nam žila,
Kad najednom, strani, nađemo se blizu,
Tih metamorfoza da u dugom nizu
Traži nas i spaja neminovna sila.
Ženo, ti ćeš sjutra s mog zrenika zaći.
Ostavit me sama s crnom tugom ovom.
Al pod ljepšim suncem i u liku novom
Do hiljadu ljeta mi ćemo se naći.
KORIJEN
Ka dnu moje puti ti ćeš biti živa
I kad sve to svrši. Obdan ti ćeš proći
Uza me ko sjena nagla, hladna, siva;
A sva sjajna, vrela u san ćeš mi doći.
Pelin mojih dana i med mojih noći
Ti ćeš uv'jek biti. Što se sa mnom zbiva
Ne ću ni sam znati: - besv'jesno ću poći
Kud ti mrtvo lišće tragove sakriva.
Sjećati se ne ću više lica tvoga,
Mirisa tvog prama, zvuka tvoga glasa.
Al u svakoj bolnoj žili t'jela moga,
Sve do posljednjega samrtnog mi časa,
Ko živ kor'jen koji ne će uvenuti
Ja ću da te nosim na dnu svoje puti.
46
OPROŠTAJ
Kad ćeš mi, ko negda djeve vitezima,
Oproštaja pehar na odlasku dati,
Ja ću tih i vedar na svom vrancu stati:
Žilica mi ne će trgnut obrazima.
Osjetit ću da još vrutak snage ima
Ovo srce, i da sve što čovjek pati
Ne može da gasi sunca što će sjati
Uv'jek isto i nad ljudskim bolovima.
I pehar ti ne će drhtati u ruci.
U nj gorčine kaplja, kćerka dugoj muci,
Ne će pasti toga časa čemernoga.
Ti ćeš gledat za mnom, dokle pogled siže,
Gdje ko val se poljem nogom konja moga
Pogažena trava opet uvis diže.
OBLAČAK
B'jel oblačak lebdi iznad mora. Je li
Iz carstva zvijezda jutros sišo amo?
Je l' se digo iz dna slanog? Il je samo
Grad što sni ga naši ove noći spleli?
Ne znam. - Šum dok ide cv'jećem morske pjene,
On se tiho ziba, diže, tanji, pline...
Ja osjećam: nešto divno se od mene
Kida, pa se s njime gubi sred visine.
47
URANAK
Svježim i mirisnim dahom
Pučina jutarnja diše
U pljusku se iskreći plahom
Treptave ognjene kiše.
OSTRVCE
Jutros u sjaju je zore
Ko labud po pučini plivo;
U podne je ležo i snivo
Pod koprenom blistave tmore.
48
GALEB
Lebdeć vrh mokrih dubljina,
Od zore, tiho, polako,
U krug se pomiče tako
Između dviju modrina.
JEDRO
Podne. - Sámo na pučini,
Jedro se je neko b'jelo
U sunčanom tkivu splelo
Ko u gustoj paučini.
49
SPOMEN
Blista se mermer pagoda
U šumici smokava svetih;
Visoko, pod oblakom, leti
Red laganih bijelih roda.
NITI
U dane kad jesenje sjene
Dršću sred uvela luga,
Spopada često i mene
Bol bilja i kamenja tuga.
50
ZRIKAVAC
Sinoć, u mom vrtu punom mjesečine,
Na koncertu noćnih zrikavaca, nije
Bilo sve u redu. - Jedan od starijeh
Gr'ješio u taktu, sviro bez sordine.
Zagreb, 1918.
SUTON
Zatonu uz rub elipse
Crvene se litice prašne,
Leže, nepomične, strašne,
Ko zv'jeri iz apokalipse.
51
METAMORFOZA
Gdje sam? - Kuda gazi
Moja noga? Hoda
Po zvjezdanoj stazi
Ili povrh voda?
Iz dubljine plazi
Ta mistična voda,
Ili u me slazi
S nebeskoga svoda?
UZAŠAŠĆE
Ne znam je l' java il san;
Al noć je ta puna čudesa.
Pod mjesecom srebrn je dan,
A zv'jezdâ su puna nebesa.
52
NJEZIN SAN
Ona je htjela u noć tihu, snenu,
Sa šljunka što sav blista od bjeline,
Da odrežem dv'je plahte mjesečine,
Pa da ih stavim na postelju njenu.
ŠTAP
Da imam sina, štap i torbu dao
Jednom bih njemu, pa mu reko: - Idi!
Sav sv'jet obiđi. Što ti oko vidi,
Nek nije duši ostaviti žao.
53
KAPLJA
U mojoj krvi ima jedna kap
Čarobne moći. - Huji, sja i gori.
Kroz sve mi žile zna da zažubori
Ko vode mlaz niz bučni gorski slap.
54
DVA MJESECA
Dva mjeseca jesu. - Onaj zimskih noći
Koji, krut i leden, na vedrome svodu
Sija kao biser kroz najčišću vodu,
A crna mu mreža na srebrnoj ploči.
55
56
U TRNJAKU
Goloj vili Marko u trnjaku
Vlas za vlasom s drača razvezivo.
Njoj put sjala ko od svile tkivo.
Srh je treso žilicu joj svaku.
ČINI I MAGIJE
Mrak i trnje do vrhunca sreće
Ja ću znati da ti s puta maknem.
Jednom ću ih palicom da taknem,
Što sve stvara u sjaj i u cv'jeće.
57
ČAROBNJAK
U tišini ponoćnoga sata
Prisilit ću zv'jezde i planete,
Trepereći tiho da dolete
Ko roj pčela ispred tvojih vrata.
VLASI
Dugo, snažno, dršćuć nozdrvama,
Ja udišem miris tvojih vlasi;
I meni je ko da mi se gasi
Sv'jest na nekim sv'jetlim granicama,
58
NEZNANKA
Izmučena kada put mi klone
Na jastuke, iza teške muke,
Kao da mi ćutila sva rone
U val mirni jedne plave luke.
LABUDOVI
Na pučini jednog plavog mora
Stoji malo ostrvo Eeja.
Viti stupi b'jelih propileja
Vode s luke do Kirkinih dvora.
59
LJUBAVNICI
Kada uštap trga velo tminâ,
K svinjcu ide. Ljubavnike budi:
- Urok dižem. Sad ste opet ljudi.
Hajte!... Lađa. Vedra noć. Maina. -
JESENJI VRUTAK
Lug je mrtav. Gola su drveta.
Nad njim ždrali prema jugu sele.
Vrutku na rub ćutljivo su sjele
Do dv'je sestre: Tišina i Sjeta.
60
SOKO I PRSTEN
Soko sivi pobjegnu visoko,
A nebu se granica ne znade;
Prsten zlatni u valove pade,
A more je crno i duboko.
KULE NA OBLAKU
Najteže se one kule grade
Što na b'jelim stoje oblacima,
I do kojih puta ne imade
No duge po tankim lukovima.
61
ŠIKARA
O šikare i šiprazi i ševarje
Svud oko naših njiva,
Gdje gn'jezdo gradi ispod gloga grmuša
I lisica se skriva,
U vašu tajnu prodro sam, otkrio
I vašu ja sam dušu.
Znam šumor vaš, vjetrici kada ćarkaju,
I vjetrine kad dušu.
Znam sirov sok i snagu koja žilava
U kor'jenu vam dr'jemlje,
O šikare, o šiprazi, o ševarje
Te naše jadne zemlje!
I.
II.
62
III.
63
VODOMAR
Podne. - Maina se plava osmjehiva
Svjetlu i tišini što je na nju pala...
Onamo gdje nebo s pučinom se sliva,
Mlohavih je jedra neka lađa stala.
OSEKA
Venu ispod sunca resine na žalu,
A školjka se žedna otvara napolak.
Ježu igle vise. Uv'jek teže volak
Kamenu kućicu vuče prema valu.
64
STOMANJA
Stomanju tebe san satkala
S koncen benčanske svili
I va nju pet dunj zamotala,
Pet ruž da ti lepo dišî.
Ma ti si ju zgazil. I čula
San klet. I stomanju moju
Tva mat kad mi j' nazad vrnula,
Rekla je reč grdu, reč zlu.
ŽIVOT
Blago li si vama što ste prvi pali
Na ždrijelu s očma punim sanje žarke!
Nestade vas, a da niste nikad znali
Ni poraza zbilje ni pobjede varke.
65
SEH-DUŠ DAN
Se zvezdi su sjale
Kad san se rodila;
Tice su kantale
Kad san te dojila;
A kad pere sahlo
I magla nas krila,
Ja san te va črnu
Zemlju položila...
Ninaj, nanaj, lepi sin!
Na grobe ti j' ružmarin.
MRTVAC
Znam zašto pjev i vonja proljeća
Ne pronose kućom se ovom!
- Mrtvac je pod našim krovom
Već davno, bar osam već stoljeća.
66
GAEA
Kad je prof. Peake u Londonu dokazivao
da će se Zemlja razletjeti jednom u komade.
67
68
Predsjedniku W. Wilsonu
69
1919.
PUTNIK
I što više hodam - vidim - cilj je moj
Uv'jek dalji. Jutros uz pjev ja se digoh,
A u podne, kada na po puta stigoh,
Od muke me ljute obli krvav znoj.
70
SRPANJSKA PJESMA
I.
71
II.
III.
72
SLUNJKINJA I GOETHE
Da je Goethe božanski nabasao ikad na ovu
Banju, i pošao tad ondje gdje kupa se puk;
Da je između njenih drugarica vidio i on
Slunjske krčmarice kćer, leđa, i obli joj bok,
I sise koje trepere od nemira i od jedrine,
Ne bi u čas ga taj bio uvr'jedio mulj
Koji ju crnio. - On bi tad mislio, ugledo da je
Najljepši od mesa cv'jet, kojim se uznio Jug:
Garavu caricu Sapsku, il Sunamku, raj Salamunov.
Oh, da je sastanak taj htjela udesiti Kob
Vajmarskom pjesniku! Onda curetini nekoj Faustini
Čak i Ćurčinov nos ne bi sad njušio trag;
Ja bih prevodio mjesto Elegija rimskijeh zvonke
Verse, iz kojih bi jak hlapio opanka vonj;
Svi bismo presretni bili što takvu đakoniju ima,
Za nas, u obilju svom, bogati Goetheov stol.
73
NOGOMET
Hoću! - Al lopta nek bude što veća. I neka je na njoj
Od kraja do kraja os. Sjeverni i južni pol
Nek su vidljivi, i sve paralele i merid'jani.
Slavnoga globusa tog, gdje nam je boravit v'jek,
Slika i prilika vjerna nek budu, u minijaturi.
Onda i ja ću doć, i svoj vam don'jeti b'jes.
Buntovno sam danas raspoložen. Vidim sve crno
I crveno. Ko bik k vama ću arenski doć.
Razgoropaditi tad će žestina se moja. Ko vatra
Svi ćemo planuti, svi jurnuti na loptu tu
Kao na zvjerku paščad. - A ona će rasti. A s njome
I mi. I pod nama tlo grdan će postati krug
Što će raširit se preko horizonta, da nas ponese,
Nalik na divova roj, u čisti etera kraj.
Netom ondje će igra započeti prava. - Ko pjani
Od b'jesa mi ćemo tad lupati o mrski taj
Simbol nevolja ljudskih, o kolijevku tu kobnu,
Gdje u rođenja nas dan zmija već čekao čvor;
Iktiosaura strašnih gdje legao negda se čopor,
A sad koti se top, željeznih tankova krd,
I sve izvore sreće gnjiline nam blate. - I tada
Na poljani će toj igrati football se nov.
Radi svega što dosad pretrpjeh, i ovdje, na Zemlji,
Trpjeti svima je još, ljut će nas spopasti b'jes.
Odjekivat će prazni zrenici i zvjezdane staze
Od lupe. Pucat ko kost tvrda zemaljska će os.
Konstelacije sve će, ko veljem u cirkusu, gledat
Igru. - Gromki će krik nebom zaoriti kad,
Slomljenu i istučenu, kroz Vrata Nepovratka, bacim
Prokletu loptinu tu u ropotarnicu. Goal!
74
KIKLOPOV OTOK
Što je to opet, kapetane!? - Mrak,
A čut je meket i blejanje. S neba
To glasi nisu. - Negdje čeka, vreba
Polifem na nas, ljutit, golem, jak.
GALEBI I KOPCI
Na Levatinskome moru
75
ANTROPOMORFIZAM
Sve, čega ljudska misao se takla,
Puca, pa - ko na razlupanoj ploči
Zrcala - iz mnoštva komadićâ stakla
Gledaju u nas samo naše oči;
SLOM
Ko negda, davno, bjesni već na Nebu
Anđelâ rat, na Zemlji buna ljudî,
A kam i biljka sada gore i zebu
Od neke nove vatre i nove studi.
76
HLAP
Kad se prospem sav
U česti najtanje,
Ne će sa mnom nestati
Moje dnevne radosti,
Boli svakidanje.
Proljetne il jesenje,
Mog će hlapa rose
Padati u vrtove
I na njive sumorne,
Što ih svukle kose.
I radost će moja,
Ko i moja tuga,
Vječno živjet: jakima
Mlaz veselja, tužnima
Tiha i slatka druga.
ŽELJA
Ne bih htio mr'jeti.
M'jenjat bih se htio,
Plesti što otpletoh,
Odvit što sam vio;
U rukama Maje,
Neumorne tkalje,
Biti puka pređa, -
Al živjeti dalje:
Razgrađen i građen,
Duga sviju boja
U rosi od krvi
Od suza i znoja!
77
ČAMAC NA KUPI
Malen si, uzak, trošan,
al ti me ipak nosiš,
čamče na Kupi!
Sve kamenje mojih briga,
sve gvožđe mojih mržnja,
sve olovo mojih čekanja,
prenosiš preko vode.
Koncem prosinca,
1942.
78
Dječja knjiga
KONJANIK
Ne ću konja drvena,
Nego prava, živa,
Kojemu se rep sam miče,
Sama vije griva.
Drven-konja ne ću više;
On zna samo da me njiše.
Pravoga ću uzjahati,
Hitro cestom odskakati.
Vodit ću ga uzdicama,
Bocnut ću ga ostrugama,
Lug i polje ja ću proći
Pa ću u grad neki doći.
Pa ću stignut pred krčmicu,
Pa ću sjahat, pa vam poslat
Jednu l'jepu dopisnicu.
79
ZLATNA LAĐA
Kad bi meni mladom
Bila lađa data
Sa pramcem od srebra
I s krmom od zlata,
Od šarena drva
Vesla bih tesao.
Od bijele svile
Jedra bih joj tkao.
Pa bi dugo bilo
Priča i govora
O toj vožnji slavnoj
Preko sinjeg mora.
80
RJEČNIK
Avlon - Valona, grad i luka u Albaniji sredstvo za jačanje apetita i kao mirodija
ilo - ilovača, glina
bašelak (čak.) - bosiljak
Bazan (Bašan) - zemlja i narod pobijeđeni od jamb (grč.) - dvosložna pjesnička stopa, s
Izraela pod vodstvom Mojsija na povratku iz naglaskom na drugom slogu
Egipta jeriški - jerihonski
biljur (tur.) - kristal
Boaz (Boz ) - muž Rute Moapke, Davidov kade (čak.) - gdje
pradjed Karmel - gora u Izraelu na obali
brižan (čak.) - jadan Sredozemnog mora
Dabog - ili Dajbog (Dažbog), u slavenskoj leganj - noćna ptica sa smeđesivim perjem,
mitologiji općeslavensko božanstvo Sunca, duga do 30 cm; živi u Evropi i zapadnoj Aziji,
boga usjeva i ljetine, istovjetan je s Perunom a zimuje u Africi
deo gratias (lat.) - bogu hvala lub - sirova kora od mlada drva
dišiti - mirisati
ditiramb (grč.) - himna u čast bogu Dionizu mandragora (lat.) - biljka otrovnica
(Bakhu); lirska pjesma nadahnuta osjetilnim (bunovina); u antičko vrijeme se
užicima; hvalospjev, slavopojka upotrebljavala za uspavljivanje
Dizom - lik iz Biblije, zaljubljen u Rutu metulj - leptir
Moapku
drijade - u starogrčkoj mitologiji šumske narad - biljka iz koje se vadi mirisna mast
nimfe; gorske vile koje su živjele po gajevima
u krošnjama drveća Og - amorejski kralj u Bašanu
dromon - teretni jedrenjak u starom vijeku, a
ratni brod na vesla u srednjem vijeku peljat (čak.) - voditi
pepsin - ferment u želučanom soku koji
Eleal - gradić u starom Izraelu, smješten rastvara bjelančevine i time pomaže probavi
sjeveroistočno od Mrtvoga mora, blizu hrane
Hešbona Pijast - gostoljubivi poljski težak, otac
Zemovita, mladog junaka koji je prema
Gnjezno - stari grad u Poljskoj pripovijedanju Martina Gallusa pobijedio u
gronja - rascvala grana, grana puna voća Gnjeznu kneza Popjela i sam postao knezom
pokle (čak.) - otkad
haluga - alga puljak - mjehur na vodi
Hermon - gora u Siriji i Libanonu; u antičko
vrijeme obrasla cedrovom šumom; iz nje rakamati (čak.) - vesti
izvire rijeka Jordan Ruta Moapka ili Moabljanka - glavni lik
Hezebon (Hešbon) - stari židovski grad istoimene biblijske knjige
istočno od Mrtvoga mora
hladolež - biljka slična slaku (convolvulus Saron - ime pokrajine u staroj Palestini,
sepium) poznat po prekrasnim ružama; "ruža
hvojka - grančica, grana saronska" je biblijska metafora za lijepu ženu
Sasen - otok na albanskoj obali nasuprot
iđirot (tur.) - biljka od koje aromatični grada Valone (Avlon)
podanak sadrži eterična ulja; uzima se kao sofra (ar.) - stol, trpeza
81
82
83