GLASOVNE PROMJENE

SIBILARIZACIJA: k, g, h ispred i prelaze u c, z, s, npr. junak – junaci, majka – majci, ruka – ruci…
Zove se sibilarizacija jer nastaju sibilanti (piskavci, piskutavi glasovi): c, z, s.
PALATALIZACIJA: k, g, h, c, z ispred e, i ili nepostojanog a prelaze u č, ž, š, npr. junak – junače, vrag –
vraže, noga – nožica, junak – junačina, mrak – mračan, sunce – sunčan, zec – zeče, vitez - viteže…
Zove se palatalizacija jer nastaju palatali č, ž, š.
JOTACIJA: nenepčani glas (nepalatal) stapa se s glasom j u nepčani glas (palatal), npr. cvijet + je > cvijeće,
nos(iti) + jen > nošen, glad + ju > glađu, drag + ji > draži… (Nazvana je po grčkome nazivu za slovo i: jota.)
ZAMJENA ije/je/e/i – dvoglasnik ie (ije) katkad se smjenjuje glasovima je/i/e. Npr. dijete – djeteta, vrijeme
– vremena, htjela – htio…
ZAMJENA L – O, npr. anđeo – anđela, pričao - pričala, spasilac – spasioca…
NAVEZAK: samoglasnik koji se može dodati na kraju nekih riječi, npr. dobrog/dobroga, tvom/tvome/tvomu,
kad/kada, tad/tada. Pravilno je pisati i s naveskom i bez njega. Jedino postoje pravila za navezak u prijedlozima
s/sa i k/ka.
NEPOSTOJANO a: glas a koji se javlja između dvaju zatvornika u nekim oblicima iste riječi, a u nekim oblicima
ga nema, npr. vjetar - vjetra, konac – konca…
NEPOSTOJANO e: glas e koji se javlja između dvaju zatvornika u nekim oblicima iste riječi, a u nekim oblicima
ga nema; postoji samo u kajkavskim riječima, npr. Čakovec – Čakovca, Remetinec – Remetinca…

GUBLJENJE ZATVORNIKA: kada se dva ista zatvornika nađu jedan do drugoga u riječi, jedan se izgubi, npr.
bez + zvučan > bezzvučan > bezvučan, od + dijeliti > oddijeliti > odijeliti…
Od toga se pravila odstupa: a) u superlativu pridjeva: najjači, najjužniji, najjadniji…; b) u nekim riječima da bi se
bolje vidjelo kako su nastale: vodootporan, izvannastavni, preddiplomski, samoobrana, poddijalekt…

JEDNAČENJE ZATVORNIKA PO ZVUČNOSTI

ŠUMNICI: zvučni b d g dž đ ž z - - -
bezvučni p t k č ć š s f c h

Kad se nađu jedan do drugoga dva šumnika različita po zvučnosti, lijevi se mijenja prelazeći u svoj par po
zvučnosti (vidi u tablici, parovi su jedan ispod drugoga). Nakon promjene oba su šumnika jednaka po zvučnosti.
Na primjer:
kad+kad > kadkad > katkad, svjedoč(iti) + ba > svjedočba > svjedodžba, vrabac – G vrabca > vrapca…
U pisanju se ne bilježi ta promjena kad se d nađe ispred glasova c, č, ć, s, š, npr. podcrtati, odslušati,
predsjednik, odšetati, podcijeniti, podčiniti, odseliti…

JEDNAČENJE ZATVORNIKA PO MJESTU TVORBE

a) s > š, z > ž
Glas s prelazi u glas š, a glas z prelazi u ž kad se nađu ispred nekih od palatala č, ć, dž, đ, lj, nj, š, ž. Na
primjer:
nos(iti) + nja > nosnja > nošnja, bijesan + nji > bjesnji > bješnji, voz(iti) + nja > voznja > vožnja, paz(iti) +
ljiv > pazljiv > pažljiv, grozd + je > grozđe (jotacija) > grožđe, list + je > lisće (jotacija) > lišće…
b) h > š
U nekim riječima glas h ispred glasova č, ć prelazi u glas š. Na primjer:
orah + čić > oraščić, trbuh + čić > trbuščić, drh(tati) + ćem > dršćem (drhćem), dršćući…
c) n > m
Kad se n nađe ispred glasova b ili p, prelazi u glas m. To se bilježi u pisanju ako su b ili p na početku sufiksa
(dodatka za tvorbu nove riječi): stan + beni > stambeni, prehran(a) + beni > prehrambeni, zelen + bać >
zelembać…
To se ne bilježi u pisanju pri spajanju dviju riječi kad su b, p na početku druge riječi: izvan + bračni >
izvanbračni, jedan + put > jedanput…