Prvi majski izlet sa Fićom

Drugi dan Ramazanskog bajrama odlučio sam iskoristiti za više stvari, prije
svega želio sam da to bude lijep izlet jer je i vrijeme bilo lijepo, ali treba da
obiđem mezarje na kome su ukupani moj djed i nena. Konkretno mezarje u
Maslama nalazi se nekih 22km od mog Đurđevika, a prethodnih dana baš sam
dogovorio snimanje svoje emisije sa pjesnikom Seidom Aščićem iz Masla, na
svu sreću za praznike je u Masle stigao i moj rođak, najbolji prijatelj i
nekadašnji kamerman Kido, pa je atmosfera bila potpuna. Startujem Fiću u
09:00, a on veselo zabrunda jer poput mene se raduje odlascima u idilične
krajolike u koje se savršeno uklapa.

Za one koji prvi puta čitaju putopis sa mojih avantura moram predstaviti Fiću,
skoro da smo vršnjaci, proizveden je kao Zastava 850 u zadnjoj godini
proizvodnje, dakle 1985. godine, modifikovan je od strane vrsnog znalca
Nedima u automobil spreman za utrke, sa replikom Abarth motora od oko 90KS,
spuštenim ovjesom i savršenim mjenjačem. Pored svih automobila svijeta,
uvijek sam želio imati samo jedan, Fiću koji je baš ovakav, svaka vikend vožnja
samo je uživancija.

Stigao sam u momentu kada se jutro pretvaralo u dan i tu sreo one koji me vole,
koji mi se uvijek raduju. Rođaka Kidu dugo nisam vidio, a on je neko ko je bio
neodvojiv dio moga života, jedne godine odlučili smo otići u Sloveniju kako bi
radili i zaradili, njemu je to uspjelo, a mene je sudbina ipak ostavila da volim i
ljubim sve ove krivudave puteljke po rubu Sprečkog polja, da se divim potocima
i rijekama, i da eto uživam u oldtimer automobilima.

Nakon šetnje kroz Masle odlučili smo se provozati po stazama za koje smo
nekad vjerovali da bi se tu mogle voziti utrke, a najeća radost bile su nam auto
utrke na koje smo odlazili diljem Bosne i Hercegovine. Napravili smo mali krug,
a onda pojurili Fićom kroz Sprečku dolinu. U 12 sati smo imali dogovoreno
snimanje kod Seida Aščića, koji je decenijama fascinantna ličnost u Maslama, a
kojeg smo toliko puta snimali, ovoga puta je izrazio želju da mu se posveti jedna
epizoda dokumentarnog serijala „Emirove priče“ , nisam mogao da odbijem
starog prijatelja.

Za Seida Aščića znam barem 30 godina, o njemu mi je prvo pričao upravo Kido
jedne večeri dok sam provodio raspust u staroj neninoj kući, reče mi da tu na
susjednom brežuljku postoji neki čovjek koji ima plavog Fiću, koji je potpuno
nov, čak su i sjedišta u najlonima. Ne znam koja bi to mogla biti godina, ali
vjerujem da je Fićo tada imao oko 25 godina, i da je još i tada bio rijetkost na
našim cestama. Prolazili smo često pored njegove kuće i garaže sa željom da
vidimo tog Fiću, mada nam to dugo nije polazilo za rukom. Kada smo odrasli
sticajem okolnosti i svojim zanimanjem za sve i svašta postali smo prijatelji sa
Seidom Ašćićem koji je od nas stariji 53 godine! Čitao nam je poeziju,
pokazivao svoje rukopise, ali i Fiću kojeg je pazio tako da se to graničilo sa
opsesijom. Sjedišta su bila u najlonima kako mi je govorio Kido, kako je
govorio svako... a uvijek je isticao da ga je brisao samo suhom krpom. Plavog
Fiću Seid je kupio u Bosna auto Tuzla 1981. godine, za 5000DEM , i uvijek ga
je registrovao čak i kada ga nikako nije vozio, da bi s njim za 41 godinu prešao
samo 16.100km. Osim što je tema emsije bila poezija, jedan dio posvetili smo
upravo plavom Fići.

Zanimljivo je i to da kada god sam snimao Seida, kamerman mi je upravo bio

rođak Kido koji je sad izgleda vođen sudbinom došao na odmor iz Slovenije
samo zbog toga. Nakon snimanja emsije, odlazimo u dio Masla koji Seid u
svojim knjigama naziva Planina, a gdje je nekada bilo ognjište naših Subašića.
Tu na jednoj njivici, naš rahmetli djed prije nekih 60 godina sagradio je ostavu
za alat, koja će kasnije biti pretvorena u vikendicu arhaičnog izgleda pored
potočića koji se zove Prela, plašio sam se da ovako nizak Fićo neće uspjeti doći
do tog mjesta ali nekim čudom put je bolji nego ikad, te nije bilo problema niti
opasnosti za Abarthov karter koji je udaljen 5-6cm od tla.

Tu smo ručali, odmorili se, porazgovarali, a budući da su se nadvili tmurni

oblaci, ja sam plašeći se nadolazeće oluje odličio ipak poput Seida da ni ovaj
Fićo nikada ne pokisne, pa sam dao gas i Fićo se ubrzo našao u svojoj suhoj
garaži.

Bilo je to kratko ali divno putovanje za pamćenje na kojem sam uhvatio toliko
snimaka i fotografija koje ću sačuvati. Tom prilikom nastao je video materijal
koji objavig na YouTube platformi a koji možete pogledati u nastavku.

Emir N.

https://youtu.be/4Wu9kvnam0Q