Kako različite perspektive iz kojih se prikazuju događaji u romanu oblikuju karakterizaciju Jurja

Stipančića?

Vjenceslav Novak predstavnik je hrvatskog realizma koji je stvarao u 19. stoljeću. Njegovo
najpoznatije djelo je društveni i obiteljski roman Posljednji Stipančići. On govori o društvenom i
moralnom propadanju patricijske obitelji Stipančić za vrijeme ilirskog pokreta. Sveznajući pripovjedač
u trećem licu te perspektive različitih likova donose detaljnu i opširnu karakterizaciju Jurja Stipančića.
Pripovjedač u trećem licu otkriva perspektivu oca Ante o Jurju koji jedini ima izravni uvid u Jurjev
život. Ante provodi patrijarhalni odgoj u obitelji te time jedini sudjeluje u Jurjevom odgoju i
odrastanju. Njegova majka Valpurga i sestra Lucija o njemu ništa ne saznaju dok on studira u Beču.
Nakon Antine smrti, iz Valpurgine perspektive otkriva se njezina predodžba o vlastitom sinu nakon
što je pročitala pisma između Ante i Jurja te nakon Jurjeva povratka kući. Karakterizaciji Jurja također
pridonosi njegova vlastita perspektiva iz pisama koja šalje prijatelju Mukiju u kojima opisuje očevo
zanemarivanje ženskih članova obitelji.
Prvi ulomak smješten u prvim uokvirenim poglavljima romana prikazuje odrastanje djece Stipančić.
Sveznajući pripovjedač prenosi Valpurginu perspektivu koja nema vlastiti pogled na život već samo
reproducira Antine zaključke : „Obožavanje što ga je Ante Stipančić pokazivao napram svomu sinu
otkako je u njem otkrio potpuno naslijeđene svoje duševne sposobnosti, prešlo je sugestivno na
Valpurgu; …“ U polaznom tekstu Juraj je također preslika vlastitog oca. Na kraju ulomka prikazana je
Valpurgina tuga zbog nemogućnosti sudjelovanja u odgoju vlastitoga sina. Drugi polazni tekst koji se
nalazi u kasnijim uokvirenim poglavljima je Jurjevo pismo prijatelju Mukiju koje izravno prikazuje
Jurjeva razmišljanja. Juraj je svjestan posljedica patrijarhalnog odgoja ali ne poduzima ništa kako bi
popravio obiteljske odnose. Jurjev naturalistički opis sestre : „ Ja uistinu ne osjećam pri pogledu na
to boležljivo (a dosta lijepo) lice baš nimalo sućuti; mislim da naginje sušici, pa gledam pred
sobom razvitak patološkoga procesa, kako sam ga kod drugih, meni skroz nepoznatih ljudi u
bečkoj klinici gledao...“ prikazuje njegov odnos prema Luciji kao prema predmetu, a ne članu obitelji.

U romanu prevladavaju tipična realistička obilježja poput sveznajućeg pripovjedača, tema propasti
plemićke obitelji te opširni opisi koji doprinose karakterizaciji likova. Novakove različite perspektive iz
članova obitelji predstavljaju moderniziranje tradicionalnog romana.
Karakterizacija Jurja najviše proizlazi iz perspektive njegova oca koji je upravljao njegovim životom.
Valpurgina perspektiva donosi dopunu karakterizaciji Jurja u kojima se otkriva odnos između oca i
sina. Također Jurjev unutarnji monolog u pismu koje šalje Mukiju prikazuje njegovu distancu od
majke i sestre.