ESEJ IZ FILOZOFIJE

Komunistički manifest: Karl Marx i Friedrich Engels

Pitanje klasa i klasnih razlika je svevremeno, aktualno je u svim povijesnim

vremenima, kontekstima, prilikama i uvjetima. Postojanje različitih klasa je neosporivo, uz
sam postanak klase veže se njezin razvoj, ali istovremeno i nestanak te zamjena nekom
drugom klasom. Klase se mijenjaju, nestaju, razvijaju se, iz starih proizlaze nove i to je ciklus
koji se ponavlja i traje od postanka prvih civilizacija i prvih društvenih uređenja sve do dana
današnjeg i modernih društava. Tu problematiku i veliko pitanje prije svega društvenog
karaktera uvidjeli su Karl Marx i Friedrich Engels još u devetnaestom stoljeću i u skladu s tim
sastavili Komunistički manifest i u njemu saželi i opisali borbu između klasa, odnosno
buržoazije i proletera. Djelo je aktualno i danas jer se isti događaji konstantno ponavljaju i
kroz krize tržišta u vidu trgovine i drugih procesa što dovodi do pitanje moći i postojanja
vladajuće klase, kapitalista to jest buržuja. No, ono što je sigurno i smatram da su Marx i
Engels bili u pravu jest u vidu toga da se klase provlače i mijenjaju kroz cijelu povijest
čovječanstva te da s uklanjanjem jedne klase nastat će druga koja će biti u istom odnosu
tlačitelja i potlačenih. Također, valjanim bi bilo da se proleteri svih zemalja trebaju ujediniti u
klasnu borbu kako bi promijenili svijet. U skladu s time Komunistički manifest je kamen
temeljac u razvoju novog, besklasnog, pravednijeg i boljeg društva koje je moguće unatoč
svim neuspjelim pokušajima koji nisu urodili plodom, no to ne znači da treba odustati i
izgubiti nadu jer uvijek će postojati taj ideal i težnja ka idealnijem i boljem društvu kroz
promjene u vidu društvenih, povijesnih, ali i političkih događaja.
Promjena klasa kroz povijest je neosporiva: ,,povijest svih dosadašnjih
društava povijest je klasnih borbi.''1 Možemo vidjeti na primjeru feudalnog društva koje je
propalo, ali iz njegova nestanka, odnosno propasti nastaje i stvara se novi oblik identičnog
društva to jest buržoazije (buržoaske klase). Međutim, ove promjene se nisu zaustavile samo
na tome već je zahvaljujući industrijskoj revoluciji i izumom parnog stroja došlo do
buržoaskog društva. Takva vrsta i oblik društva su se nastavili do dana današnjeg, odnosno u
svim vremenima i okvirima pronalazimo klase. Male su razlike u klasama, jer se samo
mijenjaju nazivi i vrste klasa, ali one u suštini ostaju iste, nepromijenjene, a i ako se
promijene to je u vrlo neprimjetnoj mjeri. Dakle, vidljivo je postojanje klasa jer ljudi i dan
danas nisu jednaki i besklasno društvo još uvijek nije nastalo niti postoji, ali taj ideal i ideja su
1
Marx Karl, Engels Friedrich, Komunistički Manifest, 2010., Naklada Pavičić, Zagreb, 27.str.
i dalje prisutni. Naime, danas bi naše društvo mogli nazvati modernim, tehnološkim,
kapitalističkim društvom, koje se sastoji od kapitalista u vidu ljudi koji su glavni izvršni
ravnatelji velikih kompanija od tehnoloških do poduzetničkih, marketinških, banki i svemu
tome sličnome dok su oprečno tome, odnosno u konstantnom sukobu su radnici. Neki od njih
su siromašniji, a neki se mogu svrstati pod srednju klasu. Međutim, u svemu tome postoje i
ljudi koji su beskućnici, nezaposleni, socijalni slučajevi i svi oni koje se nalaze na rubu
društva, ali i ljudske egzistencije i dostojanstva. Proleteri koji su postojali u devetnaestom
stoljeću danas kao da su se izgubili i nestali. Zanimljivo je da su proleteri bili sredstvo koje je
buržoazija iskoristila kao sredstvo u borbi u rušenju feudalnog sustava, ali naposljetku su
proleteri postali sredstvo koje treba i koje će uništiti samu buržoaziju to jest okrenulo se protiv
nje same. 2 Proleteri nažalost ne postoje u istom smislu i obliku kao što su postojali u datom
trenutku povijesti, oni su danas prisutni u manjini i na marginama, tihi su od straha da im se
nešto ne dogodi jer su oni i dalje radnici koji mogu ostati bez posla i svojih sredstava za život.
No, to stanje je trenutno takvo, odnosno nije vječno jer se postupno u različitim državama
svijeta radnici udružuju i bore protiv izrabljivača kao što su to nekada prvotno činili prvi,
pravi proleteri. Njihovo udruživanje je na nacionalnoj razini jer da bi se mogli udružiti na
svjetskoj razini kao što i sama krilatica proletera, odnosno komunista glasi: ,,Proleteri svih
zemalja, udružite se!''3 trebalo bi im puno više vremena, a uostalom za početak moraju početi
u vlastitoj državi kako bi se to nastavilo dalje, u cijelom svijetu, odnosno kako bi preraslo u
pokret svjetskih razmjera. Za takav događaj to jest proces bit će neophodno duže vremensko
razdoblje, ali i određeni događaji i prilike koji bi trebali dovesti do toga bilo na sporiji ili brži
način u vidu kriza, problema, nestašica, ratova i slično tomu. Svi problemi koji nastanu u
buržoaskom društvu, danas modernom kapitalističkom društvu samo su dokaz i pokazatelj
nesposobnosti kapitalista da spriječe probleme i krizu, ali isto tako prikazuju i njihovu
nesposobnost nošenja s problemima za koje su oni jedini i krivi. Primjerice, rat između
Ukrajine i Rusije koji je trenutno u punom jeku je nažalost primjer moderne kapitalističke
katastrofe koja je nastala zbog nesposobnosti rješavanja problema i kriza. Međutim, nije to
samo rat za dijelove Ukrajine, pa usudimo se reći i cijelu Ukrajinu jer taj rat ima mnogih
motiva, a to je dominacija i želja za što većom moći, naftom, općenito imperijalizmom kako
bi se stvorila bolja i nadmoćnija nacija. Žalosno je što u tom ratu svi učestvuju bez imalo
potrebe i želje za razrješavanjem krize koja je isto tako povezana i s pandemijom COVIDA-
19. Sve su to trenutne krize koje su nastale zbog lošeg i nefunkcionalnog sustava koji stvara

2
Marx Karl, Engels Friedrich, Komunistički Manifest, 2010., Naklada Pavičić, Zagreb, 40. str.
3
Marx Karl, Engels Friedrich, Komunistički Manifest, 2010., Naklada Pavičić, Zagreb, 104. str.
manje bogatih, a sve više i više siromašnih u ogromnom razmjeru. Krize su bile i u prošlosti
pokazatelj kako određena klasa ne funkcionira i svaka od njih je u jednom trenutku morala
propasti ili u nekom obliku biti izmijenjena. Marxov i Engelsov Komunistički manifest je
slika i prilika kako su sve predvidjeli, naravno to se isto tako nadovezuje i na Marxov Das
Kapital u cjelokupnoj marksističkoj literaturi. Nevjerojatno je kako su intelektualci
devetnaestog stoljeća spoznali i shvatili što se zapravo događa kroz povijest i to se nastavilo
su novoj, modernoj i suvremenoj civilizaciji to jest dvadeset i prvog stoljeća i sigurno se neće
još zaustaviti. Međutim, problem je što ljudi nisu svjesni toga ili možda i ne žele biti, većina
ljudi ne može prihvatiti činjenicu da pripadaju nekoj klasi, najčešće onoj u kojoj nitko ne želi
biti. No, njima je teško vjerovati da su potlačeni i da zapravo ne žive život dostojan čovjeka,
odnosno da služe kapitalistima, ali isto tako i tom sustavu. Najviše se ovo i odnosi na radnika
koji živi da preživi i ne može promijeniti svoj položaj u klasnoj hijerarhiji. Današnji moderni
radnik i radnici još uvijek nisu oni pravi proleteri, možda i jesu blizu, ali još uvijek nisu
osvijestili u kakvom su položaju i da su sposobni promijeniti to. Današnji radnik, ne svi
naravno postali su pasivni jer je tehnologija povukla ljude u sebe, a i kapitalističko društvo
temelji se na individualnosti. Stoga, ljudi, u ovom slučaju radnici zatvaraju se sami u sebe,
ovise o modernoj tehnologiji, osuđeni su i žive u virtualnom svijetu i vide ga kao bijeg od
stvarnosti na nesvjesnoj razini iako je moguće da postoji i svjesna razina te činjenice. Danas
ljudi bježe od problema i ne žele se suočiti sa stvarnošću na isti način kao što je to činio onaj
proleter u devetnaestom stoljeću koji se aktivno borio za poboljšanje svog položaja. On je
istovremeno uz proletera postao i komunist. To jest komunist nastaje i stvoren je iz proletera
kao novi oblik društvene klase koja je ista kao i proleter, ali ima cilj, a to je: ,,ukinuti privatno
vlasništvo.''4 Proleter koji može biti istovremeno, a najčešće i je komunist sudjeluje u
komunističkoj revoluciji koja je nasilna borba i otpor protiv postojećeg društva i društvenih
prilika, odnosno neprilika. Danas komunisti postoje, ali se na njih gleda s prijezirom,
averzijom i mržnjom zbog neuspjelih pokušaja ostvarenja komunizma u nekim državama
svijeta poput Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika, Sjeverne Koreje, Čehoslovačke,
Rumunjske, Mađarske i drugih komunističkih država. U kojima nije bio komunizam već
totalitarni režim koji se pozivao na Karla Marxa i Friedricha Engelsa. Iako ti sustavi i
diktatura i tiranija koju su provodili njihovi doživotni vođe nisu imali nikakve ni teorijske ni
praktične osnove, svrhe i veze s komunizmom i socijalizmom koji su utemeljili, oblikovali i
stvorili ta dva velika tvorca. Stoga, problem oko komunizma i njegovih tvoraca nastaje zbog
neobrazovanosti ljudi o onome što se zaista dogodilo, a vrlo je jednostavno da su određeni
4
Marx Karl, Engels Friedrich, Komunistički Manifest, 2010., Naklada Pavičić, Zagreb, 131. str.
pojedinci iskoristili njihova djela i u ime njih činili strašne stvari koje nisu u skladu s
čovječnošću. No, Marx i Engels kao ni proleteri i pravi komunisti nisu krivi i bez obzira na
propale komunističke države u povijesti i neke koje danas postoje smatram da ne treba
odustati od komunizma i ideje. Može se reći da je ideja vječno zapisana u knjizi i ona će
uvijek postojati i biti prisutna, možda sad trenutno nije aktualna kao što je nekada bila. Unatoč
tome ljudi će se s zanimanjem iznova i iznova vraćati tom djelu. Jer djelo je na
najjednostavniji način prikazalo povijesnu istinu koja je izuzetno važna i koja je utemeljena
na dokazanim činjenicama. Teško je ugušiti ideju koja teži nečem uzvišenom i vrlo
nedostižnom kao što je besklasno društvo. Njezine tvorce, sljedbenike i one koji su na bilo
koji način povezani s komunizmom, proleterima i klasama je moguće uništiti, ugušiti i
umanjiti njihovu veličinu. Međutim, ideju koja je stvorena i u koju i dalje ljudi vjeruju i mogu
vjerovati i sad u sadašnjosti, ali isto tako i u budućnosti je pokazatelj da je nju nemoguće
ugušiti. Ideju o besklasnom društvu u kojem nema privatnog vlasništva i cijeni se svačiji rad
kako bi se doprinijelo općem dobru i blagostanju ljudima, ali i državi je zanimljivo
proučavati. Primjerice, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija pokušala je približiti
se na najbolji mogući način marksizmu, odnosno ideologiji koja se veže uz Karla Marxa, ali
isto tako i uz Engelsa probala je sprovesti kroz različite oblike socijalizma i reformi u vidu
poboljšanja radničkih prava i sloboda. Naravno, Jugoslavija nije bila idealna, ali dosta toga
pozitivnog je pokušala i uspjela izvući iz komunističke, pretežno teorijske literature. Najbolje
se to ocrtava u tome da je svatko mogao živjeti od svog rada te da je državno vlasništvo bilo
napravljeno na način kako je i trebalo. Međutim, posebnost položaja radnika i ostvarivanje
ideala socijalizma očituje se u samoupravnom socijalizmu, odnosno radničko samoupravljanje
u kojem su svi radnici upravljali i vodili tvornicu, nije bilo kapitalista koji ih je izrabljivao već
su radnici ravnopravno dijelili poslove i davali svima jednake plaće. U sustavu koji je mogao
funkcionirati besprijekorno u ovim segmentima, nažalost politička previranja i sukobi,
inflacija, financijski i drugi problemi, kao i nacionalizam i vjera su isto doveli do
samouništenja sustava koji je mogao zaživjeti ili se barem u nekim stvarima preurediti
reformama. No, tragedija se očituje u tome da su i sami proleteri to jest komunisti bili sigurni
u ono što su izgradili nisu ni bili svjesni da su isto sami stvorili svoje sredstvo i oružje za
samouništenje, bilo to kroz nacionalizam, moć i slično ne samo u Jugoslaviji već u svim
bivšim komunističkim državama u svijetu. S razlogom i potpuno opravdano su komunisti sebe
ograđivali i micali se od nacionalnih i vjerskih osjećaja jer su znali da je to jedan od načina
upravljanja masama ljudi, bilo to njima samima ili oporbom, odnosno otporom. Sve te države
su primjer, ali slika i prilika kako to nije trebalo izgledati, a kamoli završiti na takav način.
 Možemo zaključiti da su Marx i Engels bili u pravu jer su iznijeli svoju
istinu koju su u tom trenutku znali i imali. Međutim, ta istina je identična i danas, odnosno
ona se može i danas primijeniti u našem modernom, kapitalističkom sustavu što je vidljivo u
praksi i cjelokupnoj svakodnevici. Koliko god to možda čovjeku djelovalo poražavajuće kako
se ništa nije promijenilo te da se nalazimo u začaranom krugu klasnih razlika, ali i klasne
borbe ne znači da je nemoguće sustav promijeniti. Ako jedan sustav nastaje, traje on mora i
naposljetku nestati i iz njega će proizaći novi, drugačiji sa svojim posebnostima i obilježjima.
Što znači da uvijek ima nade da će jednoga dana svijet biti u jednom ljepšem, boljem,
pravednijem i besklasnom društvu za kojeg će se proleteri, odnosno komunisti izbori. No, čak
ako se oni ne izbore tu ulogu će možda na sebe preuzetu i odigrati neka druga klasa. Nije
važno tko će donijeti pravu i konačnu promjenu, odnosno borbu već je bitno kako zaista taj
događaj i proces dovede do ideala jednakog društva u kojem nema klasa i klasnih razlika. Taj
proces može proizaći iz niza događaja i može potrajati stoljećima jer odumiranje određenog
društvenog uređenja ne događa se preko noći već je to izuzetno dugotrajan, težak i zahtjevan
proces. Koliko god ovo zvučalo teško i pesimistično, Komunistički manifest daje nadu da su
promjene moguće te da postoji klasa koja će izvoljeti tu borbu i naposljetku pobjedu, a to su
proleteri. Kako je i sam Karl Marx rekao: ,,Proleteri svih zemalja ujedinite se!'' , tom parolom
bi trebali biti vođeni i današnji proleteri koji bi se trebali povratiti i nastat iz radnika jer su se
potisnuli.
~LM~