Komunizam

Komunizam (iz franc. communisme,[1] od lat. communis, zajednički, Socijalizam   

univerzalan[2][3]), političko-filozofska, društveno-filozofska, politička i

ekonomska ideologija i politički pokret čiji je krajnji cilj uspostava
komunističkog društva - socioekonomskog poretka strukturiranog prema
ideji društvenog vlasništva proizvodnih sredstava i nestanka društvenih
slojeva, novca [4][5] i države.[6][7] Kao takav, komunizam je specifičan Struje
oblik socijalizma. Vjerski socijalizam
Ključni problemi
Komunizam uključuje niz ideoloških struja koje uključuju Marksizam i
anarho-komunizam, kao i srodne političke ideologije prema kojima Ljudi i organizacije
trenutni društveni poredak proizlazi iz kapitalizma, kapitalističkog
Povezane teme
gospodarskog sustava i načina proizvodnje. U takvom društvenom
sustavu postoje dvije glavne društvene klase čiji je sukob izvor svih
društvenih problema i koji se konačno može riješiti samo socijalističkom revolucijom.[8]

Dvije društvene klase su proletarijat (radnička klasa) koji čini većinu stanovništva i koji mora raditi kako bi
preživio. Manjinu čini buržoazija, tj. građanska ili kapitalistička klasa koja privatnim vlasništvom nad
sredstvima proizvodnje izvlači dobit zapošljavanjem radničke klase. Prema ovoj analizi, revolucija bi
postavila radničku klasu na položaje vlasti i tako uspostavila društveno vlasništvo nad sredstvima
proizvodnje, što čini primarni element transformacije društva prema komunizmu.[8]

Zajedno sa socijaldemokracijom komunizam je do 20-ih godina 20. stoljeća postao dominantnom

političkom tendencijom u međunarodnom socijalističkom pokretu.[9] Uspostavom Sovjetskog Saveza kao
prve svjetske nominalno komunističke države dolazi do raširenog poistovjećivanja samog komunizma s
ideologijom marksizma-lenjinizma i sovjetskog tipa planskog gospodarstva.[2][10][11] Gotovo sve
komunističke vlasti 20. stoljeća krenule su ka uspostavljanju komunizma raznim inačicama marksizma-
lenjinizma.[12] Prema nekim ekonomistima i intelektualcima taj model je u praksi uspostavio države koje
su, iako imenom komunističke, u stvari djelovale kao oblik državnog kapitalizma[13][14][15] ili neplaniranog
upravno-komandnog gospodarstva.,[16][17] a ne stvarnog komunističkog ekonomskog modela koji je u
skladu s prihvaćenim definicijama komunizma kao ekonomske teorije.

Značenja
Hrvatska enciklopedija, svezak 6 (2004.), navodi sljedeća četiri značenja pojma "komunizam":

1. Ideja savršenoga, besklasnoga društva potpune jednakosti ljudi.

2. Politička ideologija utemeljena na ukidanju privatnoga vlasništva i na uspostavi
zajedničkoga vlasništva nad sredstvima za proizvodnju.
3. Politički pokret (komunistički pokret) koji obuhvaća ukupnost komunističkih stranaka (često
u njihovom nazivlju i: "partija"), organizacija i skupina u svijetu.
4. Politički sustav totalitarne jednostranačke vlasti.
Značenje 3. i 4. se povezuje u prvom redu s boljševizmom (njemu su svojstvena također i značenja 1. i 2., a
značenje 4. odgovara i onim oblicima totalitarizma koji komunizmu ne teže).

U općem značenju (1.) riječ komunizam bilježi i Benešićev Rječnik hrvatskoga književnog jezika (sv. 7,
1986.), sljedećim primjerom: "Ne pomagati brata bijaše grijeh; bijasmo komuniste među sobom" (August
Šenoa). U trećem pak značenju: "Divlji komunist iz 1919." (Slavko Kolar).

Povijesni prethodnici
Zazivanje potpune društvene jednakosti pojavljuje se prvi put u drevnoj Grčkoj u kojoj je, kao posljedica
zemljoposjedništva i trgovine imanjem, nastala ideja privatnog vlasništva.[2] Neki su drevni Grci držali da
uzrok društvene nejednakosti leži u društvenom fenomenu privatnog vlasništva jer se ljudi međusobno
razlikuju u količini onoga što posjeduju, i, sukladno tome, zahtijevali njegovo ukidanje. O mitskom
Zlatnom dobu, kada će privatno vlasništvo te materijalna oskudica i pohlepa koje uzrokuje nestati, pisali su
grčki pjesnici Heziod[18] i Vergilije.[19] Filozof je Platon, koji je želju za posjedovanjem označio kao glavni
uzrok sukoba među ljudima, formulirao ideju protokomunističkog društva čiji članovi nemaju osjećaj za
svojinu i čiji osobni identitet u potpunosti nestaje u zajednici.[20][21]

U kasnom srednjovjekovlju i renesansi, europski su se moreplovci dali u potragu za takvim mjestom u

Novom svijetu.[2] Površna iskustva s domorocima američkih kontinenata stvorila su kod njih pogrešan
dojam idiličnih, jednostavnih društava bez sukoba i razmirica u kojima je ideja posjedovanja nečega u
potpunosti nepoznata. Dodatni razlog koji je doveo do te pogrešne percepcije domorodaca bila su
kršćanska vjerovanja tih moreplovaca koji su zbog njih na polugole domoroce gledali kao na ljude koji bez
srama zbog golotinje i bez oskudice bezbrižno žive u Edenskom vrtu prije Pada čovjeka. Ta su iskustva
moreplovci donijeli natrag u Europu te su poslužila pravniku i političaru Thomasu Moreu da formulira
svoju viziju društva bez privatnog vlasništva.[22]

Kasnije su se pojavila prva dobrovoljna protokomunistička društva. 1607. u sklopu prve britanske kolonije
Virginia na području istočne Sjeverne Amerike nastaje naselje Jamestown. 1649. protestantski društveni
radikal Gerrard Winstanley, nezadovoljan ondašnjim političkim poretkom i pod utjecajem određene
interpretacije jednog retka iz Apostolskih djela,[23] započinje radikalni agrarni pokret Kopači koji je
zaposjedao gemajdu i pretvarao ju u obradivu zemlju. Kopači su trgovinu zemlje i njenih plodova strogo
zabranili. Poduzetnik i filantrop Robert Owen u američkoj saveznoj državi Indiana 1825. zasniva grad New
Harmony da eksperimentalno demonstrira superiornost kolektivističkog, požrtvovnog i nesebičnog načina
života.

Tobožnji uspjeh Francuske revolucije da se društvo svjesno promijeni prema zamišljenoj predodžbi dao je
povod protokomunističkim misliocima da pozivaju na promjenu unutar samog društva. François-Noël
Babeuf javno je napadao Jakobince i pozivao Francuze na pobunu protiv nepravednog sustava. Osnovao je
Društvo jednakih koje je zagovaralo sveukupnu socijalizaciju vlasništva. Slične agitacije činili su Henri de
Saint-Simon i Charles Fourier[24] koji su polagali nade da će imućni podijeliti svoj imetak dobrovoljno.[2]

Nastanak komunizma
Podrobniji članak o temi: Marksizam

Skup ideja iz kojih je kasnije iznikao komunizam dali su politički radikali Karl Marx i Friedrich Engels.
Slične mislioce prije sebe koje su nazivali utopističkim socijalistima kritizirali su jer su ideal potpune
društvene jednakosti tretirali kao moralni ideal ili nisu dali objašnjenje kako bi se taj ideal ostvario.
Nasuprot njima, Marx i Engels razvili su svoj korpus ideja pod nazivom znanstveni socijalizam za koji su
tvrdili da ne samo objašnjava kako će doći do društva s potpunom jednakošću već i da će se takvo društvo
neizbježno ostvariti. Marxova i Engelsova ideja komunizma razlikuje se u
nekoliko bitnih stavki od prijašnjih pokušaja stremljenja prema društvenoj
jednakosti i ukidanju privatnog vlasništva. Prvo, micanje moći stvaranja
takvog društva iz sfere morala i ljudske svjesne inicijative u sferu amoralnih
impersonalnih sila koje određuju i upravljaju društvom, društvenim
promjenama i ljudskim ponašanjem. Drugo, tehnološki razvoj proizvodnosti i
nasilje, a ne strpljivo i razumno uvjeravanje, kao sredstva ostvarenja takvog
društva.

Materijalistička koncepcija povijesti

Karl Marx je temeljni pisac
Za razliku od drugih organizama, čovjek da preživi mora proizvoditi sredstva
komunističke ideologije.
za život. Za njihovo stvaranje koristi snage za proizvodnju pri čemu ulazi u Realizacija njegovih ideja
odnose proizvodnje da te snage može koristiti. Snage proizvodnje su zbirka o tzv. diktaturi proletarijata
raznolikih čimbenika, u koje spadaju ljudski i životinjski rad, sile prirode, stvorila je totalitarističke
kvaliteta obradive zemlje, proizvodni alati, proizvodno iskustvo i vještine. socijalističke režime iz 20.
Odnosi proizvodnje su način kako i kome su raspoređeni rezultati stoljeća.
proizvodnje.[25] Uzeti zajedno, snage za proizvodnju i odnosi proizvodnje
čine način proizvodnje. Način proizvodnje nekog društva, prema Marxu i
Engelsu, određuje na koji način to društvo jest, sve njegove institucije kao država, nacija i religije,
društvene i političke odnose, moral i metafiziku. Proizvodi ljudske svijesti kao filozofija, umjetnost,
književnost, pravo , koji usmjeravaju i vode ljudsko ponašanje, nisu rezultat ljudskog samostalnog
promišljanja nego samo površinski odraz načina proizvodnje.

Cjelokupna ljudska povijest za Marxa jest izmjena različitih načina proizvodnje. Do izmjene načina
proizvodnje dolazi kada snage proizvodnje zbog svojeg razvoja više ne mogu supostojati s postojećim
odnosima proizvodnje, već dolazi do tenzije koja se razrješava ukidanjem postojećih i zatim
uspostavljanjem novih odnosa proizvodnje koji mogu supostojati sa snagama proizvodnje. Sredstva i novi
odnosi zajedno predstavljaju novi način proizvodnje.

Marx identificira četiri vrste ljudskih društava koje su do sada postojala prema vrsti načina proizvodnje:
primitivni komunizam, robovlasničko društvo, feudalno društvo i kapitalističko društvo.[26] Svako ljudsko
društvo u svom razvoju nužno prolazi kroz sva ta uređenja tim redoslijedom. Prijelaz iz jednog načina
proizvodnje na drugi na površinskoj razini iskazuje se mijenjanjem društva nasilnom revolucijom. Kako su
se izmjenjivali načini proizvodnje, tako se mijenjala o njima ovisna ljudska svijest i njeni proizvodi. Uz one
ideje koje kao odraz načina proizvodne služe kao obrana njega, u stadiju tik pred izmjenom nastaju
revolucionarne ideje, ideje koje će nositi sljedeći način proizvodnje. Te ideje potaknut će određenu
društvenu klasu da postane revolucionarna i učini društveni prevrat.

Izuzev primitivnog komunizma, u kojem ljudi jesu bili jednaki i u ničemu nisu oskudijevali, u svakom tom
društvu postojalo je privatno vlasništvo, i razlike u njegovoj količini među ljudima dovelo je do društvene
nejednakosti. Marx je smatrao da su ta društva, kao izraz problematičnog načina proizvodnje, uz to što
uzrokuju nejednakost, opresivna za čovjeka u svim ostalim vidovima i koče njegovo ispunjenje svojih
potencijala. To vrše kroz institucije kao religija, država, privatno vlasništvo, uvođenjem podjela rada, te
političkim idejama, umjetnošću, i filozofemima koje svojim sadržajima prikazuju trenutno stanje
nepromjenjivim ili poželjnim. Zbog nejednakosti u posjedovanju društvo je hijerarhijski podijeljeno na
klase od kojih jedne dominiraju nad drugima.

Kritika komunizma
 Vidi još: Kritika komunizma

Povezani članci
Internacionala
Socijalistička radnička partija Hrvatske
Crvena akcija
Antikomunizam

Izvori
1. Komunizam (http://hjp.znanje.hr/index.php?show=search_by_id&id=eltvXhY%3D&keyword
=komunizam), Hrvatski jezični portal (http://hjp.znanje.hr/index.php?show=main),
pristupljeno 14. siječnja 2016.
2. Ball, Terence i Richard Dagger. [1999] 2019. "Communism (https://www.britannica.com/topic/
communism)" (revised ed.). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 10. lipnja 2020.
3. "Communism." str. 890 in World Book Volume 4 (Ci–Cz). Chicago: World Book, Inc. 2008.
ISBN 978-0-7166-0108-1.
4. Engels, Friedrich. [1847] 2005. "What will be the course of this revolution? (https://www.marx
ists.org/archive/marx/works/1847/11/prin-com.htm#18)" Sec. 18 in Principles of Communism,
translated by P. Sweezy. Marxists Internet Archive. "Finally, when all capital, all production,
all exchange have been brought together in the hands of the nation, private property will
disappear of its own accord, money will become superfluous, and production will so expand
and man so change that society will be able to slough off whatever of its old economic habits
may remain."
5. Nikolaj Bukarin i Yevgeni Preobrazhensky. [1920] 1922. "Distribution in the communist
system (https://www.marxists.org/archive/bukharin/works/1920/abc/ABC-of-Communism.pdf
#page=67)." str. 72–73, § 20 in The ABC of Communism, translated by E. Paul and C. Paul.
London: Communist Party of Great Britain. Available in e-text (https://www.marxists.org/archi
ve/bukharin/works/1920/abc/03.htm#020).
6. Bukharin, Nikolai i Jevgenij Preobraženski. [1920] 1922. "Administration in the communist
system (https://www.marxists.org/archive/bukharin/works/1920/abc/ABC-of-Communism.pdf
#page=67)." str. 73–75, § 21 in The ABC of Communism, translated by E. Paul and C. Paul.
London: Communist Party of Great Britain. Available in e-text (https://www.marxists.org/archi
ve/bukharin/works/1920/abc/03.htm#021).
7. Kurian, George Thomas, ur. 2011. Withering Away of the State (http://sk.sagepub.com/refere
nce/the-encyclopedia-of-political-science). The Encyclopedia of Political Science. CQ Press.
doi:10.4135/9781608712434 (https://doi.org/10.4135%2F9781608712434). ISBN 978-1-
933116-44-0. Pristupljeno 3. siječnja 2016.
8. Marx, Karl i Friedrich Engels. [1848] 1969. "Bourgeois and Proletarians (https://www.marxist
s.org/archive/marx/works/1848/communist-manifesto/ch01.htm#007)." Ch. 1 in Manifesto of
the Communist Party, (Marx/Engels Selected Works 1, str. 98–137), translated by S. Moore.
Moscow: Progress Publishers. Pristupljeno 10. lipnja 2020.
9. Newman, Michael. 2005. Socialism: A Very Short Introduction. Oxford University Press. str. 5:
"Chapter 1 looks at the foundations of the doctrine by examining the contribution made by
various traditions of socialism in the period between the early 19th century and the aftermath
of the First World War. The two forms that emerged as dominant by the early 1920s were
social democracy and communism."
10. Busky, Donald F. 2000. Democratic Socialism: A Global Survey. Praeger. str. 6–8: ISBN 978-
0-275-96886-1. "In a modern sense of the word, communism refers to the ideology of
Marxism-Leninism.… [T]he adjective democratic is added by democratic socialists to attempt
to distinguish themselves from Communists who also call themselves socialists. All but
communists, or more accurately, Marxist-Leninists, believe that modern-day communism is
highly undemocratic and totalitarian in practice, and democratic socialists wish to emphasise
by their name that they disagree strongly with the Marxist-Leninist brand of socialism."
11. "Communism." 2007. Columbia Encyclopedia (6th ed.).
12. Smith, Stephen. The Oxford Handbook of the History of Communism. Oxford University
Press, 2014. str.3
13. Chomsky, Noam. 1986. "The Soviet Union Versus Socialism (https://chomsky.info/1986___
_/)." Our Generation (Spring/Summer). via Chomsky.info. Pristupljeno 10. lipnja 2020.
14. Howard, M. C. in J. E. King. 2001. "'State Capitalism' in the Soviet Union (http://www.hetsa.or
g.au/pdf/34-A-08.pdf)." History of Economics Review 34(1):110–26.
DOI:10.1080/10370196.2001.11733360 (https://dx.doi.org/10.1080/10370196.2001.1173336
0) .
15. Wolff, Richard D. 27. lipnja 2015. "Socialism Means Abolishing the Distinction Between
Bosses and Employees (http://www.truth-out.org/news/item/31567-socialism-means-abolishi
ng-the-distinction-between-bosses-and-employees)   Inačica izvorne stranice (https://web.ar
chive.org/web/20180311070639/http://www.truth-out.org/news/item/31567-socialism-means-
abolishing-the-distinction-between-bosses-and-employees)  arhivirana 11. ožujka 2018.."
Truthout. Pristupljeno 29. siječnja 2020.
16. Wilhelm, John Howard. 1985. The Soviet Union Has an Administered, Not a Planned,
Economy. Soviet Studies. 37 (1): 118–30. doi:10.1080/09668138508411571 (https://doi.org/
10.1080%2F09668138508411571)
17. Ellman, Michael. 2007. The Rise and Fall of Socialist Planning. Estrin, Saul; Kołodko,
Grzegorz W.; Uvalić, Milica (ur.). Transition and Beyond: Essays in Honour of Mario Nuti.
Palgrave Macmillan. New York City. str. 22. ISBN 978-0-230-54697-4. »In the USSR in the
late 1980s the system was normally referred to as the 'administrative-command' economy.
What was fundamental to this system was not the plan but the role of administrative
hierarchies at all levels of decision making; the absence of control over decision making by
the population [...].«
18. Heziod, Poslovi i dani.
19. Vergilije, Eneida.
20. Platon, Država.
21. Platon, Zakoni.
22. Thomas More, Utopija.
23. Dj. 4:32.
24. Charles Fourier, Théorie des quatre mouvements et des destinées générales, 1808.
25. A. James Gregor, A Survey of Marxism: Problems in Philosophy and the Theory of History
(New York: Random House, 1965), 158-169.
26. Da li je azijatsko društvo tj. azijatski način proizvodnje zaseban način proizvodnje ili samo
drugi naziv za feudalni način proizvodnje je predmet rasprave.

Vanjske poveznice
Oliviero Diliberot, Vladimiro Giacché i Fausto Sorini: Rekonstruirati komunističku partiju"
(izabrani odlomci, pripremila Jasna Tkalec) (http://www.srp.hr/socijalizam-danas/).
Socijalizam danas. Glasilo Socijalističke radničke partije Hrvatske, studeni-prosinac 2011.,
str. 3. – 6.
 Mesić: Desnica vladajućima nametnula mišljenje da je komunizam zločin (https://www.novili
st.hr/Vijesti/Hrvatska/Mesic-Desnica-vladajucima-nametnula-misljenje-da-je-komunizam-zlo
cin)   Inačica izvorne stranice (https://web.archive.org/web/20150406013634/http://www.novi
list.hr/Vijesti/Hrvatska/Mesic-Desnica-vladajucima-nametnula-misljenje-da-je-komunizam-zl
ocin)  arhivirana 6. travnja 2015., Davor Šišović za Novi list, 9. studenog 2014.
Ivo Banac: komunizam je zaustavio razvoj društva i zemlje (http://narod.hr/kultura/ivo-banac-
odrzao-predavanje-komunizam-hrvatska-povijest/), narod.hr, 31. listopada 2014.
Je li komunizam jednako zlo kao i fašizam? (http://narod.hr/kultura/ivo-banac-odrzao-predav
anje-komunizam-hrvatska-povijest/), Davorin Rudolf za "Vijenac" br. 508, 5. rujna 2013.
Komunizam
marksistička filozofija • klasna borba • proleterska internacionala •
Osnovni koncepti
komunistička stranka
marksizam • lenjinizam • marksizam-lenjinizam • maoizam •
trockizam • lijevi komunizam • luksemburgizam • staljinizam •
Ideologije
titoizam • juche • anarho-komunizam • eurokomunizam •
neokomunizam • savjetni komunizam
Liga komunista • Prva internacionala • Druga internacionala •
Komunističke internacionale Druga i pol internacionala • Kominterna •
Komunistička radnička internacionala • Četvrta internacionala
Karl Marx • Friedrich Engels • Karl Kautsky • Vladimir Lenjin •
Rosa Luxemburg • Karl Liebknecht • Josif Staljin • Lav Trocki •
Poznati komunisti
Antonie Pannekoek • Mao Ce Tung • Josip Broz Tito • Fidel Castro •
Che Guevara
antikapitalizam • antikomunizam • komunistička država •
kritika komunizma • demokratski centralizam • organski centralizam •
direktna demokracija • sovjet • diktatura proletarijata •
Povezane teme povijest komunizma • nova ljevica • politbiro • primitivni komunizam •
socijalizam • socijalistička ekonomija • realsocijalizam • Gulag •
Komsomol • pionirska organizacija • indoktrinacija • totalitarizam •
teologija oslobođenja • socijaldemokracija
Logori i zatvori Gulag • Rečka • Goli otok • Hortobágy • Bărăgan

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Komunizam&oldid=6625198"