NOVINARSKI ŽANROVI

* problem definiranja: koliko država i autora, toliko podjela

 dominantni pristup: osobno novinarsko ili istraživačko iskustvo, tradicija nacionalnih

medija
 medijski trend: ubrzana hibridizacija (miješanje) žanrova
 temeljna podjela u europskom modelu: objektivni ili informativni (vijest, izvještaj,
prikaz, liveblogging, informacija), subjektivni ili analitičko/narativni (beletristički)
(crtica, osvrt, komentar, kolumna, reportaža, društvena kronika, članak, feljton,
kritika, recenzija, portret ličnosti, nekrolog, intervju, putopis, kozerija, karikatura…)
 tzv. istočnoeuropski (sovjetski ili ruski) model iz jugoslavenskog razdoblja, mahom i
danas prisutan u hrvatskom novinarstvu:
 karakteristika: najdetaljnija podjela žanrova i podžanrova

- informativni (faktografski) žanrovi (vijest, izvještaj, intervju, priopćenje, konferencija za

medije): objektivni žanrovi

- analitički žanrovi (osvrt, komentar, kritika, recenzija, članak): subjektivni žanrovi

- beletristički žanrovi (crtica, reportaža, feljton, satira, kozerija): subjektivni žanrovi

 broj žanrova: različit kod svakog autora (12-25)

 hrvatski model iz udžbenika Stjepana Malovića: vijest, intervju, komentar
(recenzija, kritika), pisma čitatelja i Op. Ed. stranice, članak, reportaža, feljton
(podlistak)
 podjela u anglosaksonskom modelu: relativizacija žanrovske podjele - dvije
temeljne grupe: news i story
 žanrovi koji informiraju: vijest (poruka, izvještaj)
 žanrovi koji nadopunjuju vijesti: reportaža i članak
 žanrovi koji ističu osobni stav: komentar, uvodnik, intervju
 Mješoviti žanrovi: (komentirana vijest, komentirana reportaža, komentirani
intervju…)
 važnije od forme: scoop (biti prvi, sveobuhvatna obrade teme)
CRTICA (BILJEŠKA) - OSVRT - GLOSA - DRUŠTVENA KRONIKA - KOZERIJA -
SATIRA - KARIKATURA - NOVINSKA ILUSTRACIJA

 kratki autorski oblici – pisani i vizualni

 nastali kao reakcija na monotono i formalističko pisanje – vrline: duhovitost, toplina,
britkost, traženje poante

CRTICA (BILJEŠKA) ENG. FEATURE – usputna zapažanja, naglasak na detalju, bez

pretenzija: usmjerena na ljudske mane i vrline te društvene pojave i fenomene – slikovitost u
opisu, bliska reportaži

 autor ne oblikuje cijelu priču, ne bavi se uzrocima i posljedicama

 u elektroničkim medijima usmjerena samo na pojedinca ili ograničeni prostor –
beletrističke vrline

OSVRT – kratki i jednostavni komentar: tumači samo jedno pitanje iz društvene

svakodnevice, bez detaljnijeg analiziranja – naglasak na analitičnosti, ali bez puno podataka

 taj žanr zadržao popularnost u lokalnim medijima jer govori o osobama i pojavama
poznatim širem krugu medijske publike

GLOSA – kraća bilješka od jedne ili dvije rečenice: kratko objašnjenje novog ili nedovoljno
poznatog pojma, obično na margini teksta, ponekad i vrlo oštro ili sarkastično

 nastala kao objašnjavanje nekog nedovoljno poznatog pojma – danas se to ona smatra
i najkraćim komentiranjem neke osobe ili pojave

DRUŠTVENA KRONIKA – prezentiranje nekih društvenih pojava na terenu: priče o

“malim ljudima” i njihovim komunalnim problemima (ulica, kvart, ruralno naselje, društveni
objekti)

 reportažni pristup: ne mora biti aktualna – obično polazi od pojedinačnog slučaja

 slika društvene stvarnosti i kritika međuljudskih odnosa: slična reportaži, ali i s
elementima osvrta
 nekada se smatralo da je društvena kronika najbolji forma za alarmiranje javnosti i
društvenu intervenciju

KOZERIJA - pripada humorističkom žanru: slična kolumni, ali pisana ironično: naglasak na
dobronamjernoj kritici osoba ili pojava
SATIRA – naglašeni sarkazam: grubo ismijavanje

 u oba žanra suočavanje s ljudskim slabostima, društvenom glupošću, primitivizmom –

naglasak na beletrističkom stilu, nerijetko i uporaba jezika ulice

KARIKATURA – tipična za tiskovine i portale

 ishodište Yellow Kid: strip u Pulitzerom New York Worldu

 reagiranje na najrazličitija aktualna društvena zbivanja, ali i pojave i fenomene –
najčešća meta: vlast i društvena elita
 slikovni komentar – jasno izražen autorski stav
 raspon od blagog podsmijeha do žestoke osude
 crtež: isticanje i preuveličavanje karakterističnih osobine lica ili pojave
 tekst (na dnu ili u oblačiću): podređen crtežu, minimaliziran za razumijevanje poruke
– može i bez teksta
 dobra karikatura efektnija od bilo kakvog pisanog komentara
 hrvatski karikaturisti: Pjer Križanić, Ico Voljevica (Grga), Otto Reisinger (Pero),
Joško Marušić (politički komentari), Srećko Puntarić (Feliks), Nikola Plečko (Nik
Titanik)

NOVINSKA ILUSTRACIJA – crtana ili foto: stilizacija, odmak od realizma i

dokumentarističkog pristupa – Mirko Ilić, Igor Kordej

 najava ili komentar određene teme sa suptilno izraženim autorskim stavom – potiče na
razmišljanje, stvara nelagodu: ne teži humornom efektu
DIJALOŠKI ŽANROVI

 novinar(i) – sugovornik(ci)
 dijalog koji se objavljuje u pisanim i govornim medijima
 vještina intervjuiranja – jednako važna i za prikupljanje informacija za bilo koju temu
i žanrovski pristup:
 koristi se i kod znanstvenih istraživanja ili kod odabira kadrova
 za intervju je bitna priprema novinara: o intervjuiranom i temi razgovora mora znati
puno više nego što će izravno pitati
 važno je praćenje odgovora sugovornika zbog potpitanja
 nije poželjno držati se samo unaprijed pripremljenih pitanja
 u elektroničkim medijima iznimno važna kontrola glasa i govor tijela sugovornika
 u pisanim medijima prenosi se smisao odgovora u sintaktički oblikovanim
rečenicama, a ne ono što je doslovno rečeno
 tekst intervjua nije fonogram ili stenogram

INTERVJU /INTERVIEW/ – tematski i biografski (+ kombinirani)

 pitanja: otvorena i zatvorena (+ poluotvorena)

 novinar ima kontrolu nad tijekom intervjua
 intervjuirani ima pravo na autorizaciju teksta, ali ne i na odabir opreme teksta
 korisno je snimati cijeli razgovor jer intervjuirane osobe ponekad mijenjaju stavove:
osporavanje rečenog, prijetnje tužbama

RAZGOVOR – u novije doba se profilira kao posebni dijaloški žanr

 popularna forma u elektroničkim medijima: ravnopravni razgovor novinara (voditelja)

i sugovornika (gosta/gostiju)
 neformalni i prigodničarski sadržaji: “razgovor uz kavu”, čavrljanje, bez inzistiranja
na preciznosti odgovora
 sve češća forma i u sponzoriranim programima: gledanija i slušanija od klasičnih
reklama
 u tiskovinama pandan tome su “slučajni susreti” s medijski atraktivnim osobama

KONFERENCIJA ZA MEDIJE – institucije ili pojedinci daju informacije o važnijim temama, a novinari iz raznih redakcija kolektivno postavljaju pitanja

 mahom ograničeno vrijeme trajanja konferencija ili broj postavljenih pitanja

  ponekad unaprijed dogovoreno tko će imati mogućnost postavljanja pitanja, ali je češće presudna upornost samih novinara

 novinari izabiru što će od toga objaviti u svom mediju

BRIFING – konferencija za medije zatvorenog tipa koje najčešće koriste političke institucije

 na brifinzima samo pozvani (“podobni”) novinari – dobivaju cjelovite informacije o nekoj temi, ali ih ne smiju objavljivati, niti se pozivati na osobe

koje su im dale informaciju

 usmjeravanje novinarskih istraživanja: priprema javnosti za neke buduće poteze, inicijative ili projekte

 mogu služiti za manipuliranje javnim mnijenjem

OKRUGLI STOL – razgovor novinara (voditelja) s više sugovornika o unaprijed zadanoj temi

 sugovornici moraju biti kompetentni za određenu temu: različiti pogledi, interesi i svjetonazori

 danas popularni format na televiziji (“Otvoreno”)

PANEL-DISKUSIJA – slična okruglom stolu, a uključena i publika (“Latinica”, “Hrvatska za 5”)

ANKETA – prikupljanje stavova građana o nekom pitanju po načelu slučajnog uzorka: anketirani ne smiju pripadati istoj interesnoj, obrazovnoj, dobnoj ili

spolnoj skupini

 u nekim ciljanim anketama (politika, gospodarstvo, kultura, sport) anketirani mogu biti i javne osobe koje se bave određenim poslovima, ali i tu se

traže različiti pogledi

IZJAVA – javna osoba u ime neke institucije ili u vlastito ime plasira u javnost stav o nekom pitanju

 izjave se mogu slati elektroničkom poštom ili davati osobno: u potonjem slučaju nakon davanja izjave novinari nemaju mogućnost postavljanja

pitanja, ali njen autor dobiva na vjerodostojnosti

 izjava mogu biti kratka, jasna i precizna

KOLUMNA

 ne navodi se kao žanr u novinarskim priručnicima i udžbenicima do 1990-ih godina

 * razvila se iz komentara i uvodnika
 u Hrvatskoj počeci 1980-ih godina kolumne u tjedniku Danas (Veselko Tenžera,
Tanja Torbarina, Jelena Lovrić), dnevniku Vjesnik (Joža Vlahović, Krešimir Fijačko,
Živko Vnuk) i dnevniku Slobodna Dalmacija (Miljenko Smoje)
 od 1990-ih godina među najvažnijim subjektivnim žanrovima
 hiperprodukcija: gotovo sve tiskovine i portali imaju svoje kolumniste, nerijetko i
više njih – “više kolumni nego autora”
 najčitaniji kolumnisti: Tomislav Židak, Ante Tomić, Jurica Pavičić, Miljenko
Jergović, Vedrana Rudan (liberali) Milan Ivkošić, Tihomir Dujmović (konzervativci)
 učestala sporenja oko definiranja kolumne
 Đ. Obradović: “Kolumne nisu novinarski rod”
 osporavatelji tvrde da je kolumna stalni prostor u listu (stupac), prelomljen na isti
način, s fotografijom ili karikaturom autora, u kojima se objavljuju različiti novinarski
žanrovi
 Obradovićeva analiza iz 2008. - 220 kolumni iz hrvatskih tiskovina: pronašao 21 žanr
 M. Mihovilović: kolumne su žanr, a ne samo prostor, koji je mnogo osobnije
intoniran od komentara
 kolumne su dokaz snažne personalizacije medija: “ja” ispred “mi”
 Mihovilović tvrdi da je masovno objavljivanje kolumni bitno smanjilo njihovu
kvalitetu i atraktivnost
 kolumne su tematski najšire orijentirane: od politike, kulture i sporta pa do tehnike,
medicine, mode i estrade – upravo je to i razlog zašto među kolumnama nema puno
stilskih poveznica
 ironično zapažanje da su kolumnisti ljudi koji “dođu na bojište nakon bitke i ustrijele
sve preživjele”: mahom se koriste se radom novinara izvjestitelja i reportera
 trendovski žanr, tipičan za tranzicijska društva u kojima su se pokušavala
nadoknađivati dotadašnja ograničenja u iskazivanju autorskih osobnosti
 kolumnisti u redakcijama imaju privilegirani status: ne trče za vijestima, ne iščekuju
izjave, ne istražuju teme, ne odlaze na teren, ne prekapaju po arhivima i
dokumentacijama
 S. Malović sažeo temeljne vrline kolumnističkog žanra: “dobar autor, dobra stajališta,
dobar stil”
 karakteristike stila: slikovitost opisa, jasnoća stavova, britkost izražavanja,
transparentnost u zaključivanju
 kolumnisti zbog svojih jasnih svjetonazorskih opredjeljivanja nemaju zajedničku
publiku: čitatelji ih ili vole ili odbacuju
 kolumnisti ne moraju reagirati na događaje, već valoriziraju trendove i fenomene: od
argumentacije je važniji njihov osobni stav o pojedinoj društvenoj temi
 kolumnist često ne poštuje uobičajenu strukturu tekstova (uvod, razrada, zaključak),
već oblikuje beletristički tekst sa stvarnim likovima i pojavama
 kolumnist traje koliko i interes za njegov stil i pristup: samo ih manji broj uspijeva
zadržati višegodišnju aktualnost i atraktivnost
KOMENTAR

 lat. commentarius (objašnjenje, tumačenje)

 povod nastanka: događaj – aktualnost
 ponekad može biti tumačenje nečeg što će se sigurno dogoditi
 objašnjenje i vrednovanje pojedinog događaja, pojava ili ličnosti: društvena
angažiranost - nema neutralnosti
 podjela: polemički i analitički
 važnost: komentatori preuzimaju ulogu glasnogovornika i zaštitnika javnosti između
dva izborna ciklusa
 struktura: uvod, razrada i zaključak
 izbjegavanje arogancije, dociranja, vrijeđanja, fraziranja i promoviranja nekih užih
interesa
 ne smije biti pretrpan podacima, imenima i brojkama
 uzrečica: “ne piši komentar ako o toj temi nisi pročitao barem tri knjige “ – stručnost i
iskustvo
 uvodnik: najava iznimno važnih događaja, a ponekad komentira i zbivanja koja
mijenjaju društvenu zbilju
 piše ga glavni urednik, najutjecajniji novinar ili ostaje nepotpisan kao odraz
redakcijskog stava
 oprez s korištenjem ironije i sarkazma: poruka mora biti jasna svakom čitatelju
 pretjerana slikovitost u stilu pisanja također može štetiti razumijevanju poruke
 naglasak na analitičnosti i jednostavnosti iskaza
 iznimno popularan žanr u anglosaksonskom modelu novinarstva – stalni prostor u
listu, obično na drugoj stranici
 uvodnici postupno nestaju sa slabljenjem uloge tiskanih medija
NENOVINARSKE FORME
 u medijima prisutni i tekstovi koji se ne ubrajaju u novinarske žanrove

ESEJ – prozna (beletristička) vrsta u kojoj se književnim ili novinarsko-publicističkim stilom

obrađuje različita problematika, od društvene i kulturne pa do stručne i znanstvene

 nefikcionalna vrsta: zato je blizak novinarstvu

 esejisti su obično vanjski suradnici medija koji su stručnjaci za svoje teme
 struktura eseja: uvod, razrada, zaključak – širina poznavanja problema
 nužna dosljednost i sustavnost u zaključivanju (analitičnost)
 poželjna i slikovitost u opisima
 ne očekuje se sustavna znanstvena analiza teme
 subjektivna forma s jasno izraženim stavom autora
 Miroslav Krleža – najveći hrvatski esejist (“Deset krvavih godina”)
 niz velikana svjetske znanosti od 16. stoljeća (1580. M. de Montaigne – “Essais”) do
danas okušao se u esejistici, pogotovo prosvjetitelji u 18. stoljeća i književnici u 19.
stoljeću – esejisti kao polihistori
 esejistički je pristup najčešći u feljtonističkom novinarskom žanru
 eseji dominiraju u obrazovnom sustavu, kadroviranju i raznim projektnim zadacima

BLOG/VLOG– internetska forma (skraćenica od “web log”) široj populaciji: besplatno i

jednostavno kreiranje – vlog kao video blog postao atraktivniji od običnog bloga

 vlogging – mješavina bloganja i streaminga, uz autorove videozapise

 procjenjuje se da se dnevno na globalnoj razini pojavljuje oko tisuću novih blogova ili
vlogova
 smatraju se počecima “osobnog novinarstva” ili “građanskog novinarstva” – pisanje
kao hobi (ekspanzija u promijenjenoj društveno j klimi nakon “9/11”)
 teza o “najbržem informiranju”, koja utječe i na povećanu brzinu i samim tim
ugroženu vjerodostojnost plasiranja informacija oficijelnih medija
 naglašena subjektivnost i slikovitost
 blog/vlog je obično kombinacija javnosti dostupnih informacija, poluinformacija i
kuloarskih naklapanja s vlastitim razmišljanjima i stavovima – potpuna sloboda
izražavanja, čak i prenaglašena “necenzuriranost”
  tekstovi na blogovima nisu plod istraživanja i nisu provjereni: korištenje s krajnjim
oprezom (“95%-of-everything-is-crap”) – unatoč tome, mogu poslužiti kao dopuna ili
korektiv oficijelnih medija
 sadržajno dominiraju priče iz života i osobna iskustva – u pristupu se ne očekuje
analitičnost
 ponekad lansiraju teme koje “mainstream” mediji ignoriraju
 blogeri mogu biti uspješni ako imaju književnog talenta

PISMA ČITATELJA (REAGIRANJA) – mediji, pogotovo tiskovine, njima naglašavanju

otvorenost

 u doba procvata tiskovina popularna forma (važne rubrike u Vjesniku, Večernjaku i

Danasu)
 zloporaba forme za stvaranje ratne psihoze u beogradskoj Politici krajem 1980-ih
godina (rubrika “Odjeci i reagovanja”)
 u važnim i tiražnim inozemnim tiskovinama mogu biti objavljena samo reagiranja
uglednih osoba: nepoznati autori se odmah odbacuju
 krajnja subjektivnost i sklonost komentiranju ličnosti i događaja - problemi sa
skribomanima i psihopatskim osobama: nužnost provjere identiteta
 potreba dvosmjerne komunikacije s čitateljima (“opipavanje pulsa”): rasprave o
pojedinim temama
 interaktivnost: pojedini mediji (24 sata) plaćaju i na druge načine stimuliraju tekstove,
fotografije i video sadržaje čitatelja s terena: naglašavanje važnosti čitatelja, ali i
smanjenje redakcijskih troškova
 radio i televizija: uključenja slušatelja (Radio 101) i gledatelja u kontakt-emisije

KOMENTARI ISPOD TEKSTOVA - na internetskim platformama reagiranja na tekstove,

web forumi, news i chat skupine – nerijetko uvredljivi komentari i govor mržnje, čemu
pridonosi korištenje pseudonima i lažnih imena

Op. Ed. stranice ("opposite the editorial page“) – prisutne u značajnijim svjetskim
tiskovinama (The New York Times)

 takve stranice sastavljena od dva dijela: na jednoj su kolumnisti tog lista, a na drugoj
je prostor za iznošenje različitih stajališta, komentara i ideja vanjskih suradnika
 svojevrsni forum za poznate javne ličnosti i stručnjake za pojedina područja
 bivši hrvatski predsjednik Stipe Mesić pozvan da za NYT komentira neka sporna
pitanja vezana uz Domovinski rat
 hrvatske tiskovine povremeno traže stručnjake da za njih prokomentiraju
kontroverzne teme
 njihovi stavovi mogu biti suprotni redakcijskima ili službene državne politike
 polazište je teza da je dužnost uglednih intelektualaca javno reagirati na najrazličitije
teme
 važno za oblikovanje javnog mnijenja, ponekad i utjecajnije od diplomatskih
inicijativa
RECENZIJA - KRITIKA – PORTRET LIČNOSTI - NEKROLOG

RECENZIJA (lat. recensere - pozorno razgledavati) - analiza znanstvenog, stručnog,

medijskog ili umjetničkog djela (knjige, časopisa, video ili audio zapisa)

 autor kritički prosuđuje recenzirano djelo jer dobro poznaje tu domenu i društveni
kontekst u kojem ono nastaje
 autor mora biti nepristran i navoditi točne činjenice o djelu, a u kritičkom je
vrednovanju subjektivan
 za razliku od komentara, recenzirano se djelo ne prosuđuje na temelju društvene
relevantnosti, već svoje kvalitete
 recenzije se mogu pisati različitim stilovima – od beletrističkog, preko novinarsko-
publicističkog pa znanstvenog: ovisi o publikaciji ili mediju u kojem se objavljuje
 recenzije su u vidljivo odvojene od izvještajnih oblika koji donose samo činjenice

KRITIKA - slična recenziji: u hrvatskoj teoriji i praksi ustalilo mišljenje da se odnosi na

teme iz kulture i umjetnosti

 i tu treba iznimno dobro poznavati tematiku o kojoj se piše: pridodavanje tekstu

okvira s raznim tehničkim ili kvantitativnim pokazateljima o djelu
 dok je u recenziji presudno racionalno prosuđivanje i faktografska točnost, kritika je
podložna emocionalnim prosudbama ili osobnom vrednovanju umjetničkih trendova :
tanka granica između “dobrog” i “lošeg”
 podjela kritika ne odnosi se na pristup ili način pisanja, već na tematska područja:
književna (literarna), kazališna, likovna, glazbena, filmska, a u novije doba i
multimedijalna te kritika izvedbe (uprizorenja) ili umjetničkih instalacija

PORTRET LIČNOSTI – podvrsta reportaže koja govori o društveno relevantnoj osobi

različitih profila

 slikovitost, ali i kritičko-analitički pristup

 ponekad se piše se i za preminule, ukoliko su vrlo značajne osobe
 ukoliko su poznati u široj javnosti, portreti se ponekad pišu i o negativnim ili
kontroverznim osobama
 naglašavanje i vrlina i mana s naglaskom na ulogu u društvu (pozitivna ili negativna)
 ta se forma rijetko koristi za osobe koje u javnosti nisu poznate: tada simboliziraju
statuse ili zanimanja koja su trenutno u središtu interesa
  mogu se koristiti izjave analizirane ličnosti, ali ne na način reportažnog intervjua gdje
ona prosuđuje vlastito djelovanje: naglašeni kritički odmak

NEKROLOG – prigodni tekst kojim se opraštamo od osobe koja je u svojoj sredini ostavila
neki trag

 dobrim se ukusom smatra da se nekrolog ne piše osobama koje su bile negativno

vrednovane (zločinci, kriminalci, ekstremisti…)
 suzdržanost, odmjerenost i ozbiljnost u pristupu, naglašavanja pozitivnih osobina
(načelo “o mrtvima sve najbolje”): stavljanje primjerene fotografije
 poželjno izbjegavanje patetičnosti i svakovrsnog pretjerivanja
 navođenje nekih važnijih elemenata biografije ili uloge u društvu, ali ne detaljno
REPORTAŽA

 ne zamjenjuje vijest, već je nadopunjuje

 vještina promatranja i uočavanja detalja, bliskost beletristici
 informacija o nekoj temi, a ne analiza ili komentar
 slika događaja i prikaz svakovrsnih stavova
 uvođenje publike u priču: inzistiranje na sudbinama pojedinaca
 stvaranje napetosti i radoznalosti
 priče iz života, bez uopćavanja
 novinar pušta da postupci i izjave sudionika nose priču
 važna prva rečenica: nešto intrigantno (“odgođena glava”)
 kompozicija – “nit vodilja”
 podjednaka važnost teksta i slike: međusobno nadopunjavanje
 elektronički mediji: više video i audio sadržaja nego čitanja teksta u “offu”: čitanje
jedne kartice teksta traje dvije minute!

ČLANAK (TEMA)

 sintetička forma: sličnosti s reportažom, ali puno zahtjevnije, s elementima

znanstvenog istraživanja
 ne mora biti reakcija na vijest, već praćenje nekog trenda: traženje poveznice u raznim
zbivanjima
 promatranje i apstrakcija: miješanje reportažnih opisa s analizom i
komentiranjem + okviri s podacima, tablicama ili grafikonima (u portalima
video i audio zapisi)
 najpogodnija forma za istraživačko novinarstvo: za zahtjevniju publiku –
televizijska forma: dokumentarac
 novinar ne izvještava samo o viđenom, već temu pokušava i objasniti iz više uglova,
uz stručna tumačenja i podatke
 uvod u članak nešto konkretno: slučaj neke osobe ili institucije
 u oblikovanju članka analogija s 5W+H (Missouri Group):

- ŠTO želimo reći člankom?

- ZAŠTO bi to netko čitao?

- TKO je sve uključen u temu?

- KADA je prikupljeno dovoljno podataka?

- ODAKLE početi s pisanjem?

- KAKO izložiti temu?

 stil pisanje članka ne smije biti znanstven, već isključivo novinarsko-publicistički

 tekst mora biti razumljiv prosječnom čitatelju
 preporučljivo je da članke pišu novinari specijalizirani za određena područja
 najbolje rezultate daje timski rad: u hrvatskim je redakcijama to rijedak slučaj
 velike svjetske redakcije mjesecima rade na određenoj temi: mukotrpno prikupljanje
podataka
VIJEST (IZVJEŠTAJ, INFORMACIJA, PRIKAZ, LIVEBLOGGING)

 * kratka (“blic”, “fleš”) vijest: 4 W; standardna: 5 W; proširena 5 W + 1 H

 provjerljive (objektivne) činjenice: izbjegavanje bilo kakvih kvalitativnih prosudbi
 izbjegavanje jednostranosti
 procjene vjerodostojnosti svjedoka
 korištenje službenih izvora (policija, sudovi, institucije, tijela uprave i samouprave,
organizacije, udruge…)
 * mogućnost navođenja detalja (imena, funkcije, lokacije, datumi, brojke, kratke
izjave…), ali minimalno: ne smiju se nabrajati imena i brojke
 * foto-vijest: nepotreban opis fotografije, već kratko objašnjenje konteksta u kojem je
nastala
 postinternetski trend izazvan širenjem tzv. građanskog novinarstva: uvođenje i
sedmog pitanja (5 osnovnih pitanja + kako + koji je izvor)
 njemačka varijanta osnovnih pitanja:
 wer? was? wo? wie? warum? woher – quelle? + die?
 (koji? što? gdje? kako? zašto? odakle – izvor? + tko?
 razrada vijesti (izvještaj…) – u njemačkoj se teoriji umjesto obrnute piramide često
koristi piramida: na dnu je opseg teksta, a ne njegova važnost
 temeljno pravilo pisanja vijesti: nova informacija, ali svaka novost ne zaslužuje da
postane vijest
 vijest ne trpi odgodu emitiranja: stara vijest je mjerilo neprofesionalnosti pojedine
redakcije
 važnost i relevantnost vijesti ponajviše ovisi o medijskoj publici kojoj je
namijenjena
 novinarska objektivnost:
1. postulat istinitosti
2. postulat transparentnosti
3. postulat neutralnosti
4. postulat neunošenja emocija
5. postulat potpunosti
6. postulat strukturiranja
7. postulat odvojivosti (nekomentiranja)
* glavna opasnost: instumentalizacija – poseban oprez prema informacijama iz PR agencija
i službi

IZVJEŠTAJ: pitanje kako (H - how) se nešto dogodilo?

- nadovezuje se na vijest i dalje je razrađuje, geneza događaja, objektivni prikaz bez autorskih
prosudbi, dužina teksta nije mjerilo žanra

INFORMACIJA: korisne servisne informacije građanima o nekim društvenim kulturnim ili

sportskim zbivanjima, komunalnim problemima, radnim vremenima institucija i službi

PRIKAZ: opis nekog društvenog događaja, obično vezanog uz kulturu, gdje se ne daju
ocjene njegove kvalitete i važnosti

LIVEBLOGGING: informativni žanr specifičan za online novinarstvo u kojem je

dominirajući postupak kronološki prijenos u pisanom obliku u trenutku kad se događaj
odvija, što je blisko radijskom prijenosu i najviše se koristi za sportska zbivanja

John Berrington, crnac, zaposlen u baru “Tri asa”, pokušao je sinoć upaljenom šibicom
provjeriti sadržaj spremnika svoga automobila. Imao je 37 godina, ženu i troje djece.
(kandidatura za Pulitzerovu nagradu – dvije rečenice: jedna složena i jedna prosto proširena: u
hrvatskom prijevodu ukupno 26 riječi)
NOVINARSKI ŽANROVI U DIGITALNO DOBA

 - mijenja se odnos novinar (kreator) – čitatelj/gledatelj/slušatelj (konzument)

 konzumenti informacija (medijska publika) postaju i njihovi proizvođači i
distributeri: građansko ili demokratsko novinarstvo
 amateri donose informacije na digitalne platforme, a društvene mreže prenose ih
iznimnom brzinom
 nekontrolirani rast broja medija doveo je do velikih kadrovskih restrikcija i povećanja
obima i sadržaja novinarskih poslova
 multimedijalne redakcije s novinarima osposobljenim za rad s različitim softverom i
aparaturom
 paradoks: nikad u povijesti manji broj novinara nije producirao veću količinu
informacija – „štancanje” tekstova, žrtvovanje kvalitete
 ista informacija oblikuje se za više platformi
 atraktivni način prezentacije informacija postaje važniji od istinitosti i
vjerodostojnosti: superiorniji i estetizirani mediji vladaju medijskom scenom
 gomila informacija na istu temu dovodi do zasićenosti i osjetnog smanjenja vremena
za njihovu konzumaciju: površnost, dojam
 klikanost portala te analiza gledanosti televizije i slušanosti radija kao jedino
mjerilo poslovnog uspjeha: oprema tekstova svjesno skriva ključne informacije:
fenomen clickbait naslova
 količina informacija i brzina objave u elektroničkim medijima dovode do
pojednostavljivanja, redukcije i hibridizacije novinarskih žanrova
 objektivno novinarstvo: dominacija vijesti, izvještaja i najava
 subjektivno novinarstvo: dominacija reportažnih oblika, kolumni i intervjua
 potiskivanje analitičkog (istraživačkog) novinarstva: traži previše vremena te
kadrovskih i financijskih resursa
 tiskovine s drastično smanjenim nakladama imaju suprotan trend: odriču se objave
vijesti i vraćaju se „velikim pričama” (članci, reportaže, feljtoni, biografski intervjui,
portreti ličnosti, kritike, recenzije…): tekstovi čak i duži od realnih potreba!
 važnost i čitanost novinarskog teksta ne ovisi o kvaliteti, već o atraktivnosti opreme,
fotografijama i video prilozima
 oprema tekstova često ne odgovora sadržaju, dok su tekstovi prikrivene
reklame: opasnost za budućnost novinarstva
 rješenje: povratak profesionalnim novinarskim vrijednostima