Ja sam prilično istetovirana djevojka koja radi u javnoj državnoj instituciji.

Često osjećam stid

zbog svojih tetovaža, pogotovo kada su izložene na radnom mjestu, tako da se u većini situacija
trudim da ih pokrivam. U svojim mislima počinjem razmišljati kako je pokrivanje najbolje
rešenje jer na taj način mogu da odagnam neprijatnu emociju stida i obezvređivanje koje ide uz
nju. Ovo me sprječava da se osjećam samopouzdano i da izrazim sebe onako kako bih željela.
Odlučila sam da ću se suočiti sa situacijom umjesto da bježim od nje. Donijela sam odluku da
jedan dan na posao dođem u majici koja polovično otkriva ruke, s obzirom da na njima imam
najviše tetovaža, pa da prvi korak bude postepeno izlaganje. Misli koje su mi se javile prilikom
izlaganja su bile sadržaja da su tetovaže nepristojne i da će me drugi osuđivati zbog toga.
Smatram da mogu pomisliti da sam neprofesionalna, nestručna, neobrazovana, ili na neki način
devijantna. Primijetila sam da koristim emocionalno rezonovanje, što predstavlja kognitivnu
distorziju, odnosno pretpostavljam da drugi imaju negativan stav prema meni na temelju mojih
tetovaža, umjesto da to saznam iz stvarnih dokaza. Kada sam došla do ovog uvida pokušala sam
da izazovem svoje misli na empirijsko razmišljanje o ovoj situaciji. Je li istina da su tetovaže
nepristojne? Je li zabranjeno imati tetovaže na radnom mjestu na kojem radim? Gdje to piše? Uz
malo istraživanja saznala sam da ne piše nigdje. Samim tim mogu da počnem da posmatram
moje tetovaže kao dio mene i kao izraz moje individualnosti. One ne utiču na moju sposobnost
da radim svoj posao i doprinesem društvu na pozitivan način. Da li će me drugi osuđivati zbog
toga? Ne znam to sigurno, a i ako se to dogodi, mogu da živim s tim.
Kada sam jednom prošla kroz prvobitno izlaganje, i nije bilo strašno koliko sam očekivala da će
biti, osjećam se više samopouzdanom da pokažem svoje tetovaže, u granicama koje diktira
formalni ambijent u smislu odijevanja. Ukoliko se osjećaj stida opet javi, a neminovno je da
hoće, sada imam resurse na koje se mogu pozvati da emociju dovedem na zdrav i funkcionalan
nivo, pozivajući se na racionalne činjenice koje sam utvrdila sprovođenjem eksperimenta.