1. Objasnite pojmove BIT i BYTE i njihovu svrhu.

BIT (BInary digiT, binarna znamenka) - 0 ili 1

- je osnovna jedinica za prijenos informacije.
- današnja tehnologija pamti i prenosi najbrže i najsigurnije binarni podatak.
- razlog tome je što digitalna elektronika počiva na mikronskom tranzistoru, koji ima dva stabilna
stanja: ili vodi struju (1) ili ne vodi struju (0).
- u binarnom zapisu svaka 0 ili 1 predstavlja jedan BIT.

BAJT - kombinacija od 8 bita

- s jednim bajtom moguće je prikazati 256 (2x2x2x2x2x2x2x2) različitih kombinacija binarnih brojeva.
- s toliko kombinacija možemo prikazati svako slovo, znamenku i specijalne znakove.
- jedan bajt pamti jedno slovo.
- veličina memorije računala izražava se brojem bajtova (16 - 256 MB).
- broj bajtova koji se mogu pohraniti na tvrdi disk određuje njegov kapacitet (1 - 50 GB).
- disketa ima kapacitet 1.44 MB; CD ima kapacitet 640 MB; DVD ima 4,7 GB

2. Objasnite pojam kompresije i navedite njene osnovne podvrste.

Kompresija bez gubitaka je malo oksimoron, jer se odnosi na uklanjanje nepotrebnih

dijelova prilikom kompresije bez da se izgubi datoteka kao takva. Glavna stvar kod
kompresije podataka je matematika, a kompresiju bez gubitaka ćemo najbolje objasniti na
primjeru. Recimo da slova koja ću sada napisati označavaju datoteku: iiiiittttttt.

Kada bi ta datoteka ostala takva kakva jest, ona bi zauzimala puno više mjesta (i puno više
gigabajta), što bi otežavalo njezino skidanje i činilo bi ga dugotrajnijim. I to do izražaja dolazi
kompresija. Umjesto da datoteka ”izgleda” iiiiittttttt, ako ju kompresiramo ona će izgledati –
i5t7. Na taj način datoteka je ”smanjena”, ali bez ikakvih gubitaka svojstava datoteke kao
takve.

3. Objasnite razliku između ANALOGNIH i DIGITALNIH signala.

Analogni signal je u elektronici kontinualno promjenjivi napon ili struja. Amplituda signala
može imati bilo koju vrijednost, za razliku od digitalnog signala.[1]

Primjeri analognog signala su zvuk, temperatura, pritisak vazduha, i velika većina drugih
prirodnih signala.

Digitalni signal je u elektronici nivo napona ili struje čija se vrijednost može mijenjati samo u
određenom ograničenom broju stanja ili koraka. Amplituda signala može imati samo neki
ograničeni broj vrijednosti, za razliku od analognog signala.
Primjeri digitalnog signala su stanja prekidača (uključen ili isključen), binarni kod u
računarima (0 ili 1), Morzeov kod i drugi.

Na slici se vidi primjer binarnog digitalnog signala, sa dva stabilna stanja, niskim i visokim.
Prelazna stanja (ivice) nisu definisana kao dio signala, i digitalni uređaji su podešeni da ih
ignorišu.

Kao prednost digitalnog signala se može navesti veća otpornost na šum i prigušenje signala.

4. Objasnite zašto se danas u informacijskim tehnologijama koriste

DIGITALNI signali.

digitalni signal
diskretni signal koji se obično sastoji od slijeda pravokutnih impulsa
definirane amplitude i trajanja. Da bi se analogni signal prikazao u
digitalnom obliku i obrnuto, koriste se procesi poznati kao analogno-
digitalna i digitalno-analogna pretvorba. U RTV proizvodnji i emitiranju
danas se u velikoj mjeri koriste digitalni signali i digitalni način rada. Kod
prijenosa digitalnog signala može doći do pojave tzv. jittera (engl.), tj. do
kratkotrajnih znatnih odstupanja uzoraka digitalnog signala od njihovih
idealnih pozicija u stvarnom vremenu

5. Objasnite pojam OVERFLOW.

prekoračenje ili prelijevanje neke postavljene granice: aritmetika, stog, ili

međuspremnik

6. Objasnite pojam DUBINA BOJA (COLOR DEPTH).

Dubina boja (engl. color depth, bit depth ili pixel depth) predstavlja način da se
opiše koliko imamo informacija o boji svakog piksela slike. Kao i u mnogim
drugim slučajevima, i ovdje važi pravilo „Što više, to bolje". Veća dubina boja
(više bitova podataka po pikselu), znači veći broj raspoloživih boja i tačnije
predstavljanje boja na digitalnim slikama. Na primjer: piksel čija je dubina boja
1, ima samo dvije moguće vrednosti - crnu ili belu. Sivi piksel s dubinom boje 8,
ima 256 mogućih vrednosti, tj. 28. Piksel 24-bitne dubine boja ima 224 mogućih
vrednosti, tj. oko 16 miliona. Uobičajene vrijednosti dubine boja iznose od 1 do
64. Photoshopove slike će najčešće biti 8-bitne ili 16-bitne. Više informacija
znači veće datoteke i duže vreme učitavanja i iscrtavanja. Ali znači i vjernije
boje.

7. Objasnite pojam PIXEL.

Pixel ( skraćenica od picture element, pix je skraćenica od picture), najmanja

jedincia mozaične slike na zaslonu monitora koja se može prikazati,spreminit ili
adrsirati(prenijeti) slika na ekranu je podjeljena na stupce i retke ,a sastavljena
je od točaka ili kockikca tj pixela,ovisno o omjeru širine i viseine pixela takav
oblik ce imati i pixel (EU tv standard je PAL 1:1.094 ,USA je NTSC 1:1.09117)

Svaki pixel može biti određen najmanje jednim bitom.

8. Objasnite pojam REZOLUCIJA (u grafičkom prikazu).

Razlučivost ili rezolucija veličina kojom se definira mogućnost

razdvajanja/razaznavanja sitnih detalja kojom se opisuje kakvoća slike.
 Kod klasičnog fotografskog filma razlučivost se određuje brojem linija
koje se mogu razaznati na dužni milimetar filma.
 U digitalnoj tehnici razlučivost se mjeri ovisno o mediju.
 Za papirnate dokumente razlučivost je broj točkica od kojih je sastavljena
slika po kvadratnom inču (Dot per inch - DPI). Kvaliteta ispisane, odnosno
očitane slike ne ovisi samo o razlučivosti uređaja, nego i o kvaliteti same
slike na računalu, odnosno na papiru.
 Za zaslone i digitalne fotografije razlučivost je broj piksela (sitnih
kvadratića) od kojih je sastavljena slika po horizontali x broj piksela po
vertikali u obliku 1600 x 1200, (detaljnije). Broje se sve točkice (engl.
pikseli) od kojih se sastoji slika. Najčešće se izražava u milijunima piksela
ili megapikselima (Mpx), npr. 7 Mpx. Što je veći broj točkica to je slika
kvalitetnija, manje rasterizirana.

Kod televizora i videozapisa razlikuju se normalna (720 x 576 px) i visoka

razlučivost (HD - 1280 x 720 - 1920 x 1080 px), koja se uvodi u primjenu krajem
prvog desetljeća trećeg tisućljeća. Svaki monitor (od kompjutora do mobitela)
ima zadanu maksimalnu razlučivost koju je moguće na njemu postići, ali je
moguće koristiti i nižu.
Pojam razlučivosti (rezolucije) primjenjuje se i na druge uređaje (mikroskope,
teleskope i dr.) i prikaze.
Veća razlučivost u pravilu omogućuje veća povećanja uz zadržavanje oštrine
prikaza. U digitalnoj tehnici veće razlučivosti zahtijevaju značajno povećanje
memorijskih kapaciteta za pohranu materijala (fotografija, videozapisa).

9. Objasnite pojam BITMAP.

Rasterska grafika ili bitmap je podatak koji predstavlja pravougaonu mrežu

piksela ili obojenih tačaka, na nekom grafičkom izlaznom uređaju kao što je
monitor ili na papiru. Svaka boja pojedinog piksela je posebno definisana tako
da (kao primjer) RGB slike sadrže tri bajta po svakom pikselu, svaki bajt sadrži
jednu posebno definiranu boju.
Red Green Blue - to znači da svaka boja ima svoju vrijednost, mijenjanjem
vrijednosti se dobijaju druge boje osim ove tri osnovne. Što je više ovih
vrijednosti slika će zauzimati više prostora. Ako je slika crno bijela to znači da
piksel zahtjeva samo jedan bit za razliku od slike u boji koja zahtjeva tri bita
(RGB) po jednom pikselu. Crno bijele slike su upravo radi toga manje po
zauzimanju prostora

10. Objasnite pojmove RASTERSKA i VEKTORSKA GRAFIKA i usporedite ih

.
Vektorski (krivuljni) su oni formati koji za prikaz grafičkog sadržaja koriste
meta-informacije, radije nego mrežu točkica. Glavna prednost takvih formata je
zadržavanje izvorne kvalitete prikaza sadržaja na svim razinama skaliranja.
Osnovni primjer sadržaja u vektorskom formatu je računalna tipografija,
odnosno fontovi. Svaki je font definiran krivuljama (vektorima), kako bi bio
pogodan za prikaz na računalu te ispis na pisaču u svim željenim veličinama
prikaza i ispisa. Dovoljno je definirati odnose krivulja u vektorskom formatu
zapisa u općenitom slučaju, kako bi se primjenom množitelja (faktora uvećanja)
sadržaj mogao prikazati ispravno i glatko u svim veličinama prikaza.
Današnji vektorski formati su bogati mogućnostima - crtanje vlastitih krivulja,
bojanje dijelova krivulja, tonirano bojanje prema skali boja, animiranje dijelova
krivulja i sl. Osim toga, neki vektorski formati nude i uvoz rasterskih slika kako
bi omogućili mješoviti prikaz sadržaja koji izvorno ne postoji u krivuljama.
Očito je da vektorski format može služiti isključivo za prikaz sadržaja koji može
biti opisan krivuljama, geometrijskim oblicima i drugim meta-informacijama.
Stoga ne možemo očekivati prikaz fotografija ili sličnog rasterskog sadržaja u
vektorskom formatu.
Korištenje vektorskih grafika idealan je izbor za prikaz logotipa organizacija,
tipografije, pravilnih oblika i sličnog sadržaja. Međutim, ukoliko vektorski
sadržaj postane izrazito kompleksan i detaljan, moguće je dulje iscrtavanje
sadržaja na ekranu računala, što može smanjiti ergonomiju rada s takvim
sadržajem te prouzročiti potrebu za rasterizacijom vektorskog sadržaja na
potrebnu veličinu.

Rasterska grafika ili bitmap je podatak koji predstavlja pravougaonu mrežu

piksela ili obojenih tačaka, na nekom grafičkom izlaznom uređaju kao što je
monitor ili na papiru. Svaka boja pojedinog piksela je posebno definisana tako
da (kao primjer) RGB slike sadrže tri bajta po svakom pikselu, svaki bajt sadrži
jednu posebno definiranu boju.
Red Green Blue - to znači da svaka boja ima svoju vrijednost, mijenjanjem
vrijednosti se dobijaju druge boje osim ove tri osnovne. Što je više ovih
vrijednosti slika će zauzimati više prostora. Ako je slika crno bijela to znači da
piksel zahtjeva samo jedan bit za razliku od slike u boji koja zahtjeva tri bita
(RGB) po jednom pikselu. Crno bijele slike su upravo radi toga manje po
zauzimanju prostora

11. Navedite barem 3 logička operatora i napravite tablicu istine za jedan od

njih.

I , ILI , NE
And,or,not

12. Objasnite pojam BOOLEOVA ALGEBRA.

Booleova algebra je dio matematičke logike - algebarska struktura koja sažima

osnovu operacija I, ILI i NE kao i skup teorijskih operacija kao što su unija,
presjek i komplement. Booleova algebra je dobila naziv po tvorcu, Georgeu
Booleu, britanskom matematičaru iz 19. stoljeća. Booleova algebra je, osim kao
dio apstraktne algebre, izuzetno utjecajna kao matematički temelj računarskih
znanosti.
13. Nacrtajte i navedite elemente von Neumann-ovog prikaza računala.

14. Navedite i objasnite osnove vrste memorije.

Memorija kod računala su spremišta koja se koriste za trenutačnu pohranu

rezultata kao i za pohranu programa. Memorija je obično locirana u
neposrednoj blizini procesora (CPU) i izrađene su većinom od namjenskih
sklopova/cjelina izrađenih od silicija. Za dugotrajniju pohranu podataka koriste
se masovna spremišta podataka gdje trenutno dominiraju tehnologije koje se
oslanjaju na magnetska ili optička svojstva materijala. Razlika između RAM
memorije i čvrstog diska (hard disk) je da podatci na čvrstom disku ostaju
zapisani i nakon što se računalo ugasi. Sama RAM memorija služi kao dio iz
kojeg CPU vuče podatke koje izvršava (budući da RAM radi oko 1000 puta brže
od čvrstih diskova).

Flash memorija je vrsta elektroničke memorije koja čuva podatke kada je

isključen napon, i gdje se pisanje, mijenjanje i brisanje vrši elektronskim putem
15. Objasnite pojmove CISC i RISC arhitektura i usporedite ih.

Skalarni CISC barata skalarnim tipovima podataka (cj

elobrojnim operandima i operandima s pomičnim zarezom)
• vrlo veliki skup (strojnih) instrukcija;
• promjenjivi format instrukcija (16 – 64 i više bitova);
• brojni i raskošni načini adresiranja (od 12 do 24 i više);
• CPI (Cycles Per Instruction) – od dvije periode taktnog signala do nekoliko
desetaka
• Tipična frekvencija taktnog signala od 60 do 250 i više MHz

Skalarni RISC barata skalarnim tipovima podataka (cj

elobrojnim operandimai operandima s pominim zarezom)
• mali skup (strojnih) instrukcija;
• instrukcije su čvrste duljine (npr. 32 bita);
• većina instrukcija su tipa registar-registar;
•load/store arhitektura;
• CPI – jedna perioda taktnog signala potrebna je za već
inu instrukcija;
• tipične frekvencije taktnog signala od 200, preko 800 i vi
še MHz;

16. Navedite osnovnu podjelu softvera i objasnite njihove funkcije.

Računarski softver se dijeli na tri glavne grane: sistemski softver, izvršni softver,
programski softver.
 Sistemski softver pokreće računar. To može biti operativni sistem,
drajver, server, razni alati i ostalo. Operativni sistem dobija pravo da
upravlja cjelokupnim računarom, podacima, procesima itd. Najpoznatiji
operativni sistemi su Microsoft Windows, Linux i macOS.
 Izvršni softver (aplikativni, namjenski softver) omogućava korisniku da
izvršava određene zadatke. To može biti poslovni softver, edukacijski
softver, baza podataka, office paketi i ostalo.
 Programski softver je obično alat koji pomaže nekom programeru da
izvrši neki zadatak koristeći neki programski jezik. To može biti uređivač
teksta, kompajler, interpreter, linker, debugger i tako dalje. U
 računarskoj grafici se koristi termin grafički softver, koji je specijaliziran
za rad sa grafikom.

17. Objasnite pojmove LOGIČKA i FIZIČKA MEMORIJSKA ADRESA.

Razlikujemo logički i fizički memorijski adresni prostor. Adresa koju generiše procesor
naziva se logička adresa, dok se adresa kojom se puni memorijski adresni registar naziva
fizička adresa. Fizička adresa je adresa operativne memorije. Preslikavanje logičkih adresa u
fizičke je obavezno. Fizičke i logičke adrese su identične ako se primjene metode vezivanja
adresa (eng. address binding methods) u vrijeme prevođenja i punjenja programa. Ako se
primjeni vezivanje adresa u vrijeme izvršavanja programa fizička i logička adresa su različite
i tada se logička adresa naziva virtuelna adresa.

Upravljanje memorijom obuhvata preslikavanje adresa kao što je to prikazano na slici 4.

Virtuelna adresa je adresa u programu i nju generiše procesor. Fizička adresa je adresa na
računarskom hardveru. Kod savremenih računara preslikavanje iz virtuelne u fizičku adresu
vrši poseban hardver koji se naziva jedinica za upravljanje memorijom (eng. Memory
Management Unit, MMU). Za ovo preslikavanje adresa se kaže i da je to preslikavanje ili
translacija iz logičke u stvarnu (fizičku) adresu. Hardver šalje jedinici za upravljanje
memorijom fizičke adrese i na taj način vrši adresiranje glavne memorije. Kod većine
savremenih mikroračunarskih sistema jedinica za upravljanje memorijom je ugrađena u čip
procesora.

18. Objasnite osnovni princip rada VIRTUAL PRIVATE NETWORK-a.

VPN je skraćenica od eng. složenice Virtual Private Network (virtualna privatna mreža) i ime je za
računalnu mrežu koja spaja daleke mreže koristeći javne komunikacijske mreže kao što je internet.
VPN daje upraviteljima mreža i krajnjim korisnicima sigurnost od prisluškivanja i upadanja drugih
korisnika (namjerno ili nehotično) kroz korištenje tehnoloških rješenja kao što su tunelski protokoli i
šifriranje. VPN se koristi i za spajanje različitih mreža, poput dvije IPv6 mreže preko spojne IPv4
mreže.

19. Navedite i ukratko objasnite osnovne elemente za uspostavu računalnih

mreža.

Računalna mreža je skupina dva ili više međusobno povezanih računala koji dijele neke resurse
(podatke, sklopovlje, programe...). Računala se smatraju povezanima ako mogu razmjenjivati
informacije. Računalna mreža u širem smislu sadrži i ostale čvorove kao što su prospojnik ili
usmjernik. Čvorovi računalne mreže u međusobnoj komunikaciji koriste komunikacijske protokole.
20. Objasnite funkciju mrežnih protokola.

protokol - normirana pravila koja koriste računala za povezivanje i

komuniciranje jedni s drugim preko mreže

TCP/IP (Transmission Control Protocol / Internet Protocol) - najvažniji PC

mrežni protokol koji omogućuje komunikaciju preko raznih povezanih mreža

Telnet (Terminal Emulation Protocol) - korisnici ovim protokolom mogu odlučiti

gdje će se ulogirati za korištenje sadržaja usluge od poslužitelja.
Može se koristiti u ruterima i switchevima.

POP (Post Office Protocol) - svjetski standardni protokol za primanje i slanje

elektroničke pošte. Najčešći je oblik klijent/poslužitelj (client/server) preko
kojeg se mogu poslati ili primati mailovi.

SMTP (Simple Mail Transfer Protocol) - dizajniran, no rijetko korišten za slanje

e-mailova.

SNMP (Simple Network Managment Protocol) - koristi se za upravljanje nekom

mrežom te podešava pristup uređaja mrežnim čvorovima.

DNS (Domain Name System) - protokol za polaganje veza između IP-a i

domene. Koristi se kad tražite web stranicu na internetu.

DHCP (Dynamic Host Configuration Protocol) - omogućuje ISP-u ili mrežnim

administratorima da izaberu podijelu IP brojeva (npr. 93.164.13.56). Ako se ne
koristi onda administrator mora ručno dodavati IP svakom klijent računalu.

21. Navedite barem dva mrežna protokola i objasnite njihove značajke.

S obzirom da je IP adresa u verziji IPv4 propisane duljine od 32 bita, lako je izračunati da je

maksimalni broj različitih adresa 232, ili približno 4,3·109 odnosno 4,3 milijarde adresa. Iako
se taj broj čini prilično velikim, širenje Interneta i rast potrebe za novim IP adresama doveli su
do toga da je taj adresni prostor postao daleko premali za sve potrebe. Naime, nije daleko dan
kada bi svaka osoba u svijetu trebala imati svoje osobno računalo koje treba javnu IP adresu,
brojni su poslužitelji koji za svoj rad također trebaju IP adrese. Nadalje, otvara se i cijelo novo
područje mobilne telefonije koje će se vrlo skoro integrirati s Internetom, a razvija se i
područje različitih drugih uređaja (kućanski aparati, razni uređaji u industriji, prometu,
turizmu...) koji će se također vrlo skoro koristiti ili se već koriste Internetom za razmjenu i
prikupljanje informacija, komunikaciju, upravljanje na daljinu i sl.

Stoga su predložena različita rješenja, od kojih je najlogičnije rješenje implementacija internet

protokola koji bi imao veći raspon raspoloživih adresa; upravo je tako i nastao IPv6. Kako
IPv6 koristi 128-bitnu IP adresu, jednostavna računica pokazuje da je moguće imati ukupno
3,4·1038 različitih adresa. Taj je broj teško uopće pojmiti, dovoljno je ovdje reći da je gotovo
nemoguće zamisliti realnu situaciju u kojoj taj broj različitih adresa ne bi bio dovoljan za
danas zamislive primjene.

Međutim, pogrešno je reći da je duljina adrese jedina prednost koju IPv6 donosi u odnosu na
IPv4, jer je ta verzija dizajnirana da umanji ili potpuno otkloni još brojna druga tehnička
ograničenja i manjkavosti koje karakteriziraju IPv4.

22. Objasnite funkciju paketnog prijenosa podataka.

Prijenos jedne datoteke u mreži se ne obavlja odjednom kao kontinuirani niz

bitova.
Umjesto toga, datoteka se dijeli u male dijelove koji se zovu paketi koji se šalju
mrežom,pa se takav način prijenosa naziva paketni prijenos podataka.

Ako je iz nekog razloga paket neispravan ili nije stigao na odredište, pošiljatelj
dobiva poruku da ponovi slanje tog paketa.

Svaki paket sastoji se iz triju dijelova :

• Zaglavlje (header) – sadrži podatke o primatelju i pošiljatelju
• Tijelo s podacima
• Začelje (flag)- dio paketa namijenjen provjeri ispravnosti poruke

23. Objasnite ulogu DNS servera.

DNS je servis koji primarno služi prevođenju odnosno mapiranju alfa-numeričkih

naziva u IP adresu računala (engl. Forward Lookup), ali često i obratno (engl. Reverse
Lookup). Taj proces nazivamo procesom rezolucije. Kao što vjerojatno znamo, svako
računalo na mreži, između ostaloga, ima i jedinstvenu oznaku a to je IP adresa. Postoje dvije
vrste IP adresa, one od 4 byte-a (32-bit) – IPv4 i one od 16 byte-ova (128-bit) – IPv6. Suština
računalnih algoritama je bazirana na binarnom sustavu brojeva i sve se na kraju svodi na
pretvorbu u “jedinice” i “nule” (engl. bit) tako da se ime računala pomoću DNS-a usmjerava
na IP adresu računala. Kao primjer uzmimo domenu avalon.hr mapiranu na IP
adresu poslužitelja 80.237.232.142 a na kraju to bude zapis od 32 jedinice i nule.

Adresiranje računala, odnosno svakog mrežnog uređaja, je opet tema za sebe koju ćemo
možda sažeti u nekom od sljedećih blog postova pa zasada nećemo ulaziti u detalje, no bilo je
bitno skrenuti pozornost da je čovjeku teško zapamtiti skup nekakvih brojeva decimalne
vrijednosti (IPv4) ili čak heksadecimalnih vrijednosti (IPv6) a to nam DNS sustavi olakšavaju
lakše pamtljivim nazivima.

24. Navedite funkciju i vrste IP adresa.

IP adresa - jedinstvena adresa računala ili nekog mrežnog uređaja koji je

priključena mrežu zbog komunikacije s drugim uređajima

Statičke IP adrese imaju računala koja su stalno spojena na Internet.

Najčešće su namijenjene web poslužiteljima čija stalna adresa omogućava
nesmetano pristupanje podacima i uslugama poslužitelja.!

25. Usporedite KLIJENT-SERVER i PEER-2-PEER mrežne arhitekture i nacrtajte

njihov shematski prikaz.
26. Objasnite funkciju portova u mrežnoj komunikaciji.

Portovi su apstraktne odredišne tačke koje su identifikovane prirodnim brojevima. OS obezbjeđuje

mehanizam interfejsa koji procesi koriste da bi odredili i pristupali portu. Ako komunicira sa stranim
portom treba znati: broj porta i IP adresu

Krajnje odredište poruka su procesi.

Teško je adresirati podatke na procese (procesi su previše dinamični, mijenjaju identifikaciju, ...)
Kako podatke prenijeti (transportovati) do odgovarajućih procesa?
Za to su zaduženi transportni protokli.

27. Objasnite pojmove HTTP i HTML.

HTTP (engl. HyperText Transfer Protocol) je glavna i najčešća metoda prijenosa informacija na Webu.
Osnovna namjena ovog protokola je omogućavanje objavljivanja i prezentacije HTML dokumenata, tj.
web stranica.

HTTP se razlikuje od ostalih TCP protokola kao što je npr. FTP, po tome što se konekcija i
komunikacija sa serverom prekida odmah nakon izvršenja zahtjeva klijenta (isporučenog paketa
traženih podataka). Zbog ovoga je HTTP idealan za Web, gdje je stranica obično povezana s drugim
stranicama na drugim poslužiteljima. Ova karakteristika HTTP protokola povremeno stvara probleme
web dizajnerima, s obzirom da nedostatak "perzistentne konekcije" s poslužiteljem moraju
nadoknaditi uporabom drugih metoda za očuvanjem korisničkog "stanja". Jedna od tih metoda
uključuje uporabu HTTP kolačića.

HTML je kratica za HyperText Markup Language, što znači prezentacijski jezik za izradu web stranica.
Hipertekst dokument stvara se pomoću HTML jezika. HTML jezikom oblikuje se sadržaj i stvaraju se
hiperveze hipertext dokumenta. HTML je jednostavan za uporabu i lako se uči, što je jedan od razloga
njegove opće prihvaćenosti i popularnosti. Svoju raširenost zahvaljuje jednostavnosti i tome što je od
početka bio zamišljen kao besplatan i tako dostupan svima. Prikaz hipertekst dokumenta omogućuje
web preglednik. Temeljna zadaća HTML jezika jest uputiti web preglednik kako prikazati hipertext
dokument. Pri tome se nastoji da taj dokument izgleda jednako bez obzira o kojemu je web
pregledniku, računalu i operacijskom sustavu riječ. HTML nije programski jezik niti su ljudi koji ga
koriste programeri. Njime ne možemo izvršiti nikakvu zadaću, pa čak ni najjednostavniju operaciju
zbrajanja ili oduzimanja dvaju cijelih brojeva. On služi samo za opis naših hipertekstualnih
dokumenata. Html datoteke su zapravo obične tekstualne datoteke, ekstenzija im je .html ili .htm.
Osnovni građevni element svake stranice su znakovi (tags) koji opisuju kako će se nešto prikazati u
web pregledniku. Povezice unutar HTML dokumenata povezuju dokumente u uređenu hijerarhijsku
strukturu i time određuju način na koji posjetitelj doživljava sadržaj stranica.

28. Objasnite pojam MALWARE.

MALWARE - Djelovanje
računalni programi koji se izvode na korisničkim
računalu bez pristanka ili spoznaje korisnika
djeluje u dvije faze:
FAZA ZARAZE
malware se pokušava (neopaženo) nastaniti u računalu
(stealth,
polimorfizam)
FAZA NAPADA
malware počinje s djelovanjem i razmnožavanjem; faza
napada ne
mora uvijek početi u fazi zaraz

MALWARE - Razmnožavanje
razmnožavaju se pridruživanjem nekom drugom
izvodivom objektu (npr. programu ili makro-naredbi)
koji se koristi na računalu (.exe, .com, .bat, .dll
, .cmd,
.vb, .vbs, .js, .pdf)
može se pojaviti i u obliku samostalne izvodive
datoteke vezane uz određeni proces na računalu
pokretanjem zaraženog objekta pokreće se i virus
odnosno započinje njegovo širenje i/ili djelovanje

MALWARE – Simptomi zaraze

posljedice zaraze mogu biti vidljive i nevidljive
vidljivi simptomi zaraze:
pojavljivanje neželjenih poruka na računalu
usporavanje rada računala
smanjivanje diskovnog ili memorijskog prostora
prepravljanje, brisanje ili oštećivanje dijela ili s
vih podataka na
disku
usporavanje Internet veze
pojava nekog od navedenih simptoma ne mora nužno zn

MALWARE – Simptomi zaraze

nevidljivi simptomi zaraze:
puno opasnije za korisnika od vidljivih, jer korisn
ik nije svjestan da
se bilo što događa – teško se boriti s nevidljivim p
rotivnikom
sve veći broj malware-a (virusa) radi na principu „
nevidljivosti”
u načelu se radi o praćenju i bilježenju svih koris
nikovih akcija na
zaraženom računalu
pritisaka tipki na tipkovnici (KEYLOGGER)
kretanja miša
unosa lozinki
unosa brojeva kreditnih kartica
prikupljeni podaci se bez korisnikovog znanja šalju
putem
Interneta trećim osobama (neizravno zbog skrivanja
napad
29. Navedite i objasnite osnovne dvije vrste enkripcije.

Kriptiranje podataka je zapravo konverzija podataka iz čitljivog teksta u tzv. „cipher“ tekst koji je
nečitljiv svima onima koji nemaju šifru (ključ) koji može dekriptirati te podatke. Dekriptiranje je
suprotni proces od kriptiranja.
Kriptiranje podataka nije počelo sa računalima, nego je počelo još u dalekoj povijesti. Često ćete u
literaturi koja obrađuje povijest, a posebno se bavi ratnom tematikom, naći informacije o raznim
načinima komunikacije i kriptiranju poruka. U početku je to bilo mijenjanje slova sa brojevima ili
jednostavno okretanje slova u abecedi po nekom principu (ili preciznije algoritmu). Dekriptirati takvu
poruku je mogao, u pravilu, onaj koji je znao način kriptiranja. Mnogo kompleksnije kriptiranje je
došlo sa računalima, a bazira se na preslagivanju bitova u digitalnim signalima.

(3)DES – Data Encryption Standard je simetrični algoritam koji se osmislio IBM. Algoritam
koristi 56 bitova (zapravo 64, ali svaki 8 bit se ignorira) i nije najbolji odabir. Odnosno, DES
je najrasprostranjeniji algoritam na svijetu usprkos tome što je prilično kratak, a ljudi ga
koriste po ‘defaultu’. Što se tiče probijanja istog – prosječno današnje računalo, preko brute-
force tehnike taj isti ključ može probiti za otprilike 12 sati. To je jako malo sa hakerskog
gledišta, no većini korisnika ipak sigurnosno prihvatljivo. Ako želite nešto jače, dobar odabir
je 3DES koji radi na istom principu kao i DES, samo što je tri puta duži i tri puta je veća
zaštita. Naravno, vrijeme probijanja nije 36 sati, nego puno više. Osobno, nikad ne bismo
birali taj algoritam iako je dovoljan u većini slučajeva.

AES – Advanced Encryption Standard je algoritam koji je odobrio Američki institut za

standarde i tehnologiju (NIST) i koristi se diljem svijeta kao zamjena za DES. Spomenuti
algoritam je simetričan, kao i DES, što znači da se isti ključ koristi i za kriptiranje i
dekriptiranje podataka. Ključ može biti veličine 128, 192 ili 256 bitova. Radi na principu da
uzima 128-bitne blokova podataka i da ih permutira po određenim algoritmima i na taj način
ih zaštiti. Zapravo, većina algoritama tako radi, samo uzimaju blokove druge veličine i koriste
drugačije matematičke metode. Vrijeme probijanja putem brute-force metode – preko
milijardu godina sa današnjim hardverom što znači da ju nije moguće probiti na ovaj način.

30. Objasnite pojmove AUTENTIFIKACIJA i AUTORIZACIJA.

Autentikacija je proces određivanja identiteta nekog subjekta, najčešće se odnosi na fizičku

osobu. U praksi subjekt daje određene podatke po kojima druga strana može utvrditi da je
subjekt upravo taj kojim se predstavlja. Najčešći primjeri su: uz korištenje kartice na
bankomatu i upisivanje PIN-a, ili upisivanje (korisničkog) imena i zaporke. Autentikacija se
razlikuje od autorizacije; to su dva različita procesa.

Autorizacija ili ovlašćenje je funkcija navođenja prava pristupa resursima koji se odnose na
bezbednost informacija i računarsku bezbednost uopšte, naročito kontrolu pristupa. Formalno,
"autorizovati" znači definisati politiku pristupa.Tokom rada, sistem koristi pravila za kontrolu
pristupa da odluči da li će biti odobren pristup zahteva od (proverenih) potrošača ili će biti
odbijen. Resursi uključuju pojedinačne datoteke ili stavke podataka, računarske programe,
računarske uređaje i funkcionalnosti koje pružaju računarske aplikacije. Primeri potrošača su
korisnici računara, računarski programi i drugi uređaji na računaru.
31. Objasnite pojam DIGITALNI POTPIS.

Digitalni potpisi (eng. digital signature) omogućuju utvrđivanje autentičnosti

elektroničkog dokumenta, npr. elektroničkog pisma, web stranice ili slikovne
datoteke. Uz to što osigurava autentičnost (identitet pošiljatelja utvrđuje se
dešifriranjem sažetka poruke), digitalni potpis osigurava i integritet (provjerom
sažetka poruke utvrđuje se je li se poruka mijenjala na putu do primatelja) te
neporecivost (pošiljatelj ne može poreći sudjelovanje u transakciji jer jedino on
ima pristup do svog privatnog ključa kojim je potpisao poruku). Dokument
opisuje povijesni razvoj digitalnog potpisa, pruža prikaz načina rada te detaljniji
opis triju popularnih DS algoritama. Također, navedene su i primjene digitalnih
potpisa, dan je pregled mogućih napada i politike upravljanja digitalnim
potpisima te prognoza njihova budućeg razvoja.

32. Objasnite pojam DIGITALNI CERTIFIKAT.

ko koristite sistem šifriranja javnim ključem i želite nekom poslati poruku, morate prvo dobiti
njegov javni ključ. Međutim, kako možete biti sigurni da je to zaista njegov ključ? Rješenje
ovog problema postiže se upotrebom digitalnih certifikata . Možemo ih nazvati i digitalnim
osobnim iskaznicama, jer predstavljaju sredstvo kojim se dokazuje identitet na Internetu.
Pošto na Internetu nema policije koja bi provjerila nečije podatke i izdala mu osobnu
iskaznicu, to rade t.zv. certifikacijska tijela (CA - Certificate Authority) čija je uloga da
provjere i utvrde nečiji identitet i nakon toga mu izdaju digitalni certifikat. Digitalni certifikat
sadrži određene podatke o njegovom vlasniku (trenutno važeći standard je X.509 v3), među
kojima su:

 ime vlasnika certifikata

 vlasnikov javni ključ
 nadnevak do kada važi javni ključ
 ime CA koji je izdao certifikat
 jedinstveni serijski broj
 dodatne podatke za identifikaciju

Kada formira neki digitalni certifikat, CA ga na kraju digitalno potpiše svojim tajnim ključem,
tako da se njegov sadržaj može pročitati korištenjem CA javnog ključa, ali se ne može
neovlašteno mijenjati.