Ivan Marčuk, „Zlatna noć“ (1981.

) – filozofski osvrt

Ukrajinska umjetnost je fascinantna iz mnogih razloga. Svojim korijenjem seže u daleku prošlost, a brojni i
raznovrsni narodni stilovi i tradicije služe za inspiraciju mnogim modernim umjetnicima; iz nacionalne
baštine i folklora vuku boje, radnje i motivi. Primjer takve inspiracije jest „Zlatna noć“ ukrajinskog
umjetnika-slikara Ivana Marčuka.

Ivan Marčuk je rođen 12.5.1936. u selu Moskalivka na zapadu Ukrajine. Od malih nogu je volio slikati, a
pošto nije imao ni boje, ni papir, crtao je u pijesku ili po blatu; kasnije je shvatio da može napraviti boje od
cvijeća i zemlje. Svoje prve slike naziva „cvijećem – cvijeće“. Završio je studij primijenjene umjetnosti, ali u
Sovjetskom Savezu za sebe nije našao mjesta; njegove pokušaje reformi socrealizma su propale, te je
sedamnaest godina proveo pod konstantnim nadzorom KGB-a. Utemeljio je novu slikarsku tehniku,
„pljontanizam“ – tehniku nanošenja boje tankim linijama te njihovo ispreplitanje pod različitim kutovima,
čime se postiže efekt volumena i sjaja, što odlično demonstrira „Zlatna noć“, koja je bila prodana za 96,8
tisuća dolara.

„Zlatna noć“ predstavlja sobom pejzaž ukrajinskog hutora, koji spava u tmini. Slikom dominira mjesec
jarke zlatne boje, koji obasjava ostalu okolinu. „Noć“ se bazira na kontrastu tamnih i zlatnih boja, koji
zajedno stvaraju dojam mirne noći. Može se samostalno zaključiti, što je prikazano, pa kažemo da je ovo
djelo reprezentativno.

Slika je impresivna sama po sebi. Tehnika pljontanizma omogućuje čudesnu igru svjetlosti; nastaje osjećaj
kao da mjesec stvarno sija, a rijeka blista u noći. Gradijent od tamnijeg prema svjetlijem stvara osjećaj
dubine, tjera da se promatrač zagleda u daljinu. Male kučice su skrivene između kopni sijena – neke su
premalene, poput igrački. Slika je sama po sebi razumljiva, te je zato možemo promatrati s pozicije
izolacionizma. Međutim, cijenit će se još više, bude li stavljena u kontekst.

Marčukova djela su neosumnjičeno ekspresivna – to se zaključuje iz njegove biografije i iz malobrojnih

intervju. Marčuk kaže da ne može živjeti bez umjetnosti, ali da ipak ne može pisati pejzaže nigdje osim u
Ukrajini. Njegove slike su plod njegove ljubavi prema domovini, pa isto tako i „Zlatna noć“. Pejzaž, u stvari,
prikazuje dušu Ukrajine – ukrajinsko selo; kučice slamnatih krovova i bijelih zidova, naselje uz rijeku, pa
čak i drvena pletena ograda – sve je to poznato, blisko, ukrajinsko. Marčuk Ukrajinu naziva „Pejzaž
Svemogućega“, i ljubav prema njoj jest njegova najnježnija tema.

Promatrajući sliku sa perspektive funkcionalizma, može se nazvati uspješnim likovnim dijelom. Slika jest
organički cjelovita, jer oduzimanjem bilo kojeg elementa će se smanjiti ukupan dojam: i mjesec, i selo, i
rijeka odigravaju bitne uloge u cjelokupnoj kompoziciji. Slika spada pod kriterij „jedinstva u različitosti“ –
prikazuje poznat motiv, čak ju možemo svrstati u impresionistički stil, ali isto tako je različita od sveg
ostalog (pljontanizam). Ima svoj određeni motiv (noć, selo) i temu. „Noć“ jest odlično izbalansirana –
stvara miran i stabilan doživljaj.

U zaključku, „Zlatna noć“ jest bitni dio ukrajinske moderne umjetnosti, koji crpi inspiraciju iz stvari dobro
poznatih svakom Ukrajincu. Može se promatrati i sama po sebi, i u kontekstu; iz nje se dobro čita slikareva
ljubav prema domovini i svome narodu. Estetski je privlačna – dobro kombinira boju, svijetlost i
perspektivu. Marčukova originalna tehnika pljontarizma pomaže mu ostvariti dojam obujma i mira.
Smatram da je „Zlatna noć“ zasluženo jedna od najskuplje prodanih ukrajinskih slika.