ŠKOLA: Srednja medicinska škola

ŠKOLSKA GODINA: 2022/2023

RAZRED: IVe
MJESTO IZVODJENJA ČASA: Učionica
NASTAVNI PREDMET: Histološka tehnika
NASTAVNO PODRUČJE: Organologija

NASTAVNA JEDINICA: Hipofiza I epifiza

TIP NASTAVNOG ČASA: Obrada novog gradiva

OBLICI NASTAVNOG RADA: Frontalni, individualni, dijaloški
NASTAVNE METODE: Monološko-dijaloška metoda
NASTAVNA SREDSTVA: Udžbenik
NASTAVNA POMAGALA: Sveska, olovka, tabla, kreda...
CILJ ČASA: Usvajanje znanja o histološkoj građi hipofize i epifize
ZADACI ČASA:
a) Obrazovni: Upoznavanje učenika sa histološkom građom hipofize I epifize , ulogom i značajem
b) Odgojni: Razvijanje svijesti o značaju poznavanja histološke građe organa u cilju razumjevanja
funkcije organa i prepoznavanja patoloških promjena u odnosu na zdravo tkivo.
c) Funkcionalni: Uklapanje novih pojmova u dosadašnje stečeno znanje. Razvijanje sposobnosti
prisjećanja, povezivanja, zaključivanja, uočavanja i analize prezentiranog gradiva; razvijanje
kooperativnosti i pozitivne komunikacije među učenicima
LITERATURA:

Junqueira L C. Carneiro J. Osnovi histologije i embriologije, jedanaesto izdanje. Beograd:

Data status ;2005
Mornjaković Z. Radić LJ.kundurović Z. Žigić Z. Teoretske osnove za vježbe iz histologije I
embriologije. Sarajevo:1998.
UVODNI DIO ČASA (oko 5 minuta):
Pozdraviti učenike i upisati čas. Ponavljane gradiva s prethodnih časova.

1. Koja je uloga žlijezda slinovnica

2. Kako je građena jetra?
3. Šta je respiratorni epitel?
4. Šta su respiratorne bronhiole?
5. Šta su alveole?
6. Kako je grašen zid mokraćnog mjekuhra?
7. Kako je građen bubreg?

GLAVNI DIO ČASA (oko 30 minuta):

HIPOFIZA

HORMONI su molekule koje u organizmu djeluju kao kemijski glasnici. Endokrine stanice
koje hormone izlučuju u krv i limfu, mogu biti udružene u nakupine ili tračke i tako tvore
endokrine žlijezde. Parakrina sekrecija – endokrine stanice izlučuju hormone u neposrednu
okolinu. Jukstakrina sekrecija – stanice izlučuju hormone u međustanični prostor i
djeluju difuzijom na susjedne ciljne stanice. Autokrina sekrecija – stanice izlučuju molekule
koje djeluju na sebe same. Tkiva i organi na koja djeluju hormoni su ciljni organi.

HIPOFIZA ili pituitarna žlijezda leži u udubini klinaste kosti (tursko sedlo). Hipofiza se zbog
dvostrukog podrijetla sastoji od 2 žlijezde – neurohipofize i adenohipofize. Neurohipofiza se
razvila od živčanog tkiva, sastoji se od pars nervosa i infundibulum (držak –stablo I
eminencija medijana). Adenohipofiza potječe od ektoderma usne šupljine i podijeljena je na 3
dijela – pars distalis (prednji režanj), pars tuberalis (kranijalni dio) i pars intermedia.

Opskrba krvlju → odozgo desna i lijeva gornja hipofizna arterija opskrbljuju eminenciju
medijanu i držak, a odozdo desna i lijeva donja hipofizna arterija opskrbljuju neurohipofizu i
malim dijelom držak. Gornje hipofizne arterije tvore primarni kapilarni splet koje se udružuju
u vene koje se u adenohipofizi raspu na sekundarni kapilarni splet. Taj hipofizni portalni
sustav važan je za regulaciju funkcija stanica adenohipofize.

Hipotalamo-hipofizni sustav → postoje 3 mjesta koja stvaraju i otpuštaju 3 vrste hormona

– 1. Peptidi koje stvaraju nakupine sekrecijski neurona hipotalamusa;
2. Hormone (peptide) stvaraju neuroni dorzomedijalne, ventromedijalne i infundibularne jezgre
hipotalamusa;
3. Proteini i glikoproteini koje stvaraju stanice pars distalis i oslobađaju ih u sekundarnu
kapilarnu mrežu.

ADENOHIPOFIZA
Pars distalis → čine tračci i nakupine stanica uz koje teku krvne kapilare. On čini oko 75%
mase hipofize. Stanice se dijele na kromofobne i kromofilne (acidofilne i bazofilne). Većinom
svaka stanica proizvodi samo jedan hormon, iznimka je gonadotropna stanica koja proizvodi 2
hormona. Hormoni upravljaju funkcijom gotovo svih endokrinih žlijezda, upravljaju
izlučivanjem mlijeka te metabolizmom mišića, kosti i masnog tkiva.
Kontrola aktivnosti u pars distalis → hipotalamički hormoni koji oslobađaju – peptidni
hormoni koji se sintetiziraju u nakupinama neurosekrecijskih stanica. Dva takva hormona djeluju
na specifične stanice u pars distalisu tako da inhibiraju oslobađanje hormona – hipotalamički
hormoni koji inhibiraju. Drugi kontrolni mehanizam je izravni učinak hormona stimuliranih
endokrinih stanica na oslobađanje peptida iz eminencije medijane i pars distalis.
Pars tuberalis → ljevkasti oblik koji okružuje infundibulum neurohipofize. Većina stanica
izlučuje gonadotropine – FSH i LH. Raspoređene su u tračcima duž krvnih žila.
Pars intermedia → sadržava mala sekretna zrnca.

NEUROHIPOFIZA → pars nervosa i držak. U pars nervosi nema žljezdanih stanica i sastoji
se od oko 100 000 nemijeliziranih aksona. Neurosekretna zrnca prenose se aksonima i
nakupljaju u njihovim završecima u pars nervosa i čine Herringova tjelešca. Neurosekretna tvar
sastoji se od dva hormona koji su 9-aminokiselinski peptidi prstenaste građe – arginin
vazopresin (antidiuretski hormon) i oksitocin. Svaki je vezan za vezni protein – neurofizin.
Stanica neurohipofize → oko 25% volumena neurohipofize čine specifične oblino
razgranjene glija-stanice – pituiciti.

Djelovanje hormona neurohipofize → vazopresin – povećava propusnost za vodu na

stanice sabirnih kanalića bubrega. Mokraća u kanalićima je hipertonična zbog apsorpcije vode i
na taj način vazopresin pomaže u regulaciji osmotske ravnoteže u unutrašnjem okolišu.
Primjenjen u visokim dozama podiže krvni tlak. Oksitocin djeluje na kontrakciju glatkog mišićja
maternice i na mioepitelne stanice mliječne žlijezde.
EPIFIZA → pinealno tijelo – epiphysis cerebri – spljošten, čunjasti organ na stražnjem kraju
treće moždane komore iznad krova diencefalona. Epifizu pokriva pia mater od koje polaze
pregrade vezivnog tkiva i ulaze u tkivo epifize gdje zajedno s kapilarama okružuju tračke stanica
i folikule,
formirajući nepravilne režnjiće. Pinealociti proizvode melatonin, serotonin i još neke slabo
poznate peptide. Astroglija-stanice epifize su posebna vrsta stanica u kojima se ističe izdužena
jezgra, nalaze se između tračaka pinealocita i oko krvnih žila.
Inervacija → ulazeći u epifizu živčana vlakna gube mijelinsku ovojnicu.
Uloga epifize u kontroli bioloških ciklusa → epifiza je uključena u cirkadijalne (24-
satne) i godišnje (cirkanualne) biološke ritmove. Epifiza se smatra neuroendokrinim
prenosiocem koji usuglašuje funkcije različitih endokrinih žlijezda.
Završni dio časa (5-10 min.)
Kroz razgovor ponoviti sa učenicima pređeno gradivo, pojasniti eventualne nejasnoće i
odgovarati na pitanja.

Nastavnik : Dr. Dženita Jahić-Kaljević