MASKENBAL U ŠUMI

U velikoj šumskoj sali

gdje se drže karnevali
muzike se širi val;
priređen je maskenbal.

Raskošno je opremljena
sala s mnogo odjeljenja
za gozbu i ples:
krov od mladih šumskih smreka,
prostirka od kukurijeka,
tribina za džez.

A za svako odjeljenje
sto svitaca – osvjetljenje.
Čudesno blješte svjetiljke male,
dok jedne gasnu, druge se pale,
kao po taktu, od sebe same;
tako u gradu svijetle reklame.

Jezero šumsko odraz im hvata

pa nam se čini sve je od zlata;
red smreka, šumskih ljepotica,
ogleda u njemu svoja lica.

U šumi noćas niko ne spava;

budne su ptice, drveće, trava.
Glogovo grmlje za ovo sijelo
obuklo svoje bijelo odijelo,
a pokraj puta đurđice male
upravo što su procvjetale.

Stanovništvo šumsko, zna se,

da privuče pažnju na se
i interes da probudi
obuklo se kao ljudi.
Po starinskim zakonima,
svak na licu masku ima.
 U dnu sale nasred bine
labudovi – balerine
plešu lako k'o da brode
svoju igru pokraj vode;
a sve rode zbog visine
obukle su krinoline.

Najljepša je od svih lica

srna kao Snjeguljica;
prati je kroz šumsku baštu
jelen u svom dugom plaštu.

Zamišljena ona dama

što u uglu sjedi sama
i što se u krzno svija
to je, vjerovatno, lija;
posmatra sa puno sjete
balerine kako lete.

Ono tamo kraj pereca

bez sumnje je stari meca;
taj ne može da se skrije.
Apetit ga svud otkrije.

Vuk se pozna po koraku;

u crnom je dugom fraku;
s njim bezbrižna srećna lica
igra ovca pastirica.

Sanja vuk u svojoj mašti

da je s ovcom sam u bašti,
al' se prene kad zasvira
šumski marš u slavu mira.
Tako svakog novog maja
sa ljubavlju, s puno sjaja,
životinje prave pir
međusobni slaveć mir.