Professional Documents
Culture Documents
Kasni Romantizam - Glazbena Moderna
Kasni Romantizam - Glazbena Moderna
- stilska kretanja i pravci početka dvadesetog stoljeća: kasni romantizam, realizam, verizam, impresionizam,
modernizam i uoči prvog svjetskog rata ekspresionizam
Richard Strauss
Aleksandar Skrjabin
Gustav Mahler
Hugo Wolf
Osim novog obogaćenog (raskošnog) zvuka orkestra, koriste se česte modulacije (promjene tonaliteta), bogata
kromatika, takozvani prošireni tonalitet i bujna harmonija.
Slušni primjeri:
Impresionizam
Pretežito francuski umjetnički stil, javlja se krajem 19. stoljeća, prvo u slikarstvu i dobiva ime po slici Impresija -
Izlazak sunca Clauda Moneta, zatim u književnosti kao simbolizam, te ga najkasnije otkrivaju u glazbi u
djelima Clauda Debussya. Impresionisti umjetnosti pristupaju nekonvencionalno, napuštajući pravila
akademske umjetnosti.
Obilježja glazbe:
• glazba zvuči profinjeno, nenametljivije i intimnije s motivima sličnim slikarskim (odsjaji. voda,
mjesečina, oblaci, kapi kiše...)
• u prvi plan dolazi harmonija tj. boja zvuka, a ne melodija, dodaje se interval sekunde
Skladao je veliki broj često izvođenih klavirskih minijatura programnih naslova : Uvelo lišće, Potonula katedrala,
Mjesečina….
Paul Dukas, Ottorino Respighi, Manuel de Falla i drugi, a od hrvatskih skladatelja pod utjecajem
impresionizma stvarali su Blagoje Bersa i Božidar Kunc.
Najvažniji predstavnik hrvatske glazbene moderne je skladatelj Blagoje Bersa koji glazbeni izričaj temelji na
kasnoromantičkoj tradiciji obogaćenoj novom bojom zvuka, posebno orkestralnog.
Najpoznatije djelo mu je simfonijska pjesma Sunčana polja nastala u Beču potaknuta nostalgičnim osjećajem
prema rodnoj Dalmaciji.
Dora Pejačević skladateljica je prvog hrvatskog klavirskog koncerta, uz bogat glazbeni opus pun solo pjesama,
sonata, klavirskih minijatura, solističkih koncerata također je istaknuta predstavnica modernizma.
Već Richard Wagner sredinom 19. stoljeća u uvertiri operi Tristan i Izolda narušava stabilnost tonaliteta
slabljenjem temeljnih harmonijskih funkcija (TSD).
Zbog zasićenosti klasičnom harmonijom, na prijelazu u dvadeseto stoljeće skladatelji mijenjaju strukturu akorda
u kojem se povećava broj tonova, koriste se alterirani akordi te se javljaju kvartni akordi koji u osnovi umjesto
terce imaju kvartu.
Mijenja se i odnos prema disonanci koja postaje slobodnija te se ne mora riješiti u konsonancu.
Sve to dovodi do gubitka tonalitetnog središta i osjećaj tonaliteta u skladbama se gubi. Raspadu tonaliteta
najviše doprinose uz Richarda Wagnera, Claude Debussy, Igor Stravinski, Aleksandar Skrjabin i najviše
Arnold Schonberg koji nas uvodi u potpuni gubitak tonaliteta - atonalitet, prvo uvođenjem slobodnog
atonaliteta u kojem je svih dvanaest tonova (postepena) potpuno ravnopravno i nižu se slobodno te
dodekafonije - organiziranog atonaliteta.
Slušni primjeri:
Futurizam (bruitizam) - radikalna obnova umjetnosti veličanjem opasnosti, militarizma i brzine. Svi
zvukovi (šum) mogu postati glazbom.
Neoklasicizam (novoklasicizam)
Jazz
Musical
Melodija
Harmonija
Tonalitet
Ritam i metar
Djelovanje Ruskog baleta pod vodstvom čuvenog koreografa Sergeja Djagiljeva obogatio je
umjetnički život Pariza. Osobito plodonosna bila je suradnja Djagiljeva i Igora Stravinskog koji je
prolazio kroz nekoliko različitih stvaralačkih faza.
Prva faza stvaralaštva bila je na tradiciji ruskog nacionalnog stila, zatim prihvaća ekspresionizam i
neoklasicizam te se u nekim kasnijim djelima nastalim u Americi osjeti primjetni utjecaj Jazza. Glazba
Igora Stravinskog obiluje novinama onog doba; primjenjuje polimetar i poliritam (istodoban tijek
različitih ritmova), bitonalitet, oštre disonance, smjele orkestralne kombinacije i sl.
Stravinski sklada 13 baleta među kojima važno mjesto zauzimaju Žar ptica, Petruška, Posvećenje
proljeća i Pulčinela.
Petruška - balet u 4 slike s obilježjima ruskog nacionalnog stila nastao je prema ideji Sergeja
Djagiljeva, prva primjena bitonaliteta, i polimetra. Balet je bio prekretnica u dotadašnjoj glazbeno-
scenskoj umjetnosti te je postigao golemi uspjeh
Ekspresionizam
Umjetnički pravac javlja se uoči prvog svjetskog rata, prvenstveno u Austriji i Njemačkoj.
Koriste se agresivna izražajna sredstva : isprekidane melodijske linije, oštre disonance, atonalitet
prvo slobodan a kasnije organiziran (dodekafonija), nema tonalitetnog središta, ljudski glas
tretira se kao instrument...
Umjetnost ekspresionizma ne prikazuje ljepotu, niti pruža utjehu već prikazuje mračne i skrivene
strane ljudske podsvijesti.
Najistaknutiji predstavnici su: druga bečka škola - prva (J. Haydn, W.A. Mozart i L. van Beethoven)
Arnold Schonberg
Alban Berg
Dodekafonija
osnovni niz
Blagoje Bersa,
• Bersa je prvi europski skladatelj koji je glazbom prikazao pokretanje i ritam tvornice