18.

GOVOR 21. LISTOPADA 2015.

MUDDENAHALLI

(Život je prožet radošću i tugom jer zaboravljamo Boga kad smo sretni, a
prisjećamo Ga se samo kad dođu nevolje, objasnio je Svami. Uvijek se moramo
prisjećati Božjeg imena. Nesreće se događaju kad zaboravimo Boga. On ima
samo jednu težnju: poklonici bi Ga uvijek trebali tražiti u sebi, a ne izvan sebe.
Bog se očituje u čistom srcu, srcu lišenom sebičnosti, zajamčio nam je Svami
devetoga dana ARMY-ja.)

punar vittaṃ punar mitraṃ

punar bhāryā punar mahi
etat sarvaṃ punar labhyam
na śārīram punaḥ punaḥ

(Ako izgubite imovinu, možete je nadoknaditi; ako izgubite

prijatelje, možete steći nove; ako ostanete bez supružnika,
možete se ponovno vjenčati; ako netko izgubi kraljevstvo, može mu
biti vraćeno, ali tijelo jednom izgubljeno, ne može se više vratiti.)

Utjelovljenja božanske Ljubavi!

Shvatite zašto vam je dano ljudsko tijelo. Ljudsko tijelo nije samo stroj
napravljen od pet elemenata i mnogo organa, ono je vrlo dragocjen instrument.
Ne znajući svrhu zbog koje imate taj instrument, kvarite ga slijedeći svjetovne i
osjetilne užitke.

Svako vozilo treba vozača, stoga postoji i vozač za vozilo ljudskog tijela.
Dobar će vas vozač bez problema dovesti do vašeg odredišta.

Vi smatrate da je istina vašeg bića to da ste tijelo s određenim imenom i

likom. Ni u kom slučaju! Tijelo može biti vaše neko vrijeme, ali vi niste tijelo.

Drugi je aspekt ono što drugi misle o vama. Kad vas ljudi promatraju,
vide kako postupate i kako se ponašate. Slušaju vaše riječi i stvaraju o vama
određeni dojam. Ali čak i to nije istina. Neizbježno je da vaše ponašanje bude u
skladu s mjestom, vremenom i okolnostima. U jednoj se situaciji ponašate na
jedan način, a u drugoj se prirodno prilagođavate različitim okolnostima.

Ako vas drugi vide u različitim situacijama, stvorit će stoga o vama mišljenje
ovisno o tim okolnostima.
 Kad netko ulazi u razred i poučava, o njemu se razmišlja kao o učitelju.
Kad dolazi kući i igra se s djecom, nazivaju ga ocem. Kad se sretne sa svojim
prijateljem, ne ponaša se kao učitelj ili kao otac, već kao prijatelj. Ponašanje
neke osobe na taj način ovisi o okolnostima u kojima se nalazi. Pa ipak, to ne
možemo zvati istinom te osobe.

Što ste vi uistinu? Što je vaša istinska priroda? To je božanska priroda

Ātmana. Smatrajte svoje ljudsko tijelo automobilom, um vozačem, a samog
Ātmana gospodarom. Kad je Ātman gospodar, um prirodno mora slušati. Nije u
redu da um postane gospodar. Vozač mora voziti automobil u pravcu koji je
odredio gospodar. Ne može ne poslušati gospodara. To je razlog zbog kojeg
morate ovladati umom i postati gospodar uma. Kad vozač (um) bude slušao
gospodara (Ātman), tijelo će postati instrument za ispravno djelovanje.

Nije ispravno optuživati tijelo za pogrešno djelovanje. Ako automobil

nastrada u nesreći, to je odgovornost vozača, a ne automobila. Automobil ne
može nikamo krenuti svojom voljom zato što je nepokretan – u njemu nema
života. Automobil se kreće jedino kad vozač upali motor i vozi automobil.

Um je temelj cijelog svijeta (mano mūlaṃ idaṃ jagat). Kad um učinite

čistim, svetim i plemenitim, odvest će tijelo na ispravan način do pravog
odredišta.

Međutim, um ima određene nečistoće. Prva je ego. Egoistični vozač neće

slušati svog gospodara. Samo će se pretvarati da ga čuje, ali neće poslušati. Kad
gospodar zaspi u automobilu, vozač će krenuti po svom – kamo god poželi. Kad
čak i na trenutak zaboravite Boga, um preuzima upravljanje nad tijelom.

Unatoč tome što ste stekli veliko bogatstvo,

jašete konje ili slonove, ili što vas ljudi jako hvale,
nikada ne zaboravljajte Božje ime čak ni na trenutak.
Nesreće se događaju kad zaboravite Boga.
(Teluška pjesma)

U Mahābhārati se navodi kako je Draupadī bila podvrgnuta velikom

poniženju. Mnogi se pitaju zašto se Kṛšṇa nije pobrinuo da Pāṇḍave odustanu od
kockanja kako bi time poštedio Draupadī poniženja, budući da je ona bila
Njegova velika poklonica, a i Pāṇḍave su imale sladak i čvrsti odnos s Njim.

Kad je Duryodhana pozvao Dharmarāju na kockanje, nije li Dharmarāja

već znao što stavlja na kocku? Duryodhanin ujak Śakuni bio je vrlo opak.
Duryodhana je znao da će Śakuni igrati i da neće izgubiti na kocki. Neki su ljudi
bili sumnjičavi i nisu se prestajali pitati: „Budući da je Dharmarāji bila poznata
Śakunijeva opakost, zašto je pristao na kockanje? Zašto ga Kṛšṇa nije spriječio u
tome? Ako je Kṛšṇa stvarno volio Pāṇḍave, trebao ih je spriječiti da se u to
upuste. Zašto ih nije spasio od poniženja?“

Dharmarāja nije pozvao Kṛšṇu, niti je želio znati kakvi su Kṛšṇini osjećaji
glede kockanja. Da se Dharmarāja savjetovao s Kṛšṇom, kao što se Duryodhana
savjetovao sa Śakunijem, on bi sasvim sigurno pobijedio u igri. Na kraju su
petorica braće Pāṇḍava porazila stotine Kaurava u bitki iz Mahābhārate. Ako se
to moglo dogoditi, nije li Kṛšṇa mogao učiniti da Dharmarāja pobijedi u
kockanju? Budući da je Dharmarāja zaboravio Kṛšṇu i nije tražio Njegov savjet,
igrao je i izgubio igru, kao i sve drugo.

Draupadī je bila velika Kṛšṇina poklonica, ali u tom času nije pomislila na
Kṛšṇu. Najprije se molila Dharmarāji i Pāṇḍavama da je spase, ali joj nisu
priskočili u pomoć. Zatim je molila Bhīšmu i starješine kraljevske obitelji za
pomoć. Ni oni joj nisu pomogli pa se pokušala zaštititi vlastitom snagom, ali
nije se mogla spasiti. Kad je na kraju izgubila svaku nadu, sjetila se Kṛšṇe i
pomolila Mu se. Tada se spontano dogodilo čudo: Draupadīn sari postao je
beskonačno dug te je njezina čast spašena.

Od kakve je koristi misliti na Boga kad sve izgubite? Da su Pāṇḍave

ranije mislili na Kṛšṇu i potražili Njegov savjet kad su bili pozvani na kockanje,
sve se to ne bi bilo dogodilo. Budući da tada nisu mislili na Kṛšṇu, morali su
proći kroz tako mnogo teškoća i poniženja. Ako u sretnim vremenima mislite na
Boga, hoće li vas ikad snaći poteškoće? Međutim, kad ste sretni, zaboravljate
Boga, ali Ga se sjetite samo u teškim trenucima. Zbog toga vam je život
mješavina radosti i tuge.

Ako vozač vozi automobil kako mu se prohtije, od kakve je koristi tražiti

pomoć gospodara nakon što se dogodi nesreća. Ako vozač uvijek sluša
gospodara koji mu savjetuje da vozi pažljivo i polako, tada se uopće neće
dogoditi nesreća.

Um prepun ega neće slušati srce. Kad srce govori umu, egoistični um se
samo pretvara da sluša, ali to zapravo ne čini. Um je dobar sluga, ali loš
gospodar. Opasno je učiniti um svojim gospodarom.

Istinski gospodar je vaš Ātman, odnosno srce – Božje boravište. Ako

želite voditi krepostan život koristeći svoje tijelo i osjetila na dobar način i
koračati putem ispravnosti, najprije morate ovladati umom.

Nemojte misliti da umom možete ovladati u jednom trenutku. Morate

neprestano vježbati. Kad ste se rodili niste mogli hodati, govoriti ili jesti.
Postepenim vježbanjem mogli ste svladati sve te vještine. U početku um neće
slušati srce, ali stalnim vježbanjem moguće je postepeno postići kontrolu uma.
Stalnim vježbanjem i nevezanošću moguće je ovladati umom (abhyāsena tu
kaunteya vairāgyeṇa ca gṛhyate).

Kad neprestano razlučujete što je istinito, a što nije i što je privremeno, a

što trajno, vaš će um naučiti slijediti istinu. Na kraju ćete biti u stanju ovladati
umom. Ako uvijek koristite desnu ruku, ona postaje snažnijom. Kod onih kojima
je draže koristiti lijevu ruku, ta ruka postaje snažnijom. Kod onih koji se
pretjerano oslanjaju na svoj um, biti će jači um. Kod onih koji upotrebljavaju
svoje srce, srce će postati jače. Kad slušate srce, odnosno glas Ātmana, vaša će
duhovna snaga prirodno rasti.

Sklonost uma je uvijek ići prema van. To je put zadovoljstva (preya). Um

se nikad ne prestaje boriti za ono što je ugodno i donosi radost. On neće
razlikovati istinu od neistine ili dobro od lošega. Bori se da bi postigao
privremenu, trenutnu radost. Srce, međutim, nije takvo. Srce slijedi put onoga
što je dobro, što će donijeti dobro ime i ugled (śreya).

Rāvaṇi je srce davalo savjete, ali nije ga slušao. Umjesto toga slušao je
svoj um. Zbog toga je doživio potpunu propast. Ne samo da je upropastio sebe,
već je uništio i svoju obitelj, svoje potomstvo i cijelo svoje kraljevstvo.

Vibhīšaṇa nije bio poput njega. On je razlučivanjem odredio što je

ispravno, a što pogrešno i nakon toga je stao na pravu stranu. Kad je Vibhīšaṇa
otkrio da je njegov stariji brat Rāvaṇa na pogrešnom putu, odrekao ga se i
pridružio se Rāmi.

U Mahābhārati stoji da je unuk Bhīšma znao što je bilo ispravno, a što

pogrešno, a ipak je izabrao krivu stranu. Budući da je slijedio svoj um, bio je na
kraju podvrgnut veoma okrutnoj smrti. Prema tome, potrebno je znati što vas
vodi – um ili srce – i zatim slijediti srce.

Kako znate govori li vam um ili srce? Um traži zadovoljstvo, a srce vam
uvijek govori da učinite ispravnu stvar, da krenete pravim putem. Um je vrlo
sebičan i uvijek razmišlja o „ja“ i „moje“. Srce je širokogrudno, razmišlja o
„mi“ i „naše“. Um čini sve zbog vlastite sebičnosti i vlastitih interesa. Srce teži
da svi na svijetu budu sretni (samasta lokāḥ sukhino bhavantu). Mir se može
postići samo ako slijedite srce. Kad slijedite um, dobivate mrvice.

Pastirice (gopike) su voljele Kṛšṇu svim svojim srcima, pa su primale

Kṛšṇine blagoslove. Yādave su slijedili svoje umove i mislili su o Kṛšṇi kao o
članu svoje obitelji – svom djedu, zetu ili ujaku. To je razlog zbog kojeg su na
kraju bili uništeni. Kad je jedna ponosna, arogantna misao ušla u umove gopika,
Kṛšṇa ih je napustio na neko vrijeme. Međutim, kad su za Njim plakale i
potpuno Mu se predale, Kṛšṇa im se opet očitovao – ali ne kao vanjski Kṛšṇa,
već su Kṛšṇu vidjele u sebi.
 Isto tako se i Bog ponekad neće očitovati i nećete Ga moći vidjeti, ali
Njegova namjera nije da vas kazni. On ima samo jednu težnju, poklonici Ga
trebaju tražiti u sebi, a ne izvan sebe.

Čak se i sada odigrava ta drama. Kad Boga tražite izvan sebe, ne možete
Ga naći. Kad pročistite srce, Sai će se ondje očitovati kao Stanovnik vašega srca.
Međutim, On će se pokazati samo u onom srcu u kojem nema ni traga sebičnosti
ili sebičnih interesa, u srcu koje je potpuno nesebično. Stoga razvijte tako čisto
srce. Svijet (jagat) znači „ono što dolazi i odlazi“. Stablo rođeno iz zemlje
jednoga dana će se vratiti u zemlju. Svijet, koji je proizašao iz Brahme, na kraju
će se vratiti Brahmi.

O, hrabri sinovi Bharate, slušajte ovu mudrost! Sve je Jedno i samo Jedno.
Kad utemeljite svoj život u Ātmanu, svagdje ćete vidjeti Ātmana. Apsolutno je
bitno da pročistite svoj um.

Mnogo ljudi dolazi ovamo i govore Mi: „Svami, Ti si ovdje, zato Te

želimo vidjeti.“ Velika je stvar kad se bezoblični Bog pojavi u liku, ali ovo se
božansko utjelovljenje, nakon što je napustilo fizičko tijelo, vratilo u suptilnom
tijelu. Takva se stvar nikad nije dogodila u povijesti čovječanstva. (Pljesak) Da
biste iskusili tako čudesan fenomen, vaše srce bi trebalo biti veoma čisto.

Kad sam bio u fizičkom tijelu, prolazio sam često kraj Svojih studenata.
Čak i ako su došli s malo ljubavi za Mene, darivao sam im Svoj daršan i
blagoslove. Sada, međutim, samo oni koji imaju potpuno čista srca mogu imati
Moj darśana, sparśana i saṃbhāšaṇa (viđenje, dodirivanje i slušanje svete
osobe). Kad su se gopike molile Kṛšṇi: „Mi želimo samo Tebe i ništa drugo“, tek
su Ga tada mogle dobiti. Nisu rekle: „Želimo svijet i Tebe također“, već su
rekle: „Želimo samo Tebe.“

Kad želite svijet i sve u njemu, a jednako tako želite i Boga, ne možete Ga
dobiti. Jedino kad osjećate „želim samo Boga“ dobit ćete Boga – i tada će sve
ostalo uslijediti.

Um vas sve vrijeme ne prestaje plašiti. On misli da ćete kad dobijete Boga
izgubiti sve drugo. To nije istina. Kad dobijete Boga, dobit ćete i sve drugo.
Stoga biste se trebali moliti: „Želim samo Boga“, a ne: „Želim svijet, a također i
Boga“. Trebali biste moliti: „Želim samo Boga, samo Boga, samo Boga, samo
Boga!“ Ako se tako molite iz dubine srca, Bog će uvijek biti uz vas i u vama.
Ako uklonite iz uma sve ostalo i ispunite ga mislima o Bogu, a zatim molite:
„Želim samo Boga“, sasvim sigurno ćete uspjeti.

Ljudi koji upravljaju ovim institucijama su muškarci i žene s velikim

zaslugama i nisu uskih nazora. Žele samo Mene. Govore: „Samo nam je Svami
dovoljan“. Zbog toga su Me našli. Ja uvijek kažem „da, da, da“, za sve. (Pljesak)
Ako želite novac, „da“, ako želite djecu, „da“, ako želite dobro ime i ugled,
„da“. Ako Mi ljudi kažu: „Svami, želimo samo Tebe“, Ja ću reći „da“. Stoga,
ako želite Boga, sasvim sigurno ćete Ga dobiti.

(Pozivajući se na jednog od govornika) Badri je izlagao o predivnoj

ljubavi gopika prema Kṛšṇi, ali nitko ne može razumjeti njihovu ljubav. To je
bila potpuno čista ljubav. One su željele jedino Kṛšṇu i njihovi su umovi bili
ispunjeni Kṛšṇom, ničim drugim. Danas pričamo o gopikama upravo zato što su
tako odano voljele Kṛšṇu. Nisu imale niti jednu želju, svjetovno bogatstvo ili
svjetovnu slavu, ali posjedovale su najveće blago – odanost Bogu.

Dragi studenti!

Uskoro ćete postati obrazovani ljudi, zaposliti se i postati ugledni. Mnogo

je inženjera, liječnika, odvjetnika i bogatih ljudi došlo i otišlo, ali svi su oni
zaboravljeni. Danas pamtimo samo poklonike. Pamti se jedino istina, dobro ime
i odanost Bogu. Ako želite postati dio Svamijevog života, nije dovoljno da
postanete inženjeri ili liječnici, morate razviti predanost i postati veliki
poklonici.

Čak ni danas ne znamo identitet ni broj rođaka koje je imao Rāma, ali još
se uvijek sjećamo da je most preko oceana mogao sagraditi uz pomoć majmuna.
Nitko ne zna koliko je supruga imao Kṛšṇa ili koliko je bilo Njegovih unuka i
praunuka, ali svi se još uvijek sjećamo da su Mu najdraži bili pastiri i pastirice.

Imam mnogo učenika i bezbroj poklonika, ali samo će se oni učenici i oni
poklonici koji koračaju Mojim stopama zauvijek pamtiti. Moje stope su ljubav i
služenje. Morate ići Mojim stopama i ići za Mnom. Ako ispravno koristite svoje
tijelo, um i osjetila želeći samo Mene, imat ćete Me.

Takva prilika nije dana svima. Stoga je dobro iskoristite. Dobili ste Saija,
nemojte Ga opet izgubiti! Učinite svoje živote mirnima i sretnima. Nitko neće
ovakvu priliku dobiti ponovno. Svi pojurite služiti uz Saijeva stopala. Uzdignite
se iz neznanja!