12.

GOVOR 15. LISTOPADA 2015.

MUDDENAHALLI

(Osnove izvođenja yajñe detaljno je objasnio Bhagavān trećeg dana ARMY-ja.

Budući da su Śiva i Pārvatī u suptilnim oblicima, prinosi Bogu također moraju
biti u suptilnom obliku jer će tek tada doći do Boga. Stavljanjem prinosa u
žrtvenu vatru njihov se materijalni oblik pretvara u suptilne esencije, koje
plamen Gospoda Agni isporučuje suptilnim bogovima. Međutim, svaki prinos ili
izgovorena mantra mora nositi pečat ljubavi, inače neće doći do Boga.)

Utjelovljenja božanske Ljubavi!

Gospod Kṛšna je dao Svoju riječ da:

ananyāś cintayanto mam

ye janāḥ paryupāsate
teṣāṃ nityabhiyuktanam
yogakṣemam vāhamyāhaṃ

(Preuzimam potpunu odgovornost za dobrobit

onih koji Me neprestano obožavaju s predanošću,
bez razmišljanja o bilo čemu drugom.)

Sarvada sarva kālešu savātra hari cintanaṃ – razmišljajte o Bogu na

svim mjestima, u svakom trenutku i u svim okolnostima.
Yogakšema ili dobrobit ne znači da će vam Bog dati materijalno
bogatstvo, blago, ime ili slavu. Sve je to povezano sa svjetovnim aktivnostima,
a ne jedinstvom s Bogom. Yogakšema ustvari znači: ‘Otjerat ću tamu neznanja i
pružiti Mojim poklonicima iskustvo božanskog Sebstva, božanskog blaženstva.’
Puko je neznanje otići do drveta koje ispunjava želje ili krave koja
ispunjava želje i tražiti kavu u prahu. Slično, potpuno je besmisleno da ljudska
bića traže odraz, sjenu ili iluziju, a odriču se objekta, izvora. Morate uložiti trud
i vrijedno raditi kako biste postigli ono trajno i vječno – što će vam podariti sve.
Bhagavadgītā kaže: Anityam asukham lokam – ovaj svijet je prolazan i
pun tuge. Kad bi vam svjetovna zadovoljstva mogla pružiti potpunu sreću, zašto
biste onda uvijek iznova bili podvrgnuti bijedi i tuzi? Kad uz veliki trud nešto
postignete, kratko vrijeme ste sretni, ali ta sreća ubrzo nestane i ponovno
postajete nesretni. Zatim trčite za nečim drugim, za što mislite da će vam
podariti potpunu sreću. Nakon što to postignete, u konačnici ste opet podložni
tuzi zbog prolazne prirode toga.
U ovom svijetu punom dvojnosti, kao što su sreća i tuga, dobitak i
gubitak, zadovoljstvo i bol, ne možete dobiti ništa što će vam dati istinsku sreću.
Morate tražiti potpuno, beskrajno blaženstvo na mjestu gdje se nalazi, a ne tamo
gdje ga nema.
Jednom je jako gladan pas tražio hranu. Konačno je pronašao suhu kost te
je bio jako sretan. Mislio je da će mu ta kost donijeti veliku radost pa ju je
nastavio žvakati. Dok je žvakao, komadić kosti povrijedio mu je desni. Nikad
prije nije doživio niti osjetio povrijeđene desni, pa je nastavio žvakati kost sve
jače i jače. Zbog rane uzrokovane krhotinom kosti koja mu je ozlijedila desni
došlo je do krvarenja. U međuvremenu je pas radosno uživao misleći da slast
koju osjeća proizlazi iz kosti, nije shvaćao da je to iz njegovih vlastitih desni
koje krvare.
Pas je iz neznanja mislio da krv – njegov izvor sreće – dolazi odnekud
drugdje, a zapravo je dolazila iz njega samog. Isto tako, čovjek odlazi u potragu
za radošću i blaženstvom na mnogo mjesta, zaboravljajući da je sam njegov
oblik utjelovljenje blaženstva. On sam, kao utjelovljenje blaženstva, traži
blaženstvo drugdje, ulažući veliki trud kako bi postigao radost, ali na taj način
samo trati svoj cijeli život.
Beskorisno je tražiti nešto ako se točno ne zna gdje se ono nalazi. Imajući
blago blaženstva u sebi, a tražiti ga negdje vani – nije ništa drugo do neznanje.
Vi ste samo utjelovljenje blaženstva Ātme, koje se može pronaći samo u
vama samima. Je li ga moguće pronaći negdje drugdje? Proučavate sve svete
spise i slušate mnoga predavanja. Unatoč stjecanju tolikog znanja, zašto ga ne
možete pronaći?
Razlog su tri prepreke: mala, vikšepa i avarana. Mala podrazumijeva
nečistoće, sebične želje u vama. Malu razvijate tako što ste obavijeni tjelesnom
svjesnošću, uvijek misleći na ‘ja’ i ‘moje’.
Druga prepreka je vikšepa, vrsta iluzije koja vas zbog tame vezanosti
sprječava da vidite što zaista postoji.
Advaita darśanam jñānam – mudrost je vidjeti jedinstvo cijele Kreacije.
Svoj odraz u ogledalu možete vidjeti tek kad upalite svjetlo mudrosti.
Ego je nečistoća, a vezanost je tama. Kad se oslobodite tjelesne
svjesnosti, uklonite ego i vezanost, definitivno ćete spoznati svoju istinu.
Pogrešno je misliti da ćete u starosti pronaći satsaṅg (dobro društvo),
pridružiti mu se i slušati predavanja kako biste spoznali istinu. Mnogi mladi
ljudi misle da im je sada vrijeme da zarade novac, imaju obitelj i uživaju u
svjetovnim zadovoljstvima, ostavljajući satsaṅge i duhovne razgovore za
starost. Kažu: „Sada sam jako zauzet svojim aktivnostima i dužnostima. Kad
ostarim i odem u mirovinu, uključit ću se u satsaṅg.“ Međutim, kad ostarite, ne
možete slušati jer vas uši ne služe, niti možete dobro vidjeti, niti sjediti
uspravno i mirno pa niste u mogućnosti prisustvovati satsaṅgu i umjesto toga
sjedite kod kuće.
Škrtac nije volio trošiti novac. Uopće se nije brinuo ni o čemu u svom
domu. Krov na njegovoj kući je bio oštećen i tijekom kišne sezone voda bi
procurila u kuću. Zbog prokišnjavanja nije mogao nigdje sjediti, a ni stajati, pa
je cijelo vrijeme provodio sjedeći u kutu.
Došli su neki prijatelji i pitali ga: „Zašto ne potrošiš nešto novca i
popraviš krov kako ti voda ne bi curila u kuću?“
Odgovorio je: „Nema smisla popravljati krov sada u kišnoj sezoni. Pustite
da to učinim kad kiša prestane.“
Kad je kišna sezona prestala, opet su došli njegovi prijatelji i rekli: „Bolje
je da sada popraviš krov jer nema kiše. Onda ćeš biti sretan tijekom kišne
sezone.“
Budući da je bio škrtac, odgovorio je: „Sada nema kiše, pa kakva je korist
od popravljanja krova?“
bālastavat krīḍāśaktah
taruṇastavat taruṇi śaktah
vṛddhastavat cintaśaktah
parame brahmani kopi na śaktah

(Čovjek se tijekom djetinjstva veže za zabavu i igru.

U mladosti je zaokupljen zadovoljavanjem
svojih želja pa trči za suprotnim spolom.
Kad odraste, um mu je okupiran raznim brigama.
Stoga rijetko tko ima vremena za Boga!)

Kad ste mladi, glava, srce i ruke su vam jako snažne. Stoga morate dobro
iskoristiti vrijeme, pridružiti se satsaṅgu i učiti dobre stvari, čime ćete postići
radost.
Neki će se ljudi pitati: „Zašto Svami troši toliko novca na yajñe i yāge?
Ne bi li trebao koristiti taj novac za projekte služenja?“ Također komentiraju:
„Vrlo vrijedne i dragocjene stvari stavljaju se u vatru. Zašto ih baca, a ne daje
siromašnima?“
Gledajući živote takvih ljudi, mislim: „Kao što ste vi nesretni zbog Moje
yajñe, i Ja sam jako tužan. Iako ste stekli ovo dragocjeno ljudsko rođenje, ne
koristite ga pravilno.“
Kad vas netko upita: „Tko si ti?“ mogli biste odgovoriti: „Ja sam čovjek.“
Međutim, to je samo pola istine, a ne potpuna istina. Potpuna istina glasi: „Ja
sam čovjek. Ja nisam životinja.“
Šest osobina: kāma, krodha, lobha, moha, mada i matsarya (želja, ljutnja,
pohlepa, vezanost, ponos i ljubomora) su životinjske, a ne ljudske osobine. Svi
ovi životinjski nagoni sadržani su u ljudskim bićima. Živjeti svoj život radi
ispunjenja želja je životinjski život, a ne ljudski.
Riječ mānava znači ‘nije nov’; ti si onaj prastari, bez početka, sredine ili
kraja. Tijelo se rađa i umire. Može li stoga biti trajno? Osnovni uzrok svake
tuge i vezanosti je vidjeti dvojnost u svemu.
Studenti i mladi ljudi dolaze ovamo služiti, ali misliti da služite nekog
drugog je pogrešno. Ispravno je razmišljati: „Služim Bogu, koji je u svima pa i
u meni.“ Kad pijete vodu, to nije služenje vaših ruku ustima; kad vaša usta šalju
tu vodu u želudac, to također nije služenje – to je dužnost. Samo znajte da
izvršavate svoju dužnost. Nije ispravno misliti da služite i postati tašti i
arogantni. Zašto služite? Da se oslobodite ega i vezanosti. Ako služeći razvijate
ego, to nije dobro. Kako možete procijeniti služite li ispravno ili ne? Znat ćete
da dobro služite kad vam se ego i vezanost smanje.
Purohita (svećenik), koji je ovamo došao izvesti sve ove yajñe i yāge s
velikom odanošću, trebao bi također postati parahita (onaj koji pomaže
drugima).
Paropakārārtham idaṃ śārīram – tijelo je dano radi služenja drugima.
Śārīramadyam khalu dharma sādhanām – fizičko tijelo je osnova svih
kreposnih težnji.
Organiziram ove satsaṅge tako da se možete odreći svojih loših misli i
osjećaja i razviti plemenite i dobre osjećaje. Iako ste dobili ovo dragocjeno
ljudsko rođenje, jako Me rastužuje kad vas vidim kako vodite životinjske,
rasipničke živote.
Danas vam je priču o Bhāgavatamu ispričao ovaj mladić koji je jutros
imao temperaturu 39,4 °C . Osjećao se jako loše, pitao se može li održati svoj
govor. Mislio je samo na jedno: služiti Meni.
U mnogo navrata kad Mi je tijelo bilo jako bolesno i trpjelo silnu bol,
nisam nikad nikome rekao ne.
Kad bi ljudi uzimali pādanamaskār, bili bi iznenađeni toplinom Mojih
stopala te bi upitali: „Zašto dolaziš i daruješ daršan kad imaš tako visoku
temperaturu?“ Za njih sam imao samo jedan odgovor: „Ovo tijelo je došlo radi
uklanjanja bolesti čovječanstva.“
Tijelo je temelj svake dobre aktivnosti i dano je da pomaže drugima.
Korištenje tijela za bilo koju drugu aktivnost nije ispravno. S obzirom na to da
ste postigli dragocjeno ljudsko rođenje, neophodno je i prijeko potrebno koristiti
ga na dobar način. Pogrešno je misliti da ćete, ako i izgubite ovo tijelo, dobiti
drugo u idućem životu.
Tijelo ima pet omotača:
1. Annamaya kośa, omotač hrane, koji je napravljen od materije. Ona je
inertna jer unutar nje nema svijesti.
2. Prāṇamaya kośa, omotač životne snage. Kad životno načelo uđe u
tijelo, tijelo je ispunjeno svjesnošću.
3. Manomaya kośa, omotač uma.
4. Vijñānamaya kośa, omotač inteligencije.
5. Ānandamaya kośa, omotač blaženstva.
Kad struja teče, svjetlo svijetli i ventilator se okreće. Slično, kada životno
načelo uđe u inertno tijelo, ono počinje djelovati. Nakon smrti životno načelo
napušta inertno tijelo. Gubite samo svoje fizičko tijelo, ali ne i um. Suptilno
tijelo još uvijek ima životno načelo, načelo uma i načelo inteligencije. Međutim,
čak i suptilno tijelo ima ego i vezanost. Ono što ostavljate nakon smrti je samo
fizičko, materijalno tijelo. Kad dobijete drugo fizičko tijelo, možete nastaviti
tražiti mukti ili oslobođenja.
Za prijelaz preko rijeke potreban vam je čamac, a za prelazak oceana
saṃsāre potrebno vam je tijelo. Čamac se može kretati na vodi, ali voda ne
smije ući u čamac. Ako se to dogodi, čamac biva potopljen. Možete živjeti u
saṃsāri, ali saṃsāra ne bi trebala ući u vas. Bit ćete sretni i sigurni sve dok vam
svjetovnost ne uđe u um.
Fizičkim očima možete vidjeti 84 lakha (8,4 milijuna) vrsta. Međutim,
mnoge su stvari očima nevidljive, poput suptilnih oblika energije. Možda
mislite da Śiva i Pārvatī žive na Kailašu, ali ako odete na Kailaš, možete li ih
vidjeti? Oni su u svojim suptilnim tijelima. Kad želite ponuditi nešto Śivi i
Pārvatī u suptilnom obliku, morate pretvoriti materijalno u suptilno kako biste
dali svoj prinos. Kad materijalne prinose stavite u vatru, ona ih pretvara u
suptilne. Suptilno ulazi u suptilno, a materijalno u materijalno. Voće koje danas
jedete sutra postaje izlučevina, ali u međuvremenu ste sposobni apsorbirati
suptilnu snagu iz hrane i apsorbirati je u svoje tijelo. Na taj način hrana ima
materijalni oblik i suptilnu energiju, snagu koju daje.
Od davnina je čovjek štovao Boga i nudio Mu hranu – ali zašto biste
ponudili hranu Bogu koji se ne može vidjeti u fizičkom tijelu. Možete li vidjeti
ima li Bog usta ili želudac? Vatra gladi u vašem želucu probavlja hranu i uzima
suptilnu snagu iz hrane. Slično, kad nudite materijalne predmete u homakuṇḍu,
ona pretvara materijalnu u suptilnu energiju i šalje je suptilnim oblicima Boga.
Raso vai saha – Bog je bit svega. On prihvaća suptilnu energiju iz
materijalnog prinosa.
 Kad napišete pismo, na poštansku omotnicu upisujete adresu i dajete je
poštaru koji je dostavlja primatelju. Slično, agni ili vatra djeluje kao poštar. Kad
izgovorite mantru i prinesete ponudu, vatra je odnese do primaoca po imenu
Bog i ostavlja je tamo. Što god ponudite dok pjevate mantru Oṃ namaḥ śivāya,
doći će do Šive. Kad izgovarate mantru Oṃ namo nārāyaṇaya, sve što ponudite
ide k Nārāyaṇi. Ove mantre nisu ništa drugo do različite adrese Bogova, dok
vatra nije ništa drugo do poštar. Kad izgovorite mantru i date materijalne
prinose u vatru, ona ih pretvara u njihove suptilne esencije i predaje suptilnom
obliku Boga.
Ako upišete adresu na omotnicu, a zaboravite marku, vaše pismo neće
biti dostavljeno primatelju. Slično, kad izgovorite mantru, ali nemate ljubav u
srcu, ona neće doseći suptilni oblik Boga. Dakle, ljubav je najvažnija. Što god
ponudite s ljubavlju, Bog prima s velikom radošću. Ne bi trebalo biti mjesta
razmetanju. Kad sve ponudite s poslušnošću, poniznošću i ljubavlju, On će to
sigurno primiti. Neznanje je pomisliti da je nešto uzalud potrošeno jer svi darovi
dosežu suptilni oblik Boga.
Postoji pet vrsta yajña: ṛši yajña (ili brahma yajña), deva yajña, pitṛu
yajña, mānušya yajña i bhūta yajña.
Ṛši yajña se odnosi na žrtvene obrede koji se izvode kako bi se udovoljilo
duhovnim precima od kojih je netko potekao.
Deva yajña se odnosi na yajñe koje se izvode kako bi se udovoljilo
raznim anđelima i polubogovima.
Pitṛu yajñe su yajñe kojima se štuju nečiji roditelji i preci nakon njihove
smrti.
Mānušya yajña se obavlja za služenje drugim ljudskim bićima.
Na kraju, bhūta yajña (ili paśu yajña) se radi za služenje stvorenjima
poput ptica, zvijeri, insekata i crva.
Svi biste trebali izvoditi ove yajñe. Najuzvišenija među njima je ṛši
yajña, koja se radi kako biste spoznali sebe kao Brahmana.
Zašto izvodite ove yajñe? One se rade za dobrobit svih ljudi. Samasta
lokāḥ sukhino bhavantu – neka sva bića u svim svjetovima budu sretna. Koja je
ovo sreća? To nije poput psa koji žvače kost i to ga čini sretnim. Vi ne radite
yajñe radi svjetovne sreće, već radi vječnog Božjeg blaženstva, radi duhovne
sreće. Gdje pronalazite duhovnu sreću? Morate pronaći blaženstvo u sebi. Joga
je sjedinjenje s Bogom ili stapanje s Bogom. Jo znači ‘bog’, a gam znači ‘ići’.
Dakle, jogam ili joga znači ‘ići Bogu’. Sreća je sjedinjenje s Bogom. Izvodimo
ove yajñe i yāge radi postizanja takve vrste duhovne, trajne sreće.
Kad se molite za dobrobit svih, ili kad govorite o yogakšemi, to je za
krajnju, duhovnu, trajnu dobrobit, a ne svjetovnu dobrobit. Naći ćete pravu
sreću kad se riješite tri prepreke: male, vikšepe i āvaraṇe. Oslobodite se tjelesne
svjesnosti i sebičnosti kako biste postigli trajnu sreću i vječnu radost.
Zaključujem svoj govor sa željom da svi nađete tu vrstu vječne sreće i radosti.