13.

GOVOR 16. LISTOPADA 2015.

MUDDENAHALLI

(Četiri životna cilja – dharma, artha, kāma i mokša [ipravnost, bogatstvo, želja
i oslobođenje] – određuju da bogatstvo treba zaraditi na ispravan način i
smjerno ga koristiti za napredovanje na putu duhovnosti kako bi se u konačnici
postiglo oslobođenje. Veliki je blagoslov težiti za oslobođenjem i biti u društvu
velikih duša koje će nas voditi prema postizanju konačnog cilja. Ako protratimo
milost Božju, nikada je više nećemo povratiti, savjetovao je Svami u Svom
božanskom govoru četvrtog dana ARMY-ja.)

Utjelovljenja Ljubavi, studenti i poklonici!

Apsolutno je bitno da se ponašate kao ljudska bića. Veliki cilj ljudskog

života je razviti težnju za oslobođenjem. Ispravan put dharme put je na kojem
težite spoznati Boga.
Četiri su cilja ljudskog života: dharma, artha, kāma i mokša (ispravno
djelovanje, materijalno bogatstvo, materijalne želje i oslobođenje). To znači da
novac morate zaraditi pravednim načinima i iskoristiti ga za kretanje naprijed na
duhovnom putu te tako postići oslobođenje. To je ispravan način da čovjek vodi
svoj život.
Mumukšutvam znači ‘želja za oslobođenjem’. Velika je pogreška misliti
da ćete oslobođenje steći tek nakon što napustite svoje fizičko tijelo. Ako se za
života možete odreći vezanosti za svijet i svjetovnih želja, to je samo
oslobođenje.
Ako se u vašem srcu pojavi želja za oslobođenjem, shvatite da je to velika
sreća koja vam je dodijeljena. Međutim, ako nemate vodstvo i društvo velike
duše, bez obzira na to što ste postigli ljudsko rođenje i razvili želju za
oslobođenjem, vaš će život biti beskoristan. Kad dobro iskoristite priliku da
budete s plemenitim i velikim dušama, učeći lekcije koje oni poučavaju, tada će
vaš život naći ispunjenje.
(Obraćajući se studentima) Svima vam je dodijeljena još jedna ogromna
sreća: osim što ste rođeni kao čovjek, razvili želju za oslobođenjem i stekli
društvo samoga Boga, najveća je sreća što ste rođeni u Bhārati, koja je
božanska, sveta i slavna zemlja – zemlja u kojoj možete postići najviši cilj.
Velike božanske inkarnacije rođene su iz utrobe ove velike majke Bhārate.

Bhāratīya je onaj koji pronalazi radost i blaženstvo zbog Božanskog. Nije

svojstvo Bhāratīye, rođenog u ovoj svetoj zemlji Bhārati, boriti se za postizanje
svjetovnog bogatstva, blaga i užitaka i postati slavan. Jako je žalosno da se,
rodivši se u Bhārati, ne ponašate uvijek kao Bhāratīya. Bhāratīya je onaj koji
pronalazi zadovoljstvo samo u Bogu.

Draga moja djeco!

Imate veliku sreću što ste rođeni u ovoj velikoj zemlji Bhārati, što ste
razvili želju za oslobođenjem i što ste osvojili božansku Prisutnost samoga
Boga. Dobivši Saijevu milost, vaša je osnovna dužnost paziti da dobro
iskoristite ovu rijetku i sjajnu priliku, a ne da je uzaludno trošite. Ako to
izgubite, nikada više to nećete dobiti natrag.
Veliki broj djece prima se u naše obrazovne ustanove. Nije dovoljno da
kao dječak ili djevojčica razvijete želju da postanete student. Potrebna je i prava
vrsta obrazovne ustanove. Osim toga, potrebna je i odgovarajuća vrsta učitelja.
Stoga se sjetite tri stvari koje vode do oslobođenja: ljudsko rođenje, želja za
oslobođenjem i društvo velikih duša.
Danas bi u Bhārati sve obrazovne institucije trebale postati hramovi
božice Sarasvatī. Umjesto toga one su hramovi božice Lakšmī. Kad nakon
završenog obrazovanja studenti moraju platiti školarinu i kad odluče što će
raditi s tim obrazovanjem, prodavat će samo ono što su kupili. Dječak ili
djevojčica koji su na taj način „kupili“ obrazovanje trošeći lakh (100 tisuća)
rupija, poželjet će jedino zaraditi deset lakha rupija. Nikad neće pomisliti na
dobrobit svijeta ili na služenje društvu.
Kakva je korist od stjecanja ovakve vrste beskorisnog obrazovanja koje
vodi do logičnih argumenata i rasprava bez donošenja mudrosti srca. Koja je
svrha obrazovanja koje u konačnici dovodi do smrti? Vrsta obrazovanja koju
biste trebali steći je ona koja će vas dovesti do besmrtnosti.
(Pozivajući se na ranijeg govornika) Danas vam je Manjunath rekao da je
Madiyal Narayan Bhat imao želju, ali istinu govoreći, uopće nije imao želje, već
samo molitvu. U želji postoji osjećaj ‘ja’ i ‘moje’. U molitvi postoji samo
osjećaj ‘ti’ i ‘mi’. Uvijek je govorio: „Neka se vrši Božja volja, a ne moja.“ Ako
se danas obrazovne ustanove u njegovo ili u Moje ime množe, to je zbog
molitvi Madiyala Narayana Bhata.
Bhāgīratha se molio da se nebeska Ganga spusti na Zemlju kako bi
ljudima utažila žeđ. Njegova je molitva uslišena milošću Gospoda Śive. Kad se
Bhāgīratha vrlo nesebično molio Śivi da utaži žeđ svojih bližnjih, On je zbog
nesebične želje i nesebične Bhāgīrathine molitve spustio nebesku Gangu na
Sebe, u Svoju spletenu kosu.
Slično tome, zbog nesebične molitve Madiyala Narayana Bhata danas je
Bog na Sebe preuzeo ispunjenje njegovih želja. Iako na svijetu postoje crori i
crori (deseci milijuna) ljudi, koliko ih se nesebično moli za druge? To bi mogla
biti jedna ili dvije osobe, ili čak uopće nijedna.
 Uz usrdnu molitvu za dobrobit svijeta Narayan Bhat je ponudio sve svoje
bogatstvo i imanje pred Božja lotosna stopala. Sve ove molitve danas pronalaze
ispunjenje zbog božanske milosti. Ni jednu rupiju nije zadržao za sebe.
Vjerovao je: „Ako kod sebe zadržim i jednu rupiju, to znači da nemam vjere u
Boga. Bog će mi dati sve što mi je potrebno i brinut će se o meni. Ako se brine
za tako ogroman svijet, neće li se brinuti i o meni?“ Stoga se odrekao svega da
bi primio Božju milost.
Te yajñe i yāge sastavni su dio naše indijske kulture, zato se i izvode.
Yajña ima drugo ime: žrtva. Čak i ako nemate yajña kuṇḍu – žrtveni vatreni
oltar – dovoljno je ako imate nesebične misli. Nema veće žrtve od prinošenja
vlastitog tijela, uma i duše u služenje društva. Žrtva ne znači odbacivanje žene i
djece i bježanje u šumu. Istinska žrtva je žrtvovanje sebičnosti unutar vašeg
vlastitog uma, koja postaje yoga (sjedinjenje s Bogom).
Zaključujem Svoj govor i blagoslivljam vas želeći da svi uspijete očistiti
posudu svoga srca kako biste je mogli ispuniti čistim i svetim osjećajima te tako
voditi plemeniti život.