Budizam Povijesni Buda, osnivac budizma, uistinu je zivio, to nije legenda ni predaja.

Njegov zivot je protkan legendom i nudi sliku ideala, koju bi svi budisti trebali slijediti. Siddartha Gautama, kasnije poznat kao Buddha, rodjen je oko 560 g. prije Krista. Jedne je noci njegova majka Maya sanjala da je bijeli slon usao u njenu utrobu i 10 dana kasnije rodila je dijete. Umrla je 7 dana kasnije, jer zivot one koja je rodila Buddhu kasnije ne smije nicemu sluziti. Rijec Siddartha znaci "onaj koji je postigao cilj". On sam odabrao je ime Gautama po svom hinduistickom ucitelju, a rijec buddha znaci "prosvijetljeni" ili "probudjen". Bio je iz bogate familije i odgojen kao razmazeno dijete. Jedinom sinu dao je ime Rahula, "lanac", jer se usred sve te raskosi osjecao kao u lancima. Zivot mu nije davao nikakvo zadovoljstvo, pa je odlucio otici i postati beskucnikom. Prije nego sto je otisao od kuce, na tri putovanja se suocio sa zivotom kakvog nije poznavao; vidio je patnju u tri oblika: nemocnog starog covjeka, invalida izmucenog bolima i pogrebnu povorku uplakanih ljudi. Na cetvrtom izlasku sreo je zadovoljnog i veselog redovnika koji putuje uokolo s prosjackom zdjelom. To je bilo presudno i on je poceo ceznuti za istinskim znanjem. Isuljao se jedne noci iz palace i poceo tragati za znanjem na tradicionalan hinduisticki nacin, tezeci da kroz neprestane vjezbe u jogi ujedini svoje sebe "atman" s izvorom i smislom svijeta "brahman". Ta metoda ga nije zadovoljila, pa se odselio na sjever, gdje je s pet ucenika sest godina zivio u krajnjem samoprijekoru i disciplini. Ni to nije pomoglo, pa se okrenuo meditaciji, i pod jednom smokvom, koju otad

nazivaju drvetom prosvjetljenja, postigao najvise znanje i postao Buddha. Prve noci meditiranja vidio je svoje prijasnje zivote, druge je noci dobio uvid u ciklus rodjenja, smrti i ponovnog rodjenja i shvatio zakone po kojima se dogadjaju. Trece noci otkrivene su mu cetiri svete istine: spoznaja patnje, izvor patnje, oslobadjanje od patnje i put koji vodi do oslobodjenja od patnje. Sada je on mogao uci u nirvanu, ali se odlucio da nauk preda dalje, pa makar i zbog nekolicine. Prvu propovijed odrzao je u Benaresu i uskoro okupio skupinu sljedbenika. Odbacuje hinduisticki kastinski sistem i ukljucuje u zajednicu redovnika sve kaste, osim zena, koje odrzavajuci ciklus rodjenja utjelovljuju pohlepu za zivotom, ali kasnije je prihvatio i zene. Nakon prosvjetljenja 44 godine putovao je Indijom, a u dobi od 80 godina razbolio se i umro. Ali, puno vaznije od Buddhine osobe je njegovo ucenje ili dharma, a to je prosvjetljenje vezano sa spasenjem, vlastita religijska spoznaja koja ide dalje od granica razuma i uma. Prema Buddhi, svaki je dio svemira, a ne samo ljudska bica, podlozan promjeni i propasti. Sastavni dijelovi od kojih se jedinke sastoje prerasporedjuju se prema strogim zakonima, a u slucaju ljudskih bica najvazniji je zakon karme. Karma je vrijednost koja se pokazuje u mislima, rijecima i djelima pojedinca i odredjuje narav njegovog ponovnog rodjenja: dobra djela izazivaju dobro ponovno rodjenje, a zla zlo rodjenje. Dharma ne znaci samo zakon karme, nego i fizicke zakone koji upravljaju svijetom, odnosno i pojedine dijelove koji ga tvore (cetiri elementa, boje i zvukovi, osjeti i osjecaji, bogatstvo, seksualnost, spavanje, glad, bolest, rast, starenje i umiranje). Dharme je nemoguce sistemski klasifikovati, ali fizicki svijet i sve u njemu proizlazi iz zajednickog djelovanja tih osnovnih sastavnih dijelova. Dakle,

iluzija je da je ljudsko bice nezavisna cjelina, ono je u stvari tok dharmi koji se neprestalno mijenja i nakon smrti prestrojava da bi stvorio novu jedinku. Trece noci meditiranja, Buddha je otkrio cetiri temeljne istine, koje su srz budisticke filozofije. Prva je spoznaja patnje, koja tvrdi da je svaka pojedinacna egzistencija bijedna i bolna. Druga istina govori o nastanku patnje. Patnja i sve postojanje ima izvor u zelji i neznanju. Treca istina bavi se okoncanjem patnje, koja se mora posve utrnuti, bez ostatka. Sredisnji cilj budizma je zapravo vjecno oslobodjenje od te patnje, a to zapravo znaci biti oslobodjen od beskrajnog ciklusa ponovnog rodjenja i uci u blagoslovljeno stanje nirvane. Cetvrta istina oznacava put do unistenja patnje. To je plemeniti osmerostruki put. Prvi njegov korak je prava spoznaja, sto podrazumijeva prihvacanje cetiriju istina. Drugi korak je pravi stav, koji zna i stav dobre volje, izbjegavanje putenih zelja, mrznje i zlobe. Treci korak je pravi govor, mudar, istinit i usmjeren prema pomirenju. Cetvrti je pravo djelovanje i obuhvaca svekoliko moralno ponasanje. Peti korak, pravo zanimanje, znaci da nacin zaradjivanja za zivot ne smije biti stetan za druge. Sesti korak je pravo nastojanje, dakle treba njegovati dobre porive. Sedmi korak je prava pozornost, sto znaci pazljivo promatranje, bez popustanja zapovijedima zelje. Osmi korak, pravo drzanje, postize se intenzivnom koncentracijom koja oslobadja svetog covjeka od svega sto ga sputava u njegovom traganju. Prema ideji dharme odbacuje se dakle vjerovanje u "sebe": "ja" i "moje" su ideje koje nemaju nikakve veze s istinom. Covjek koji to shvati prestaje biti vezan uz svoje prividno "ja", a upravo taj krivi stav prema zivotu uzrokuje mnoge patnje. To ucenje o "ne-sebi" (an-atman) bitno je revolucioniralo religijsku misao u citavom svijetu. S idejom an-atmana

povezana je ideja nirvane. Rijec nirvana potjece od glagola ugasiti se i oznacuje cilj budistickog religioznog nastojanja. Nirvana se shvaca kao dharma, ali je od svih 170, koliko ih budizam priznaje, jedina nepromjenjiva i nezavisna, jer nije stvorena od moci nagona ili zelje. Vrlo rano su se u budizmu izdvojile dvije glavne struje tumacenja Buddhinog ucenja: theravada budizam, strogo i tacno ucenje starih spisa, i mahayana budizam, liberalniji i otvoreniji novim idejama. Kasnije su se javili vadra-yana budizam, koji je u budizam uveo matre (magicne izraze koji dovode moc iz svemira), mudre (fizicke pokrete) i mandale (krugove meditacije), pa lamaizam (na Tibetu) i zen-budizam (u Japanu). Zen-budizam je zapravo nastao u Kini, gdje se prosvjetljenje (satori) postize meditacijom. Osim meditacije, vazna je i zagonetka (koan) koja je nerjesiva i sluzi radikalnom mijenjaju nacina misljenja studenata. "Ako sretnes na ulici nekoga ko je dostigao istinu, ne mozes proci pored njega bez rijeci, niti mu nesto reci. Kako ces ga dakle susresti?" Budizam je na Zapadu izvrsio veliki utjecaj, narocito nakon osnivanja Teozofskog drustva u New Yorku 1875. godine, a u Evropi preko filozofa Schopenhauera ("Svijet kao volja i predstava").

http://hramezoterije.com/cetiri-plemenite-istine-budino-ucenje/