MEDICINSKA ŠKOLA OSIJEK

Seminarski rad iz predmeta

zdravstvene njege – opće

Religije Azije

Matea Varga i Anela Považanj, 3.s1 Osijek, 18.siječnja 2021.

SADRŽAJ
1. Uvod………………………………………………………………………………….3
2. Azijske religije………………………………………………………………………..4
 2.1. Abrahamske
religije………………………………………………………………4
2.2. Istočnoazijske
religije…………………………………………………………….5
2.3. Indijske
religije……………………………………………………………………5
2.4. Iranske
religije……………………………………………………………………5
3. Vjerovanja i fizičko zdravlje………………………………………………………….6
3.1. Što je
zdravlje?.......................................................................................................6
3.2. Odnos zdravlja i
vjerovanja………………………………………………………6
3.2.1. Kršćanstvo…………………………………………………………………6
3.2.2. Islam……………………………………………………………………….7
3.2.3. Judaizam…………………………………………………………………..7
3.2.4. Taoizam……………………………………………………………………8
3.2.5. Hinduizam………………………………………………………………….8
3.2.6. Budizam.......................................................................................................9
3.3. Kako postupiti pri utjecaju vjerovanja na
zdravlje?...............................................9
4. Transplantacija organa i transfuzija…………………………………………………..10
5. Zaključak……………………………………………………………………………..11
6. Literatura………………………………………………………………

1. UVOD
2
Svi su ljudi na neki način podijeljeni, imaju različito mišljenje, stavove, osjećaje… To ih
zapravo čini posebnom jedinkom. Različita razmišljanja i vjerovanja ih spajaju i čine jednu
cjelinu. Azija je puna raznih religija i one same imaju svoja vjerovanja i utjecaj na ljude. Koja
su to i utječu li vjerovanja na njihovo fizičko zdravlje? Što učiniti po tom pitanju? Trebaju li
se prepustiti utjecaju religije i njihovim promatranjima ili se osloniti na činjenice ili možda
napraviti sklad između te dvije tvrdnje? Kakav je azijski pogled na transplantaciju organa? Je
li religija zaista može odlučiti tko će, a tko ne sutra dočekati jutro i prošetati se mirisnom
livadom? Medicinski pogled se suprotstavlja religijama većinom ili se kombinira s istim.
"Sa religijom ili bez nje - dobri ljudi će činiti dobro, a zli ljudi će činiti zlo. Ali da bi dobri
ljudi činili zlo - za to treba religija!" (Steven Weinberg)

2. AZIJSKE RELIGIJE

3
 Azija je kao najveći i najmnogoljudniji kontinent kolijevka i mnogim religijama.
Te religije mogu biti monoteističke ili politeističke. Dijelimo ih na Abrahamske
religije(kršćanstvo, islam, judaizam), Istočnoazijske(Konfucijanizam, taoizam),
Indijske(hinduizam, budizam) i Iranske(Zoroastrizam). Iako postoji velik broj religija i
vjernika, u Aziji se većina populacije ipak klasificira da je bez religije.

2.1. Abrahamske religije

Pod Abrahamske religije spadaju sve religije koje svoje korijene

vuku iz semitske tradicije. Njihovi se sljedbenici drže Abrahama kao
svoga oca i biblijskog patrijarhata. To su monoteističke religije.

Judaizam ili židovstvo je religija nastala u Izraelu, gdje je i danas

najrasprostranjenija. Prema predaju, Bog je izraelskom narodu
ponudio zaštitu, a zauzvrat su oni morali poštivati njegove zakone,
Toru. Temelj ove vjere je priznavanje jednog jedinog Boga, Jahve, koji
je stvorio cijeli svijet.

Kršćanstvo je monoteistička religija s najviše vjernika diljem

svijeta, kršćansku zajednicu čine pripadnici pojedinih crkvi i vjerskih
zajednica primjerice katolici, protestanti, pravoslavci te pripadnici
slobodnih crkava. Isusa Krista smatraju Sinom Božjim koji je rođen od
Marije Djevice, na Zemlju je poslan kako bi ljude pomirio s Bogom i
učio ih bližima. Najsretniji blagdan ove vjere jest Uskrs kada se zapravo
slavi Isusova smrt odnosno uskrsnuće, jer on je učinio da svi koji rade i
vjeruju u dobro zasluže život vječni. Sveta knjiga je Biblija.

Islam je spoj judaizma, kršćanstva i nečeg novog. Središnja

osoba je prorok Muhamed kojemu se objavio Bog, Allah. Muslimanima
je važno proučavati i poznavati Muhamedov život. Sveta knjiga je
Kuran.

2.2. Istočnoazijske religije

4
 Religija koja je znatno utjecala na određivanje moralnih
vrijednosti, načina života i društvene prilike u Azijskim zemljamajest
konfucijanizam. Potiče od Konfucija koji je bio značajni filozof. Ova
religija u centru svog promatranja ima moralna i etička djelovanja i
način života te se zbog toga često svrštava u etičke sustave. Dvije
najvažnije doktrine su štovanje predaka i obiteljsko poštovanje.

Taoizam jest duhovna filozofija i praksa nastala na području

Kine. Riječ „tao“ označava put ili cestu. Može se svrstati u tri
kategorije filozofska, regionalna i kineska narodna religija. Ova
religija se bavi proučavanjem tijeka svemira i sile koja stoji iza
prirodnog reda.

2.3. Indijske religije

Hinduizam dolazi od riječi hindu koja označava Indijca. To je

vjera nastala u Indiji gdje je i danas najmnogoljudnija. Oni vjeruju u
jednog boga Brahmana koji se može pojavljivati u više oblika ovisno
o tome kako se osjeća. Tri najpoznatija Božja očitovanja su Brahma,
Višna i Šiva. Njima Bog nije dalek, već se nalazi svuda oko nas.

Budizam se svrstava kao etika i filozofija ponašanja, a ne kao

prava religija. Osnivač budizma je Siddharta Gautama – Buddha. On
proizlazi iz hinduizma pa tako zadržava neka njegova vjerovanja(karma,
reinkarnacija). Budistički monah kada stupi na to mjesto, ostavlja svoj
prošli život iza sebe, svoju obitelj, prijatelje, posao i poznanike te se
okreće meditaciji i pronalasku unutarnjeg mira i blagostanja.

2.4. Iranske religije

Zoroastrizam, poznatiji pod nazivom mazdaizam jest dualistička

religija svih Iranaca. Sveta knjiga je Avesta, to je politeistička religija s
mnoštvom bogova od kojih su glavni Ahura Mazda i njemu podložan
zloduh.

3. VJEROVANJA I FIZIČKO ZDRAVLJE

5
 Kako bi pravilno mogli govoriti o ovoj temi važno je poznavati definiciju
zdravlja. Mnogi ljudi vjeruju kako su religije povezane sa njihovim psihičkim i
fizičkim zdravljem. Kako su nešto zgriješili u ovom ili prošlom životu i zbog
toga su kažnjeni nekom vrstom bolesti ili disfunkcije. Dok se u nekim
religijama bolest karakterizira kao kazna i nešto loše, u drugima ona označava
otkupljenje grijeha i Božju milost.

3.1. Što je zdravlje?

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, zdravlje je stanje potpunog

fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsutnost
bolesti. Ukoliko je naše psihičko zdravlje narušeno stresom ili imamo
malo sna, možemo osjetiti simptome kao što su bol u trbuhu,
razdražljivost, iscrpljenost te ih možemo zamijeniti kao znakove neke
bolesti. Stoga je jednako važno brinuti se o svom psihičkom i fizičkom
zdravlju i stanju.

3.2. Odnos zdravlja i vjerovanja

3.2.1. Kršćanstvo

U kršćanstvo je shvaćanje bolesti podijeljeno na Stari

i Novi zavjet. U Starom zavjetu odnos prema bolesnima je
bio nehuman, izolirali bi ih na krajeve grada, podsmjehivali
im se i zaobilazili ih. Zdravlje i bogatstvo su bili smatrani
Božjom milošću i dani onima koje Bog voli, dok su bolest i
siromaštvo bili za one koje Bog na neki način kažnjava jer su
nešto zgriješili. U Novom zavjetu pojavljuje se Isus Krist koji
bolesne služi, ozdravlja i s njima se druži. Prići će svakom
obliku bolesti, pa i onim zaraznim. Priča o Smaritancu koji
susreće čovjeka kojeg je ranio lopov nam pokazuje kako
ljudi već tada liječe i pozivaju druge da čine isto, „Idi pa i ti
čini tako“( Lk 10,29-37) je rečenica koja nam govori kako će
Bog nagraditi one koji liječe i pomažu drugima. „…oboljeh i
pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni… Zaista,
kažem vam, što god učiniste jednome od ove moje

6
 najmanje braće, meni učiniste!“ (Mt 25,34-36.40), Isus
govori kako Bog sve vidi, i da ako onima najslabijima
pomognemo to je jednako kao da smo njemu pomogli. Bog
nagrađuje dobra djela i brigu za druge i samoga sebe.
Podjednako je važno duhovno zdravlje koje se stječe
molitvom kao i fizičko zdravlje.

3.2.2. Islam

U islamu se govori da Allah nikada neće čovjeku dati

bolest za koju nema lijeka. Za svaku bolest postoji lijek,
način liječenja te bolesti te recept priprave lijeka. Pozlaćena
poslanica jest knjiga u kojoj se nalaze muslimanska
shvaćanja na bolest, a napisao ju je Imam Ali al- Ridha. U toj
knjizi je opisano fizičko i psihičko stanje čovjeka kroz
mjesece i uspoređeno s godišnjim dobima. U jesen se čovjek
osjeća umorno i teško, živci su mu iscrpljeni i zahtijevaju
puno odmora. Iako su celer i metvica sredstva kojima se
imunitet jača, ne preporučuje se njihova konzumacija jer su
po svome sastavu i hipnotici koji bi uspavali i omamili
čovjeka. Musliman se mora Allahu zahvaljivati i moliti za
svoje zdravlje prije no što ga izgubi. Kada postane bolestan,
ne smije gubiti nadu i to shvaćati kao kaznu, već kao poklon
od Boga jer se time pročišćava od svih grijeha i negativne
energije. Jedna od šest dužnosti muslimana prema drugom
muslimanu jest i obilazak u slučaju bolesti.

3.2.3. Judaizam

U judaizmu je Jahve nemilosrdan, onaj koji kažnjava.

Stoga se i bolest očituje kao kazna te osobe ili nekoga od
njegovih bližnjih ili predaka.

3.2.4. Taoizam
7
 Taoizam je usko povezan s kineskom narodnom
medicinom. On sadrži vjerovanje kako tijelo ima sposobnost
samo sebe izliječiti i ponovno uspostaviti narušenu
ravnotežu. Taj proces može se ubrzati akupunkturom. To je
metoda liječenja koja je znanstveno dokazana, čovjeka se
ubada tankim iglicama u određene točke na tijelu, uz
ubadanje mogu se još koristiti tehnike hlađenja ili
zagrijavanja, masiranja i pritiskanja, ili se ove tehnike mogu
kombinirati. Vjeruje se da upravo akupunktura liječi i
ubrzava proces uspostave ponovne ravnoteže. Dijagnoze se
daju na temelju yin i yanga, gdje yin predstavlja ono loše,
bolest, a yang dobro, zdravlje. Ova medicina nije temeljena
na poznavanju anatomije zato što im je nepojmljivo
seciranje leševa svojih predaka iz vjerskih razloga, već se
temelji na protoku energije. Taj protok može biti zaustavljen
ili poremećen nepravilnom ishranom, stresom, problemima
o kojima ne želimo govoriti ili manjkom sna, te se sva ta
unutrašnja osjećanja ispoljavaju kao bolesti.

3.2.5. Hinduizam

Hinduisti vjeruju kako svaki oblik bolesti ima svoj

biološki, psihološki i spiritualni element. Smatraju da pri
liječenju svaki od tih triju elemenata mora biti dotaknut i
pravilno izliječen kako bi liječenje u potpunosti bilo
uspješno. Jednako im je vrijedno duševno stanje osobe kao i
fizičko. Još uvijek su stigmatizirane psihičke bolesti i
kognitivne disfunkcije za koje, uz sve druge bolesti, smatraju
da su potaknute lošom karmom, odnosno da su oni u ovom
ili prošlom životu učinili nešto loše te da im se to sada vraća.
Bolovi su im prirodni i ne smatraju ih velikom kaznom.
Bolovi su tu za sve one sitnice koje su učinili, a nisu trebali.

3.2.6. Budizam

8
 Kao i u hinduizmu, budisti također smatraju bolesti
produktima loše karme. Oni žele u svakom trenutku biti
upoznati kako njihova bolest napreduje i na koje sve se načine
može liječiti. Ukoliko je bolest smrtonosna, oni neće biti tužni ili
uplašeni, već smireni i prisebni. Tada im je najvažnija meditacija
i pronalazak unutarnjeg mira. Njima je smrt nešto dobro.
Vjeruju u reinkarnaciju i da će ako su se u ovom životu ponašali
dobro i bili ispravni, moći doseći nirvanu koja je za njih najviše
stanje uma. Protive se uzimanju nekih lijekova zbog svojih
vjerskih uvjerenja.

3.3. Kako pristupiti pri utjecaju vjerovanja na zdravlje?

Svakome se trebaju pružiti informacije o njegovom zdravlju u

tom trenutku. Ukoliko se neke procedure i zahvati kose sa moralnim i
religijskim uvjerenjima osobe treba joj se objasniti zašto se ti zahvati
trebaju izvesti. Ništa se ne smije izvoditi bez pristanka pacijenta ili
njegove obitelji ukoliko je pacijent maloljetan ili nije pri zdravoj svijesti
i ne može samostalno donositi odluke. Bolesnika se ne treba prisiljavati
na nešto što on ne želi.

Puno vjernika svoju vjeru doživljava ozbiljno i vjeruju kako će im

ona pomoći pri ozdravljenju, što se u nekim slučajevima pokazalo
istinito. Bolesniku se treba osigurati prostor za molitvu i sve što mu je
potrebno za izvršavanje rituala, ukoliko je pred smrt i zatraži svećenika
on je obvezan doći.

4. TRANSPLANTACIJA ORGANA I TRANSFUZIJA

Povijest transplantacije seže i do 600. godine prije Krista gdje je hinduski

kirurg Sushruta izvršio transplantaciju kože.

U kršćanstvu nema polemike oko transplantacije i transfuzije.

Transplantirati se mogu organi s umrle osobe nakon što se utvrdi smrt prema
9
svim medicinskim kriterijima. Osnovni uvjet za transplantaciju s umrle osobe
jest moždana smrt.

U islamu i islamskim zemljama dolazi do nedoumice kada je riječ o

transplantaciji organa i transfuziji zato što o tome u Kuranu ne piše ništa.
Mišljenja su izrazito podijeljena, pisane su takozvane fetve(zakoni) u kojima se
o tome piše, ali i oni variraju ovisno o tome pišu li ih zagovornici ili žustri
protivnici darivanja organa. U islamu važi kako je jedini gospodar svega sam
Allah, pa tako i ljudskog tijela. „Možete samo ono donirati što i posjedujete.
Ali čovjek nije vlasnik svoga tijela, nego je to njegov stvoritelj, znači bog."(
Mohammed Ghaly). Pošto u Kuranu ne piše da je zabranjeno, znači da je
dozvoljeno, govori se kako transplantacije ne označava nepoštovanje prema
pokojniku. Vode se time da se mora poštovati mrtvog i koristiti živomu.

Judaizam nalaže kako spašavanje života ima prednost nad mrtvim

tijelom. Ukoliko se netko zatekne u prilici donirati svoj organ kako bi nekome
spasio život, on je dužan to učiniti( uz uvjet da ne narušava svoje zdravlje).

Hinduisti predmet transplantacije i transfuzije ostavljaju pojedincu na

odabir.

Budisti nemaju problema s transfuzijom koja je čak i poželjna, no

pitanje transplantacije nešto je drugačije. U nekim budističkim tradicijama
trenutak smrti se izrazito štuje i poželjno je ne dirati pokojnikovo tijelo. Dok se
u drugima to ostavlja na izbor pojedincu i njegovoj obitelji. Također, poštuju
sve koji daju dio sebe za spašavanje tuđeg života i napredak medicine kao
znanosti.

10