Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Medicinski fakultet Osijek

Preddiplomski studij Medicinsko laboratorijska dijagnostika

RADIOAKTIVNOST
Karla Borovečki
Seminarski zadatak

Osijek, 2022.
UVOD:
Većina jezgri atoma su nestabilne, te kao takve pokazuju svojstvo radioaktivnosti.
Radioaktivnost je pojava i svojstvo nestabilne jezgre da se izbacivanjem nukleona približi
stabilnoj konfiguraciji, to je spontani proces koji emitira određenu količinu energije. Otkrio ju
je Henry Becquerel 1896., uz njega veliki značaj doprinijela je i Marie Curie kojoj se pripisuje
porijeklo naziva.

Poznate su tri vrste raspada, alfa, beta i gama raspad. Alfa(α) raspad je karakterističan
za jezgre s velikim brojem nukleona, pri ovom raspadu emitiraju se jezgre atoma helija.
Ovakvo zračenje nije prodorno i u zraku ima domet od nekoliko centimetara zbog velike mase
koju ima, ali ako takve čestice dođu u ljudsko tijelo mogu biti opasne zbog velike energije
ionizacije.

Slika 1. Alfa raspad čestice.

Beta(β) raspad dijelimo na beta- plus raspad β + i beta- minus raspad β-. Pri pozitivnom
raspadu jedan se proton pretvara u neutron, a jezgra emitira pozitrino i neutrino(ve).
A A 0 +¿ e
Z X → Z−1Y + 1 β + v ¿

Kod beta-minus raspada se neutron pretvara u proton koji ostaje unutar jezgre i elektron koji
ju napušta, događa se emitiranje antineutrina(v̅ e).
A A 0 −¿ e
Z X → Z +1Y + −1 β + v ̅ ¿

Izotop ugljika 14C se odvija ovakvom vrstom raspada.

14 14 0 −¿ ̅ e
6 C → 7 N +−1 β + v ¿

Gama(γ) raspad nije raspad kao prethodna dva, već je samo njihov nastavak i događa
se kada već raspadnuta jezgra ostane u pobuđenom stanju. Emisija zračenja događa se pri
povratku u stanje niže energije. Ovo zračenje je elektromagnetske prirode i kod njega ne
dolazi do promjena atomskog ili masenog broja.

Slika 1. Gama raspad

 Svako od ovih zračenja ima različitu sposobnost prodiranja kroz neko sredstvo. Alfa
čestice imaju najmanju sposobnost prolaska kroz sredstvo zbog svoje velike mase, beta
čestice mogu proći kroz par milimetara aluminija, dok gama čestice mogu proći kroz nekoliko
centimetara sredstva. Na slici 2. prikazana je sposobnost prolaska čestica kroz neka sredstva.

Slika 2. Prolazak čestica kroz sredstvo

Nije moguće stopostotno utvrditi kada će se koja jezgra raspasti, ali je moguće odrediti
njezinu vjerojatnost raspada u nekom određenom vremenu. Broj raspada u određenom
vremenu proporcionalan je broju jezgri s konstantom proporcionalnosti λ. Brzina kojom se
raspada radioaktivna čestica naziva se aktivnost i izražava se u Bq, gdje 1 Bq označava 1
raspad u sekundi.

N ( t ) =N 0∗e−λt

Vrijeme poluraspada T1/2 definiramo kao vrijeme koje je potrebno da se aktivnost nekog
radioizotopa smanji na pola svoje prvobitne vrijednosti.

ln 2
T 1/ 2=
λ

Slika 3. Princip određivanja

starosti metodom 14C.
ZADATCI:
Zadatak 1.1.: Kolika je masa uzorka izotopa joda 131I aktivnosti 3,7*109 Bq ako
mu je vrijeme poluraspada 8,4 dana?

T1/2=8,4 dana =725760s

A=3,7* 109 Bq

Mr(131I)= 261.81225 g/mol

m(131I)=?

ln 2 ln 2 ln 2
T 1= → λ= = =9,55∗10−7 s−1
2
λ T 1 725760 s
2

− ΔN A 3,7∗109 Bq 15
A= =λ∗N → N = = =3,87∗10
Δt λ 9,55∗10 s
−7 −1

15
3,87∗10 ∗261.81225 g
N m N∗Mr mol −6
n= = → m= = =1,68∗10 g
N A Mr NA 23
6,022∗10 mol −1

m
=8,4∗10−7 g → masa poluraspadnutih čestica
2

Iz poznatih podataka za vrijeme poluraspada može se odrediti konstanta raspada koja će nam
pomoći pri određivanju broja raspada. Kada smo odredili broj raspada, koristimo već poznatu
relaciju da je množina molekule količnik brojnosti(broja raspada) i Avogadrovog broja, što je
jednako količniku mase molekule i njezine relativne atomske mase. Kada izjednačimo ova
dva razlomka dobijemo da je masa uzorka jednaka umnošku brojnosti molekule i atomske
mase koji zatim podijelimo s Avogadrovim brojem.

Radioaktivni jod iz ovog zadatka je u medicinskoj primjeni već dugi niz godina,
pogotovo u liječenju bolesti štitnjače koja ga nakuplja u svojim stanicama radi proizvodnje
hormona T4 koji sadrži 4 atoma joda i T3 koji sadrži 3 atoma joda.
Zadatak 1.2.: Mjerene vrijednosti aktivnosti nekog radioaktivnog uzorka u različitim
vremenima prikazane su tablicom.
a)Koliko je vrijeme poluraspada uzorka?
b) Kolika će biti aktivnost uzorka nakon 20 h?

t/h 0 4 8
A*1011Bq A0 28,94 8,93

a) t2=4h
t3=8h
A1=A0
A2=28,94*1011 Bq
A3=8,93*1011 Bq
T1/2=?
u trenutku t0 →N=N

A=A 0∗e
−λt
(1)
28,94∗1011= A 0∗e−4 λ ln ⁡(3,24)
→ 3,24=e−4 λ−(−8 λ) →3,24=e 4 λ → 4 λ=ln (3,24)→ λ= =81,64∗10−6 s
11
8,93∗10 = A 0∗e
−8 λ
1 4 400 s
(2)
A 28,94∗1011 Bq 11
A0 = = −6 =93,77∗10 Bq
e−λt e−81,64∗10 ∗14400

ln ⁡(2) 0,693
T 1= = =8488,49 s=2,358 h
2
λ 81,64∗10−6 s

Poznavajući vrijednosti aktivnosti u trenutku 4h i 8h, možemo te vrijednosti uvrstiti u

jednadžbu (1). Kada smo ih uvrstili podijelimo ih međusobno tako da se vrijednosti A 0 koje
nam nisu zadane pokrate. Iz ovoga izračunavamo vrijednost koeficijenta aktivnosti kojeg
zatim ubacujemo u (1) kako bi izračunali vrijednost A 0 koja će nam trebati u idućem zadatku.
Sa svim dosadašnjim podacima možemo izračunati vrijeme poluraspada koje iznosi 2,358
sati.
 b) t=20h=72000s
A0=93,77*1011Bq
Λ=81,64*10-6s
A(20h)=?

11

A=A 0∗e−λt =93,77∗1011 Bq∗e−81,64∗10 s∗72000 s

=2,626∗1010 Bq

U ovaj zadatak smo uvrstili vrijednosti izračunate u prethodnom zadatku uz poznato vrijeme
20 sati. Zanimala nas je aktivnost uzorka u zadanom vremenu, a ona iznosi 2,626*10 10 Bq.
Ovaj rezultat poklapa se i potvrđuje teoriju koja govori da će se aktivnost uzorka s vremenom
smanjivati.
Izvori:
1. Dresto-Alač, B., Radioaktivnost. Primjena u medicini. Dostupno na:
https://www.fzsri.uniri.hr/files/FAKULTET/KATEDRE/Katedra_temeljne/Microsoft
%20Word%20-%20Radioaktivnost_Primjena%20u%20medicini_povjerenstvo_Z.pdf ,
pristup ostvaren 26.4.2022.
2. Miletić A., Određivanje starosti metodom 14C, Zagreb 2019., Dostupno na:
https://zir.nsk.hr/islandora/object/pmf%3A7861/datastream/PDF/view , pristup
ostvaren 24.4.2022.
3. Radioaktivni jod (J-131) u liječenju bolesti štitnjače, Poliklinika Lacić, dostupno na:
http://www.poliklinika-lacic.hr/stitnjaca/radioaktivni-jod-j-131-u-lijecenju-bolesti-
stitnjace , pristup ostvaren 24.4.2022.
4. Miyaoka, R., Decay of Radioactivity, 2011., Dostupno na:
https://depts.washington.edu/imreslab/2011%20Lectures/radioactive_decay_2011_4slidesp
erpage.pdf , pristup ostvaren 25.4.2022.