VELIKAŠKE OBITELJI U SREDNJOVJEKOVNOJ HRVATSKOJ

BRIBIRSKI KNEŽEVI
GLAVNE UTVRDE – BRIBIR, OSTROVICA, SKRADIN  KLJUČNE NA PUTU OBALA –
ZALEĐE

KRČKI KNEŽEVI
GLAVNI POSJEDI – MODRUŠ, OTOČAC I GACKA, U
PRIMORJU SENJ I VINODOL

KRBAVSKI KNEŽEVI
SREDIŠTE – GORICA
PRVA UTVRDA – VODICE
PRI VRHUNCU MOĆI PROSTIRALI SE OD KRANJSKE NA
ZAPADU DO VRBASA NA ISTOKU

BLAGAJSKI KNEŽEVI
UZ UTVRDE UDBINU I SRB POSJEDI SU IM SE PROSTIRALI I JUŽNO OD
VELEBITA, PREKO UTVRDE OBROVAC I KANJONA ZRMANJE IMALI IZLAZ NA
MORE
NAJJAČA LIČKA UTVRDA – POČITELJ

GISINGOVCI
PODRUČJE OKO KRIŽEVACA

KNEŽEVI ŠUBIĆI (BRIBIRSKI KNEZOVI)

U 11. stoljeću domogli su se naslova bribirskih župana, a kasnije su
svoju (bribrisku) županiju pretvorili u nasljednu kneževinu. Njihov
izvorni grb je srebrno krilo na crvenom štitu uz grančicu žutike. Srebrne
i crvene boje predstavljale su hrvatske rodove koji su se priklonili
papinskoj stranci poput krčkih gospodara (prije nego što su preuzeli štit
rimskih plemića), Gusića , Mogorovića i Hrvatinića. Postoje
 pretpostavke kako su se krila koristila zato što je većina plemićkih
obitelji koristila krila za svoje grbove.

KNEŽEVI FRANKOPANI (KRČKI KNEZOVI)

Frankopani su tijekom povijesti koristili dva grba. Do 1430. godine

koristili su stari grb sa šesterokrakom zvijezdom na crvenom polju, a
potom su preuzeli grb rimske patricijske obitelji de Frangepanibus s dva
lava koji lome kruh. Najstariji grbovi knezova Arpadovića zabilježeni su
u kamenom obliku i nisu datirani.Promjena grba dogodila se kada je
Nikola IV. Frankopan 1430. godine za posjeta papi u Rimu dobio
dopuštenje da koristi grb obitelji de Frangepanibus. Počeli su koristiti taj
grb jer znakovi objašnjavaju značenje imena roda: djelitelji kruha. Novi
grb nije odjednom istisnuo staru šesterokraku zvijezdu, već postupno.
Često se pojavljujući u kombinaciji sa starim. S vremenom se stari grb
sve više zapostavlja, a novi frankopanski grb traje do „kraja“ obitelji 1671.
godine.
KNEŽEVI BABONIĆI (BLAGAJSKI/GORIČKI/VODIČKI KNEZOVI

Najstariji sačuvani prikazi grbova knezova Babonića su iz kraja13.

stoljeća i sačuvani su na voštanim pečatima. Najstariji od njih je grb
kneza Radoslava I. Babonića. Na pečatu se nalazi grb na čijem su
štitu prikazane dvije tamnije i dvije svjetlije kose grede okrenute u
heraldički desnu stranu, te se na njemu nalaze glavna obilježja svih
idućih verzija grba knezova Babonića: kose grede i propeti lav. Ti se
elementi nalaze i na grbu njegova brata, bana Stjepana IV. Na
okruglom pečatu prikazan je štit s tri uzdignute i tri udubljene kose
grede okrenute na desnu stranu. Iznad štita nalazi se križ, a uokolo je
natpis: STEPHANI BANI TOCIUS SCLAVONIE. prva do sada
poznata potvrda upotrebe crvene ruže na grbu knezova Blagajskih
nalazi se na nadgrobnoj ploči kneza Grgura Blagajskog iz 1507.
godine. Nakon što se sredinom 16. stoljeća Stjepan Blagajski preselio
u Kranjsku, njegovu sinu Franji Blagajskom je kralj Maksimilijan I.
Habsburgovac podijelio 7. 11. 1571. godine novu grbovnicu, u kojoj je
bio opisan i naslikan obiteljski grb. Štit grba je raščetvoren tako da je
u prvom zlatnom polju prikazan crni stupajući medvjed okrenut u
lijevu stranu koji u prednjoj nozi drži uzdignut srebreni buzdovan. U
drugom i trećem polju prikazane su tri crvene i dvije srebrene kose
grede okrenute u lijevu stranu, a u desnom gornjem kutu nalazi se
crvena rascvjetala ruža. Druga je verzija grba uglavnom jednaka
ovome grbu te se od njega razlikuje u nekoliko detalja.Tako je na tri
prikaza istoga grba u četvrtom polju zlatni lav prikazan na plavom, a
ne na crnom polju. Isto tako, zlatni lav ponad lijeve kacige u prednjim
nogama drži crveni barjak, a ne austrijsku trobojnicu.Treća verzija
grba knezova Blagajskih također se u nekoliko detalja razlikuje od
grba iz Maksimilijanove grbovnice. Tako je u prvom polju uspravni
medvjed prikazan na srebrenom polju, a uspravni zlatni lav na
četvrtom polju se nalazi na srebrenoj pozadini. Isto tako, medvjed
 ponad lijeve kacige u prednjim nogama drži kacigu s paunovim
perom, a ne buzdovan.

KNEŽEVI KURJAKOVIĆI (KRBAVSKI KNEZOVI)

Klara Torkvata se 1515. godine udala za Ivana Lapčanina (Hans–Ioannes od Lapitza).

Nadimak Kuzal–Kuzel obitelj od Lapitza nosi od Ivanova djeda Petra, muža Eufemije
Mogorović (Euphemia Magarowiczin de Lagoschitz), od kada su Lapčani i Mogorovići
poznati u Carstvu. Nakon vjenčanja Ivan Lapčanin je grb Klare Torkvate kao podređeni
pripojio svomu i takav složeni grb (raščetvoreni grb: 1 i 4 Lapčani; 2 i 3 Kurjakovići) proglasio
grbom svoje obitelji. Stoga neki strani grbovnici nositelje ovakvoga grba opisuju samo kao
Lapčane (von Lapitz). Iskazivanje prioriteta Lapčana u takvome složenom grbu
(predstavljeno grbom njihova roda u prvom polju grba) nastavljeno je i poslije kada je takav
grb vjenčanjima prešao obiteljima od Sinzendorfa i od Schallenberga. Klara Torkvata i Ivan
Lapčanin imali su četiri kćeri i jednoga sina. Njihova se treća kći Suzana 1542. godine udala
za Pilgrama od Sinzendorfa. Tako je njihov grb prešao obitelji Sinzendorf. Najstarija Klarina i
Ivanova kćer Amalija udala se 1539. godine za Davida od Trauttmansdorffa. Njihov sin Ivan
Fridrik i snaha Eva usvojili su Pilgrama
II., Pilgramova sina iz trećega braka, i
1608. godine su ga vjenčali za svoju
kćer Suzanu. Iz toga braka potekao je
Juraj Ljudevit od Sinzendorfa koji se
prema sačuvanim izvorima najviše kitio
grbom krbavskoga plemenitoga
roda.Amalijin i Suzanin brat i jedini sin
Klare Torkvate Krbavske, Kornel
Lapčanin sa ženom Barbarom
Tschernembl dobio je kćer Margaretu–
Marušu Lapčanku. Njezinim je brakom
sklopljenim 3. 7. 1588. godine s
Krištofom od Schallenberga grb prešao
u obitelj od Schallenberga, koja ga je
stavila pod svoj raniji zlatni i crni štit s
uspravljenim okrunjenim crvenim lavom
koji je postao srce novoga štita.
Ispravno uspostavljanje veze s
Kurjakovićima Krbavskim nađeno je uz
pomoć prvoga i drugoga sveska
četverotomnoga grbovnika Joachima od
Windhaga iz XVI. st., odakle je Valvasor
vjerojatno i preuzeo grb Schallenberga–
Saleburga.