POTROŠNJA I ŠTEDNJA

Raspoloživi dohodak ( DI )osobni dohodak uvećan za transferna plaćanja i umanjen za poreze

Raspoloživi dohodak ( DI ) = potrošnja( C ) + štednja ( S )

Autonomna potrošnja potrošnja koja ne ovisi o raspoloživom dohotku ( kruh i mlijeko)

Inducirana potrošnjapotrošnja koja ovisi o raspoloživom dohotku

Granična sklonost potrošnji (MPC) dodatna potrošnja koju potrošač troši kada mu se raspoloživi
dohodak poveća za 1 kunu. MPC=ΔC /ΔDI

Granična sklonost štednji(MPS) dodatna štednja koju potrošač uštedi kada mu se raspoloživi
dohodak poveća za 1 kunu. MPS=ΔS / ΔDI

Prosječna sklonost potrošnji (APC) APC= C/DI

Prosječna sklonost štednji(APS) APS= S/DI

MPC+MPS=1 ; APC+APS=1

Potrošnja

C=CO + MPC* DI/Y ; Y je isto što i DI

Ako je dohodak=0  C=CO , odnosno potrošnja je jednaka autonomnoj potrošnji

Promjene funkcije potrošnje:

1)Promjena autonomne potrošnje 2) Promjena MPC-a (MPC je nagib)

- Promjena potrošačevog bogatstva!

Funkcija štednje je zrcalna slika funkcije potrošnje.

Funkcija štednje

Točka pokrićatočka u kojoj se sav raspoloživi dohodak troši,odnosno štednja je jednaka 0. Točka
gdje funkcija potrošnje siječe pravac pod kutom od 45 stupnjeva!

Privatna štednja ono što pojedinac štedi nakon potrošnje i poreza S=Y- T- C (Y-T je zapravo DI)

Štednja države/Javna štednja ono što preostane od poreza nakon državne potrošnje S=T- G

T>G  suficit državnog proračuna ; T<G deficit državnog proračuna

Nacionalna štednja privatna+javna štednja

INVESTICIJE investicije su najosjetljivija varijabla BDP-a.

Investicije se dijele na: 1) Investicije u nekretnine

2) Investicije u tvornice i opremu
3) Povećanje zaliha
Kamatna stopa je „ cijena novca“ ili „ cijena korištenja novca“
Investicije ovise o: i kamatnim stopama,prihodima,troškovima, , promjenama u tehnologiji, porezima
i državi odnosno makroekonomskim politikama i očekivanjima(životinjska ćud ako se vjeruje da će
ići loše, i ići će loše).
 Ako se mijenja kamatna stopa= pomak po krivulji I, a sve ostalo: pomak cijele krivulje I

Kako se ekonomija prilagođava za vrijeme recesije? Klasičarimehanizam cjenovnog prilagođavanja

Pristup klasičara: Laissez – faire(slobodno samoregulirajuće tržište) -vođenje bez države(Adam Smith)

Keynesijancimehanizam dohodovnog prilagođavanja

Pristup Keynesijanaca: ˝aktivni pristup˝odnosno pristup intervencija države tzv. Intervencionisti
Sayev zakonponuda stvara svoju vlastitu potražnju
dohodak ljudi jednak je onome što proizvedu

Kvantitativna teorija novca potiče od 2 pretpostavke: 1) Brzina opticaja novca je konstantna

2)Količina realnog BDP-a je konstantna
 M*V =P*Q  M↑P↑
M-ponuda novca ; V-brzina opticaja novca; P-opća razina cijena; Q- količina realnog BDP-a(outputa)

Teorija zapravo govori da opća razina cijena ovisi samo o novčanoj masi (proporcionalni su)
Realna količina novca = nominalna količina novca/ opća razina cijena
Automatski stabilizatori to su transferna plaćanja,a zovu se automatski stabilizatori zato
što stabiliziraju ekonomiju jer rastu tijekom recesije, a padaju tijekom ekspanzije

Keynesov model multiplikatora počiva na striktnom pristupu uporabe fiskalne politike u recesiji!
u teoriji model se koristi za precizno izračunavanje potrebne
promjene državne potrošnje ili smanjenja poreza kako bi se nacionalna ekonomija vratila na razinu
pune zaposlenosti, odnosno na svoj potencijalni output/BDP. Ovaj model kvantificira efekt promjene
neke komponente agregatne potrošnje na ukupan output/BDP.

(Keynosov) multiplikator potrošnjebroj kojim inicijalna promjena u agregatnoj potrošnji mora biti
multiplicirana da bi se dobila finalna promjena u ukupnom BDP-u.
učinak koji promjena potrošnje od 1 kune ima na BDP.
k= 1/ 1-MPC(zapravo 1/MPS) uvijek je veći od 1
Multiplikator državnih izdataka ili investicija
 Odnos: MPC↑k↑ i obrnuto: MPC↓k↓

Porezni multiplikator broj koji govori koliko promjena poreza utječe na BDP.
k=MPC/MPS
 uvijek je manji od „običnog“ multiplikatora potrošnje, kao i svi ostali!