ORTOPEDIJA ISPIT

Kifoza je – zakrivljenost kralježnice sa konkavitetom prema naprijed

Prethesova bolest je: (legg-calve)

a) epifizeoliza glave bedrene kosti
b) avaskularna nerkoza epifize glave bedrene kosti
c) tranzitoini sinouitis zgloba kuka
d) ništa od navedenog

Skakačko koljeno:
a) spada u kanalikularne sindrome
b) u 80% slučajeva zahvaća apeks patele
c) liječi se prevenstveno operacijski
d) ništa od navedenog

Ozljeda medijalnog kolateralnog ligamenta liječi se:

a) isključivo operacijski
b) primjenom ortoza
c) kortikosteroidnom terapijom
d) ništa od navedenog

Mb. Blount:
a) tibija valga
b) tibija vara
c) javlja se najčešće u starije populacije
d) ništa od navedenog

Smrznuto rame:
a) karakterizira ograničenje aktivne i pasivne pokretljivosti ramena
b) karakterizira smanjen opseg aktivnih, a očuvane pasivne pokretljivosti ramena
c) liječi se isključivo operacijski
d) ništa od navedenog

Infraspinatus test izvodi se:

a) abdukcijom protiv otpora
b) unutarnjom rotacijom protiv otpora
c) vanjskom rotacijom protiv otpora
d) antefleksijom protiv otpora

Artroliza je:
a) zahvat kojim se zglobu pokušava vratiti gibljivost
b) kirurški zahvat ukočenja zgloba
c) zahvat otvaranja zgloba
d) zahvat kojim se formira zglob koji morfološki i funkcionalno odgovara normalnom

Fokomelija je:
a) malformacija
b) deformacija
c) displazija

1
 d) disrupcija

Kod antalgičnog šepanja naginjanjem tijela na bolesnu stranu:

a) produžavamo lateralnu polugu
b) skraćujemo lateralnu polugu
c) produžavamo medijalnu polugu
d) skraćujemo medijalnu polugu

U tumore koštane srži ne spada:

a)Ewingow sarkom
b)Hondrom
c)Mijelom
d)Retikuosarkom

Kod pesudoartroze koštano cijeljenje nije nastupilo nakon:

a) 10 mjeseci
b) 8 mjeseci
c) 4 mjeseca
d) 6 mjeseci

U skupinu tumora koji stvaraju hrskavicu ne spada:

a) hordom
b) osteohondrom
c) hondroblastom
d) hondrosarkom

Mišiće rotatorne manšete ne čini:

a) subscapularis
b) teres major
c) supraspinatus
d) infraspinatus

Radiološki znak degenerativnih promjena zgloba je:

a) suženje zglobnog prostora
b) sklerozacija zglobnih ploha
c) cistične šupljine i osteofitoza
d) sve navedeno

Tumor koji stvara kost je:

a) osteosarkom
b) osteom
c) osteid-osteom
d) svi navedeni

Prilikom stajanja na jednoj nozi:

a) medijalna poluga je oko 3 puta duža
b) opterećenje zgloba kuka je oko 4 puta veće od tjelesne težine
c) snaga pelvitrohanterne muskulature mora biti oko 3 puta veća od težine
d) sve navedeno

2
Kod kokse valge:
a) dužina medijalne poluge je manja nego kod normalnog kuka
b) dužina lateralne poluge je veća nego kod normalnog kuka
c) opterećenje kuka je veće u odnosu na normalni kuk
d) sve navedeno

Ortoza:
a) funkcionalno i estetski nadomješta izgubljeni ud
b) služi za kontrolu i poboljšanje funkcije dijelova tijela
c) se ubrajaju u pomagala za kretanje
d) sve navedeno

Prilikom oštećenja kuka

a) štap nosimo u suprotnoj ruci
b) pomoću štapa prividno smanjujemo težinu tijela
c) pomoću štapa smanjuje se mišićna sila potrebna za održavanje ravnoteže
d) sve navedeno

Klippel Feilov sindrom:

a) je defekt segmentacije vratnih kralješaka
b) nastaje kao posljedica porođajne traume
c) karakteriziran je kontrakturom i oteklinom sterno kle
d) sve navedeno

Spondilolisteza:
a) se dijagnosticira postraničnom rtg snimkom
b) označava klizanje kralješka prema naprijed (NAJČEŠĆE L4 I L5)
c) liječi se neoperacijski i operacijski
d) sve navedeno

Osteomijelitis se liječi:
a) kortikosteroidima
b) primjenom metoda fizikalne terapije
c) antibiotskom terapijom, otvaranjem žarišta i toaletom te stabilnom
osteosintezom
d) svime navedenim

Hill-Sachenova lezija:
a) može nastati nakon luksacije ramena
b) uvijek nastaje nakon prijeloma kuka
c) se liječi ugradnjom endoproteze kuka
d) nastaje kao posljedica puknuća kvadricepsa

DeQervainova bolest:
a) karakterizirana je pozitivnim Finkesteinovim znakom
b) naziva se stenozirajući tensinosinovitis
c) liječi se primjenom antibiotika
d) sve navedeno

Kod puknuća prednje ukrižene sveze pozitivan je:

3
 a) Tomasov hvat
b) test prednje ladice
c) Ortolani test
d) supraspinatus test

Skolioza je:
a) poremećaj zaraštenja kosti
b) izbočenje diska izvan njegovih normalnih granica
c) suženje spinalnog kanala
d) trodimenzionalna deformacija kralježnice

Thomasov hvat:
a) se koristi u dijagnostici rupture Ahilove tetive
b) omogućava dijagnostiku rupture rotatorne manšete
c) omogućava dijagnostiku fleksijske kontrakture u području kuka
d) je naginjanje tijela na stranu bolesnog kuka u svrhu održavanja ravnoteže

Osteochondritis dissecans koljena:

a) je upala kosti
b) je odvajanje dijela hrskavice sa subhondranom od zglobne površine
c) liječi se isključivo medikamentozno
d) liječi se primjenom antibiotika

Komponenta pes ekvinovarusa nije:

a) kavus
b) unutarnja rotacija potkoljenice
c) aduktus
d) abduktus

Halux valgus je karakteriziran:

a) unutarnjom rotacijom palca
b) smanjenim I. Intermetatarzalnim kutem
c) varusom palca
d) ništa od navedenog

Oštećenje tetive bicepsa:

a) najčešće nastaje uslijed sindroma sraza
b) karakterizira pozitivan Speedov test
c) može se dijagnosticirati ultrazvukom
d) sve navedeno

Madelungova deformacija:
a) je prirodni manjak podlaktičnih kostiju
b) je prirođeno iščašenje glave radijusa
c) karakterzirana je palmarnim pomakom šake u odnosu na podlakticu
d) koštani je spoj između radijusa i ulne

Epicondylitis humerusa:
a) liječi se primjenom nesteroidnih protuupalnih lijekova

4
 b) liječi se primjenom ortoze za ručni zglob
c) primjenjuje se podlaktna poveska
d) sve navedeno

Razvojno iščašenje zgloba kuka:

a) može imati pozitivan Galleazijev znak
b) liječi se primjenom remenčića po Chenesu
c) vrlo rijetko zahtijeva liječenje
d) najučestalija dijagnostička metoda je rtg snimka zdjelice s kukovima

Achondroplasia je poremećaj lokaliziran u:

a) epifizi
b) ploči rasta
c) metafizi
d) dijafizi

Ostoporoza:
a) je smanjena mineralizacija koštanog matriksa
b) liječi se imobilizacijom
c) sve navedeno
d) je karakterizirana smanjenom masom kosti po jedinici volumena

Juvenilna osteohondroza tuberositas fibije je:

a) Osgood-Schlatterova bolest
b) Blountova bolest
c) Legg-Calve-Perthesova bolest
d) Severova bolest

Sklerozirajući osteomijelitis:
a) akutni je oblik osteomijelitisa
b) pojavljuje se u području metafiza dugih kostiju
c) lokaliziran je u području dijafiza dugih kostiju
d) sve navedeno

Sekundarno koštano cijeljenje:

a) je karakterizirano stvaranjem kalusa
b) nastaje kada koštani ulomci nisu u stanju mirovanja
c) je prirodni proces cijeljenja kosti
d) sve navedeno

Hallux rigidus karakterizira:

a) deformacija malih prstiju stopala
b) ograničenje pokretljivosti bazalnog palčanog zgloba
c) bolna pokretljivost gležnja
d) nestabilnost gležnja

Os trigonum:
a) je izbočina pete MT kosti
b) smještena je na navikularnu kost
c) nalazi se uz vanjski rub kuboidne kosti

5
 d) smještena je iza procesusa posterior tali

Sindrom Gujonovog kanala

a)karakterizira kompresija ulnarnog živca

Zlokobni trijas koljena je:

a) posljedica skakačkog koljena
b) med. menisk, med. kol. lig i prednja ukrižena
c) med. menisk, lat. kol. lig i stražnja ukrižena
d) samoizlječiva bolest

Komplikacija prednje luksacije ramena je:

- Hill Sachsova lezija i Bankratova lezija

...sa sprenglelovom deformacijom lopatica ima

 visoko polazna lopatica
 lopatica manja i položena visoko
 ograničena abdukcija ramena

Patuljasti rast bolesnika s ahondroplazijom posljedica je poremećaja:

 ehondralne asifikacije ploče rasta

Osteosarkom na RTG slici ima karakterističan oblik:

 zraka izlazećeg sunca

Erwingov sarkom na RTG slici ima karakterističan oblik:

 lukovice

Najčešća lokalizacija juvenilne ciste je:

 proksionalni okrajci humerusa i femura kao osteotoksično područje
 ispunjena je čistom, žućkastom ili crvenkastom tekućinom

"Četvrtasta glava", "žablji trbuh" i "fenomen stolnoteniske loptice" karakteristični su za:

 rahitis
Karakteristična deformacija donjih ekstremiteta bolesnika s rahitisom:
 crura i genua vara

Drehmannov znak:
 pozitivan kod epifizeolize glave bedrene kosti
 gluteus medius

Mijelom je tumorska bolest kosti kod odraslih. Histološki u tumoru dominira:

 plazma stanice

Za primarno koštano cijeljenje kosti važno je:

 mirovanje koštanih ulomaka
 kontaktno ili pukotinska

Dječja kljenut posljedica je oštećenja:

6
  perifernog motornog neurona

Dječja moždana kljenut posljedica je oštećenja
 velikog mozga
 (lediran je centralni motorni neuran, a periferni intaktan)

3 oblika pes ekvinovarusa:

 teratološki (atipični), deformacijski (idiopatski) i malpozicijski (posturalni)

Znak žabljih usta:

 medijalnog kolateralnog ligamenta (kod rupture)

Legg-Calve-Perthesova bolest:
-avaskularna nekroza epifize bedrene kosti

Stražnja luksacija:
 epi napad, strujni udar, pad s motora

Skolioza:
 Adamsov test pretklona
 iskrivljenje kralježnice – rotacija kralješaka oko uzdužne osi u horizontalnoj ravnini
 trodimenzionalno iskrivljenje

Porođajna kljenut dovodi do oštećenja plexusa brachialis:

 zahvaćeni su korjeni živaca (C5, C6, C7), Erbova kljenut

Osteogenesis imperfekta (bolest krhkih kostiju ili staklene kosti) karakterizira:

 labavosti zglobova

Bolesnici s artrogriprozom imaju:

 kontrakture zglobova

U dobroćudne tumore koji stvaraju kost uvrštavamo:

a) eozinofilni granulom
b) osteosarkom
c) osteom
d) salitarna koštana cista

Noćna bol koja se smiruje uporabom salicitata karakteristična je za:

a) osteosarkom
b) hondrom
c) Ewingov sarkom
d) osteoid-osteom

Lokalna uštrcavanja preparata kortikosteroida s produženim djelovanjem koristi se u

liječenju:
a) solitarne ili juvenilne koštane ciste
b) neosificirajućeg fibroma

7
 c) pigmentiranog vilonodularnog sinovitisa
d) paraostealnog osteosarkoma

Znak ilijakalnih apofiza (Risserov znak) važan je u dijagnostici:

a) caccigodynie
b) spondilolisteze
c) degenerativnih promjena kralježnice
d) skolioze

Pes excavatus (cavus) najčešće je posljedica:

 mišićnih i neuroloških bolesti

Mjerenjem metatarzalnog indeksa:

 dužina prve i druge metatarzalne kosti

Kako se skolioza može najbolje uočiti

 testom pretklona

Procjenu koštane zrelosti možemo odrediti procjenom ilijakalnih epofiza. Okoštavanje

počinje:
 spina iliaka anterior superior prema spini iliaka posterior superior

Pozitivan Laseg znak posljedica je istezanja:

 spinalni živac ishias (test hoda se provodi preko stopala)

S obzirom na biološko ponašanje tumora danas je opće prihvaćena podjela po:

a) Bakeru
b) Shapartu
c) Ennekingu
d) Codmanu

Pojam Scheuermannova bolest je vezana uz:

a) rame
b) kralježnicu
c) lakat
d) kuk

Radioulnarna sinostoza:
a) koštani je spoj između radijusa i ulne
b) prirođeno je iščašenje glavice radijusa
c) palmarni je pomak šake u odnosu na podlakticu
d) posljedica je degenerativnih oštećenja

Camptodactylia označuje:
a) radijus je skraćen ili ga nema
b) nedostaje distalni dio gornjeg ekstremiteta
c) kongenitalni škljocavi prst

8
 d) fleksijski položaj prsta ruke

Finkelsteinov znak povezujemo sa:

a) Madelungov deformitet
b) Sudeckova distrofija
c) ____________ ishemična kontraktura
d) DeQervainova bolest

Pozitivan Duchenov znak označava:

 nemogućnost stajanja na jednoj nozi

Pierre-Marie-Bambergerova bolest spada u:

a) arteopulmonarne artropatije
b) neuroartropatije
c) hemofiličke artropatije
d) karcinoidne artropatije

Sprengelov deformitet ramena karakterizira:

a) medijalni rub lopatice je odignut od prsnog koša
b) kongenitalna speudoartroza klavikule
c) visoko položena lopatica
d) malformacija membranoznog i hrskavičnog dijela ključne kosti

Bankartova lezija u području ramena vezana je uz:

a) labralni kompleks (labro-ligamentarni sustav)-odvajanje čauhure i labruma od
prednjeg ruba glenoida
b) tetivu duge glave bicepsa
c) akromioklavikularni zglob

Stražnja laksacija ramena:

a) češća je od prednje
b) uglavnom je prirodna
c) nastaje često kao posljedica epileptičkog napadaja
d) ruka se nalazi u vanjskoj rotaciji i nemoguća je unutrašnja rotacija

Ukrućeno rame (smrznuto rame):

a) promjene su nereverzibilne
b) RTG snimka pokazuje kalcifikate u području rotatorne manšete
c) povezuje se uz značajniju traumu ramena
d) bolesnici su obično u dobi između 40 do 60 godina

Subakromijalni sindrom sraza karakterizira:

a) započinje rupturom rotatorne manšete
b) nastaje kompresijom između labruma i duge glave bicepsa
c) potrebno je izbjegavati rad s rukom iznad razine ramena
d) konzervativno liječenje je vrlo rijetko uspješno

9
Osnovni princip u liječenju sindroma prenaprezanja je:
a) operacija
b) pošteda i modifikacija treninga
c) fizikalna terapija
d) lokalna infiltracija kortikosteroida

Najslabija karika mišićno-koštanog sustava kod djece sportaša i najčešće mjesto razvoja
sindroma prenaprezanja je:
a) tetivno-mišićna spojnica
b) spongiozna kost
c) hrskavica rasta
d) zglobna kapsula

Koje od navedenih stanja ne spada u sindrome prenaprezanja:

a) tendinoza Ahilove tetive
b) stres fraktura tibije
c) ruptura medijalnog meniska
d) lateralni epikondilitis

U liječenju DeQuervainove bolesti (stenozirajućeg tenosinovitisa m. abductor pollicis longusa

i m. extenzor pollicis brevisa) liječenje uključuje primjenu ortoze. Koju ortozu primjenjujemo
u liječenju ovog sindroma prenaprezanja?
a) ortozu za imobilizaciju ramena
b) ortozu za imobilizaciju palca i ručnog zgloba
c) ortozu za imobilizaciju svih prstiju i ručnog zgloba
d) ortozu za imobilizaciju ručnog zgloba i lakta

Što je ključno za rano otkrivanje razvojnog poremećaja kuka?

a) razgovor s majkom
b) RTG kukova
c) UZV kukova
d) praćenje djetetova razvoja

Koju metodu najčešće primjenjujemo u liječenju lakših oblika prirođenog pes ekvinovarusa?
a) operaciju
b) ortoze
c) fizikalnu terapiju
d) Ponsetijevu metodu manipulacije i gipsanja

Osim uloge u sustavu za kretanje, koštani sustav ima vrlo važnu:

a) cirkulatornu ulogu
b) respiratornu ulogu
c) metaboličku ulogu
d) probavnu ulogu

Kod rasterećenja lijevog kuka štap nosimo u:

a) lijevoj ruci
b) desnoj ruci

10
 c) obje ruke
d) malo u lijevoj, malo u desnoj

Što nije točno za artrozu kuka?

a) vodeći je simptom bol pri hodu lokaliziran u preponi, bedru, sprijeda ili straga
b) bolna vanjska rotacija
c) moguće skraćenje noge zbog migracije glave femura superolateralno
d) bol se može reflektirati u koljeno i činiti dijagnostički problem

Ozljedu prednje ukrižene sveze koljena kod mladih, aktivnih ljudi najčešće liječimo:
a) ortozom
b) operacijom
c) fizikalnom terapijom
d) magnetoterapijom

U liječenju skakačkog koljena ne primjenjujemo:

a) ortozu za stabilizaciju koljena
b) fizikalnu terapiju
c) kirurški zahvat
d) podivernu manšetu

Najčešći sindrom prenaprezanja u području ramena je:

a) ruptura rotatorne manšete
b) prednja nestabilnost
c) sindrom subakromijalnog sraza (impingement sindrom)
d) sindrom smrznutog ramena (adhezivni kaspulitis)

Primjena koje metode izlaže pacijenta x-zračenju?

a) UZV
b) CT
c) MRI
d) termografija

Paulikove remenčiće primjenjujemo kod liječenja:

a) trzajne povrede vrata
b) iščašenja ramena
c) distorzije gležnja
d) razvojnog poremećaja dječjeg kuka

Sindromi prenaprezanja nastaju kao posljedica djelovanja

a) kratkotrajne traume veikog inteziteta
b) dugotrajne traume velikog inteziteta
c) kratkotrajne, ponavljajuće mikrotraume
d) dugotrajne, ponavljajuće mikrotraume

Koja je metoda izbora za prikaz unutrašnjih ozljeda koljena?

a) RTG
b) CT
c) scintigrafija

11
 d) MR

Što ispitujemo elektromiografijom?

a) živce
b) mišiće
c) tetive
d) sluh
Dobroćudne tumore ne karakterizira:
a) kapsuliranost
b) statičnost
c) mogućnost spontanog cijeljenja
d) stvaranje udaljenih metastaza

Cobbovim kutom određujemo:

a) koštanu zrelost
b) stupanj zakrivljenosti skolioze
c) rotaciju femura
d) nagib kalkaneusa

Gdje se nalazi rotatorna manšeta:

a) na kuku
b) na ramenu
c) na vratnoj kralježnici
d) na stopalu

Hallux valgus:
a) češće nastaje kod muškaraca
b) nikada ne nastaje kod sportaša
c) može nastati kao posljedica nošenja visokih peta i uske obuće
d) liječimo isključivo nošenjem uložaka

Što označava pojam torticollis congenita:

a) prirođeno šepanje
b) prirođeni krivi vrat
c) prirođeno spušteno stopalo
d) prirođeno sraštenje prstiju

Lezijom kojeg ligamenta dobivamo pozitivan test prednje ladice:

a) prednjeg križnog ligamenta
b) stražnjeg križnog ligamenta
c) medijalnog kolateralnog ligamenta
d) lateralnog kolateralnog ligament

Metabolična bolest kosti u rastu koju određuje nedovoljna mineralizacija koštanog matriksa
zbog poremećaja koncentracije kalcija i/ili fosfora u izvanstaničnoj tekućini ili poremećaj
metabolizma vitamina D nazivamo:
a) giht
b) pseudogiht
c) rahitis

12
 d) Pagetova bolest
Najvažniji i najčešći simptom kod bolesnika sa sindromom prenaprezanja je:
a) crvenilo
b) bol
c) smanjen opseg pokreta
d) nestabilnost zgloba

Koji živac je pritisnut u sindromu karpalnog kanala?

a) medijanus
b) ulnaris
c) radijalis
d) musculakutaneus
Koje od navedenih stanja ne spada u patološke promjene na stopalu:
a) prirođeni pes ekvinovarus
b) polidaktilija
c) fleksibilno spušteno stopalo
d) talus verticalis

Tumore sustava za kretanje liječimo:

a) kemoterapijom
b) radioterapijom
c) operacijom
d) svim navedenim

Gdje nastaje Severova bolest:

a) na apofizi tibije
b) na apofizi kakaneusa
c) na apofizi femura
d) na apofizi v.metatarzalne kosti

Koja je bakterija najčešći uzročnik arteomijelitisa?

a) E. coli
b) Praleus
c) Pseudomonas
d) Staphylococcus aureus pyogenes

Što je to osteotomija:
a) produžavanje kostiju
b) skraćenje kostiju
c) operativno prerezivanje kostiju
d) odstranjenje koštanog ulomka

U liječenju idioatskoh adolescentnih skolioza s Cobbovim kutem preko 45º koristimo se:
a) operacijom
b) vježbama korektivne gimnastike
c) praćenjem
d) ortozom

Što je osteomijelitis:
a) infekcija kosti

13
 b) infekcija koštane srži
c) infekcija koštane srži i kosti
d) infekcija koštane srži, kosti i mišića

Kod epifizeolize glave bedrene kosti osnovni problem je:

a) infekcija u području kuka
b) poskliz glave u odnosu na vrat femura
c) poremećaj cirkulacije u području glave bedrene kosti
d) smanjenje koštane mineralne gustoće u području glave bedrene kosti

Hondrosarkom je:
a) zloćudni tumor koji stvara hrskavicu
b) dobroćudni tumor koji stvara hrskavicu
c) zloćudni tumor koji stvara kost
d) dobroćudni tumor koji stvara kost
Giht nastaje kao posljedica povećane koncentracije
a) kalcija u krvi
b) magnezija u krvi
c) mokraćne kiseline u krvi
d) purina u krvi

U liječenju razvojnog poremećaja dječjeg kuka ne koristimo:

a) operaciju
b) fizikalnu terapiju
c) farmakološku terapiju (lijekove)
d) Paulikove remenčiće

U ranoj dijagnostici prijeloma zamora najvažniju ulogu pored RTG snimke ima:
a) MR
b) termografija
c) scintigrafija
d) UZV

Koji je najčešći primarni zloćudni tumor sustava za kretanje:

a) osteosarkom
b) hondrosarkom
c) fibrosarkom
d) osteohondrom <=== najčešće benigni

Što je karakteristično za osteoid osteom?

a) noćni bolovi
b) veličina do 1cm
c) centralno prosvijetljenje – nidus
d) sve navedeno

Prijelom zamora potkoljenice, periostitis tibije, tendinitis tibijalis posteriora, te kronični

sindrom fascijlnog prostora nazivamo skupnim imenom:
a) trkačka potkoljenica (shin splint)
b) sindrom disfunkcije potkoljenice
c) Mb. Osgood-Schlatter

14
 d) osteogenesis imperfecta

Što je Sudeckov sindrom (kompleksni regionalni bolni sindrom):

a) upala kosti
b) patološki proces lokalnog cijeljenja praćen distrofijom i atrofijom mekih dijelova
i kosti
c) upala zgloba
d) patološki proces uzrokovan zlatnim stafilokokom

Koji organizam uzrokuje poliomijelitis:

a) bakterija
b) gljivica
c) virus
d) mikoplazma
Što je oštećeno kod dječje moždane kljenuti (cerebralne paralize):
a) centralni i periferni motoneuron
b) centralni motoneuron je oštećen, a periferni je intaktan
c) periferni motoneuron je oštećen, a centralni je intaktan
d) oba motoneurona su intaktna
Operacijsko liječenje prijeloma (povezivanje koštanih ulomaka) nazivamo:
a) distrakcijom
b) imobilizacijom
c) osteotomijom
d) ostaosintezom

Medijalni epikondilitis (golferski lakat) nastaje kao posljedica prenaprezanja hvatišta tetive:
a) fleksora šake
b) ekstenzora šake
c) pronatora šake
d) supinatora šake

Potencijalno lokalno agresivan tumor, s prijelaznim osobinama od dobroćudnog prema

zloćudnom tumoru jest:
a) fibrosarkom
b) koštana cista
c) gigantocelularni tumor
d) Ewingov sarkom

Pethesova bolest najčešće se javlja kod:

a) novorođenčadi
b) djece do 2 godine
c) djece od 5 do 8 godina
d) djece od 10 do 17 godina
U zloćudni tumor ne spada:
 osteoid osteom

Bol je neugodan:
a) emocionalni i osjetni doživljaj
b) osjetni doživljaj
c) emocionalni doživljaj

15
 d) izvanosjetilni doživljaj

Testom dviju vaga testiramo:

a) tjelesnu težinu adipoznih ljudi
b) ravnotežu
c) promjenu težine
d) prekomjerno opterećenje

Tendinoza Ahilove tetive u užem smislu zahvaća:

a) srednju trećinu tetive
b) retrokalkanealnu burzu
c) hvatište tetive za kalkaneus
d) medijalnu glavu gastroknemijusa

Fazički mišići su:

a) aerobni
b) anaerobni
c) fotofobni
d) primarno posturalni

Sindrom poslojavanja (stratification syndrome) karakteriziran je:

a) izmjenjivanjem hiperaktivnih i hipoaktivnih mišićnih grupa
b) izmjenjivanjem hiperaktivnih i hiperaktivnih mišića
c) izmjenjivanjem hipoaktivnih i hipoaktivnih mišića
d) slaganjem hiperaktivnih mišićnih grupa

______________________________________________________________________
4 kriterija, a... promjene, pozitivan nalaz RA, subkutani čvorići i otok zglobova koji ne
nestaje:
a) 2 tjedna
b) 4 tjedna
c) 6 tjedana
d) 8 tjedana

Unutarnji stabilizacijski sustav čine:

a) tonički mišići
b) fazički mišići
c) predominantno fazički mišići
d) anaerobni mišići

Cilj liječenja RA je:

a) kontrola boli i supresija upale
b) održavanje funkcionalnog statusa
c) održavanje kvalitete života
d) sve navedeno je točno

16
Digitalnom algometrijom mjerimo:
a) bol
b) snagu
c) cirkulaciju
d) mišićni tonus

Tonički se mišići u odnosu na fazičke razlikuju:

a) po sporom zamaranju
b) po bržem zamaranju
c) po jednakom zamaranju
d) po ne zamaranju

Najvažniji vanjski (eksternzički) čimbenik rizika u razvoju sindroma prenaprezanja sportaša

je:
a) režim treninga
b) anatomska odstupanja
c) prethodna ozljeda
d) nedovoljna priprema

Duboki fleksori vrata (m.longus calli i m.longus capitis) u gornjem ukriženom prema Janoli
su:
a) ukriženi
b) hipoaktivni
c) hiperaktivni
d) /

U liječenju skakačkog koljena primjenjujemo:

a) podlakatnu manšetu
b) potporno-rasteretnu ortozu koljena
c) ortopedske uloške
d) podivernu manšetu

Koji tip stanica najčešće koristimo za primjenu u genetskom inžinjeringu:

a) srčane stanice
b) hrskavične stanice
c) mezenhimalne matične stanice
d) osteoblaste

Prije jačanja oslabljenih mišića moramo:

a) inhibirati hiperaktivne antagoniste
b) ojačati antagoniste
c) oslabiti sinergiste
d) ojačati sinergiste
Regenerativnu ortopediju definiramo kao granu ortopedija koja primjenom međuodnosa:

17
 a) stanica, okoliša i nosača
b) stanica i organa
c) stanica i tkiva
d) faktora rasta i citokina

Pod ravnotežom podrazumijevamo stanje kada je centar gravitacije:

a) unutar baze oslonca
b) izvan baze oslonca
c) pored baze oslonca
d) izvan kukova

___________________________________________________________________

a) multifidus-transversus abdominis
b) gluteus maximus i medius
c) gluteus medius i tensor fascie late
d) m.quadratus lumbarum

U donjem ukriženom sindromu po Janoli trbušni mišić

a) hiperaktivnim erektorima
b) hiperaktivnim fleksorima kukova
c) hipoaktivnim glutealnim mišićima
d) normotoničnim fleksorima kukova

Zglobna hrskavica sadrži:

a) krvne žile
b) limfne žile
c) živčana vlakna
d) kolagen i glikozaminoglikane

Bol nastaje podražajem:

a) proprioceptora
b) nociceptora
c) ____________
d) mijelina

Kronična bol je bol koja traje:

a) 3 dana
b) 3 tjedna
c) više od 3 mjeseca
d) manje od mjesec dana

U ranom rehabilitacijskom procesu nakon postupka autologne transplatacije najvažnije je

a) strogo mirovanje
b) odlazak u toplice
c) potpuno rasterećenje u trajanju od 6-8 tjedana
d) primjena lasera i TENS-a na operirani zglob

Stražnji uzdužni lanac vanjskog stabilizacijskog sustava čini:

a) m.quadratus lumbarum

18
 b) m.obliqus abdominis externus
c) erektor kralježnice i pripadajuće fascije
d) m.gluteus maximus

_____________________________________________________________________ ?

a) tonički mišići
b) aerobni mišići
c) anaerobni mišići
d) glatki mišići

U donjem ukriženom sindromu po Janoli nestabilnost u frontalnoj ravnini uzrokovana je

slabošću:
a) m.tensor fascie late
b) m.gluteus mediosa
c) m.quadratus lumbarum
d) m.gluteus maximusa

U postavljanju dijagnoze plantarnog fascilitisa osim RTG-a:

a) M
b) CT
c) UZV
d) PET scan

Što je točno osteoartritis:

a) to je izravna posljedica staračkog trošenja zgloba
b) znatno je češći u muškaraca jer više rade opterećujuće poslove
c) na šakama su osobito često zahvaćeni PIP zglobovi
d) ništa od navedenog nije točno

U gornjem ukriženom sindromu po Janoli nalazimo:

a) hipoaktivne gornje fiksatore lopatice
b) hiperaktivne gornje fiksatore lopatice
c) hiperaktivne donje fiksatore lopatice
d) normotonične gornje fiksatore lopatice

U liječenju višesmjerne nestabilnosti ramena prvi korak je:

a) operacija
b) opservacija
c) jačanje stabilizatora i mišića rotatorne manšete
d) imobilizacija

Skolioza nepoznate etiologije je:

a) Idiopatska skolioza
b) Posturalna skolioza
c) Neuromišićna skolioza
d) Kongenitalna skolioza

Između trupova dvaju kralješka se nalazi:

a) Intervertebralna burza

19
 b) Sinovijalni zglob
c) Intervertebralni disk
d) Krvne žile i živci
Thompsonov test je:
e) test za dijagnostiku rupture Ahilove tetive

Osteosinteza je :
a) kirurški zahvat kojim se spaja i učvršćuje fragmenti kosti nakon prijeloma

Prvi i najbitniji dio dijagnoze:

 anamneza

_________________________________
Što od navedenog nije juvenilna osteohondroza:
 mb. Charcot-Maire-Tooth

Specifični osteomijelitis:
 TBC

Haversova pregradnja:
 karakteristika primarnog koštanog cijeljenja

Akutni hematogeni osteomijelitis nastaje na metafizi.

Uzročnik osteomijelitisa:
- piogeni stafilokok

Panus se razvija kod reumatoidnog artritisa

Kakva artropatija ne postoji?

 infekcijska

Karakteristika hallux valgusa:

 nije smanjen prvi intermetatarzalni kut

Sudeckovu distrofiju ne karakterizira:

 povišenje tjelesne temperature

U liječenju Sudeckove distrofije ne upotrebljavamo antibiotike.

Što karakterizira Mb. Sprengel:

 scapula alata

Tranzitivni koksitis:
 traje oko 2 tjedna i onda spontano prolazi

Koksa saltans – škljocavi kuk

Spoj radijusa i ulne – sinostoza

20
Mb.Stieda-Pellegrini – koljena

Razgradnja kosti – osteoklast

Dugotrajno davanje kortikosteroida - okoštane ciste/tumor

1. FIZIOLOŠKI POLOŽAJ- u kojem su sve zglobne strukture jednako relaksirane

2. OSTEOGENESIS IMPERFECTA( DALI JE TO DISPLAZIJA, DISCRUPCIJA,
DEFORMACIJA) + ČIME JE KARAKTERISTIČNA (POJAČANOM
LOMLJIVOŠĆU KOSTIJU)
3. REUMATOIDNI ARTRITIS- DEFINICIJA-to je kronićna progresivna sistemna bolest
vezivnog tkiva
4. MALFORMACIJA-anomalija koja nastaje kada je osnova organa ili dijela organa
(tijela) defektna (poremečaj gena)
5. HIPERPLAZIJA- pojačan razvoj tkiva, organa, organizma
6. ARTROHALAROZA- zglobovi su pokretni više od uobičajenih granica pokretljivosti
(prekomjerna ekstenzija)
7. PRIMARNO CIJELJENJE RANA DIJELIMO NA- kontaktno i pukotinsko
8. PSEUDOARTROZA NASTAJE NAKON KOLIKO MJESECI-8mj.
9. MIŠIĆNA DISTROFIJA-nasljedno, neupalno oboljenje, postupno slabljenje
muskulature
10. KARAKTERISTIKA DEG. BOLESTI ( KAKVE PROMJENE SE DOGAĐAJU)
11. UDUBLJENA PRSA ILI (LAT. NAZIV)-pectus excavatum
12. SINDROM SRAZA- DEFINICIJA- kliničko stanje, nastaje kompresija rotatorne
manžete i tetive bicepsa između velikog tuberkula i korakoakromijalnog luka
13. RUPTURA ROTATORNE MANŽETE-događaju se periferno, kod hvatište tetive
supraspinatusa za veliki tuberkul humerusa

14. RASTEREĆENJE KUKA ŠTAPOM-štap se nosi na zdravoj strani. Rasterečenje kuka

sa štapom je 8X....
15. DRECHMANOV ZNAK- ako bolesnik leži spontani je položaj kuka vanjske rotacije i
abdukcije; iz tog položaja pri izvodenju fleksije u kuku i pokušaju unutrašnje rotacije
noga spontano bjezi u vanjsku rotaciju.
16. COXA PLANA- DEFINICIJA-to je idiopatska djelomična ili potpuna avaskularna
nekroza epifize glave femura kojoj je ograničeno vrijeme trajanja.
17. ZLOKOBNI TRIJAS- je najčešće uključen u ozljede koljena. To je ruptura prednjeg
križnog ligamenta, otkinuće dijela medijalnog (unutarnjeg) meniskusa, te istegnuće ili
čak pucanje medijalnog postraničnog ligamenta.
18. OZLJEDE MED. MENISKA KOLJENA-nastaje kada pri flektiranom koljenu uz
vanjsku rotaciju i eventualno abdukciju nastupi nagla ekstenzija koljena.
19. SKOLIOZE- IDIOPATSKE—pojavljuju se bilo kada tijekom razvoja. Djele se na:
infatilne, juvenilne i adolescentne. ...

21
20. KIFOZE- SCHERMANOVA BOLEST- ETIOLOGIJA-nije poznata. Postoji
nesrazmjer izmedu opterečenja i nosivih sposobnosti pokrovnih ploča trupova
kralješaka
21. ARTRITIS URICA STOPALA-metabol.bolest. karakteriziraju ju povišenje mokračne
kiseline u krvi, te taloženje kristala urata u tkivima ( perifer. zgolobovi i uška).
22. PRIROĐENI PES EKVINOVARUS- KLINIČKI- kontrakt. Stopalnih mekih tkiva,
skračenje tetiva, ligamenata i zglobne čahure. Gležanj i kalkaneus u eqvinusu, prednji
dio stopala u adukciji i varusu, peta u inverziji tj. varusu.
23. OSTEOPOROZA- sistemna metabolička bolest određena smanjenom masom
koštanog tkiva po jedinici volumena, ali sa normalnom minerilizacijom koštanog
matriksa.
24. PROTETIKA-med-tehn. Specijalnost koja se bavi konstrukcijom, izradom i
primjenom proteza.
25. TUMORI KOJI STVARAJU KOST-osteom, osteosarkom
26. ARTROPLASTIKA- novi zglob
27. PRIMARNO CJELJENJE-moguče je samo u uvjetima apsolutnog mirovanja ulomaka
28. foho melija- disrupcija
29. OSTEOMIJELITIS LJEČENJE- punkcija, incizija, protočna drenaža, artrotomija,
antibiotici
30. OSTEOTOMIJA- operativno prerezivanje kosti : ravne, polukružne, u obliku slova V
ili Z
31. AHONDROPLAZIJA- VEZANA ZA PLOČU RASTA- karakteriziran je niskim
rastom, i kratkim udovima.
32. RAHITIS-DEFINICIJA- je metabolička bolest kosti u rastu koju određuje nedovoljna
mineralizacija koštanog matriksa zbog poremečaja koncentracije vitamina D
33. OSTEOMIJELITIS- BRODIEV APSCES-pojavljuje se u djece i mladeži. Lokaliziran
je na području metafiza.
34. JUVENILNE OSTEOHONDROZE (MB. BLOUNT)- poremećaji enhondralne
osifikacije- MB. BLOUNT- na tuberositas tibiae
35. SPONDILOLISTEZA- klizanje kralješaka prema naprijed i to najčešće L4 i L5.
36. KOD BOLESNIKA SA KOKSOM VAROM KAKVE SU POLUGE ( MEDIJALNA I
LATERALNA), KOJA JE SKRAĆENA, KAKVO JE OPTEREĆENJE) I ISTO
TAKO SA KOKSOM VALGOM
37. KOBOV KUT- je metoda mjerenja koja se koristi za evaluaciju krivina u skoliozi u AP
radiografskoj projekciji kralježnice
38. HALLUX VALGUS-KLINIČKA SLIKA-valgusni položaj palca, povečan prvi
intermetat. kut i unutrašnja rotacija palca
39. TUMORI- PODJELA- zločudni i dobročudni
40. DEQUEARINOVA BOLEST: ODG- zahvaća m.ext. policis brevis i m. abd. Policis
longus
41. THOMASOV HVAT-omogućava dijagnostiku fleksorne kontrakture
42. OSTEOCHONDRITIS DISSECANS KOLJENA- je odvajanje dijela hrskavisce sa
subhondralnom kosti..
43. KOJE OD NAVEDENIH STANJA NE SPADA U PATOLOŠKE PROMJENE
STOPALA-fleksibilno spušteno stopalo
44. GDJE SE NALAZI ROTATORNA MANŽETA- na ramenu
45. HALLUX VALGUS- može nastati kao posljedice nošenja visoke pete i uske obuće
46. ŠTO NIJE TOČNO ZA SINDROM SMRZNUTOG RAMENA-moguće izvesti punu
vanjsku rotaciju
47. LEZIJOM KOJEG LIGAMENATA DOBIVA POZITIVAN TEST SREDNJE

22
 LADICE-prednjeg križnog ligameta
48. KOJA JE METODA IZBORA ZA PRIKAZ UNUTRAŠNJIH OZLJEDA KOLJENA-
mr
49. ŠTO ISPITUJEMO ELEKTROMIOGRAFIJOM- mišiće
50. DOBROĆUDNE TUMORE NE KARAKTERIZIRA- stvaranje udaljenih metastaza
51. SINDAKTILIJA JE POJAM KOJI OZNAČAVA-srasli prsti
52. DEQVERVAINOVA BOLEST- karakterizirana je pozitivnom finkelsteinovim znakom
53. 13. KOD PUKNUĆA PREDNJE UKRIŽENE SVEZE POZITIVAN JE- test
prednje ladice
54. SKOLIOZA JE- trodimenzionalna deformacija kralješnice
55. HALLUX RIGIDUS KARAKTERIZIRA- ograničenje pokretljivosti bazalnog
palčanog zgloba
56. OS TRIGONUM- smještena je iza processus posterior tali
57. SINDROM GUYONOVOG KANALA- karakterizira kompresija ulnarnog živca
58. ZLOKOBNI TRIJAS KOLJENA JE- ozljeda medijalnog meniska,medijalnog
kolateralnog ligamenta
59. U LIJEČENJU RAZVOJNOG POREMEĆAJA DJEČJEG KUKA NE KORISTIMO-
farmakološke lijekove
60. KLIZANJE KRALJEŠKA OZNAČAVAMO POJMOM- spondilolisteza
61. U RANOJ DIJAGNOSTICI PRIJELOMA ZAMORA NAJVAŽNIJU ULOGU
PORED RTG SNIMKE IMA- mr
62. KOJI JE NAJČEŠĆI PRIMARNI ZLOĆUDNI TUMOR SUSTAVA ZA KRETANJE-
osteosarkom
63. ŠTO JE KARAKTERISTIČNO ZA OSTEOID OSTEOM- noćni bolovi,veličini do 1
cm,centralno prosvjetljenje
64. PRIJELOM ZAMORA POTKOLJENICE,PRIOSITAS TIBIJE,TE KRONIČNI
SINDROM FASCIJALNOG PROSTORA NAZIVAMO SKUPNIM IMENOM-
sindrom disfunkcije potkoljenice
65. PSEUDARTROZOM NAZIVAMO STANJE KADA PRIJELOM NE ZACIJELI
NAKON- 8 mj
66. SMRZNUTO RAME- karakterizira ograničenje aktivne i pasivne pokretljivosti
ramena
67. INFRASPINATUS TEST SE IZVODI- vanjskom rotacijom protiv otpora
68. DREHMANOV ZNAK- pozitivan je kod epifizeolize glave bedrene kosti
69. PETHESOVA BOEST JE- avaskularna nekroza epifize glave bedrene kosti
70. OZLJEDA MEDIJALNOG KOLATERALNOG LIGAMENTA LIJEČI SE-
primjenom ortoza
71. OSTEOSINTEZA- kiruški zahvat koji se spajaju i učvršćuju fragmenti kosti nakon
prijeloma
72. ARTROLIZA JE- zahvat kojim se zglobu pokušava vratiti gibljivost
73. FOKOMELIJA JE- disrupcija
74. KOD KOKSE VALGE- opterećenje kuka je veće u odnosu na normalan kuk ili koksu
varu
75. KOD ANTALGIČKOG ŠEPANJA NAGINJANJEM TIJELA NA BOLESNU
STRANU- skraćujemo medijalnu polugu
76. PRILIKOM OŠTEĆENJA KUKA- štap nosimo u suprotnoj ruci,pomoću štapa
prividno smanjujemo težinu,pomoću štapa smanjuje se mišićna sila
77. OSTEOMIJELITIS SE LIJEČI- antibiotskom terapijom,otvaranjem žarišta i
toaletom,te stabilno osteo..
78. RADIOLOŠKI ZNAK DEGENERATIVNIH PROMJENA ZGLOBA JE- suženje

23
 zglobnog prostora,sklerozacija zglobnih ploha,cistične šupljine i osteofitoza
79. GIHT NASTAJE KAO POSLJEDICA- mokraćne kiseline u krvi
80. DUCHENEOVA MIŠIĆNA DISTROFIJA KARAKTERIZIRA- goversov znak
81. U TUMORE KOŠTANE SRŽI NE SPADA- hondrom
82. U ZLOĆUDNE TUMORE NE SPADA- osteoid osteom
83. TUMOR KOJI STVARA KOST JE- osTEOM
84. RAZVOJNO IŠČAŠENJE ZGLOBA KUKA- može se liječiti primjenom pavlikovih
kamenčića
85. KOMPONENTA PES EKVINOVARUSA NIJE- abduktuS
86. HALUX VALGUS JE KARAKTERIZIRAN- unutarnjom rotacijom palca
87. OŠTEĆENJE TETIVE BICEPSA-najčesće nastaje uslijed sindroma
sraza,karakterizira pozitivan speedov test,može se dijagnosticirati uzv-om
88. MADELUNGOVA DEFORMACIJA- karakterizirana je palmarnim pomakom šske u
odnosu..
89. EPYCONDILITUS HUMERUSA –primjenjuje se podlaktna poveska
90. U LIJEČENJU DE QUERVINAROVE BOLESTI... KOJA ORTOZA?- ortoza za
imobilizaciju palca i ručnog zgloba
91. U LIJEČENJU IDIOPATSKIH ADOLESCENTNIH SKOLIOZA S COBBOVIM
KUTEM PREKO 45*KORISTIMO SE- ortozom
92. ŠTO JE OSTEOMIJELITIS- infekcija kosti
93. KOD EPIFIZIOLIZE GLAVE BEDRENE KOSTI OSNOVNI PROBLEM JE- poskliz
glave u odnosu na vrat femura
94. HONDROSARKOM JE- tumor koji stvara hrskavicu
95. TUMOR SUSTAVA ZA KRETANJE LIJEČIMO-kemoterapijom
96. GDJE NASTAJE SEVEROVA BOLEST- na apofizi kalkaneusa
97. ŠTO JE SUDECKOV SINDROM- patološki proces lokalnog cijeljenja praćen
distrofijom i artrofijom mekih dijelova i kosti
98. KOJI ORGANIZAM UZROKUJE POLIOMIJELITIS- virus
99. ŠTO JE OŠTEČENO KOD DJEČJE MOŽDANE KLJENUTI ( CEREBRALNA
PARALIZA)- periferni je.. a centralni je intaktan

100. OPERACIJSKO LIJEČENJE PRIJELOMA NAZIVAMO- osteosintezom

101. MEDIJALNI EPIKONDILITIS NASTAJE KAO POSLJEDICA
PRENAPREZANJA HVATIŠTA TETIVE- fleksora šake
102. POTENCIJALNO LOKALNO AGRESIVAN TUMOR,S PRIJELAZNIM
OSOBINAMA DOBROĆUDNOG PREMA ZLOĆUDNOM TUMORU JEST-
gigantocefalusni tumor
103. PETHERSOVA BOLEST SE NAJČEŠĆE JAVLJA – kod djece od 5-8 god
104. U LIJEČENJU SKAKAČKOG KOLJENA NE PRIMJENJUJEMO- podivema
manšetu
105. ŠTO JE KLJUČNO ZA RAZVOJNO POREMEĆAJA KUKA- uzv kukova
106. OSIM ULOGE U SUSTAVU ZA KRETANJE,KOŠTANI SUSTAV IMA
VAŽNU- metaboličku ulogu
107. NAJSLABIJA KARIKA MIŠIČNO-koštanog sustava kod djece sportaša i
najčešće vrijeme razvoja prenaprezanja je- tetivno-mišična spojnica
108. KOJA OD NAVEDENIH STANJA NE SPADA U SINDROME
PRENAPREZANJA- stres frakture tibije
109. KOJA JE BAKTERIJA NAJČEŠĆI UZROČNIK OSTEOMIJELITISA-
staphyloccocus aurenes pyogenes
110. ŠTO JE OSTEOTOMIJA- operativno prerezivanje kostiju

24
111. POREMEĆAJ VITAMINA D NAZIVAMO- rahitis
112. NAJVAŽNIJI I NAKJČEŠĆI SINDROM PRENAPREZANJA JE- bol
113. KOJI JE ŽIVAC PRITISNUT U SINDROMU KARPALNOG KANALA-
medianus

114. KOJE OD NAVEDENIH STANJA NE SPADA U PATOLOŠKE PROMJENE

NA STOPALU- polidaktilija
115. GDJE SE NALAZI ROTATORNA MANŽETA- na ramenu
116. SKAKAČKO KOLJENO- ništa od navedenog
117. MB. BLOUNT- tibija vara
118. BANKARTOVA LEZIJA JE- odvajanje čahure i labruma od prednjeg ruba
glenoida
119. THOMPSONOV TEST JE- test za dijagnostike rupture ahilove tetive
120. FIZIOLOŠKI POLOŽAJ ZGLOBA JE- pojam u kojem su sve njegove
strukture jednako relaksirane
121. ACHONDROPLASIA JE POREMEĆAJ LOKALIZIRAN- u ploči rasta
122. OSTEOPOROZA JE- karakterizirana smanjenom masom kosti po jedinici
vremena
123. JUVENILNA OSTEOHONDROZA TUBEROSITAS TIBIJE JE- osgood
shlaterova bolest
124. SKLEROZIRAJUĆI OSTEOMIJELITIS- lokaliziran je u području dugih
kostiju
125. SEKUNDARNO KOŠTANO CIJELJENJE- je karakterizirano stvaranje
kalusa,nastaje kada koštani ulomci nisu u stanju mirovanja,je prirodni proces cijeljenja
kosti
126. KOD PSEUDORTROZE NIJE NASTUPILO KOŠANO CIJELJENJE
NAKON- 8 mj
127. U SKUPINU TUMORA KOJI STVARAJU HRSKAVICU NE SPADA-
hondrom
128. ORTOZA JE- služi za kontrolu i poboljšanje funkcije dijelova tijela
129. KLIPPEV FEILOV SINDROM- je defekt segmentacije vratnih kralješaka
130. SPONDILOSINTEZA- se dijagnosticira postraničnim rtg-ovim
snimkom,označava klizanje kralješaka prema naprijed,liječi se neoperacijski ili
operacijski
131. MIŠIĆI ROTATORNE MANŠETE NE ČINI- teres major
132. PSEUDOGIHT NASTAJE KAO POSLJEDICA POVEĆANE
KONCENTRACIJE- mokračne kiseline u tkivima
133. U SAGITALNOJ RAVNINI VRŠE SE – fleksija i ekstenzija
134. KONTRAKTURA OZNAČAVA- ograničenje kretnji zgloba
135. KOJI SU NAJČEŠĆI PRIMARNI ZLOČUDNI TUMOE SUSTAVA ZA
KRETANJE-osteosarkom
136. ŠTO NIJE KARAKTERISTIČNO ZA EWINGOV SARKOM- 90% svih
tumora otkrivaju se nakon 20 god života
137. ANKILOZA JEST- stanje zgloba kada nema nikakve gibljivosti
138. BOLNOST I OTOK JE U PROJEKCIJI TUBEROSITAS TIBIJE
NAJVJEROJATNIJE JE POSLJEDICA- morbus osgood schlatter
139. VALGUS KOLJENA- liječi se isključivo primjenom ortoza
140. BANKARTOVA LEZIJA- može nastati nakon luksacije ramena
141. REUMATOIDNI ARTRITIS JE- lokalizirana je bolest vezivnog tkiva
142. MADELUNGOVA DEFORMACIJA- karakterizirana je palmarnim pomakom

25
 šake u odnosu na podlakticu
143. MB.KEINBOCH- je aseptična nekroza lunatuma
144. LACHMANNOV TEST – je pouzdaniji od testa od prednje ladice
145. HALLUX RIGIDUS KARAKTERIZIRA- ograničenje pokretljivosti bazalnog
palčanog zgloba
146. OS NAVICULARE EXTERNUM- nalazi se uz vanjski rub kuboidne kosti
147. SINDROM KARPALNOG KANALA- karakterizira kompresija n.medijanusa
148. ZLOKOBNI TRIJAS KOLJENA- ozljeda medijalnog meniska,medijalnog
kolateralnog ligamenta
149. LATERALNI EPIKONDILITIS LAKTA- može se liječiti
poštedom,nesteroidnim protuupalnim lijekovima i ortozom za ručni zglob
150. SPEEDOV TEST- može ukazati na ozljedu tetive bicepsa u području ramena
151. PROTEZA- funkcionalno i estetski nadomješta izgubljeni ud
152. KLIPPEV FEILOV SINDROM- je defekt segmentacije vratnih kralješaka
153. OCHEOSONDRITIS DISSECANS- karakterizira odvajanje zglobne hrskavice
s podležečom kosti od zglobne površine
154. MIŠIČI ROTATORNE MANŠETE ČINI- subscapularis
155. ŠKLJOCAVI KUK- karakterizira preskakanje traktusa iliotibijalisa preko
velikog trochantera
156. SUPRASPINATUS TEST SE IZVODI- abdukcijom protiv otpora
157. KOD TORZIJE ILI ATEVERZIJE FEMURA U ODRASLIH U PROSJEKU
IZNOSI- 10*
158. UZNAPREDOVALI SLUČAJEVI ARTROZE KUKA NAJČEŠĆE SE LIJEČE
– zamijenom zgloba ugradnjom tep kuka
159. DIJAGNOSTIČKI ZNAK PUKNUĆA MEDIJALNOG KOLATERALNOG
LIGAMENTA JE- znak žabljih usta
160. SKAKAČKO KOLJENO- smatra se sindromom prenaprezanja,u 80%
slučajeva zahvača apeks patele, liječi se prvenstveno konzervativno
161. SPUŠTENO STOPALO- karakterizira spušteni medijalni svod stopala
162. SINDROM SMRZNUTOG RAMENA KARKTERIZIRA- skvrčena zadebljana
zglobna čahura
163. RISSEROV ZNAK- određuje stupanj deformacije kralješnice
164. SPINU BIFIDU KARAKTERIZIRA- rascjep lukova kralješka
165. ZGLOB MOŽE PRIMITI NAJVIŠE TEKUĆINE U- srednjem položaju
166. KLINIČKU DULJINU DONJEG EKSTREMITETA MJERIMO- od spine
ilijake anterior superior do vrha medijalnog maleola
167. OSTEOTOMIJA JE- operativno prerezivanje kosti
168. PRILIKOM STAJANJA NA JEDNOJ NOZI- opterečenje zgloba kuka je oko 4
puta veće od tjelesne težine
169. KOD ANTALGIČKOG ŠEPANJA NAGINJANJEM TIJELA NA BOLESNU
STRANU- smanjujemo opterećenje kuka
170. PRILIKOM OŠTEČENJA KUKA- pomoću štapa prividno smanjujemo težinu
tijela
171.

1. multipla epizifizalna dispalzija

2. biloški avitalna pseudoartroza nije- distofična

26
3. spasticitet -džepni nožić
4. ataksija- lezija malog mozga i njegovih puteva
5. duchennova miš.distrofija- Goversov znak
6. koji tumor nije na hrskavici- mijelom
7. najčešći tumor L-S sustava- nezam točno,ali ili je osteohondrom ili osteosarkom
9. coxa saltans-škljovcavi kuk
10. osteohondrosis dissecans genus
14. plantarna fascia skraćena-
15. prekobrojne kosti- os vesalianum (zasebna izbočina 5. MT kosti)
16. cheiralgia parestetica
17. nekroza polumjesečaste kosti- Mb. Kienbock
18. liječenje kolateralnog med. ligg.- imibilizacija ortozom
20. catterallova klasifikacija- avaskularna nekroza epifize glave bedrene kosti
21. Sy. Guyonova kanala- kompresija n. ulnarisa
22. metatarzalni indeks plus- 2. MT kost dulja od prve
23. Duchenov znak- prirođeno iščašenje kuka
24. Segmentacija vratne kralježnice- Klippel- Feilov sy.
25. juvenilna koštana cista (liječanje)- kortikosteroidi
26. autologni spongiozni presadci- najčešće korišteni
27. artroze rtg- sve točno
28. Kleinov znak- poskliz femura (EGBK)

Kolodijafizakni kut koliko iznosi? 125 stupnjeva

Koju glavu bicepsa zahvaća ruptura rotatorne manšete? Dugu glavu
Koje strukturne zahvaća RA? Sve zglobove osim kralježnice, prvo zahvaća prste i šake zati
veće zglobove
Gigantski tumor u kojoj se dobi pojavljuje? 20-40 god
Ski punkt na kojim se strukturama javlja? Femoralna hvatišta ligamenata
Dupuytrenova ? skvrčavanje palmarne fascije dovodi do fleksorne kontrakture mcp i pip,
najčešće mali prst a najrjeđe kažiprst
Volkmanova ishemična kontraktura? Neurocirkulacijki poremećaj tj kompresijski sindrom
Lahmanov test? Pouzdaniji test za rupturu prednjih križnih ligamenata
Ortolanijev test? Test za prirođeno iščašenje kuka (repozicija kuka u acetabulum)
Solhos test? Test za donju netabilnost ramena ispitivač vuče ruku distalno dok bolesnik sjedi
(lakat flektiran, brazda ispod akromiona)
Što je baja patella? Patella infera-najčešće je stečena nakon duže imobilizacije koljena u
ekstenziji
Kod koje bolesti se u mokraći javlja Bence-Jonesova bjelančevina ( u 50% bolesnika)? Kod
mijeloma
Gdje se najviše očituje artroza na šaci? Bazalni zglob palca i prsti šake

1. Lachmanov test-je pouzdaniji od testa prednje ladice

2.Kod puknuća ahilove tetive pozitivan je- thompsonov test
3.spondilolisteza-poskliz kralježaka jedan u odnosu na drugi
4. hallux rigidus karakteriza-ograničenje pokretljivosti bazalnog palčanog zgloba
5. os naviculare extrnum-nalazi se uz vanjski rub kuboidne kosti
6.sindrom karpalnog kanala-karakterizira kompresija n.medijanusa
7.zlokobni trijas koljena-ozljeda med.meniska,med.kolartelanog i prednje ukriž

27
8.nešto....šenje zgloba kuka-može se lijeiti primjenom pavlekovih remenčića
9-bolnost i otok u projekciji tuberositas tibije najvjerojatnije je posljedica--morbus osgood
schlatter
10. valgus koljena-liječi se isključivo primjenom artoze
11.komponenta pes ekvinovarusa nije-planus
12.halux valgus je karakterizirana-sve navedeno
13.bankartova lezija-može nastati nakon luksacije ramena
14.kalcificirajuci tendinitis ramena-svime navedenim se liječi
15.radiološki znas degenerativnih promjena zgloba-suženje zg.pukotine
16.spinu bifidu karakterizira-rascjep lukova kralješka
17.zglob može primiti najviše tekucine u-srednjem položaju
18.klinički duljinu donjeg ekstr.mjerimo-od spine ilijake anterios usperior do vrha
med.maleola
19.osteotomija je-operativno prerezivanje kostiju
20.prilikom stajanja na jednoj nozi-opterećenje kuka je oko 4 puta veceod tjelesne težine
21.kod kokse vare- sve navedeno
22.kod antalgičnog šepanja naginjanjem tijela na bolesnu stranu-smanjenje opterećenja
kuka
23.prilikom oštećenja kuka-sve navedeno
24.kut torzije ili antverzije femuru u odraslih u presjeku iznosi-više od 133
25.uznapredovali slučajevi artroze kuka najčešće se liječe-zamjenom zg.uradnjom tep kuka
26.dijagnostički znak puknuća med.kolaterlanog ligg.je-znak žabljih usta
27.skakačko koljeno-sve navedeno
28.spušteno stopalo -karakterizira spušteni medijalni uzdužni svod stopala
29.pozitivan balotman patele-ništa od navedenog
30.sindrom smrznutog ramena karakterizira-skvrčena zadebljana zg.čahura
31.risserov znak-određuje stupanj deformacije kralježnice
32.osteosinteza je-kiruški zahvat kojim se spajaju i učvrščuju fragmenti kosti nakon
prijeloma
33.idiopatska strukturna skolioza-najčešće se pojavljuje u vrijeme pubertetskog zamaha
rasta
34.pseudoartroza-poremećaj gdje 8 mjesecinakon ozljede il zahvata nije nastalo cjeljenje
35.dupuytrenova kontraktura-ništa od navedenog
36.osteporoza-sve navedeno
37.tenosinovitis kratkog ekstenzora i dugog abd.palca-sve navedeno
38. mr.klenbock-je sinaptička nekroza lunatuma
39.sekundarno koštano cijeljenje-karakterizirano stvaranjem kalusa
40.lateralni epikondilitis lakta-može se liječiti poštedom ,nesterodini, protuupalnim
lijekovima
41.speedov test-može se ukazati na ozljedu bicepsa u području ramena
42.proteza-funkcionalni i estetski nadomješta izbugljeni ud
43.klipel feiov sindrom-je defekt segmentacije vratnih kralježaka
44.osteochondritis dissecans-sve navedeno
45.miš.rotatorne manžete čini-subskapularis
46.škljocavi kuk -karakterizira preskakanjem traktusa iliotibijalisa preko velikog
trohantera
47.supraspinatus test se izvodi -abdukcijom protiv otpora
48.reumatoidni artritis-karakterizira stvaranjem panusa
49.madelungova deformacija-karakterizirana je oalmarnim pomakom šake u odnosu na
podlakticu

28
50.thomasov hvat-koristi se u svrhu dijagnostike fleksorne kontrakture u području kuka

1.u liječenju razv.poreme.dječjeg kuka ne koristimo -farmaceutsku terapiju

2.najčešći primarni zloć tumor sustava za kretanje -osteosarkom
3.karakt.osteod ostema-moći bolovi,veličina do 1 cm,centralno prosvj
4.pseudoartroza -stanje kada prijelom ne zacjeli nakon 8 mj
5.sudeckov sindrom-proces lokalnog cijeljenja praćen distrofijom iatrofijom mekih
dijelova i kostiju
6.koji org.uzrokuje poliomyelitis dječja kljenut-virus
7.što jeošteč.kod jdečke možd.kljenuti-lezija central motor.neurona
8.opera.liječenje prijeloma-osteosinteza
9.med.epikondilitis(golferski) posljedica prenaprezanja hvatišta tetive-fleksora šake
10.poten.lokalno agres tumor s prijelaznim osob.od dobročudnog prema zločudnom tumoru-
gigautocelurarni
11.perthesova bolest se najčešće javlja-odmuiranje stanice bedrene kosti najčešće u dobi od-6
do 7 godina
12.liječenje sindroma prenaprezanja-prestanak sportske aktivnosti
13.metoda koja izlaže pacijenta zračenju-ct
14.pavlekove remenčiće-liječenje dječjeg iščešenja kuka
15.sidrom prenaprezanja nastaje kao posljedica djelovanja-dugotrajne ponavljajuće
mikrotraume
16.hallux valgus -moze nastati kao posljedica nošenja visokih peta i uske obuće
17.što označva pojam torticollis congenita-prirođeni krivi vrat
18.lezijom kojeg lig.dobivamo pozitivn test prednjeladice-prednjeg križnog ligg
19.koja je metoda izbor za prikaz unutrašnjih ozljeda koljena-MR
20.što ispitujemo eletromiografijom-mišiće
21.dobroćuidne tumore ne karakterizora-stvaranje udaljenih metastaza
22.cobbovim kutom određujemo-stupanj zakrivljenosti skolioze
23.u liječenju skakačnog koljena ne primjenjujemo-kiruški zahvat
24.što jeključno za rano otkrivanje razvojnog poremećaja kuka-uzv kukova
25.koju metodu najčešće koristimo u liječenju lakših oblika pes ekvinovarusa-ponsetijevu
metodu manipulacije i gipsanje
26.osim uloge u sustavu za kretanje,koštani ima važnu -metaboličku ulogu
27.kod rasterećenja lijevog kuka štap nosimo u-desnoj ruci
28.najslabija karika miš-košt.sustava od djece sportaša i njačešćemjesto razvoja sindroma
prenaprezanja-tetivno mm spojnica
29.koji od navedenih stanja ne spada u sindrom prenaprezanja-stres fruktura tibije
30.koja je bakterija najčešći uzročnik osteomijalitisa-stphylococcusaureus pyogenes
31.što je osteotomija-operativno prerezivanje kostiju
32.najvažniji i najčešći simptom kod bolesnika sa sindromo prenaprezanja-bol
33.koje od navedenih stanja ne spada u pataloške promjene na stopalu?-polidaktilija
34.u liječenju idipatskih adolescentnih skolioza sa cobbovim kutem preko 45 stupnjeva
koristimo se -operacijom
35.što je osteomijalitis-infekecija kosti
36.kod epofiolize glave bedrene kosti osnovni problem je-smanjenje koštane mineralne
gustoce u području gave bedrene kosti
37.hondrosarkom-zločudni tumor koji stvara hrskavicu
38.tumore sustava za kretnju liječimo-svim navedenim
39.gdje nastaje severova bolest-na apofizi kalkaneusa

29
7.jedna od navedenih struktura navedenih bolesti stopala koja se primarno liječi kiruški-
vlažna gangrena prsta na stopalu
8.točna činjenica o ahilovoj tetivi-ruptura se može detekritrati thopsonovim hvatom lista
9.za sve navede dijelove stopala je normalno da dodiruju tlo prilikom hoda-med.svod stopala
10.za uganuće gležnja sa mini.oteklinom,stabilnim gležnjem i bez...hodanju,prvi red liječenja-
mirovanje hladni oblozi držanje noge na povišenom i zavoj
11.aseptična upala jedne ili više rebrenih hrskavica se naziva-tietze sindrom
12.najčešći uzročnik akuznog egzogenog osteomijalitisa je-staphylococus aureus
13.specifični osteomijalitis je-tuberkoluzni osteomijalitis
14.akutni hematogeni osteomijalitis se lokalizira u-metafizi dugih kostiju
15.vrsta prijeloma učestala u atletičara koja nastaje od ponavljajućih mikrotraumi na kosti je-
prijelom zamora(stres fraktura)
16.panus je karakterističan za-reumatoidni artritis
17.u liječenju degenerativne bolesti koljena ne spada-korektivne osteotomije
18.u artropatije ne spada-infekcijskaartropatija
19.haversova pregradnja karakteristicna je za-primarno koštano cijeljenje
20.u razgradnji kosti najvažniju ulogu ima-osteoklast
21.o pseudoartrozi govorimo ako nije došlo do cijeljenja kosti nakon koliko mjeseci
prijeloma-8 mjeseci
22.za sudeckovu diftrofiju nije karakt-povišenje tjelesne temp.
23. u liječenju sudecka ne koriste se-antibiotici
24.u slučaju dječje moždane kljenuti točno je-bolest je perifernog motneurona
25.najčešći klinički oblik dječje moždane kljenuti je-spastični oblik
26.s obzirom na biološko ponašanje danas je opće prihvaćena podjela ennekingu
27.u dobročudne tumore koji stvaraju kost uvrštavamo-osteom
28.noćna bol koja se smiruje uporabom salicilata karakteristicna je za-osteoid osteom
29.lokalno uštrcavanje preprata kortikosteroida s produženim dijelovanjima koristimo u
liječenju-solitarne ili juvenilne koštane ciste
30.znak ilijakalnih apofiiza(risserov znak) važan je u dijagnostici-skolioze
31.jedini mm koji nije dio rotatorne-teres major
32.među kretnjama skapule ne ubrajamo-fleksiju i ekstenziju
33. odizanjem skapule odstražnje torakalne stijenke radi slabosti mm.serratus anterior se
zove-scapula alta
34.bankartova lezija u području ramena vezana je uz-labralni kompleks
35.najčešća luksacija ramena -stražnja
36..ukrućeno rame(smrznuto rame)-bolesnici su obično u dobi između 40 do 60 godina
37.u kalcificirajucem tendinitisu ramena kalcifikat se obicno nalazi u tetivi-supraspinatusu
38.radioulnarna sinosinteza-koštani spoj između radijusa i ulne
39.camptodactylia označuje-fleksijski položaj prsta ruke
40.finkelsteinov znak povezujemo uz-dequervainovu bolest
41.prijelom radijusa na "tipičnom mjestu" se odnosi na koji dio kosti-distalnu metafizu
42.u kanalikularne sindrome povezujemo sve osim-sidrom tibialis posteriora
43. gowersov znak povezujemo uz-duchenne mišićnu distrofiju
50.hallux valgus nije karakteriziran-smanjenim I metatarzalnim kutom

Bilo je köhlerova bolest-zahvaca os naviculare,

koji deformitet stvara volkmanova kontraktura -pandzasta saka,
pes equinus -oslon na vanjsku stranu/lateralno,
guyonov kanal-zahvaca nervus ulnaris,

30
karpalni kanal-pritisak na nervus medianus,
legg calve peterson- nekroza epifize glave femura,
vertebralni sindrom, test prednje ladice- prednji krizni ligament,
lachmanov test- isto prednji krizni ligament,
trendelebrurgov znak- gluteus medius i minimus slabost
osgood schlaterova bolest- juvenilna ostehondroza tuberositas tibie,
spondilolisteza-klizanje kraljezaka,
patela baja- nisko polozena patela,
sto zahvaca zlokobni trijas- medijalni kolateralni, medijalni menisk, prednji krizni lig.
kakvih su oblika osteosarkom-zraka izlazećeg sunca
ewingov tumor-lukovica
kod kojih bolesti je karakt.penjanje po natkoljenici-m.distrofiji
kolodijafizalni kut femura kod odralih iznosi-126:133
znak žabljih usta-ozljeda med.kolateralnog ligg.
drop testom testiramo-m.supraspinatus
ra najčešće zahvaća-zg.šake i stopala
skolioza dijagnoza-adamov test
pseudoartroa-nakon 8 mj
najčešća bolest perifernog živca-sindrom karpalnog kanala
grba u skoliozi zbog-horizontalnog pomaka
kut nošenja kod muškarca 5-10,a kod žena 15 stupnjeva
de quervinova bolest zahvaća-tensonovitis.tj upala tetiva u području ispod palca ,najčešće
zahvaća m.extensor pollicis brevis i m.abd.pollicis longus
bjelančevine u mokraći-mijelom
ski punkt zahvaća-med.kolateralni ligg
gigantocelularni tumor -20:40 god
frozen shoulder-40:60 god
lezija b.brachii-duga glava
teniska loptica četvrtasta glava i žablja usta tu test za-ozljede kolateralnog ligg
osteogenessis imperfecta-plave sklere
ortolanijev test-prirodno iščešenje kuka
rahitis simptomi-def.kosti,snižen fosfor,žablji tbuh
vertebrogeni sindrom-prenošenje boli u druge dijelove tijela
legg calve eterson-nekroza epifizne glave femura
gornja erbova kljenut-c5 c6 c7 korijeni
najčešći sindrom karpalnog kanala-pritisak na n.medianus širi se bol u prste dlan lakat i
rame
guyonov kanal-n-ulnaris
rigidnost-ukoćenost
pes eqinuis-oslonac lateralno
juvenilna cista-neodgovarajiuca osifikacija
normalno koštano cijeljenje-anatomska repozicija i mirovanje ulomaka
spasticitet -džepni nožić
gdje su najčešće deg-promjene na šaci-bouchard pip heberdenova dip
kut torzije kuka iznosi 12 stupnjevasynovialna osteohondroza-okoštavanje synovie

1. Razvojno iščašenje zgloba kuka

31
 -može imati pozitivan Gallaezzijev znak
2. Thomasov hvat
-omogućava dijagnostiku fleksije kontrakture u području kuka
3. Osteochondritis dissceans koljena
-je odvajanje dijela hrskavice sa subhondranom kosti od zglobne površine
4. Komponenta pes ekvinovarusa nije
-abduktus
5. Halux valgus je karakteriziran
-unutarnjom rotacijom palca
6. Hill-sachsova lezija
-može nastati nakon luksacije ramena
7. Osteomijelitis se liječi
-antibiotskom terapijom, otvaranjem žarišta i tolaetom, te stabilnom
8. Radiološki znak degenerativnih promjena zgloba je
-sve (suženje,sklerozacija,cistične šupljine)
9. Duchenne-ova mišićna distrofija karakterizira
-goversov znak
10. U tumore koštane srži ne spada
-hondrom
11. U zloćudne tumore ne spada
-osteoid osteom
12. Tumor koji stvara kost
-svi (osteosarkom, osteom,osteoid osteom)
13. Prilikom stajanja na jednoj nozi
-sve navedeno (medijalna poluga, opterećenje zgloba, snaga..)
14. Kod kokse valge
-opterećenje kuka je veće u odnosu na normalni kuk ili koksu varu
15. Kod antalgičnog šepanja naginjanjem tijela na bolesnu stranu
-skraćujemo medijalnu polugu
16. Prilikom oštećenja kuka
-sve (štap nosimo, pomoću štapa, pomoću štapa)
17. Deqervainova bolest
-karakterizirana je pozitivnim finkelsteinovim znakom
18. Kod puknuća prednje ukrižene sveza pozitivan je
-test prednje ladice
19. Skolioza je
-trodimenzionalna deformacija kralježnice
20. Hallux rigidus karakterizira
-ograničenje pokretljivosti bazalnog palčanog zgloba
21. Os trigonum
-smještena je iza processus posterior tali
22. Sindrom guyonovog kanala
-karakterizira kompresija ulnarnog živca
23. Zlokobni trijas koljena je
-ozljeda medijalnog meniska medijalnog kolateralnog ligamenta
24. Osteosinteza je
-kirurški zahvat kojim se spajaju i učvršćuju fragmenti kosti nakon prijeloma
25. Artroliza je
-zahvat kojim se zglobu pokušava vratiti gibljivost
26. Fokomelija je
-disrupcija
27. Achondroplasia je poremećaj lokaliziran u

32
 -ploči rasta
28. Osteoporoza
-je karakterizirana smanjenom masom kosti po jedinici volumena
29. Juvenilna osteohondroza tuberositas tibije je
-osgood-schlatterova bolest
30. Sklerozirajući osteomijelitis
-lokaliziran je u području dijafiza dugih kostiju
31. Sekundarno koštano cijeljenje
-sve (karakterizirano, nastaje, prirodni proces)
32. Drehmanov znak
-pozitivan je kod epifi.. glave bedrene kosti
33. Prethesova bolest je
-avaskularna nekroza epifize glave bedrene kosti
34. Ozljeda medijalnog kolateralnog ligamenta liječi se
-primjenom ortoza
35. Skakačko koljeno
-ništa

1. Lachmanov test-c)je pouzdaniji od testa prednje ladice

2.Kod puknuća ahilove tetive pozitivan je- thompsonov test
3.spondilolisteza-poskliz kralježaka jedan u odnosu na drugi
4. hallux rigidus karakteriza-ograničenje pokretljivosti bazalnog palčanog zgloba
5. os naviculare extrnum-nalazi se uz vanjski rub kuboidne kosti
6.sindrom karpalnog kanala-karakterizira kompresija n.medijanusa
7.zlokobni trijas koljena-ozljeda med.meniska,med.kolartelanog i prednje ukriž
8.nešto....šenje zgloba kuka-može se lijeiti primjenom pavlekovih remenčića
9-bolnost i otok u projekciji tuberositas tibije najvjerojatnije je posljedica--morbus osgood schlatter
10. valgus koljena-liječi se isključivo primjenom artoze
11.komponenta pes ekvinovarusa nije-planus
12.halux valgus je karakterizirana-sve navedeno
13.bankartova lezija-može nastati nakon luksacije ramena
14.kalcificirajuci tendinitis ramena-svime navedenim se liječi
15.radiološki znas degenerativnih promjena zgloba-suženje zg.pukotine
16.spinu bifidu karakterizira-rascjep lukova kralješka
17.zglob može primiti najviše tekucine u-srednjem položaju
18.klinički duljinu donjeg ekstr.mjerimo-od spine ilijake anterios usperior do vrha med.maleola
19.osteotomija je-operativno prerezivanje kostiju
20.prilikom stajanja na jednoj nozi-opterećenje kuka je oko 4 puta veceod tjelesne težine
21.kod kokse vare- sve navedeno
22.kod antalgičnog šepanja naginjanjem tijela na bolesnu stranu-smanjenje opterećenja kuka
23.prilikom oštećenja kuka-sve navedeno
24.kut torzije ili antverzije femuru u odraslih u presjeku iznosi-više od 133
25.uznapredovali slučajevi artroze kuka najčešće se liječe-zamjenom zg.uradnjom tep kuka
26.dijagnostički znak puknuća med.kolaterlanog ligg.je-znak žabljih usta
27.skakačko koljeno-sve navedeno
28.spušteno stopalo -karakterizira spušteni medijalni uzdužni svod stopala
29.pozitivan balotman patele-ništa od navedenog
30.sindrom smrznutog ramena karakterizira-skvrčena zadebljana zg.čahura
31.risserov znak-određuje stupanj deformacije kralježnice
32.osteosinteza je-kiruški zahvat kojim se spajaju i učvrščuju fragmenti kosti nakon prijeloma

33
633.idiopatska strukturna skolioza-najčešće se pojavljuje u vrijeme pubertetskog zamaha rasta
34.pseudoartroza-poremećaj gdje 8 mjesecinakon ozljede il zahvata nije nastalo cjeljenje
35.dupuytrenova kontraktura-ništa od navedenog
36.osteporoza-sve navedeno
37.tenosinovitis kratkog ekstenzora i dugog abd.palca-sve navedeno
38. mr.klenbock-je sinaptička nekroza lunatuma
39.sekundarno koštano cijeljenje-karakterizirano stvaranjem kalusa
40.lateralni epikondilitis lakta-može se liječiti poštedom ,nesterodini, protuupalnim lijekovima
41.speedov test-može se ukazati na ozljedu bicepsa u području ramena
42.proteza-funkcionalni i estetski nadomješta izbugljeni ud
43.klipel feiov sindrom-je defekt segmentacije vratnih kralježaka
44.osteochondritis dissecans-sve navedeno
45.miš.rotatorne manžete čini-subskapularis
46.škljocavi kuk -karakterizira preskakanjem traktusa iliotibijalisa preko velikog trohantera
47.supraspinatus test se izvodi .abdukcijom protiv otpora
48.reumatoidni artritis-karakterizira stvaranjem panusa
49.madelungova deformacija-karakterizirana je oalmarnim pomakom šake u odnosu na podlakticu
50.thomasov hvat-koristi se u svrhu dijagnostike fleksorne kontrakture u području kuka

1.u liječenju razv.poreme.dječjeg kuka ne koristimo.farmaceutsku terpiju

2.najčešći primarni zloć tumor sustava za kretanje -osteosarkom
3.karakt.osteod ostema-moći bolovi,veličina do 1 cm,centralno prosvj
4.pseudoartroza -stanje kada prijelom ne zacjeli nakon 8 mj
5.sudeckov sindrom-proces lokalnog cijeljenja praćen distrofijom iatrofijom mekih dijelova i kostiju
6.koji org.uzrokuje poliomyelitis dječja kljenut-virus
7.što jeošteč.kod jdečke možd.kljenuti-lezija central motor.neurona
8.opera.liječenje prijeloma-osteosinteza
9.med.epikondilitis(golferski) posljedica prenaprezanja hvatišta tetive-fleksora šake
10.poten.lokalno agres tumor s prijelaznim osob.od dobročudnog prema zločudnom tumoru-
gigautocelurarni
11.perthesova bolest se najčešće javlja-odmuiranje stanice bedrene kosti najčešće u dobi od-6 do 7
godina
12.liječenje sindroma prenaprezanja-prestanak sportske aktivnosti
13.metoda koja izlaže pacijenta zračenju-ct
14.pavlekove remenčiće-liječenje dječjeg iščešenja kuka
15.sidrom prenaprezanja nastaje kao posljedica djelovanja-dugotrajne ponavljajuće mikrotraume
16.hallux valgus -moze nastati kao posljedica nošenja visokih peta i uske obuće
17.što označva pojam torticollis congenita-prirođeni krivi vrat
18.lezijom kojeg lig.dobivamo pozitivn test prednjeladice-prednjeg križnog ligg
19.koja je metoda izbor za prikaz unutrašnjih ozljeda koljena-MR
20.što ispitujemo eletromiografijom-mišiće
21.dobroćuidne tumore ne karakterizora-stvaranje udaljenih metastaza
22.cobbovim kutom određujemo.stupanj zakrivljenosti skolioze
23.u liječenju skakačnog koljena ne primjenjujemo-kiruški zahvat
24.što jeključno za rano otkrivanje razvojnog poremećaja kuka-uzv kukova
25.koju metodu najčešće koristimo u liječenju lakših oblika pes ekvinovarusa-ponsetijevu metodu
manipulacije i gipsanje
26.osim uloge u sustavu za kretanje,koštani ima važnu -metaboličku ulogu
27.kod rasterećenja lijevog kuka štap nosimo u-desnoj ruci
28.najslabija karika miš-košt.sustava od djece sportaša i njačešćemjesto razvoja sindroma
prenaprezanja-tetivno mm spojnica
29.koji od navedenih stanja ne spada u sindrom prenaprezanja-stres fruktura tibije

34
30.koja je bakterija najčešći uzročnik osteomijalitisa-stphylococcusaureus pyogenes
31.što je osteotomija-operativno prerezivanje kostiju
32.najvažniji i najčešći simptom kod bolesnika sa sindromo prenaprezanja-bol
33.koje od navedenih stanja ne spada u pataloške promjene na stopalu?-polidaktilija
34.u liječenju idipatskih adolescentnih skolioza sa cobbovim kutem preko 45 stupnjeva koristimo se -
operacijom
35.što je osteomijalitis-infekecija kosti
36.kod epofiolize glave bedrene kosti osnovni problem je-smanjenje koštane mineralne gustoce u
području gave bedrene kosti
37.hondrosarkom-zločudni tumor koji stvara hrskavicu
38.tumore sustava za kretnju liječimo-svim navedenim
39.gdje nastaje severova bolest-na apofizi kalkaneusa

Bilo je köhlerova bolest-zahvaca os naviculare,

koji deformitet stvara volkmanova kontraktura -pandzasta saka,
pes equinus -oslon na vanjsku stranu/lateralno,
guyonov kanal-zahvaca nervus ulnaris,
karpalni kanal-pritisak na nervus medianus,
legg calve peterson- nekroza epifize glave femura,
vertebralni sindrom, test prednje ladice- prednji krizni ligament,
lachmanov test- isto prednji krizni ligament,
trendelebrurgov znak- gluteus medius i minimus slabost
osgood schlaterova bolest- juvenilna ostehondroza tuberositas tibie,
spondilolisteza-klizanje kraljezaka,
patela baja- nisko polozena patela,
sto zahvaca zlokobni trijas- medijalni kolateralni, medijalni menisk, prednji krizni lig.
kakvih su oblika osteosarkom-zraka izlazećeg sunca
ewingov tumor-lukovica
kod kojih bolesti je karakt.penjanje po natkoljenici-m.distrofiji
kolodijafizalni kut femura kod odralih iznosi-126:133
znak žabljih usta-ozljeda med.kolateralnog ligg.
drop testom testiramo-m.supraspinatus
ra najčešće zahvaća-zg.šake i stopala
skolioza dijagnoza-adamov test
pseudoartroa-nakon 8 mj
najčešća bolest perifernog živca-sindrom karpalnog kanala
grba u skoliozi zbog-horizontalnog pomaka
kut nošenja kod muškarca 5-10,a kod žena 15 stupnjeva
de quervinova bolest zahvaća-tensonovitis.tj upala tetiva u području ispod palca ,najčešće zahvaća
m.extensor pollicis brevis i m.abd.pollicis longus
bjelančevine u mokraći-mijelom
ski punkt zahvaća-med.kolateralni ligg
gigantocelularni tumor -20:40 gpod
frozen shoulder-40:60 god
lezija b.brachii-duga glava
teniska loptica četvrtasta glava i žablja usta tu test za-ozljede kolateralnog ligg
osteogenessis imperfecta-plave sklere
ortolanijev test-prirodno iščešenje kuka
rahitis simptomi-def.kosti,snižen fosfor,žablji tbuh
vertebrogeni sindrom-prenošenje boli u druge dijelove tijela

35
legg calve eterson-nekroza epifizne glave femura
gornja erbova kljenut-c5 c6 c7 korijeni
najčešći sindrom karpalnog kanala-pritisak na n.medianus širi se bol u prste dlan lakat i rame
guyonov kanal-n-ulnaris
rigidnost-ukoćenost
pes eqinuis-oslonac lateralno
juvenilna cista-neodgovarajiuca osifikacija
normalno koštano cijeljenje-anatomska repozicija i mirovanje ulomaka
spasticitet -džepni nožić
gdje su najčešćedeg-promjene na šaci-bouchard pip heberdenova dip
kut torzije kuka iznosi 12 stupnjevasynovialna osteohondroza-okoštavanje synovie

7.jedna od navedenih struktura navedenih bolesti stopala koja se primarno liječi kiruški-vlažna
gangrena prsta na stopalu
8.točna činjenica o ahilovoj tetivi-ruptura se može detekritrati thopsonovim hvatom lista
9.za sve navede dijelove stopala je normalno da dodiruju tlo prilikom hoda-med.svod stopala
10.za uganuće gležnja sa mini.oteklinom,stabilnim gležnjem i bez...hodanju,prvi red liječenja-
mirovanje hladni oblozi držanje noge na povišenom i zavoj
11.aseptična upala jedne ili više rebrenih hrskavica se naziva-tietze sindrom
12.najčešći uzročnik akuznog egzogenog osteomijalitisa je-staphylococus aureus
13.specifični osteomijalitis je-tuberkoluzni osteomijalitis
14.akutni hematogeni osteomijalitis se lokalizira u-metafizi dugih kostiju
15.vrsta prijeloma učestala u atletičara koja nastaje od ponavljajućih mikrotraumi na kosti je-prijelom
zamora(stres fraktura)
16.panus je karakterističan za-reumatoidni artritis
17.u liječenju degenerativne bolesti koljena ne spada-korektivne osteotomije
18.u artropatije ne spada-infekcijskaartropatija
19.haversova pregradnja karakteristicna je za-primarno koštano cijeljenje
20.u razgradnji kosti najvažniju ulogu ima-osteoklast
21.o pseudoartrozi govorimo ako nije došlo do cijeljenja kosti nakon koliko mjeseci ---prijeloma-8
mjeseci
22.za sudeckovu diftrofiju nije karakt-povišenje tjelesne temp.
23. u liječenju sudecka ne koriste se-antibiotici
24.u slučaju dječje moždane kljenuti točno je-bolest je perifernog motneurona
25.najčešći klinički oblik dječje moždane kljenuti je-spastični oblik
26.s obzirom na biološko ponašanje danas je opće prihvaćena podjelaennekingu
27.u dobročudne tumore koji stvaraju kost uvrštavamo-osteom
28.noćna bol koja se smiruje uporabom salicilata karakteristicna je za-osteoid osteom
29.lokalno uštrcavanje preprata kortikosteroida s produženim dijelovanjima koristimo u liječenju-
solitarne ili juvenilne koštane ciste
30.znak ilijakalnih apofiiza(risserov znak) važan je u dijagnostici-skolioze
31.jedini mm koji nije dio rotatorne-teres major
32.među kretnjama skapule ne ubrajamo-fleksiju i ekstenziju
33. odizanjem skapule odstražnje torakalne stijenke radi slabosti mm.serratus anterior se zove-
scapula alta
34.bankartova lezija u području ramena vezana je uz-labralni kompleks
35.najčešća luksacija ramena -stražnja
36..ukrućeno rame(smrznuto rame)-bolesnici su obično u dobi između 40 do 60 godina
37.u kalcificirajucem tendinitisu ramena kalcifikat se obicno nalazi u tetivi-supraspinatusu
38.radioulnarna sinosinteza-koštani spoj između radijusa i ulne
39.camptodactylia označuje-fleksijski položaj prsta ruke
40.finkelsteinov znak povezujemo uz-dequervainovu bolest

36
41.prijelom radijusa na "tipičnom mjestu" se odnosi na koji dio kosti-distalnu metafizu
42.u kanalikularne sindrome povezujemo sve osim-sidrom tibialis posteriora
43. gowersov znak povezujemo uz-duchenne mišićnu distrofiju
50.hallux valgus nije karakteriziran-smanjenim I metatarzalnim kutom

Prethesova bolest je: (legg-calve)

e) epifizeoliza glave bedrene kosti
f) avaskularna nerkoza epifize glave bedrene kosti
g) tranzitoini sinouitis zgloba kuka
h) ništa od navedenog

Skakačko koljeno:
e) spada u kanalikularne sindrome
f) u 80% slučajeva zahvaća apeks patele
g) liječi se prevenstveno operacijski
h) ništa od navedenog

Ozljeda medijalnog kolateralnog ligamenta liječi se:

e) isključivo operacijski
f) primjenom ortoza
g) kortikosteroidnom terapijom
h) ništa od navedenog

Mb. Blount:
e) tibija valga
f) tibija vara
g) javlja se najčešće u starije populacije
h) ništa od navedenog

Smrznuto rame:
e) karakterizira ograničenje aktivne i pasivne pokretljivosti ramena
f) karakterizira smanjen opseg aktivnih, a očuvane pasivne pokretljivosti ramena
g) liječi se isključivo operacijski
h) ništa od navedenog

Infraspinatus test izvodi se:

e) abdukcijom protiv otpora
f) unutarnjom rotacijom protiv otpora
g) vanjskom rotacijom protiv otpora
h) antefleksijom protiv otpora

Artroliza je:
e) zahvat kojim se zglobu pokušava vratiti gibljivost
f) kirurški zahvat ukočenja zgloba
g) zahvat otvaranja zgloba
h) zahvat kojim se formira zglob koji morfološki i funkcionalno odgovara normalnom

Fokomelija je:
e) malformacija
f) deformacija

37
 g) displazija
h) disrupcija

Kod antalgičnog šepanja naginjanjem tijela na bolesnu stranu:

e) produžavamo lateralnu polugu
f) skraćujemo lateralnu polugu
g) produžavamo medijalnu polugu
h) skraćujemo medijalnu polugu

U tumore koštane srži ne spada:

a)Ewingow sarkom
b)Hondrom
c)Mijelom
d)Retikuosarkom

Kod pesudoartroze koštano cijeljenje nije nastupilo nakon:

e) 10 mjeseci
f) 8 mjeseci
g) 4 mjeseca
h) 6 mjeseci

U skupinu tumora koji stvaraju hrskavicu ne spada:

e) hordom
f) osteohondrom
g) hondroblastom
h) hondrosarkom

Mišiće rotatorne manšete ne čini:

e) subscapularis
f) teres major
g) supraspinatus
h) infraspinatus

Radiološki znak degenerativnih promjena zgloba je:

e) suženje zglobnog prostora
f) sklerozacija zglobnih ploha
g) cistične šupljine i osteofitoza
h) sve navedeno

Tumor koji stvara kost je:

e) osteosarkom
f) osteom
g) osteid-osteom
h) svi navedeni

Prilikom stajanja na jednoj nozi:

e) medijalna poluga je oko 3 puta duža
f) opterećenje zgloba kuka je oko 4 puta veće od tjelesne težine
g) snaga pelvitrohanterne muskulature mora biti oko 3 puta veća od težine
h) sve navedeno

38
Kod kokse valge:
e) dužina medijalne poluge je manja nego kod normalnog kuka
f) dužina lateralne poluge je veća nego kod normalnog kuka
g) opterećenje kuka je veće u odnosu na normalni kuk
h) sve navedeno

Ortoza:
e) funkcionalno i estetski nadomješta izgubljeni ud
f) služi za kontrolu i poboljšanje funkcije dijelova tijela
g) se ubrajaju u pomagala za kretanje
h) sve navedeno

Prilikom oštećenja kuka

a) štap nosimo u suprotnoj ruci
b) pomoću štapa prividno smanjujemo težinu tijela
c) pomoću štapa smanjuje se mišićna sila potrebna za održavanje ravnoteže
d) sve navedeno

Klippel Feilov sindrom:

e) je defekt segmentacije vratnih kralješaka
f) nastaje kao posljedica porođajne traume
g) karakteriziran je kontrakturom i oteklinom sterno kle
h) sve navedeno

Spondilolisteza:
e) se dijagnosticira postraničnom rtg snimkom
f) označava klizanje kralješka prema naprijed (NAJČEŠĆE L4 I L5)
g) liječi se neoperacijski i operacijski
h) sve navedeno

Osteomijelitis se liječi:
e) kortikosteroidima
f) primjenom metoda fizikalne terapije
g) antibiotskom terapijom, otvaranjem žarišta i toaletom te stabilnom
osteosintezom
h) svime navedenim

Hill-Sachenova lezija:
e) može nastati nakon luksacije ramena
f) uvijek nastaje nakon prijeloma kuka
g) se liječi ugradnjom endoproteze kuka
h) nastaje kao posljedica puknuća kvadricepsa

DeQervainova bolest:
e) karakterizirana je pozitivnim Finkesteinovim znakom
f) naziva se stenozirajući tensinosinovitis
g) liječi se primjenom antibiotika
h) sve navedeno

39
Kod puknuća prednje ukrižene sveze pozitivan je:
e) Tomasov hvat
f) test prednje ladice
g) Ortolani test
h) supraspinatus test

Skolioza je:
e) poremećaj zaraštenja kosti
f) izbočenje diska izvan njegovih normalnih granica
g) suženje spinalnog kanala
h) trodimenzionalna deformacija kralježnice

Thomasov hvat:
e) se koristi u dijagnostici rupture Ahilove tetive
f) omogućava dijagnostiku rupture rotatorne manšete
g) omogućava dijagnostiku fleksijske kontrakture u području kuka
h) je naginjanje tijela na stranu bolesnog kuka u svrhu održavanja ravnoteže

Osteochondritis dissecans koljena:

e) je upala kosti
f) je odvajanje dijela hrskavice sa subhondranom od zglobne površine
g) liječi se isključivo medikamentozno
h) liječi se primjenom antibiotika

Komponenta pes ekvinovarusa nije:

e) kavus
f) unutarnja rotacija potkoljenice
g) aduktus
h) abduktus

Halux valgus je karakteriziran:

e) unutarnjom rotacijom palca
f) smanjenim I. Intermetatarzalnim kutem
g) varusom palca
h) ništa od navedenog

Oštećenje tetive bicepsa:

e) najčešće nastaje uslijed sindroma sraza
f) karakterizira pozitivan Speedov test
g) može se dijagnosticirati ultrazvukom
h) sve navedeno

Madelungova deformacija:
e) je prirodni manjak podlaktičnih kostiju
f) je prirođeno iščašenje glave radijusa
g) karakterzirana je palmarnim pomakom šake u odnosu na podlakticu
h) koštani je spoj između radijusa i ulne

Epicondylitis humerusa:

40
 e) liječi se primjenom nesteroidnih protuupalnih lijekova
f) liječi se primjenom ortoze za ručni zglob
g) primjenjuje se podlaktna poveska
h) sve navedeno

Razvojno iščašenje zgloba kuka:

e) može imati pozitivan Galleazijev znak
f) liječi se primjenom remenčića po Chenesu
g) vrlo rijetko zahtijeva liječenje
h) najučestalija dijagnostička metoda je rtg snimka zdjelice s kukovima

Achondroplasia je poremećaj lokaliziran u:

e) epifizi
f) ploči rasta
g) metafizi
h) dijafizi

Ostoporoza:
e) je smanjena mineralizacija koštanog matriksa
f) liječi se imobilizacijom
g) sve navedeno
h) je karakterizirana smanjenom masom kosti po jedinici volumena

Juvenilna osteohondroza tuberositas fibije je:

e) Osgood-Schlatterova bolest
f) Blountova bolest
g) Legg-Calve-Perthesova bolest
h) Severova bolest

Sklerozirajući osteomijelitis:
e) akutni je oblik osteomijelitisa
f) pojavljuje se u području metafiza dugih kostiju
g) lokaliziran je u području dijafiza dugih kostiju
h) sve navedeno

Sekundarno koštano cijeljenje:

e) je karakterizirano stvaranjem kalusa
f) nastaje kada koštani ulomci nisu u stanju mirovanja
g) je prirodni proces cijeljenja kosti
h) sve navedeno

Hallux rigidus karakterizira:

e) deformacija malih prstiju stopala
f) ograničenje pokretljivosti bazalnog palčanog zgloba
g) bolna pokretljivost gležnja
h) nestabilnost gležnja

Os trigonum:
e) je izbočina pete MT kosti
f) smještena je na navikularnu kost

41
 g) nalazi se uz vanjski rub kuboidne kosti
h) smještena je iza procesusa posterior tali

Sindrom Gujonovog kanala

a)karakterizira kompresija ulnarnog živca

Zlokobni trijas koljena je:

e) posljedica skakačkog koljena
f) med. menisk, med. kol. lig i prednja ukrižena
g) med. menisk, lat. kol. lig i stražnja ukrižena
h) samoizlječiva bolest

Komplikacija prednje luksacije ramena je:

- Hill Sachsova lezija i Bankratova lezija

...sa sprenglelovom deformacijom lopatica ima

 visoko polazna lopatica
 lopatica manja i položena visoko
 ograničena abdukcija ramena

Patuljasti rast bolesnika s ahondroplazijom posljedica je poremećaja:

 ehondralne asifikacije ploče rasta

Osteosarkom na RTG slici ima karakterističan oblik:

 zraka izlazećeg sunca

Erwingov sarkom na RTG slici ima karakterističan oblik:

 lukovice

Najčešća lokalizacija juvenilne ciste je:

 proksionalni okrajci humerusa i femura kao osteotoksično područje
 ispunjena je čistom, žućkastom ili crvenkastom tekućinom

"Četvrtasta glava", "žablji trbuh" i "fenomen stolnoteniske loptice" karakteristični su za:

 rahitis
Karakteristična deformacija donjih ekstremiteta bolesnika s rahitisom:
 crura i genua vara

Drehmannov znak:
 pozitivan kod epifizeolize glave bedrene kosti
 gluteus medius

Mijelom je tumorska bolest kosti kod odraslih. Histološki u tumoru dominira:

 plazma stanice

Za primarno koštano cijeljenje kosti važno je:

 mirovanje koštanih ulomaka
 kontaktno ili pukotinska

42
Dječja kljenut posljedica je oštećenja:
 perifernog motornog neurona

Dječja moždana kljenut posljedica je oštećenja
 velikog mozga
 (lediran je centralni motorni neuran, a periferni intaktan)

3 oblika pes ekvinovarusa:

 teratološki (atipični), deformacijski (idiopatski) i malpozicijski (posturalni)

Znak žabljih usta:

 medijalnog kolateralnog ligamenta (kod rupture)

Legg-Calve-Perthesova bolest:
-avaskularna nekroza epifize bedrene kosti

Stražnja luksacija:
 epi napad, strujni udar, pad s motora

Skolioza:
 Adamsov test pretklona
 iskrivljenje kralježnice – rotacija kralješaka oko uzdužne osi u horizontalnoj ravnini
 trodimenzionalno iskrivljenje

Porođajna kljenut dovodi do oštećenja plexusa brachialis:

 zahvaćeni su korjeni živaca (C5, C6, C7), Erbova kljenut

Osteogenesis imperfekta (bolest krhkih kostiju ili staklene kosti) karakterizira:

 labavosti zglobova

Bolesnici s artrogriprozom imaju:

 kontrakture zglobova

U dobroćudne tumore koji stvaraju kost uvrštavamo:

e) eozinofilni granulom
f) osteosarkom
g) osteom
h) salitarna koštana cista

Noćna bol koja se smiruje uporabom salicitata karakteristična je za:

e) osteosarkom
f) hondrom
g) Ewingov sarkom
h) osteoid-osteom

Lokalna uštrcavanja preparata kortikosteroida s produženim djelovanjem koristi se u

liječenju:
e) solitarne ili juvenilne koštane ciste

43
 f) neosificirajućeg fibroma
g) pigmentiranog vilonodularnog sinovitisa
h) paraostealnog osteosarkoma

Znak ilijakalnih apofiza (Risserov znak) važan je u dijagnostici:

e) caccigodynie
f) spondilolisteze
g) degenerativnih promjena kralježnice
h) skolioze

Pes excavatus (cavus) najčešće je posljedica:

 mišićnih i neuroloških bolesti

Mjerenjem metatarzalnog indeksa:

 dužina prve i druge metatarzalne kosti

Kako se skolioza može najbolje uočiti

 testom pretklona

Procjenu koštane zrelosti možemo odrediti procjenom ilijakalnih epofiza. Okoštavanje

počinje:
 spina iliaka anterior superior prema spini iliaka posterior superior

Pozitivan Laseg znak posljedica je istezanja:

 spinalni živac ishias (test hoda se provodi preko stopala)

S obzirom na biološko ponašanje tumora danas je opće prihvaćena podjela po:

e) Bakeru
f) Shapartu
g) Ennekingu
h) Codmanu

Pojam Scheuermannova bolest je vezana uz:

e) rame
f) kralježnicu
g) lakat
h) kuk

Radioulnarna sinostoza:
e) koštani je spoj između radijusa i ulne
f) prirođeno je iščašenje glavice radijusa
g) palmarni je pomak šake u odnosu na podlakticu
h) posljedica je degenerativnih oštećenja

Camptodactylia označuje:
e) radijus je skraćen ili ga nema
f) nedostaje distalni dio gornjeg ekstremiteta

44
 g) kongenitalni škljocavi prst
h) fleksijski položaj prsta ruke

Finkelsteinov znak povezujemo sa:

e) Madelungov deformitet
f) Sudeckova distrofija
g) ____________ ishemična kontraktura
h) DeQervainova bolest

Pozitivan Duchenov znak označava:

 nemogućnost stajanja na jednoj nozi

Pierre-Marie-Bambergerova bolest spada u:

e) arteopulmonarne artropatije
f) neuroartropatije
g) hemofiličke artropatije
h) karcinoidne artropatije

Sprengelov deformitet ramena karakterizira:

e) medijalni rub lopatice je odignut od prsnog koša
f) kongenitalna speudoartroza klavikule
g) visoko položena lopatica
h) malformacija membranoznog i hrskavičnog dijela ključne kosti

Bankartova lezija u području ramena vezana je uz:

d) labralni kompleks (labro-ligamentarni sustav)-
e) odvajanje čauhure i labruma od prednjeg ruba glenoida
f) tetivu duge glave bicepsa
g) akromioklavikularni zglob

Stražnja laksacija ramena:

e) češća je od prednje
f) uglavnom je prirodna
g) nastaje često kao posljedica epileptičkog napadaja
h) ruka se nalazi u vanjskoj rotaciji i nemoguća je unutrašnja rotacija

Ukrućeno rame (smrznuto rame):

e) promjene su nereverzibilne
f) RTG snimka pokazuje kalcifikate u području rotatorne manšete
g) povezuje se uz značajniju traumu ramena
h) bolesnici su obično u dobi između 40 do 60 godina

Subakromijalni sindrom sraza karakterizira:

e) započinje rupturom rotatorne manšete
f) nastaje kompresijom između labruma i duge glave bicepsa
g) potrebno je izbjegavati rad s rukom iznad razine ramena
h) konzervativno liječenje je vrlo rijetko uspješno

45
Osnovni princip u liječenju sindroma prenaprezanja je:
e) operacija
f) pošteda i modifikacija treninga
g) fizikalna terapija
h) lokalna infiltracija kortikosteroida

Najslabija karika mišićno-koštanog sustava kod djece sportaša i najčešće mjesto razvoja
sindroma prenaprezanja je:
e) tetivno-mišićna spojnica
f) spongiozna kost
g) hrskavica rasta
h) zglobna kapsula

Koje od navedenih stanja ne spada u sindrome prenaprezanja:

e) tendinoza Ahilove tetive
f) stres fraktura tibije
g) ruptura medijalnog meniska
h) lateralni epikondilitis

U liječenju DeQuervainove bolesti (stenozirajućeg tenosinovitisa m. abductor pollicis longusa

i m. extenzor pollicis brevisa) liječenje uključuje primjenu ortoze. Koju ortozu primjenjujemo
u liječenju ovog sindroma prenaprezanja?
e) ortozu za imobilizaciju ramena
f) ortozu za imobilizaciju palca i ručnog zgloba
g) ortozu za imobilizaciju svih prstiju i ručnog zgloba
h) ortozu za imobilizaciju ručnog zgloba i lakta

Što je ključno za rano otkrivanje razvojnog poremećaja kuka?

e) razgovor s majkom
f) RTG kukova
g) UZV kukova
h) praćenje djetetova razvoja

Koju metodu najčešće primjenjujemo u liječenju lakših oblika prirođenog pes ekvinovarusa?
e) operaciju
f) ortoze
g) fizikalnu terapiju
h) Ponsetijevu metodu manipulacije i gipsanja

Osim uloge u sustavu za kretanje, koštani sustav ima vrlo važnu:

e) cirkulatornu ulogu
f) respiratornu ulogu
g) metaboličku ulogu
h) probavnu ulogu

Kod rasterećenja lijevog kuka štap nosimo u:

e) lijevoj ruci

46
 f) desnoj ruci
g) obje ruke
h) malo u lijevoj, malo u desnoj

Što nije točno za artrozu kuka?

e) vodeći je simptom bol pri hodu lokaliziran u preponi, bedru, sprijeda ili straga
f) bolna vanjska rotacija
g) moguće skraćenje noge zbog migracije glave femura superolateralno
h) bol se može reflektirati u koljeno i činiti dijagnostički problem

Ozljedu prednje ukrižene sveze koljena kod mladih, aktivnih ljudi najčešće liječimo:
e) ortozom
f) operacijom
g) fizikalnom terapijom
h) magnetoterapijom

U liječenju skakačkog koljena ne primjenjujemo:

e) ortozu za stabilizaciju koljena
f) fizikalnu terapiju
g) kirurški zahvat
h) podivernu manšetu

Najčešći sindrom prenaprezanja u području ramena je:

e) ruptura rotatorne manšete
f) prednja nestabilnost
g) sindrom subakromijalnog sraza (impingement sindrom)
h) sindrom smrznutog ramena (adhezivni kaspulitis)

Primjena koje metode izlaže pacijenta x-zračenju?

e) UZV
f) CT
g) MRI
h) termografija

Paulikove remenčiće primjenjujemo kod liječenja:

e) trzajne povrede vrata
f) iščašenja ramena
g) distorzije gležnja
h) razvojnog poremećaja dječjeg kuka

Sindromi prenaprezanja nastaju kao posljedica djelovanja

e) kratkotrajne traume veikog inteziteta
f) dugotrajne traume velikog inteziteta
g) kratkotrajne, ponavljajuće mikrotraume
h) dugotrajne, ponavljajuće mikrotraume

Koja je metoda izbora za prikaz unutrašnjih ozljeda koljena?

e) RTG
f) CT

47
 g) scintigrafija
h) MR

Što ispitujemo elektromiografijom?

e) živce
f) mišiće
g) tetive
h) sluh
Dobroćudne tumore ne karakterizira:
e) kapsuliranost
f) statičnost
g) mogućnost spontanog cijeljenja
h) stvaranje udaljenih metastaza

Cobbovim kutom određujemo:

e) koštanu zrelost
f) stupanj zakrivljenosti skolioze
g) rotaciju femura
h) nagib kalkaneusa

Gdje se nalazi rotatorna manšeta:

e) na kuku
f) na ramenu
g) na vratnoj kralježnici
h) na stopalu

Hallux valgus:
e) češće nastaje kod muškaraca
f) nikada ne nastaje kod sportaša
g) može nastati kao posljedica nošenja visokih peta i uske obuće
h) liječimo isključivo nošenjem uložaka

Što označava pojam torticollis congenita:

e) prirođeno šepanje
f) prirođeni krivi vrat
g) prirođeno spušteno stopalo
h) prirođeno sraštenje prstiju

Lezijom kojeg ligamenta dobivamo pozitivan test prednje ladice:

e) prednjeg križnog ligamenta
f) stražnjeg križnog ligamenta
g) medijalnog kolateralnog ligamenta
h) lateralnog kolateralnog ligament

Metabolična bolest kosti u rastu koju određuje nedovoljna mineralizacija koštanog matriksa
zbog poremećaja koncentracije kalcija i/ili fosfora u izvanstaničnoj tekućini ili poremećaj
metabolizma vitamina D nazivamo:
e) giht
f) pseudogiht

48
 g) rahitis
h) Pagetova bolest
Najvažniji i najčešći simptom kod bolesnika sa sindromom prenaprezanja je:
e) crvenilo
f) bol
g) smanjen opseg pokreta
h) nestabilnost zgloba

Koji živac je pritisnut u sindromu karpalnog kanala?

e) medijanus
f) ulnaris
g) radijalis
h) musculakutaneus
Koje od navedenih stanja ne spada u patološke promjene na stopalu:
e) prirođeni pes ekvinovarus
f) polidaktilija
g) fleksibilno spušteno stopalo
h) talus verticalis

Tumore sustava za kretanje liječimo:

e) kemoterapijom
f) radioterapijom
g) operacijom
h) svim navedenim

Gdje nastaje Severova bolest:

e) na apofizi tibije
f) na apofizi kakaneusa
g) na apofizi femura
h) na apofizi v.metatarzalne kosti

Koja je bakterija najčešći uzročnik arteomijelitisa?

e) E. coli
f) Praleus
g) Pseudomonas
h) Staphylococcus aureus pyogenes

Što je to osteotomija:
e) produžavanje kostiju
f) skraćenje kostiju
g) operativno prerezivanje kostiju
h) odstranjenje koštanog ulomka

U liječenju idioatskoh adolescentnih skolioza s Cobbovim kutem preko 45º koristimo se:
e) operacijom
f) vježbama korektivne gimnastike
g) praćenjem
h) ortozom

49
Što je osteomijelitis:
e) infekcija kosti
f) infekcija koštane srži
g) infekcija koštane srži i kosti
h) infekcija koštane srži, kosti i mišića

Kod epifizeolize glave bedrene kosti osnovni problem je:

e) infekcija u području kuka
f) poskliz glave u odnosu na vrat femura
g) poremećaj cirkulacije u području glave bedrene kosti
h) smanjenje koštane mineralne gustoće u području glave bedrene kosti

Hondrosarkom je:
e) zloćudni tumor koji stvara hrskavicu
f) dobroćudni tumor koji stvara hrskavicu
g) zloćudni tumor koji stvara kost
h) dobroćudni tumor koji stvara kost
Giht nastaje kao posljedica povećane koncentracije
e) kalcija u krvi
f) magnezija u krvi
g) mokraćne kiseline u krvi
h) purina u krvi

U liječenju razvojnog poremećaja dječjeg kuka ne koristimo:

e) operaciju
f) fizikalnu terapiju
g) farmakološku terapiju (lijekove)
h) Paulikove remenčiće

U ranoj dijagnostici prijeloma zamora najvažniju ulogu pored RTG snimke ima:
e) MR
f) termografija
g) scintigrafija
h) UZV

Koji je najčešći primarni zloćudni tumor sustava za kretanje:

e) osteosarkom
f) hondrosarkom
g) fibrosarkom
h) osteohondrom <=== najčešće benigni

Što je karakteristično za osteoid osteom?

e) noćni bolovi
f) veličina do 1cm
g) centralno prosvijetljenje – nidus
h) sve navedeno

Prijelom zamora potkoljenice, periostitis tibije, tendinitis tibijalis posteriora, te kronični

sindrom fascijlnog prostora nazivamo skupnim imenom:
e) trkačka potkoljenica (shin splint)

50
 f) sindrom disfunkcije potkoljenice
g) Mb. Osgood-Schlatter
h) osteogenesis imperfecta

Što je Sudeckov sindrom (kompleksni regionalni bolni sindrom):

e) upala kosti
f) patološki proces lokalnog cijeljenja praćen distrofijom i atrofijom mekih dijelova
i kosti
g) upala zgloba
h) patološki proces uzrokovan zlatnim stafilokokom

Koji organizam uzrokuje poliomijelitis:

e) bakterija
f) gljivica
g) virus
h) mikoplazma
Što je oštećeno kod dječje moždane kljenuti (cerebralne paralize):
e) centralni i periferni motoneuron
f) centralni motoneuron je oštećen, a periferni je intaktan
g) periferni motoneuron je oštećen, a centralni je intaktan
h) oba motoneurona su intaktna
Operacijsko liječenje prijeloma (povezivanje koštanih ulomaka) nazivamo:
e) distrakcijom
f) imobilizacijom
g) osteotomijom
h) ostaosintezom

Medijalni epikondilitis (golferski lakat) nastaje kao posljedica prenaprezanja hvatišta tetive:
e) fleksora šake
f) ekstenzora šake
g) pronatora šake
h) supinatora šake

Potencijalno lokalno agresivan tumor, s prijelaznim osobinama od dobroćudnog prema

zloćudnom tumoru jest:
e) fibrosarkom
f) koštana cista
g) gigantocelularni tumor
h) Ewingov sarkom

Pethesova bolest najčešće se javlja kod:

e) novorođenčadi
f) djece do 2 godine
g) djece od 5 do 8 godina
h) djece od 10 do 17 godina
U zloćudni tumor ne spada:
 osteoid osteom

Bol je neugodan:
e) emocionalni i osjetni doživljaj

51
 f) osjetni doživljaj
g) emocionalni doživljaj
h) izvanosjetilni doživljaj

Testom dviju vaga testiramo:

e) tjelesnu težinu adipoznih ljudi
f) ravnotežu
g) promjenu težine
h) prekomjerno opterećenje

Tendinoza Ahilove tetive u užem smislu zahvaća:

e) srednju trećinu tetive
f) retrokalkanealnu burzu
g) hvatište tetive za kalkaneus
h) medijalnu glavu gastroknemijusa

Fazički mišići su:

e) aerobni
f) anaerobni
g) fotofobni
h) primarno posturalni

Sindrom poslojavanja (stratification syndrome) karakteriziran je:

e) izmjenjivanjem hiperaktivnih i hipoaktivnih mišićnih grupa
f) izmjenjivanjem hiperaktivnih i hiperaktivnih mišića
g) izmjenjivanjem hipoaktivnih i hipoaktivnih mišića
h) slaganjem hiperaktivnih mišićnih grupa

______________________________________________________________________
4 kriterija, a... promjene, pozitivan nalaz RA, subkutani čvorići i otok zglobova koji ne
nestaje:
e) 2 tjedna
f) 4 tjedna
g) 6 tjedana
h) 8 tjedana

Unutarnji stabilizacijski sustav čine:

e) tonički mišići
f) fazički mišići
g) predominantno fazički mišići
h) anaerobni mišići

Cilj liječenja RA je:

e) kontrola boli i supresija upale
f) održavanje funkcionalnog statusa

52
 g) održavanje kvalitete života
h) sve navedeno je točno

Digitalnom algometrijom mjerimo:

e) bol
f) snagu
g) cirkulaciju
h) mišićni tonus

Tonički se mišići u odnosu na fazičke razlikuju:

e) po sporom zamaranju
f) po bržem zamaranju
g) po jednakom zamaranju
h) po ne zamaranju

Najvažniji vanjski (eksternzički) čimbenik rizika u razvoju sindroma prenaprezanja sportaša

je:
e) režim treninga
f) anatomska odstupanja
g) prethodna ozljeda
h) nedovoljna priprema

Duboki fleksori vrata (m.longus calli i m.longus capitis) u gornjem ukriženom prema Janoli
su:
e) ukriženi
f) hipoaktivni
g) hiperaktivni
h) /

U liječenju skakačkog koljena primjenjujemo:

e) podlakatnu manšetu
f) potporno-rasteretnu ortozu koljena
g) ortopedske uloške
h) podivernu manšetu

Koji tip stanica najčešće koristimo za primjenu u genetskom inžinjeringu:

e) srčane stanice
f) hrskavične stanice
g) mezenhimalne matične stanice
h) osteoblaste

Prije jačanja oslabljenih mišića moramo:

e) inhibirati hiperaktivne antagoniste
f) ojačati antagoniste
g) oslabiti sinergiste

53
 h) ojačati sinergiste
Regenerativnu ortopediju definiramo kao granu ortopedija koja primjenom međuodnosa:
e) stanica, okoliša i nosača
f) stanica i organa
g) stanica i tkiva
h) faktora rasta i citokina

Pod ravnotežom podrazumijevamo stanje kada je centar gravitacije:

e) unutar baze oslonca
f) izvan baze oslonca
g) pored baze oslonca
h) izvan kukova

___________________________________________________________________

e) multifidus-transversus abdominis
f) gluteus maximus i medius
g) gluteus medius i tensor fascie late
h) m.quadratus lumbarum

U donjem ukriženom sindromu po Janoli trbušni mišić

e) hiperaktivnim erektorima
f) hiperaktivnim fleksorima kukova
g) hipoaktivnim glutealnim mišićima
h) normotoničnim fleksorima kukova

Zglobna hrskavica sadrži:

e) krvne žile
f) limfne žile
g) živčana vlakna
h) kolagen i glikozaminoglikane

Bol nastaje podražajem:

e) proprioceptora
f) nociceptora
g) ____________
h) mijelina

Kronična bol je bol koja traje:

e) 3 dana
f) 3 tjedna
g) više od 3 mjeseca
h) manje od mjesec dana

U ranom rehabilitacijskom procesu nakon postupka autologne transplatacije najvažnije je

e) strogo mirovanje
f) odlazak u toplice
g) potpuno rasterećenje u trajanju od 6-8 tjedana
h) primjena lasera i TENS-a na operirani zglob

54
Stražnji uzdužni lanac vanjskog stabilizacijskog sustava čini:
e) m.quadratus lumbarum
f) m.obliqus abdominis externus
g) erektor kralježnice i pripadajuće fascije
h) m.gluteus maximus

_____________________________________________________________________ ?

e) tonički mišići
f) aerobni mišići
g) anaerobni mišići
h) glatki mišići

U donjem ukriženom sindromu po Janoli nestabilnost u frontalnoj ravnini uzrokovana je

slabošću:
e) m.tensor fascie late
f) m.gluteus mediosa
g) m.quadratus lumbarum
h) m.gluteus maximusa

U postavljanju dijagnoze plantarnog fascilitisa osim RTG-a:

e) M
f) CT
g) UZV
h) PET scan

Što je točno osteoartritis:

e) to je izravna posljedica staračkog trošenja zgloba
f) znatno je češći u muškaraca jer više rade opterećujuće poslove
g) na šakama su osobito često zahvaćeni PIP zglobovi
h) ništa od navedenog nije točno

U gornjem ukriženom sindromu po Janoli nalazimo:

e) hipoaktivne gornje fiksatore lopatice
f) hiperaktivne gornje fiksatore lopatice
g) hiperaktivne donje fiksatore lopatice
h) normotonične gornje fiksatore lopatice

U liječenju višesmjerne nestabilnosti ramena prvi korak je:

e) operacija
f) opservacija
g) jačanje stabilizatora i mišića rotatorne manšete
h) imobilizacija

Skolioza nepoznate etiologije je:

a) Idiopatska skolioza
b) Posturalna skolioza
c) Neuromišićna skolioza
d) Kongenitalna skolioza

55
Između trupova dvaju kralješka se nalazi:
a) Intervertebralna burza
b) Sinovijalni zglob
c) Intervertebralni disk
d) Krvne žile i živci
Thompsonov test je:
e) test za dijagnostiku rupture Ahilove tetive

Osteosinteza je :
a) kirurški zahvat kojim se spaja i učvršćuje fragmenti kosti nakon prijeloma

Prvi i najbitniji dio dijagnoze:

 anamneza

_________________________________
Što od navedenog nije juvenilna osteohondroza:
 mb. Charcot-Maire-Tooth

Specifični osteomijelitis:
 TBC

Haversova pregradnja:
 karakteristika primarnog koštanog cijeljenja

Akutni hematogeni osteomijelitis nastaje na metafizi.

Uzročnik osteomijelitisa:
- piogeni stafilokok

Panus se razvija kod reumatoidnog artritisa

Kakva artropatija ne postoji?

 infekcijska

Karakteristika hallux valgusa:

 nije smanjen prvi intermetatarzalni kut

Sudeckovu distrofiju ne karakterizira:

 povišenje tjelesne temperature

U liječenju Sudeckove distrofije ne upotrebljavamo antibiotike.

Što karakterizira Mb. Sprengel:

 scapula alata

Tranzitivni koksitis:
 traje oko 2 tjedna i onda spontano prolazi

Koksa saltans – škljocavi kuk

56
Spoj radijusa i ulne – sinostoza

Mb.Stieda-Pellegrini – koljena

Razgradnja kosti – osteoklast

Dugotrajno davanje kortikosteroida - okoštane ciste/tumor

172. FIZIOLOŠKI POLOŽAJ- u kojem su sve zglobne strukture jednako

relaksirane
173. OSTEOGENESIS IMPERFECTA( DALI JE TO DISPLAZIJA,
DISCRUPCIJA, DEFORMACIJA) + ČIME JE KARAKTERISTIČNA
(POJAČANOM LOMLJIVOŠĆU KOSTIJU)
174. REUMATOIDNI ARTRITIS- DEFINICIJA-to je kronićna progresivna
sistemna bolest vezivnog tkiva
175. MALFORMACIJA-anomalija koja nastaje kada je osnova organa ili dijela
organa (tijela) defektna (poremečaj gena)
176. HIPERPLAZIJA- pojačan razvoj tkiva, organa, organizma
177. ARTROHALAROZA- zglobovi su pokretni više od uobičajenih granica
pokretljivosti (prekomjerna ekstenzija)
178. PRIMARNO CIJELJENJE RANA DIJELIMO NA- kontaktno i pukotinsko
179. PSEUDOARTROZA NASTAJE NAKON KOLIKO MJESECI-8mj.
180. MIŠIĆNA DISTROFIJA-nasljedno, neupalno oboljenje, postupno slabljenje
muskulature
181. KARAKTERISTIKA DEG. BOLESTI ( KAKVE PROMJENE SE
DOGAĐAJU)
182. UDUBLJENA PRSA ILI (LAT. NAZIV)-pectus excavatum
183. SINDROM SRAZA- DEFINICIJA- kliničko stanje, nastaje kompresija
rotatorne manžete i tetive bicepsa između velikog tuberkula i korakoakromijalnog luka
184. RUPTURA ROTATORNE MANŽETE-događaju se periferno, kod hvatište
tetive supraspinatusa za veliki tuberkul humerusa

185. RASTEREĆENJE KUKA ŠTAPOM-štap se nosi na zdravoj strani.

Rasterečenje kuka sa štapom je 8X....
186. DRECHMANOV ZNAK- ako bolesnik leži spontani je položaj kuka vanjske
rotacije i abdukcije; iz tog položaja pri izvodenju fleksije u kuku i pokušaju unutrašnje
rotacije noga spontano bjezi u vanjsku rotaciju.
187. COXA PLANA- DEFINICIJA-to je idiopatska djelomična ili potpuna
avaskularna nekroza epifize glave femura kojoj je ograničeno vrijeme trajanja.
188. ZLOKOBNI TRIJAS- je najčešće uključen u ozljede koljena. To je ruptura
prednjeg križnog ligamenta, otkinuće dijela medijalnog (unutarnjeg) meniskusa, te
istegnuće ili čak pucanje medijalnog postraničnog ligamenta.

57
 189. OZLJEDE MED. MENISKA KOLJENA-nastaje kada pri flektiranom koljenu
uz vanjsku rotaciju i eventualno abdukciju nastupi nagla ekstenzija koljena.
190. SKOLIOZE- IDIOPATSKE—pojavljuju se bilo kada tijekom razvoja. Djele se
na: infatilne, juvenilne i adolescentne. ...
191. KIFOZE- SCHERMANOVA BOLEST- ETIOLOGIJA-nije poznata. Postoji
nesrazmjer izmedu opterečenja i nosivih sposobnosti pokrovnih ploča trupova
kralješaka
192. ARTRITIS URICA STOPALA-metabol.bolest. karakteriziraju ju povišenje
mokračne kiseline u krvi, te taloženje kristala urata u tkivima ( perifer. zgolobovi i
uška).
193. PRIROĐENI PES EKVINOVARUS- KLINIČKI- kontrakt. Stopalnih mekih
tkiva, skračenje tetiva, ligamenata i zglobne čahure. Gležanj i kalkaneus u eqvinusu,
prednji dio stopala u adukciji i varusu, peta u inverziji tj. varusu.
194. OSTEOPOROZA- sistemna metabolička bolest određena smanjenom masom
koštanog tkiva po jedinici volumena, ali sa normalnom minerilizacijom koštanog
matriksa.
195. PROTETIKA-med-tehn. Specijalnost koja se bavi konstrukcijom, izradom i
primjenom proteza.
196. TUMORI KOJI STVARAJU KOST-osteom, osteosarkom
197. ARTROPLASTIKA- novi zglob
198. PRIMARNO CJELJENJE-moguče je samo u uvjetima apsolutnog mirovanja
ulomaka
199. foho melija- disrupcija
200. OSTEOMIJELITIS LJEČENJE- punkcija, incizija, protočna drenaža,
artrotomija, antibiotici

1. multipla epizifizalna dispalzija

2. biloški avitalna pseudoartroza nije- distofična
3. spasticitet -džepni nožić
4. ataksija- lezija malog mozga i njegovih puteva
5. duchennova miš.distrofija- Goversov znak
6. koji tumor nije na hrskavici- mijelom
7. najčešći tumor L-S sustava- nezam točno,ali ili je osteohondrom ili osteosarkom
9. coxa saltans-škljovcavi kuk
10. osteohondrosis dissecans genus
14. plantarna fascia skraćena-
15. prekobrojne kosti- os vesalianum (zasebna izbočina 5. MT kosti)
16. cheiralgia parestetica
17. nekroza polumjesečaste kosti- Mb. Kienbock
18. liječenje kolateralnog med. ligg.- imibilizacija ortozom
20. catterallova klasifikacija- avaskularna nekroza epifize glave bedrene kosti
21. Sy. Guyonova kanala- kompresija n. ulnarisa
22. metatarzalni indeks plus- 2. MT kost dulja od prve
23. Duchenov znak- prirođeno iščašenje kuka
24. Segmentacija vratne kralježnice- Klippel- Feilov sy.
25. juvenilna koštana cista (liječanje)- kortikosteroidi
26. autologni spongiozni presadci- najčešće korišteni
27. artroze rtg- sve točno

58
28. Kleinov znak- poskliz femura (EGBK)

Kolodijafizakni kut koliko iznosi? 125 stupnjeva

Koju glavu bicepsa zahvaća ruptura rotatorne manšete? Dugu glavu
Koje strukturne zahvaća RA? Sve zglobove osim kralježnice, prvo zahvaća prste i šake zati
veće zglobove
Gigantski tumor u kojoj se dobi pojavljuje? 20-40 god
Ski punkt na kojim se strukturama javlja? Femoralna hvatišta ligamenata
Dupuytrenova ? skvrčavanje palmarne fascije dovodi do fleksorne kontrakture mcp i pip,
najčešće mali prst a najrjeđe kažiprst
Volkmanova ishemična kontraktura? Neurocirkulacijki poremećaj tj kompresijski sindrom
Lahmanov test? Pouzdaniji test za rupturu prednjih križnih ligamenata
Ortolanijev test? Test za prirođeno iščašenje kuka (repozicija kuka u acetabulum)
Solhos test? Test za donju netabilnost ramena ispitivač vuče ruku distalno dok bolesnik sjedi
(lakat flektiran, brazda ispod akromiona)
Što je baja patella? Patella infera-najčešće je stečena nakon duže imobilizacije koljena u
ekstenziji
Kod koje bolesti se u mokraći javlja Bence-Jonesova bjelančevina ( u 50% bolesnika)? Kod
mijeloma
Gdje se najviše očituje artroza na šaci? Bazalni zglob palca i prsti šake

ReumatoidnORTOPEDIJA

1. THOMASOV HVAT-OMOGUĆAVA DIJAGNOSTIKU FLEKSORNE KONTRAKTURE

2. OSTEOCHONDRITIS DISSECANS KOLJENA- JE ODVAJANJE DIJELA HRSKAVISCE SA
SUBHONDRALNOM KOSTI..
3. KOJE OD NAVEDENIH STANJA NE SPADA U PATOLOŠKE PROMJENE STOPALA-
FLEKSIBILNO SPUŠTENO STOPALO
4. GDJE SE NALAZI ROTATORNA MANŽETA- NA RAMENU
5. HALLUX VALGUS- MOŽE NASTATI KAO POSLJEDICE NOŠENJA VISOKE PETE I USKE
OBUĆE
6. ŠTO NIJE TOČNO ZA SINDROM SMRZNUTOG RAMENA-MOGUĆE IZVESTI PUNU
VANJSKU ROTACIJU
7. LEZIJOM KOJEG LIGAMENATA DOBIVA POZITIVAN TEST SREDNJE LADICE-PREDNJEG
KRIŽNOG LIGAMETA
8. KOJA JE METODA IZBORA ZA PRIKAZ UNUTRAŠNJIH OZLJEDA KOLJENA- MR
9. ŠTO ISPITUJEMO ELEKTROMIOGRAFIJOM- MIŠIĆE
10. DOBROĆUDNE TUMORE NE KARAKTERIZIRA- STVARANJE UDALJENIH METASTAZA
11. SINDAKTILIJA JE POJAM KOJI OZNAČAVA-SRASLI PRSTI
12. DEQVERVAINOVA BOLEST- KARAKTERIZIRANA JE POZITIVNOM FINKELSTEINOVIM
ZNAKOM
13. KOD PUKNUĆA PREDNJE UKRIŽENE SVEZE POZITIVAN JE- TEST PREDNJE LADICE
14. SKOLIOZA JE- TRODIMENZIONALNA DEFORMACIJA KRALJEŠNICE

59
15. HALLUX RIGIDUS KARAKTERIZIRA- OGRANIČENJE POKRETLJIVOSTI BAZALNOG
PALČANOG ZGLOBA
16. OS TRIGONUM- SMJEŠTENA JE IZA PROCESSUS POSTERIOR TALI
17. SINDROM GUYONOVOG KANALA- KARAKTERIZIRA KOMPRESIJA ULNARNOG ŽIVCA
18. ZLOKOBNI TRIJAS KOLJENA JE- OZLJEDA MEDIJALNOG MENISKA,MEDIJALNOG
KOLATERALNOG LIGAMENTA
19. U LIJEČENJU RAZVOJNOG POREMEĆAJA DJEČJEG KUKA NE KORISTIMO-
FARMAKOLOŠKE LIJEKOVE
20. KLIZANJE KRALJEŠKA OZNAČAVAMO POJMOM- SPONDILOLISTEZA
21. U RANOJ DIJAGNOSTICI PRIJELOMA ZAMORA NAJVAŽNIJU ULOGU PORED RTG
SNIMKE IMA- MR
22. KOJI JE NAJČEŠĆI PRIMARNI ZLOĆUDNI TUMOR SUSTAVA ZA KRETANJE-
OSTEOSARKOM
23. ŠTO JE KARAKTERISTIČNO ZA OSTEOID OSTEOM- NOĆNI BOLOVI,VELIČINI DO 1
CM,CENTRALNO PROSVJETLJENJE
24. PRIJELOM ZAMORA POTKOLJENICE,PRIOSITAS TIBIJE,TE KRONIČNI SINDROM
FASCIJALNOG PROSTORA NAZIVAMO SKUPNIM IMENOM- SINDROM DISFUNKCIJE
POTKOLJENICE
25. PSEUDARTROZOM NAZIVAMO STANJE KADA PRIJELOM NE ZACIJELI NAKON- 8 MJ
26. SMRZNUTO RAME- KARAKTERIZIRA OGRANIČENJE AKTIVNE I PASIVNE
POKRETLJIVOSTI RAMENA
27. INFRASPINATUS TEST SE IZVODI- VANJSKOM ROTACIJOM PROTIV OTPORA
28. DREHMANOV ZNAK- POZITIVAN JE KOD EPIFIZEOLIZE GLAVE BEDRENE KOSTI
29. PETHESOVA BOEST JE- AVASKULARNA NEKROZA EPIFIZE GLAVE BEDRENE KOSTI
30. OZLJEDA MEDIJALNOG KOLATERALNOG LIGAMENTA LIJEČI SE- PRIMJENOM ORTOZA
31. OSTEOSINTEZA- KIRUŠKI ZAHVAT KOJI SE SPAJAJU I UČVRŠĆUJU FRAGMENTI KOSTI
NAKON PRIJELOMA
32. ARTROLIZA JE- ZAHVAT KOJIM SE ZGLOBU POKUŠAVA VRATITI GIBLJIVOST
33. FOKOMELIJA JE- DISRUPCIJA
34. KOD KOKSE VALGE- OPTEREĆENJE KUKA JE VEĆE U ODNOSU NA NORMALAN KUK ILI
KOKSU VARU
35. KOD ANTALGIČKOG ŠEPANJA NAGINJANJEM TIJELA NA BOLESNU STRANU-
SKRAĆUJEMO MEDIJALNU POLUGU
36. PRILIKOM OŠTEĆENJA KUKA- ŠTAP NOSIMO U SUPROTNOJ RUCI,POMOĆU ŠTAPA
PRIVIDNO SMANJUJEMO TEŽINU,POMOĆU ŠTAPA SMANJUJE SE MIŠIĆNA SILA
37. OSTEOMIJELITIS SE LIJEČI- ANTIBIOTSKOM TERAPIJOM,OTVARANJEM ŽARIŠTA I
TOALETOM,TE STABILNO OSTEO..
38. RADIOLOŠKI ZNAK DEGENERATIVNIH PROMJENA ZGLOBA JE- SUŽENJE ZGLOBNOG
PROSTORA,SKLEROZACIJA ZGLOBNIH PLOHA,CISTIČNE ŠUPLJINE I OSTEOFITOZA
39. GIHT NASTAJE KAO POSLJEDICA- MOKRAĆNE KISELINE U KRVI
40. DUCHENEOVA MIŠIĆNA DISTROFIJA KARAKTERIZIRA- GOVERSOV ZNAK

60
41. U TUMORE KOŠTANE SRŽI NE SPADA- HONDROM
42. U ZLOĆUDNE TUMORE NE SPADA- OSTEOID OSTEOM
43. TUMOR KOJI STVARA KOST JE- OSTEOM
44. RAZVOJNO IŠČAŠENJE ZGLOBA KUKA- MOŽE SE LIJEČITI PRIMJENOM PAVLIKOVIH
KAMENČIĆA
45. KOMPONENTA PES EKVINOVARUSA NIJE- ABDUKTUS
46. HALUX VALGUS JE KARAKTERIZIRAN- UNUTARNJOM ROTACIJOM PALCA
47. OŠTEĆENJE TETIVE BICEPSA-NAJČESĆE NASTAJE USLIJED SINDROMA
SRAZA,KARAKTERIZIRA POZITIVAN SPEEDOV TEST,MOŽE SE DIJAGNOSTICIRATI UZV-
om
48. MADELUNGOVA DEFORMACIJA- KARAKTERIZIRANA JE PALMARNIM POMAKOM ŠSKE
U ODNOSU..
49. EPYCONDILITUS HUMERUSA –PRIMJENJUJE SE PODLAKTNA POVESKA
50. U LIJEČENJU DE QUERVINAROVE BOLESTI... KOJA ORTOZA?- ORTOZA ZA
IMOBILIZACIJU PALCA I RUČNOG ZGLOBA
51. U LIJEČENJU IDIOPATSKIH ADOLESCENTNIH SKOLIOZA S COBBOVIM KUTEM PREKO
45*KORISTIMO SE- ORTOZOM
52. ŠTO JE OSTEOMIJELITIS- INFEKCIJA KOSTI
53. KOD EPIFIZIOLIZE GLAVE BEDRENE KOSTI OSNOVNI PROBLEM JE- POSKLIZ GLAVE U
ODNOSU NA VRAT FEMURA
54. HONDROSARKOM JE- TUMOR KOJI STVARA HRSKAVICU
55. TUMOR SUSTAVA ZA KRETANJE LIJEČIMO-KEMOTERAPIJOM
56. GDJE NASTAJE SEVEROVA BOLEST- NA APOFIZI KALKANEUSA
57. ŠTO JE SUDECKOV SINDROM- PATOLOŠKI PROCES LOKALNOG CIJELJENJA PRAĆEN
DISTROFIJOM I ARTROFIJOM MEKIH DIJELOVA I KOSTI
58. KOJI ORGANIZAM UZROKUJE POLIOMIJELITIS- VIRUS
59. ŠTO JE OŠTEČENO KOD DJEČJE MOŽDANE KLJENUTI ( CEREBRALNA PARALIZA)-
PERIFERNI JE.. A CENTRALNI JE INTAKTAN
60. OPERACIJSKO LIJEČENJE PRIJELOMA NAZIVAMO- OSTEOSINTEZOM
61. MEDIJALNI EPIKONDILITIS NASTAJE KAO POSLJEDICA PRENAPREZANJA HVATIŠTA
TETIVE- FLEKSORA ŠAKE
62. POTENCIJALNO LOKALNO AGRESIVAN TUMOR,S PRIJELAZNIM OSOBINAMA
DOBROĆUDNOG PREMA ZLOĆUDNOM TUMORU JEST-GIGANTOCEFALUSNI TUMOR
63. PETHERSOVA BOLEST SE NAJČEŠĆE JAVLJA – KOD DJECE OD 5-8 GOD
64. U LIJEČENJU SKAKAČKOG KOLJENA NE PRIMJENJUJEMO- PODIVEMA MANŠETU
65. ŠTO JE KLJUČNO ZA RAZVOJNO POREMEĆAJA KUKA- UZV KUKOVA
66. OSIM ULOGE U SUSTAVU ZA KRETANJE,KOŠTANI SUSTAV IMA VAŽNU- METABOLIČKU
ULOGU
67. NAJSLABIJA KARIKA MIŠIČNO-KOŠTANOG SUSTAVA KOD DJECE SPORTAŠA I NAJČEŠĆE
VRIJEME RAZVOJA PRENAPREZANJA JE- TETIVNO-MIŠIČNA SPOJNICA

61
68. KOJA OD NAVEDENIH STANJA NE SPADA U SINDROME PRENAPREZANJA- STRES
FRAKTURE TIBIJE
69. KOJA JE BAKTERIJA NAJČEŠĆI UZROČNIK OSTEOMIJELITISA- STAPHYLOCCOCUS
AURENES PYOGENES
70. ŠTO JE OSTEOTOMIJA- OPERATIVNO PREREZIVANJE KOSTIJU
71. POREMEĆAJ VITAMINA D NAZIVAMO- RAHITIS
72. NAJVAŽNIJI I NAKJČEŠĆI SINDROM PRENAPREZANJA JE- BOL
73. KOJI JE ŽIVAC PRITISNUT U SINDROMU KARPALNOG KANALA- MEDIANUS
74. KOJE OD NAVEDENIH STANJA NE SPADA U PATOLOŠKE PROMJENE NA STOPALU-
POLIDAKTILIJA
75. GDJE SE NALAZI ROTATORNA MANŽETA- NA RAMENU
76. SKAKAČKO KOLJENO- NIŠTA OD NAVEDENOG
77. MB. BLOUNT- TIBIJA VARA
78. BANKARTOVA LEZIJA JE- ODVAJANJE ČAHURE I LABRUMA OD PREDNJEG RUBA
GLENOIDA
79. THOMPSONOV TEST JE- TEST ZA DIJAGNOSTIKE RUPTURE AHILOVE TETIVE
80. FIZIOLOŠKI POLOŽAJ ZGLOBA JE- POJAM U KOJEM SU SVE NJEGOVE STRUKTURE
JEDNAKO RELAKSIRANE
81. ACHONDROPLASIA JE POREMEĆAJ LOKALIZIRAN- U PLOČI RASTA
82. OSTEOPOROZA JE- KARAKTERIZIRANA SMANJENOM MASOM KOSTI PO JEDINICI
VREMENA
83. JUVENILNA OSTEOHONDROZA TUBEROSITAS TIBIJE JE- OSGOOD SHLATEROVA
BOLEST
84. SKLEROZIRAJUĆI OSTEOMIJELITIS- LOKALIZIRAN JE U PODRUČJU DUGIH KOSTIJU
85. SEKUNDARNO KOŠTANO CIJELJENJE- JE KARAKTERIZIRANO STVARANJE
KALUSA,NASTAJE KADA KOŠTANI ULOMCI NISU U STANJU MIROVANJA,JE PRIRODNI
PROCES CIJELJENJA KOSTI
86. KOD PSEUDORTROZE NIJE NASTUPILO KOŠANO CIJELJENJE NAKON- 8 MJ
87. U SKUPINU TUMORA KOJI STVARAJU HRSKAVICU NE SPADA- HONDROM
88. ORTOZA JE- SLUŽI ZA KONTROLU I POBOLJŠANJE FUNKCIJE DIJELOVA TIJELA
89. KLIPPEV FEILOV SINDROM- JE DEFEKT SEGMENTACIJE VRATNIH KRALJEŠAKA
90. SPONDILOSINTEZA- SE DIJAGNOSTICIRA POSTRANIČNIM RTG-OVIM
SNIMKOM,OZNAČAVA KLIZANJE KRALJEŠAKA PREMA NAPRIJED,LIJEČI SE
NEOPERACIJSKI ILI OPERACIJSKI
91. MIŠIĆI ROTATORNE MANŠETE NE ČINI- TERES MAJOR
92. PSEUDOGIHT NASTAJE KAO POSLJEDICA POVEĆANE KONCENTRACIJE- MOKRAČNE
KISELINE U TKIVIMA
93. U SAGITALNOJ RAVNINI VRŠE SE – FLEKSIJA I EKSTENZIJA
94. KONTRAKTURA OZNAČAVA- OGRANIČENJE KRETNJI ZGLOBA
95. KOJI SU NAJČEŠĆI PRIMARNI ZLOČUDNI TUMOE SUSTAVA ZA KRETANJE-
OSTEOSARKOM

62
96. ŠTO NIJE KARAKTERISTIČNO ZA EWINGOV SARKOM- 90% SVIH TUMORA OTKRIVAJU
SE NAKON 20 GOD ŽIVOTA
97. ANKILOZA JEST- STANJE ZGLOBA KADA NEMA NIKAKVE GIBLJIVOSTI
98. BOLNOST I OTOK JE U PROJEKCIJI TUBEROSITAS TIBIJE NAJVJEROJATNIJE JE
POSLJEDICA- MORBUS OSGOOD SCHLATTER
99. VALGUS KOLJENA- LIJEČI SE ISKLJUČIVO PRIMJENOM ORTOZA
100. BANKARTOVA LEZIJA- MOŽE NASTATI NAKON LUKSACIJE RAMENA
101. REUMATOIDNI ARTRITIS JE- LOKALIZIRANA JE BOLEST VEZIVNOG TKIVA
102. MADELUNGOVA DEFORMACIJA- KARAKTERIZIRANA JE PALMARNIM
POMAKOM ŠAKE U ODNOSU NA PODLAKTICU
103. MB.KEINBOCH- JE ASEPTIČNA NEKROZA LUNATUMA
104. LACHMANNOV TEST – JE POUZDANIJI OD TESTA OD PREDNJE LADICE
105. HALLUX RIGIDUS KARAKTERIZIRA- OGRANIČENJE POKRETLJIVOSTI BAZALNOG
PALČANOG ZGLOBA
106. OS NAVICULARE EXTERNUM- NALAZI SE UZ VANJSKI RUB KUBOIDNE KOSTI
107. SINDROM KARPALNOG KANALA- KARAKTERIZIRA KOMPRESIJA
N.MEDIJANUSA
108. ZLOKOBNI TRIJAS KOLJENA- OZLJEDA MEDIJALNOG MENISKA,MEDIJALNOG
KOLATERALNOG LIGAMENTA
109. LATERALNI EPIKONDILITIS LAKTA- MOŽE SE LIJEČITI
POŠTEDOM,NESTEROIDNIM PROTUUPALNIM LIJEKOVIMA I ORTOZOM ZA RUČNI
ZGLOB
110. SPEEDOV TEST- MOŽE UKAZATI NA OZLJEDU TETIVE BICEPSA U PODRUČJU
RAMENA
111. PROTEZA- FUNKCIONALNO I ESTETSKI NADOMJEŠTA IZGUBLJENI UD
112. KLIPPEV FEILOV SINDROM- JE DEFEKT SEGMENTACIJE VRATNIH KRALJEŠAKA
113. OCHEOSONDRITIS DISSECANS- KARAKTERIZIRA ODVAJANJE ZGLOBNE
HRSKAVICE S PODLEŽEČOM KOSTI OD ZGLOBNE POVRŠINE
114. MIŠIČI ROTATORNE MANŠETE ČINI- SUBSCAPULARIS
115. ŠKLJOCAVI KUK- KARAKTERIZIRA PRESKAKANJE TRAKTUSA ILIOTIBIJALISA
PREKO VELIKOG TROCHANTERA
116. SUPRASPINATUS TEST SE IZVODI- ABDUKCIJOM PROTIV OTPORA
117. KOD TORZIJE ILI ATEVERZIJE FEMURA U ODRASLIH U PROSJEKU IZNOSI- 10*
118. UZNAPREDOVALI SLUČAJEVI ARTROZE KUKA NAJČEŠĆE SE LIJEČE –
ZAMIJENOM ZGLOBA UGRADNJOM TEP KUKA
119. DIJAGNOSTIČKI ZNAK PUKNUĆA MEDIJALNOG KOLATERALNOG LIGAMENTA
JE- ZNAK ŽABLJIH USTA
120. SKAKAČKO KOLJENO- SMATRA SE SINDROMOM PRENAPREZANJA,U 80%
SLUČAJEVA ZAHVAČA APEKS PATELE, LIJEČI SE PRVENSTVENO KONZERVATIVNO
121. SPUŠTENO STOPALO- KARAKTERIZIRA SPUŠTENI MEDIJALNI SVOD STOPALA

63
 122. SINDROM SMRZNUTOG RAMENA KARKTERIZIRA- SKVRČENA ZADEBLJANA
ZGLOBNA ČAHURA
123. RISSEROV ZNAK- ODREĐUJE STUPANJ DEFORMACIJE KRALJEŠNICE
124. SPINU BIFIDU KARAKTERIZIRA- RASCJEP LUKOVA KRALJEŠKA
125. ZGLOB MOŽE PRIMITI NAJVIŠE TEKUĆINE U- SREDNJEM POLOŽAJU
126. KLINIČKU DULJINU DONJEG EKSTREMITETA MJERIMO- OD SPINE ILIJAKE
ANTERIOR SUPERIOR DO VRHA MEDIJALNOG MALEOLA
127. OSTEOTOMIJA JE- OPERATIVNO PREREZIVANJE KOSTI
128. PRILIKOM STAJANJA NA JEDNOJ NOZI- OPTEREČENJE ZGLOBA KUKA JE OKO 4
PUTA VEĆE OD TJELESNE TEŽINE
129. KOD ANTALGIČKOG ŠEPANJA NAGINJANJEM TIJELA NA BOLESNU STRANU-
SMANJUJEMO OPTEREĆENJE KUKA
130. PRILIKOM OŠTEČENJA KUKA- POMOĆU ŠTAPA PRIVIDNO SMANJUJEMO
TEŽINU TIJELA

ORTOPEDIJA

OSNOVE DIJAGNOSTIKE U ORTOPEDIJI:

1. Anamneza
2. Klinički pregled
3. Laboratorijske pretrage
4. Radijološka dijagnostika: Rtg; CT; MR; scintigrafija
5. UZV
6. Artroskopija
7. Biopsija i citološka punkcija

1. ANAMNEZA

- znači dobivanje podataka od oboljelog ili od druge osobe (heteroanamneza).

Dva su osnovna segmenta anamneze:

a) OSOBNA (anamnesisvitae)

b) OBITELJSKA (anamnesisfamiliae)

U osobnoj anamnezi imamo:

a) sadašnja bolest
64
 b) prethodne bolesti i liječenja koja je imao u životu

Najčešći razlog zbog kojeg se bolesnik javlja liječniku jest bol. Trebamo upitati za:

 mjesto javljanja bola

 eventualno širenje bola
 vrijeme javljanja bola
 intenzitet bola
 kvalitet (oštra, tupa, pulzirajuća,..)
 pogoršanje i faktori (npr. neka kretnja kao što je kašalj, kihanje i sl)
 olakšavajući faktori (npr. određena pozicija tijela)

Potom tegobe mogu biti:

- mišićna slabost (neurološko oštećenje)

- trnci i mravinjanje (parestezije)

- gubitak osjeta

Osim toga pacijenti mogu dati podatke:

opća slabost, povišena temperatura, crvenilo, otok, deformacija što će se vidjeti

pregledom, znači da su to istovremeno i simptomi i znaci.

Također mogu se žaliti na otežanu funkciju (funktiolaesa), npr. ograničene kretnje. Ponekad
se žale na šepanje (treba utvrditi vrstu šepanja). Za sve smetnje treba upitati jesu li posljedica
neke traume ili su se javile bez traume. Treba upitati je li uzimao neke lijekove i kakav je bio
efekt. Također uzeti podatke o profesiji (tj. kakvo je radno mjesto).

Kod obiteljske anamneze treba upitati javljaju li se slične bolesti u obitelji (neke mogu biti
nasljedne).

2. KLINIČKI PREGLED (STATUS PRAESENS)

Status praesens se sastoji od 2 dijela:

a) OPĆI STATUS- to je zapravo opće stanje bolesnika (steknemo ga pri prvom

pregledu), nakon toga dolazi do pregleda cijelog lokomotornog sustava.

65
 b) STATUS LOCALIS – je pregled same bolesne regije.

Redoslijed pregleda lokomotornog sustava:

a) inspekcija (u mirovanju i pri pokretu)

b) palpacija

c) opseg kretnji (aktivne i pasivne kretnje) svih zglobova i kralježnice

d) opseg zglobova i udova

e) mjerenja dužine ekstremiteta i trupa

a)INSPEKCIJA

- inspekcijom dobivamo uvid u trofiku mišića (kod pareza i paraliza konture su mišića
zbrisane, a kod spazma oštre). Već tako možemo naslutiti ahondroplaziju (patuljast rast),
gigantizam itd. Zatim posmatramo zakrivljenost kralježnice u sve tri ravni radi dijagnostike
kifoze i skolioze; potom oblik prsnog koša naročito izgled prsne kosti (ljevkasta ili pak
kokošja prsa). Na ekstremitetima gledamo anagulatorne deformitete: valgus (X koljena),
varus (O koljena), rekurvatum koljena. Na stopalima možemo vidjeti: varus stopala
(inverzija), valgus stopala (everziju), položaj plantarne fleksije (pesequinus), položaj dorzalne
fleksije (pescalcaneus) ili kombinirane deformacije stopala (pesequinovarus). Na gornjim
ekstremitetima rjeđe nailazimo na otklone osovina nadlaktice i podlaktice. Češće se viđa
deformacija lakta u smislu valgusacubitumvalgum) ili varusa (cubitumvarum).

Inspekciju treba obaviti i u kretnji: tada se mogu uočiti pareze, paralize, ankiloze, kontrakture,
itd. Prilikom hoda važno je obratiti pažnju na šepanje. Ono je najčešće posljedica poremećaja
u kuku. Vrste šepanja: *antalgično šepanje (nesvjesna radnja kojom se oboljeli kuk
rasterećuje i tako se smanjuju boli). Postoji i druga vrsta šepanja koja nije uzrokovana boli
nego klijenuti mišića (pelvitrohanternog mišića). Razlikujemo šepanje u frontalnoj
ravninaginjanjemtrupa na oboljelu stranu (Duchenne) ili naginjanjem zdjelice na zdravu
stranu (Trendelenburg). Osim toga, postoji šepanje u sagitalnoj ravni (fleksijska kontraktura
kuka), ili u horizontalnoj ravni (kontraktura kuka u vanjskoj ili unutranjoj rotaciji).

b) PALPACIJA

U mirovanju palpiramo:

66
 - kožu (toplina, elastičnost)

- potkožno tkivo

- limfne čvorove

- vaskularni sustav

- mišiće (tonus, spazam, mlohava kljenut, miogeloze)

- zglobove (bol, toplina, izljev)

- kosti (bol, tumefakcija)

Pri pokretu palpiramo zglobove- npr. pasivni pokret ima li krepitacija.

c) OPSEG KRETNJI

Kretnje mogu biti aktivne i pasivne. Obično opseg aktivnih i pasivnih kretnji u zglobu nije
isti. Bit pregleda su pasivne kretnje. Ispitanik mora biti u tzv. neutralnom (nultom) položaju;
to je stojeći uspravni stav, gornji su udovi ispruženi uz tijelo, dlanovi su okrenuti prema tijelu,
donji udovi ispruženi i priljubljeni, stopala u neutralnom položaju. Sve zglobove u tom
položaju stojećem ili ležećem označavamo kao 0 o (nulti položaj). Ispitujemo kretnje u sve tri
osnovne ravni. U sagitalnoj ravni obavljaju se: fleksija i ekstenzija. Za kretnje kralježnice u
toj ravnini upotrebljava se naziv antefleksija i retrofleksija (inklinacija i reklinacija), za ručni
zglob palmarna i dorzalna fleksija.
U frontalnoj ravni izvode se abdukcija i addukcija. Laterofleksija znači naginjanje
kralježnice i glave nalijevo ili nadesno. U horizontalnoj ravni obavlja se rotacija oko
vertikalne osi. Iznimka je podlaktica gdje govorimo o pronaciji i supinaciji, a kod stopala
pronaciju nazivamo everzijom (valgus položaj), a supinaciju inverzijom (varus položaj).
Cirkumdukcija je kombinirana kretnja prilikom koje ekstremitet opisuje stožac s vrhom u
kuku ili ramenu. Elevacija je podizanje ruke u humeroskapularnom zglobu iznad 90 o. Opseg
kretnji izražavamo u stupnjevima a mjerimo ga pomoću kutomjera (goniometra). Osim
osnonvog (nultog) položaja zgloba, razlikujemo još pojedine ''tipične'' položaje:

- fiziološki položaj- u kojem su sve njegove strukture jednako relaksirane

- srednji položaj- u kojem zglobna čahura može primiti najviše tekućine
- funkcionalni položaj- u kojem zglob najbolje obavlja određenu funkciju
- antalgični položaj- u kojem je zglob najmanje bolan.

67
- Kontraktura označava smanjenje ili ograničenje kretnje zgloba. Može biti ograničena u
jednom ili više smjerova. Prema ograničenju, odnosno prema patološkom položaju
razlikujemo fleksijske i ekstenzijske kontrakture. Kod kuglastih zglobova može postojati
kontraktura u položaju addukcije, abdukcije ili vanjske i unutranje rotacije.

- Ankiloza je stanje zgloba kada nema nikakve gibljivosti. Može biti prirođena (kongenitalna)
ili zbog raznih bolesti i povreda zgloba.

- Artrodeza je naziv za operacijski zahvat kojim se postiže ukočenje zgloba.

- Osim ograničenih kretnji zgloba, postoji i nenormalna gibljivost zglobova. Postoji u svim
smjerovima (neuropatski zglob) ili u jednome smjeru (npr. oštećen medijalni kolateralni
koljeni ligament). Nenormalna gibljivost svih zglobova naziva se artrohalarozom.

- Krepitacije ( ribanje/pucketanje) može biti:

a) intraartikularna

– hondrolomacija patele (fina krepitacija )

-patelofemoralna ( gruba krepitacija )

-perioartikularna ( trenje čahure o egzostoze )

- ekstraartikularna ( upale fascija ili tetiva)

Škljocaj: mnogo zvučniji fenomen, može se čuti kod puknutog meniskusa ali i kod
premještanja zglobnih tetiva preko zglobova npr.šaci.

Blokada je zapreka u kretnji zgloba mehaničke naravi i uklješti se u zglobu npr.koljeno

odvojeno od meniskusa.

MJERENJA

Mjerimo opseg i dužinu uda ( uvijek se upoređuje sa zdravom stranom ).

Mjerenje opsega:

Na gornjim ekstremitetima mjerimo opseg nadlaktice 10 i 15 cm iznad lakta, opseg podlaktice

10 i 15 cm ispod lakta. Opseg lakta mjeri se preko olekranona. Opseg ručnog zgloba mjeri se
tik ispod stiloideusaulne. Sva se mjerenja na podlaktici izvode pri flektiranom laktu u

68
srednjem položaju, između pronacije i supinacije. Opseg koljena mjeri se preko sredine
patele. Opseg natkoljenice mjeri se 10 i 15 cm ispod koljena, a potkoljenica 10 i 15 cm ispod
koljena. Polazna točka je koljenska zglobna pukotina.

Mjerenje duljine:

Razlikujemo anatomsku od funkcionalne duljine ekstremiteta. Važnije je mjerenje duljine

donjih ekstremiteta. Mjerenja duljine noge se izvodi tako da bolesnik leži na leđima na ravnoj
podlozi, noge su simetrično ispružene a prsti stopala okreti okomito prema gore. Tada:
anatomska duljina noge između vrha velikog trohantera i lateralnog maleolusa a funkcionalna
između spineiliake i medijalnog maleolusa. Ako nemamo istu duljinu na obe noge to dovodi
do šepanja. Duljina natkoljenice je od velikog trohantera do lateralne zglobne pukotine
koljena a duljina potkoljenice od te pukotine do lateralnog maleolusa. Mjerenje duljine noge
može se izvršiti i u stojećem položaju. Ako postoji skraćenje jedne noge tada će na bolesnu
stranu spinailiaka biti postavljena niže i zdjelica ne stoji vodoravno. Podložimo daščice pod
petu i tako se dvije spine (zdjelica) dovedu u horizonatalni položaj. Debljina podloženih
daščica je mjera skračenja. Duljinu cijele ruke mjerimo od akromiona do vrha srednjeg prsta
na pruženom ekstremitetu. Duljina nadlaktice je od akromiona do radijalnog
epikondilahumerusa(lat.), a duljina podlaktice od te točke do stiloidnog nastavka.

LABARATORIJSKE PRETRAGE

1. pretrage krvi: a) sedimentacija eritrocita (povećana kod upale i infekcije )

b) KKS (kompletna krvna slika)- smanjenje Er to je anemija, povećanje
leukocita upućuje na bakterijsku upalu.
c) mokračna kiselina u serumu – ako je povećana to je uričnadijateza
d) CRP i reumatski testovi povišeni kod reumatskih upalnih bolesti
2. mikrobiološke pretrage (bris rane npr.kodosteomijelitisa da se uvidi koja je bakterija)
3. pretraga sinovijalne tekućine – nakon punkcije npr.koljena, šalje se utisak na: a)
citološko ( ima li malignih stanica ili upalnih stanica )
b) mikrobiološko ispitivanje ( kultura)
c) biokemijsko tj.kakva je koncentracija glukoze, ako je smanjena moguće je
bakterijski septični artritis.

69
RADIOLOŠKA DIJAGNOSTIKA

Razlikujemo osnovnu radiološku obradu i specijalne radiološke metode. Osnovna radiološka

obrada je RTG snimanje u najmanje dva smjera. Ta pretraga se najčešće vrši. Uvijek je
potrebna kod sumnje na frakturu kosti i to za dg.a i za procjenu repozicije. Osim toga na
kostensu gledamo denzitet (punoću ) kosti. Tako možemo uočiti destrukciju kosti npr.kod
sarkoma. Ili pak pojačavanje denziteta – sklerozu kosti. Na RTG snimci može se vidjeti i
odlaganje kalcija u neke strukture.

Specijalne radiološke metode:

1. CT – kompjuterizirana fomofrafija je mnogo preciznije snimanje i naročito je

kratko pri primjećivanjima kralježnice.
2. MR – magnetna rezonanca je do sada najefikasnija metoda snimanja. Daje
precizne slike, a nema štetnih učinaka (zračenja). Naočito je značajan kod bolesti
kralježnice, koljena, ramena itd.

SCINTIGRAFIJA KOSTI

U krvotok se ubrizgava neki radioizotop koji se veže za kost i posebnom kamerom mjeri
njegovo napanje na cijelom skeletu. Ta mjesta gdje se radioizotop pojačano veže su mjesta
oštećenja ( ali ne zna se kakvog – nije specifična metoda ) npr.osteomijelitis, metastaza nekog
karcinoma itd.

ULTRAZVUK

Ultrazvuk je metoda koja najbolje pokazuje promjene koje su različite gustoće u odnosu na
okolinu. Tako ultrazvukom mjerimo izljev u zglob zatim ciste oko zglobova zatim rupture
mišića pri traumi, tadođer izljev krvi - kematom između mišića. Veoma je važan u ranoj
dijagnostici urođenje luksacije kukova pa kod novorođenčeta nisu okoštale kosti i ne vidi se
na rendgenu ( može otkriti od početne displazije do potpune luksacije ).

ARTROSKOPIJA

70
To je endoskopska metoda u kojoj se endoskop, tj.antroskop uvodi u zglob i posmatra se
stanje u njemu. Kroz drugi ulaz se uvodi operacijski dio kojim se mogu uraditi mali zahvati
unutar zgloba, a sve se posmatra kroz ovaj „ posmatrački“ dio.

DENZITOMETRIJA KOSTI

Je posebno snimanje kojim se određuje koštana masa. Tako otrkivamoosteopeniju ili pak
osteoporozu.

BIOPSIJA

Kada postoji neko bolno tkivo čiju etiologiju ne poznajemo npr,tumor, uzme se isječak i
posebno se pripremi i gleda pod mikroskopom. Tako se vidi koje stanice su u pitanju,
npr.benigne, maligne ili pak normalno tkivo. Ako nepoznato tkivo uzmemo samo iglom ( mali
isječak) to zovemo citološka punkcija.

ORTOPEDSKI ZAHVATI ( METODA LIJEČENJA U ORTOPEDIJI)

Mogu se podjeliti u dvije velike grupe:

a) neoperativne( konzervativne, nekirurške, zatvorene)

b) operativne ( krvave, kirurške)

Neoperativni ortopedski zahvati- metode liječenja:

Tu spadaju: 1) repozicija( prijeloma i iščašenih zglobova)

2) imobilizacija ( održavanje nepomičnih dijelova tj.retencija)

Repozicija je zahvat kojim se izvodi „namještanje“ prelomljenih dijelova (fragmenata) kosti i

iščašenih zglobova. Cilj je vratiti ih u anatomsku poziciju kakva je bila prije traume. Sama
repozicija može se izvesti tokom operativnog liječenja a ovdje ćemo opisati zatvorenu
repoziciju:

Repozicija prelomljenje kosti

71
Prije repozicije mora se napraviti RTG da imamo precizan uvid u stanje fragmenata – kakva
je i kolika dislokacija. Zatim se pristupa repoziciji. Pacijent leži na stolu i potrebno mu je dati
anesteziju (bilo opću ili lokalnu ), sa tim mu smanjujemo bol a i opušaju se mišići te ćemo
lakše izvesti repoziciju. Dva su osnovna tipa ove zatvorene repozicije : manualna i
ekstenzijska repozicija. Kod manualne repozicije jedan terapeut rukama povlači distalni dio
( ekstencija ) a drugi prstima lagano vrši postanični pritisak i fragmente dovodi u osu. Potom
se uradi imobilizacija sadrenim povojima ( prethodno napraviti RTG snimak).

U posebnim situacijama npr.prijelomfemura vrši se tzv.transkeletnaa ekstenzija( ova metoda

danas se sve manje koristi ). Kroz distalni dio kosti ( npr.kroztuberositastibiae kod fr.femura
ili kroz petnu kost kod fr.tibiae) provodi se Štajmareov čavao ili Kiršerova žica, na njih se
fissura potkova za tibiju, a zatim se ekstendira pomoću utega na aparatima ili šinama za
ekstenziju. Umjesto kroz kost aparat za ekstenziju može se fiksirati zavojima.

Repozicija zlogobova

Je namještanje iščašenih zglobova ( iščašenje može biti prirođeno ili traumatsko) i ovdje je
najvažniji princip ekstenzija prema distalno, a potom se glavica vraća u ležište. Zato je dobro
pacijentu dati anesteziju. Za repoziciju iščašenja ramenog zgloba primjenjuje se
tzv.Hipokratova metoda. Pacijent leži na stolu, terapeut rukama povlači njegovu ruku distalno
( ekstenzija) a svojim tabanom vrši pritisak – kontraekstenzija u njegovpazuh i polako se
vraća u glenohumeralni zglob. Nakon repozicije se mora napraviti imobilizacija zavojima.

SADRENI POVOJI

Sadra ili gips je zavoj koji ima osobinu da se nakon kvašenja za 10-20 minuta ukruti. To se
njegovo svojstvo koristi za pravljenje sadrenih povoja-zavoji sa prahom sadre. Prije upotrebe
oni se kratko namoče u vodu a potom apliciraju na dio tijela gdje je potrebno i brzo se ukrute.
Danas se koriste i zavoji sa specijalnom plastikom u iste svrhe.

Sadreni povoji se koriste u sljedeće svrhe:

1) za imobilizaciju određenog dijela lokomotornog sustava( npr.nakon repozicije)

2) za fiksiranje i ispravljanje deformiteta
3) za opterećenje i ekstenziju dijela tijela

72
 4) za ispravljanje deformacije ili krivog položaja određenog dijela tijela.

Sadreni zavoj može biti podložen i nepodložen. Podloženi zavoj znači da se ispod svakog
zavoja stavlja zaštitni matearijal koji štiti kožu od sadre a nepodloženi da se sadreni zavoji
stavljaju neposredno preko kože. Naročito je dobro zaštititi dijelove koji su izloženi
(olekranon). Poznati sadreni povoji su : sadrena minerva, sadreni steznik s naramenicama,
sadreni rukav, podelastični sadreni povoj,niska sadrena čizma, sadrena čizma,sadrena cipela.
S ozbirom da se sadreni povoji nose duže vrijeme (i nekoliko mjeseci) oni mogu dovesti do
atofije mišića, kontrakture u zglobovima. Da se to nebi dogodilo preporučuju se tzv.statičke
vježbe-napinjanje mišića koji su pod zavojem, a i onih koji su distalnonpr.stiskanje prstiju
šake kod podelastičnog gipsa. Ostale komplikacije sadrenog zavoja: pritisak na krvne sudove i
živce te posljedična ishemija i živčani deficit distalno. To se može dogoditi ako je sadreni
povoj previše stegnut ili pak ako se nakon stavljanja počne naticati edem tkiva i ispod sadre.
Zato stalno provjeravamo cirkulaciju i inervacijudistalnog gipsa: boju kože prstiju, puls te
pomičnost. Ako se primjete promjene treba uzdužno razrezati gips te osloboditi i pritiska.
Dekubitus na koži se može javiti zbog pritiska. Sadreni zavoj može biti cirkularni ili pak
longeta. Longeta je sadreni povoj samo na dijelu površine a stavljamo ga obično privremeno
ako očekujemo otok u narednim danima jer pak nije potrebna stalna imobilizacija ( npr.poslje
distrofije nožnog zgloba)

OPERATIVNI ORTOPEDSKI ZAHVATI(OPERATIVNE METODE LIJEČENJA U

ORTOPEDIJI)

Kao i u ostalim kirurškim disciplinama i za ortopedske operacije vrijedi da se moraju raditi po

principima antisepse i asepse. Tako se mogu spriječiti infekcije koje su pogubne ako se jave
(inf.kosti, inf.zgloba).

A) OPERACIJE NA TETIVAMA
1. Tenotomija je presjecanje tetive. Najčešće se radi kad se želi produžiti
tetiva(najčešće Ahilova ) i zato se najčešće koristi Z tenotomija
2. Skraćivanje tetive-izvrši se isječenje jednog dijela tetive pa se krajevi potom spoje (
u obliku slova V ili Z).

73
 3. Translokacija tetive-je premještanje tetive iz njezinog dotadašnjeg anatomskog
mjesta(ležište) na novo mjesto(ležište)(npr.premještanje tetive m.tibialisposterior
koja je iza lat.maleolusa na mjesto ispred lat.maleolusa)
4. Transpozicija tetive znači prebacivanje neke tetive ili njenog dijela na drugo
hvatište (prišivanje) da bi nadomjestili funkciju nekog oduzetog mišića. Tetiva
m.ext.hallucislongus se prešije na tarzalne kosti-za fleksiju stopala
5. Transplatacija tetiva se vrši kada nakon traume nedostaje duži dio tetive bilo
tetivom tog bolesnika (autotranspantat) ili neke druge osobe.

Aloartoplastika je ugradnja umjetnog zgloba.

B) OPERACIJE NA KOSTIMA
1. Trepanacija kosti je bušenje kosti. Može se raditi u dijagnostičke svrhe ili u
terapijske svrhe npr.liječenjedg.osteomijelitisa.
2. Sekvestracija je kirurški zahvat kojim uklanjamo sekvestre (zdjelične kosti) koji
nastaju u dg.osteomijelitisa.
3. Osteotomija je operativno prerezivanje kosti (pilom, laserom, itd.). Obično se
koristi u cilju ispravljanja deformiteta na kostima donjih ekstremiteta.
4. Osteosinteza – to je kirurški zahvat kojim se spajaju i učvršćuju fragmenti kosti
nakon prijeloma ili nakon osteotomije. Može se obaviti žicom, pločama, vijcima,
čavlima(intramedularni čavao) ili pak vanjskim fiksatorom. Danas se najviše
primjenjuje tzv.AO tehnika švicarskih ortopeda.
5. Transplatacija kosti(presađivanje kosti) je prenošenje dijela koštanog tkiva tamo
gdje nedostaje. Najčešće se uzima od samog bolesnika(autotransplantat) obično sa
ilijačne kosti ili sa druge osobe(homotransplat).
6. Resekcija kosti je kirurški zahvat kojim se odstranjuje kost ili češće samo dio kosti.
Obično je uzrok tumor ili dijagnoza osteomijelitisa. Na mjesto odstranjene kosti
nanosi se transpatat. Resekcija se radi i ako je kost preduga, te se „višak“ izbaci a
može se napraviti osteosinteza(skraćivanje udova ili pak produžavanje udova).
Nakon (resekcije) osteotomije ubaci se transplantat potrebne dužine.

METABOLIČKE BOLESTI KOSTIJU I ZGLOBOVA

74
OSTEOPOROZA(OP) je metabolička bolest kostiju koju karakteriše smanjena masa koštanog
tkiva i normalna mineralizacija koštanog matrisa. Suprotno, osteomalacijakarakteirše
smanjena mineralizacija koštanog matriksa.

Klasifikacija OP:

A) Primarna:1)involucijska (postmenopauzna, senillna)

2)Idiopatska: 2)juvenilna (prije 20 god života, između 8 i 15; počinje u
trudnoći)

B) Sekundarna- javlja se kao posljedica mnogih oboljenja i poremećaja

- Bolesti štiTnežljezde
- Bolesti
- Dugotrajna imobilizacija i fizička neaktivnost
- Dugotrajno uzimanje kortikosteroida
- Bolesti koštane srži

Značaj OP leži u povećanoj slabosti na frakturama ( kost je kao staklo) i to naočito fr.
Vrata femura i kompresivnefr. Kralježaka.
Najčešća je postmenopauzalna OP i viđa se u blažoj i težoj formi nad velikim brojem
žena naroččito ako su mršave, puše, bez fizičke aktivnosti, piju puno kave...
Senilna OP je nakon 70 god života i javlja se podjednako kod muškaraca i žena.
Tokom cijelog života za čvrstoću kosti važna je fizička aktivnost , dovoljan unos Ca i
vitamina D , a naročito kada se počinje javljati OP. OP se može uočiti na RTG slikama
– kosti su ,,prozirne“, a najbolja metoda je denzitometrija na posebnom aparatu.
U liječenju osim navedenog mogu se koristiti i lijekovi koji smanjuju resorpciju
kosti:Bifosfonati
Sve ove mjere mogu samo zaustaviti napredovanje osteoporoze, a ne izliječiti nastale
promjene u kostima.
Pacijenti sa osteoporozom najčešće se žale na tupe bolove u donjem dijelu kičme.

PAGETOVA BOLEST(Osteitisdeformans)
Ovu bolest karakterizira nastajanje lokaliziranih polja izrazite resorpcije kosti te se na
RTG-u kost vidi kao ,,šupljikava“. Bolesnik često otkrije bolest slučajnom RTG
75
snimkom ili pak ima bolove u :lubanji,zdjelici,kralježnici pa ponekad i donji udovi.
Ako su

GITH I PSEUDOGIHT
Giht nastaje zbog nakupljanja urične kiseline u zglobovima. Najčešće se nakuplja u I
metakarapofal. Zglobu(nožnog palca). Taj zglob postaje natečen, bolan,topao i crven.
Ponekad se može javiti i u nožnom zglobu i koljenu. Masti nastaju u metabolizmu
purina (kojih ima u mesu) te se tim bolesnicima savjetuje smanjen unos mesa. Bolest
obično pogađa muškarce srednje dobi. Nalazimo povećane količine urata u krvi. Liječi
se antireumaticima( antalegični učinak).
Pseudogiht: nastaje nakupljanjem kristala kalcijeva pirofosfat-dihidrat ali obično u
koljenski zglob.

RAHITIS I OSTEOMALACIJA

Rahitis je bolest koja se javlja kod male djece a posljedica je smanjenje ulaganja
kalcija u koštani matriks(tj. smanjena je mineralizacija kostiju), zbog čega kosti
postaju mekane i savitljiva. Obzirom da je vitamin D zaduzen za ulaganje Ca u koštani
maktriks ova bolest se rijekto viđa otkako se prvenstveno daju vitamini D3 svoj
novorođečkoj djeci.
Najčešća maifestacija su ,,četvrtaste,, glave i ,,O“ noge.Kaddjete prohoda iskrive se
pod težinom jer nemaju čvrstoću.
Ako se ova boelst javi kod odraslih zovemo je osteomalacija.

JUVENILNE OSTEOHONDROZE

-to su bolesti koje zahvaćaju tzv. Sekundarna središta osifikacije, a to su najčešće u

glavi bedrene kosti( Leg-CalvePerthesova bolest) i u tuberositastibie( mb. Osgood-
Schlatterova). Bolest počinje u djetinjstvu i adolescenciji, a prvoklasni čimbenik je
preopterećenje.
U istim regijama javlja se bol, otok i remeti funkciju zgloba i ekstremiteta.
Iako su prisutni bol i otok ne radi se o upalnom procesu (ni inflamacija ni infekcija).

76
 BOLESTI KOSTIJU I ZGLOBOVA

Koštane distrofije su nasljednji poremećaji u morfologiji koštanog hrskavičnog tkiva

što se manifestira poremećenim rastom i razvojem nakon rođenja.

Iako mogu biti poremećaji u razvoju samo koštanog tkiva ipak su najčešće problemi u
razvoju moždanog tkiva te ih zovemo osteohondroplazije. Osnovna manifestacija je
nizak rast, ispod 150 cm.
Osteogenesisimperfecta(OI) je također nasljedna bolest, razvoj koštanog sistema nije
uspješan ali kosti pucaju na najmanju traumu. Poremećen je koštani kolagen. Bolest se
manifestira i oboljenjem drugih organa-oči, uši,zubi... Bolest je nasljedna forma
osteoporoze.

OPERACIJE NA ZGLOBOVIMA

1.Punkcija zgloba je ulaženje u zglob iglom ili troakarom. Može biti dijgnostička(vadi
se tekući sadržaj iz zgloba) i teorijska(odstranjenje izljeva, hematoma,ubrizgavanje
lijekova).
2.Artrotomija je operativni zahvat otvaranja zgloba da se u njemu nešto izvadi.
3.Kapsulotomija je prerezivanje fibrozne, zglobne čahure.(obično da se smanji
kontraktura)
4.Sinovektomija je je odstranjivanje sinovijalnememebrane koja je oboljela npr u
RA(reumatoidni artritis)
5.Artroliza je kirurški zahvat kojim se ukočenom zglobu vraća gibljivost(presjecaju se
priraslice oko zglobnih tijela)
6.Deformitet ili čišćenje(toilette) zgloba je odstranjenje osteofita i izravnjavanju
neravnina zglobnih tijela.
7.Resekcija zgloba je kirurški zahvat kojim se od je odstranjuju proksimalni i distalni
dio zglobnih tijela da bi se ? mogla uraditi (artrodeza ili artroplastika ili samo dio
zglobnih tijela)
8.Artrodeza je kiruršhvat koji se izvodi ukočenje nekog zgloba. Nakon tog zahvata
nastaje ankiloza. Napravi se resekcija-odstranjuje se hrskavica sa zglobnih tijela i
nastaje koštano spajanje-ankikloza.

77
 9.Artroplastika je kirurški zahvat ugradnje umjetnog zgloba. Najčešće se ugrađuje
umjetni zglob kuka i koljena. Pošto se spominju strani materijali govorimo o
aloartroplastici.
10.Otvorena repozicija zgloba-nekada nije moguće reponirati iščašeni zglob, radi se
artrotomija- zglob se otvara i namještaju se zglobna tijela.
To se može primjetiti i kod prirođenih iščašenja kukova, zatim kod zastarjelih
luxacija(luxatioinveterata) i kod habitualnih luksacija ali nije problem samo reponirati
zglob nego i napraviti da više ne iskače.

Amputacija je kirurško odstranjenje cijelog uda ili njegovog dijela. Na nozi je obično
potkoljenica ili natkoljenica. Reamputacija je ponovni kirurški zahvat na
amputacijskom bataljku.
Egzartikulacije je odstranjenje uda ili samo dijela u zglobu.
Odmah nakon amputacije treba planirati pravljenje proteze.

UPALNE BOLESTI KOŠTANO-ZGLOBNOG SUSTAVA

Upala kosti(osteomijelitis,osteitis)

Je jedan od najvećih problema u ortopediji jer se teško liječi(antibiotici slabo prodiru u kost)i
ostavlja trajne posljedice.

Prema uzročniku(npr,staphilokok,streptokok) može biti:

Nespecifični-uzročnici su pirogenebakterije,on je češći

Specifični- uzrokuju ga specifični agensi (TBC), on je rijeđi

Prema intezitetu kliničke slike dijeli se na:

-akutni (prisutni su sistemski znaci: temperatura, slabost, bol)

- kronični (nema sistemske nego samo lokalne znakove)-sekundarni kronični

Kronični često nastaje iza akutnog koji se nije uspio izliječiti, ali može nastati i primarno.

Akutni nespecifični osteomijelitis može biti:

78
 a) Hematogeni, iz nekog drugog žarišta (tonsile, koša, srednje uho). Krvotokom dolazi
bakterija do kosti i tu izaziva upalni proces, obično u metastaze drugih kostiju. Tu se
stvara i granulacija koštanog tkiva, tako se tu nađu i komadići mrtve kosti tzv.sekvestri
koji se ponašaju kao strano tijelo i podržavaju infekciju. Dijagnoza se postavlja na
osnovu labaratorijskog nalaza krvi (promjenu SE, leukocita, povišen CRP). Također,
ako je moguće poslati uzorak upaljenog tkiva na mikrobiološko testiranje tj.da vidimo
koja je bakterija uzročnik.RTG je u prvim sedmicama normalan. Liječenje: kirurško
(odstranjivanje upaljenog koštanog tkiva).
b) Egzogeni – obično nastaje nakon traume kada imamo otvoreni prijelom te je bakterija
izvana ušla u kost. Liječenje je kirurško ( cijeljenje loma, čišćenje upaljenog tkiva,
antibiotici ). Ovaj oblik često prijeđe u kronični. Kod kroničnog osteomijelitisa imamo
situaciju (on traje godinama) da se otvori mjesto na koži tj.fistulitira te na taj otvor
pomalo izlazi upalni sekret, a ponekad i sekvestri. Ako uočimo sekvestre u upaljenom
tkivu, treba ih kirurški odstraniti-sekvestoektomija. Egzogeni osteomijelitis nema
sistemske znakove. Ove epizode ponašanja (rana sekvestrira) zovemo egzertacije
kroničnog osteomijelitisa.

UPALA ZGLOBOVA – ARTRITIS

Neke činjenice : izljev (exudat) može nastati usljed raznih razloga : upalnih (infekcijskih i
inflamacijskih ), traumatskih

Prema karakteristikama exudatmoće biti:

a) Serozan-u prvoj fazi infekcije, kod reumatskih upala (najčešće), degenerativnih

promjena oko zgloba (artroze); kao reakcije traume kosti, posljedica traume zgloba.
b) Serofibrozan-sadrži i malo fibrina-obično nastalog ako dulje traje serozni exudat.
c) Gnjojni (pyratros) exudat-nalazimo u gnjojnoj upali zgloba (uzrokuju ga pirogene
bakterije, streptokok, stafilokok itd.).
d) Krvavi exudat (hemaithos)-nastaje nakon traume ili kod poremećene koagulacije (npr.
Hemofiliya)

Zglob koji ima izljev je otečen i bolan i pozitivan je Balotman u većim zglobovima.

Uvijek treba napraviti punkciju zgloba (u antiseptičnim uvijetima)

79
NESPECIFIČNI ARTRITIS (INFEKTIVNI, BAKTERIJSKI)

Uzrokuju ga bakterije (streptokok i stafilokok, a da je uzročnik beta-bakterije obično serozni

exudat).

Bakterija u zglob može doći:

1. Hematogeno
2. Direktnim nanošenjem: uzročnici: punkcija zgloba, injekcija, otvorena ozljeda zgloba
ili kirurški zahvat)
3. Prodiranjem gnjojnih procesa u zglob iz okoline (osteomijelitis, flegmona,
paraartikularni apsces itd.)

Zglob postaje otečen, bolan, topao, obično je povišene temperature uz opću slabolst i
malaksalost. U labaratorijskim nalazima krvi nalazi se visok CRP i leukocitoza. Potrebno je
napraviti punkciju u cilju sigurnije i preciznije dijagnoze. Liječenje : antibiotici.

SPECIFIČNI ARTRITIS

Je uzrokovan specifičnim urokom, a to je mikrobakterija tuberkoloze. Zovemo ga

tuberkolozni artritis. Tuberkolozni artritis je artritis nastao hematogenim širenjem uzročnika
iz pluća oboljeli obično ima ili je imao tuberkolozu plića (ili je imao netko u obitelji). Nakon
što se uradi punkcija u dijagnostičke i terapijske svrhe, liječi se antituberkuloznim lijekovima.
Svaki izljev treba odstraniti punkcijom.

REUMATOIDNI ARTRITIS

Spada u grupe sistemskih bolesti vezivnog tkiva (mezenhimopatije), ali se ipak glavne
promjene događaju na zglobovima. Upala (inflamacija) je glavna patološka promjena i
zahvaćena je sinovija (sinovitis), uz razvoj seroznog exudata i hipertrofiju (bujanje) sinovije
koja raste prema unutrašnjosti zgloba. Takvu formaciju nazivamo panus. Zatim sve više
dolazi do fibroziranja zgloba, raznih deformacija, te na kraju koštane ankiloze. Obolijevaju
češće žene mlađe i srednje dobi. Simptomi su sistemski tj.opći: malaksalost, umor, znojenje,
zatim se javlja jutarnja ukočenost, simetrično na malim zglobovima šake i stopala. Potom se
oko tih zglobova javljaju zadebljanja te ankiloza na kraju. Češće oboljevaju mali zglobovi

80
šake i stopala, a rjeđe veliki zglobovi(rame,lakat,koljeno). Liječi se:
medikamentno(antireumaticima), kirurški, fizikalnim tretmanima.

DEGENERATIVNE BOLESTI ZGLOBOVA

Mogu biti primarne(za koje ne znamo uzroke) i sekundarne(razbijaju se u toku neke druge
bolesti). Ove bolesti se zovu i artroze(osteoartroze) a u anglo-saksonskoj literaturi i
osteoartritisi. Degenerativne promjene se javljaju na svim zglobovima koji nose najveća
opterećenja a to su kralježnica i donji udovi, naročito koljena. Izuzetak od ovoga su artroze
interfalangealnih zglobova na šakama. To upućuje na zaključak da mehanička opterećenja
imaju ulogu u nastanku artroza. Češće će se javiti u gojaznih ljudi, te onih koji rade teže
fizičke poslove. Također češće se javljaju u žena u postmenopauzi, a učestalost se povećava u
oba spola sa starenjem. Prva promjena je propadanje zglobne hrskavice, iz koje se oslobađaju
enzimi koji pokreću ostale dijelove. Zglobna hrskavica se stanjuje i na nekim mjestima može
nestati te ostaje „ćelava“strana zglobnih tijela. Zatim dolazi do skleroze subhondralne kosti a
na rubovima hrskavica počinje bujati-stvaraju se osteofiti. Također na subhondralnoj kosti
stvaraju se manje ili veće ciste. Osim toga, javljaju se upalne promjene na sinoviji-sinovitis i
to je obično razlog za pojavu bola, a ponekad se upala pojača te nastaje izljev u zglobnu
šupljinu. Također upale promjene zahvaćaju i čahuru zgloba. Dolazi i do kontrakture i
deformacije zgloba zbog promjenjenog oblika zgloba i izljeva. Zbog neaktivnosti dolazi do
hipotrofije okolne muskulature. Bol se mirovanjem smanji ili potpuno nestane. Zatim se javlja
i ukočenost zgloba, otežane kretnje, a također je karakteristično da osoba teško ustaje nakon
dužeg sjedenja ili ležanja(jutarnja ukočenost). Kada je zglob u jednom položaju duže vrijeme,
teško ga vraćamo u drugi(ako smo sagnuti 10-15 minuta, teško se ispravi u vertikalu). Jos se
javlja fenomen krepitacije zbog neravnih zglobnih ploha ali i trenja osteofita i odebljale
zglobne čahure. Dijagnoza se postavlja na osnovu krvne slike i RTG slike. Najlakše je uočiti
smanjene zglobne pukotine, zatim se vide ciste na subhondralnoj kosti i osteofiti te skleroza
subhondralne kosti. Liječenje: medikamentno(antireumatici-za smanjivanje boli i upale),
fizikalna terapija (radna terapija), kirurški(artroskopijom se vrši „čišćenje hrskavice“). Kod
teških oboljenja vrši se ugradnja umjetnog zgloba (aloartroplastika), najviše kuka i koljena.
Nekad se radi i artrodeza (npr.u skočnom zglobu), operativno ukočenje zgloba u
najpovoljnijem položaju.

81
ARTROPATIJE

To su promjene u zglobovima koje se javljaju posljedično na neku bolesti, npr.:

1. Neuroartopatije – javljaju se kod oštećenja nervnog sistema (paraplegija,

siringomijelija, oštećenja perifernih živaca)
2. Hemofiličnaartropatija – nastaje u bolesnika sa hemofilijom, jer često dolazi do
krvarenja u zglobove
3. Endokrina artropatija– javlja se kod raznih endokrinoloških oboljenja.

Promjene u zglobovima liče artritisu: destrukcija hrskavica i subhondralne kosti, bojanje

kapsule i periartikularnog tkiva praćeno i fibroziranjem (adhezije), što dovodi do deformacija
zgloba, nestabilnosti zgloba i kontraktura.

Kod neuroartropatija bolesnik ne osjeti bol.

POREMEĆENO KOŠTANO CIJELJENJE

1. Produženo koštano cijeljenje

Cijeljenje kosti je veoma spor proces i na različitim mjestima koštanog sustava
različito traje – od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. Za svaki prijelom znamo
prosječno vrijeme srastanja. Ako proces cijeljenja traje duže od 6 mjeseci, govorimo o
produženom cijeljenju. Uzroci mogu biti:
 Mehanički (nemir ulomaka)
 Devitalizirani ulomci (nekroza)
 Loša vaskularizacija ulomaka
 Infekcija (nakon otvorenog loma ili osteosinteze)

2. Pseudoartroza (lažni zglob)

Ako ni nakon 8 mjeseci ne dođe do koštanog cijeljenja teško da će se ono spontano
dogoditi. Tada obično imamo stanje tzv. lažnog zgloba jer se ulomci manje ili više
pomjeraju. Prema vitalnosti krajeva ulomaka pseudoartroze dijelimo na:
a) Vitalne
b) Avitalne
a) Kod biološki vitalnih pseudoartroza između ulomaka se nalazi vezivno-fibrozno tkivo
koje pregrađuje medularni kanal a i omogućuje pokretljivost ulomaka (lažni zglob),

82
 može izgledati hipertrofično (tzv. slonovsko stopalo), hipotrofično (konjsko stopalo) i
atrofično.
b) Kod biološki avitalnih pseudoartroza nemamo ni vezivnog tkiva između ulomaka –
oni su na krajevima nekrotični ili upaljeni (osteomijelitis).

Sve oblike pseudoartroza potrebno je liječiti operativno.

3. Loše srasli prijelomi (Fractura male senata)

Posljedica su lošeg liječenja (bilo konzervativno ili operativno).
Klinički se vide devijacije osi (jedne ili sve tri), skraćenje udova i oštećena funkcija
udova.
Liječenje je operativno ako je devijacija (iskrivljenost osi) izraženija. Veći problem je
ako su na donjim udovima jer to dovodi do poremećene statike i brzog razvoja artroze
na više opterećenim zglobovima.

SUDECKOVA DISTROFIJA

Ostali nazivi: refleksna simpatička distrofija (RSD), Sudeckov sindrom.

To je sindrom čija etiologija nije potpuno objašnjena ali se sigurno zna da se javlja nakon
ozljede tkiva u nekih predisponiranih osoba a osnovni patofiziološki mehanizam je
prenaglašeno dejstvosimpatikusa na područje oko ozljeđene regije, što izaziva stalni
vazospazam. Najčešće se javlja na šakama i stopalima.

U 1. stadiju (prva 3 mjeseca nakon ozljede) javlja se bol, oticanje, crvenilo oko ozljeđenog
tkiva. Bol se pojačava na pokret te bolesnik izbjegava kretnje.

U 2. stadiju (naredna 3 mjeseca) svi simptomi se pojačavaju ali se javljaju i atrofične

promjene na ekstremitetima (mišići) te kontrakture zglobova, a bolnost se sa šake širi prema
ramenu.

U 3. stadiju otok je manji, ali bol ostaje. Pojačavaju se atrofične promjene na ekstremitetu,
kontrakture i deformacije zglobova.

Ovaj sindrom se javlja kao jedna od posttraumatskih komplikacija na udovima.

83
Liječenje je teško: potrebno je smanjiti utjecaj simpatikusa (simpatektomija) ili samo blokada
simpatičkog gangliona (injekcijom anestetik), a najbolja prevencija je pravilno liječenje
ozljeda napose (kasnije) fraktura.

POSLJEDICE KLJENUTI (ODUZETOSTI)

Za ortopediju su važne sljedeće kljenuti:

1. Dječja moždana kljenut (dječja cerebralna paraliza)

2. Dječja kljenut
3. Peronealna mišićna atrofija (MorbusCharcot-Marie-Tooth)
4. Dystrophiamusculorumprogressiva (MorbusDuchenne)
1. Dječja moždana kljenut
Nastaje zbog oštećenja motornog korteksa (dakle I motornog neurona ili centralnog
motornog neurona koji ide od korteksa piramidnim putem do prednjih rogova
kralježnične moždine.

To oštećenje može nastati:

a) Intrauterino (majka ima neke infektivne bolesti)
b) Na porodu – tzv. porođajna trauma, koja rezultira anoksijom mozga pošto beba
odmah ne prodiše a ta anoksija oštećuje moždane stanice
c) U djetinjstvu oboljenjima mozga i moždanica (npr. Upale).

Obzirom da je oštećen centralni motorni neuron a sačuvan periferni – koji je dio

refleksnog luka, refleksni luk stvara mišićni tonus – te su mišići u hipertonusu. Zato je
ova kljenut spastična.

Ovisno o raširenosti oštećenja korteksa kljenut može biti:

a) tetrapareza (zahvaća 4 uda)

b) tripareza (zahvaća 3 uda)
c) parapareza (zahvaća donje udove)
d) dipareza (više zahvaća donje nego gornje,ali zahvaća sva 4)
e) hemipareza (zahvaća udove jedne strane)
f) monopareza (zahvaća jedan ud)
84
 Snaga mišića je smanjena (pareza) ili je nema (paraliza), a refleksi su pojačani.

Klinička slika: pošto su mišići u hipertonusu (spazmu), na gornjim udovima se vide

fleksorne kontraktureu laktu i ručnom zglobu. Mišići su hipotrofični. Na donjim
udovima, također su prisutne fleksorne kontrakture iadduktorna u kuku.

Precizno gledano u mirovanju su mišići u hipotonusu (smanjenje tonusa) ali pri

pokušaju aktivnog pokreta ili pasivnog,naglo se tonus povećava. Također u uspravnom
stavu - pri stajanju dolazi do hipertonusa.

Zadaća ortopedije je da raznim ortozama ili pak korektivnim operacijama pomogne u

ispravljanju kontraktura.

Ovdje ćemo pomenutifenomen rigidnosti mišića, odnosno rigidne oduzetosti. Ona se

javlja pri oštećenjima baze mozga a mišići su povećanog tonusa, čak i u miru - rigidni
su. Ovi fenomeni pomažu u razlikovanju spastične i rigidne oduzetosti:

a) spastična: fenomen džepnog nožića

b) rigidna: fenomen olovne cijevi i fenomen zupčanika.

2. Dječja kljenut (dječja paraliza; Poliomyelitisanterioracuta)

Bolest Poliomyielitisanterioracutaizaziva virus polio. On napada prednje rogove

kralježnične moždine - znači periferni motorni neuron, što se manifestira flakcidnom
oduzetošću jednog ili više mišićnih grupa, na jednom ili više ekstremiteta. Refleksi su
ugroženi a senzibilitet očuvan. Na oduzetim ekstremitetima javljaju se kontrakture.

Danas sva djeca primaju vakcinu protiv ove bolesti pa se ona praktično ne javlja.

3. Peronealna mišićna atrofija (MorbusCharcot-Marie-Tooth)

85
 To je nasljedna bolest. Javlja se u djetinjstvu i polagano napreduje kroz mladost.
Manifestira se slabošću peronealne muskulature potkoljenice što ima za posljedicu
deformitet stopala: Pesequinovarus i pesexcavatus.

4. Dystrophiomusculorumprogressiva (MorbusDuchenne)

To je nasljedna brzo progredirajućabolest sa slabošću većine mišićnih grupa. Dijete

obično i ne prohoda. Smrt nastupa uslijed slabosti respiratorne muskulature prije 20-e
godine života. Zovu je i zloćudna mišićna distrofija.

TUMORI KOŠTANO-ZGLOBNOG SUSTAVA

Mogu biti primarni i sekundarni. Primarni nastaju u koštanom i hrskavičnom tkivu od takvih
stanica, dok su sekundarni zapravo metastaze malignoma drugih organa : pluća, prostate,
dojke…Oni najčešće napadaju kralješke (trupove).

Primarni tumori kosti

Za razliku od drugih tumora, tumori kosti se češće javljaju u mladosti. Mogu biti benigni i
maligni. Za tumore kosti karakteristična su tri simptoma: bol, tumorozna masa, patološka
fraktura. Bol je izrazitija kod malignih tumora i obično se pogoršava noću. Neki tumori ipak
nemaju ekspanzivan rast (tumorozna masa nego vrše destrukciju - lizu kosti.

Sumnja se postavlja na osnovu kliničke slike, a dijagnoza se postavlja: Rtg-om,

scintisgrafijom, CT-om i MR-om.

Benigni koštani tumori

1. Najčešće su osteohondromi tzv. egzostoze (izrasline na cjevastim kostima)

2. Osteoid- osteoma stvara „nidus“ gnijezdo u kortikalisu cjevastih kostiju.
3. Osteoblastom
4. Osteoklastom (lokalno razaranje kosti).
5. Osteosarkom je najčešći pimarni maligni tumor kosti. Može imati i ekspanzivan i
destruktivan (litičan) rast. Javlja se u mladosti. Imaju velik maligni potencijal.

86
 Tumori hrskavice

 Benigni: hondrom, hondroblastom

 Maligni: hondrosakrom

Tumori koštane srži

 Ewingov sarkom
 Medularniplazmocitom (češće ga nazivaju multiplimijelom): maligna stanica u
plazma stanici. Razvija se u spongioznoj kosti (lubanja, trupovi kralježaka,
zdjelica) i izaziva lokalizirane destrukcije (lize) u kosti (na Rtg-u se vide
prosvjetljenja)

VRAT

Fizikalne pretrage vratne regije:

1) Inspekcija (zakrivljenost, gubitak fiziološke lordoze…)

2) Palpacija (potkožni čvorići, miogeloze…)
3) Mjerenja pokretljivosti (funkcije vrata): prvo se mjeri aktivna pokretljivost (fleksija,
ekstenzija, laterofleksija na obe strane, rotacija na obe strane),a potom mjerimo
pasivnu pokretljivost.
Mjerenja se vrše goniometrom.

Prirođene bolesti vrata:

1. Prirođeni krivi vrat (torticolliscongenita) je 3. po učestalosti prirodna anomalija

lokomotornog sustava. Nije siguran razlog nastanka (porođajna trauma i nasljedni
faktor).
Obično u 1. mjesecu roditelji primjete da dijete drži glavu nagnutu na jednu stranu i
rotiranu na suprotnu stranu, npr. Glava je nagnuta na desnu stranu, rotirana na lijevu a
ograničena je rotacija na drugu stranu – bolesnu stranu (desnu). Problem je u
„zgrčenom“ m. sternocleidomastoideusu.

87
 Liječenje: u prvoj godini konzervativno (ortoze, šant), a ako se ne postigne
ispravljanje vrata do druge godine, potrebno je operacijsko liječenje.
2. Vratno rebro je zapravo produženi lateralni nastavak VII cervikalnog kralješka. Vidi
se na Rtg-u. najčešće ne pravi nikakve smetnje. Rijetko može praviti pritisak na
plexusbrachialis (trnjenje, mravinjanje u ruci), potključnu arteriju (oslabljen puls –
blijeda šaka) ili živce (pandžasta ruka i otečeno).

Stečene bolesti:

1. Stečeni krivi vrat (torticollis) je najčešće posljedica

spazmam.sternocleidomastoideusa (torticollisspasticus) koji nastaje zbog nepravilnog
držanja glave (obično) tokom spavanja i ujutro se probudi sa „iskrivljenim bolnim
vratom“.
2. Sindrom prednjeg skalenskog mišića je pretjerani pritisak ovog mišića na
plexusbrachialis, potključnu arteriju i živce. Simptomi kao u vratnog rebra.
3. Degenerativne bolesti vratne kralježnice daju sljedeće sindrome:
a) Cervicale
b) Cervicocephalicum
c) Cervicobrachiale
4. Miofibrozitis vrata: to su inflamacijske promjene na fibroznom tkivu i između
vratnih mišića. Simptom je bol, ukočenost vratnih mišića a mogu se napipati bolni
čvorići (male kuglice) u vratnim mišićima (m.trapezius).

KRALJEŽNICA I ZDJELICA

Fiziološke krivine kralježnice u sagitalnoj ravni su: cervikalna lordoza, torakalna kifoza,
lumbalna lordoza i sakralna kifoza.

Kretnje kralježnice se zbivaju u sve tri ravni u prostoru tj. Oko tri osi i to:

 Oko frontalne: inklinacija i reklinacija (antefleksija i retrofleksija)

 Oko sagitalne: laterofleksija u desno i u lijevo
 Oko uzdužne: rotacija u desno i u lijevo

88
Najpokretljiviji dijelovi kralježnice se: cervikalni i lumbalni, slabije je pomičan torakalni a
potpuno nepokretan sakrum. Degenerativne promjene su najizrazitije na mjestima gdje se
sastaju nepokretni i pokretni segmenti.

Osnove dijagnostike: klinički pregled: inspekcija, palpacija i mjerenja. Potom Rtg

dijagnostika (u 2 smjera) a kasnije eventualno CT i MR snimanja.

Stečene bolesti kralježnice:

1. Upale:
Osteomijelitis kralježnice zahvaća trupove i može biti:
a) Nespecifični osteomijelitis (obično je uzrok stafilokok) koji dolazi u trup iz
nekog gnojnog žarišta ili pak pri otvorenoj rani na kralježnici.
-Klinička slika: bol, nepokretnost kralježnice i eventualno temperatura. U
laboratorijskim nalazima povišen je SE, epp i leukociti.
-Dopunska dijagnoza: Rtg i CT
-Liječenje: antibiotici i eventualno operacijski zahvat
b) Specifični osteomijelitis uzrokuje bacil tuberkuloze (obično hematogeno dođe
iz pluća) i upalu izaziva u trupu nekog lumbalnog kralješka.

2. Reumatske bolesti kralježnice

a) Spondylitisankylosans (MorbusBechterev) je kronična reumatska bolest
vjerojatno autoimune etiologije. Pretežno obolijevaju muškarci a prvi znakovi
bolesti obično se pojavljuju između 16. i 25.godine života.
-Klinička slika: u početnoj fazi bolesti javljaju se bol u križima i ukočenost.
Kako vrijeme odmiče tegobe su izraženije. Reumatski inflamatorni proces
zahvaća sakroilijakalne zglobove i intervertebralne zglobove. Kroz mjesece i
godine dolazi do ankiloze (koštane) u tim zglobovima te postaju sve manje
pokretni. Zahvaćena je cijela kičma. Malo po malo javlja se pognutost tijela
prema naprijed (fleksija), što je karakteristično za ovu bolest, uz izrazitu
nepokretnost (nemogućnost pokretanja kičme unatrag u normalnu poziciju).
Obzirom da je grudna kičma u izrazitoj kifozi, to remeti disanje.

89
 -Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike te laboratorijskih testova: epp
i SE su povišeni, a HLA-B27 test pozitivan. Na Rtg-u se vidi kičmeni stub
poput bambusovog štapa (okoštavanja) a sakroilijakalni zglobovi su okoštali.
-Liječenje: konzervativno – antireumatici i fizikalna terapija, a u teškim
slučajevima eventualno i korektivne operacije dolaze u obzir.
b) Reumatoidni artritisne zahvaća često kralježnicu. Obično ako ga ima, proces
je na gornjim vratnim kralješcima (atlas).

3. Degenerativne bolesti kralježnice su veoma česte. Degenerativni proces se odvija na

intervertebralnim zglobovima kao i na diskusima. Artrotski proces se očituje u
stanjenjuintervertebralnih prostora (vidljivo na Rtg-u) što nastaje zbog „izlaska diska“
iz svog ležišta prema nazad – prema vertebralnom kanalu i prema spinalnim kanalima
(anulusfibrosus nema čvrstinu). Zatim se javljaju i patološko stradanje kosti – skleroza
pokrovnih ploha kralježaka i stradanje osteofita na rubovima kralježaka.
-Kliničke slike: Degenerativne promjene su najizraženije na cervikalnoj i lumbalnoj
kralježnici (rjeđe na grudnoj). One se na oba nivoa mogu manifestirati na vertebralni
sindrom (bol je samo u području kralježnice) ili vertebrogeni sindrom kada dolazi do
iradijacije bola od kralježnice prema ramenu ili na lumbalnom dijelu prema kuku.
Treća moguća manifestacija je radikularni simptom kada se bol širi niz ekstremitet.
Oštra je, sijevajuća, prećanamravinjanjem i eventualno gubitkom snage u
ekstremitetima.
Tako možemo imati sljedeće dijagnoze: sindrom cervicale (bol u vratnoj kralježnici),
sindrom cervicocephalicus (ako je prema glavi) i sindrom cervicobrachiale (ako
iradira niz rame) ili pak cervikalni radikularni sindrom ako je iradijacija niz ruku.
Degenerativne promjene na vratnim kralješcima mogu remetiti dotok krvi prema
stražnjoj moždini leži (aa.vertebralis) pa bolesnik može imati vrtoglavice, zujanje u
ušima.

Degenerativne promjene na lumbalnoj kralješnici mogu dovesti do: Sy lumbale ( bol

je ukočenost u mišićima), sy lumbogluteale ( bol se širi niz nogu) , ishijalgija ili išijas
- bol se širi niz nogu praćena trncima i eventualno parezom mišića distalno ( nemoguć
hod na prstima ili na peti).
Ishijalgija nastaje zbog hernijacije (protruzije) diska prema nazad – lateralno te vrši
pritisak na početku (korjen) spinalnog živca obično L4- L5 korjena.

90
Ako je protruzija diska nazad- medijalno onda se vrši pritisak na caudu equinu što daje
simptome: slaba kontrola mokraće, parestezije u jahaćoj regiji.
Na RTG-u se vide suženje intravertebralnih prostora, osteofiti.
Liječenje: medikamentozna terapija, smanjena fizička aktivnost i fizikalna terapija.

DEFORMACIJE KRALJEŽNICE
Skolioza – postranično iskrivlljenje kralježnice ( u frontalnoj ravni). Ako uz to postoji
i rotacija tog dijela kralježnice i torzija (uvrtanje) kralježaka onda govorimo o
strukturnoj skoliozi.
Osim nje postoje i nestrukturne skolioze:
 Antalgična ( bol u trbuhu)
 Posturalna ( zove se i loše skoliotično držanje). Kod njih je zakrivljenost samo
u frontalnoj ravni.

Što se tiče etiologije najčešće su idiopatske ( 70 %) to jest nepoznatog uzroka.

Počinje u djetinjstvu i pogoršavaju se do koštane zrelosti ( 18-20 za cure, 20-22 za
mladiće). To se može mjeriti Risserovim znakom.

Klinička slika:

Osoba se mora potpuno skiniti ( u veš). Promatra se u uspravnom položaju otraga:

stav, zatim simetrija ramena, zatim otklon lopatica, simetrija ilijakalnih grebena.

Ako je npr. desno rame kranijalnije tj. više i da desna lopatica odstoji od trupa
sumnjamo na desnu torakalnu skoliozu. Da bi odredili jel se radi o strukturnoj ili
posturalnoj skoliozi vršimo test pretklona: bolesnik se savija naprijed s ispruženim
koljenima i skupljenim rukama prema dolje, a liječnik promatra iza leđa: ako se
radi o strukturnnoj skoliozi pojavi se izbočenje rebara, rebrena grba ili gibus na
desnoj strani leđa.

Precizno određivanje skolioze u stupnjevima je za postraničnu zakrivljenost

mjerenu po Cobbu, a za rotacije mjerenu po Moeu.

Skolioze se obično javljaju u torakalnom i lumbalnom dijelu kralježnice. Uočavaju

se prema lokalizaciji i prema konveksitetu . Tako pri torakalnoj lokalizaciji sa
konveksitetom nadesno govorimo o scoliosis thoracalis dextra .

91
 Liječenje: fizikalno, ortoze, obično TLSO (torakolumbosakralne ortoze). Rijetko
se rade operativni zahvati.

Kifoze

Kralježnica odraslog čovjeka gledana sa strane to jest u sagitalnoj ravni ima oblik
obostrano savijenog slova 'S': cervikalna lordoza, torakalna kifoza, lumbalna
lordoza i sakralna kifoza. O torakalnoj kifozi govorimo ako je kut zakrivljenosti
veći od 45° ( prosječno je 20-45°), a prosječno lumbalna lordoza 60°.

U adolescenciji viđamo Scheuermannovu bolest ( adolescentnu kifozu). Tokom

cijelog života iz raznih zastoja ne možemo vidjeti kifozu. Kao i kod skolioze
postoji i nestrukturna tzv. Posturalna kifoza.
Pri pregledu bolesnika treba napraviti test pretklona: u posturalnoj kifozi
zakrivljenost je jednobolična, a u strukturnoj kifozi vidimo točku najjače
angulacije- nije jednobolična krivina.

Osoba stoji opušteno prije testa pretklona, ako je promatramo sa strane vidimo
pojačanu zakrivljenost prema naprijed.

Liječenje: fizikalno i ortoze ( imaju više efekta nego pri skoliozi)

DEFORMACIJE PRSNE KOSTI:

- Kokošja prsa ( pectus carinatum)

Prednje izbočenje sternuma, ima samo kozmetičko značenje ( nema tegoba).
Preporučuju se vježbe jačanja prsnih mišića. Kod manje djece postavlja se korektivna
pelota uz pritisak na sternum.
- Ljevkasta prsa ( pectus infundibuliforme)
Sternum je udubljen, najčešće u svom donjem dijelu, na prelasku sternuma u
processus xyphoideus. U blažim slučajevima liječenje je neoperativno, a u težim
potrebno je kirurško liječenje u smislu korektivnih osteotomija i fiksacija sternuma i
rebrenih hrskavica.

RAME I NADLAKTICA
Prirođene bolesti:
Scapula alata- scapula je odignuta od rebara, podsjeća na krilce. ( ala- krilo)

92
Upalne bolesti ramena- nisu česte. Mogu se javiti pri RA ( ali dosta rijetko) ili
tuberkuloznom artritisu.
Stečene bolesti
Postraumatska stanja
Porođajna kljenut- nastaje zbog oštećenja brahijalnog pleksusa tokom poroda. Ako su
oštećeni gornji ekstremiteti korjeni kljenuti zahvaća nadlaktične mišiće, a ako su
donji- mišiće podlaktice i šake. Rijetko kad su oštećeni svi korjeni brahijalnog
pleksusa, pa je cijela strana oduzeta. Terapija fizikalna.
Nestabilnost ramena
Subluksacija ramenog zgloba ( zglobne plohe su dijelom u kontaktu) i luksacija
( zglobne plohe nisu u kontaktu- potpuno je izašla glava humerusa iz glenoida) nastaju
kao posljedica traume. Obično je pad na ispruženu ruku. Kada se nakon prve
traumatske luksacije počnu javljati luksacije na minimalne pokrete onda govorimo o
habitalnoj luksaciji.

Degenerativne bolesti:
Artroza glenohumeralnog zgloba
Mnogo je rijeđa nego artroza kuka. Zglobna hrskavica je stanjena sa sklerotičnom
suphondralnom kosti. Javlja se bol pri poketima i osjete se krepitacije.
Ostale bolesti
Ukrućeno rame ( smrznuto rame )
Sindrom nejasne etiologije iako se obično javlja nakon povrede ramena. Bolesnici su u
dobi od 40-60 godina. Osnovne tegobe su bol u ramenu i ograničenost pokreta
( pasivna i aktivna u svim pravcima). Zglobna čahura je skvrčena, zadebljana i s
fibroznim promjenama i perivaskularnom infiltracijom.
Liječenje: fizikalno ( istezanje mišića) i medikamentno ( antiupalni nesteroidni
lijekovi).
Kalcificirajući tendinitis
Inflamacija hvatišta mišića rotatorne manšete, a obično je to m. supraspinatus.
Bolesnici se žale na izrazitu bol. Nakon izvjesnog vremena dolazi do resorpcije
kalcija, tegobe prestaju. U terapiji se preporučuju pasivne vježbe, kortikosteroidi,
eventualno krioterapija.

93
Subakromijalni sindrom sraza(impingement subacromialis)

Kod ovog sindroma dolazi do imflamacije(upaljenja)struktura koje se nalaze između velikoga

tubercula i akromijalnog luka. Klinička slika obično se bolesnik žali na bol prilikom
podizanja ruke iznad nivoa ramena. Bolesnik tokom noći ne može spavati na bolesnoj strani.
Liječenje: konzervativno liječenje koje se sastoji od nesteroidnih antiupalnih lijekova,
izbjegavanja rada s rukom iznad razine ramena, te vježbe istezanja.

Ruptura rotatorne manšete

Bolesnici s parcijalnom rupturom manšete imaju ograničene i pasivne i aktivne pokrete

ramena. Dok kod potpune rupture opseg je aktivnih pokreta u ramenu manji u usporedbi s
opsegom pasivnih pokreta.oslabljena vanjska rotacija i abdukcija. Liječenje: mirovanje,
primjena antiupalnih nesteroidnih lijekova, vježbe istezanja i jačanja mišića RM.

Tendinits tetive bicepsa se javlja u slučaju impingement sindroma

LAKAT I PODLAKTICA

Stečene bolesti:

Upale

Nespecifična infekcija lakatnog zgloba izazvana je bakterijama, koje u zglob mogu doći
hematogeno ili neposredno iz okolice- iz okolnog upalnog procesa ili tokom traume. Prema
jačini i toku infekcije u zglobu nastaje serozna,serofibrinozna ili gnojna eksudacija te manja
ili veća destrukcija zglobnig tijela. Liječenje: antibiotsko uz punkciju zgloba s evakuacijom
sadržaja. Zglob treba imobilizirati u flekcijskom položaju od oko 90stupnjeva u srednjem
položaju pronacije i supinacije

Postraumatska stanja

Kao posljedica nepravilnog sraštanja u laktu može nastati cubitus valgus i cubitus varus.
Kontrahture lakta njačešće nastaju kao posljedica traume lakta ili pak upalnih procesa. Češća
je flekcijska nego ekstenzijska kontrahtura lakta.

94
Ankiloze lakta

Najčešće nastaju kao posljedica upalnih procesa u laktu koji razaraju zglobnu hrskavicu,
nakon toga nastane oštećenje zglobnih tijela. Liječe se najbolje fizikalnom terapijom a
eventualno i operacijskim metodama( adhezioliza, kapsulotomija). Posttraumatska
komplikacija na radijusu koja nije rijetka : pseudartroza radijusa

Myositis ossificans traumatica

Je dosta česta komplikacija traumatskih oštećenja u područiju lakta(najčešće nastaje kod

djece). Javljaju se heterotopne kalcifikacije u tkivima zgloba pa i u zglobnoj čahuri što
doprinosi kontrahturi zgloba.

Degenerativne bolesti lakta

Arthrosis deformans cubiti kao primarna ili genuina artroza u lakatnom zglobu je rijetka a
javlja se pod slikom poliartroze. Uzrok sekundarnih artroza lakta mogu biti traumatska,
upalna ili neka druga zglobna oštećenja. Ograničena pokretljivost, prije svega fleksije i
ekstenzije, škripanje u zglobu pri pokretima, te bolna osjetljivost na pritisak rubova zglobnih
tijela su klinički znakovi za artroze lakta. Liječenje je simptomatsko, kod dekomenziranih
bolnih artroza indiciran je kratkotrajna imobilizacija uz simptomatsko liječenje. Da bi
spriječili atrofiju mišića potrebno je čitavo vrijeme imobilizacije provoditi statičke vježbe

Ostale bolesti lakta

Osteochondrosis dissecans

Nastaje kao posljedica mikrotrauma. Dolazi do odvajanja djela zglobne hrskavice sa

suhondralnom kosti ili bez nje. Fragment može ostati u svojem ležištu ili se potpuno odvoji i
formira slobodno tijelo koje pri kretnjama može mijenjati svoje mjesto u zglobnom prostoru.

95
Liječenje kirurški zahvat artroskopija a u rijetkim slučajevima radi se resekcija glavice
radijusa

Bursitis olecrani

Nastaje kod stalnog podraživnja olekranona. Poznat je burzistis u ljudi koji puno čitaju
oslanjajući se na laktove(studentski lakat). U nekim se slučajevima burza inficira te se uz
lokalne znakove upale njezin sadržaj i zagnoji. Liječenje neuplanog kroničkog burzitisa
uspješno je infiltracijom burze kortizonoidima. A kod kroničnih liječenje kirurški.

Epicondylitis humeri(teniski lakat)

Je upala hvatišta tetiva na lateralni ili medijalni epikondilitis. U lateralnom epikondilitisu bol
se javlja na ekstenzorima šake, supinaciji podlaktice, dok na medijalnom bol se javlja na
fleksorima šake i pronatorima šake. Znatno je učestaliji na lateralnom nego na medijalnom.
Liječenje važno započeti što ranije. U prvoj fazi bolesti najvažniji je odmor od aktivnosti.
Medikamentno se daju oralni nesteroidniprotuupalni lijekovi. Bolesnika se prati dva tjedna
nakon smanjenja boli kreće se sa fizikalnom terapijom( bezbolnom) istezanja i jačanja mišića

RUČNI ZGLOB I ŠAKA

Prirođene bolesti

Najčešće je syndactylia tj. Srasli prsti dva ili više. Obično su obično su srasli samo preko kože
ali mogu biti i kosti- to zovemo sinostoze. Uvrnute šake prema unutra zove se manus vara.
Kod obe prirođene mane liječenje je jedino kirurškim zahvatom.

Stečene bolesti

Upale

Infekcije su u područiju ške relativno česte. Uzrok tome je velika izloženost šake traumatskim
oštećenjima. U područiju ručnog zgloba, šake i prstiju piogeni organizmi izazivaju osobito
brzu i burnu progresiju upalnih procesa.Posljedice upalnih procesa lokaliziranih na šaci često
uzrokuju osakaćenjem funkcije šake. Zbog toga je važno infekciju rano dijagnosticirati, te
odmah započeti liječenje. Infekciju ručnog zgloba, šake i prstiju dijelimo u 4 razvojna stadija:
1)celulitis 2)stadij pojave gnoja 3)proširenje infekcije u okolicu 4) stadij nekroze. Prvi stadij
moze se liječiti konzervativno a ostala 3 jedino operacijskim zahvatima koje se mora obaviti
u općoj anesteziji .

96
Reumatoidni artritis (RA)

Često zhavaća ručni zglob i šaku. Ta je bolest najčešći uzrok čestih poremećaja funkcije i
deformacije šake. Obično su RA zahvaćeni mnogi ili svi zglobovi šake. Katkad bolest
počinje lokalizacijom na samo jednom zglobu. Zbog zadebljanja sinovijalne membrane
zahvaćeni su zglobovi oštećeni,a pokreti ograničeni. Erozije zglobnih površina vidljive su
tek u kasnoj fazi bolesti. Konzervativno se liječenje odvija u sustavu općih principa
liječenja RA. Kirurško liječenje provodi se prije svega kad je

Potrebno: 1. oslobađanje bolesnika od boli

2. poboljšanje funkcije šake

3. zaustavljanje progresije bolesti

4. poboljšanje estetskog izgleda šake

Najčešći ortopedsko-kirurški zahvati na reumatoidnoj šaci su : sinovektomija,

tenosinovektomija, šivanje i transpozicija tetiva, artroplastika

Piogene infekcije – na šaci nisu rijetkost jer su šaka i prsti izloženi nastalm traumama
(manjim) preko kojih ulazi bakterija obično stafilokok ili pak streptokok. Anatomska građa na
prstima i šaci je takva da se infekcija brzo širi.

Potreban je ozbiljan pristup kad je sumnja infekcija šake u postojanju u početku je to samo
crvenilo ,dolazi do širenja u dubinu i prema nazad do tenara i hipotenara- širenje se obično
vrši preko tetivnih ovojnica. Njihovu upalu zovemo tenosinovitis.

Liječenje- antibiotici ( u početku izbor empirijskih a kasnije prema antiobiogramu.

- Elevacija šake
- Kirurgija
- Imobilizacija je najbolja u tzv. Sigurnosnim pozicijama i prsti su ugroženi a fascija u
MCP zglobovima 70-90°

Infekcije oko nokta nisu rijetkost i postranično ( paronihija) ispod subungvalna ili iznad
nastaju ležišta. Ako se prošire prema distalnoj falangi.

97
I sve opisane infekcije dlana ,prsta lako se prošire na kost ako se ne liječi.

Neurocirkulacijski poremećaji na ruci i šaci

Spadaju također u posttraumatska stanja.

1. Sudeckova distrofija ( refleksna simpatička distrofija) opisana ranije

2. Volkmanova ishemična kontraktura : ima sličnu patofiziologiju kao Kompartment
sindrom na : između ulne i radijusa raste tlak zbog edema što remeti dotok prema
mišićima podlaktice. To stanje ishemije mišića dovodi do bola ali i grčenja
mišića,povlačenje tetiva te se ruka nalazi u posebnom stanju kontrakture i lakatjeu
fleksiji MCP zglobovi u ekstenziji a IP zglobovi u fleksiji.
Liječenje : operativno najčešće

Posttraumatska stanja

1. Kontrakture i ankiloze se dosta često javljaju na zglobovima prsta i šake. Vrijede isti
principi opisani u općoj ortopediji. Ali korektivne operacije daju najlošije rezultate
upravo u ovoj regiji. Zato je posebno važno na prevencijinjihovog nastanka.
Kontrakture mogu bili fleksijske i ekstenzijske. Ankiloze mogu biti koštane i fibrozne.
Najbolja pozicija je imobilizacija ( MCP zglobovi u fleksiji , IP ekstenzija)
2. Krepitirajući tenosinovitis obično na dorzumu šake nakon težeg rada. Te ekstendirane
tetive su bolne a čuju se i osjete krepitacije pri fleksiji i ekstenziji šake i prta. Bolest je
benigna ,potrebno mirovanje, napraviti imobilizaciju, gips.
3. Stenozirajući tenosinovitis obično nastaje na fleksornim tetivama u dijelu gdje prelaze
preko glava MCP kostiju. Nastaje kao rezultat kroničnog traumatiziranja fleksornih
tetiva i njihovih ovojnica.U početnom stadiju fleksija prsta slobodna,ekstenzija
otežana. Kasnije fleksija bolna čak neizvediva.
4. DeQuervainova bolest nastaje pri istom principu kao i naprijed navecede a zahvaćene
u tetive palca ,mišići abduktora i ekstenzora. Češće se javlja kod žena i žale se na bol
iznad radijalnog stiloida,slabljenje stiska šake i ručnog zgloba. Kad napravimo sljedeći
test javit će se bol iznad radijalnog stiloida,bolan palac.

98
5. Krivo srasli i nesrasli prijelomi kosti. Devijacije i skraćenja kosti nakon pogrešno
sraslih prijeloma u tijeku nekog vremena će uzrokovati određene patološke promjene.
Ovisi o stupnju deformajice,dužini skraćenja,oštećenju. Poremećena cirkulacija
zglobova,insuficijencija mišićja,inervacija i cirkulacija. Dolazi do degenerativnih
promjena u zglobovima.
6. Pseudoartroza skafoidne kosti (čunaste kosti) najčešći razlog je previđen prijelom
(fisura) na prvom snimanju.

Degenerativne bolesti u području ručnog zglobs i šake ( artroze)

Dosta su česte bile da se radi o primarnim i sekundarnim ( kao posljedica bolesti i
trauma)
Osnovni su patomorfološki procesi prisutni u objema skupinama.Zglobna hrskavica se
drobi i nestaje ,javlja se sklerozacija površine zglobnog tijela ,stvaranje nove kosti,
fleksorna kontraktura, okolna muskulatura atrofira, osnovne tegobe su bol ( u pokretu)
i jutarnja ukočenost( koja traje kraće od 1h)

Heberdenova i Bouchardova artroza su posebne vrste artroza praćene stvaranjem

koštanih čvorastih izraslina oko zglobova( Heberdenova DIP, Bouchardova MCP i
PIP)

Primarne artroze su najčešće u žena nakon 45. Godine života.

Liječenje : mirovanje u bolnoj fazi i potpomognute aktivne vježbe i pasivne, i drugi
oblici nesteroidni protuupalni lijekovi, parafin,kupke antiinflamatorni lijekovi.

Ostale bolesti
1.Aseptične nekroze , polumjesečaste kosti.
2.Dupuytrenova kontraktura- fleksorna kontraktura prsta šake koja nastaje
skvrčavanjem palmarne fascije i njihovih tračaka prema prstima. Pipaju se bolna
mjesta ,pregled tetiv. Operativno liječenje.

KUK I NATKOLJENICA

99
 Klinički pregled zgloba kuka ,vrijede isti principi kao što je opisano u općoj ortopediji.
- Inspekcija
- Palpacija ispitivanje pokretljivosti

Inspekcija: vrši se promatranjem položaja tijela, naročito oboljenja kuka i natkoljenice,

položaji,stav ,hodanje ,ležanje. Svi ti dijelovi tijela ,njihov položaj,simetričnost veličina važno
je uvijek usporediti sa suprotnim stranama. U poziciji stajanja sposobnost mišića ispitujemo
Trendelenburgovim i Duchenovim testom: bolesnik stoji na jednoj nozi,normalni snažni
mišići te strane održavaju tijelo u ravnoteži. Ako oni nisu stabilni ,bolesnik pada na drugu
stranu. To je pozitivan znak, ili pak tijelo se naginje na istu stranu- Duchenov test.

Hod: gledamo stav, hod,simetriju hoda,stabilnost pri hodu su najvažniji zgloboi kuka ali
važne su i ostale strukture : kralješnica S-I zglobovi,zdjelica, donji ekstremiteti. Hod ima faze,
faza oslonoca na obe noge i oslonac na jednu nogu. Poremećen hod nazivamo šepanjem.

Dužina ekstremiteta: mjerimo u položaju ležanja na leđima, dužina noge je od prednje ilijačne
kosti do medijalnog maleolusa.

Ispitujemo i opseg pokretljivosti : Ispitanik na leđima, ispitujemo fleksiju , flektirana

natkoljenica tijela (0-140°)

Ispitanik leži na trbuhu: ispružene noge jedna od podloge, mjerimo ekstenziju. (0-10°)

Rotacija se također mjeri pri ležanju na leđima. Vanjsku rotaciju mjerimo tako da ispitanik
pomiče potkoljenicu prema unutra (0-50°) , unutarnju ,potkoljenica prema van (0-40°) .

Abdukciju mjerimo odmicanjem cijele noge u stranu , dok je ispitanik na leđima. Addukcija
također.

PRIRĐENE I RAZVOJNE BOLESTI

Prirođeno(razvojno) iščašenje kuka:
Je poremecaj na jednom ili oba zgloba kuka na kojem se dijete radja i koji dalje progredira
ako se ne otkrije u prvim mj.zivota. cesce se javlja kod beba: zenskog spola, koje su rodjene
na zadak ako su roditelji imali ovaj poremecaj,ako je majka uzimala hormonsku terapiju,ako
je bila blizanacka terapija.
Presudno je vazno svakom dijetetu nakon rodjenja i potom u prvim mjesecima zivota
pregledati kukove klinicki,te ako ima sumnje na ovaj poremecaj onda i ultrazvukom,jer ako

100
se na vrijeme otkrije ( u prva 4.mj.efikasno se lijeci-100%) Kod novorodjencadi koji imaju rizik
i kada je klinicki nalaz uredan preporucuje se ultrazvucki pregled kukova makar jednom.
Drugo sto je veoma vazno je da se poremecaj moze manifestirati s razlicitim „slikama“ . od
labavosti kuka pa do potpune luksacije kuka te ako ima blagi poremecaj koji se ne otkrije on
ce pomalo napredovati u luksaciju.
Patofizioloski moramo znati da je poremecaj u gradji acetabuluma i zglobne cahure i
ligamenata(ultrazvuk bolje od rtga u dojenackoj dobi) acetabulum je plitak,a cahura i
ligament labavi. Zato ovaj poremecaj,mozemo vidjeti u 3 stupnja:
1.labav(displastican) kuk(glava je u acetabulumu)
2.subluxiran kuk ( glavica na rubu acetabuluma)
3. luxiran kuk ( glavica izvan-iznad acetabuluma)
KLINICKI: dijete se pregleda na stolu te pregled lezeci na ledjima-gledamo simetriju
inguinalnih te glutealnih brazda. Asimetrija je sumnja ali je nepouzdan znak. Majvazniji su
ortolanijev i Bailov-Paulmenov test: Ortolanijevim testom vracamo luxiranu glavicu u
acetabulum(osjetimo kako skljoca) a Palmanovim „izbacimo“glavicu iz acetabuluma. Ovi
testovi znace da postoji vec luxacija.

ULTRAZVUKOM SE POTVRDI DIJAGNOZA:

Ako se dijagnoza se postavi i ne izlijeci dok dijete prohoda onda kuk ostaje luxiran(glavica
navise-noga kraca) te dijete sepa,a ako su oba luxirana ima gegav-paciji hod. Kod jedne strane
luxsacije pozitivni su Trendelburgov i Disenov znak. Takodjer kad se luksacija vec fiksirala
dakle nakon 1.godine pozitivan je Galiziev znak-dijete lezi na ledjima sa flexiranim
koljenima:na bolesnoj strani koljeno je nize. U drugoj godini je nuzno op.lijecenje i fizikalni
postupak.

EPIFIZIOLIZA GLAVE BEDRENE KOSTI (EGBK)

Bolest se javlja u pubertetu i traje do adolescencije ako se ne lijeci. To je period intenzivnog

rasta kosti koji se odvija na epifiznoj ploci i trajat ce sve do zatvaranja metafize i epifize kada
je zapravo nastala hrskavicna ploca rasta. Iz vise razloga kod odredjenog broja djecaka ( vise
nego djevojcice) pocetkom pubertetske dobi do „poskliznuca“ glave nanize i unazad vrat
odlazi navise. Taj pomak je postepeno sve veci te noga postaje nesto kraca. Simptomi su:
bol,ogranicena pokretljivost,te sepanje u uznapredovaloj fazi sa pozitivnim Trendelburgovim i
Duchenneovim znakom. Ako se ne lijeci zatvorit ce se epifizna ploca iza 20.god zivota . sto
ce rezultirati stalnim sepanjem i brzim razvojem artroze. Lijecenje je operativno i dovesti u
normalnu poziciju vrati i glavu i fiksirati viljcima.

101
LEGG-CALVE-PERTHESOVA BOLEST(COXA PLANA)

Je avaskularna nekroza glave bedrene kosti. Najcesce se javlja kod djecaka 6-7god. Uzrok je
poremecena cirkulacija u glavi bedrene kosti re u njoj dolazi do sve vece
fragmentacije(nekroze) postepeno te glavica postaje tanja i poako extradira lateralno a vrat
misice povlaci medijalno. Simptomi: dijete osjeti bol u kuku i eventualno u
koljenu,ogranicena pokretljivost u kuku,sepanje. Ako su prisutna sva 3 simptoma u djeteta 4-
10god obvezno je osim klinickog pregleda napraviti RTG snimanje koje u prvim mjesecima
moze biti uredno i scintigrfiju i MRI koji su senzitivniji od Rtga u ranoj fazi bolesti.

Lijecenje: ortoze Atlanta.ortiza sa polozajem kuka u abdukciji i fizikalna terapija kod teskih
potrebno je kirusko lijecenje.

TRANZITORNI SINOVITIS ZGLOBA KUKA

Je bezazlena bolest nepoznate etiologije. Javlja se u mladje djece slicnim simptomima kao i
druge bolesti kuka i bol u kuku,sepanje,ogranicena pokretljivost,ali traje krace od 14dana.
Prolazi mirovanjem bez posebne terapije.ako ove tegobe dulje potraju treba iskljuciti Rtgom.
Ali vec i u periodu ova 2 tjedna treba labaratorijski iskjuciti reumatsku ili septicku upalu
2zgloba. Na UZ-pregledu moze se uociti mali izljev,otuda naziv sinovitis.

STECENE BOLESTI U ZGLOBU KUKA

A) UPALE
1.akutni septicni artritis kuka u novorodjenackoj dobi je rijedak ali se dijagnoza
postavi kasno jer se dojence ne moze potuziti na bol,niti sepati,a s vana na kuku se ne
vidi promjena. Jedini simptom moze biti plac novorodjenceta cak i temperatura moze
biti odsutna. Kad bolest uzme maha gnjojni proces razara zglob i ostavlja trajne
posljedice. Lijecenje:antibiotici koji djeluju na streptokok,stafilokok,a dijagnoza se
postavi na osnovu lab nalaza UZ (Rtg nema koristi) i MRI.
2. akutni kronicni septicni artritis u odrasloj dobi. Uzrocnici vec gore navedeni.
Akutni pocinje naglo:bol,temp,ogranicena pokretljivost. U lab.nalazima nalazimo
leukocitozu i povisenu CPP i sedimentaciju, na Rtgu zbog izljeva koji je na pocetku

102
 serozan,a potom gnjojan prosirene zglobne pukotine. Ako se ne lijeci prelazi u
kronicnu formu, kao dugogodisnje tinjanje blage upale. U akutnoj fazi javlja se
fibroziranje na mjestu ostecene hrskavice sto dovodi do fibrozne ankiloze,a potom
moguca i kostana ankiloza. Lijecenje sto ranije ANTIBIOTICIMA.
3)kronicni reumatski artritis moze zahvatiti i zglob kuka u sklopu RA i drugih
reum.oboljenja koji zaahvacaju vise zglobova.
4) tuberkuloza zgloba kuka ( opisano ranije u tekstu)

B) POSTRAUMATSKA STANJA
1) Pseudoartroza vrata femura, nije rijetka nakon konzervativnog ljecenja frakture
vrata. Pacijent ima bol,otezano se krece,smanjena pokretljivost i sepa. Lijecenje je
operativno ponekad je potrebma ugradnja vjestackog kuka.
2) Posttraumatska artroza kuka:javlja se nakon lose lijecenih fraktura ili iscasenja,ali
ima sve karakteristike artroze. Lijecenje: analgetici,rasterecenje stapom.
3) Promjene ----------------------------- kuka :

To je kut izmedju osi dijafize femura i vrata femura. Ako je on smanjen govorimo o coxa
valga a ako je poremecen coxa vara. Coxa valga najcesce nastaju kao posljedica prevelikog
opterećenja tog kuka kada je donja noga amputirana ili samo kraća ili se mora rasterećivati
drugi kuk dugo vremena i sva druga stanja koja prenose opterećenje jedan zglob, a to su sva
stanja koja dovode do šepanja- znači______________ coxu valga.
Coxa valga nastaju uglavnom iz drugačijih razloga (nakon upale, nepravilnih sraštaja…)

C) Degenerativne bolesti
Coxartrosis
-javlja se u starijih ljudi (preko 55 god). Vrijede svi patološki primjeri opisani ranije za
artroze. Klinička slika:
1. U početku slabija prokrvljenost u zglobu kuka______nakon mirovanja
2. Bol pri hodu koja se može širiti sve do koljena
3. Šepanje na bolesnu stranu (osjeti bol pri osloncu na tu nogu)
Dg. se postavlja na osnovu kliničke slike ne rtg i centralno MRI ako će se nositi endoproteza.
Liječenje: u početnoj fazi analgetici, rasterećenje štapom, fizikalna terapija, a u
uznapredovaloj formi endoproteza kuka.

Neurogena artropatija kuka (Charcotov zglob)

103
Različiti _________ procesi koji se odvijaju na zglobu kuka mogu oštetiti i senzitivne sveze u
kuku te pacijent ne osjeti bol niti ima osjet pozicije kuka.
Škljocavi kuk (coxa saltans)
-to je benigni poremećaj u kuku kad se osjeti škljocanje u kuku pri voljnim kretnjama, a
obično je uzrok rastegljiva kapsula i okolni ligamenti, a nema boli.

KOLJENO
Osnove dijagnostike
a) Anamneza
Za koljeno su najvažniji sljedeći anamnestički podaci vezani za:
-Bol- je najvažniji simptom ali poprilično varijabilan, treba _________ za vrijeme nastanka
bola, u početku (naglo i postepeno) u kojem dijelu se javlja, na koji pokret se pogoršava ili
pak smanjuje. Opće je poznata dijagnostička zamka da bolest u kuku može dati bol u koljenu
(jer ih inerviraju isti živci).
-Oteklina- moramo ________ vrijeme i brzinu nastanka otekline, koji dio koljena je
zahvatila, jeli praćeno toplotom itd. Oteklina može nastati zbog izljeva u zglob.
-Gubitak funkcije- smanjenje pokretljivosti može nastati zbog degenerativnih, upalnih,
traumatskih itd. Blokada koljena je situacija kada se ne može izvesti puna ekstenzija u
koljenu, obično zbog stranog tijela. Koljeno je stalno u fleksiji blokirano.
Nesigurnost koljena je popuštanje ili nestabilnost u koljenom zglobu što može nastati iz
raznih razloga, da popuštaju kolateralni ligamenti i križni ligamenti.

b) Fizikalni pregled
-Inspekcija- najprije posmatramo trofiku quadricepsa, ako je ona uredna potpuno za očekivati
je zdrav zglob koljena. Ako bolesnik zbog bilo kojeg razloga štedi koljeno duže od tjedan
dana nastat će hipotrofija quadricepsa. Osim inspekcijom hipotrofiju quadricepsa utvrđujemo
mjerenjem opsega _________ u ležećem i stojćem položaju pri relaksiranim i pri napetim
mišićima i pravimo usporedbu sa zdravom stranom.
Inspekcijom uočavamo i muskulature koljena- najbolje u ležećem položaju posmatrajući sa
strane. Također možemo uočiti lokaliziranu ili generaliziranu oteklinu koljena ali ćemo
palpacijom odlučiti radi li se o izljevu u zglob ili zadebljanju zglobne čahure. Ako je prisutan
izljev u zglob pozitivan je balotmen patele. Pacijent leži na stolu za pregled, ispitivač jednom
rukom istisne eventualni sadržaj iz gornjih recezusa prema zglobnoj šupljini dok kažiprstom
druge ruke pritiska patelu prema podlozi. Kad podigne taj kažiprst patela se ponovno odigne
od podloge, tj.balotira.
Palpacija- ispitujemo lokalnu osjetljivost, npr. pri ozljedama medijalnog kolateralnog lig
bolno je osjetljivo njegovo polazište sa medijalnog epikondila (tzv. skijaška točka).
Osjetljivost u zglobnoj liniji sa unutarnje strane upućuje na oštećenje med. meniskusa.
Bolna perkusija patele upućuje na hondromalaciju patele.
Ako dlan jedne ruke stavimo na koljeno preko patele a drugom vršimo pokrete fleksije-

104
ekstenzije možemo osjetiti i čuti škripanje i struganje što upućuje na degenerativne promjene
u koljenu osobito u femoro-patelarnom zglobu.
Opseg pokreta u koljenom zglobu mjeri se goniometrom (kutomjerom).
Ispitivanje kolateralnih ligamenata- bolesnik leži na podlozi, ispitivač jednom rukom hvata
nogu iznad koljena, a drugom ispod koljena sa suprotne (medijalne) strane. Koljeno je u
blagoj fleksiji i vrši pritisak jedne prema drugoj nozi, tj. vrši abdukciju i addukciju
potkoljenice, ako je kolateralni ligament rupturiran ili distendiran na toj strani se razdvaja
zglobna pukotina- kao žablja usta.
Disfunkciju ili rupturu uviježenih sveza ispitujemo tzv. testom prednje i stražnje ladice.
Bolesnik leži na stolu, noga je u fleksiji 90 stupnjeva, ispitivač sjedne na njegovo stopalo (da
ga fiksira), sa obje strane obuhvati potkoljenicu ispod stopala i povuče naprijed- ako dođe do
______________ ili više test je pozitivan na oštećenje prednjeg križnog logamenta. Analogno
_________ potkoljenice unazad pod femur dobit ćemo pozitivan test stražnje ladice, ali test
stražnje ladice nije potrebno ni izvoditi već samo posmatramo flektirano koljeno sa strane i
samo gravitacija spušta gornji dio tibije unazad pod _________ te se vidi______.
Lachmanov test je zapravo test prednje ladice ali se vrši pri fleksiji 30 stupnjeva te je puno
precizniji s tim da je jedna ruka iznad, a druga ispod koljena.

c) Radiografske metode
-Rtg snimanje- potrebno je napraviti snimku oba koljena radi upoređivanja. To je_______
snimanje. Koriste se i CT, MRI, UZV pregled. Artroskopija se koristi u dijagnostičke, a danas
sve više u terspijske svrhe i to najviše u koljenom zglobu (jer je to najveći zglob i ima dosta
patologije)
Laboratorijske pretrage: nalazi krvi, ispitivanje izljeva u zglob itd.

STEČENE BOLESTI
Upalne
Vrijede svi primjeri kao i za zglob kuka.
Infektivni (septični) artritis ______________ koji dođe u koljeno hematogeno iz
________žarišta ili iz okoline __________________. Zglob je bolan, topal, crven,
____________. Prisutni su i sistemski znaci: visoka temperatura, opća slabost i nemoć.
Laboratorijski nalazi- leukocitoza, povišeni CRP.
Th: antibiotici
Reumatska upala (inflamacija) može se javiti u slučaju RA ili nekih drugih neuroloških
oboljenja.
Urični artritis koljena je moguć ali nije uobičajen.
Tuberkulozna upala ima kroničan tijek i dg se teško postavlja.
Osteomijelitis potkoljenice je najčešća lokalizacija osteomijelitisa. Obično se javlja u mlađih
osoba (u rastu) i to u metafizama pa ako ošteti _________ ploču rasta, prestaje rast tibije.

105
 OZLJEDE
______ pristup akutnoj ozljedi koljena je kao i za druge tegobe tzv RICE pristup
Rest- mirovanje, tj pošteda zgloba ili čak imobilizacija
Ice-led, ledeni oblozi ali ne direktno na kožu (preko gaze) držati 5-10 minuta
Compresija___________________ (da je hematom manji)
Elevacija- podići ___________nogu __________________________

OZLJEDE MENISKA
Najčešća je tzv __________ rascjep medijalnog meniska koji se obično javlja u nogometaša i
skijaša. Kod nogometaša je stopalo čvrsto fiksirano na podlogu a dolazi do upale
___________ te dolazi do razdora na _______________. Kod skijaša je tada _________ i
medijalni kolateralni ligament. Pri tome osoba osjeti jaku bol eventualno zvučni štopot. Kad
koljeno brzo otekne to je hematom, a ako tokom dana ili sutra to je izljev- eksudat. Tipičan
znak je tzv blokada u___________ - fleksiji u određenom momentu.
Terapija je operativna bilo klasično, bilo artroskopski šivanje meniska. Kod klasične operacije
odstrani se _________, ali takav zglob brzo ide u artrozu (ranije nego inače). Za _________ je
pouzdan tzv __________ test: pacijent leži potrbuške sa fiksiranom natkoljenicom dok je
potkoljenica flektirana pod 90 stupnjeva.
Ozljede ligamenata

Ozljede ligamenata mogu biti akutne i kronične od mikrotrauma i mogu biti distorzije
(istegnuće), parcijalne i potpune rupture. Svi ligamnti koljena zajedno sa zglobnom upalom
doprinose stabilnost koljena tzv.pasivni stabilizatori koljena doki su okolni mišići aktivni
stabilizatori koljena. Koljeno može biti __________ u sve 3 ravni:
sagitalnoj - tibija ide naprijed - nazad
frontalnoj - tibija ima preveliku abdukciju
horizontalna - prevelika rotacija
Ozljede medijalnog kolateralnog ligamenta često se viđa u nogometaša stopalo je fiksirano a
natkoljenica ide prema unutra što će ući potkoljenica u_______ abdukciju. Tada često puca i
medijalni meniskus i prednji križni ligament, a ponekad zglobna čahura. Ako je pukao
lateralni imati ćemo oticanje prvo hematom, potom izljev. Ako je pukao samo lig.coll.med
( potpuna ruptura) pozitivan je znak žabljih usta. Međutim češće imamo distenziju ili
parcijalnu rupturu gdje je prisutna samo palpatorna bolest naročito na njegovom gornjem
_____ na epikondilu ( to imamo i u skijaša). Liječenje je konzervativno (uspješno),
imobilizacija kratko, potom vježbe jačanja quadicepsa. Čak i potpuna ruptura može zacijeliti
dobro konzervativnim liječenjem. Ako se ozljeda MCL nepravilno liječe može doći do
taloženja kalcija na medijalnom kondilu u području lezije MCL-a. Ozljede LCL-a su rjeđe,
obično su kod skijaša.

Ozljede prednje ukrižene sveze

Nastaju u sportu; mehanizam je obično da traumatska sila gura kondile unazad u odnosu na
plato tibije. Javlja se odmah jaka bol. Zbog boli nastaje refleksni spazam okolnih mišića te je
nemoguće izvesti test prednje ladice. Međutim kada se bol smanji moguće je. Precizniji je

106
Lachmanov test.
Liječenje; ako je prisutan tlakokrvni trijas obuhvaćena je operacija tetiva. Ako je samo
ruptura cruciatuma može se pokušati konzervativno liječenje (kineziterapija). Ponekad ova
se često predvidi i ne liječi te se razvije nestabilnost koljena.

Ozljede stražnje ukrižene sveze

Mehanizam: koljeno je fiksirano a udar je u kondile tibije koje "gura" natrag kod femura, npr.
pri sudaru; udar koljena u komandnu tablu. Javlja se otok i bol te nije moguće izvesti odmah
test stražnje ladice. On se može izvesti tek kasnije nakon izvjesnog perioda kad nestanu bol i
otok i nestabilnost koljena (jer ponekad nije liječena). Iako danas kod sumnje na unutrašnje
ozljede koljena uvijek se radi MRI te precizan Rtg. Na rtg se eventualno može vidjeti
komadić kosti u zglobnoj šupljini zbog avulzije kosti na hvatištu tetive kod svih entenzitisa
kostiju, palpatorna bolna osjetljivost te točke.

Traumatsko iščešenje koljena

Rijetko se javlja, potrebna je veoma jaka sila, obično budu pokidani unutrašnji ligamenti,
većina vanjskih i zglobnih čahura.
Terapija je kirurška; u općoj anesteziji repozicija i proširenje popucalih struktura.

Ozljede koljenskog ekstenzornog sustava

Najčešće nastaju pri naglim trzajima, obično pri padovima i poskliznućima. Ruptura mišićnih
nit m.rectusa femorisa- u početku su osim otežane i bolne extenzije, pojavljuje se otok i
hematom. Ostale glave su očuvane te extenzija nije nemoguća nego bolna i otečena. Avulzija
tetive quadicepsa od patele, avulzija ligamenta patele na hvatištu za patelu ili na hvatištu za
tuberositas tibiae. Ovdje spada i poprečni prelom patele u svim ovim ozljedama extenzija u
koljenu je otežana ili potpuno nemoguća. Kominutivni prijelom patele nastaje pri direktnom
udaru na patelu ( pad na flektirano koljeno).

Sindromi prenaprezanja u području koljen

Smatra se da je u osnovi nastanka ovih sindroma kronična mikrotrauma, trzanje (npr.kod

sportaša i u nekih profesija). Patološki supstrat- inflamacija događa se na prelasku mišića u
tetivu, u tetivi i na hvatištu tetive na kost a može i u burzama. Zovemo ga entenzitis za sve
traje jako precizno govoreći, entenzitis je inflamacija samog hvatišta. Na koljenu su
najznačajniji ovi simptomi prenaprezanja.

Skakačko koljeno

Inflamacija se javlja u ligamentu patele, tetivi quadicepsa a bol je najčešće lokalizirana na

aparatu patele. U početnoj fazi bol se javlja samo nakon napora a kasnije i tokom napora.
Liječenje je konzervativno, a učinci su fizikalni tretmani, vježbe istezanja i jačanja.

Trkačko koljeno

107
 Bol se javlja obično kod trkača, na vanjskoj strani lateralnog kondila femura gdje je i
palpatorna osjetljivost. Terapijski pristup je kao kod predhodne.

Sindrom sinovijalnih nabora

Bol u koljenu nastaje pri kretnjama zbog formiranja nabora od sinovije koji se "navlači" ka
unutrašnjosti zglobne šupljine prema pateli. Ona često fitrusira i kalcificira jer se može čuti
"škljocanje" pri kretnjama. Liječenje; artroskopijom.

Degenerativne bolesti

1. Gonarthrozis- je veoma česta bolest nakon 50e godine života. Češća je u žene, tokom koji
su imali i imaju prevelika opterećenja na koljenu. Simptomi: ukočenost nakon dužeg ne
kretanja, npr.sjedenja koje popušta nakon značajnog vremena razgibavanja ( 15-16 min). Ali
javlja se i bol pri kretnjama tj.hodu kroz godine tj.simptomi postaju izloženi i manje se kreće
te dolaze do hipotrofije potom i atrofije quadicepsa. U odmakloj fazi dolazi do straha,
osteofiti fibroziraju pa koljeno postaje izrazito deformirano. U periodičnom _________ dolazi
do seroznog izljeva koljena. Na koljenu se vidi sužena zglobna pokosnica i osteofiti.
Liječenje; konzervativno, prilagoditi opterećenja mogućnostima koljena. Fizikalne vježbe;
kineziterapija, dijatermija i hidroterapija. Operativno liječenje; danas se obično ne otvara
zglob nego se radi artrskopija i iz shaving zglobnih površina. Aloartoplastika u težim
slučajevima (teška nepokretnost) koja može biti totalna endoproteza koljena ili unikondilarne
endoproteze koljena. Artrodeza je kirurško ukočenje koljena samo ako ugradnja endoproteze
nije uspjela.

Arthrosis femoropatellaris

Je artroza između patele i femura ( u F-P zglob). Pucketanje i krepitacije mogu biti stalne pri
svakom pokretu ili nestaju nakon razgibavanja. Bolovi su jaki pri penjanju ili spuštanju niz
stube.

Chondromalacia patellae

Hondromalacija patele je zapravo omekšanje i destrukcija hrskavice patele. Što je najčešće

samo uvodna faza u razvoju F-P artroze. Najčešće se javlja kod profesija koje imaju dulje
pritiske na koljeno ( npr.keramičari), javlja se bol u prednjem dijelu koljena i palpatorna
osjetljivost patele. Liječenje; F.T., artroskopski shaving hrskavice.
Artropatije koljena su neuroartropatija i artropatija u hemofiličara.

201. FIZIOLOŠKI POLOŽAJ- u kojem su sve zglobne strukture jednako relaksirane

202. OSTEOTOMIJA- operativno prerezivanje kosti : ravne, polukružne, u obliku slova V ili Z
203. OSTEOGENESIS IMPERFECTA( DALI JE TO DISPLAZIJA, DISCRUPCIJA, DEFORMACIJA) + ČIME JE
KARAKTERISTIČNA (POJAČANOM LOMLJIVOŠĆU KOSTIJU)
204. AHONDROPLAZIJA- VEZANA ZA PLOČU RASTA- karakteriziran je niskim rastom, i kratkim
udovima.
205. REUMATOIDNI ARTRITIS- DEFINICIJA-to je kronićna progresivna sistemna bolest vezivnog tkiva
206. RAHITIS-DEFINICIJA- je metabolička bolest kosti u rastu koju određuje nedovoljna
mineralizacija koštanog matriksa zbog poremečaja koncentracije vitamina D

108
207. MALFORMACIJA-anomalija koja nastaje kada je osnova organa ili dijela organa (tijela) defektna
(poremečaj gena)
208. HIPERPLAZIJA- pojačan razvoj tkiva, organa, organizma
209. OSTEOMIJELITIS- BRODIEV APSCES-pojavljuje se u djece i mladeži. Lokaliziran je na području
metafiza.
210. ARTROHALAROZA- zglobovi su pokretni više od uobičajenih granica pokretljivosti (prekomjerna
ekstenzija)
211. JUVENILNE OSTEOHONDROZE (MB. BLOUNT)- poremećaji enhondralne osifikacije- MB.
BLOUNT- na tuberositas tibiae
212. PRIMARNO CIJELJENJE RANA DIJELIMO NA- kontaktno i pukotinsko
213. PSEUDOARTROZA NASTAJE NAKON KOLIKO MJESECI-8mj.
214. MIŠIĆNA DISTROFIJA-nasljedno, neupalno oboljenje, postupno slabljenje muskulature
215. KARAKTERISTIKA DEG. BOLESTI ( KAKVE PROMJENE SE DOGAĐAJU)
216. SPONDILOLISTEZA- klizanje kralješaka prema naprijed i to najčešće L4 i L5.
217. UDUBLJENA PRSA ILI (LAT. NAZIV)-pectus excavatum
218. SINDROM SRAZA- DEFINICIJA- kliničko stanje, nastaje kompresija rotatorne manžete i tetive
bicepsa između velikog tuberkula i korakoakromijalnog luka
219. RUPTURA ROTATORNE MANŽETE-događaju se periferno, kod hvatište tetive supraspinatusa za
veliki tuberkul humerusa

220. BIOMEHANIKA ZGLOBA KUKA

221. KOD BOLESNIKA SA KOKSOM VAROM KAKVE SU POLUGE ( MEDIJALNA I LATERALNA), KOJA JE
SKRAĆENA, KAKVO JE OPTEREĆENJE) I ISTO TAKO SA KOKSOM VALGOM
222. BIOMEHANIKA ANTALGIČNOG ŠEPANJA
223. RASTEREĆENJE KUKA ŠTAPOM-štap se nosi na zdravoj strani. Rasterečenje kuka sa štapom je
8X....
224. DRECHMANOV ZNAK- ako bolesnik leži spontani je položaj kuka vanjske rotacije i abdukcije; iz
tog položaja pri izvodenju fleksije u kuku i pokušaju unutrašnje rotacije noga spontano bjezi u vanjsku
rotaciju.
225. COXA PLANA- DEFINICIJA-to je idiopatska djelomična ili potpuna avaskularna nekroza epifize
glave femura kojoj je ograničeno vrijeme trajanja.
226. ZLOKOBNI TRIJAS- je najčešće uključen u ozljede koljena. To je ruptura prednjeg križnog
ligamenta, otkinuće dijela medijalnog (unutarnjeg) meniskusa, te istegnuće ili čak pucanje medijalnog
postraničnog ligamenta.
227. OZLJEDE MED. MENISKA KOLJENA-nastaje kada pri flektiranom koljenu uz vanjsku rotaciju i
eventualno abdukciju nastupi nagla ekstenzija koljena.
228. SKOLIOZE- IDIOPATSKE—pojavljuju se bilo kada tijekom razvoja. Djele se na: infatilne, juvenilne
i adolescentne. ...
229. KOBOV KUT- je metoda mjerenja koja se koristi za evaluaciju krivina u skoliozi u AP
radiografskoj projekciji kralježnice
230. KIFOZE- SCHERMANOVA BOLEST- ETIOLOGIJA-nije poznata. Postoji nesrazmjer izmedu
opterečenja i nosivih sposobnosti pokrovnih ploča trupova kralješaka
231. ARTRITIS URICA STOPALA-metabol.bolest. karakteriziraju ju povišenje mokračne kiseline u krvi,
te taloženje kristala urata u tkivima ( perifer. zgolobovi i uška).
232. HALLUX VALGUS-KLINIČKA SLIKA-valgusni položaj palca, povečan prvi intermetat. kut i
unutrašnja rotacija palca
233. PRIROĐENI PES EKVINOVARUS- KLINIČKI- kontrakt. Stopalnih mekih tkiva, skračenje tetiva,
ligamenata i zglobne čahure. Gležanj i kalkaneus u eqvinusu, prednji dio stopala u adukciji i varusu, peta u
inverziji tj. varusu.

109
234. OSTEOPOROZA- sistemna metabolička bolest određena smanjenom masom koštanog tkiva po
jedinici volumena, ali sa normalnom minerilizacijom koštanog matriksa.
235. PROTETIKA-med-tehn. Specijalnost koja se bavi konstrukcijom, izradom i primjenom proteza.
236. TUMORI- PODJELA- zločudni i dobročudni
237. TUMORI KOJI STVARAJU KOST-osteom, osteosarkom
238. TUMORI KOJI NISU ZLOĆUDN
239. ARTROPLASTIKA- novi zglob
240. PRIMARNO CJELJENJE-moguče je samo u uvjetima apsolutnog mirovanja ulomaka
241. skolioze: odg je sve točno
242. foho melija- disrupcija
243. spondilolisteze: odg- sve točno
244. OSTEOMIJELITIS LJEČENJE- punkcija, incizija, protočna drenaža, artrotomija, antibiotici
245. DEQUEARINOVA BOLEST: ODG- zahvaća m.ext. policis brevis i m. abd. Policis longus

SPECIFIČNOSTI PREGLEDA ORTOPEDSKIH BOLESNIKA

-anamneza, kl.pregled, radiološke obrade, specijalne pretrage

-obiteljska i osobna (anamnesis vitae) anamneza, upoznavanje općeg bolesnikovog stanja (status
praesens), pregled lokalne regije (status localis), inspekcija, palpacija, opseg kretnji

-varus, valgus, antecurvatum, recurvatum, pes equinus, pes calcaneus

TIPIČNI POLOŽAJI ZGLOBA

-nulti položaj – stojeći uspravni stav, gornji udovi ispruženi uz tijelo, dlanovi okrenuti prema tijelu,
donji udovi priljubljeni i ispruženi, stopala u neutralnom položaju

-fiziološki položaj – sve strukture tijela jednako relaksirane

-srednji položaj – kada zglobna čahura može primiti najviše tekućine (prilikom intraartikularnog
krvarenja ili upale)

-funkcionalni položaj – kada zglob najbolje obavlja određenu funkciju (pri izvođenju artrodeze)

-antalgičan položaj – zglob najmanje bolan

-KONTRAKTURA –smanjena ili ograničena kretnja zgloba; uzrok može ležati u periartikularnom tkivu,
artrogene i neurogene kontrakture

-ANKILOZA – zglob nema nikakve gibljivosti, stečena ili prirođena

-NENORMALNA GIBLJIVOST ZGLOBOVA – u svim smjerovima – neuropatski zglob, u jednom smjeru,

kod svih zglobova – artrohalaroza

-KREPITACIJA – intraartikularna, periartkularna, ekstraartikularna; škljocaj – intraartikularan ili

ekstraartikularan

-BLOKADA – zapreka kretnji zgloba zbog mehaničkih razloga u samom zglobu; jednokratna,
ponovljena ili trajna

110
MJERENJE OPSEGA EKSTREMITETA

-opseg nadlaktice – od lat.epikondila humerusa 10 i 15cm iznad lakta, flektiran lakat, podlaktica u
srednjem položaju

-opseg podlaktice – od lat.epikondila humerusa 10 i 15cm ispod lakta, flektiran lakat, podlaktica u
srednjem položaju

-opseg lakta – preko olekranona, flektiran lakat, podlaktica u srednjem položaju

-opseg ručnog zgloba – tik ispod stiloida ulne, flektiran lakat, podlaktica u srednjem položaju

MJERENJE DULJINE EKSTREMITETA

-anatomska duljina – stvarna duljina ekstremiteta bez obzira na položaj zglobova

-klinička duljina – funkcionalna duljina ekstremiteta kada se uzme u obzir njegov položaj

-duljina cijele ruke – od akromiona do vrha srednjeg prsta

-duljina nadlaktice – od akromiona do radijalnog epikondila humerusa

-duljina podlaktice – od radijalnog epikondila humerusa do stiloidnog nastavka radijusa

-anatomska duljina noge – od vrha velikog trohantera do lat.maleola

-klinička duljina noge – od SISA do med.maleola

-duljina natkoljenice – od vrha velokog trohantera do lateralne zglobne pukotine koljena

-duljina potkoljenice – od lateralne zglobne pukotine koljena do lat.maleola

SPECIFIČNE DIJAGNOSTIČKE METODE

-laboratorijske pretrage (CRP, Latex – reumat.bolesti)

-tipizacija tkiva (B27 Mb.Bechterew)

-mikrobiološke pretrage (osteomijelitis, TBC)

-pretraga sinovijalne tekućine

-radiološka dijagnostika – osnovna radiološka obrada (snimanje određene regije u najmanje dva
smjera); specijalne radloške metode ( tomografija – prikazuje apt promjene kosti na određenoj
dubini; kontrastna tomografija – artrografija, mijelografija, radikulografija, arteriografija itd.;
kompujterizirana tomografija/CT – prikazuje kost i meke česti, pogodna za spinalni kanal, zdjelicu,
tumore i meke česti)

-magnetska rezonanca/MR – prikazuje sve presjeke tijela 0-360 u svim ravninama, nema neželjenih
učinaka, pogodna za rano otkrivanje tumora, dijagnostiku avaskularnih nekroza, rano otkrivanje
infekcija, ranu dijagnozu oštećenja mišića i tetiva (avulzijske ozljede)

-scintigrafija – osjetljiva i neinvazivna pretraga, pri dijagnostici infekcija, tumora, i stres fraktura

111
-dijagnostički ultrazvuk – u pretragama kože, potkožja, mišićja, fascija, tetiva, ligamenata, burzi, žila,
živaca, mekih dijelova zglobova, djelomice i kostiju; nezamjenjivu ulogu u dijagnosticiranju
prirođenog iščašenja kukova u dobi do 4mj.; važan za dijagnostiku ozljeda i bolesti tetiva te tumora
koštano-zglobnog sustava, moguće je vidjeti degenerativne promjene intervertebralnog diska

-artroskopija – artroskop se uvodi u zglobnu šupljinu

-elektromiografija i elektroneurografija

-kompjuterizirana kolor-termografija

-dezintrometrija kosti

-biopsija i citološka punkcija

NEOPERATIVNI ORTOPEDSKI ZAHVTI

-repozicije, pošteda od aktivnosti, potpora pomagalima, fizioterapijske procedure, lijekovi,

manipulacije i radioterapija

-repozicija – zahvat kojim se namješta prelomljeni dio kosti ili iščašeni zglob; zatvorene i otvorene;
poslije slijedi imobilizacija

-sadrenje – sadreni povoji služe za imobilizaciju, fiksiranje i ispravljanje deformacije, za oterećenje ili
ekstenziju dijela tijela, za ispravljanje deformacije ili krivog položaja određenog dijela tijela

OPERATIVNI KIRURŠKI ZAHVATI

-šavovi tetive – važno da su tetivne rezne plohe što glađe

-tenotomije – presijecanje tetiva radi produživanja tetiva; supkutane i plastične

-skraćivanje tetiva – izrezivanje dijela tetive u obliku V ili Z ili nabiranjem

-translokacija tetive – premještanje na novo ležište

-transpozicija tetiva i mišića – funkcija kljenutog mišića se zamijeni drugom funkcijom zdravog mišića

-transplatacija tetiva - autoplastični i anaplastični transplatati

-trepancija kosti – u dijagnostičke i terapijske svrhe

-sekvestrektomija – pri konačnom osteomijelitisu, fenestracija

-osteotomija – prerezivanje kosti da se postigne bolja os kosti ili bolji oblik položaja za funkciju uda ili
kralješnice; ravne, polukružne, klinaste, u obliku V i Z; osteotomija zatvaranja – kost se skraćuje;
osteotomija otvaranja – kost se produžava; derotacijske osteotomije – za ispravljanje uzdužne torzije
kosti

-osteosinteza – spajanje i učvršćivanje fragmenata kosti nakon prijeloma ili nakon osteotomije

-transplantacija kosti – prenošenje koštanog tkiva na mjesta gdje ono nedostaje ili za učvršćivanje
druge kosti ili zgloba

112
-resekcija – odstranjivanje kosti ili dijela kosti; djelomična ili totalna; dužina udova se izjednačuje
produživanjem kraće kosti

-punkcija zgloba – u dijagnostičke i terapijske svrhe

-arthrotomija – otvaranje zglobova

-kapsulotomija – prerezivanje fibrozne zglobne čahure, najčešće radi ispravljanja kontraktura

-sinovektomija – djelomično ili potpuno odstranjivanje zglobne membrane

-artroliza – zahvat kojim se ukočenom zglobu nastoji vratiti gibljivost

-debridement ili čišćenje zglobnih tijela – odstranjivanje koštanih izraslina i slobodnih tijela,
izravnavanje neravnih zglobnih tijela

-resekcija zgloba – odstranjivanje proksimalnog i distalnog dijal zglobnih tijela

-otvorena repozicija zgloba

-artrodeza – ukočenje nekog zgloba; intraartikularne i ekstraartikularne

-artroplastika – formiranje zgloba koji odgovara normalnom zglobu po funkciji i morfološki

-amputacije – odstranjivanje cijelog uda ili njegova dijela

-egzartikulacije – odstranjenje cijelog ili dijela uda u zglobu

-operacije na živcima – neurolize, šavovi, translokacija, resekcija i transplatacija

-operacije na krvnim žilama – podvezivanje arterije, šavovi, anastomoza i platika arterije,

embolektomija, tromboendoarterioectomija itd.

GREŠKE PRI SADRENJU

-poremećaji u krvotoku zbog strangulacije ili pritiskivanja sadrenog povoja krvne žile; nekroze,
dekubitusi; pareze ili paralize zbog pritiska ili oštećenja živca

POREMEĆAJI RASTA I RAZVOJA

-pojam rasta – procesi kvantitativnog povećanja, dimenzije i mase jedinke u cjelini ili njezinih
pojedinih dijelova

-poremećaji u vezi rasta: hipertrofija, hipotrofija, atrofija

-pojam razvoja – označuje kvalitativne promjene koje se zbivaju zbog sazrijevanja funkcije i strukture
pojedinih organa ili sustava

-poremećaji u vezi razvoja: hiperplazija, hipoplazija, aplazija, displazija

-hipertrofija – povećana veličina stanica, tkiva ili organa

-hipotrofija – smanjena veličina stanica, tkiva ili organa

-atrofija – promjena u tkivu ili organu koja nstaje zbog smanjenja broja ili veličine stanica

113
-hiperplazija – pojačani razvoj tkiva, organa ili čitavog organizma

-hipoplazija – slabi razvoj tkiva, organa ili čitavog organizma

-aplazija – nedostatak tkiva, organa ili dijelova tijela zbog nemogućnosti razvoja

-ageneza – potpuni nedostatak dijelova tijela

-amelija – potpuni nedostatak svih ili nekoliko udova

-hemimelija – nedostatak medijalnog ili lateralnog dijela uda

-phocomelija – nedostatak proksimalnog ili distalnog dijela uda

-alherija – urođeni nedostatak ruke

-apodija – urođeni nedostatak stopala

-malformacije – anomalija koja nastaje kada je osnova organa, dijela organa ili dijela tijela defektna;
uzrok u poremećaju gena (polisindaktilija)

-deformacija – anomalija oblika ili položaja dijela tijela uzrokovana mehaničkim čimbenikom

-displazija – defekt diferencijacije tkiva; anomalija u morfogenezi; genetski uzrokovana (osteogenesis

imperfecta)

-disrupcija – morfološki defekt kao rezultat djelovanja egzogenih čimbenika na organ u ranom
razvojnom procesu (phocomelija zbog talidominske embriopatije)

-multipli morfološki defekti – označuju više anomalija različitih organskih sustava

(mucopolysacharidosis)

-sekvencija -višestruki defekt uzrokovan mehaničkim ili primarno morfološkim čimbenikom

(artrogripoza)

-politopski područni defekti – anomalije koje nastaju zbog poremećaja u jednom razvojnom području
u embrijskoj fazi; a poslije se očituju na više udaljenih struktura

OSTEOGENESIS IMPREFECTA

-povećana sklonost lomovima kostiju koji se događaju spontanno ili nakon nezntne traume

-klinička slika: bjeloočnice plave boje, dentinogenesis imperfecta, rana pojava oštećenja sluha,
hipotonični mišići skloni razvoju modrica, opći laksitet zglobova, spontani prijelomi s pratećim
deformacijama (prijelom – imobilizacija – osteoporoza - novi prijelom - sve veće deformacije -
nemogućnost kretanja)

-liječenje: što kraća imobilizacija, prevencija novih prijelom, plastične ortoze, fizikalna terapija,
kirurški ispravljanje deformacija s multiplim osteotomijama uz fiksaciju

ACHONDROPLASIA

-jedna od najčešćih osteohondroplazija; nasljeđuje se autosomno dominantno

-patomehanizam: enhondralna osifikacija poremećena, ali periostalna je očuvana; poremećaj u ploči

rasta u zoni proliferacije hrskavičnih stanica koja je manjkava

114
-izražena već pri rođenju, a očituje se u potpunosti do 1.godine

-klinička slika: povećan opseg glave, korijen nosa udubljen, srednji dio lica hipoplastičan, mandibula
izbačena, nizak rast do 130cm, disproporcija trupa i udova, udovi skraćeni posebno proksimalni
dijelovi (rhizomelski tip), izražena torakolumbalna kifoz, te lumbalna lordoza, fleksijske kontrakture
kukova, zglobna hrskavica NIJE! oštećena i bolesnici NEMAJU! tegoba vezanih za zglobove; ortopedski
problemi – poremećaji vezani za kralješnicu, varusna deformacija potkoljenica; podložnost upalama
srednjeg uha; mali prsni koš – respiracijske tegobe; IQ normalan

ARTROGRIPOZA (ARTHROGRYPOSIS MULTIPLEX CONGENITA; AMYOPLASIA CONGENITA)

-pri rođenju vidljivo stanje ograničene pokretljivosti zglobova u vrlo raznolikih bolesti; u više od 150
bolesti se može naći slična klinička slika

-amyoplasia je neprogresivna prirođena bolest sa slaborazvijenim i kontraktnim mišićima,

simetričnim položajem udova, deformacijama zglobova te zadebljanim kontraktnim zglobnim
čahurama

-mogući uzroci: virusi, teratogen metabolički defekt, lokalni intrauterini faktor okoline

-uzrokuje privremenu fetalnu paralizu i kasniji izostanak pokreta fetusa - fetalna akinezija

-2 tipa: neuropatski (90%); miopatski (10%)

-kl.slika: rame adducirano i u unutrašnjoj rotaciji, lakat češće u eksteniji, a ručni zglob u fleksiji i
ulnarnoj devijaciji, kukovi u fleksiji i abdukciji te vanjskoj rotaciji, a mogu biti i luksirani, koljenja u
fleksiji ili hiperekstendirana, stopala u equinovarusu, skolioza kod 1/3 bolesnika, nedostaju spontani
pokreti udova djeteta

-liječenje: postići najbolju pokretljivost zglobova ili ostvariti položaj povoljan za funkciju, medicinska
rehabilitacija što ranije, pasivne vježbe pokretljivosti zglobova, sadrenu imobilizaciju izbjegavati,
kirurški najčešće na stopalima i recidivi deformacija

ARTROHALAROZA (ARTHROHALAROSIS CONGENITA MULTIPLEX)

-kl.slika: zglobovi pokretni više od uobičajenih granica pokretljivosti, mlohavost zglobova, velika
elastičnost kože, bizarnost kretnji

-liječenje: indicirano samo kod izraženijih oblika bolesti u zglobovima koji se lako subluksiraju ili
luksiraju – fizikalna terapija

METABOLIČKE BOLESTI SKELETA: atrofija kosti, osteoporoza, giht, pseudogiht, rahitis i osteomalacija,
hipofosfatemija ili fosfatni dijabetes

ATROFIJA KOSTI

115
-opći gubitak koštanog tkiva, lokalnog značaja, izraz sekundarnih promjena, posljedica fiziološkog
podražaja tj. aktivnosti

OSTEOPOROZA

-metabolička bolest sa smanjenom masom koštanog tkiva, ali s normalnom mineralizacijom koštanog
matriksa

-OSTEOMALACIJA – određena smanjenom mineralizacijom matriksa

-OSTEOPENIJA – povećana prozirnost kosti koja nastaje kada koštana resorpcija prelazi koštanu
formaciju bez obzira n specifični uzrok

-komplikacije osteoporoze: kompresivni prijelom tijela kralješaka, prijelomi rebara, proksimalnog

femura, humerusa i distalnog radijusa

-žene tijekom života izgube oko 50% trabekularne kosti, a 30% kortikalne kosti

-podjela osteoporoze: primarne – involucijske (postmenopauzaln i senilna) i idiopatske ( juvenilna i u

trudnoći); sekundarne

-3 osnovna nalaza kralješaka: bifokalni ili ''riblji rep''; ''klinasti'' i ''kompresivni''

-dijagnostika: dezintrometrija

-prevencija (djelotvornija od liječenja): Ca 1200mg/dan, redovita tjelesna aktivnost; trudnice

1500mg/dan Ca, dojilje 2000mg/dan Ca, u starijoj dobi 1500mg/dan Ca i 800IJ vitamina D

-liječenje: smanjiti resorpciju kosti te povećati stvaranje kosti (lijekovi), redovita tjelesna aktivnost te
adekvatan unos Ca i vitamina D

PAGETOV BOLEST (OSTEOITIS DEFORMANS)

-resorptivna bolest karakterizirana lokaliziranim povećanjem pregrade kosti s posljedičnim

područjima resorpcije i reaktivne skleroze koštanog tkiva

-oblici bolesti: monoostotski, poliostotski, facijalni

-najčešće zahvaćeni: djelica, sakrum, kralješci, lubanja i donji udovi

-kl.slika: slabljenje sluha kao posljedica otoskleroze, sljepoća kao posljedica pritiska na kranijalni
živac; najznačajiji simptom je bol

-dijagnostika: scintigrafija, mjerenje vrijednosti alkalne fosataze i hidroksiprolinske oksidaze

-liječenje: bifosfonat, kalcitoninm NSAR

ARTRITIS URICA STOPALA (GIHT)

-povećan koncentracija urične kiseline u krvi i odlaganjem kristala urata u zglobove i različita tkiva;
češći u muškaraca, poremećaj metabolizma purina

116
-kl.slika: akutni napad – bolni upalni artritis najčešće na 1.metatarzofalangealnom zglobu, povišena
tj.temp.; kroničan giht – razvoj kroničnog artritisa, sinovijalna zadebljanja, erozije zglobova te tonhi
(nodularne mase koje sadrže uratne kristale)

-liječenje: akutni napad – visoke doze kolhicina peroralno ili i.v., max.doze NSAR, adrenokortikotropni
hormoni te kortikosteroidi; kronična terapija – niske doze kolhcina i lopurinola, dijeta bez purina

PSEUDOGIHT

-nakupljanje kristala Ca-pirofosfat-dihidrata u zglobnim tkivima; poput napadaja gihta, ali je najčešće
zahvaćeno koljeno

-liječenje: aspiracija zgloba, NSAR uz liječenje primarne bolesti

RAHITIS I OSTEOMALACIJA

-metabolička bolest kosti u rastu koju određuje nedovoljna mineralizacija koštanog matriksa zbog
poremećaja koncentracija Ca i/ili P izvan stanične tekućine ili poremećaj metabolim vitamina D

-rahitis – bolest u djece, najizraženija na epifizama

-osteomalacija – bolest u odraslih, izražena na svim kostima

-podjela: hipovitaminski rahitis, nasljedni na vitamin D rezistentni rahitis, stečeni na vitamin D

rezistentni rahitis

-uzroci hipovitamiskog rahitisa: nedovoljno izlaganje UV svjetlu, nedostatak vitamina D i rijetko

nedostatak Ca; biološku predispoziciju imaju premturusi i bliznci

-kl.slika: kraniotabes u 2.mj.života, rahitična ''krunica'', zadebljanja u metafiznim područjima zapešća

i gležnja, četvrtast oblik lubanje, pctus carinatum, rahitična kifoza, varusna deformacija u distalnoj
trećini potkoljenice, hipotonija mišića (''žablji trbuh'')

-liječenje: medikamentno i ortopedsko

HIPOFOSFATEMIJA (FOSFATNI DIJAETES)

-nasljedna spolno vezana bolest metabolizma fosfata izazvana smanjenom resorpcijom fosfata u
tubulima bubrega

-u djece se očituje kao vitamin D rezistentan rahitis

-RENALNA OSTEODISTROFIJA ili RENALNI RAHITIS – skup koštanih metaboličkih bolesti složene
patogeneze izvanih kroničnim zatajenjem bubrega

PROMJENE KOSTI ZBOG ZRAČENJA

-manifestiraju se u poremećaju rasta, prijelomima i nekrozama kosti na koje se kasnije nadovezuje

infekcija

117
-kost trajno izložena zračenju je devitalizirana i reparacija kosti je znatno otežana

JUVENILNE OSTEOHONDROZE

-poremećaj u normalnom razvoju sekundarnih središta osifikacije u dječjoj i mladenačkoj dobi

-sekundarna središta osifikacije obično se nalaze na krajevima dugih kostiju, spajaju se s primarnim
središtima osifikacije sve do potpune koštane zrelosti

-može se pojaviti i kao poremećaj u rastu same epifizne hrskavice rasta duge kosti

- MB. BLOUNT – poremećaj u rastu epifizne hrskavice rasta tibie

- MB. SCHEUERMANN – poremećaj u rastu epifizne hrskavice rasta kralješaka

-poremećaj se može pojaviti na svim mjestima gdje se zbiva enhondralna osifikacija

-MB. LEGG-CALVE-PERTHES – osteohondrotične promjene na glavi femura

-MB. OSGOOG-SCHLATERR – osteohondrotične promjene na tuberositasu tibije, ubraja se u sindrome

prenprezanja; kl.slika: bol, oteklina i ograničena funkcija sa naglim ili sporim početkom; dijagnostika:
rtg, uzv, scintigrafija

-KOHLEROVA BOLEST - osteohondrotične promjene na čunjastoj kosti stopala

-FREIBERGOVA BOLEST - osteohondrotične promjene na glavicama II. i III. metatarzalne kosti

-SEVEROVA BOLEST - osteohondrotične promjene na epifizi calcaneusa

-podjela osteohondroza: zglobne osteohondroze (primarne – Freibergova bolest; sekundarne – Legg-

Calve-Perthesova i Kohlerova bolest); izvanzglobne osteohondroze (na hvatištima ligamenata –
Osgood Schaltterova bolest; na mjestima pritiska i vlaka – Severova bolest); osteohondroze ploče
rasta (duge kosti – Blountova bolest, kralješci – Scheurmannova bolest)

OSTOMIJELITIS

-infekcije kosti

-uzročnici: nespecifični ili specifični (TBC, lues, tifus, lepra)

-podjela osteomijelitisa prema uzročnicima: nespecifični (akutni oblik – hematogeni i egzogeni;

kronični oblik – sekundarno kronični i primarno kronični); specifični

-liječenje: pukcija, incizija, protočna drenaža, artrotomija, antibiotici

HEMATOGENI AKUTNI OBLIK NESPECIFIČNOG OSTEOMIJELITISA

-nastaje kao posljedica sepse, infekcija se lokalizira u metafizama dugih cjevastih kostiju i širi se
prema periostu te nastaje subperiostalni apsces

-neprehranjeni dio kosti demarkira i stvara se sekvestar

-u odrasloj dobi je rijetkost

-liječenje: kirurški i konzervativno; mirovanje i s oboljelim udom u elevaciji

118
EGZOGENI AKUTNI OBLIK NESPECIFIČNOG OSTEOMIJELITISA

-nastaje izravnim kontaktom uzročnika najčešće zbog traume i posttraumatskih osteomijelitisa, skoln
pretvaranju u kronični oblik

-čimbenici nastanka: obrambeni sustav i kontaminacija rane, vrsta prijeloma, vrsta i trajnje kirurškog
zahvata…

-najčešći uzročnici: Staphylococcus aureus pyogenes, Proteus, Escherichi coli, Pseudomonas,

streptokoki…

-kl.slika: povišena temp. i leukociti, ubrzana sedimentacija, lokalno crvenilo, oteklina, toplina i bol

-liječenje: antibiotici širokog spektra, otvaranje žarišta i toaleta, aplikacija drenova, antiseptici,
elevirani položaj i mirovanje

SEKUNDARNI KRONIČNI OBLIK NESPECIFIČNOG OSTEOMIJELITISA

-posljedica neizlječivog akutnog osteomijelitisa, dugotrajan i sklon recidivima

-kl.slika: sklerotična kost u blizini žarišta, defekti kosti i sekvestri, fistula

-liječenje: antibiotici i kirurško – odstranjivanje nekrotičnog i avitalnog tkiva te sekvesatara,

osteosinteza

PRIMARNI KRONIČNI OBLIK NESPECIFIČNOG OSTEOMIJELITISA

-2 oblika: Brodiev apsec, sklerozirajući osteomijelitis

-BRODIEV APSCES – u djece i mladeži, zahvaćena metafiza dugih kostiju, počinje neprimjetno
postupno uz noćne bolove, liječi se ekskohleacijom žarišta i spongioplastikom

-SKLEROZIRAJUĆI OSTEOMIJELITIS – zahvaćena dijafiza dugih kostiju pojačana skelrozacija, liječi se

radikalnim odstranjenjem promijenjene kosti i spongioplastikom

ARTRITIS (NESPECIFIČNI, SPECIFIČNI, REUMATOIDNI, DEGENERATIVNI)

-artritis je upala zgloba koja nastaje kao posljedica infekcije uzročnicima nespecifičnih ili specifičnih
mikroorganizama

-podjela: nespecifični – infekcijski artritis; specifični – tuberkulozni, luetični, leprozni i mikotični

-najčešći znak upale zglobova je oteklina uzrokovana stvaranjem eksudata

-uvijek je indicirana punkcija zgloba te analiza sadržaja

NESPECIFIČNI ARTRITIS – INFEKCIJSKI, BAKTERIJSKI ARTRITIS

-prema vrsti eksudata može biti: serozan, serofibrozan i purulentan

119
-najčešći uzročnici: stafilokoki, streptokiki, pneumokoki, E.coli, uzročnici tifusa i paratifusa

-infekcija nastaje: izravnom kontaminacijom uzročnicima, hematogeno, prodiranjem gnojnih procesa

u zglob iz okolice

-PANATRHRITIS – upalni proces u kojem su zahvaćeni svi dijelovi zgloba

-kl.slika: oboljeli zglobovi su otečeni, bolni, crveni, u semifleksiji, opći simptomi upale, proširenje
zglobne pukotine, kasnije osteoporoza, subluksacije i luksacije, eventualno ankiloza

-liječenje: punkcija zgloba, imobilizacija, antibiotici širokog spektra, incizija, toaleta žarišta, protočna
drenaža

SPECIFIČNI ARTRITIS – TUBERKULOZNI ARTRITIS

-tuberkuloza kosti i zglobova nastaje sekundarno hematogenim putem, nastaju tuberkulozni čvorići,
u središtu žarišta dolazi do nekroze, hladni apsec – gnoj je prodrio u okolno meko tkivo; na koži
fistule

-INFILTRIRAJUĆA, PROGRESIVNA TUBERKULOZA – proces se naglo širi

-CARIES SICCA – proces se lagano širi, nema eksudacije i omekšanja

-kl.slika: vretenasta zadebljanja prstiju – spina ventosa, žarišta u metafizi ili epifizi se šire dalje u zglob
gdje se razvija difuzna upala, stvara se tuberkulozni panus, odnosno fungus; reflektorni spazam
mišića, noćni bolovi; limfni čvorovi povećani

-liječenje: medikamentne (tuberkulostatici) i kirurške metode (trepanacija i odstranjenje žarišta,

sinovektomija, osteotomija za deformitete i eventualno artrodeze uništenih zglobova); imobilizacija
zgloba

REUMATOIDNI ARTRITIS

-kronična progresivna i sistemna bolest, ubraja se u mezenhimopatije ili sistemne bolesti vezivnog
tkiva

-etiopatogeneza: proremećaj imunobioloških snaga organizma, hereditarnost, infekcija, alergija

-kl.slika: upala (glavna patološka promjena); sinovitis s eksudatom u jednom ili više zglobova,
odebljanje sinovijalne memvrane i hipertrofija njezinih resica, panus – promijenjena sinovijalna
membrana koja oičinje proliferirati u zglob; priraslice u zglobu, fibrozna, a kasnije koštana ankiloza,
opći simptomi, jutarnja ukočenost, funkcija zgloba otežana zbog boli, otekline i nadraženog vezivnog
tkiva, atrofija mišića, popuštanje napetosti tetiva, deformiteti prstiju i drugih zglobova

-kronični tenosinovitis često uzrokuje kompresijski sindrom n.medijanusa

-tok bolesti: faze remisije i egzacerebracije

-liječenje: medikamentno, funkcionalno i operativno

DEGENERATIVNE BOLESTI ZGLOBOVA (ARTROZE ILI OSTEOARTROZE)

120
-podjela: primarne artroze – uz normalno opterećenje postoji slabost hrskavice; sekundarne – uz
normalnu hrskavicu postoji preopterećenje

-HEBERDENOVA ARTROZA – primarna artroza interfalangealnih zglobova šake, u žena nakon

menopauze; artrotski proces polako progresivan, subhondralna kost sklerozira, na rubovima osteofiti,
s vremenom zadebljanje i skvrčavanje zglobne čahure

-kl.slika: bol (glavni simptom), ograničena pokretljivost,deformacije zglobova, krepitacije, osjetljivost

na palpaciju, nestabilnost zgloba i hipotrofija ili atrofija mišića

-liječenje: smanjiti bolnost, poboljšati funkcije i spriječiti stvaranje kontraktura, osposobljavanje za

aktivnosti dnevnog i profesionalnog života, medikamentno

ARTROPATIJE

-promjene u zglobovima različite etiologije

-kl.slika: destrukcije hrskavice i subhondralne kosti, deformacije zglobova, nestabilnosti ili

kontrakture, bujanje periartikularnog tkiva, taloženje određenih tvari i stvaranje slobodnih zglobnih
tijela

-uzroci: poremećena inervacija, ishemične promjene, krvarenja u zglobu, endokrinološki poremećaji

inervacija, metabolički poremećaji, bolesti vezivnog tkiva – kolagenoze itd.

-NEUROARTROPATIJE – nastaju zbog poremećene inervacije zgloba; dolazi do destruktivnih promjena

zglobova, a da bolesnik ne osjeća bol, deformacija i patološke pokretljivosti (nestabilnost), nastaju
slobodna zglobna tijela (zglobni miševi) – Charcotov zglob; ortopedska pomagala

-HEMOFILIČNA ARTROPATIJA – nastaje zbog kroničnog krvarenja u mišiće i zglobove, dolazi do otekline
zgloba, hiperplazije, fibrozacije sinovijalne memb., stvaranje adhezija i kontraktura zglobova
(najčešće koljena); razvija se osteoporoza, propada hrskavica, mišići atrofiraju; liječenje: prevencija
krvarenja i sprečavanje kontraktura i hipotrofije mišića

-ISHEMIČNE ARTROPATIJE – nastaju pri slabijoj opskrbljenosti krvlju (ateroskleroza i kesonska bolest)

-DIJABETIČNA ARTROPATIJA – nastaje zbog promjena na žilama i živcima, endokrinološka artropatija,

liječi se osnovna bolest i održava funkcija oboljelog zgloba

KOŠTANO CIJELJENJE

-uvjeti za normalno koštanjo cijeljenje: anatomska repozicija, mirovanje koštanih ulomaka

-PRIMARNO KOŠTANO CIJELJENJE – moguće samo kod apsolutnog mirovanja; kontaktno ili pukotinsko;
sastoji se od izravna uraščivanja osteona iz jednog koštanog ulomka u drugi – Haversova pregradnja;
karakterizirano odsutnošću stvaranja kalusa i primarnom osifikacijom bez intermedijarnog stvaranja
veziva i hrskavice

-SEKUNDARNO KOŠTANO CIJELJENJE – prirodni način cijeljenja kosti; koštani ulomci nisu u stanju
mirovanja; stavranje kalusa je prirodni mehanizam imobilizacije koštanih ulomaka bez kojeg ne može
doći do Haversove pregradnje kostije

121
PSEUDOARTROZE – POREMEĆENO KOŠTANO CIJELJENJE

-produženo koštano cijeljenje – koštano cijeljenje traje duže od 4-6mj.; uzroci: mehanički
(instabilitet), devitalizrani ulomci (nekroza), loša vaskularizacija, prijelom s defektom u koštanoj
cjelini, lokalna infekcija

-pseudoartroza – nakon 8mj. nije nastupilo koštano cijeljenje

-2 skupine: biološki vitalne i bilološki avitalne

-biološki vitalne pseudoartroze dijele se na: hipertrofične (slonovsko stopalo); hipotrofične (konjsko
stopalo), atrofične (sa zaobljenim rubovima)

-biološki avitalne pseudoartroze dijele se na: distrofične (slične atrofičnim), nekrotične (koštani
ulomci isključeni iz cirkulacije), defekt-pseudoartroze (nerdostatak koštanog fragmenta)

-liječenje: operativno

SUDECKOVA DISTROFIJA

-kl.slika: bol, oteklina, promjene normalne boje kože, ukočeni zglobovi, vazokonstrikcija, lokalna
ishemija, bolni refleksi

-uzroci: negativni vanjski čimbenici, emocionalno stanje, ozljede i kirurški zahvati, lokalne i sustavne
bolesti

-najčešće zahvaćene na šaci

-3 stanja koja su prisutna da bi nastupila distrofija: uporna bolna lezija, konstitucionalna sklonost,
abnormalni simpatički refleks

-3 stadija

-klinički oblici: mala i velika kauzalgija, mala i velika traumatska distrofija, distrofija rame-šaka

-dijagnostika: na osnovi 4 najznačajnija znaka – bol, oteklina, ukočenost i promjena boje

kože; sekundarni znaci su demineralizacija, vazomotrične promjene, promjene emperature,

trofične promjene i palmarna fibromatoza

-liječenje: prekidanje abnormalnog simpatičkog refleksa, različite bloka lokalnim anesteticima,

korekcijske udlage, NSAR, analgetici i periferni vazodilatatori

DJEČJA MOŽDANA KLJENUT

-uzrokovana je disfunkcijom mozga; lediran je centralni motorni neuron, a periferni je intaktan

-uzročni faktori: prenatalni, perinatalni, postnatalni

-klinički oblici: spastični oblik, mješani oblik, atetoza, ataksija, atonija

122
-spastični oblik – najčešći, lezija velikog mozga s ispadom funkcije piramidnih puteva; mišićni tonus
povišen, spastična uzetost mišića, tetrapareza, tripareza, dipareza, parapareza, hemipareza,
manopareza; gornji udovi: adduktorna kontraktura ramena s unutrašnjom rotacijom nadlaktice,
fleksija lakta uz pronatornu kontrakturu podlaktice s volarnom kontrakturom, šake uz ulnarnu
inklinaciju sa semiflesijom ili fleksijom prstiju uz aducirani i flektirani palac; donji udovi:
fleksoadduktorna kontraktura kuka (moguće ''položaj škara''), fleksorna kontraktura koljena uz
plantarnu kontrakturu (ekvinus) stopala, eventualno s popratnom pronacijom ili supinacijom,
moguća unutrašnja ili vanjska rotacija potkoljenice; povećana torakalna kifoza,tj. lumbalna lordoza

-atetoza – lezija ekstrapiramidnog puta; poremećaj koordinacije; nevoljni nesvrsihodni prisilni pokreti

-ataksije – lezija malog mozga i njegovih puteva; duboki senzibilete je lediran

-atonija – hipotonija mišića, pasivne kretnje moguće, a aktivne vrlo oskudne, luksacije; pripada grupi
sindroma ''hipotonično dijete'' (floopy baby)

-liječenje: Bobath i Vojta tehnika, korekcije malpozicije i ispravljanje deformiteta

DJEČJA KLJENUT – POLIOMYELITIS ANTERIOR ACUTA (HEINE-MEDINOVA BOLEST)

-bolest perifernog motornog neurona, mlohave kljenuti

-uzročnik: virus polimijelitisa

-kl.slika: funkcija motornih stanica je oštećena trajno ili prolazno, paralize, nestanak tetivnih refleksa,
senzibilitet očuvan, od manopareza do teških tetraplegija

-liječenje: kirurški – transpozicija za nadomještanje snage oslabljenog mišića, korektivne operacije,

tenotomije, miotonije, osteotomije, stabilizirajuće operacije, ortoze

PERONEALNA MIŠIĆNA ATROFIJA (MB. CHARCOT-MARIE-TOOTH)

-hereditarna degenerativna bolest ganglijskih stanica; počinje u djetinjstvu

-kl.slika: progresivna simetrična atrofija peronealnih i malih stopalnih mišića, te m.vastus medijalis;
pes equinovarus i excavatus, deformirani prsti, bol, poremećaj osjeta, u uznapredovalom stadiju
zahvaćeni su podlaktice i mali mišići šake

-liječenje: korektivne sadrene udlage, ortopedska pomagala; na stopalu triplex artrodeza, medicinska
gimnastika

DYSTROPHIJA MUSCULORUM PROGRESSIVA (DUCHENNE-OVA BOLEST)

-zloćudni oblik mišićne distrofije, recesivno, vezana uz spolni x kromosom, počinje u ranom
djetinjstvu, doživi 15-20god.

-kl.slika: pseudohipertrofija gastrocnemiusa i soleusa (nagomilavanje masnog i vezvnog tkiva),

fleksorna kontraktura kukova i koljena

-liječenje: fizikalna terapija, ortoze, operacije

123
TUMORI KOŠTANO ZGLOBNOG SUSTAVA

-kl.slika: bolovi sve intenzivniji, zadebljanje, smanjena prokrvljenost, promjene na koži ili venama,
patološki prijelom, smanjena aktivna ili pasivna pokretljivost zahvaćenog zgloba, te atrofija mišića

-podjela: zloćudni i dobroćudni; tumori koji stvaraju kost (osteom, osteosarkom); tumori koji stvaraju
hrskavicu (hondrom, hondrosarkom); gigantocelularni tumor kostiju; tumori koštane srži (Ewingov
sarkom, mijelom); vaskularni tumori; tumori vezivnog tkiva; ostali tumori, neklasificirani tumori i
tvorbe slične tumorima

-tumor može biti unutar kosti – inteosealni ili izlaziti van kosti – ekstraosealni

-sam tumor je omeđen kapsulom

-3 stadija dobroćudnih tumora: inaktivni, aktivni (mijenjaju oblik kosti) i agresivni (lokalno invazivni)

-3 stadija zloćudnih tumora: stadij 1 – sarkomi histološki niskog stupnja (GI); stadij 2 – sarkomi
histološki visokog stupnja (G2); stadij 3 – zloćudni tumori s naznačenim lokalnim ili udaljenim
metaszžtazama

-liječenje: intrakapsularna ekscizija – odstranjenje kroz sam tumor; rubna ekscizija – odstranjenje
tumora kroz reaktivnu zonu; široka ekscizija – odstranjenje tumora izvan reaktivne zone kroz
normalnu kost; amputacije – subtotalna, rubna, široka, radikalna; rotacijska plastika, artrodeza,
artroplastika

PRIROĐENI KRIVI VRAT – TORTICOLLIS CONGENITA, CAPUT OBSTUPUM

-nagnut položaj glave i ograničena pokretljivost vrata u novorođenčeta

-kl.slika: kontraktura i oteklina m.sternocleidomastoideusa koji je skraćen i napet, glava nagnuta na

jednu stranu, a rotirana u suprotnu stranu; poslije nastaje plagiocefalije – asimetrija stražnjeg dijela
glave, nakon 3 mj. asimetrija lica; u starije neliječene djece može se razviti skolioza vtarne i prsne
kralješnice

-češće u djece rođene na zadak, traumatska etiologija, nasljedna etiologija; 20% djece ima i prirođenu
displaziju kukova

-MALPOZACIJSKI TORTIKOLIS – u djece do 3.mj. simptom torticolisa bez znakova oštećenja

sternocleidomastoideusa i bez znakova drugih bolesti

-liječenje: konzervativno – vježbe rotacije i istezanja sternocleidomastoideusa, korekcija položaja

glave jastukom, vatirani Schanzov ili gumeni ovratnik; ako liječenje počne tek nakon 1.god – operacija
(tenotomija m.sternocleidomastoideusa)

KIPPEL-FEILOV SINDROM

-bolest vratne kralješnice; razvojni defekt ; spoj 2 ili više vratnih kralješaka koji je nastao zbog
izostanka segmentacije; uzroci nepoznati

-često bolesnici imaju i Sprengelov sindrom (scapula alata)

124
-kl.slika: kratki vrat, ograničena pokretljivost;; oblici sindroma idu od potpunog nestanka vratnih
kralješaka do manjka 1 ili 2 kralješka; srasla 2 ili 3 kralješka, hemivertebra, rascjep luka kralješka

-liječenje: kauzalno nije moguće; anomalija sama po sebi ne čini znatnije funkcijske smetnje

VRATNO REBRO

-bolest vratne kralješnice; 1-2% ljudi ima; 90% nema tegoba, a u 10% imaju smetnje zbog pritiska na
brahijalni pleksus, potključnu arteriju ili venu; prirođena anomalija, javlja se između 20.-40.god.

-kl.slika: mravinjanje, žarenje, boli i anestezije u slučaju pritiska na brahijalni plexus; oslabljena snaga
šake, hipotrofija inetosealnih mišića i hipotenara; kod pritiska na potključnu venu – cijanoza šake i
ruke s edemom, osjećaj hladnoće i pojačan venski tlak; kod komprimirane potključne arterije je
oslabljen puls

-liječenje: transaksilarna resekcija vratnog ili prvog rebra sa mišićno-fibroznim strukturama; manje
tegobe se liječe fizikalnom terapijom

OSNOVNE BIOMEHANIČKE ZNAČAJKE VRATNE KRALJEŠNICE

-funkcije: statička (podupiranj trupa), dinamička (kretnje trupa), zaštitna funkcija SŽS-a

-važnu mehaničku ulogu ima prednji dio luka kralješka koji je smješten ispred vertebralnog zgloba,
tzv.pedikl

-intervertebralni disk, intervertebralni zglobovi s njihovim čahurama i svezama povezuju 2 susjedna

kralješka u segmentum mobilitatis, tj. VDS

-pokreti: inklinacija, reklinacija, lateroflesija, rotacija

-najopterećeniji dijelovi kralješnice su prijelazi između dobro pokretljivog dijela kralješnice i rigidnih
dijelova kralješnice – na tim mjestima najčešće dolazi do degenerativnih promjena kao rezultat
mehaničkog preopterećenja

-dvostruka povezanost: intrasegmentalana i intersegmentalna

DIJAGNOSTIKA BOLESTI KRALJEŠNICE

-anamneza, lokalizacija, širenje, kvaliteta, kvantiteta i trajanje boli;, balansiranost trupa,

horizontalnost ramenog obruča i zdjelice; test pretklona; postranični test pretklona, test na rubu
stola, dužina nogu; palpacija i procjena dinamike kralješnice, Lasegue-ov test; neurološki pregled;
proširena dijagnostika (mijelografija, diskografija, angiografija, CT, MR, EMNG, brzina provodljivosti
živaca)

125
PRIROĐENE ANOMALIJE KRALJEŠNICE

-anomalije trupova kralješnice, lukova kralješnice, anomalije kralješničkog kanala, anomalije mekih
česti unutar spinalnog kanala

NESPECIFIČNE UPALNE BOLESTI KRALJEŠNICE

-OSTEOMIJELITIS KRALJEŠNICE ili NESPECIFIČNI SPONDILITIS – rijetko se susreće; posljedica otvorenih

ozljeda kralješnice ili kirurških zahvata; najčešće je zahvaćen trup i prednji dio iIVD

-kl.slika: septična kl.slika, izraziti bolovi u kralješnici, praktična nepokretnost, neurološki ispadi

-liječenje: konzervativno (antibiotici i imobilizacija); po potrebi operacija (odstranjenje žarišta,

protočna drenaža i unutrašnja stabilizacija)

SPECIFIČNE UPALNE BOLESTI KRALJEŠNICE

-TUBERKULOZNI SPONDILITIS (SPONDILITIS TUBERCULOSA) – gerijatrijska bolest; nastaje sekundarno,

najčešće pogađa 1 kralješa; proces se širi limfogeno, rijeđe hematogeno

-tijek bolesti: u početku se razara metafizni dio trupa kralješka, a zatim tkivo IVD-a; upala se može
širiti u predio spinalnog kanala i kompresijom uzrokovati paraplegiju, može se širiti duž lukova
kralješaka prema straga i stvoriti apsces na periferiji; kifotična deformacija koja nastaje nakon
destrukcije trupa kralješka (oštrokutna Pottova grba)

-kl.slika: izostaju znakovi septičnog općeg stanja; bol može biti umjerena i kod izraženih destrukcija,
a neurološki ispad može biti prvi dominantni simptom

-liječenje: nepoeracijsko – sanacija upale, no može zaostati kifoza te kompresija spinalnog kanala;
kirurški zahvat – kod patološkog prijeloma kraljška te prodora upalnih masa u spinalni kanal

ANKILOZANTNI SPONDILITIS (MB. BECHTEREW)

-kronična reumatska bolest nepoznate etiologije, dominantno zahvaća sakroilijakalne zglobove i

kralješnicu; pretežno u muškaraca između 16.-25.god.; antigen HLA B-27

-kl.slika: upalni proces zaršava koštanom ankilozom, trupovi postaju četvrtasti, lig.longitudinale
anterior osificira pojavom sindesmofita; ranojutarnji bolovi sve izraženiji, kralješnica na rtg –
bambusov štap; zbog ankioloze kostovertebralnih zglobova razvija se abdominalno disanje (fenomen
gumene lopte); pojačava se torakalna kifoza; stav skijaša; vitalni kapacitet smanjen

-liječenje: antireumatici i fiz.tearapija; kasnije korekcijske osteotomije i artroplastike

REUMATOIDNI ARTRITIS KRALJEŠNICE

-može uzrokovati atlanto-aksialnu dislokaciju te kompresijki sindrom gornje vratne kralješnice

-liječenje: kirurški

126
DEGENERATIVNE BOLESTI KRALJEŠNICE

-faze: faza degenerativne nestabilnosti; faza dislokacije degenerativnog nucleosa pulposusa prema
natrag (hernija diska), i to djelomična (protruzija) ili potpuna (prolaps); faza prirodne sanacije
nestabilnosti osteofitima uz mogućnost stečenje stenoze spinalnog kanala

-kl.slika: u početku se očituje kao vertebralni bolni sindrom (lokaliziran na područje same kralješnice);
kasnije vertebrogeni sindrom (širenje boli iu slabinskog i vratnog dijela duž donjeg ili gornjeg
ekstremiteta)

-najčešći uzrok: statički poremećaji ili početni stadij degenerativne bolesti (miogena, miotomska bol)

-kompresijski sindromi – ishijalgija, brahijalgija, neurogena bol

-neurološki motorički ispadi kod ishijalgije: nemogućnost hoda na prstima (L5-S1) ili nemogućnost
dorzifleksije stopala i hoda na petama (L4-L5)

-kod centralnih protruzija diska S2-S4 – inkontinencija s ispadima senzibiliteta u obliku jahaćih hlača
(sindrom caude equine)

-u kl.slici vratnog dijela – insuficijencija art.vertebro-bazilarnog slijeva (glavobolje, vrtoglavice, šum,

povraćanje, drop atak)

-HONDROZA – radiološki pojam koji označava suženje razmaka između trupova susjednih kralješaka
na rtg (istrošenje IVD-a)

-OSTEOHONDROZA – označava hondrozu i suphondralnu sklerozu u predjelu trupa kralješka

-SPONDILOZA – pojava koštanih trnova u predjelu prednjeg longitudinalnog lig.

-dijagnostika degenerativnog instabiliteta: rtg

-dijagnostika kompresijskih sindroma: mijelografija, CT, MR

-liječenje: neoperacijsko – lijekovi i fiz.terapija; operacijsko – interlaminektomija ili mikrodiscektomija

SKOLIOZE

-STRUKTURNA SKOLIOZA – postranično iskrivljenje kralješnice s prisutnom rotacijom kralješnice i

torzijom kralješaka; trodimenzionalna deformacija kralješnice; značajke strukturne skolioze: rotacija i
rebrena grba; primarni i kompenzacijski zavoj

-NESTRUKTURALNA SKOLIOZA – postranično iskrivljenje kralješnice bez prisutne rotacije i torzije;

npr.antalgične skolioze; savinuta zbog podražaja i spazma mišića; nepravilna i skoliotična držanja

-IDIOPATSKE SKOLIOZE - diopatske skolioze -podjela skolioza prema vremenu nastanka: infaltivne (u
prve 3 godine); juvenilne (3.god.-pubertet); adolescentne (do završetka koštanog rasta)

-testovi: odrediti skeletnu zrelost pomoću znaka ilijakalnih apofiza ili Risserovog znaka; test pretklona
(ako postoji asimetrija ramena i lopatice, a u testu pretklona nema gibusa – skoliotično držanje)

-liječenje: individualno, za krivine do 50° ortoze i med.gimnastika te bavljenje sportom; za kivine

preko 50° kiruško liječnje (spondilodeza)

127
-SKOLIOZE POZNATE ETIOLOGIJE – neliječene uzrokuju neurološke ispade i teža oštećenja
kardiorespiratorne funkcije; liječenje: kirurški

-kod progresivne skolioze su steznici kontraindicirani zbog komprimitarne ventilacije te se kod

deformacija od 20° preporučuje operacija

-kod Marfanovog sindroma zbog udruženih kardiovaskularnih anomalija i progresivne deformacije

kralješnice poterbno je rano operacijsko liječenje

KIFOZE I LORDOZE

-POTURALNE KIFOZE (kifotična držanja) – nisu fiksirani rigidni deformitetei nego anomalije držanja
tijela

-ADOLESCENSTKA KIFOZA – SCHEUERMANNOVA BOLEST – pojačana niže položena toraklan kifoza;

nepravilne vertebralne pokrivne ploče, prisutnost intervertebralnih prostora, prisutnost 1 ili više
kralješaka uklinjenih za 5°, povećanje torakalne kifoze više od 40°; ubraja se u grupu juvenilnih
osteohondroza; postoji nesrazmjer između opterećenja i nosivih sposobnosti pokrivnih ploča trupova
kralješaka; klinički stadiji: inicijalni, floridni istadij kralješaka; kl.slika: kifoza s kompenzatornim
lordozama, kod 50% javlja se bol

-liječenje: antikifotični steznici

-arkularne kifoze – benigne; angularne (oštrokutne) kifoze – lošija prognoza, relativno uzrokuju
neurološke ispade (operacijsko liječenje)

SPONDILOLISTEZA

-klizanje kralješka prema naprijed (najčešće L4 i L5); defekt luka kralješka; u 4% populacije, nema
osobitu kliničku važnost

-DEGENERATIVNE SPODILOLISTEZE (LAŽNE ili PSEUDOSPONDILOLISTEZE) – često uzrokuju kompresijki

sindrom; smetnje se javljaju u 20.-40. god.; bol u križima koja može iradirati u noge i pojačava se pri
naporu

-liječenje: po principima liječenja bolnih vertebralnih sindroma; operacijsko kod rezistentne bolne
spondilolisteze

PECTUS CARINATUM – KOKOŠJA PRSA

-izbočen sternum u obliku grebena; nema kliničke simptomatologije; liječenje u manje djece
korektivnim aparatima, a u veće djece se ne liječi; preporuča se bavljenje sportom

PECTUS INFUNDIBULOFPRME – LJEVKASTA PRSA

-udubljen sternum; najčešće u donjem dijelu; u ekstremnim slučajevima može komprimirati srce i
krvne žile što se liječi kirurški, a u blažim slučajevima je fizikalna terapija

128
SINDROMI TORAKALNE STIJENKE

-prirođena agenezija mišića; nedostaju m.pectoralis major i m.trapezius

-bolna tumefakcija rebrene hrskavice (syn.Tietze) – dobroćudna bolest karakterizirana oteklinom u

predjelu sternokostalnog zloba (najčešće 2.rebra); simptomatsko liječenje

-interkostalna neuralgija – javlja se u paroksizmalnim tipičnim napadajima boli u interkostalnom

prostoru

-sindrom gornjeg torakalnog otvora je kompresija živaca i/ili krvnih žila pri izlasku iz prsnog koša
(syn.skalenusa, kostoklavikularni i hiperabdukcijski syn.)

MIŠIĆNA DISTROFIJA

-nasljedno neupalno oboljenje, postupno slabljenje mišića

RUPTURA ROTATORNE MANŠETE

-periferno, u blizini hvatišta tetive supraspinatusa za veliki tuberkul humerusa

-može nastati kao posljedica traume, trošenja, ishemije, impigementa

-često udružena s promjenama tetive duge glave bicepsa

-promjene hrskavice i duge glave bicepsa

-gubitak vanjske rotacije najbolji pokazatelj veličine rupture

BIOMEHANIKA KUKA

-kolodijafizarni kut/ CCD kut (centrum capitis femoris, collum femoris i diaphysis femoris) – kut
između središta glave izdužne osi vrata femura te uzdužne osi dijafize femura; 126-133°

-veći CCD kut od 133° - coxa valga

-manji CCD od 126° - coxa vara

-kut torzije – vrat femura s osi koljena; zaokrenut prema naprijed; 12°

129
-limbus povećava promjer čašice acetabula preko 180°; spriječava udaranje vrata femura u koštani
rub acetabuluma

-PE kut (kut otvora acetabulla) – okomita linija i linija koja ide kroz gornji i donji rub koštanog dijela
acetabuluma (mjerenje projiciranog otvora acetabuluma), kod odraslih muškaraca 28-47°, žena 33-
53°

-Wilbergov kut (CE-kut) – okomita linija i linija koja prolazi iz središta glave femura kroz lateralni i
gornji rub acetabula); vrijednost manja od 20° (kod djece 4-13god.manje od 15°) je patološka

-nagib acetabula prema horizontali pri rođenju je ~30°, a u odraslih 10-12°

COXA VALGA

-skraćena dužina lateralne poluge djelovanja mišićne sile

-postoji mnogo veća razlika dužine medijalne i lateralne poluge – opterećenje mnogo veće

COXA VARA

-povećana dužina lateralne poluge djelovanja mišićne sile

-manja razlika dužine medijalne i lateralne poluge – manje cjelokupno oterećenje

-pasivna deformacija gornjeg okrajka femura

BIOMEHANIKA ANTALGIČNOG ŠEPANJA

-medijalna poluga djelovanja tjelesne težine je oko 3 puta duža od lateralne poluge djelovanja mišića

-3x veća snaga lateralne poluge (pelvitrohanterno mišićje, abduktorno mišićje) mora biti da bi zdjelica
bila u ravnoteži – opterećenje zgloba kuka u tom trenutku je oko 4x veća od tj.mase

-sila djeluje pod kutem od 16° u odnosu na vertikalu, a prelazi preko acetabula središtem glave
femura te medijalnim rubom njegova vrata

-prebacivanjem težine na stranu opterećenog zgloba težište tijela približuje se središtu zgloba kuka
čime se skraćuje medijalna poluga

-uporaba štapa u suprotnoj ruci (smanjuje se moment sile na bolesnoj strani, a time je smanjena
veličina mišićne sile potrebne za održavanje ravnoteže zdjelice)

DRECHMANOV ZNAK

-bolesnik leži, spontani položaj kuka je u vanjskoj rotaciji abdukciji; iz tog položaja pri izvođenju
fleksije kuka i pokušaju unutrašnje rotacije noga spontano bježi u vanjsku rotaciju

COXA PLANA (LEGG-CALVE-PERTHESOVA BOLEST)

130
-idiopatska djelomična ili potpuna avaskularna nekroza epifize glave bedrene kosti koja ima
ograničeno vrijeme trajanja

ZLOKOBNI TRIJAS

-ruptura prednjeg križnog lig; otkinuće medijalnog meniskusa, istegnuće medijalnog postraničnog lig.

OZLJEDE MED. MENISKA KOLJENA

-nastaju djelovanjem posredne mehaničke traume preko natkoljenice ili potkoljenice pri flektiranom
koljenu, uz vanjsku rotaciju potkoljenice te eventualno uz njenu abdukciju ili adukciju i kada nakon
toga uslijedi iznenada snažna ekstenzija

KOBOV KUT

-meetoda mjerenja koja se koristi za evaluaciju krivina skolioza u AP radijografskoj projekciji

kralješnice

HALLUX VALGUS – KL.SLIKA

-valgusni položaj palca, povećan 1.intermetatarzalni kut, unutrašnja rotacija palca;

pseudoegzostoza/burzitis u područu med.strane 1.metatarzalne kosti

PRIROĐENI PES EKVINOVARUS

-kontraktura stopalnih mekih tkiva, skraćenje tetiva ligamenata i zglobne čahure

-gležanj i kalkaneus u equinusu, prednji dio stopala u adukciji i varusu, peta u inverziji, tj. varusu

PROTETIKA

-med.-tehn. Specijalnost koja se bavi konstrukcijom, izradom i primjenom proteza

DEQUEARINOVA BOLEST

-zahvaća m.ext.policis brevis i m.abd.policis longus

EPIKONDILITIS HUMERI

-entenzitis u predjelu lakta; učestali lateralni epikondilitis

-uzročni faktor: kronični podražaj hvatišta mišića

131
-kl.slika: bol koja može zračiti prema podlaktici i nadlaktici, palpatorna osjetlljivost na med.i lat.
epikondilu pri pasivnom otporu fleksiji/ekstenziji ručnog zgloba pri fleksiji lakta od 90°

SKAKAČKO KOLJENO

-patološke promjene u tetivi kvadricepsa i njenom hvatištu za patelu, u patelarnoj svezi te području
tuberositas tibie

-zbog znatnog opterećenja ekstenzornog sustava koljena

-kl.slika: bolovi, smanjena funkcionalna sposobnost koljena

Što se može dogoditi zbog loše postavljenog gipsa?

Loš sadreni povoj (gips) može uzrokovati štetne, a i za ekstremitet opasne posljedice.
Najteže su komplikacije poremećaji u krvotoku ekstremiteta zbog strangulacije ili pritiskivanja
sadrenog povoja na krvne žile. To može uzrokovati nekrozu distalnog dijela uda pa je prijeko
potrebno da se nakon stavljanja sadrenog povoja mogu kontrolirati prsti. Potrebno je
kontrolirati kapilarnu cirkulaciju vrhova prstiju. Zbog pritiska sadre na kožu i poremećaja
lokalne cirkulacije može nastati i dekubitus. Pritisak na kožu najčešće nastaje na izbočenim
mjestima na tijelu ako se prilikom držanja još mekani povoj utisne prstima ili ako se pokuša
ispraviti položaj kada se sadra već počela stvrdnjavati ili pak ako se bolesnik stavlja na tvrdu
podlogu, a povoj jos nije dovoljno krut. Ako se bolesnik tuži na bol, lokaliziranu na jednome
mjestu, pogotovo ako je ta bol na jednom izbočenom dijelu tijela, treba odmah izrezati otvor
na sadri i kontrolirati kožu. Zbog pritiska na živce ili oštećenja nakon korekcije nekog
položaja mogu nastati pareze ili paralize. Takvom pritisku napose je podložan n. peroneus
communis u području glave fibule te n. radialis. Ta se komplikacija izbjegava podlaganjem
mjesta gdje postoji mogućnost pritiska na živce.

Kakva je to bolest "staklenih" kostiju (osteogenesis imperfecta)?

To je povećana sklonost lomovima kostiju (otuda i naziv "bolest staklenih kostiju") koji se
događaju spontano ili nakon neznatne traume. Karakterističan je nalaz bjeloočnica plave
boje, dentinogenesis imperfecta, rana pojava oštećenja sluha i opća labavost zglobova.
Osteogenesis imperfecta pripada u skupinu genetskih i biokemijskih heterogenih sindroma
vezivnog tkiva s podlogom u molekularnom defektu izraženom u abnormalnosti kolagena tipa
I. Incidencija je 1:25 000. Stvara se kost s tankim kortikalisom i manjkom spužvaste kosti.
Klasifikacija po Silenceu:

- tip 1 – plave bjeloočnice; lomljive kosti izražene nakon rođenja; Ia bez DI, Ib s DI; AD

- tip 2 – letalni perinatusni oblik; prijelomi in utero (OI congenita); plave bjeloočnice; AR

- tip 3 – progresivni deformirajući oblik; prijelomi in utero i prije prohodavanja; bijele

bjeloočnice; AR

- tip 4 – bjeloočnice bijele boje; izrazitija lomljivost nego kod tipa I; 4a bez DI, 4b sa DI; AD

Klinička slika: Mišići su hipotonični, skloniji razvoju modrica. Prisutan je opći laksitet
zglobova. Spontani prijelomi kostiju s pratećim deformacijama vodeći su klinički simptom.

132
Prijelom – imobilizacija – osteoporoza = novi prijelom – sve veće deformacije kosti i konačna
nemogućnost kretanja.

Liječenje treba usmjeriti na što kraću imobilizaciju i prevenciju novih prijeloma. Rabe se
lagane plastične ortoze, provodi se individualna fizikalna terapija. Kirurško se liječenje
provodi radi ispravljanja deformacija s multiplim osteotomijama uz fiksaciju.

Artrogripoza i artrohalaroza

Arthrogryposis multiplex congenita

Nazivom multiple kongenitalne kontrakture ili arthrogryposis označava se pri rođenju vidljivo
stanje ograničene pokretljivosti zglobova u vrlo raznolikih bolesti. Postoji više od 150 bolesti
u kojih se može naći slična klinička slika. Amyoplasia congenita danas se sve više
upotrebljava kao ime za klasičnu arthrogryposis multiplex congenita. Obuhvaća 43% svih
multiplih kongenitalnih kontraktura. Amyioplasia je neprogresivna prirođena bolest koja je
određena slabo razvijenim i kontraktnim mišićima, simetričnim položajem udova,
deformcijama zglobova te zadebljanim kontraktnim zglobnim čahurama. Incidencija je
1:3000, način nasljeđivanja nije poznat. Smatra se da bolest nastaje multifaktorski. Inicijalni
čimbenik može biti virus, teratogen metabolički defekt ili lokalni intrauterini faktor. Uzrokuje
privremenu fetalnu paralizu i kasniji izostanak pokreta u fetusa (fetalna akinezija). Kasniji
slijed događaja je hipoplazija mišića, izostanak pokreta i multiple kontrakture zglobova.

Razlikuju se 2 tipa: neuropatski tip (90%) i miopatski (10%) koji podsjeća na distrofiju. U
60% bolesnika postoji podjednaka zahvaćenost svih udova koji se nalaze u karakterističnom
simetričnom položaju. Rameni zglob je aduciran i u unutrašnjoj rotaciji. Lakatni zglob je
češće u ekstenziji, a ručni je zglob u položaju fleksije i ulnarne devijacije. Kukovi su u
izraženoj fleksiji i abdukciji te vanjskoj rotaciji i mogu biti luksirani, koljena su često fiksirana
u fleksiji ili pak hiperekstendirana dok je za stopala karakteristično da u 90% bolesnika
imamo rigidni equinovarus. Skolioza se nalazi u trećine bolesnika. Mišićna masa je smanjena
i nedostaju spontani pokreti udova u djeteta.

Svrha je liječenja postići najbolju pokretljivost zglobova ili ostvariti položaj zglobova povoljan
za funkciju zglobova. Liječenje se sastoji od medicinske rehabilitacije koju treba započeti što
prije. Potrebno je provoditi vježbe pokretljivosti zglobova, sadrenu imolibizaciju treba
izbjegavati, a preporučuju se lagane udlage za održavanje postignutog stupnja pokreta
zglobova. U svrhu omogućavanja hoda kirurško se liječenje najčešće provodi na stopalima.
Liječenje je dugotrajno i složeno, a recidivi deformacija česti.

Arthrohalarosis congenita multiplex

Zglobovi su pokretni više od uobičajenih granica pokretljivosti, što se naročito vidi pri
ekstenziji koja se da izvesti prekomjerno. Intenzitet bolesti može varirati. Ponekad se teško
razlikuje od konstitucionalne labavosti zglobova. Klinički je bolest karakterizirana
spomenutom mlohavošću zglobova te elastičnošću kože koja se da prekomjerno odizati od
podloge. Bizarnost kretnji je svakako najuočljivija oznaka. Liječenje je indicirano kod
izraženijih oblika bolesti u zglobovima koji se lako subluksiraju ili luksiraju i stoga se najčešće
provodi fizikalna terapija. Prognoza ovisi o intenzitetu promjena.

Možete li mi reći nešto više o osteoporozi?

Osteoporoza je metabolička bolest određena smanjenom masom koštanog tkiva po jedinici

volumena, ali s normalnom mineralizacijom koštanog matriksa. Suprotno, osteomalacija je

133
određena smanjenom mineralizacijom matriksa. Osteopenija je termin za opis povećane
prozirnosti kosti, koja nastaje kada koštana resorpcija prelazi koštanu formaciju bez obzira
na specifični uzrok. Česte komplikacije osteoporoze su kompresivni prijelom tijela kralješaka,
prijelomi rebara, proksimalnog femura, humerusa i distalnog radijusa koji se događaju nakon
neznatne ozljede. Žene u tijeku života izgube oko 50% trabekularne kosti (koncentrirane u
kralježnici, zdjelici i krajevima dugih kostiju) te 30% kortikalne kosti (udovi te vrat bedrene
kosti). Muškarci izgube 30% trabekularne te 20% kortikalne kosti.

Osobe s najvećim rizikom su žene u postmenopauzi, nježnije konstitucije, sedentarnog

načina života, nerotkinje, s pozitivnom obiteljskom anamnezom i nedovoljnim unosom
kalcija. Nepovoljno djeluju i pušenje, alkohol, dugotrajna imobilizacija te primjena
kortikosteroida. Osteoporoze dijelimo na primarne i sekundarne. Primarne se dijele na
involucijske (postmenopauzalna i senilna) i idiopatske (juvenilna i u trudnoći). Dijagnostički
postupak počinje anamnezom, laboratorijskim testovima, rendgenskim slikama (30-50%
gubitka koštane mase; 3 osnovna nalaza kralježaka – bifokalni ili “riblji rep”, “klinasti” i
“kompresivni”) i postupcima denzitometrije. Pri tome se uspoređuje koštana masa ispitivane
osobe sa koštanom masom referentne populacije te se može pratiti gubitak koštane mase
kroz vrijeme. Tehnike koje se danas najviše koriste su: DEXA (Dual X-ray absortiometry i SPA
(Single-photon absorptiometry).

Prevencija osteoporoze je mnogo djelotvornija od liječenja. Ciljevi prevencije su:

1) postizanje što veće koštane mase prije koštane zrelosti unosom kalcija (1200mg/dan) te
redovitom tjelesnom aktivnošću;

2) nastaviti ove korisne navike tijekom odrasle dobi radi održavanja koštane mase (1000mg
Ca dnevno, trudnice 1500mg Ca, a dojilje 2000mg Ca dnevno);

3) povećati unos kalcija u starijoj životnoj dobi na 1500mg dnevno uz 800 IJ vitamina D te
redovita tjelesna aktivnost.

Ciljevi liječenja su da se smanji resorpcija kosti te poveća stvaranje kosti uz gore navedenu
redovitu tjelesnu aktivnost te adekvatan unos kalcija i vitamina D. Rabe se lijekovi koji
usporavaju resorpciju kosti (estrogeni, kalcitonin, bifosfonati) te lijekovi koji potiču stvaranje
nove kosti (fluoridi, anabolni steroidi, parathormon, vitamin D).

Osteoporoza kralježnice

Obično se pojavljuje u sklopu opće osteoporoze kostura. Često je praćena kifozom i

skraćenjem trupa tako da bolesnik postaje manji i ruke mu postaju relativno predugačke.
Zbog slabljenja pokrovnih ploha trupova slabinskih kralježaka pokrovne ploče poprimaju
unikonkavan ili bikonkavan oblik te sliče ribljim kralješcima. Česti su prijelomi kralježaka
(osteoporotična preformacija). Prvi simptomi očituju se lokalnim ili difuznim bolima. Primjena
steznika je kontraindicirana jer pogoduje progresiji zbog inaktivnosti.

Pagetova bolest ili osteitis deformans

Pagetova bolest je resorptivna bolest kostiju koja je karakterizirana lokaliziranim povećanjem

pregrade kosti s posljedičnim područjima resorpcije i reaktivne skleroze koštanog tkiva.
Bolest se pojavljuje u monoostotskom, poliostotskom i facijalnom obliku. Najčešće su
zahvaćeni zdjelica, sakrum, kralješci, lubanja i donji udovi. Slabljenje sluha nastaje kao
posljedica otoskleroze, a sljepoća nastaje zbog pritiska na kranijalni živac. Najznačajniji
simptom je kronična bol. Pokazatelji aktivnosti bolesti su scintigrafija i mjerenje vrijednosti

134
alkalne fosfataze i hidroksiprolinske oksidaze. Liječenje se sastoji od primjene bifosfonata i
kalcitonina te NSAR za ublažavanje boli.

Što je giht, a što pseudogiht?

Giht

Sindrom gihta određen je povećanom koncentracijom urične kiseline u krvi i odlaganjem

kristala urata u zglobove i različita tkiva. Indicencija je 275/100000 stanovnika. Najčešće se
pojavljuje u muškaraca srednje životne dobi te žena u postmenopauzi. Etiološki radi se o
poremećaju metabolizma purina uz čestu obiteljsku pozitivnu anamnezu hiperuricemije,
hipertenzije, hiperlipidemije, diabetes mellitusa, ateroskleroze koronarne i cerebralne
cirkulacije. Akutni napadaj gihta karakteriziran je izrazito bolnim upalnim artritisom uz koji je
često povišena tjelesna temperatura. Može biti zahvaćeno više zglobova, a najčešća je
pojava simptoma na prvom metatarzofalangealnom zglobu (zglob palca na nozi), zatim na
gležnju, koljenu, zapešću, ramenu i prstima. Kroničan giht karakterizira razvoj kroničnog
artritisa, sinovijalna zadebljanja, erozije zglobova te tophi – čvorići koji sadrže uratne
kristale. Akutni napadaj liječi se visokim dozama kolhicina koji se daje peroralno ili
intravenozno, maksimalnim dozama nesteroidnih protuupalnih lijekova, supkutanim
adrenokortikotropnim hormonom te kortikosteroidima intraartikularno ili per os. Kronična
terapija sadrži niske doze kolhicina i alopurinola (urikozurici i urikostatici). Provodi se dijeta
bez purina.

Pseudogiht

Nastaje nakupljanjem kristala kalcijeva pirofosfat-dihidrata u zglobnim tkivima, a incidencija

se povećava sa životnom dobi i češća je u muškaraca. Pojava može biti nasljedna,
idiopatska, udružena s traumom, kirurškim zahvatom i metaboličkim bolestima. Klinički se
očituje poput napadaja gihta, ali je najčešće zahvaćeno koljeno, a ponekad i prvi
metatarzofalangealni zglob. U liječenju se primjenjuje aspiracija zgloba i aplikacije
intraartikularnih steroida te NSAR (nesteroidni antireumatici) uz liječenje primarne bolesti.

Što je to rahitis, a što osteomalacija?

Rahitis je metabolička bolest kosti u rastu koju određuje nedovoljna mineralizacija koštanog
matriksa zbog poremećaja koncentracija kalcija i/ili fosfora izvan stanične tekućine ili
poremećaj metabolizma vitamina D. Bolest je u djece najizraženija na mjestima intenzivnog
enhondralnog rasta – na epifizama. U odraslih osoba bolest istog patogenetskog mehanizma
naziva se osteomalacijom i izražena je na svim kostima. U odrasloj dobi potrebno je duže
razdoblje da bi se patološke promjene nepotpune kalcifikacije kosti klinički očitovale.

Uzroci rahitisa dijele se u 3 veće skupine: 1. hipovitaminski rahitis; 2. nasljedni na vitamin D

rezistentni rahitis i 3. stečeni na vitamin D rezistentni rahitis. Uzroci hipovitaminskog rahitisa
mogu biti nedovoljno izlaganje ultravioletnom svjetlu, nedostatak vitamina D i rijetko
nedostatak kalcija. Biološku dispoziciju imaju prematurusi i blizanci. Klinička slika ovisi o dobi,
trajanju i težini. Vidiljiv je kraniotabes u 2. mjesecu života, rahitična “krunica”, zadebljanja u
metafiznim područjima zapešća i gležnja, četvrtast oblik lubanje, pectus carinatum ("kokošja"
prsa) i rahitična kifoza. Pojavljuje se varusna deformacija u distalnoj trećini potkoljenice i
hipotonija mišića (“žablji trbuh”). Vrijednost je fosfora snižena u plazmi, a kalcija normalna ili
snižena dok je alkalna fosfataza povišena. Liječenje je medikamentno i ortopedsko.
Preporučuje se doza od 1500-1000 IJ kalciferola peroralno 2 tjedna. Ortopedsko se liječenje
sastoji od korekcije rezidualnih iskrivljenja.

135
Hipofosfatemija ili fosfatni dijabetes je nasljedna spolno vezana bolest metabolizma fosfata
izazvana smanjenom reapsorpcijom fosfata u tubulima bubrega. U djece se očituje kao
vitamin D rezistentan rahitis. Renalna osteodistrofija ili renalni rahitis je skup koštanih
metaboličkih bolesti složene patogeneze izazvanih kroničnim zatajenjem bubrega.

Što je to osteomijelitis?

Pod pojmom osteomijelitisa, tj. infekcije kosti, svrstava se čitav niz kliničkih slika različite
etiologije. Uzročnici mogu biti nespecifični ili specifični (TBC, lues, tifus, lepra) pa se prema
tome osteomijelitis dijeli na:

a) nespecifični

- akutni oblik (hematogeni i egzogeni)

- kronični oblik (sekundarno kronični i primarno kronični)

b) specifični

Akutni nespecifični osteomijelitis

Akutni hematogeni oblik nespecifičnog osteomijelitisa najčešće nastaje kao posljedica sepse
uzrokovane diseminacijom nespecifičnih uzročnika infekcije iz nekog žarišta. Infekcija se
lokalizira u metafizama dugih cjevastih kostiju. Infekcija se širi prema periostu te nastaje
subperiostalni apsces koji prekida vezu kortikalisa s okolinom i on nekrotizira. Stvara se
granulacijsko tkivo, a neprehranjeni dio kosti demarkira i stvara se sekvestar. Kod
novorođenčadi i dojenčadi opće stanje ne mora odgovarati stvarnoj težini bolesti, a kod male
djece on je popraćen odgovarajućom kliničkom slikom koja odgovara intenzitetu infekcije. U
dječjoj i mladenačkoj dobi infekt se širi prema dijafizi gdje nastaju osteolitična žarišta, a
iznimka je zglob kuka u koji infekcija može prodrijeti. U odrasloj dobi bolest je rijetkost.
Bolest se manifestira septičnim temperaturama i tresavicom. Dijagnosticira se na temelju
laboratorijskih pretraga, rentgenske dijagnostike, scintigrafije i biopsije. Liječenje je kirurško i
konzervativno (antibiotici, gamaglobulini). Ako postoje apscesi indicirani su incizija, ispiranje
antisepticima i otvoreno liječenje žarišta te odstranjivanje sekvestara. Bolesnik mora mirovati
s oboljenim udom u elevaciji. Ako se nisu stvorili sekvestri može se očekivati restitutio ad
integrum (povratak u prijašnje stanje). Zbog podražaja epifizne ploče rasta može doći do
poremećaja rasta.

Akutni egzogeni oblik osteomijelitisa nastaje izravnim kontaktom s uzročnikom, najčešće

zbog traume tako da se ova vrsta naziva i posttraumatskim osteomijelitisom. Ozljeda
periosta s hematomom također može uzrokovati osteomijelitis, a isto tako i ozljede mekih
tkiva mogu širenjem infekcije uzrokovati akutni osteomijelitis. Egzogeni oblik može imati
akutni oblik ili eventualno prijeći u sekundarni kronični oblik. Na nastanak i razvoj
osteomijelitisa djeluje niz čimbenika: obrambeni sustavi i kontaminacija rane, lokalni faktori,
vrsta prijeloma, vrsta i trajanje kirurškog zahvata, operacijska dvorana, tim i operativna
tehnika. Najčešći uzročnici su: Staphylococcus aureus pyogenes, Proteus, Escherichia colli,
Pseudomonas, streptokoki itd. Osim općih znakova povišene temperature, leukocitoze i
ubrzane sedimetacije lokalno nalazimo: crvenilo, oteklinu, toplinu i bol. Liječenje ima osnovu
svrhu, a to je spriječiti prelazak akutne u kroničnu formu, a sastoji se od primjene antibiotika
širokog spektra, otvaranja žarišta i toalete i aplikacije drenova koji se koriste za protočnu
drenažu Ringerovom otopinom i antisepticima. Zahvaćen ud treba biti u eleviranom položaju,
a mirovanje ima svrhu sprečavanja širenja infekcije. Stabilna osteosinteza omogućuje

136
mirovanje koštanih fragmenata. Akutni egzogeni oblik osteomijelitisa sklon je pretvaranju u
kroničan oblik.

Nespecifični kronični osteomijelitis

Sekundarni kronični osteomijelitis

Nastaje kao posljedica neizliječenog akutnog osteomijelitisa. Osnovne su mu značajke

dugotrajnost i sklonost recidivima. Često prisutna fistula secernira manje ili više purulentan i
obilan sadržaj. Ako traje više godina može dovesti do amiloidoze i karcinoma fistule.
Radiološki se vidi sklerotična kost u blizini žarišta, defekti kosti i sekvestri. U fazi akutne
egzacerbacije liječenje je isto kao i kod akutne forme. Primjenjuju se antibiotici na temelju
antibiograma. Najvažniji dio liječenja je kirurško zbrinjavanje. Odstranjuje se nekrotično i
avitalno tkivo, kao i sekvestri. Indicirana je osteosinteza pomoću vanjskih fiksatora, a
operacijska rana se ostavlja otvorenom. Primjenjuje se protočna drenaža antisepticima.
Reinfekcija šupljine u kosti je česta pa se primjenjuje transplantacija spongioze kad je upala
sanirana.

Primarni kronični osteomijelitis

Razlikujemo dva posebna oblika: Brodiev apsces i sklerozirajući osteomijelitis. Brodiev aspces
pojavljuje se u djece i mladeži, a lokaliziran je u području metafiza dugih kostiju. Počinje
neprimjetno i postupno uz noćne bolove. Zahvaćeni su dijelovi kosti bolni na sukusiju, može
se naći hidrops susjednog zgloba. Dijagnoza se postavlja radiološki. Liječi se temeljitom
ekskohleacijom žarišta i spongioplastikom. Sklerozirajući osteomijelitis lokaliziran je isključivo
u području dijafiza dugih kostiju. Klinička slika je atipična, a radiološki je uočljiva pojačana
sklerozacija. Liječenje se sastoji u radikalnom odstranjenju promijenjene kosti i
spongioplastici.

Što označava pojam artritis?

Artritis je upala zgloba koja nastaje kao posljedica infekcije uzročnicima nespecifičnih ili
specifičnih mikroorganizama o čemu ovisi i klinička slika. Možemo ga podijeliti na:

a) nespecifični – infekcijski artritis

b) specifični – tuberkulozni, luetični, leprozni i mikotični

Najvažniji i najčešći znak upale zglobova je oteklina uzrokovana stvaranjem eksudata

različitih kvalitativnih i kvantitativnih karakteristika. Prema značajkama sadržaja, eksudat
može biti serozan, serofibrozan, gnojan i krvav. Posljedice prisutnosti eksudata ovise o
količini i vrsti sadržaja zgloba. Mogu nastati rastezanja zglobne čahure i labavost zgloba,
poremećaj u prehrani pojedinih dijelova zgloba, a posebno zglobne hrskavice s posljedičnim
degenerativnim promjenama. Uvijek je indicirana punkcija zgloba te analiza sadržaja.

Nespecifični artritis (infekcijski, bakterijski artritis)

Nespecifični artritis prema vrsti eksudata može biti serozan, serofibrozan i purulentan.
Najčeći uzročnnici su stafilokoki, streptokoki, pneumokoki, E. coli, uzročnici tifusa i
paratifusa, a rjeđe gonokoki. Infekcija nastaje: 1. izravnom kontaminacijom uzročnicima, 2.
hematogeno i 3. prodiranjem gnojnih procesa u zglob iz okolice. Upalni proces može biti
lokaliziran na zglobnoj čahuri ili mogu biti zahvaćeni svi dijelovi zgloba – panarthritis.
Posljedica je infekcije enzimatsko razaranje hrskavice, a eventualno i koštanih dijelova

137
zgloba, što može imati za posljedicu teške promjene zglobnih tijela s luksacijama zgloba,
kontrakturama, fibroznim i koštanim ankilozama te poremećaji rasta kostiju kod djece.
Oboljeli su zglobovi otečeni, bolni, topli i crveni, obično se nalaze u semifleksiji jer je u tom
položaju bol najmanja. Postoje opći simptomi upale. Radiološki nalazi se proširenje zglobne
pukotine, a kasnije i osteoporoza, uzuriranje, subluksacije i luksacije te eventualno ankiloza.
Liječi se punkcijom zgloba i imobilizacijom u funkcionalno povoljnom položaju. Do
antibiograma primjenjuju se antibiotici širokog spektra, a obzir dolazi i incizija, toaleta žarišta
i protočna drenaža bez primjene antiseptika. Posljedice se rješavaju korektivnim
osteotomijama, artrodezama i artroplastikom.

Specifični artritis

Tuberkulozni artritis

Nastaje u približno 1% bolesnika s tuberkulozom. Tuberkuloza kosti i zglobova

redovito nastaje sekundarno hematogenim putem. Iz primarnog žarišta
mikobakterija tuberkuloze krvlju dospije u kapilare, metafize i epifize uzrokujući
specifičnu upalu. Nastaju sitni tuberkulozni čvorići. U središtu žarišta dolazi do
nekroze, tj. do osirenja i kolikvacije. Stvara se gnoj koji može prodrijeti u okolno
meko tkivo stvarajući hladni apsces. Apscesi se probijaju prema koži gdje
stvaraju fistule koje se još sekundarno inficiraju. Ako se tuberkulozni proces
naglo širi u susjedna područja govorimo o infiltrirajućoj, progresivnoj tuberkulozi.
Ako se proces lagano širi i pri tome nema eksudacije i omekšanja, govorimo o
caries sicca. Na falangama se proces lokalizira u dijafizama i tako nastaju
vretenasta zadebljanja prstiju – spina ventosa. Iz žarišta u metafizi ili u epifizi
proces se širi dalje u zglob gdje se razvija difuzna upala uz stvaranje
tuberkuloznog panusa, odnosno fungusa. Tuberkuloza može u zglobu nastati i iz
tuberkuloznih žarišta koja su se primarno razvila u sinovijalnoj ovojnici
(tuberkulozni sinovitis). Uz opće znakove bolesti, lokalno se primjećuje čuvanje
oboljelog zgloba te reflektorni spazam mišića. Javljaju se noćni bolovi, a najbliži
su limfni čvorovi povećani i osjetljivi na palpaciju. Liječenje se sastoji u primjeni
općih, medikamentnih i kirurških metoda liječenja. Oboljeli se zglob imobilizira u
sadrenom zavoju ili se primjenjuju odgovarajući aparati. Primjenjuje se
odgovarajuća kombinacija tuberkulostatika. Kirurško se liječenje sastoji u
trepanaciji i odstranjenju žarišta i sinovektomiji zahvaćenog zgloba, a deformiteti
se liječe korektivnim osteotomijama i eventualno artrodezama uništenih
zglobova.

Reumatoidni artritis

Reumatoidni artritis je kronična, progresivna i sistemna bolest koja se ubraja među

mezenhimopatije ili sistemne bolesti vezivnog tkiva. Klinički se najviše očituje na sustavu za
pokretanje, napose na zglobovima. Najvažniju ulogu u etiopatogenezi imaju poremećaji
imunobioloških snaga organizma, hereditarnost, infekcija i alergija. Upala je osnovna i glavna
patološka promjena, razvija se kao sinovitis s eksudatom u jednom ili više zglobova. Zbog
obilne vaskularizacije i proširenja krvnih žila zglobna sinovijalna membrana odeblja i njezine
resice hipertrofiraju. Promijenjenu sinovijalnu membranu koja postupno počinje proliferirati u
zglob nazivamo panusom. Panus prianja uz hrskavicu, erodira je i spaja se s panusom
suprotne hrskavice te u zglobu stvara priraslice. Ispod hrskavice u kosti u početku nastaje
poroza, stvara se granulacijsko tkivo koje razara kost i hrskavicu uzrokujući oštećenje
površine kosti u blizini zgloba, spaja se s panusom i najprije stvara fibroznu, a zatim i
koštanu ankilozu.

138
Bolest počinje općim simptomima, a prvi karakterističan znak je jutarnja ukočenost. Bolesnici
osjećaju kao da su im prsti odebljali i ukočeni te ih teško pomiču. Funkcija zgloba je otežana
zbog boli, otekline i nadražaja vezivnog tkiva, a kod artritisa donjih udova kretanje postaje
otežano. Upalu zgloba redovito prati atrofija mišića i popuštanje napetosti tetiva pa zbog
toga nastaju deformiteti prstiju i drugih zglobova. U konačnom stadiju bolesti zglobovi se
deformiraju i poprimaju bizaran oblik, napose na šaci i stopalu te postaju ukočeni i
ankilozirani. Reumatoidni artritis je najčešći uzrok poremećaja funkcije i deformacije šake.
Obično su zahvaćeni mnogi ili svi zglobovi šake. Katkad bolest počinje samo na jednom
zglobu. Erozije zglobnih površina vidljive su tek u kasnijoj fazi isto kao i ulnarna devijacija
prstiju. Kronični tenosinovitis često uzrokuje kompresijski sindrom n. medijanusa. Najčešće je
rupturirana tetiva m. extensor pollicis longusa i kontraktura malih mišića šake (nemogućnost
pune fleksije interfalangealnih zglobova kada su ekstendirani metakarpofalangealni zglobovi).
Deformacije šake zahvaćene sa RA su: ulnarna devijacija prstiju, deformacije u obliku
labuđeg vrata, otvora za dugme i druge. Tok bolesti odvija se u cikličnim fazama remisije i
egzacerbacije.

Liječenje je medikamentno, funkcionalno i operativno. Farmakoterapija obuhvaća NSAR,

kortizonoide, soli zlata, sintetske antimalarike, derivate indola i citostatike te d-pencilamin.
Funkcionalna terapija obuhvaća postupke prevencije devijacija i deformacija zglobova,
jačanje mišićja medicinskom gimnastikom statičkim vježbama te fizikalnu terapiju. Kirurško
se liječenje sastoji u zahvatima na zglobovima, kostima i tetivama - artroplastike,
sinovektomije, osteotomije i artrodeze, odstranjenja tetivnih ovojnica i reparacije ruptura
tetiva.

Degenerativne bolesti zglobova

Degenerativne promjene zglobne hrskavice (artroze ili osteoartroze) mogu se podijeliti na

primarne artroze gdje uz normalno opterećenje postoji slabost hrskavice još uvijek
nepoznatog porijekla i sekundarne artroze gdje uz normalnu hrskavicu postoji preopterećenje
kao posljedica traume nesukladnosti zglobnih tijela (prirođene displazije), metaboličkih i
endokrinih bolesti, posljedica upala itd. Hijalina hrskavica svoju biomehaničku kvalitetu
zahvaljuje hidroelastičnom sustavu koji se temelji na visokoj sposobnosti vezanja vode u
njezinom matriksu i na osobitoj arhitekturi njezine mreže kolagenskih niti. Ima tek nekoliko
milimetara, a podnosi opterećenja koja su nekoliko puta veća od tjelesne težine. Hrskavični
matriks sintetiziraju hondrociti koji čine 0.1% volumena hrskavice. On se sastoji od različitih
kolagena, proteoglikana i enzima. Nasuprot primarno biokemijskom shvaćanju postupne
enzimske razgradnje sastavnih elemenata matriksa, postoji i mišljenje da je prvi korak u
degradaciji matriksa u fizikalnoj preopterećenosti mreže kolagenih niti uzrokovanih
nefiziološkim udarnim preopterećenjima. Pucanje kolagenske mreže pobuđuje proteoglikane i
omogućuje im neograničeno zasićenje vodom što uzrokuje uništenje hidroelastičnog sustava.
Negativni kvocijent tolerancije, tj. kada je fizički stres veći nego što to kvaliteta matriksa
može podnijeti, uzrokuje razvoj artroze.

Artrotski proces može zahvatiti svaki zglob, ali su pretežno zahvaćeni zglobovi donjih
ekstremiteta i zglobovi kralježnice budući da su opterećeniji. Izminka je primarna artroza
interfalangealnih zglobova šaka, tzv. Heberdenova artroza u žena nakon menopauze.
Artrotski je proces obično polako progresivan. Na mjestima gdje se zglobna hrskavica istroši
subhodralna kost sklerozira (eburnizira) pa se formira ogoljela zglobna površina, tzv. koštana
ćela. Na rubovima nastane koštano bujanje, tj. osteofiti. U subhondralnoj se kosti zbiva
koštana pregradnja koja se očituje sklerozacijom ili ako je opterećenje preveliko nastaju
pseudociste (tzv. detritus ciste). S vremenom nastaje zadebljanje i skvrčavanje zglobne
čahure.

139
Bol je glavni i najčešći simptom artroze, a zatim se javljaju ograničena pokretljivost,
deformacije zglobova, krepitacije u zglobovima pri kretnjama, osjetljivost na palpaciju,
nestabilnost zgloba i hipotrofija, odnosno atrofija mišića. Ako je posrijedi artroza lokalizirana
na zglobovima donjih ekstremiteta, subjektivne tegobe nastaju u početku hoda, a poslije se
smiruju. Bolesnik se teško rashoda nakon dužeg sjedenja ili ležanja. Jači klinički simptomi, a
posebno bol, izraženi su u fazi tzv. dekompenzacije bolesti. Krepitacije s fenomenom trenja
nastaju ribanjem neravne površine hrskavice pri kretanju i ne moraju uzrokovati jače
subjektivne tegobe. Nestabilnost zgloba uzrokovana je učestalim izljevima u zglobnu šupljinu
uz smanjenu funkcionalnu sposobnost zgloba. Atrofija mišića posljedica je neaktivnosti, a
može biti antalgična i funkcionalna. Konačna slika artroze – deformacije zgloba, glavna su
morfološka značajka. Ima slučajeva artroze sa izraženim radiološkim znakovima bez
simptoma i obratno (nijeme artroze). MR daje najviše detalja o uznapredovalosti procesa.

Liječenje se sastoji u smanjenju bolnosti mišićnog spazma, zatim u poboljšanju funkcije,

sprečavanju kontraktura i osposobljavanja za aktivnosti dnevnog i profesionalnog života.
Medikamentno se liječenje sastoji u primjeni antireumatika, antiflogistika i mitonolitika.
Lokalno se u sam zglob primjenjuju anestetici i kortikosteroidi. Jedna od najvažnijih zadaća
fizikalnog liječenja jest očuvanje, odnosno restauracija funkcionalne dinamičke ravnoteže
zgloba uz uklanjanje eventualno postojećih kontraktura zgloba. Svi danas primijenjivani
kirurški zahvati mogu se podijeliti u nekoliko skupina: palijativni (toillete articulaire,
sinovektomije), kauzalni (osteotomije za ispravljanje deformacija koje mogu uzrokovati
artroze), artroplastike, artrodeze i eksperimentalni pokušaji regeneracije hrskavice. U
liječenju artroza pažnju treba posvetiti preventivi koja se u prvom redu sastoji od
rasterećenja zgloba smanjivanjem tjelesne težine, uklanjanja vanjskih etioloških čimbenika,
korekcije biomehaničkih uvjeta te primjene posebnih rasteretnih vježbi.

Kako kost cijeli i kako nastaju pseudoartroze ("lažni zglobovi")?

Za normalno koštano cijeljenje treba ispuniti dva osnovna uvjeta:

1. anatomsku repoziciju i

2. mirovanje koštanih ulomaka.

Da bismo imobilizirali ulomke, služimo se različitim operativnim ili konzervativnim metodama

liječenja. Ovisno o stupnju mirovanja koštanih ulomaka, kost će cijeliti primarno ili
sekundarno ili uopće neće zarasti. Primarno koštano cijeljenje moguće je samo u uvjetima
gotovo apsolutnog mirovanja ulomaka. Ovisno o tome jesu li koštani ulomci u kontaktu ili
među njima postoji pukotina, primarno koštano cijeljenje može biti kontaktno ili pukotinsko.
Kontaktno primarno koštano cijeljenje sastoji se od izravna urastanja osteona iz jednog
koštanog ulomka u drugi. Takvo se koštano cijeljenje naziva Haversovom pregradnjom, a
ona se sastoji u istodobnom spajanju i rekonstrukciji kosti. Pukotinasto primarno koštano
cijeljenje moguće je također samo u uvjetima apsolutnog mirovanja koštanih ulomaka.
Pukotina se ispunjava koštanim tkivom, a zatim pregrađuje na principu Haversove
pregradnje. Brzina koštanog cijeljenja prijeloma u uvjetima apsolutnog mirovanja ovisit će o
odnosu površine zona kontakta i zona pukotina. Primarno koštano cijeljenje karakterizirano
je odsutnošću stvaranja kalusa i primarnom osifikacijom bez intermedijarnog stvaranja veziva
i hrskavice.

Sekundarno koštano cijeljenje prirodni je način cijeljenja kosti. Koštani ulomci nisu u stanju
mirovanja, već su pomični. Ako je nestabilnost minimalna, kost će reagirati pojačanim
stvaranjem kalusa. Ako je nestabilnost veća, kost će na takvo stanje reagirati resorpcijom
krajeva koštanih ulomaka što povećava prvobitnu nestabilnost. Stvaranje kalusa prirodni je

140
mehanizam imobilizacije koštanih ulomaka bez kojeg ne može doći do Haversove pregradnje
kosti. Kirurško liječenje omogućuje neposrednu postoperacijsku rehabilitaciju i aktivni pokret,
a isključuje pojavu “frakturne bolesti” (degeneracija hrskavice, kontrakture, atrofija mišića,
osteoporoza). Konzervativno liječenje sadrenim zavojima indicirano je u bolesnika u kojih bez
operacije možemo postići zadovoljavajući rezultat.

Ako proces koštanog cijeljenja traje duže od 4-6 mjeseci, govorimo o produženom koštanom
cijeljenju. Uzroci mogu biti: a) mehanički (instabilitet), b) devitalizirani ulomci (nekroza), c)
loša lokalna vaskularizacija, d) prijelom s defektom u koštanoj cjelini i e) lokalna infekcija.

Ako nakon 8 mjeseci od ozljede ili zahvata nije nastupilo koštano cijeljenje govorimo o
pseudoartrozi. Izgledi za cijeljenje su minimalni pa se pristupa kirurškom liječenju.
Pseudoartroze se dijele na 2 skupine: 1. biološki vitalne i 2. biološki avitalne pseudoartroze.
Biološki vitalne pseudoartroze imaju kliničku sliku tipičnu za pseudoartrozu: zatvoren
medularni kanal, između koštanih fragmenata vezivno hrskavično tkivo koje omogućuje veću
ili manju gibljivost fragmenata na tipičnim mjestima. Može se naći neka vrsta zglobne čahure
sa sinovijalnom tekućinom te deformiranim zglobnim plohama pokrivenim
fibrokartilaginoznom hrskavicom. Takav zglob je nestabilan i pri opterećenju bolan. Prema
izgledu koštanih krajeva vitalne se pseudoartroze dijele: 1. hipertrofične – slonovsko stopalo,
2. hipotrofične – konjsko stopalo i 3. atrofične – sa zaobljenim rubovima. Što su egzostoze
veće, izgledi za liječenje su bolji. Liječenje je uvijek operativno, a pravilo je postizanje
stabilnih mehaničkih odnosa među koštanim ulomcima – mirovanje te osiguranje kontakta
vitalne kosti. Biološki avitalne pseudoartroze dijele se na: 1. distrofične – slične atrofičnim, 2.
nekrotične – koštani ulomci isključeni iz cirkulacije, 3. defekt-pseudoartroze – nedostatak
koštanog fragmenta. Liječenje avitalnih pseudoartroza ne razlikuje se bitno od liječenja
vitalnih, samo što se u takvim slučajevima primjenjuju dekortikacija i spongioplastika, a u
slučaju nekrotičnih pseudoartroza odstranjuju se sekvestri. Postizanje stabilnih mehaničkih
odnosa osnovni je uvjet za uspjeh liječenja. Kod inficiranih pseudoartroza treba liječiti i
osteomijelitis.

Loše srasli prijelomi očituju se u devijacijama osi u svim trima ravninama, kao i skraćenjima
udova. Liječenje je isključivo operativno ako su devijacije osi veće od 5°, a skraćenja uda
veća od 2-3 cm.

Što je to Sudeckova bolest?

Sudeckova distrofija vazomotorna je disfunkcija koja uzrokuje simptome boli, otekline,

promjene normalne boje kože i ukočenost zglobova, a pogoršanje bolesti često je
uzrokovano negativnim okolinim čimbenicima i emocionalnim stanjem. Najčešće je na šaci.
Najčešći su uzroci ozljede i kirurški zahvati, lokalne i sustavne bolesti. Bolesnici koji imaju
povećanu fibrozaciju tkiva (Dupuytrenova kontraktura), probleme s kolagenom (škljocavi
prsti), te bolesnici s de Quervainovom bolešću i dijabetesom često imaju sličnih problema.
Etiologija Sudeckove distrofije nije u cijelosti poznata, ali je najprihvatljivije objašnjenje koje
izdvaja tri stanja koja su prisutna: 1. uporna bolna lezija (traumatska ili stečena), 2.
konstitucionalna sklonost (2 tipa: povećana simpatička aktivnost i psihološke značajke –
anksioznost, pesimizam, nestabilnost, plašljivost), 3. abnormalni simpatički refleks.
Produženjem normalnog simpatičkog refleksa nastupa intenzivna vazokonstrikcija i lokalna
ishemija što uzrokuje bol i bolni refleks. Tako nastaje zatvoreni krug u kojem micanje
uzrokuje bol, a zbog boli se izbjegava micanje pa nastaje kronična oteklina i ukočenje.

Klinički tok dijelimo u tri stadija:

141
a) Prvi stadij traje 3 ili više mjeseci od ozljede. Bol je u početku blaža, a maksimum doseže u
drugom stadiju. Prisutan je edem, cijanoza, hladnoća i vlažnost. Ograničenje pokretljivosti je
uzrokovano bolnošću. Potkraj prvog mjeseca javlja se demineralizacija.

b) U drugom stadiju dominira jaka bol. Oteklina se pojačava i postaje trajnija i crvenilo se
smanjuje, nestaje i zamjenjuje s cijanozom ili bljedilom. Nastupa suhoća, atrofija kože i
potkožnog tkiva. Demineralizacija je prilično izražena. Taj stadij traje slično kao i prvi.

c) U trećem stadiju može se smanjiti bolnost. Treći stadij traje od nekoliko mjeseci do više
godina. Oteklina polako nestaje, tkivo atrofira, a povećana je fibrozacija ligamenata oko
zglobova. Koža je blijeda i sjajna, a ekstremitet hladan. Izražene su kontrakture i deformacije
zglobova. Prisutna je krajnja demineralizacija koja ostaje trajno.

Postoji niz kliničkih oblika distrofije: mala kauzalgija, mala traumatska distrofija, distrofija
rame-šaka, velika traumatska distrofija i velika kauzalgija. Dijagnoza Sudeckove distrofije
postavlja se uglavnom na osnovi četiriju najznačajnija znaka: bol, oteklina, ukočenost i
promjena boje kože. Sekundarni znaci su: demineralizacija, vazomotorične promjene,
promjene temperature, trofične promjene i palmarna fibromatoza. Specifičan test za
dokazivanje dijagnoze je blokada simpatikusa koja rezultira smanjivanjem većine ili samo
nekih simptoma. Liječenje je djelotvornije što se prije započne. Treba se temeljiti na
eliminaciji jednog ili više čimbenika kako bi se smanjio bolni refleks. To se najefikasnije
postiže prekidanjem abnormalnog simpatičkog refleksa različitim blokadama lokalnim
anestetikom. Nakon prekidanja boli u akutnog stadiju treba nastaviti intenzivnom fizikalnom
terapijom, ali bez izazivanja boli. Primjenjuju se korekcijske udlage radi sprečavanja
nastanka kontraktura te NSAR, analgetici i periferni vazodilatatori.

Što se sve ubraja u ortopedska pomagala?

Ortopedska pomagala sva su tehnička pomagala koja se primjenjuju u liječenju i rehabilitaciji

bolesnika s ozljedama i bolestima sustava za kretanje. Dijele se u nekoliko skupina: proteze,
ortoze, ortopedske cipele i ulošci, pomagala za kretanje, elektronska pomagala i pomoćna
pomagala.

Proteze su ortopedska pomagala koja funkcionalno i estetski nadomještaju izgubljen ud ili

njegov dio. Stoga moraju biti funkcionalne, udobne, sigurne, lagane i estetski prihvatljive.
Teži se postići što duži bataljak, cilindričan na potkoljenici, a koničan na natkoljenici, dobro
pokriven mekim tkivom, koštani dio prekriven muskulatorum, dobro opteretiv i bezbolan. U
protetici donjih udova razlikuju se egzoskeletni i endoskeletni tip proteze. Najznačajniji dio
proteze jest ležište koje se uvijek izrađuje individualno prema gipsanom odljevku bataljka.
Danas se primjenjuju proteze s potpunim kontaktom bataljka u ležištu. Bolja kinematika i
stabilniji hod postižu se ugradnjom višeosovinskih, odnosno policentričnih koljenih jedinica.
Za gornji ekstremitet najčešće se primjenjuju estetske, funkcionalno-mehaničke i
mioelektronske proteze.

Ortoze su ortopedska pomagala koja se upotrebljavaju u kontroli funkcije pojedinih dijelova

tijela. Mogu se namijeniti za imobilizaciju, kontrolu smjera i opsega pokreta, rasterećenje ili
potporu, provokativno željeno gibanje i usmjerenje rasta, prevenciju i korekciju deformacije
te poboljšanje ili supstituciju funkcionalnog deficita. Privremeno se upotrebljavaju kao
sastavni dio liječenja i rehabilitacije, a trajno u osoba s onesposobljenošću radi
omogućavanja kretanja i što veće samostalnosti u životu. Općepoznata imena ortoza po
njihovim autorima ili gradovima u kojima su nastale zadržana su u literaturi i kliničkom radu.
Ortoze za kralježnicu dijele se na imobilizacijske, potporno-rasteretne i korektivne, a prema
materijalu na fleksibilne i rigidne. Nazivaju se prema dijelu kralježnice na koji se primjenjuju i

142
označuju kraticom. Od ortoza za vratnu kralježnicu najčešće je u primjeni Schanzov ovratnik,
elastični ili kruti. Ortoze za donje ekstremitete primjenjuju se za stabilizaciju pojedinih
zglobova, za potporu ili rasterećenje i za pomoć u nadoknadi izgubljene funkcije. Dijele se na
ortoze koje kontroliraju gležanj i stopalo; koljeno, gležanj i stopalo; kuk, koljeno, gležanj i
stopalo te na ortoze za koljeno i ortoze za kuk. Najpoznatije su: Lenox Hill ortoza za koljeno,
Hillgenreinerova ortoza i Pavlikovi remenčići za kuk, Thomasova ortoza, Tachdjijan ortoza i
Atlanta ortoza. Osnovna zadaća ortotike gornjih udova je restauracija šake nakon bolesti ili
ozljede. Ortoze ruke najčešće se primjenjuju kod posttraumatskih stanja, reumatoidnog
artritisa i pareze ili paralize. Prema funkciji dijele se na: 1. statičke (imobilizacija) i 2.
dinamičke (korekcija). Poznate su oponens ortoza i ortoza za kontrolu funkcije ručnog
zgloba.

Ortopedski ulošci najčešće su propisivano pomagalo. U dječjoj se dobi primjenjuju u

korektivne svrhe dok je u odraslih njihova uloga pasivna i služe sa potporu ili rasterećenje.
Ortopedske cipele primjenjuju se za korekciju skraćenja uda veće od 3 cm te za teške
deformacije stopala nakon ozljede i prijeloma, kod reumatoidnog artritisa, dijabetičkog
stopala, prirođenih deformacija, za paretična i artrodezirana stopala i parcijalne amputacije.
Kod otežanog hoda primjenjuju se štapovi, štake, hodalice te invalidska kolica.

___________________________________________________________________________
___________________________________

Što je to torticollis ili krivi vrat?

Prirođen krivi vrat (torticollis congenita, caput obstipum)

Prirođeni mišićni krivi vrat označen je nagnutim položajem glave i ograničenim pokretljivošću
vrata i novorođenčeta. Nalazi se kontraktura i oteklina mišića sternokleidomastoideusa, a
odsutni su bilo kakvi koštani, neurološki, upalni i očni poremećaji. To je treća po učestalosti
prirođena anomalija lokomotornog sustava. Češća je u djece rođene na zadak. Uzrok je
mišićnog tortikolisa multifaktorski. Ima više znakova koji upućuju na traumatsku etiologiju
dok u drugih upućuju na nasljednu etiologiju. Dijete u prvim tjednima nakon rođenja drži
glavu nagnutu na jednu stranu i rotiranu na suprotnu stranu. Nešto poslije postaje uočljiva i
plagiocefalija, tj. asimetrija stražnjeg dijela glave koji je zaležan na zdravoj strani.
Sternokleidomastoideus je skraćen i napet, osobito kod rotacije na bolesnu stranu. U djece
nakon tri mjeseca imamo asimetriju lica. Na strani skraćenog mišića je polovica lica
smanjena i zaostala u razvoju. U starije neliječene djece može se razviti skolioza vratne i
prsne kralježnice.

U djece do tri mjeseca života simptom tortikolisa bez znakova oštećenja

sternokleidomastoideusa i bez znakova drugih bolesti razmjerno je čest nalaz i to nazivamo
malpozicijskim tortikolisom. Prirođeni mišićni tortikolis liječi se konzervativno ako je
dijagnosticiran prije dobi od godine dana. Konzervativne mjere uključuju vježbe rotacije i
istezanja sternokleidomastoideusa, korekciju položaja glave jastukom i primjenu vatiranog
Schanzova ili gumenog ovratnika (izliječenje u 80-90% slučajeva). Ako se liječenje počne
nakon prve godine najbolje je odmah provesti operacijski postupak koji se sastoji u
opuštanju (tenotomiji) sternoklavikularnog mišićnog hvatišta. Katkad je potrebno učiniti i
opuštanje mastoidnog hvatišta. 20% ih ima i prirođenu displaziju kukova. Svrha je liječenja
tortikolisa korekcija kozmetskog deformiteta. Najbolji su rezultati kirurškog liječenja u dobi
od prve do četvrte godine života. Nakon toga ne može se očekivati potpuna korekcija
asimetrije lica.

Klippel-Feilov sindrom

143
To je razvojni defekt u segmentaciji vratnih kralježaka s različitim morfološkim oblicima i
kratkim vratom kao glavnim simptomom te ograničenom pokretljivošću. Uzroci ove anomalije
nisu poznati. Radi se o spoju dvaju ili više vratnih kralježaka koji je nastao zbog izostanka
segmentacije. Često se nalaze i anomalije drugih organskih sustava. Odmah se može uočiti
da bolesnik ima kratak vrat. Glava može biti nagnuta u jednu stranu, a sa strane mogu
postojati kožni nabori (pterygium colli). Granica rasta kose je nisko položena. Češće bolesnici
imaju i Sprengelov deformitet (scapula alta). Oblici sindroma idu od potpuna nedostatka
vratnih kralježaka do manjka jednog ili dvaju kralješka. Usto su srasla dva ili tri kralješka te
nalazimo i hemivertebru i rascjep luka kralješka. Kauzalno liječenje nije moguće, a anomalija
sama po sebi ne čini znatnije funkcijske smetnje.

Kakvo je to vratno rebro?

Ima ga 1-2% ljudi, a 90% nema tegoba. U preostalih 10% javljaju se smetnje zbog pritiska
na brahijalni pleksus, potključnu arteriju ili venu. Iako je prirođena anomalija, tegobe se
javljaju između 20. i 40. godine (zbog okoštavanja vratnog rebra i smanjenja elastičnosti
tkiva). Simptomi se očituju na ruci kao mravinjanje, žarenje, boli te anestezija u slučaju
pritiska na brahijalni pleksus. Katkada je oslabljena snaga šake ili postoji hipotrofija
interosealnih mišića i hipotenara. Kod pritiska na potključnu venu simptomi su cijanoza šake i
ruke s edemom, osjećaj hladnoće i pojačan venski tlak. Kod komprimirane potključne arterije
oslabljen je puls koji se dodatno oslabi rotacijom ili ekstenzijom vrata. Svi se simptomi
pojačavaju kad je ruka u položaju iznad glave i u vanjskoj rotaciji. Manje i vodoravno
usmjereno rebro obično uzrokuje opsežnije tegobe nego veće i okomitije vratno rebro. Liječi
se transaksilarnom resekcijom vratnog ili prvog rebra zajedno sa svim mišićno-fibroznim
strukturama koje su uzrok kompresije. Manje tegobe liječe se fizikalnom terapijom. Isti
simptomi javljaju se i kod sindroma prednjeg skalenskog mišića, a mogu ih uzrokovati i prvo
rebro te fibro-mišićna sveza.

Degenerativne bolesti kralješnice

Oko 80% posto pučanstva u tijeku života bar jednom oboli od lumbalnog ili cervikalnog
sindroma. Patoanatomski, degenerativna bolest kralježnice ima nekoliko faza:

- faza degenerativne nestabilnosti

- faza dislokacije degeneriranog nukleosa pulposusa prema natrag (hernija diska), i to

djelomična (protruzija) ili potpuna (prolaps)

- faza prirodne sanacije nestabilnosti osteofitima uz moguće stečene stenoze spinalnog

kanala.

Klinička slika se u početku očituje kao vertebralni, tj. bolni sindrom lokaliziran u području
same kralježnice (najčešće slabinski ili vratni dio). Razvojem degenerativnih promjena na
koštano-zglobnim strukturama razvija se i vertebrogeni sindrom (širenje boli iz slabinskog ili
vratnog dijela duž donjeg ili gornjeg ektremiteta. Klinički je tok akutan ili kroničan,
intermitentnog tipa. Vertebralni je sindrom karakteriziran lokalnom boli koja ne iradira u
periferiju, tj. ostaje ograničena na područje kralježnice. Najčešći uzrok su statički poremećaji
ili početni stadij degenerativne bolesti (miogena, miotomska bol).

Vertebrogeni je sindrom karakteriziran tupom, muklom boli koja se iz križa ili vratnog dijela
kralježnice širi samo do lakta ili koljena, najčešće samo do ramena ili stražnjeg dijela kuka
(sklerotomska bol). U tom stadiju prevladava bolnost i nema ispada senzibilnosti ili motorike.
U slučaju kompresije živčanih struktura u spinalnom kanalu zbog hernije ili u slučaju stenoze

144
spinalnog kanala zbog stražnjih osteofita na trupu kralješka ili zbog hipertrofične
degenerativne promjene intervertebralnih zglobova pojavljuje se tipična klinička slika
kompresijskog sindroma ili radikularne simptomatike (ishijalgija, brahijalgija, odnosno
neurogena bol). Tipične su lancinirajuće, nagle pojave boli koja duž odgovarajućeg
dermatoma seže do kraja ekstremiteta. Bol je oštra i ima karakter žarenja, trganja, sijevanja
te je praćena parestezijama i ispadima senzibiliteta, a katkada i motoričkim ispadima.
Neurološki motorički ispadi kod ishijalgije su uglavnom vezani uz nemogućnost hoda na
prstima (L5-S1) ili pak nemogućnost dorzifleksije stopala i hoda na petama (L4-L5). Kod
centralnih protruzija diska S2-S4 može nastati inkontinencija s ispadima senzibiliteta u obliku
jahaćih hlača, tzv. sindrom caude equine. U kliničkoj slici vratnog dijela može doći i do
insuficijencije arterije vertebro-bazilarnog slijeva (glavobolje, vrtoglavice, šum, povraćanje i
drop atak).

Hondroza je radiološki pojam koji označava suženje razmaka između trupova susjednih
kralježaka na rentgenogramu (istrošenje intervertebralnog diska). Osteohondroza je pojam
koji označava hondrozu i suphondralnu sklerozu u predjelu trupa kralješka. Spondiloza je
pojava koštanih trnova u predjelu prednjeg longitudinalnog ligamenta.

Postojanje degenerativnog instabiliteta pokušava se utvrditi pomoću funkcijskih rentgenskih

slika u fleksiji i ekstenziji ili laterofleksiji kralježnice. Kompresijski se sindromi dokazuju
mijelografijom, CT-om i MR-om. Liječenje je pretežno neoperacijsko. Oko 80% akutnih
ishijalgija smiruje se u tijeku mjesec dana uz kombinaciju mirovanja u akutnim slučajevima
te medikamentne i fizikalne terapije u kroničnim slučajevima. Hernijacije diska pojavljuje se u
dobi od 25.-50. godine, a stenoza spinalnog kanala nakon 50-tih godina života. Operacijsko
liječenje se sastoji u ekstirpaciji protrudiranog intervertebralnog diska što se provodi
interlaminektomijama ili mikrodiscektomijama. Kod stenoze spinalnog kanala provodi se
laminektomija sa ili bez spondilodeze pratećih segmenata.

Što je to skolioza?

Pod skoliozom u praktičnom smislu razumijeva se strukturna skolioza, tj. postranično

iskrivljenje kralježnice s prisutnom rotacijom kralježnice i torzijom kralježaka. Rotacija je
okretanje kralježnice oko uzdužne osi, a torzija uvrtanje jednog dijela kralješka prema
drugom dijelu. Postoje i tzv. nestrukturne skolioze bez prisutne rotacije i torzije, npr.
antalgične skolioze. U takvim slučajevima kralježnica je savinuta zbog podražaja i spazma
mišićja. U nestrukturne skolioze ubrajaju se i nepravilna ili skoliotična držanja.

Strukturne su skolioze složene, trodimenzionalne deformacije kralježnice, praćene

deformacijom u frontalnoj, sagitalnoj i horizontalnoj ravnini. Rotacija kralježnice s
pripadajućim rebrima uzrokuje pojavu stražnje rebrene grbe na konveksitetu krivine i prednje
rebrene grbe na strani konkaviteta krivine. Upravo su rotacija i rebrena grba glavna značajka
strukturne skolioze. Važno je izdvojiti idiopatske skolioze od skolioza s poznatim etiologijama
jer su liječenje i prognoza bitno različiti. Skolioze se označuju i prema lokalizaciji i
konveksitetu zavoja (npr. scoliosis thoracalis dextroconvexa). Točnu lokalizaciju određujemo
prema vrhu samog zavoja. Apikalni kralježak po kojem se određuje lokalizacija krivine
prepoznaje se po tome što je najjače rotiran i najudaljeniji je od vertikalne osovine trupa
bolesnika. Skolioze se pojavljuju i progrediraju u tijeku razvojnog doba. Nakon pojave
primarnog zavoja pojavljuje se i sekundarna krivina ili kompenzacijski zavoj. Na svakoj krivini
razlikuje se kranijalni i kaudalni krajnji kralježak. Kranijalni je onaj kome je gornja pokrovna
ploha trupa najviše nagnuta prema konkavitetu skoliotičnog zavoja dok je kaudalni onaj
kome je donja pokrivna ploha najviše nagnuta prema konkavitetu zavoja. Prema vremenu
nastanka skolioze dijelimo na infantilne (u prve tri godine), juvenilne (3. godina – pubertet) i
adolescentne (do završetak koštanog rasta). Potrebno je odrediti skeletalnu zrelost pomoću

145
znaka ilijakalnih apofiza ili Risserovog znaka. Ispituje se obiteljska i osobna anamneza te se
izvode fizikalne pretrage (gibometrija, mjerenje dužine donjih ekstremiteta, ispitivanje
balansa kralježnice). Test pretklona provodi se tako da se bolesnik sagne prema naprijed s
ispruženim koljenima i skupljenim rukama ispruženim prema dolje dok liječnik tangencijalno
promatra površinu leđa. Ako postoji asimetrija ramena i lopatice, a u testu pretklona nema
gibusa radi se o skoliotičnom držanju.

Idiopatske skolioze predstavljaju 70% svih skolioza. Pojavljuju se u doba rasta i što se prije
pojave prognoza je lošija. Nastupom koštane zrelosti progresija deformacije prestaje, osim
kod jače izraženih skolioza (progresija i u odrasloj dobi). Učestalost se kreće oko 0.5%, a
žene oboljevaju prema muškarcima 6:1. Postoji 6 značajnih etioloških čimbenika:

- genetski faktori koji se 8 puta češće u žena

- metabolički faktori (važni u metabolizmu kolagena)

- faktori održavanja sustava ravnoteže

- biomehanički faktori

- faktori konstkitucionalne asimetrije

- faktori rasta (skolioza slijedi ubrzan zamah tjelesnog rasta)

Prognoza je lošija što je primarni zavoj smješten kranijalnije i što se ranije pojavi. Liječenje
je individualno na osnovi klasifikacije skolioza i praćenja bolesnika. Adolescentne idiopatske
skolioze do 30° liječe se slobodnim režimom u smislu stalnog nadzora i bavljenja sportom. Za
skoliotične krivine od 30-50° primjenjuju se ortoze uz medicinsku gimnastiku i bavljenje
sportom, a za krivine preko 50° preporuča se kirurško liječenje. Fizikalna terapija može se
primijeniti samo kao dodatno sredstvo uz liječenje ortozama. One su prihvaćene kao
dominantno sredstvo liječenja srednje progresivnih skolioza (Milwaukee steznik i razni oblici
TLSO), a nose se od 12-23 h dnevno, ovisno o veličini zakrivljenosti. Osnovni princip
operacijskog liječenja skolioza jest spondilodeza u korigiranom položaju deformacije.
Operacijsko ukočenje lumbalne kralježnice pokušava se izbjeći s obzirom da uzrokuje gubitak
gibljivosti vrlo važnog segmenta. Idiopatske skolioze se operiraju u ranoj adolescentskoj dobi
jer se spondilodezom zaustavlja rast kralježnice u operiranom segmentu. Idiopatska je
skolioza deformacija koja uzrokuje rane degenerativne promjene kralježnice do teških
deformacija prsnog koša (uzrokuje cor pulmonale).

Skolioze poznata uzroka karakterizirane su bitno drukčijom prognozom, tokom bolesti i

liječenjem. Neliječene, uzrokuju neurološke ispade i teža oštećenja kardiorespiratorne
funkcije. Preporučuje se rano kirurško liječenje bez obzira na dob. Prirođene skolioze
pristune su već pri rođenju, a uzrokovane su anomalijama formacije (npr. klinasti kralješci) i
anomalijama segmentacije (koštani blok). Operacija se izvodi na prvi znak progresije i to
spondilodezom in situ, tj. bez veće korekcije.

Neuromuskularne skolioze najčešće se pojavljuju kad dijete zbog nepokretnosti postane

ovisno o invalidskim kolicima. U velikog broja oboljelih razvija se progresivna skolioza. Zbog
kompromitirane ventilacije steznici su kontraindicirani te se već kod deformacija od 20°
preporučuje kirurško liječenje.

Destrukcija kosti neurofibromom uzrokuje proširenje intervertebralnog foramena što dovodi

do angularne kifoskoliotične deformacije koja neliječena uzrokuje neurološke ispade.

146
Liječenje je kirurško. Kod Marfanovog sindroma zbog udruženih kardiovaskularnih anomalija i
progresivne deformacije kralježnice potrebno je rano operacijsko liječenje.

Što je to kifoza, a što lordoza?

Pri djetetovu rođenju cijela je kralježnica ravna ili lagano konkavna prema naprijed od
okcipita do sakruma. Kada dijete počne dizati glavu razvija se cervikalna lordoza, a početkom
djetetova hoda i nagibom zdjelice razvija se lumbalna lordoza i torakalna kifoza. Torakalni
kralješci pokazuju blagu uklinjenost prema naprijed koja u fiziološkim uvjetima ne prelazi 5°
stupnjeva. Peti lumbalni kralježak je uklinjen prema straga. Kao granicu razlučivanja
uzimamo onaj stupanj zakrivljenosti koji se najčešće susreće, a to bi bila torakalna kifoza od
20-45° i lumbalna lordoza od 40-60°. Stabilnost i postojanost kralježničnih sagitalnih zavoja
određuju koštane, ligamentarne i mišićne strukture, čijim se međusobnim usklađenim
djelovanjem održavaju fiziološki zavoji kralježnice. Za biomehaniku prsne kifoze bitna je
spoznaja da stražnji elementi kralježnice (lukovi kralježaka s nastavcma) podnose tenzijske
sile te su suspenzijski aparat, dok se prednji elementi kralježnice (sve strukture ispred
stražnjeg longitudinalnog ligamenta) nalaze pod kompresijom i potporni su stup prsne
kralježnice. Biomehanički, najvulenrabilniji je vrh torakalne kifoze i tu faktori koji pojačavaju
fleksiju (gravitacija) najjače djeluju. Lordoza lumbalne kralježnice često je samo
kompenzacija torakalne kifoze (slika u ogledalu) ili kao kompenzacija fleksorne kontrakture
kukova. Lordoza može također nastati zbog poremećaja u prednjim ili stražnjim elementima
kralježničnog stupa.

Posturalne kifoze (kifotična držanja) nisu fiksirani rigidni deformiteti nego anomalije držanja
tijela, tj. kifoza je fleksibilna i dade se korigirati promjenom položaja tijela ili voljnom
kontrakcijom mišićja.

Adolescentna kifoza (Scheuermannova bolest) je poseban klinički entitet karakteriziran

pojačanom niže položenom torakalnom kifozom uz najčešće radiološki vidljive klinaste
kralješke. Današnji su kriteriji za postojanje Scheuermannove bolesti ovi:

- nepravilne vertebralne pokrivne ploče

- suženje intervertebralnih prostora

- prisutnost jednog ili više kralježaka uklinjenih za 5°

- povećanje torakalne kifoze više od 40°

Ubraja se u grupu juvenilnih osteohondroza, a u osnovi nastanka bolesti postoji nesrazmjer

između opterećenja i nosivih sposobnosti pokrovnih ploča trupova kralježaka. S ozbirom na
kliničke stadije razlikujemo inicijalni, floridni i stadij reparacije, tj. stadij nakon preboljele
bolesti. Kliničkom slikom prevladava manje ili više izražena kifoza s kompenzatornim
lordozama. U polovice bolesnika javlja se bol. Klinički pregled počinje promatranjem
ispitanika u stojećem stavu sa skupljenim petama i ispruženim koljenima i slobodnim
držanjem trupa. Promatramo pacijenta sa strane te obavimo test pretklona. U slučaju
postojanja strukturne kifoze taj će odsječak biti zakrivljeniji s jače ili slabije izraženom
angulacijom. Izvodi se i test reklinacije (ispitanik leži potrbuške na stolu s rukama na zatiljku
te odigne trup od podloge, a mi promatramo koliko se korigira kifotični kralježnični segment).

Konzervativno liječenje u blažih i srednje izraženih kifoza postižemo antikifotičnim steznicima.

Potrebno je posebno naglasiti važnost razlikovanja arkuarnih (lučnih) od angularnih
(oštrokutnih) kifoza jer su prve u pravilu benigne i rijetko zahtijevaju operacijsko liječenje

147
dok su oštrokutne znatno lošije prognoze i relativno često uzrokuju neurološke ispade pa ih
liječimo operacijski.

Što je to spondilolisteza?

Spondilolisteza označuje pojam klizanja kralješka prema naprijed (najčešće L4 i L5).

Spondiloliza (defekt luka kralješka) susreće se u 4% populacije, ali nema osobitu kliničku
važnost. Klizanje kralješka prema naprijed može nastati i u tijeku uznapredovalog
degenerativnog procesa intervertebralnih zglobova (spondilartroza slabinske kralježnice).
Degenerativne spondilolisteze (lažne ili pseudospondilolisteze) često uzrokuju kompresijski
sindrom. Smetnje se javljaju između 20. i 40. godine života. Postoje boli u križima koje mogu
iradirati u noge i koje se pojačavaju pri naporu, a smanjuju pri mirovanju. Jači stupanj
spondilolisteze, a osobito spondiloptoza (kad se L5 prevrne u zdjelicu ispred sakruma) stvara
kliničku sliku skraćenja trupa prema povišenju ilijačnih krista. Dijagnoza se postavlja na
osnovi nativnih RTG snimki (pomak kralježaka). Na kosim RTG snimkama uočava se
spondiloliza kao defekt interartikularnog dijela luka kralješka koji podsjeća na škotskog
terijera. Postoje četiri stupnja spondilolisteze, a posljedni stupanj je spondiloptoza. Liječenje
se provodi najčešće po principima liječenja bolnih vertebralnih sindroma. Operacijsko je
liječenje rezervirano za rezistentne bolne spondilolisteze s neurološkim ispadima ili bez njih.

Kakva su to "kokošja prsa", a kakva udubljena?

Kokošja prsa (pectus carinatum)

Deformacija se očituje u izbočenju prsne kosti u obliku grebena (kokošjih prsa). Pojavljuje se
od sasvim blagih oblika do vrlo izražene deformacije. Nema bitnije kliničke simptomatologije i
značaja. Liječenje u manje djece provodi se korektivnim aparatima, a u veće djece se ne
liječi. Preporučuje se bavljenje sportom i maskiranje deformacije prsnim mišićima.

Ljevkasta prsa (pectus infundibuliforme)

Sternum je udubljen, najčešće u svojem donjem dijelu (prelazak sternuma u processus

xyphoideus). U ekstremnim slučajevima može komprimirati srce i krvne žile što se liječi
kirurški. U blažim slučajevima liječenje je neoperativno (fizikalna terapija).

___________________________________________________________________________
_______________________________________

Kakvo je to "nestabilno rame"?

Nestabilnost ramena možemo podijeliti po stupnju (subluksacija, luksacija), smjeru (prednja,

stražnja, donja i višesmjerna), uzroku (traumatska i atraumatska – voljna i nevoljna) te
učestalosti (akutna i kronična – habitualna i zastarjela). Najčešća je prednja nestabilnost
ramena. Kod subluksacije zgloba postoji kontakt zglobnih tijela. Glava humerusa nakratko
iskoči iz cavitas glenoidalis ne napuštajući u cijelosti cavitas glenoidalis i vrlo se brzo vrati.
Kod luksacije nema kontakta glave humerusa i glenoida. Glava je humerusa subluksirana ili
luksirana ispred glenoida kod prednje nestabilnosti, iza glenoida kod stražnje, a ispod donjeg
ruba glenoida kod donje nestabilnosti. Kada uz donju nestabilnost ramena postoji ili prednja
ili stražnja nestabilnost to nazivamo višesmjernom nestabilnošću ramena.

Najčešći uzrok nestabilnosti je trauma. Kod prednje luksacije obično je uzrok pad na
ispruženu ruku u ekstenziji i vanjskoj rotaciji ili izravan pad na rame ili lakat. Vrlo je česta
posljedica oštećenje labralnog kompleksa pod nazivom Bankartova lezija. Isto je tako česta

148
Hill-Sachsova lezija. Pri prednjoj luksaciji ramena glava se humerusa nabija na prednji rub
glenoida pri čemu nastaje defekt posterolateralnog dijela glave humerusa. Obje lezije
susreću se u 80% oboljelih. Atraumatska nestabilnost ramena često je udružena s
višesmjernom nestabilnošću, te su rjeđe lezije. Bitno je razlikovati voljnu od nevoljne
nestabilnosti. Ako bolesnik iščaši rame nakon elevacije ruke onda je riječ o nevoljnoj
nestabilnosti (radi se i test straha).

Pri prednjoj luksaciji ramena bolesnik drži ruku uz tijelo, ne dopušta nikakav pokret, a obično
se vidi izbočenje s prednje strane ramena. Kod habitualne luksacije ramena saznaje se da je
bolesnik u više navrata iščašio rame pri bizarnim pokretima. Obično je uzrok inicijalne
luksacije ramena trauma. Stražnja luksacija ramena velika je rijetkost. Nastaje kod
električnog šoka, epileptičnog napada ili pada s motora. Ruka se nalazi u unutrašnjoj rotaciji,
a vanjska nije moguća. Kod donje nestabilnosti ramena pozitivan je sulkus test. Ona je
obično udružena s prednjom ili stražnjom nestabilnošću, a tada govorimo o višesmjernoj
nestabilnosti. Od radiološke dijagnostike ključna je aksilarna projekcija na osnovi koje se
može vidjeti smjer luksacije i pripadajući defekt glave humerusa (kod prednje Hill-Sachsova
lezija, a kod stražnje obrnuta Hill-Sachsova lezija, anteromedijalni defekt glave humerusa).
Ultrazvuk je pouzdana metoda za otkrivanje Hill-Sachsove lezije.

Akutnu luksaciju ramena treba što prije reponirati bez dodatne traume, uz kratkotrajnu
anesteziju. Nakon repozicije ruka se stavi u maramu nekoliko dana. Kod atraumatskih
luksacija nužno je započeti šestomjesečno konzervativno liječenje koje se osniva na jačanju
mišića rotatorne manšete, deltoideusa i stabilizatora lopatice. Ako je takvo liječenje
neuspješno, preporučuje se kirurško liječenje. Kod habitualne luksacije ramena u obzir dolazi
samo operacijsko liječenje (kapsulorafija, zahvat na supskapularisu, postavljanje koštanog
bloka, transfer korakoida i dr.) Danas je općeprihvaćena Bankartova operacija koja se sastoji
u rekonstrukciji ligamentolabralnog kompleksa. Pri liječenju višesmjerne nestabilnosti ključna
je donja nestabilnost, prvi korak je jačanje mišića, a kasnije po potrebi donja kapsulorafija.

Možete li mi napisati nešto više o degenerativnim bolestima ramena?

Artroza glenohumeralnog zgloba mnogo je rjeđa u odnosu na artrozu drugih zglobova.

Obično je uzrok trauma ili nestabilnost. Zglobna je hrskavica stanjena sa sklerotičnom
suphondralnom kosti. Nalaze se ciste na gornjoj polovici glave humerusa, a osteofiti se
pojavljuju kaudalno na glavi humerusa. Bol se javlja postupno, osobito s aktivnošću, a s
vremenom postaje stalna. Pokreti su ograničeni s krepitacijama. Konzervativno liječenje
uključuje smanjenje aktivnosti, NSAR i fizikalnu terapiju. Kirurško liječenje uključuje ugradnju
endoproteze.

Artroza akriomioklavikularnog zgloba češća je od artroze humeroskapularnog zgloba. Često

je posljedica traume te kirurškog zahvata za liječenje nestabilnosti ramena. Postoji lokalna
bolna osjetljivost uz iregularno zadebljanje rubova zgloba osteofitima. Bol se pojavljuje pri
uporabi ruke iznad glave. Preporučuje se izbjegavanje rada rukom iznad razine ramena te
NSAR. U težim slučajevima radi se resekcija akromijalnog dijela klavikule.

Degenerativne promjene sternoklavikularnog zgloba česte su i sastavni su dio starenja. Osim

vidljivog izbočenja medijalnog dijela klavikule, bolesnici nemaju većih tegoba. Injekcija
lokalnog anestetika bolesnika rješava boli, a rjeđe se poduzima resekcija medijalnog dijela
klavikule.

Što je to "smrznuto rame"?

149
To je klinički sindrom nejasne etiologije koji je karakteriziran boli te ograničenim aktivnim i
pasivnim pokretima u glenohumeralnom zglobu. Nepoznatog je uzroka, a češće se pojavljuje
u dijabetičara. Zglobna čahura je skvrčena, zadebljana i s fibroznim promjenama i
perivaskularnom infiltracijom. Promjene su reverzibilne i u većini slučajeva nastupa oporavak.
Bolesnici su u dobi od 40-60 godina. Nakon bezazlene traume počinju boli koje se postupno
pojačavaju, osobito noću te se dalje smanjuju pokreti u glenohumeralnom zglobu. Žale se na
bol u području hvatišta deltoideusa. U jednakom opsegu ograničeni su i aktivni i pasivni
pokreti ramena u svim smjerovima. Spontano nastupa oporavak, obično unutar godine dana
do dvije godine. Bol se postupno smanjuje uz povećanje pokretljivosti ramena. Cilj je
liječenja smanjiti bol te spriječiti daljnju ukrućenost ramena. U ranoj akutnoj fazi preporučuje
se mirovanje uz postupno uveđenje fizioterapije te NSAR. Može se izvesti i manipulacija u
općoj anesteziji uz artroskopsko opuštanje zglobne čahure.

Kalcificirajući tendinitis rotatorne manšete

Kalcificirajući tendinitis rotatorne manšete čest je poremećaj koji se očituje nakupljanjem

kalcijeva hidroksiapatita u području hvatišta tetiva za kost uz spontanu resorpciju kalcifikata i
posljedično cijeljenje tetive. Etiologija nije poznata, a češće se javlja u žena. Posljedica
izbijanja kalcifikata na burzalnu stranu može biti parcijalna ruptura rotatorne manšete. Ne
postoji povezanost između traume i stvaranja kalcifikata. Evolucija bolesti može se podijeliti
na 2 stadija: formativnu (stvaranje kalcifikata) i resorptivnu (spontana resorpcija kalcifikata).
U formativnoj fazi bolesnik osjeća neznatne tegobe (bol koja iradira u područje hvatište
deltoideusa), a za vrijeme resorpcije nastaje vaskularna proliferacija uz porast
intratendinoznog tlaka, što uzrokuje bol (toliko jaka da bolesnik drži ruku uz tijelo i ne
dopušta nikakav pokret). Liječenje se u formativnoj fazi provodi u obliku vježbi za održavanje
pokretljivosti. Injekcije steroida se izbjegavaju. Ako konzervativno liječenje nije uspješno,
depozit se kirurški odstranjuje. U resorptivnoj fazi nužno je punktiranje i lavaža depozita da
bi se smanjio intratendinozni tlak, uz istodobnu instalaciju kortikosteroida. Unutar nekoliko
dana bolesniku je lakše, a za to vrijeme radi se krioterapija.

Sindrom sraza ili impingement subacromialis

To je kliničko stanje pri kojem nastaje kompresija rotatorne manšete i tetive bicepsa između
velikog tuberkula i korakoakromijalnog luka koji čine akromion, akromiklavikularni zglob,
korakoakromijalni ligament i korakoidni nastavak. Pri podizanju ruke tetiva supraspinatusa
prolazi ispod donjeg ruba akromiona i akromioklavikularnog zgloba. Kritična zona nalazi se
neposredno uz hvatište tetive supraspinatusa za veliki tuberkul. Zbog mikrotraume ili
abnormalnosti korakoakromijalnog luka na tom mjestu nastaje ruptura tetive. Postoje tri
progresivna stadija:

- stadij 1: edem i hemoragija; kod mladih ljudi, često sportaša do 25 godina

- stadij 2: fibroza i tendinitis; u dobi od 25-40 godina

- stadij 3: ruptura manšete, tetive bicepsa i koštani izdanci

Bolesnici se obično žale na bol pri aktivnostima ruke iznad razine ramena. Bol se javlja noću
uz nemogućnost spavanja na bolesnoj strani. Iradira u područje hvatišta deltoideusa. Nema
lokalne bolne točke kao kod kalcificirajućeg tendinitisa. Pokretljivost je često ograničena,
osobito unutrašnja rotacija i horizontalna abdukcija. Aktivna je elevacija ruke bolnija od
pasivne. Prisutan je impingement znak. Bol se javlja u svim trima stadijima u fleksiji ruke od
60-120°. Da bi se razlučio ovaj sindrom od drugih oštećenja daje se 10ml lokalnog
anestetika subakromijalno (impingement test) nakon kojeg bolesnik može podići ruku bez

150
većih poteškoća. Konzervativno liječenje sastoji se od NSAR, izbjegavanja rada s rukom iznad
ramena te fizioterapije. Ne preporučuju se steroidi. Sportašima se preporučuju vježbe jačanja
mišića rotatorne manšete uz modifikaciju tehnike. U kroničnih bolesika (više od 6 mjeseci)
izvodi se prednja akriomioplastika.

Rupture rotatorne manšete

Lezije rotatorne manšete gotovo se uvijek događaju periferno, u blizini hvatišta tetive
supraspinatusa za veliki tuberkul humerusa. Ruptura može biti potpuna i parcijalna, koja
može biti na trima mjestima: na zglobnoj strani manšete, u sredini, intratetivno te na
površinskoj burzalnoj strani manšete. Akutna ruptura manšete vrlo je rijetka, a javlja se kao
posljedica ozljede u mlađih ljudi. Kronična ruptura manšete javlja se u stariji ljudi kao
posljedica degenerativnih promjena tetiva. Oštećenje rotatorne manšete nastaje kao
posljedica traume, trošenja, ishemije te impingementa. Zbog oštećenja manšete dolazi do
gubitka funkcije depresije glave nadlaktične kosti, pa glava migrira kranijalno što vodi do
sindroma sraza.

Ruptura rotatorne manšete često je udružena s promjenama tetive duge glave bicepsa.
Javljaju se i popratne promjene hrskavice i kosti glave humerusa (cuff tear arthropathy).
Bolesnici su gotovo uvijek stariji do 40 godina, a polovica ih nastanak bolesti povezuje s
traumom. Zapažaju stalnu bol pri poduzanju ruke, bol noću te nemogućnost spavanja na
bolesnom ramenu. Vidljiva je atrofija supraspinatusa i infraspinatusa. Čuju se subakromijalne
krepitacije. Opseg aktivnih pokreta manji je od opsega pasivnih pokreta. Gubitak vanjske
rotacije jedan je od najboljih pokazatelja veličine rupture manšete. Dijagnoza se postavlja
kliničkim pregledom, radiološkom i ultrazvučnom dijagnostikom. Kod nejasnih slučajeva radi
se i artrografija ramena te MR. Bolesnici s ukrućenim ramenom imaju ograničene i aktivne i
pasivne pokrete, a bolesnici s parcijalnom rupturom sličnu ograničenu pokretljivost ramena.
Bolesnici s potpunom rupturom manšete imaju dobru pasivnu pokretljivost, ali smanjenu
vanjsku rotaciju i abdukciju. Ruptura manšete ne mora uvijek biti simptomatska pa agresivni
pristup liječenju ne mora biti nužan. Ako je rame bolno svrha je liječenja bezbolnost,
povratak funkcije i prevencija progresije bolesti. Terapija je sljedeća: odmor, NSAR te
fizioterapija (jačanje mišića rotatorne manšete). Treba upoznati bolesnika koje aktivnosti
izazivaju stres manšete da ih izbjegava. Davanje kortikosteroida kontraindicirano je. Akutnu
rupturu manšete treba rekonstruirati po mogućnosti u roku od 3 tjedna, prije nego nastane
retrakcija i degeneracija kraja tetive te atrofija mišića.

Ozljede i oštećenja tetive bicepsa

Najčešći uzrok tendinitisa bicepsa je subakromijalni sindrom sraza. Primarni se tendinitis

pojavljuje kao posljedica trenja tetive unutar intertuberkularne brazde, pri čemu nastaje
sinovijalna reakcija s oteklinom. Formiranje nove kosti unutar brazde te formiranje adhezija
sužavaju intertuberkularnu brazdu. Tetiva se postupno pomiče medijalno zbog oštećenja
medijalnog dijela korakohumeralnog ligamenta. Subluksacija tetive je rijetka i obično
popratna pojava veće rupture rotatorne manšete. Bolesnici se žale na bol u prednjem dijelu
ramena i to nakon epizode neuobičajenog posla s rukom iznad glave. Kod nestabilnosti tetive
osjeća se čujni preskok pri određenoj rotaciji ruke. Kod rupture tetive bolesnik se sjeća
traume, a unutar nekoliko dana pojavljuje se oteklina uz promjenu konture nadlaktice.
Postoji lokalna osjetljivost u području intertuberkularne brazde. Osjetljiv je Speedov test.
Dijagnoza je potpune rupture tetive bicepsa lagana budući da postoji jasno vidljiv deformitet
nadlaktice uz oslabljenje fleksije lakta i supinacije podlaktice. Sekundarni impingement
tendinitis liječi se kao i subakromijalni sindrom sraza prednjom akromioplastikom. Tenodeza
bicepsa izvodi se pri većem oštećenju tetive. Konzervativno liječenje izvodi se primjenom
NSAR, fizioterapije i izbjegava se rad rukom iznad glave.

151
Što je to "studentski lakat"?

Bursitis olecrani ili "studentski" lakat nastaje stalnim podraživanjem olekranona. Poznat je u
ljudi koji čitaju oslonjeni na laktove. U nekim slučajevima se burza inficira te se njezin
sadržaj zagnoji. Kod kroničnih recidiva na hvatištu tetive tricepsa može se formirati trnasta
egzostoza "calcar olecrani". Liječenje neupalnog kroničnog burzitisa je infiltracija burze
kortikosteroidima ili kirurško odstranjenje iste.

Što je teniski, a što golferski lakat?

Epicondylitis humeri entezitis je u predjelu lakta. Javlja se na polazištu caput commune

ekstenzora šake prstiju na lateralnom epikondilu humerusa (lateralni radijalni epikondilitis,
teniski lakat) i na polazištu caput commune fleksora na medijalnom epikondilu (medijalni
ulnarni epikondilitis, golferski lakat). Znatno je učestaliji lateralni epikondilitis. Obole ljudi
srednjih godina, više na desnoj ruci te je glavni uzročni faktor kronični podražaj hvatišta
mišića. Često ga susrećemo u profesija gdje se pojavljuju kontrakcije mišića ekstenzora i
supinatora (lateralni epikondilitis) ili fleksora i pronatora (medijalni epikondilitis) šake i
prstiju. Boli se pojačavaju pri jačem naprezanju, a mogu zračiti prema podlaktici i nadlaktici.
Palpatorna osjetljivost te bol u medijalnom i lateralnom epikondilu pri pasivnom otporu
fleksiji odnosno ekstenziji ručnog zgloba pri fleksiji lakta od 90° pouzdan su znak
epikondilitisa. U prvoj fazi liječenja najvažniji je odmor te se daju NSAR i to u najvećim
dnevnim dozama, a na ručni zglob se aplicira wrist splint. Kad se bol smiri (za oko 2 tjedna)
prelazimo na liječenje kineziterapijom (vježbe postupnog i bezbolnog istezanja zahvaćene
skupine mišića te vježbe jačanja mišića). Iduća faza je izbjegavanje teškog fizičkog rada i
sportske aktivnosti u vremenu do 6-8 tjedana uz neprestano vježbanje i krioterapiju prije
napora. Dobar učinak postiže se i novokainskim i kortizonskim infiltracijama bolnog mjesta u
najranijem stadiju bolesti. Kiruruško liječenje se sastoji u disekciji hvatišta muskulature uz
eventualnu parcijalnu ablaciju epikondila (kod neuspješnog konzervativnog liječenja).

Volkmannova kontraktura

Volkmannova ishemična kontraktura svrstava se u neurocirkulatorne poremećaje po svojim

posljedicama, ali se etiološki svrstava u kompresijske sindrome. Najčešći razlog ishemije te
infarkta mišićja podlaktice i šake jest ozljeda različitog tipa i stupnja. Relativno je čest razlog
ishemije ozljeda brahijalne arterije zbog frakture distalnog humerusa u djece. Ostali razlozi
su produžena kompresija podlaktice, zatvaranje defekata podlaktične fascije, intraarterijske
infekcije, hemoragije unutar “zatvorenog” prostora podlaktice. Rani simptomi su oskudni, a
najznačajnija je, iako ne i uvijek prisutna, duboka bol podlaktice koja nije određeno
lokalizirana. Predilekcijsko mjesto ima u fleksornom mišićju. Klinička slika razvijene
Volkmannove ishemije je karakteristična: lakat je u fleksiji, ručni je zglob u palmarnoj fleksiji,
metakarpofalangealni zglovi su u hiperekstenziji, a interfalangealni u fleksiji. Palmarna
fleksija ručnog zgloba i fleksija interfalangealnih zglobova prisutna je zbog retrakcije
kontrahiranih fleksora, a hiperekstenzija metakarpofalangealnih zglobova posljedica je
paralize međukoštanih mišića koji ne mogu izvoditi fleksiju proksimalne falange. Bitan je ran
početak liječenja. Razvojni ciklus ishemija-infarkt-retrakcija mišića-kontraktura šake i prstiju
može u početku biti zaustavljen ranom dekompresijom zahvaćenog zatvorenog prostora
fasciotomijom i epimiziotomijom. U slučaju oštećenja brahijalne arterije potreban je hitan
kirurški zahvat. Od fizikalne terapije koristi se kineziterapija, podvodna masaža, liječenje
parafinom i elektrostimulacijom. Radi prevencije deformacija ručnog zgloba i prstiju apliciraju
se korektivne sadrene udlage. Kod uznapredovalih ishemičnih kontraktura poduzimaju se
kirurški zahvati (transpozicija tetiva, artrodeze).

Tenosinovitisi u području šake

152
Krepitirajući tenosinovitis javlja se nakon pretjerane manualne aktivnosti u fleksornim i
ekstenzornim tetivama. Česte su lokalizacije ekstenzorne tetive u području ručnog zgloba. Pri
fiksiranom ručnom zglobu bolesnik treba sve prste flektirati i zatim ekstendirati pri čemu se
osjete fine krepitacije s dorzalne i proksimalne strane ručnog zgloba. Izliječenje se postiže
imobilizacijom ručnog zgloba dorzalnom podlaktičnom longetom u trajanju od tri tjedna.

Stenozirajući tenosinovitis ili škljocavi prsti česta je bolest koja nastaje kao rezultat kroničnog
traumatiziranja fleksornih tetiva i njihovih ovojnica na mjestu gdje prolaze ispod glavica
metakarpalnih kostiju. Na tetivi se stvaraju proliferacijske promjene koje uzrokuju njezino
proširenje. Pri ekstenziji prsta takvo zadebljanje putuje prema distalno te otežano ulazi ispod
prvog anularnog ligamenta koji, uz ostale anularne i križne ligamente, tvori sistem za
zatezanje fleksornih tetiva uz članke prstiju pri fleksiji. U početnom je stadiju fleksija
slobodna, a ekstenzija se izvodi otežano uz bolni škljocaj. Kasnije postaje i fleksija bolna ili
čak neizvediva. Liječenje se sastoji u injiciranju kortikosteroida u tetivnu ovojnicu iznad
glavice metakarpalne kosti. Ako nakon 14 dana ne nastupi izliječenje pristupa se kirurškoj
uzdužnoj disciziji prvog anularnog ligamenta.

De Quervainova bolest je traumatski tenosinovitis m. extensor pollicis brevisa i m. abductor

pollicis longusa. Uzrokovan je struganjem između njihovih tetiva zajedničke fibrozne tetivne
ovojnice i koštane prominencije radijalnog stiloida. Češći je u žena. Bol se javlja iznad
radijalnog stiloida pri nekim pokretima palca i ručnog zgloba te slabi snaga stiska šake. U
slučaju nejasne dijagnostike pomaže test u kojem bolesnik flektira palac u šaku i prekrije ga
prstima. Tada izvedemo pasivnu ulnarnu abdukciju šake pri čemu se javlja izrazita bol iznad
radijalnog stiloida. Oteklina se ne javlja uvijek. U većini slučajeva izliječenje se postiže
konzervativno aplikacijom kortikosteroida te imobilizacijom ručnog zgloba i palca. Kirurško se
liječenje primjenjuje rjeđe i sastoji se u uzdužnom presjecanju fibrozne ovojnice tetiva te
njihovih međusobnih pregrada.

Kakav je to sindrom karpalnog kanala?

Karpalni kanal jest koštano vezivni tjesnac smješten na palmarnoj strani korijena šake.
Koštanu stijenku kanala tvore kosti pešća koje tvore sulcus carpi, koji široka četvrtasta sveza,
retinaculum flexorum (lig. carpi transversum) pretvara u kanal. Kroz karpalni kanal prolaze
tetive svih fleksora prstiju, kao i n. medianus. Mehanički pritisak najčešće nastaje zbog
postraumatskih kompresija ili anatomskih anomalija, profesionalnih oštećenja, hormonalnih
promjena (trudnoća, menopauza), kontracepcijskih pilula, cirkulacijskih poremećaja,
degenerativnih promjena na zglobovima, tenosinovitisa te sistemnih i reumatskih bolesti.
Klinička slika: smetnje u senzibilnosti najstalniji su i obično prvi simptom. Hipestezija u
inervacijskom području živca osobito je izražena na palčanim distalnim falangama te na
drugom, trećem i na radijalnoj polovici četvrtog prsta, može s vremenom napredovati do
potpune anestezije. Opisane su i trofične (ulcerozne) promjene na jagodicama prstiju. Mogu
se javiti i hiperestezije. Parestezije su često provocirane položajem ručnog zgloba u
maksimalnoj palmarnoj ili dorzalnoj fleksiji. Bol je najčešće izražena noću i toliko jaka da
bolesnika budi iz sna. Ukočenost i osjećaj obamrlosti cijele šake ili prva četiri prsta također se
može javiti kao noćna tegoba. Smetnje motiliteta očituju se kao nesigurnost pokreta i
hvatanje prstima i palcem. Atrofija mišića tenara može toliko uznapredovati da se razvija
majmunska šaka. Dijagnostika sindroma karpalnog tunela temelji se na tri znaka: poremećaj
senzibilnosti, motiliteta i atrofija mišića šake. Pri dijagnozi posebnu važnost imaju Tinelov,
Phalenov, Wormserov i Tourniquet test. Liječenje sindroma ovisi o uzroku nastanka, dužini
trajanja i intenzitetu. Treba liječiti osnovnu bolest te izbjegavati kronično traumatiziranje,
imobilizirati sadrenom longetom i davati lokalne aplikacije kortikosteroida. Kirurški se obavlja
dekompresija koja se sastoji u presjecanju retinaculum flexorum.

153
Sindrom Guyonova kanala

U području korijena šake postoje i kompresivni sindrom n. ulnarisa u Guyonovom kanalu.

Stražnje omeđenje, tj. dno kanala tvori lig. carpi transversum, a ulnarnu stijenku (krov) tvori
tetivna ploča koja je dio tetivnog završetka m. flexor carpi ulnaris. Klinička slika ovisi o
mjestu i jačini pritiska na živac. Bol, utrnutost i mravinjanje sežu distalno u dlanu u četvrti i
pet prst, a boli se mogu širiti i proksimalno sve do ramena. Smetnje motiliteta očituju se kao
nesigurnost pokreta i hvatanja prstima i palcem. Konzervativno liječenje sastoji se u
izbjegavanju traumatiziranja imobilizacije sadrenom udlagom i aplikaciji kortizonoida s
anestetikom. Kirurško liječenje uključuje disciziju krova kanala, eventualno neurolizu i
odstranjenje uzroka pritiska.

Kakve degenerativne bolesti su moguće u predjelu šake?

Učestale su bez obzira radi li se o primarnim ili sekundarnim artrozama. Osnovni

patomorfološki procesi su prisutni u objema skupinama artroza:

- čehanje i drobljenje zglobne hrskavice

- stvaranje nove kosti, sklerozacija suphondralnog dijela kosti i stvaranje osteofita

Posljedice takvih promjena su skvrčavanje zglobne čahure, nestabilnost zgloba, atrofija

okolne muskulature, subluksacije i fleksijske kontrakture zgloba. Najdominantniji simptom je
bol. Češće oboljevaju mlađi muškarci i starije žene. Uzrok su primarne artroze međusobno
utjecanje i djelovanje različitih čimbenika:

- mehaničkih (mikrotraume i makrotraume)

- kemijske promjene hrskavice

- genetski čimbenici

Uzroci nastanka sekundarnih artroza mnogo su bolje poznati:

- degenerativne promjene nastale zbog prethodne traume

- degenerativne promjene nastale zbog mehaničkog opterećenja zgloba

- degenerativne promjene nastale zbog nekog drugog prije postojećeg oštećenja zglobova
(infektivni artritis, dijabetes, ulozi, tumori)

Posebna vrsta degenerativnih promjena zgloba šake prema autorima nazvane

Heberdenovom i Bouchardovom artrozom, karakterizirana je čvorastim koštanim izraslinama.
Heberdenovi su čvorovi smješteni na distalnim, a Bouchardovi na proksimalnim
interfalangealnim zglobovima. Češća je u žena srednje dobi, a u kroničnoj fazi u praviluC

bezbolna. Konzervativni i kirurški načini liječenja degenerativnih bolesti ručnih zglobova i

šake sastoje se od kombinacije mirovanja i umjerene tjelesne aktivnosti, raznih imobilizacija,
fizikalne terapije, medikamentnog liječenja i lokalne aplikacije kortikosteroida te kirurških
metoda artroplastike ili artrodeze. Kod sekundarnih artroza najvažnija je njihova prevencija.

Što je to Dupuytrenova kontraktura?

154
Nastaje skvrčavanjem palmarne fascije i njezinih tračaka. U isto se vrijeme stvaraju palmarni
čvorovi koji u početku nisu palpabilni ni vidljivi, a rastom postaju uočljivi. Takav proces
dovodi do fleksorne kontrakture metakarpofalangealnih i proksimalnih interfalangealnih
zglobova, najčešće malog prsta, zatim prstenjaka pa palca, srednjaka, a najrjeđe kažiprsta. U
95% oboljelih zahvaćen je dlan. Bolest je učestalija u muškog spola, a u gotovo 2/3 oboljelih
zahvaćene su obje šake. Češće je zahvaćena dominantna šaka što ide u prilog ideji o
traumatskoj etiologiji. Obiteljska je anamneza pozitivna u četvrtine bolesnika, a među
bolesnicima su često alkoholičari, dijabetičari i epileptičari. Bolest često napreduje smanjujući
funkcionalnu sposobnost šake. Kontraktura se s vremenom može proširiti na susjedne prste.
Jedino uspješno liječenje je operacija i to proširena regionalna aponeurozektomija koja u
većine bolesnika sprečava recidiv i širenje kontrakture na susjedne prste.

___________________________________________________________________________
_______________________________________

Prirođeno iščašenje kuka

Razvojno iščašenje kuka u inače zdrava djeteta spektar je abnormalnosti od jednostavne

novorđenačke labavosti kukova do potpuna iščašenja glave bedrene kosti uz slabo razvijen
acetabul u, primjerice, trogodišnja djeteta. Izrazom razvojni označuje se dinamička narav
deformacije koja se razvija i mijenja ili u smjeru spontanog izliječenja ili prema patološki
fiksiranoj deformaciji. Djevojčice su češće pogođene ovom manom (6:1 prema muškarcima).
U slavenskim zemljama pojavljuje se u 2-4 djeteta na stotinu djece. U 40% slučajeva
iščašenje se javlja obostrano, a inače je češće na lijevom kuku i kod djece rođene na zadak.
Smatra se da ima više uzroka. U bolesnika u kojih je uzrok poznat, npr. artrogripoza, služimo
se izrazom patološko ili atipično iščašenje kuka. Genetički je utjecaj poznat, u više od 20%
pozitivna je obiteljska anamenza. Čimbenici koji se često navode kao uzrok dijele se na dvije
skupine:

1. oni koji djeluju preko majke (majčini hormoni - estrogen, relaksin, a uzrokuju labavost
vezivnog tkiva)

2. oni koji djeluju preko okoline (posredno djeluju preko majke – položaj djeteta zatkom i
čvršći trbušni mišići u majki prvorotkinja).

Fiziološki položaj kukova novorođenčeta jest položaj u abdukciji i fleksiji. Razvojni iščašenje
kuka u tipičnim okolnostima zbiva se nešto prije ili poslije rođenja inače zdrava djeteta.
Iščašenja kuka koja se teže otkriju lakše se i uspješnije liječe. Najbolji rani klinički postupak
za utvrđivanje razvojnog iščašenja kuka je izvođenje Ortolanijeva ili Barlow/Palmenova testa
na novorođenčetu. Ortolanijev test izvodi se abdukcijom u kuku (širenjem nogice) čime se
postiže repozicija glavice femura u acetabul. Pozitivan Ortolanijev test pokazuje da je već
iščašeni kuk moguće reponirati u acetabulum (luksiran kuk). Kada se glava bedrene kosti
nalazi u acetabulu, ali je moguće pasivna luksacija zbog labavosti zglobne čahure,
Barlow/Palmenov znak je pozitivan. To je test provokacije luksabilnosti kuka, a izvodi se da
su djetetov kuk i koljeno u fleksiji od 90%, a ispitivačeva ruka izvodi adukciju kuka,
natkoljenicu između palca i kažiprsta uz pritiskivanje koljena, i pritisak palcem na medijalnu
stranu natkoljenice (područje malog trohantera). Ako je glavu bedrene kosti moguće luksirati
iz acetabula, znak je pozitivan (luksabilan kuk). Subluksabilan kuk se dokazuje istim testom.
To je stanje kada je kuk labav, ali bez znakova luksabilnosti kad se glava bedrene kosti nalazi
samo na rubu acetabula. Postoji stanje kada je od svih promjena na dječjem kuku prisutna
samo primarno slabije razvijena zdjelična čašica. Ako to stanje nije dijagnosticirano, kada
dijete prohoda nastaje iščašenje kuka u punom opsegu promjena na konkavnom i
konveksnom dijelu zgloba.

155
Ultrazvučni pregled je standardiziran postupak, a pokazuje stupanj razvijenosti zdjelične
komponente zgloba kuka i položaj hrskavične glave bedrene kosti unutar acetabula. Uz sve
poznate prednosti ultrazvučna pretraga dodaje pregledu dječjeg kuka i mogućnost boljeg
uvida u hrskavične dijelove zgloba kuka. U novorođenačkoj i dojenačkoj dobi najvažniji je
pozitivan Ortolanijev i Barlow/Palmenov test, kasnije je kod hoda očito da dijete šepa (pri
obostranom iščašenju gegav hod). Prilikom jednostranog iščašenja izraženi su pozitivni
Trendelenburgov i Duchenneov znak. Kada dijete leži na leđima uz flektirane kukove i
koljena, može se zapaziti da visina koljena nije ista. Koljeno na bolesnoj strani biti će
postavljeno niže – Galleazzijev znak. Aksijalnim vlakom/tlakom moguće je manualno izazvati
“teleskopski” efekt jer glava bedrene kosti iščašenog kuka nije uzglobljena u acetabul koji bi
davao otpor ovom postupku.

Rano otkriveno iščašenje (do 4-5 mjeseci života) može se liječiti konzervativnim postupcima.
Bit je svih postupaka da se postigne neposredni kontakt zglobnih tijela koje je potrebno
održati dok se patološki proces nastao dislokacijom ne preokrene u fiziološkom smjeru
razvoja dječjeg kuka. Repozicijom kuka i zadržavanjem u tom položaju želi se iskoristiti
spontani razvoj hrskavičnih struktura dječjeg kuka, retrakcija zglobne čahure i konačno
postizanje stabilnosti zgloba. Sve poznate metode (modificirani Hilgereinerov aparat,
Pavlikovi remenčići i Rosenove udlage i drugo) zahtjevaju često praćenje (obično svakih 7 ili
14 dana) je li kuk zadržao reponirani položaj.

Najvažniji su rana dijagnoza i rano liječenje. U bolesnika u kojih rano liječenje nije postiglo
potpuno izliječenje jednostavnim artikularnim kirurškim postupcima se postižu bolji konačni
rezultati. Danas se komplikacije oštećenja cirkulacije glave femura i posljedična oštećenja
rasta njezina proksimalnog dijela izbjegavaju primjenom trakcije prije repozicije (obično u
anesteziji) i primjenom tzv. human position imobilizacije. U starije djece (2-4 godine) nužno
je kirurško liječenje koje uključuje složene postupke otvorene kirurške repozicije kuka,
korektivne osteotomije proksimalnog dijela bedrene kosti (sa skraćenjem bedrene kosti od
0.5-1 cm) te korektivne osteotomije zdjelice.

Epifizioliza glave bedrene kosti (EGBK)

EGBK poremećaj je adolescentnog kuka u kojem je trodimenzijski poskliz glave bedrene kosti
(epifize) prema vratu bedrene kosti (metafizi) progresivan, a sam je patološki proces u
hrskavičnoj ploči rasta (epifiznoj hrskavici rasta). Incidencija je 2 bolesnika na 100 000 ljudi
godišnje, a češće se javlja u dječaka (5:2). Etiologija nije poznata. Spominju se hormonalni,
mehanički, upalni i nasljedni faktori. Činjenica da se bolest pojavljuje u razdoblju puberteta i
adolescentnog zamaha rasta upućuje na to da endokrina disfunkcija u tom životnom
razdoblju omogućava nastanak EGBK. Poremećaj u fiziološkom odnosu spolnih hormona i
hormona rasta stvara okolnosti za nastanak bolesti. U nastanku EGBK često se spominje
ozljeda, (ramjerno blaga), a njoj prethodi neko razdoblje boli u kuku ili koljenu ili čak i
šepanje. Po načinu postanka postoje tri pojavna bolika: akutni (simptomi traju do 2 tjedna),
kronični (kada tegobe traju duže od 2 tjedna) i akutizirani kronični (kada tegobe traju duže
od 1 mjesec, pa se pojačaju nakon razmjerno blaže ozljede). Postoji i tzv. predsklizajući
oblik, no rijetko se dijagnosticira.

Prema opsegu poskliza glave bedrene kosti na profilnoj rentgenskoj slici može se odrediti
stupanj bolesti. Danas se najčešće veličina poskliza klasificira na 4 stupnja prema kutu
između epifize i osi vrata bedrene kosti. Bolesnici s EGBK-om adipozne su konstitucije,
odnosno prekomjerne tjelesne težine ili naprotiv, marfanoidnog izgleda. Bolest se javlja od
10-16. godine, češće na lijevom kuku (60%), a u 20% bolesnika javlja se obostrano. U
kliničkoj slici gotovo uvijek su prisutna 3 simptoma: najčešći je bol u kuku ili na unutrašnjem
i donjem dijelu bedra (bol u koljenu), ograničena pokretljivost zgloba kuka (unutrašnja

156
rotacija; Drechmannov znak – pri izvođenju fleksije u kuku i unutrašnje rotacije noga
spontano bježi u vanjsku rotaciju), bolesnika nemogućnost da izvede čučanj sa skupljenim
nogama i treći simptom je šepanje. Noga može biti kraća za 0.5-1 cm zbog višeg položaja
metafize vrata femura s koje je odsklizala glava femura (epifiza). Trendelenburgov i
Duchenneov znak su pozitivni. Dijagnoza se postavlja na osnovi simptoma, fizikalnog
pregleda i rentgenske slika obaju kukova u 2 smjera. Glava bedrene kosti pomiče se prema
dolje i natrag te nešto medijalno. Svrha je liječenja ponovo uspostaviti funkciju zgloba i
spriječiti ili odgoditi artrozu kuka prevencijom većeg stupnja poskliza. Kiruškim postupcima
želi se postići stabilizacija poskliza i ubrzanje okoštavanja hrskavične ploče rasta
(epifiziodeza) glave bedrene kosti.

Legg-Calve-Perthesova bolest (coxa plana)

To je bolest koja se definira kao idiopatska djelomična ili potpuna avaskularna nekroza
epifize glave bedrene kosti. Bitna je odrednica LCPB-a da ima ograničeno vrijeme trajanja
tijekom kojeg bolesnikov kuk progresivno prolazi kroz nekoliko razvojnih stupnjeva. Bolest
zahvaća 4-6 puta češće dječake, a u 15% oboljelih zahvaća oba kuka. Od postojećih teorija o
nastanku bolesti najprihvaćenija je ona o ponavljanom ishemičnom akutnom oštećenju
cirkulacije glave bedrene kosti kojom su neka djeca podložnija zbog lokalnih promjena i
općih konstitucijskih čimbenika. Od lokalnih čimbenika navode se slabije razvijene
anastomoze između epifizinih i metafiznih krvnih žila. Djeca s LCPB-om nižeg su rasta. Češće
imaju popratne anomalije (ingvinalna hernija i genitourinarne bolesti). Postoji tumačenje i da
je primarni poremećaj venskog otjecanja krvi koji uzrokuje zastoj u cijelom krvotoku i
povišeni unutartkivni koštani tlak ima utjecaja na nastanak LCPB-a.

Prema opsegu opterećenja cirkulacije nastaju različiti stupnjevi (na temelju rentgenske
slike ). Po Catterallu 4 stupnja: zahvaćen je prednji dio epifize 25%, u drugom stupnju 50%,
u trećem stupnju 75%, a u četvrtom stupnju zahvaćena je cijela glava femura. Prirodan tok
bolest traje približno 2 godine te se klasično dijeli na ishemičnu fazu, fazu fragmentacije i
fazu reosifikacije. U fazi fragmentacije glave femura se uz nastavak opterećenja hodanjem
deformira glava bedrene kosti u nefiziološki sedlasti oblik uz nastanak lateralne ekstruzije –
subluksacije. Klinička slika LCPB-a najčešće nastaje u dobi od 6.-7. godine. Pojava simptoma
je nagla ili postupna. Često se postupno pojavljuje bol u zglobu kuka (koljena). Nakon što
bol duže traje (14 dana) i postupno se pojačava bolesnik počinje šepati. Trendelenburgov
znak je pozitivan te se nalazi ograničenje pokreljivosti kuka (unutrašnja rotacija i abdukcija i
to jednako u položaju ekstenzije i fleksije kuka). Javlja se hipotrofija natkoljeničnih i
glutealnih mišića. Neliječena bolest može dovesti do skraćenja noge zbog stanjene epifize
glave femura i oštećenja ploče rasta. Za dijagnozu bitna su 3 simptoma: postupna pojava
boli u kuku i koljenu, ograničena unutrašnja rotacija i abdukcija i šepanje. Dijagnoza se
potvrđuje RTG-om i ultrazvukom.

Glavni je problem liječenja LCPB-a kako izbjeći ili smanjiti mogućnost nastanka ireverzibilne
deformacije zgloba kuka. Cilj je postići sferičnost i kongruenciju zgloba kuka i puni opseg
pokretljivosti na završetku bolesti. Koriste se vježbe pokretljivosti, a katkad i ortoze s
položajem kuka u abdukciji (Atlanta-ortoza). Od kirurških postupaka danas se najčešće
izvode korektivna osteotomija proksimalnog dijela femura ili zdjelične kosti po Salteru.

Tranzitorni sinovitis zgloba kuka (sindrom osjetljivog zgloba kuka)

Nagla ili postupna pojava boli u dječjem kuku koja je benigne naravi i ograničena trajanja (7-
14 dana) te kojoj se ni nakon pregleda ne može odrediti točan uzrok označuje se kao
tranzitorni sinovitis kuka. Bolest je 2.5 puta učestalija u dječaka i jednako se javlja na oba
kuka, dok je obostrana pojava zabilježena u samo 5% bolesnika. Pravi uzrok bolesti nije

157
poznat, a spominju se hipoteze o traumtskim, upalnim i alergijskim čimbenicima. Glavni je
simptom bol u kuku, koja počinje naglo ili postupno uz ograničenu pokretljivost zgloba.
Posebno je ograničena fleksija i abdukcija kuka. Pri izvođenu pasivne abdukcije može se
javiti mišićni spazam u aduktornoj muskulaturi kuka. Rotacijski pokreti su također ograničeni.
Hod je poremećen i bolesnik šepa. Dijagnoza se postavlja na osnovi anamneze, kliničke slike,
RTG-a, ultrazvuka, laboratorijskih pretraga i scintigrafije. U svrhu liječenja preporučuje se
rasterećenje i izbjegavanje pokreta mirovanjem u postelji. Za smanjivanje boli može se
primijeniti trakcija bolesnog uda u položaju blage fleksije u kuku i abdukcija čime su zglobna
čahura i okolno tkivo najopušteniji. Radi se i punkcija zgloba jer smanjuje zglobnu oteklinu i
tlak. Ne traje duže od 2 tjedna.

Što je to koksartroza?

S razvijenom simptomatologijom susreće se u oko 5% populacije starije od 55 godina, a oko

polovica tih bolesnika kasnije će biti kirurški liječena. Razni su čimbenici nastanka artroza.
Najčešći je primarni etiološki čimbenik starija dob, zatim prirođena razvojna anomalija zgloba
kuka s inkongruencijom zglobnih tijela, prekomjerna tjelesna težina, anomalije zglobnih tijela
u tijeku rasta kod različitih stečenih bolesti ili općih bolesti, traume, upale, lokalni cirkulacijski
poremećaji i neurogena oštećenja. Na tako primarno morfološki poremećeni zglob
nadovezuju se sekundarni mehanički čimbenici. Prije pojave pravih degeneracijskih promjena
postoji stanje pod nazivom preartroza kuka. Promjene zgloba kuka počinju na razini zglobne
hrskavice, a nastavljaju se na ostalim dijelovim zgloba. U suphondralnoj kosti stvara se
koštana skleroza, a poslije cistama slične promjene. U području smanjena opterećenja
nastaju reparatorno-progresivne promjene u stvaranju rubnih osteofita.

Klinička simptomatologija očituje se umorom i povremenom bolnosti pri većim opterećenjima

u početku, a poslije se javljaju i boli u koljenu i natkoljenici zbog iritacije ogranaka n.
femoralisa i n. obturatoriusa. Smanjuje se opseg kretnji i nastaje kontraktura kuka uz
ograničenu rotaciju prema unutra i abdukciju, a poslije se smanje i fleksija i adukcija.
Izraženo je antalgično šepanje. Manje i umjerene tegobe liječe se konzervativno
analgeticima i odgađanjem kirurškog zahvata mirovanjem i izbjegavanjem preopterećenja
kuka, NSAR-om te fizikalnom terapijom. Kod nekih bolesnika intraartikularna i
periaartikularna primjena kortikosteroida sa anesteticima djeluje povoljno. Opterećenje se
smanjuje redukcijom tjelesne težine te uporabom štapa u suprotnoj ruci ili antalgičnim
šepanjem. Povećanje nosive plohe postiže se korektivnim osteotomijama. U krajnjim
slučajevima indicirana je ugradnja umjetnog kuka.

Djelomične ili parcijalne endoproteze najčešće se ugrađuju kod prijeloma u područu zgloba
kuka. Potpuna ili totalna endoproteza može se učvrstiti u koštano ležište primjenom koštanog
cementa ili bez njega (cementirane i bescementne endoproteze te hibridne kombinacije).
Primarna je zadaća koštanog cementa da dodirnu površinu između same endoproteze i
koštanog ležišta poveća oko 200 puta čime se smanjuje opterećenje. Nakon dužeg niza
godina uzrok je pojave cementne bolesti. Bescementne proteze se ugrađuju uz primjenu
specijalnog instrumentarija u osobito pripremljeno koštano ležište. One su posebno
oblikovane pa u njihovu hrapavu površinu urasta koštano tkivo te izravno fiksira umjetni
zglob u kost. Indikacije za ugradnju endoproteza su degenerativna oštećenja kuka, prirođene
anomalije zgloba kuka i posljedice tih anomalija, prijelomi i posljedice prijeloma u području
zgloba kuka, reumatske bolesti, aseptična nekroza glave bedrene kosti, razne sistemne i
opće bolesti rasta. Neke od komplikacija ugradnje endoproteze su njezino labavljenje nakon
određenog vremena, iščašenje endoproteze, prijelomi dijelova endoproteze ili bedrene kosti
uz endoprotezu te stvaranje periartikularnih kalcifikata.

Što je to škljocavi kuk (coxa saltans)?

158
To je neopasno stanje karakterizirano time da se pri aktivnim pokretima kuka osjeti i čuje
štropot što jest ili nije praćeno bolima s vanjske, prednje ili stražnje strane zgloba. Uzroci
mogu biti razni, unutar ili izvan zgloba. Ekstraartikularni su češći. Preskakanje preko mase
velikog trohantera najčešći je uzrok. Kao uzrok spominje se i preskakanje tetive m.
iliopsoasa, duge glave bicepsa femoris te promjene na površini velikog trohantera ili
odgovarajućih burzi. Intraartikularni uzroci su slobodno zglobno tijelo i defekt glave femura,
osteokartilaginozna egzostoza, hondromatoza, ali i subluksacija zgloba kuka. U kliničkoj slici
osim anamenstičkih podataka postoji bolnost u području trohantera i manje ili više čujni ili
palpabilni štropot koji se uzrokuje abdukcijom i unutrašnjom rotacijom natkoljenice.
Konzervativno liječenje (fizikalna terapija, infiltracije kortikosteroida i anestetika) daje dobre
rezultate. Samo u težim oblicima poduzima se kirurško liječenje.

___________________________________________________________________________
_______________________________________

Ozljede meniska koljenog zgloba

Ozljede meniska praktički nastaju uvijek djelovanjem posredne mehaničke traume preko
natkoljenice ili potkoljenice. Posredna trauma može oštetiti meniske samo pri manje/više
flektiranom koljenu, uz rotaciju potkoljenice te eventualno uz njenu abdukciju ili adukciju.
Najčešća lezija meniska jest uzdužni razdor stražnjeg segmenta medijalnog meniska. Nastaje
kad pri flektiranom koljenu uz vanjsku rotaciju te eventualno abdukciju potkoljenice iznenada
uslijedi snažna ekstenzija. U tom trenutku kondili tibije i femura uhvate stražnji, centralni dio
medijalnog dislociranog meniska te ga gnječe. Tako nastaje početna, obično nepotpuna
lezija te postupno nastaje potpuni uzdužni razodor čitavog meniska, meniscus bipartitus
kojeg se centralni dio može prebaciti u dubinu koljena i uzrokovati njegovu blokadu.
Istovjetno nastaju ozljede lateralnog meniska, no tada je uz početnu fleksiju koljena
potrebna unutrašnja rotacija i adukcija potkoljenice. Uvijek je bitan rotacijski položaj
flektirane potkoljenice, a zatim i jaka i nagla ekstenzija.

Odnos ozljeđenih medijalnih i lateralnih meniska je 4:1. Uz razdor medijalnog meniska često
nastaju i ozljede medijalnog kolateralnog ligamenta ili ligamenta cruciatum anterius. Ciste
meniska nastaju gotovo isključivo na lateralnom menisku te ometaju slobodno pomicanje
meniska pri pokretima koljena pa se zato menisk rasteže i poprečno puca na centralnom
rubu nasuprot cisti u obliku papigina kljuna. Ne postoji potpuno sigurna klinička dijagnoza
ozljede meniska. Anamneza je katkad odlučujuća za dijagnozu. Bol je pri nastajanju rupture
zdravog meniska intenzivna i lokalizirana na strani ozljeđenog meniska te obično toliko jaka
da čovjek mora prekinuti aktivnost. Ako se istodobno uz bol osjeti kidanje ili štropot u
koljenu dijagnoza je gotovo sigurna. Izljev krvi u koljeno se javlja u prvim satima nakon
ozljede i znak je oštećenih krvnih žila, kapsule ili ligamenata. Oštećenje meniska praćeno je
stvaranje hidropsa isti ili sljedeći dan.

Dijagnostička najvažnija klinička manifestacija ozljeđenog meniska jest blokada koljena.

Blokada je česta pri ozljedama medijalnog meniska. Blokada može biti prolazna, ali i trajna.
Trajne najčešće nastaju uklještenjem centralnog dijela dvodjelnog meniska koje u pravilu
treba operirati. Karakteristična slika blokade je kada se koljeno nalazi u laganoj fleksiji od 10-
40°. Moguće je izvesti fleksiju do kraja, no ekstenzija je neizvediva i bolna. Dijagnozu
potpomaže niz kliničkih testova pretežno osnovanih na pojavi bolne osjetljivosti pri izravnom
ili posrednom pritisku. Pri flektiranom koljenu i pri nagloj vanjskoj rotaciji potkoljenice
pojavljuje se bol u predjelu medijalne polovice zglobne pukotine (ozljeda medijalnog
meniska). Fleksija koljena uz unutrašnju rotaciju i bol u lateralnom dijelu odgovara leziji
lateralnog meniska. Bolnost je još jasnija ako se nakon rotacije koljeno ekstendira. Ostale
pretrage koje pomažu dijagnosticiranju su radiografija, kontrastna artrografija, MR i

159
artroskopija. Nakon meniscektomije nastaje artroza i pojačana nestabilnost koljena pa se
izvode reinsercije meniska pri svježim ozljedama meniska, a s manjim postotkom uspjeha i
pri zastarjelim ozljedama. Ako je nužna meniscektomija preporučuje se parcijalna
meniscektomija.

Diskoidni menisk je povezan s poremećajem razvoja u tijeku antenatalnog života. Po

lokalizaciji su gotovo svi diskoidni menisci lateralni. Glavna klinička značajka je štropot pri
pokretima koljena. Taj se palpatorni i slušni fenomen javlja kod fleksije i ekstenzije koljena u
području kretnji od oko 20°. Jedini siguran način preoperativne dijagnostike su artrografije,
MR i artroskopije. Kirurško liječenje je apsolutno indicirano te se sastoji u oblikovanju
meniska ili totalnoj ekstirpaciji.

Ozljede ligamenata koljenog zgloba

Pri ozljedama koljenih ligamenata najprije treba razlikovati svježe i zastarjele ozljede te da li
je nastalo samo istegnuće (distensio), djelomičan prekid (ruptura partialis) ili potpuni prekid
(ruptura totalis) ligamenata. Za djelomičan prekid koristimo izraz laesio ligamenti.
Razlikujemo rupture na proksimalnom ili distalnom hvatištu ligamenta za kost ili eventualno
između tih hvatišta. Važno je odrediti o kojoj se nestabilnosti koljena radi. Sve će promjene
ukriženih sveza uzrokovati poremećaj rotacije u koljenu jer one su središnji stožac (pivot
central) koji vodi kretnje koljena i daje stabilnost koljenu zajedno s ostalim pasivnim i
aktivnim stabilizatorima koljena. Za pasivnu stabilizaciju koljena značajna je i zglobna čahura,
posebice njezin posteromedijalni i posterolateralni ugao. Aktivni stabilizatori su okolni mišići,
a menisci su zapravo dinamične zglobne čašice.

Ozljede medijalnog kolateralnog ligamenta česte su uz ozljede medijalnog meniska, ozljede

prednje ukrižene sveze i traumatski sinovitis. Ozljeda nastaje prekomjernom abdukcijom
potkoljenice pri ekstendiranom koljenu ili pri rotaciji u koljenu uz laganu fleksiju i abdukciju
potkoljenice. Totalna ruptura medijalnog kolateralnog ligamenta često je udružena s
ozljedom prednjeg ukriženog ligamenta, ozljedom stražnje zglobne čahure, rupturom
medijalnog meniska ili njegovim odvajanjem od periferije. Bol je jaka. Ako je ozljeda bez
rupture čahure, nastaje hemartros (izljev krvi u koljeno), a ako postoji ruptura čahure izljev
se drenira u paraartikularno tkivo. Koljeno zauzima zaštitni položaj. Postoji osjetljivost na
palpaciju duž ligamenta, a katkad se može napipati pukotina u ligamentu i čahuri. Za
konačnu dijagnozu bitan je znak žabljih usta. Ako bol i mišićni spazam ne dopuštaju
izvođenje tog znaka potrebna je anestezija. Pri distenzijama i parcijalnim rupturama bol je
lokalizirana na femoralnom hvatištu ligamenta (ski punkt). U liječenju distenzija najčešće su
dovoljni mirovanje, analgetici, oblozi i fizikalna terapija. Pri parcijalnim rupturama ligamenta
potreban je imobilizacija od 4-6 tjedana u specijalnim koljenim ortozama s mogućnošću
regulacije opsega fleksije i ekstenzije koljena. Pri totalnoj rupturi medijalnog kolateralnog
ligamenta potrebno je staviti imobilizaciju na 6 tjedana, a potom još najmanje 6 tjedana
ograničiti opterećenje koljena uz stalnu kineziterapiju ozljeđenog koljena. Izolirane totalne
rupture jednako se dobro liječe konzervativno i kirurški, a kod udruženih ozljeda treba obaviti
kirurški zahvat i nakon toga koljeno imobilizirati na 6 tjedana. Pri neprikladno liječenim
rupturama može se javiti mb. Stieda-Pellegrini (paraartikularne kalcifikacije i osifikacije
koljenog zgloba).

Ozljede lateralnog kolateralnog ligamenta su rjeđe jer ga zaštićuju hvatišta iliotibijalnog

traktusa i m. biceps femoris, a isto tako i adukcijski pritisak druge noge. Pri ozljedama
lateralnog kolateralnog ligamenta preporučuje se kirurško liječenje uz eksploraciju
peronealnog živca.

160
Ozljede prednje ukrižene sveze česte su obliku potpune rupture, ali se često i previde.
Izolirane ozljede prednje ukrižene sveze nastaju zbog nagle i snažne hiperekstenzije koljena
ili pri izravnom udarcu u femoralne kondile pri flektiranom koljenu i fiksiranoj tibiji uz pomak
femura straga. Ozljede sa abdukcijom i rotacijom u koljenu uzrokuju složene ozljede
medijalnog kolateralnog ligamenta, prednjeg ukriženog ligamenta i medijalnog meniska što
nazivamo zlokobnim trijasom. U kliničkoj slici uvijek postoji hemartros i zaštitni spazam
mišića. Zato je teško provesti kliničko ispitivanje u smislu izazivanja simptoma prednje ladice
(radimo ga u anesteziji). Za dijagnostiku svježe rupture prednje ukrižene sveze pouzdan je
Lachmannov test. Liječenje ovisi o tome da li se radi o izoliranoj ozljedi ili udruženoj ozljedi.
Ako je posrijedi udružena ozljeda tada se liječi kirurški. U slučaju izolirane ozljede liječenje je
konzervativno. Danas se kao zamjena za prednju ukriženu svezu upotrebljava dio ligamenta
patele ili tetive semitendinozusa i gracilisa.

Ozljeda stražnje ukrižene sveze najčešće je udružena s rupturom stražnjeg dijela zglobne
čahure. Nastaje kada pri flektiranom koljenu sila djeluje na kondile tibije od sprijeda prema
straga. Najčešće nastaje avulzija ligamenta s komadićima kosti na tibiji. Ako se previdi
ozljeda, simptomi jače nestabilnosti koljena mogu se pojaviti nakon 2 godine kada nastaje
distenzija zglobne čahure i ostalih koljenih anatomskih struktura. Za dijagnostiku je važna
anamneza, a simptom stražnje ladice nije moguće ispitati zbog boli i spazma mišića (primjeni
se anestezija). MR dijagnostika od velike je pomoći. Liječenje je kirurško s ozbzirom da ta
ozljeda donosi veliku nestabilnost u koljenu.

Ostale traume koljena

Traumatsko iščašenje koljena

Nastaje djelovanjem snažne sile na distalni dio femura uz učvršćeni proksimalni dio tibije ili
obratno, dok su iščašenja pri rotacijskim traumama vrlo rijetka. Nastaju rupture ligamenata
m. popliteusa, m. gastrocnemiusa i m. vastus medialisa te poplitealne arterije. Repoziciju
treba poduzeti što prije uz opću anesteziju.

Ozljede koljenskog ekstenzornog sustava

Najčešće su ruptura m. rectus femorisa koja se očituje udubinom u mišićnim nitima te je

palpabilna. Avulzija tetive m. kvadricepsa od patele najčešće se događa u debljih ljudi u
srednoj životnoj dobi. Prijelomi su patele poprečni zbog djelovanja posredne sile ili
kominutivni zbog djelovanja izravne sile tj. udarca (često u prometnim nesrećama). Avulzija
lig. patellae od donjeg pola patele ozljeda je mlađe životne dobi nastala istim mehanizmom
kao i tetive kvadricepsa. Uvijek je potpuna i pruža se postranično s obiju strana, a postoji i
avulzija malog fragmenta donjeg pola patele. Avulzija patelarnog ligamenta na hvatište za
tibiju rjeđe se događa.

Sindromi prenaprezanja u području koljenog zgloba

Osnova nastanka svih sindroma prenaprezanja lokomotornog sustava jest ponavljana trauma
koja nadvladava sposobnost reparacije tkiva, i to bilo da je riječ o tetivi, kosti, hrskavici,
mišići, sluznoj vreći. U području koljena česti su sindromi prenaprezanja jer je koljeno
uključeno u sve sportske aktivnosti i jer se u području koljena hvataju tetive mnogobrojnih
mišića i nalaze mnoge sluzne vreće, a sastavni dio koljenskog zgloba je i specifičan
femoropatelarni zglob. Sindrome prenaprezanja može se razvrstati po anatomskim
lokalizacijama: sprijed, straga, s medijalne i lateralne strane. Skakačko koljeno je
karakterizirano patološkim promjenama u tetivi kvadricepsa i njenom hvatištu za patelu, u
patelarnoj svezi te u području tuberositas tibije. Javlja se u sportaša koji znatno opterećuju

161
ekstenzorni sustav koljena učestalim skokovima. Klinički se očituje bolovima kao osnovnim
simptomom i smanjenjem funkcionalnih sposobnosti zahvaćenog ekstremiteta. Liječenje je u
pravilu konzervativno, ali u tvrdokornim slučajevima dolazi u obzir kirurško liječenje. Sindrom
trenja iliotibijalnog traktusa nastaje u toku aktivnosti s mnogo ponavljaniih kretnji fleksije i
ekstenzije kada dolazi do struganja traktusa o lateralni epikondil femura. Karakteristična je
pojava boli pri pritisku na lateralni epikondil femura. Liječenje je u pravilu konzervativno.
Sindrom sinovijalnih nabora izazvan je kronično promjenjenom medijalnom sinovijalnom
plikom.

Što je to gonartroza, a što femoropatelarna artroza?

Deformirajuća artroza je veoma česta bolest koljena u osoba starijih od 50 godina. Artrotske
promjene najčešće su na koljenu, a tada se to naziva gonartroza. Tri puta učestalija je u
žena. Od općih uzroka dolaze u obzir metabolički i hormonalni poremećaji, a od lokalnih su
važni pogrešni statički odnosi opterećenja (x ili o koljena), funkcionalno preopterećenje,
pretjerana tjelesna težina, ozljede te upalni procesi. Ukrućenost koljena nastala nakon duže
sjedenja popusti nakon razgibavanja koljena, ali se već nakon relativno kratka stajanja ili
hodanja javlja umor i bol. Nalazi se hipotonija kvadricepsa uz smanjenu ekstenziju, a pri
pokretima se čuju krepitacije. U stadiju egzacerbacije javlja se hidrops i hipertermija koljena.
Liječenje treba biti kauzalno, tj. treba osteotomijom ispraviti mehaničke odnose u koljenima i
izbjeći progresiju artroze. Provodi se i konzervativno liječenje: reguliranje načina života,
medikamentno liječenje, fizikalna terapija. Kirurško liječenje obuhvaća: palijativno liječenje
(toilette articulaire), kauzalno liječenje (osteotomije), aloartroplastike i artrodeze.

Femoropatelarna artroza

Razlikuje se izolirana femoropatelarna artroza i generalizirani oblik koji je udružen s

gonartrozom. Povećano opterećenje u femoropatelarnom zglobu nastaje nakon traume ili
mikrotrauma, zbog statičkih poremećaja te zbog displazije patele. Pri kliničkoj pretrazi utvrdi
se lagana fleksijska kontraktura, a bol je lokalizirana retropatelarno ili uz rubove, osobito
lateralni rub patele. Pucketanje i krepitacije prisutne su u svakom pokretu ili nestaju nakon
razgibavanja. Javlja se ograničena pokretljivost kao teškoće pri klečanju i čučanju, a kasnije
fleksijska kontraktura u koljenu. Ne postoji hidrops koljena, a hipotrofija kvadricepsa
postupno se razvija. Liječenje se temelji na istim principima kao i u svih artroza.

Što je to hondromalacija patele?

Pod tim nazivom misli se na ograničene promjene hrskavice patele i to u smislu omekšanja,
stvaranja sitnih pukotina, razlistavanja i ulceracija, a sve je to popraćeno karakterističnim
bolnim sindromom. U kasnijem obliku prepoznaje se kao femoropatelarna artroza. Etiologija
je mnogostruka. Smatra se da jednokratne jače ili učestale manje traume mogu oštetiti
hrskavičnu plohu patele. Javlja se pretežno u mlađih muškaraca. U obzir dolaze i nasljedni
defekti hrskavice, pretjerana i premalena upotreba (imobilizacija gdje je prevelik pritisak na
patelu). Poremećaji u položaju patele također uzrokuju patološke promjene. Glavni klinički
simptom je bol koja se javlja na prednjoj strani koljena i to retropatelarno. Provocirana bol
na palpaciju zglobne plohe koja se može izvesti na medijalnom ili lateralnom rubu potiskujući
patelu na stranu te bol na perkusiju po prednjoj plohi pri semifleksiji karakteristični su za
hondromalaciju patele. Pozitivan je znak kinematografa (pojava boli, odnosno neodgodiva
potreba za ispružanjem noge kod sjedenja s flektiranim koljenima). Bol izaziva i pritisak na
proksimalni rub patele uz aktivnu kontrakciju kvadricepsa. U uznapredovalim stadijima
nemoguće je izvesti ekstenziju protiv optora. Umjereni izljev susreće se često, kao i
hipertrofija koljenskog masnog tkiva. Postoje krepitacije i osjećaj neravnina, tzv. znak blanje.
Javlja se i popuštanje i klecanje koljena. Liječenje može biti preventivno (otklanjanje uzroka

162
kao što su statički poremećaji), konzervativno (fizikalna terapija, vježbe kvadricepsa) i
kirurško (chondrectomia, ventralizacija i medijalizacija patele, sagitalna osteotomija patele).

Što su to "ikserice", a što "okserice" i koje posljedice nose ti deformiteti?

I jedno i drugo su angularne deformacije koljena i potkoljenice.

Genu valgum

Zbog kolodijafizalnog kuta proksimalnog kraja femura tibija i femur nisu položeni u istom
pravcu nego čine u koljenu lateralno otvoreni tupi kut od oko 174°. Ako je taj kut manji od
170°, tj. valgus položaj veći od 10°, postoji genu valgum ili X-noge. Ako je valgozitet odviše
velik, linija opterećenja prolazi lateralno od koljena. Zbog toga su lateralni epikondili femura i
tibije pod većim opterećenjem, a medijalni kolateralni ligament je izložen povećanu
rastezanju. To rezultira ranom sekundarnom deformirajućom artrozom. Postoji više tipova X-
koljena:

- idiopatski tip – postoji od rođenja, a oko 10. godine se najčešće gubi

- simptomatski tip – deformitet zbog preopterećenja

Već u djece i adolescenata javlja se umor nakon hodanja te bol na medijalnoj strani koljena.
Poslije se javlja bol u kuku i u stopalu. Liječi se stavljanjem supinacijskih klinova na petu
cipele ili nošenjem ortopedskih uložaka sa supinacijskim klinom te korektivnim
osteotomijama (suprakondilarna osteotomija femura ili osteotomija proksimalnog dijela
tibije).

Genu varum

Genu varum ili O-noga je deformitet donekle suprotan genu valgumu jer devijacija osi nije
ograničena samo na koljena već su zahvaćeni i metafizarni i dijafizarni dijelovi femura i tibije.
Stupanj deformiteta pokazuje interkondilarni razmak obiju nogu pri ispruženim koljenima i
sastavljenim stopalima. Razlikuje se:

- idiopatski tip

- simptomatski tip – zbog rahitisa

- kompenzatorni genu varum – pri abdukcijskoj kontrakturi kuka ili ankilozi kuka

Profilaksa O-noge podudara s antirahitičnom profilaksom i djecu ne treba prerano uspravljati.

Izraženiji deformiteti kirurški se liječe.

Genu recurvatum

Nastaje ako je moguća hiperekstenzija koljena koju normalno sprečava ligamentarni aparat.
Ovu funkciju potpomaže i tonus mišića fleksora koljena. Razlikuje se idiopatski i simptomatski
tip. Postraumatski genu recurvatum posljedica je ozljede stražnje ukrižene sveze i koštanih
zglobnih tijela u koljenu. Kod lakših idiopatskih oblika dovoljno je jačanje fleksora i statička
korekcija povišenjem pete cipele, a kirurško liječenje moguće je klinastom osteotomijom
tibije ili femura.

Što je to osteochondritis dissecans?

163
Najčešće je zahvaćen medijalni femurski kondil nešto postranično od međučvorne udubine.
Promjena se sastoji u suphondralnoj nekrozi kosti do veličine koštice šljive. Slijedi
demarkacija koštanog komadića koji je u početku pokriven zdravom hrskavicom, a postupno
se odvoji od podloge zajedno s hrskavicom i nastaje pokretno zglobno tijelo, potpuno
slobodno ili na peteljci. Nastaje pojava uklještenja između zglobnih tijela. Javlja se u mladih
razvijenih muškaraca. Isprva se pojavljuju neodređene boli, osobito nakon napora, a katkad i
izljev u zglob. Pokretljivost se koljena smanjuje, a postoji i bol prilikom pritiska na kondil.
Danas se uglavnom preporučuje kirurško liječenje najčešće u refiksaciji koštanog komadića i
to artroskopski.

Morbus Osgood-Schlatter

Kronični mehanički podražaji na mjestu hvatišta patelarne sveze mogu u dobi puberteta
uzrokovati smetnje osifikacije apofize tibije (tuberositas tibiae). Češća je u dječaka, a javlja
se u dobi 10-14 godina i to obostrano. Bol se javlja u predjelu tuberositasa tibije uz oteklinu,
hipertermijiu i osjetljivost na pritisak, a pojačava se pri snažnim ili naglim kontrakcijama m.
kvadricepsa, skokovima, trčanju te hodu uza stube. Smetnje nestaju spontano iako mogu
trajati od nekoliko mjeseci do 2-3 godine. Zbog jačih subjektivnih tegoba potrebni su
mirovanje, stavljanje obloga ili čak tutor-ortoze koljena kroz tri tjedna, a mogu se iznimno
dati kortizonoidi sa anestetikom lokalno. Kirurško je liječenje malokad potrebno.

Tibia vara (morbus Blount)

Znači poremećaj rasta u medijalnom dijelu proksimalne epifizne hrskavice tibije uz poremećaj
rasta u metafizi i u epifiznom centru okoštavanja što uzrokuje izrazitu varusnu angulaciju
neposredno ispod proksimalne epifize tibije. Česta je unutrašnja rotacija potkoljenice i
različiti stupanj genu recurvatuma. Infantilni tip deformacije javlja se nakon prve ili druge
godine života u 50% slučajeva obostrano. Adolescentni tip se javlja između 6.-12. godine,
obično jednostrano. Klinički uočavamo oštru angularnu deformaciju neposredno ispod
koljena, a u mlađe djece i prominiranje medijalnog kondila. Koljeno je labavo s medijalne
strane i nepravilno opterećeno te se javlja bol i izljev. U izraženim slučajevima potrebno je
kirurško liječenje u obliku klinaste osteotomije.

Morbus Hoffa

Morbus Hoffa (liposynovitis infrapatellaris genus) je bolest koju uzrokuje traumatiziranje

masnog infrapatelarnog jastučića koljena često u kombinaciji s ozljedama meniska. Pogađa
odrasle osobe muškog spola kod kojih je koljeno izvrgnuto učestalom ozljeđivanju. Pri
ekstenziji koljena javlja se umjerena bol kada kondili stisnu jastučić. Fleksija može biti
smanjena. Javljaju se povremene blokade, a uz oba ruba patelarne sveze pipaju se odebljani
izbočeni masni jastučići koji bole. Liječenje je konzervativno, a u rezistentnim slučajevima
radi se resekcija jastučića.

Bolesti koljenih sluznih vreća

U predjelu koljena postoji oko 30 burzi, stalnih ili akcesornih. Položene su oko tetiva uz
njihova hvatišta na kostima gdje ublažavaju trenje i pritisak. Burza prepatellaris ima najveću
kliničku važnost, a sve tri komuniciraju međusobno, ali ne i sa zglobnom šupljinom. Jača
trauma ili kronična mikrotrauma u ljudi koji mnogo kleče uzrokuje podražajnu eksudaciju ili
hemoragiju. Ispred patele se javlja oteklina. Liječenje je akutne upale mirovanje i
kortizonoidi. Pri gnojnoj upali radi se drenaža. Pri kroničnoj upali radi se totalna ekscizija
burze. Bursa poplitea (Bakerova cista) proširena je gastroknemiosemimembranosa koja kroz
stražnju zglobnu čahuru komunicira s koljenim zglobom uz često postojanje ventilnog

164
mehanizma. Postoje primarne i sekundarne poplitealne ciste. Primarne se javljaju u djece,
obostrano, a sekundarne se javljaju vezano uz unutrašnje ozljede, RA i gonartrozu. Cista
naraste do veličine jabuke te ometa slobodnu pokretljivost koljena, a katkad priječi i povrat
venske krvi. U burzi mogu nastati hondromatoza i mnoštvo hrskavičnih tjelešaca koja mogu
ovapnjeti. U liječenju se aspirira sadržaj ciste i infiltriraju kortizonoidi, ali je najčešće
potrebna ekstirpacija.

___________________________________________________________________________
_______________________________________

Spuštena stopala

Spušteno (ravno) stopalo (pes planovalgus, planus et transversoplanus) najčešća je

deformacija stopala, a karakterizirana je gubitkom njegovih normalnih fizioloških svodova.
Gotovo redovito postoji još i valgozitet stražnjeg dijela stopala. Uz relativno rijedak prirođeni
pes planus stečeni je vrlo čest u ranoj dječjoj dobi, adolescenciji i odrasloj dobi. Najčešće se
uzrokovan statički. Pogađa 50-80% gradskog stanovništva, a češće žene. Relativno velika
labavost stopalnih svodova pripisuje se dvjema činjenicama: stopalo se još nije potpuno
anatomski i funkcionalno prilagodilo opterećenju dvonošca; nadalje, na stopalu se očituju
nepovoljni utjecaji civilizacije (degeneracija zbog stalnog stajanja i hodanja po ravnoj i tvrdoj
podlozi, stisnuto u neprikladnu obuću). Simptomatologija spuštenog stopala je različita. U
velikog broja bolesnika javljaju se znatne subjektivne tegobe uz sačuvan oblik stopala. Prvi
znak funkcionalnog popuštanja jest valgozitet pete, obično simetričan. Normalno uzdužna os
potkoljenice i pete tvore kut od 5°. Često je korisno vidjeti pacijentovu obuću - pri
valgozitetu pete cipela se troši na unutrašnjem rubu pete. Subjektivne tegobe lokalizirane su
na samom stopalu ili udaljenim mjestima. Na stopalu boli nastaju zbog prejake koštane
kompresije ili zbog rastezanja čahure i sveza. Karakteristična bolna mjesta su predio talusa,
navikularna i klinaste kosti, oba maleola ili talokruralni zglob. Zbog podražajnog periostitisa
boli se pojavljuju na unutrašnjoj i donjoj strani kalkaneusa, a zbog tendovaginitisa duž tetiva
m. tibialisa posteriora. Na prednjem dijelu stopala javljaju se boli duž potkoljenice, na
natkoljenicama pretežno s lateralnih strana u visini kukova i sakroilijačnih zglobova. Tegobe
nestaju korekcijom stopala pomoću uloška. U slučaju spuštanja poprečnog svoda dodaje se
metatarzalni jastučić.

Spuštena stopala u dječjoj i adolescentnoj dobi često se smatraju jednim od najvažnijih

predisponirajućih čimbenika za pojavu statičkih problema i bolnih sindroma kralježnice i nogu
u odrasloj dobi. Treba razlikovati fleksibilne spuštene svodove stopala koji se čak mogu
označiti kao fiziološka stanja u nekim životnim razdobljima od onih promjena koje zahtjevaju
liječenje. Fleksibilno spušteno stopalo može se definirati kao stanje kada u opterećenju
stopalo dolazi u položaj pronacije uz valgus pete i abdukciju prednjeg dijela stopala uz
gubitak medijalnog uzdužnog svoda. U djece predškolske dobi postoji nekoliko čimbenika koji
djeluju na nestanak fleksibilnog spuštenog stopala. To su: poboljšanje ravnoteže,
hiperlaksitet, ubrzano okoštavanje hrskavičnih dijelova stopala. Stanje se dijagnosticira
plantogramom i testom ekstenzije palca. U adolscenta bolno spušteno stopalo upućuje na
mogući rigidni oblik, i to zbog sraštanja tarzalnih kostiju. Smatra se da je fleksibilni oblik
spuštenog stopala uobičajen i normalan nalaz u dječjoj dobi. U djece postoje samo dvije
okolnosti kada je možda indicirano liječenje: bolovi u stopalima i listovi te izrazito oštećivanje
unutrašnjeg ruba cipele.

Pes excavatus (pes cavus) ili udubljeno stopalo

Izrazito je dinamička deformacija, a nastaje djelovanjem pogrešnih mišićnih odnosa. Češće

se javlja muškaraca, a opaženo je i porodično pojavljivanje. Često su uzrok neurološki

165
poremećaji. Zrcalna je slika pes planusa. Promjene su kod klasičnog tipa udubljenog stopala
ove: plantarni je svod stopala visok zbog spuštanja (infleksije) njegova prednjeg dijela, koji
je osim toga i proniran. Stražnji je dio stopala supiniran, a prsti su savijeni ili čekićasti.
Javljaju se boli u obliku metatarzalgije, bolni žuljevi na tabanima i poviše zglobova prstiju.
Hod je tvrd i neelastičan, a nakon dužeg hoda javljaju se jake boli i statički edemi.
Ograničena je dorzalna fleksija, a umjereno povišena peta olakšava hod. Kasnije se razvijaju
artrotične promjene. Liječenje mora biti kauzalno, tj. operacijski zahvat.

Prirođeni pes equinovarus

Prirođeni pes equinovarus je složena deformacija koja nastaje in utero nepoznatog uzroka.
Čine ga patološki pomaci u talonavikularnom, talokalkaneusnom i kalkaneokuboidnom
zglobu. Kontrakture i skraćenja mekih tkiva sastavni su dio deformacije. Na vanjskom izgledu
deformiteta stopala vide se tri stvari: gležanj i kalkaneus su u equinusu, prednji dio stopala
je u aduktusu i varusu, a peta u varusu. Nakon prohodavanja se javljaju još dvije
deformacije a to su kavusna deformacija (udubljeno stopalo) i unutarnja rotacija distalnog
dijela potkoljenice. Dvaput je češći u muške djece, više na desnom stopalu, a na oba stopala
u 50% bolesnika. Da bi ezgogeni i endogeni čimbenici mogli djelovati, potrebno je da postoji
nasljedna predispozicija. Prema veličini deformacije mogu se razlikovati tri oblika PEV-a:
malpozicijski ili posturalni oblik, deformacijski (idiopatski) – lakši i teži i teratološki (atipični).
Malpozicijski je moguće izlječiti konzervativnim postupcima. Deformacijski se liječi kirurški, a
treći oblik udružen je s drugim težim poremećajima lokomotornog sustava (artrogripoza,
mijelodisplazija) te je potrebno kirurško liječenje. Stopalo s deformacijom PEV uvijek je kraće
od zdravog. Prisutna je hipotrofija mišića potkoljenice. Stopalo je u ekvinusnom položaju i
nikakva korekcija nije potpuno izvediva. Cijelo je stopalo u inverziji (varusu) tako da je
plantarni dio stopala usmjeren medijalno. Prednji dio stopala je aduciran, a lateralni rub ima
konveksan oblik. Pokreti u zglobovima stopala su ograničeni u svim ravninama. Hod je
moguć samo po vanjskom rubu stopala ili po njegovom dorzumu. Boli se javljaju tek nakon
nekoliko godina. Liječenje započinje odmah nakon rođenja, a kirurški zahvat nakon 4
mjeseca života. Konzervativno se liječenje sastoji od pasivnih korektivnih vježbi i primjeni
ljepljivih trakica. Korekcija se mora izvoditi po određenom redoslijedu: aduktus, varus te
ekvinus. Primjenjuju se sadrene čizmice i ortoze, te konzervativno liječenje u malpozicijskog
equinovarusa ima 90% uspjeha. Kirurško se liječenje sastoji u opuštanju mekih tkiva stopala
te repoziciji talonavikularnog te talokalkaneusnog zgloba i njihove fiksacije Kirschnerovim
žicama. U dobi od 10-13 mjeseci je najuspješnije. Rezultati su uspješni u 85% slučajeva.

Prirođeni pes metatarsus aductus

Prirođena je deformacija stopala kojoj je glavni simptom adukcija prednjeg dijela (prsti i
metatarzus) prema srednjem i stražnjem dijelu stopala. Peta može biti u normalnom položaju
te u manjem ili većem valgusu. Deformacija je učestalija u djevojčica, u 50% obostrana.
Uzroci su okolinski čimbenici (položaj u uterusu) ili naslijeđe. Kutevi između talusa i
kalkaneusa te talusa i prve metatarzalne kosti upozorit će na laksi ili teži stupanj deformacije.
Klinički izgled stopala s deformacijom stopala ima 2 oblika: stopalo s aduciranim prednjim
dijelom koji ima oblik slova C s konveksnim lateralnim rubom (lakši tip) i teži oblik gdje
stopalo ima oblik serpentine ili slova Z ili S. Bitna značajka je položaj pete u valgusu te
lateralna subluksacija navikularne kosti prema talusu. Važno je razlikova PMA od PEV-a, a u
tome pomaže ispitivanje pasivne i aktivne dorzifleksije stopala koja je moguća u PMA, a bitno
ograničena u PEV-u. Lakši oblik PMA izliječi se spontano u 85% bolesnika. U 10% nužno je
konzervativno liječenje vježbama i sadrenim povojem, a u 5% kirurški zahvat (u vrijeme od
4-6 godina). U 1-5% bolesnika s PMA zabilježena je displazija kukova.

Prirođeni pes planus (talus verticalis)

166
Prirođeni pes planus (talus verticalis) je deformacija stopala koju označava dorzo-lateralna
luksacija navikularne kosti u odnosu na talus koji je okomitije postavljen i čini konveksan
izgled plantarne strane stopala. Nekorektibilnost je bitna značajka ove deformacije. Često je
udružen s drugim deformacijam (artrogripiza, mijelodisplazija).

Tarzalno skraćivanje

Tarzalno skraćivanje (koalicija) je stanje kada su dvije ili više kostiju tarsusa spojene zbog
pogreške u segmentaciji zametka kostiju iz mezenhimne osnove stopala. Uzrok nije poznat, a
smatra se da je posljedica mutacije posebnog gena. Srašćivanje može biti fibrozno,
hrskavično i koštano. Najčešće su djelomično ili potpuno srašteni kalkaneus i navikularna
kost, a drugo po učestalosti talus i kalkaneus. Srašćivanje je najčešće asimptomatsko.
Tegobe se javljaju u dobi od 8.-14. godine kada okoštava spoj između kostiju. Bol u gležnju i
stopalu najčešći je simptom te u kliničkom pregledu nalazimo ograničenje pokretljivosti. U
liječenje dolazi u obzir imobilizacija, a nakon toga ortopedski ulošci. Kirurško je liječenje
indicirano kod tegoba većeg opsega.

Tenidinitis i/ili perotenonitis Achillea

Tenidinitis i/ili perotenonitis Achillea nastaje kod prekomjernog napora odnosno dugotrajnog
opterećenja, traume i pritiska obuće. Najčešći je pri pokretima i na pritisak bolan predio
tetive 2-6 cm iznad hvatišta kalkaneusa. Primjećuje se oteklina, a u nekim slučajevima i
krepitacija pri pokretima stopala .Liječenje akutnih upala sastoji se u mirovanju, hladnim
oblozima, analgeticima te eventualno lokalnoj primjeni kortikosteroida. Potrebno je povisiti
pete na cipelama da se rasterete opterećene Ahilove tetive. Kronične upale se mogu proširiti
na burzu i na periost kalkaneusa. Na hvatištu tetive vidi se vretenasto zadebljanje bolno na
pritisak. U kasnijim stadijima tetiva ovapnjuje uz kalkaneus. Liječenje kronične upale je
operacijsko. Često se javlja i entezitis Ahilove tetive koji zna biti prvi simptom nekih općih
bolesti (spondilitis ankylosans).

Hallux valgus

To je najčešća i najznačajnija deformacija stopala. Razlikujemo statički, upalni, prirođeni i

posttraumatski hallux valgus. Smatra se da 25-30% civiliziranog stanovništva ima takav
deformitet. Javlja se najčešće u 4. desetljeću, češće kod žena u odnosu oko 10:1. Postoje
dvije skupine predisponirajućih čimbenika. Jedna je endogena, povezana s anatomskim
varijacijama građe stopala, a time i naslijeđem. Drugo su egzogeni čimbenici (nošenje
nefiziološke obuće, dugo stajanje i hodanje po ravnom i tvrdom tlu). Hallux valgus je
karakteriziran:

- valgusnim položajem palca,

- povećanim prvim intermetatarzalnim kutom

- pseudoegzostozom, odnosno burzitisom u području medijalne strane prve metatarzalne

kosti

- unutrašnjom rotacijom palca u izraženijem slučaju

Kada između snage stopala i opterećenja nastane nerazmjer tada stopalni svodovi počinju
popuštati. Dolazi do divergencije 1.-5. metatarzalne kosti, tako da je prednji dio stopala
lepezasto proširen (metatarzus latus). Prva metatarzalna kost ide u adukciju, a budući da
palac zbog napetih tetiva mišića ne može slijediti divergenciju 1. metatarzalne kosti on ide u

167
abdukciju. Svi mišići postaju funkcionalni abduktori palca. U izraženijim slučajevima palac
potiskuje susjedni prst lateralno tako da ide preko (hallux superductus) ili češće ispod njega
(digitus II. superductus). Poslije nastupe i sekundarne artrotične promjene u bazalnom
zglobu palca s osteofitima, suphondralna skloroza i degenerativne koštane ciste. Pojavljuju
se boli u palčanom bazalnom zglobu, bolni burzitisi, metatarzalgije tako da su otežani
stajanje, hodanje i nošenje obuće. Pri početnoj devijaciji nose se ulošci s metatarzalnim
povišenjem i rade se intenzivne vježbe stopala. Liječenje je i kirurško (osteotomija,
operativni zahvati na mekim tkivima, artroplastika, aloartroplastika i artrodeza).

Što je hallux rigidus, a što hallux maleus?

Hallux rigidus rjeđi je od hallux valgusa, no pravi veće tegobe. Karakteriziran je artrotskim
promjenama prvog metatarzofalangealnog zgloba, praćen bolima i ograničenjem dorzalne
fleksije uz očuvanu plantarnu fleksiju palca. Mikrotraume imaju odgovarajuću ulogu u
nastanku procesa. U mlađih se javlja zbog poremećene osifikacije u području glavice 1.
metatarzalne kosti u smislu aseptične nekroze, odnosno enhondralne dizostoze. U
adolescenata se javljaju intermintentni bolovi, a u odraslih uz bol prevladava ukočenost
bazalnog zgloba palca. U uznapredovalim slučajevima javlja se egzostoza u području
dorzalne strane glavice 1. metatarzalne kosti s burzitisom koja pravi probleme pri nošenju
obuće. Klinički, palac je zadebljan u 1. metatarzofalangealnom zglobu zbog artrotskih
promjena. Dorzalna je fleksija reducirana, a plantarna očuvana. Osobe koje imaju hallux
rigidus često zbog boli hodaju po vanjskom rubu stopala što se vidi na obući. Liječenje je u
mlađih bolesnika konzervativno, a u jače izraženih promjena kirurško.

Hallux maleus je stečena deformacija koja nastaje najčešće uz pes excavatus, kod
reumatskih upala, nekih neurogenih bolesti, ali i nakon lokalnih ozljeda te Sudeckove
distrofije. Deformitet je karakteriziran hiperekstenzijom bazalne falange palca, dok je distalna
falanga palca flektirana.

Što je to metatarzalgija?

Sindrom je karakteriziran bolima u području metatarzusa, vrlo različite i često nedovoljno

razjašnjene etiopatogeneze. Razlikujemo tri velike skupine uzročnika. To su:

- opća bolest s lokalizacijom na stopalu: a) upalne (RA, TBC), b) metabolične (ulozi,

dijabetes), c) neurogene (polineuropatije), d) neurovegetativne (Sudeckov sindrom) i e)
vaskularne etiologije

- lokalizirane bolesti samog metatarzusa: Freiberg-Koehlerova bolest, Mortonov neurinom,

traumatska i posttraumatska stanja, upalna i postupalna stanja, razni tumori i sl.

- biomehaničke promjene u području metatarzusa: preopterećenje prednjeg nožnog svoda,

nepravilan raspored opterećenja metatarzusa

Metatarzalgija uzrokovana uzročnicima iz treće skupine je znatno najčešća. Može biti

prouzročena strukturalnim, ali i funkcionalnim promjenama. Klinička slika je karakterizirana
bolima u području metatarzusa, a često i oteklinom u području dorzalne strane metatarzusa.
Među funkcionalnim razlozima razlikujemo endogene (prirođena labavost kapsulo-
ligamentarnih struktura i mišićna insuficijencija) i egzogene čimbenike (nefiziološka obuća,
pretilost). U metatarzalgijama treće skupine kirurški se pokušavaju uspostaviti normalni

168
biomehanički odnosi u području metatarzusa uz obavezno nošenje ortopedskih uložaka ili
obuće te fizikalna terapija.

Fascitis plantaris i calcar calcanei (trn u peti)

Bol na prednjem dijelu plantarne strane pete često je uzrokovana plantarnim fascitisom s
calcar calcaneusom ili bez njega. Nastaje zbog natezanja plantarne fascije pri spuštenim
stopalima i prevelikog opterećenja zbog podražajne upale. 20% osoba ima calcar calcanei
bez tegoba. Čest je u sportaša i ljudi u zanimanjima u kojima se mnogo stoji i hoda te ljudi
sa spuštenim stopalom. Češći je u žena. Karakteristična je bol koja se javlja pri prvim
koracima nakon jutarnjeg ustajanja, a kasnije se smanjuje i ponovno javlja nakon dužeg
opterećenja. Calcar calcanei je izbočenje u obliku kljuna na hvatištu plantarne aponeuroze
odnosno kratkih fleksora stopala na calcaneusu. Liječenje se provodi ortopedskim ulošcima,
fizikalnom terapijom i rasterećenjem te rijetko kirurškim zahvatom.

Ruptura Ahilove tetive

Relativno je česta sportska i radna ozljeda između 30. i 50. godine. Može biti djelomična ili
potpuna. U trenutku ozljede bolesnik osjeti naglu, jaku bol u donjem dijelu m. triceps surae
koja onemogućuje daljnja kretanja. U području pete nastaju oteklina i podljev na mjestu
rupture i tako često prekrije mjesto razdora tetive. Bolesnik se pregledava tako da kleči na
rubu stola sa stopalima koja vise. U slučaju potpune rupture može se napipati mjesto
razdora tetive i takvo stopalo se može dorziflektirati u većoj mjeri nego normalno stopalo.
Pozitivan je Thompsonov test – u potrbušnom položaju bolesnika preko ruba stola stisnemo
m. tricpes surae pri čemu se zdravo stopalo plantarno flektira, a pri rupturi tetive stopalo se
ne pomakne. Takav bolesnik ne može stajati na prstima, a često ni pri djelomičnoj rupturi.
Liječenje u svježim slučajevima se izvodi kirurški. Može se liječiti i konzervativno u smislu
šestotjedne imobilizacije sa stopalima u ekvinusnom položaju. U zastarjelim slučajevima se
izvodi tenoplastika, rasterećenje i fizikalno liječenje.

Haglundova peta

Velike smetnje može uzrokovati morfološka varijanta tubera kalkaneusa (petne kvrge) pri
kojoj je jako visok i izvučen njegov stražnji gornji pol u obliku egzostoze te nastaju
mehanički uvjetovane upalne promjene oko Ahilove tetive. Stalni pritisak i trenje ruba cipele
uzrokuje upalu kože koja naprije otekne, a potom odeblja u obliku male polukugle koja strši
na lateralnoj strani pete. Slijedi upala burze, javljaju se boli, a zimi i poremećaji zbog
ozeblina. Javlja se u mlađih, pretežno ženskih osoba. Peta je otečena, proširena u stranu,
bolna na pritisak, a hod otežan. Liječi se ortopedskim ulošcima i obućom, a katkad kirurškim
zahvatom.

Sindrom tarzalnog kanala

Nervus tibialis prolazi ispod medijalnog gležnja na medijalnog strani stopalnog korijena kroz
koštano-vezivni tunel, canalis tarsi u kojem može biti komprimiran, što dovodi do kliničke
slike sindroma tarzalnog kanala. Uzroci mogu biti mehanički, hormonski, degenerativne
promjene, promjene na sluznim vrećama, tumori te sistemske bolesti. Kliničku sliku
karakteriziraju bol i parestezije pretežno u medijalnom dijelu tabana te žarenje, trnci i
mravinjanje u području palca te 2. i 3. prsta. Boli se mogu širiti proksimalno. Bolovi su češći
noću. Česta je hipestezija tabana i prstiju, a rjeđe su hiperestezije ili čak anestezija.
Forsirana everzija i dorzalna fleksija uzrokuju parestezije i boli. Liječenje se provodi
uklanjanjem poznatih uzroka bolesti. Konzervativno liječenje sastoji se u izbjegavanju
traumatizacije, imobilizaciji, primjeni ortopedskih uložaka i lokalnoj infiltraciji kortikosteroida

169
s anesteticima. Ponekad je potrebno kirurško liječenje u obliku dekompresije kanala
discizijom tetivnih dijelova kanala.

___________________________________________________________________________
_______________________________________

Cerebralna paraliza

Dječja moždana klijenut ili cerebralna paraliza uzrokovana je disfunkcijom mozga koja je
nastala prije završetka rasta i razvoja mozga. Oštećen je centralni motorni neuron, a
periferni je intaktan. Razlikujemo ove uzročne faktore: 1 prenatalni (infekcija trudnice), 2.
natalni i perinatalni (porođajna trauma) i 3. postnatalni (meningitis). Općenito se razlikuju
prirođena i stečena grupa oboljelih. Razlikujemo ove kliničke oblike prema učestalosti: 1.
spastični oblik, 2. miješani oblik, 3. atetoza, 4. ataksija i 5. atonija.

Spastični oblik najčešća je klinička manifestacija, a radi se o leziji velikog mozga s ispadom
funkcije piramidnih puteva. Mišićni tonus stalno je povišen jer je izgubljena sposobnost
inhibicije. To rezultira spastičnom uzetošću mišića. Na rukama su više zahvaćeni fleksori, a
na nogama pretežno aduktori i fleksori kuka, fleksori koljena i plantarni fleksori stopala.
Snaga spastičnog mišića je oslabljena. Prema zahvaćenosti ekstremiteta postoji podjela na:
1. tetraparezu, 2. triparezu, 3. diparezu (četiri uda, više donji), 4. paraparezu (noge), 5.
hemiparezu (ruka i noga) i 6. monoparezu.

Klinička slika spastične pareze sastoji se u ovome:

- gornji udovi: aduktorna kontraktura ramena, odnosno nadlaktice, s unutrašnjom rotacijom

nadlaktice, fleksija lakta uz pronatornu kontrakturu podlaktice s volarnom kontrakturom

šake uz ulnarnu inklinaciju, sa semifleksijom ili fleksijom prstiju uz aducirani i flektirani

palac.

- donji udovi: fleksoaduktorna kontraktura kuka (u ekstremnim slučajevima položaj škara),

fleksorna kontraktura koljena uz plantarnu kontrakturu (ekvinus) stopala eventualno s

popratnom pronacijom ili supinacijom. Može biti prisutna i unutrašnja ili vanjska rotacija

potkoljenice.

Nastupa torakalna hiperkifoza, odnosno lumbalna hiperlordoza. Pri mirovanju mišićni tonus je
manji, za razliku od tonusa pri pokušaju aktivnih ili pasivnih pokreta. Tada tonus znatno raste
uz prisutnost posturalnih abnormalnosti. Rast tonusa je razmjeran brzini pokreta.
Diferencijacija spastičnosti od rigidosti moguća je klinički: fenomen džepnog nožića prisutan
je kod spasticiteta, a fenomen olovne cijevi i fenomen zupčanika prisutni su kod rigidnosti.

Pri atetozi, radi se o leziji ekstrapiramidnog puta. Karakterizirana je poremećajem

koordinacije, s pojavljivanjem nevoljnih, nesvrsishodnih, prisilniih pokreta što se očituju pri
pokušaju aktivnih radnji ili vanjskim podražajem. Pojava ataksije upućuje na leziju malog
mozga i njegovih putova. Duboki senzibilitet je oštećen. Bolesnici stoje i hodaju na širokoj
osnovi, nesigurno balansiraju. Za atoniju je karakteristična hipotonija mišića. Pasivne kretnje
su moguće do bizarnosti, a aktivne vrlo oskudne. Česte su luksacije zglobova. Atonija pripada

170
i grupi sindroma “hipotonično dijete” (floopy baby) koji je inače različite etiologije – centralne
i periferne.

Liječenje može biti fizioterappijsko (Bobath, Vojta) i operacijsko (korekcije malpozicije i

ispravljanje deformiteta). Bit je operacijskog liječenja uravnoteženje mišićnog disbalansa uz
smanjenje priljeva štetnih aferentnih impulsa. U zadnje vrijeme primjenjuju se i injekcije
botulinum toxinuma (Botox).

Dječja paraliza ili poliomijelitis

To je bolest perifernog motornog neurona zbog koje nastaju flakcidne, mlohave kljenuti.
Naziva se i Heine-Medinovom bolešću. Uzročnik je jedan od tipova virusa poliomijelitisa koji
ulaze orofaringealnim putem. Proces se lokalizira u ganglijskim stanicama prednjih rogova
koji djelovanjem toksina budu destruirani ili sekundarno oštećeni. Funkcija motornih stanica
oštećena je trajno ili prolazno. Paralize su mlohave, praćene nestankom tetivnih refleksa, a
senzibilitet je očuvan. Opsežnost je različita, od monopareza do teških tetraplegija. Području
ortopedije pripada liječenje kirurškim metodama u tri skupine: transpozicijske operacije za
nadomještanje snage oslabljenog mišića, korektivne operacije – tenotomije, miotomije i
osteotomije i ankilozirajuće, odnosno stabilizirajuće operacije. Primjenjuju se ortoze.

Peronealna mišićna atrofija ili bolest Charcot-Marie-Tooth

Peronealna mišićna atrofija ili morbus Charcot-Marie-Tooth hereditarna je degenerativna

bolest ganglijskih stanica prednjeg roga kralješnične moždine, perifernih živaca pa i stražnjih
snopova kralježnične moždine. Karakterizirana je progresivnom simetričnom atrofijom
najčešće peronealnih, a zatim i malih stopalnih mišića te m. vastus medialisa. Počinje u
djetinjstvu. Razvijaju se pes equinovarus i excavatus te deformirani prsti uz bol i poremećaj
osjeta. U uznapredovalom stadiju zahvaćene su podlaktice i mali mišići šake uz razvoj
pandžaste šake. Ortopedsko liječenje se sastoji u primjeni korektivnih sadrenih udlaga i
ortopedskih pomagala. Na stopalu se radi triplex artrodeza. U liječenju se primjenjuje
medicinska gimnastika.

Progresivna mišićna distrofija (mb. Duchene)

Ovo je zloćudni oblik mišićne distrofije. Recesivna je bolest vezana uz spolni X kromosom.
Uočava se u ranom djetinjstvu, a bolesnici rijetko dožive više od 15-20 godina. Dijete
otežano ustaje iz čučećeg položaja (penje se po svojim natkoljenicama). Karakteristična je
simetrična vizualna pseudohipertrofija gastrocnemiusa i soleusa (nagomilavanje masnog i
vezivnog tkiva na listovima). Vrlo je često prva deformacija veći ili manji equinus stopala,
obično obostran. Kasnije se razvija fleksorna kontraktura kukova te zbog biomehaničkih
odnosa fleksorna kontraktura koljena. Bolesnik je sve ovisniji o invalidskim kolicima. U
liječenju se primjenjuje fizikalna terapija te primjena ortoza. Od ortopedskih zahvata rade se
operacije na mekim tkivima stopala (produženje Ahilove tetive) i stabilizirajuće operacije na
kralješnici.

Porođajna klijenut ramena

Zbog otežanog poroda, trakcije novorođenčetovih ruku, dolazi do oštećenja brahijalnog

pleksusa. Zahvaćeni su korijeni C5, C6 i katkad C7 (Erbova klijenut) te C8 i Th1 (Klumpekova
klijenut). Kod totalne kljenuti zahvaćeni su korijenovi C5-Th1. Kod Erbove klijenuti stupanj
oštećenja ide od prolazne klijenuti s kompletnim oporavkom do potpune klijenuti s
ireparabilnim oštećenjem. Odmah nakon rođenja ili ubrzo poslije toga dijete jednu ruku ne
upotrebljava normalno. Zbog paralize deltoideusa i supraspinatusa neizvediva je abdukcija.

171
Vanjski su rameni rotatori (infraspinatus i teres minor) paralizirani, a unutrašnji rotatori
očuvani te se ruka nalazi u unutrašnjoj rotaciji. Zbog paralize lakat je ekstendiran, a
podlaktica u pronaciji. Ako oporavak ne uslijedi brzo, stvara se kontraktura. Oporavak u
većine uslijedi unutar 5 mjeseci bez liječenja. Liječenje se sastoji od fizioterapije, a
eksploracija brahijalnog pleksusa poduzima se ako popravak ne nastupi unutar 3 mjeseca
života. Može se izvesti opuštanje mekih česti prednjeg dijela ramena kod kontrakture uz
proniranu podlakticu ili kasnije korektivna derotativna osteotomija humerusa i transfer
ramenih mišića. Kod Klumpekove kljenuti mali su mišići šake i fleksori prstiju paralizirani, a
podlaktica supinirana. Ponekad se pojavljuje i Hornerov sindrom. Kirurški zahvati i ortoze su
bezuspješni. Kod totalne klijenuti klinički postoji klijenut ramena i cijele ruke.

1. ''Tipični'' položaji zgloba?

- 0° položaj – svi zglobovi u početnom položaju, stojećem ili ležećem

- fiziološki položaj – u kojem su sve zglobne strukture jednako relaksirane
- srednji položaj – u kojem zglobna čahura može primiti najviše tekućine
(intraartukilarno krvarenje ili upala)
- funkcionalni položaj – u kojem zglob najbolje obavlja određenu funkciju (artrodeza)
- antalgični položaj – u kojem je zglob najmanje bolan

2. Kontraktura, ankiloza, nestabilnost, blokada, krepitacija,

škljocaj?

Kontraktura je smanjenje ili ograničenje kretnje zgloba (fleksijske, ekstenzijske, u položaju

adukcije, abdukcije, unutarnje ili vanjske rotacije).
Ankiloza je stanje kada nema nikakve pokretljivosti u zglobu (prirođena ili stečena). Ako je
na rtg. snimci vidljiva koštana pregrada tada je riječ o koštanoj ankilozi. Ako je zglob
nepokretan, a na rtg. se to ne vidi tada govorimo o fibroznoj ankilozi.
Nestabilnost označava nenormalnu gibljivost zglobova (u svim smjerovima – neuropatski ili
u jednom smjeru. Nenormalna gibljivost svih zglobova naziva se artrohalaroza.
Blokada je zapreka kretnji zglobu uzrokovana mehaničkim razlogom u samom zglobu.
Krepitacija je zvučni fenomen koja može biti intraartikularna, periartikularna ili
ekstraartikularna.
Škljocaj je mnogo intenzivniji zvučni fenomen od krepitacija.

3. Mjerenja u kliničkom pregledu?

Svrha mjerenja je objektivizacija opsega zglobova i ekstremiteta radi potvrde patološkog

nalaza te praćenja toka liječenja. Mjerimo opseg i duljinu.
Na gornjem ekstremitetu mjerimo opseg nadlaktice 10 i 15cm iznad lakta (orijentir – lateralni
epikondil); opseg podlaktice 10 i 15cm ispod lakta (isti orijentir); opseg lakta preko

172
olekranona; opseg ručnog zgloba – u visini stiloideusa. Na nozi mjerimo opseg natkoljenice
10 i 15cm iznad koljenske zglobne pukotine; opseg koljena – preko patele; opseg
potkoljenice – na najširem mjestu, 10 i 15cm iznad medijalnog maleola; opseg nožnog
zgloba mjeri se u visini maleola.
Pri mjerenju duljine ekstremiteta razlikujemo anatomsku i kliničku duljinu. Anatomska duljina
je stvarna duljina bez obzira na položaj zglobova. Klinička duljina označuje funkcionalnu
dužinu ekstremiteta kada se uzima u obzir položaj zglobova (npr. kontraktura).
Duljinu ruke mjerimo od akromiona do srednjeg prsta; nadlaktice od akromiona do radijalnog
epikondila humerusa; podlaktice od lateralnog epikondila humerusa do stiloidnog nastavka
radiusa.
Anatomska duljina noge je od velikog trohantera do lateralnog maleola. Klinička duljina noge
je od SIAS do medijalnog maleola. Natkoljenica se mjeri od velikog trohantera do lateralne
zglobne pukotine koljena; potkoljenice od lateralne pukotine do lateralnog maleola.

4. Specifične dijagnostičke procedure?

Tu spadaju: slojevno snimanje (tomografija), kontrastna radiografija, CT, MR, scintigrafija

kosti, ultrazvuk, artroskopija, EMG, ENG, kompjuterizirana kolor-termografija, denzitometrija
kosti, biopsija i citološka punkcija.
Tomografija – oštro prikazuje patološke promjene kosti na određenoj dubini. Pogodna za
kralješnicu.
Kontrastna radiografija – kontrastno sredstvo se inicira u šupljine koje se onda prikazuju.
Artrografija (zglob), mijelografija (leđna moždina), radikulografija (korjenovi spinalnih živaca),
arteriografija, venografija, limfangiografija.
CT – radiološka metoda kojom se tijelo snima poprečno pod željenim kutom i prenosi na
računalo. Vide se kosti, ali ne i meke česti. Pogodan za prikaz spinalnog kanala, zdjelice,
tumora kosti. Postoji i 3D-CT kojom se dijagnosticiraju tumori, displazije kuka, komplicirane
frakture.
MR – metoda kojom se prikazuju svi presjeci ljudskog tijela od 0 do 360° pomoću interakcije
magnetskog polja. Prikaz tijela je u računalu. Mogu se prikazati meke česti. Služi za dg:
tumora kostiju i mekog tkiva, avaskularne nekroze, infekcija lokomotornog sustava, ozljeda
mišića i tetiva, avulzijskih ozljeda. MR je kontraindiciran kod metalnih stranih tijela u
organizmu.
Scintigrafija kostiju – snimka pomoću radionuklida (tehnecij, galij). Dg. kod: akutni
osteomijelitis, aseptična nekroza, koštani tumori, prijelomi, labava endoproteza.
Dijagnostički ultrazvuk – pretrage kože, potkožja, mišića, fascija, tetiva, ligamenata, burzi,
krvnih žila, živaca, mekih česti. Posebna važnost kod prirođenog iščašenja kuka (rtg. ne vidi
promjene do 4 mj. – hrskavica). Kod kralješnice moguće je vidjeti degenerativne promjene na
IVD-u – protruzije i ekstruzije.
Artroskopija – endoskopska metoda kojom se artoskop uvodi u zglob. Nužna asepsa.
Izvode se 2 pristupa (incizije) dužine do 10mm: u jednu se uvodi endoskop u drugu
instrument. Zglob se puni tekućinom kako bi se stvorio prostor za pregled i operaciju. Slika

173
se iz koljena prenosi na monitor pomoću kamere. Dg: ozljede ili bolesti intraartikularnih
struktura.
EMG i ENG – metode za dijagnostiku neuromuskularnih bolesti. EMG: razlikovanje
neurogene pareze i mišićne atrofije, razlikovanje neurogene pareze i inaktivitetne atrofije
mišića, reflektorno uzrokovana imobilizacija zbog boli, psihogene kljenuti, procjena funkcijske
sposobnosti mišića. ENG: visina lezije, vrsta oštećenja, mjerenje brzine provodljivosti,
oštećenja živca kod kanalikularnih sindroma.
Kompjuterizirana kolor-termografija – infracrveni prijamnik konvertira elektromagnetsku
toplinsku energiju koja zrači iz tijela u elektronske videosignale. Dg: kanalikularni sindromi,
bolesti krvnih žila, sindromi prenaprezanja, sindromi prednje koljenske boli, deformacije u
vidu skolioze i kifoze.
Denzitometrija kosti – određuje se koštana masa ispitivane osobe u odnosu na populaciju.
Dg: osteoporoza.
Biopsija i citološka punkcija – dg. tumora i tumorima sličnih tvorbi.

5. Ortopedski operacijski zahvati (nabrojati samo specifične

ortopedske zahvate)?

Repozicija – zahvat kojim se izvodi namještanje prelomljenih dijelova kosti ili iščašenih
zglobova; dijele se na zatvorene i otvorene (operativno); kod repozicije prijeloma kosti
najprije se prelomljeni dijelovi kosti stavljaju u položaj svoje normalne osi te se daje normalni
oblik prelomljenom dijelu uda. Tada se ekstenzijom ili kontraekstenzijom prelomljeni dijelovi
dovode u normalan položaj (transkeletalna ekstenzija po Codivilli); po repoziciji iščašenog
zgloba bitna je također ekstenzija; nakon uspješne repozicije slijedi kraća ili duža
imobilizacija.
Sadrenje – sadreni povoji služe za: za imobilizaciju određenog dijela lokomotornog sustava,
za fiksiranje i ispravljanje deformacije u korigiranom položaju, za opterećenje ili ekstenziju
jednog dijela tijela, za ispravljanje deformacije ili krivog položaja određenog dijela tijela.
Operacije na tetivama: šavovi tetiva; tenotomije (presijecanje tetive – supkutane i otvorene
radi produžavanja); skraćivanje tetiva; translokacija tetive; transpozicija tetiva i mišića (tetiva
zdravog mišića se pričvrsti za tetivu ozlijeđenog); transplantacija tetive (autoplastična – tetiva
m.palmaris longusa i m.plantarisa ili anaplastična – umjetni materijal).
Operacije na kostima: trepanacija kosti i sekvestrektomija (trepanacija = bušenje;
sekvestrektomija = otklanjanje sekvestara); osteotomija (operativno prerezivanje kosti –
ravne, polukružne, klinaste, u obliku slova Z ili slova V); osteosinteza (spajanje i učvršćivanje
koštanih fragmenata materijalom od specijalne vrste čelika ili legura); transplantacija kosti
(presadak najčešće s ilijačne kosti; primjena koštanih morfogenetskih proteina – BMP –
služe za oplemenjivanje koštanog presatka); resekcija, produženje i skraćivanje.

174
Operacije na zglobovima: punkcija zgloba (tanjom ili širom iglom ili troakarom); artrotomija
(otvaranje zgloba); kapsulotomija (prerezivanje fibrozne zglobne čahure); sinovektomija
(odstranjivanje sinovijalne zglobne membrane); artroliza (zahvat kojim se nastoji vratiti
zglobu pokretljivost presijecanjem svih priraslica i zaraslica); debridement (čišćenje zgloba
odstranjivanjem koštanih izraslina i izravnavanjem zglobnih tijela i sl.); resekcija zgloba
(odstranjenje proksimalnog i distalnog dijela zgloba); otvorena repozicija zgloba (otvara se
zglob i namještaju se zglobna tijela – luksacija – habitualna i luxatio inveterata – zastarjela);
artrodeza – zahvat kojim se izvodi ukočenje nekog zgloba – ankiloza); artroplastika (novi
zglob).
Amputacije i egzartikulacije (odstranjenje cijelog ili dijela uda u zglobu).
Operacije na živcima: dekompresija živca, neuroliza, šivanje, premještanje, resekcija i
transplantacija živca.
Operacije na krvnim žilama: podvezivanje arterije, anastomoze, embolektomija, operacija
varikoziteta, liječenje limfadenoma.
Operacije na koži: transkutani i intrakutani šav, transplantati.

6. Greške pri sadrenju (komplikacije liječenja gipsom)?

To su: poremećaji u krvotoku uda zbog pritiskivanja sadrenog zavoja na krvne žile, oteklina,
posljedična nekroza, dekubitus, bol, pareza ili paraliza, parestezije, poremećaji motiliteta,
edem.

7. Osteogenesis imperfecta?

Definicija: to je skupina genetskih i biokemijskih sindroma vezivnog tkiva s izraženim

defektom zbog abnormalnosti kolagena.
Etiologija: genetski – abnormalnost tip 1 kolagena pa se stvara kost s tankim kortikolisom i
manjkom spužvaste kosti.
Klasifikacija: prema Sillenceu 4 tipa – temelji se na kliničkim posebnostima i nasljeđu.
Klinička slika: na licu trokutasti izgled s bjeloočnicama plave boje i promjenama na zubima;
mišići su hipotonični, izražen opći laksitet zglobova; bolesnici skloni razvoju modrica i
spontanim prijelomima; ''začarani krug'': prijelom – imobilizacija – osteoporoza – novi
prijelom.
Liječenje: što kraća imobilizacija prijeloma, prevencija novih. Koriste se udlage/ortoze i
fizikalna terapija (jačanje mišića i kontrolirana vertikalizacija). Kirurško – osteotomija s
fiksacijom intramedularnim čavlom.

8. Ahondroplazija, osnovne značajke?

175
Definicija: To je jedna od najčešćih osteohondrodisplazija (OHD). Radi se o ortopedsko –
neurološkoj bolesti. Karakterizirana je niskim rastom i kratkim udovima.
Etiologija: dolazi do spontane mutacije gena (genetski uvjetovana bolest); poremećaj se
nalazi u ploči rasta i to u zoni proliferacije hrskavičnih stanica, koja je manjkava zbog
primarnog genetskog poremećaja.
Klinička slika: bolest se otkriva pri rođenju ili tijekom prve godine života. Djetetova dužina
pri rođenju je 47cm. Povećan je opseg glave zbog prominencije frontalnih dijelova lubanje,
korijen je nosa udubljen, srednji dio lica hipoplastičan, mandibula izbočena. Dalje imamo
nizak rast, disproporcija trupa i udova, udovi skraćeni u proksimalnim dijelovima (rhizomelski
tip), prisutni kožni nabori. Kada dijete počne sjediti javlja se torako-lumbalna kifoza i
pojačana lumbalna lordoza zbog fleksijske kontrakture kuka. U odrasloj dobi visina ne prelazi
130cm. Zglobna hrskavica nije oštećena.
Dijagnostika: ultrazvuk i rendgen (potvrđuje kliničku sliku).
Ortopedski problemi: poremećaji vezani za kralješnicu, neurološki ispadi, varusna
deformacija potkoljenice.
Ostali simptomi: upale srednjeg uha, respiracijske tegobe, IQ normalan.
Liječenje: korektivna osteotomija ako je prisutan varus položaj potkoljenica.

9. Rahitis, osnovni pojmovi?

Definicija: Rahitis je metabolička bolest kosti u rastu koju određuje nedovoljna mineralizacija
koštanog matriksa zbog poremećaja koncentracije kalcija i/ili fosfora u ekstracelularnoj
tekućini ili poremećaja metabolizma vitamina D. Nastaje na epifizama. Ako se javlja u
odrasloj dobi zove se osteomalacija.

176
Etiologija: razni uzroci – hipovitaminski rahitis, nasljedni na vitamin D rezistentni rahitis i
stečeni na vitamin D rezistentni rahitis.
Hipovitaminski rahitis (HR)
Etiologija: nedovoljno izlaganje ultraljubičastom svijetlu, nedovoljan unos vitamina D i
kalcija, prijevremeno rođeno dijete (nema rezerve kalcija), blizanačka trudnoća (nedovoljan
donos kalcija i vitamina D).
Klinička slika: deformacije na kostima; kraniotabes – omekšanje parijetalne i okcipitalne
kosti koja se na pritisak uvija poput stolnoteniske loptice. Dalje imamo zadebljanje na
spojevima rebara i hrskavice (''rahitična krunica''), zadebljanja u području zapešća i gležnja,
četvrtast oblik lubanje, pectus carinatum, kifoza, varusna deformacija, hipotonija mišića
trbuha (''žablji trbuh'').
Dijagnostika: rendgen i laboratorijski nalazi.
Liječenje: medikamenti (kalciferol) i ortopedsko – kirurške korekcije iskrivljenja, korektivna
osteotomija.
Hipofosfatemija ili fosfatni dijabetes
Etiologija: nasljedna spolno vezana bolest metabolizma fosfata izazvana smanjenom
reapsorpcijom fosfata u tubulima bubrega. U djece se očituje kao vitamin D rezistentni
rahitis. Dijagnosticira se u drugoj godini života. Koncentracija fosfata u krvi je snižena, a u
mokraći povišena.
Klinička slika: angularne deformacije – crura i genua vara.
Liječenje: visoke doze kalcitrola i anorganskih fosfata. Liječenje prijeloma i deformacija,
korektivna osteotomija vanjskom ili unutrašnjom fiksacijom.
Renalna osteodistrofija ili renalni rahitis
Definicija: Skup koštanih metaboličkih bolesti složene patogeneze izazvanih kroničnim
zatajivanjem bubrega. Većina bolesnika na dijalizi.
Može se javiti u obliku sekundarnog hiperparatireoidizma, osteomalacije, u obliku tzv. ''mrtve
kosti'' radi intoksikacije aluminijem te kombinaciji navedenog.
Česta komplikacija su kanalikularni sindromi (sindrom karpalnog kanala). Ortoped liječi
deformacije, prijelome i kanalikularne sindrome.

10. Reumatoidni artritis?

Definicija: To je kronična progresivna sistemna bolest vezivnog tkiva.

Etiologija: nije u potpunosti razjašnjena – poremećaji imunosti, nasljeđe, infekcije i alergije.
Opis: Glavna manifestacija je upala – sinovitis s eksudatom u jednom ili više zglobova. Zbog
dobre vaskularizacije dolazi do promjena na sinovijalnoj membrani koja postepeno počinje
prodirati u zglob (panus). Panus progresivno raste od periferije prema sredini hrskavice
zauzimajući čitavu površinu zgloba. Prianja uz hrskavicu, erodira ju i spaja se s panusom
suprotne hrskavice te u zglobu stvara priraslice. Stvara se granulacijsko tkivo koje razara

177
kost i hrskavicu. Najprije se stvara fibrozna, a potom koštana ankiloza. Mišići atrofiraju zbog
upale i inaktiviteta. Dolazi do deformacija zglobova.
Klinička slika: početak bolesti neprimjetan – subakutan ili akutan s povišenom
temperaturom. Prvi karakterističan znak je jutarnja zakočenost. Osoba teško pokreće prste
(kao da su odebljali i ukočeni). Otežana je funkcija zgloba. Ako se upalni mehanizam
odigrava na donjim udovima tada imamo nespretno i otežano hodanje, poteškoće s
ustajanjem. Uz upalu ide i atrofija mišića, popušta tetiva i zbog toga nastaju deformacije na
zglobovima koji u konačnici postaju ankilozirani. Bolest je praćena fazama pogoršanja i
smirenja.
Liječenje: medikamentno (nesteroidni antireumatici, kortikosteroidi, citostatici, soli zlata),
funkcionalno (prevencija devijacija i deformacija, jačanje oslabljenog mišićja statičkim
vježbama uglavnom – fizikalna terapija) i operativno (artroplastika, sinovektomija,
osteotomija i artrodeza).

11. Objasniti pojmove ''poremećaj rasta'' i ''poremećaj razvoja''?

Rast označava procese kvantitativnog povećanja veličine dimenzija i mase jedinke u cjelini ili
pojedinih njezinih dijelova. Razvoj označuje kvalitativne promjene koje se zbivaju zbog
sazrijevanja funkcije i struktura pojedinih organa ili sustava.
U vezi s rastom imamo hipertrofiju (povećana veličina), hipotrofiju (smanjena veličina
stanice, organa ili tkiva) i atrofiju (promjena u tkivu ili organu zbog smanjenja broja ili
veličine stanica.
Poremećaji razvoja su hiperplazija (pojačani razvoj tkiva, organa, organizma), hipoplazija
(slabiji razvoj) i aplazija (nedostatak tkiva, organa ili dijela tijela zbog nemogućnosti da se
razvije).
Ageneza označuje potpuni nedostatak dijelova tijela. Amelija – urođeni nedostatak nekoliko
ili svih udova. Hemimelija – nedostatak medijalnog ili lateralnog dijela uda. Phacomelija –
nedostatak proksimalnog dijela uda, pa se čini kao da se šaka ili stopalo neposredno
nastavljaju na trup, odnosno na područje ramena ili kuka. Aherija je urođeni nedostatak
ruke, a apadija stopala.
Anomalije:
- malformacija – anomalija koja nastaje kada je osnova organa ili dijela organa (tijela)
defektna (poremećaj gena)
- deformacija – anomalija oblika ili položaja dijela tijela koja je uzrokovana mehaničkim
čimbenicima
- displazija – anomalija u morfogenezi i defekt diferencijacije tkiva (dizostoza =
anomalija jedne kosti; osteohondrodisplazija = opći poremećaj rasta i razvoja)
- disrupcija – morfološki defekt koji nastaje kao rezultat djelovanja egzogenih
čimbenika na organ u ranome razvojnome procesu (koji je započeo normalno)
- multipli morfološki defekti – kombinacija navedenog = sindrom
- sekvencija – višestruki defekt uzrokovan jednim čimbenikom (mehanički ili primarno
morfološki (artrogripoza).

178
12. Osteomijelitis

Definicija: to je upala ili infekcija kosti koja može biti specifična (uzrok tbc., lues, tifus) ili
nespecifična (akutni hematogeni, akutni egzogeni ili kronični osteomijelitis).
Akutni hematogeni oblik
Najčešće nastaje kao posljedica sepse. Infekcija se lokalizira u metafizama dugih cjevastih
kostiju. Kroz Haversove kanale ona se širi prema periostu koji se odigne i tako nastaje
subperiostni apsces. Dijelovi kortikolisa prekidaju vezu sa svojom cirkulacijom, gube
prehranu i nekrotiziraju. Stvara se granulacijsko tkivo, a neprehranjeni dio kosti se demarkira
i oblikuje u sekvestar (nova kost, tzv. sarkofag).
Klinička slika: dojenče u prvim mjesecima nema odgovarajuću imunost, majčina su
protutijela u stalnom padu. Malo dijete tek nakon dvije godine može odgovoriti adekvatno na
infekciju: visoka temperatura, opće loše stanje, toplina i oteklina. U dječjoj i mladenačkoj dobi
nema izravne cirkulacije u području metafize i epifize. Infekt se širi prema dijafizi i nastaju
osteolitička žarišta (zglob kuka je izuzetak – infekt može prodrijeti u sam zglob jer se dio
metafize nalazi unutar zglobne čahure). U odrasloj dobi ovaj oblik osteomijelitisa je rijetkost
zbog toga što postoji čvrsti spoj periosta i kosti. Ako se pojavi može priječi u sekundarni
kronični oblik.
Dijagnostika: lokalni nalaz, klinička pretraga, laboratorij, rendgen (sarkofag i sekvestar),
scintigrafija i biopsija.
Liječenje: konzervativno (antibiotici, povećati imunost – gamaglobulini) i kirurški (kod
apscesa – incizija, ispiranje antisepticima i otvoreno liječenje; kod sekvestara – odstraniti svu
mrtvu kost, temeljita toaleta žarišta, ispiranje antisepticima, drenaža, antibiotici). Preporuča
se mirovanje – oboljeli ud se elevira ili eventualno imobilizira.
Akutni egzogeni oblik
Infekcija nastaje izravnim kontaktom s uzročnikom, najčešće zbog traume (posttraumatski
osteomijelitis).
Etiopatogeneza: čimbenici rizika – obrambeni sustav i kontaminacija rane bakterijama,
lokalni faktori, vrste prijeloma, vrsta i trajanje kirurškog zahvata, operacijska dvorana,
operacijski tim, operativna tehnika. Uzročnici: stafilokok aureus, proteus, escherichia coli,
pseudomonas, streptokok, klebsiella, enterokoki.
Klinička slika: opći znakovi (povišena temperatura, leukocitoza, ubrzana sedimentacija),
lokalno – crvenilo, edem, toplina i bol.
Dijagnostika: rendgen pokazuje promjene tek nakon 2-3 tjedna, destruktivne i proliferativne
promjene i seksestari.

179
Liječenje: svrha je spriječiti prijelaz akutnog u kronični osteomijelitis. Primjenjuju se
antibiotici, mirovanje s elevacijom, otvaranje žarišta i toaleta, incizija, debridement te stabilna
osteosinteza s vanjskim fiksatorom.
Sekundarni kronični osteomijelitis
Posljedica je neizliječenog akutnog osteomijelitisa. Dugotrajan je i sklon recidivima. Klinički
se ne razlikuje od akutnog oblika (može biti prisutna fistula).
Liječenje: isto uz spongioplastiku – transplantacija spongioze (stvara se nova kost).
Primarno kronični osteomijelitis
Kod povoljnih imunoloških odnosa i infekcije doći će samo do lokalne upale i infekcije. Dvije
vrste: Brodiev apsces i sklerozirajući osteomijelitis.
Brodiev apsces se pojavljuju u djece i mladeži. Lokaliziran na području metafiza. Klinički
imamo bol noću, hidrops, kronična upala. Liječi se toaletom žarišta i spongioplastikom.
Sklerozirajući osteomijelitis razvija se u dijafizi dugih kostiju. Klinička slika atipična,
kronična upala, sklerozacija. Liječenje: radikalno odstranjenje promijenjene kosti i
spongioplastika.

13. Peronealna mišićna atrofija

Naziva se još Morbus Charcot-Marie-Tooth.

Definicija: To je nasljedna bolest karakterizirana degenerativnim procesom ganglijskih
stanica prednjeg roga leđne moždine, perifernih živaca pa i stražnjih rogova leđne moždine.
Klinički: polagana progresivna atrofija najčešće peronealnih mišića, zatim malih mišića
stopala te vastus medialisa. Obično se javlja u djetinjstvu. Razvijaju se pes equinovarus i
excavatus, deformacija prstiju, bol, poremećaj osjeta. Gubi se ahilov refleks, kasnije i
patelarni. U uznapredovalom stadiju zahvaćene su podlaktice i mali mišići šake (pandžasta
šaka).
Liječenje: korektivne sadrene udlage, ortopedska pomagala; deformacije stopala ispravljaju
se operativno u smislu stabilizacije stopala (tripleks-artrodeza). Važna je rana rehabilitacija –
pasivne, potpomognute i aktivne vježbe.

14. Artrogripoza, artrohalaroza?

Definicija: Artrogripoza ili multipla kongenitalna kontraktura je pri rođenju vidljivo stanje
ograničenja pokretljivosti zglobova u vrlo raznolikih bolesti.
Zbog toga što se artrogripoza javlja u sklopu mnogih drugih bolesti potrebno je ustanoviti
zahvaćenost ostalih organa (osim kontrakture zglobova). Ako su zahvaćeni isključivo
zglobovi tada se radi o amyoplasii i distalnom obliku artrogripoze. Ako je zahvaćen i CNS
tada govorimo o meningomyeloceli ili nekom kromosomskom poremećaju. Do danas je
uočeno da postoji više od 150 bolesti u kojih imamo kliničku sliku artrogripoze.

180
Amyoplasia congenita (arthrogryposis multiplex congenita)
To je najčešći oblik artrogripoze.
Definicija: Amyoplasia je neprogresivna prirođena bolest koja je određena slabo razvijenim i
kontraktnim mišićima, simetričnim položajem udova, deformacijom zglobova i zadebljanom
zglobnom čahurom.
Etiologija: nije poznato. Multifaktorski uzroci – virus, teratogeni, metabolički, lokalni
intrauterini faktori.
Patofiziologija: nabrojeni faktori uzrokuju privremenu fetalnu paralizu i kasniji izostanak
pokreta fetusa što nazivamo fetalna akinezija. Dalje slijedi hipoplazija mišića, izostanak
pokreta i multiple kontrakture zglobova. Dva tipa: neuropatski (u 90% slučajeva) i miopatski
(podsjeća na mišićnu distrofiju).
Klinička slika: opaža se pri rođenju. Imamo zahvaćenost svih ekstremiteta s karakterističnim
simetričnim položajem. Rameni zglob je aduciran i u unutrašnjoj rotaciji, lakat je u ekstenziji,
ručni zglob u položaju fleksije i ulnarne devijacije. Kukovi su u fleksiji, abdukciji i vanjskoj
rotaciji, koljena su fiksirana u fleksiji ili u hiperekstenziji, stopala u položaju pes
equinovarusa. Dalje imamo izrazito smanjenu mišićnu masu i nedostaju spontani pokreti
(refleksi).
Liječenje: svrha – postići najbolju pokretljivost zglobova i/ili ostvariti položaj zgloba povoljan
za funkciju udova. Sastoji se od rehabilitacije (pasivne vježbe) i lagana plastična udlaga.
Kirurško liječenje na stopalima da se omogući hod. Na kukovima i koljenima riješiti
kontrakturu. Na gornjim ekstremitetima zahvati tako da jedan ekstremitet bude uporabljiv za
samoprehranu (lakat u fleksiji), a drugi za higijenske potrebe (lakata u ekstenziji).
Artrohalaroza
Opis: Zglobovi su pokretni više od uobičajenih granica pokretljivosti, što se naročito vidi pri
ekstenziji koja se dade izvesti prekomjerno. Intenzitet bolesti može varirati. Ponekad se
teško razlikuje od konstitucionalne labavosti zglobova.
Klinički: mlohavost zglobova i elastičnost kože koja se dade prekomjerno odizati od podloge
da se opet retrahira. Dalje imamo bizarnost kretnji kao najuočljiviju oznaku.
Liječenje: izraženi oblici bolesti koji se lako subluksiraju ili luksiraju i stoga se najčešće
provodi fizikalna terapija.

15. Juvenilne osteohondroze?

Definicija: juvenilne osteohondroze su poremećaji enhondralne osifikacije (hodrogeneza,

osteogeneza) u prethodno normalnom razvoju sekundarnih središta osifikacije (epifiza,
apofiza, ploča rasta).
Sekundarna središta osifikacije spajaju se s primarnima u različitim razdobljima života sve do
potpune koštane zrelosti. Sekundarno središte osifikacije razlikuje se po tome je li pokriveno
zglobnom hrskavicom i služi kao zglobna površina (caput femoris) ili služi kao hvatište tetiva i
ligamenata i nije pokriveno zglobnom hrskavicom (tuberositas tibiae).

181
Poremećaj u normalnom razvoju može se pojaviti na svim mjestima gdje se zbiva
enhondralna osifikacija. Najčešće zahvaćeni su: glava bedrene kosti (Legg-Calve-
Perthesova bolest), tuberositas tibiae (mb. Osgood-Schlatter, mb. Blount), čunasta kost
stopala (Köhlerova bolest), glavice metatarzalnih kostiju (Freibergova bolest), apofiza
kalkaneusa (Severova bolest).
Podjela:
1. Zglobne osteohondroze
a. Primarne – zahvaća zglobnu i epifiznu hrskavicu
b. Sekundarne – zahvaća zglobnu i epifiznu hrskavicu kao posljedica avaskularne
nekroze pripadajuće kosti
2. Izvanzglobne osteohondroze
a. Na hvatištima ligamenata
b. Na mjestima pritiska i vlaka
3. Osteohondroze ploče rasta
Patofiziologija: mehanička (traumatska) podloga, konstitucija, nasljeđe, lokalne anatomske
posebnosti.
Klinička slika: bol, znakovi upale, oteklina, poremećaji hoda, ograničeni pokreti i funkcija
zahvaćenog dijela lokomotornog sustava.
Dijagnostika: rendgen, ultrazvuk (izljev, fragmentacija), MR (pokazuje hrskavicu),
scintigrafija (ishemija).
Liječenje: kratkoročno – smanjiti bol i vratiti izgubljenu funkciju; dugoročno – sprječavanje
deformacija. Cilj: smanjiti djelovanje mehaničkog čimbenika. Primjenjuju se razne
imobilizacijsko-rasteretne ortoze i operacija (korektivna osteotomija).

16. Specifičnosti pregleda ortopedskog bolesnika?

Dijagnoza ortopedskog bolesnika ne može se odvojiti od opće kliničke dijagnostike. Ipak je

ortopedski bolesnika na neki način specifičan budući da sustav za kretanje tvori funkcionalnu
cjelinu (promjena jednog djela uzrokuje promjene na drugom). Potrebno je imati na umu da
se na sustavu za kretanje nerijetko pojavljuju i očituju znakovi bolesti koji tek sekundarno
imaju ortopedski karakter. Provodi se anamneza, klinički pregled, inspekcija, palpacija,
rendgen, specifične pretrage.
Klinički pregled se sastoji od općeg stanja (status praesens) i lokalnog (status localis).
Redoslijed pregleda: inspekcija, palpacija, mjerenje opsega pokreta, mjerenje opsega udova
i zglobova.
Inspekcija se provodi u stojećem stavu i pri kretanju. U stojećem položaju promatramo
prokrvljenost sluznice, trofiku mišića (kod pareze i paralize konture mišića su izbrisane, a kod
spazma oštre), konstituciju, uhranjenost, držanje tijela (kralješnica), oblik prsnog koša,
rebarne lukove, angularne deformitete. Pri kretanju procjenjujemo funkcionalnu sposobnost
muskulature i pokretljivost. Posebnu pažnju obratiti na šepanje, kao najfiniji dijagnostički
znak bolest lokomotornog sustava.
Palpacija se također obavlja u mirovanju i pri pokretu. U mirovanju palpiramo kožu (turgor,
temperatura, elastičnost), potkožno tkivo (odebljanja, edem, fluktuacije), limfne čvorove.
Pregledava se vaskularni sustav, mišići, živci (refleksi, senzibilitet, bolne točke), kost i

182
pokosnica (bol), zglobovi (toplina, izljev, zadebljanja). Pri pokretu bit su pregleda pasivne
kretnje zglobova.
Zatim se pristupa mjerenjima.

17. Degenerativne bolesti zglobova

Definicija: Degenerativne promjene zglobne hrskavice koje zatim uzrokuju patološke

promjene i na ostalim dijelovima zgloba prije ili poslije očituju se bolima i oštećenom
funkcijom zgloba, nazivaju se artrozama ili osteoartrozama.
Simptomi se obično razvijaju kada kemijske i mehaničke promjene zglobne hrskavice
uzrokuju sinovitis, tj. upalu. Promjene se razvijaju lokalno. Degenerativni procesi u zglobu se
pojave i napreduju zbog nerazmjera između opterećenja i podnošenja tih opterećenja od
zglobne hrskavice. Postoje primarne i sekundarne artroze. Primarne – uz normalno
opterećenje postoji slabost hrskavice nepoznata uzroka. Sekundarne – uz normalnu
hrskavicu postoji preopterećenje (zbog traume, nesukladnosti zglobnih tijela, metaboličkih,
endokrinih i upalnih bolesti).
Hijalina zglobna hrskavica (debela tek nekoliko milimetara) može podnositi maksimalna
opterećenja koja su i nekoliko puta veća od tjelesne težine. To je moguće zbog
hidroelastičnog sustava, tzv. ''sistema pumpe''. Prilikom opterećenja istiskuje se voda iz
matriksa i ulazi u sinovijski prostor, a pri rasterećenju voda se usiše natrag u matriks. Za ovaj
mehanizam odgovoran je hrskavični matriks, a njega sintetiziraju hondrociti. Preduvjet za
održavanje strukturalnog integriteta hijaline hrskavice jest ujednačen metabolizam matriksa.
Prvo korak u degeneraciji matriksa je u fizikalnoj preopterećenosti mreže kolagenskih niti
uzrokovanih nefiziološkim udarnim preopterećenjem. Pucanje kolagenske mreže pobuđuje
proteoglikane i omogućuje im neograničeno zasićenje vodom, što uzrokuje uništenje
hidroelastičnog sustava. Budući da zbog gubitka kvalitete matriksa granica tolerancije
hrskavice bude prekoračena, vrijeme kada biokemijska-biofizikalna faza prelazi u zamorom i
kidanjem (''wear and tear'') artrozu može se odrediti kvocijentom tolerancije (kvaliteta
matriksa kroz fizički stres). Negativan kvocijent tolerancije uzrokuje razvoj artroze (stres je
veći nego što to kvaliteta matriksa može podnijeti).
Ove promjene treba razgraničiti s tzv. ''starenjem hrskavice'' koje uključuje: povećanu
pigmentaciju, smanjenu hidrataciju, nepravilnost hrskavične površine, smanjenu otpornost
hrskavice na smična naprezanja, tj. brži zamor hrskavice.
Artrotskim procesom pretežno su zahvaćeni donji ekstremiteti i kralješnica (zbog
opterećenja). Artrotski proces je polagano progresivan. Zglobna se hrskavica stanjuje
(može i nestati), sklerozira, na rubovima zgloba nastaje koštano bujanje, odnosno stvaraju
se osteofiti. Ako je preopterećenje preveliko stvaraju se ciste (detritus-ciste). Sve ove
promjene dovode do deformacije na zglobu. Primarno nema promjena na zglobnoj čahuri, ali
s vremenom nastaje zadebljanje i skvrčavanje zglobne čahure.
Klinički simptomi: bol, ograničena pokretljivost (kontraktura), deformacije zglobova,
krepitacije u zglobu pri pokretima, osjetljivost na palpaciju, nestabilnost zgloba i hipotrofija,
atrofija mišića.
Dijagnostika: radiološki se vidi suženje zglobnog prostora, sklerozacija, zone prejakog i
smanjenog opterećenja, odnosno zone degeneracije i regeneracije. Vide se također i

183
osteoporotične promjene i cistične šupljine te osteofiti. Konačna slika – deformacije
zglobova. U dijagnozi se primjenjuje još i scintigrafija (pregradnja i metabolička aktivnost),
MR, laboratorij.
Liječenje: sastoji se u smanjenju bolnosti i spazma mišića, poboljšanju funkcije, sprečavanju
kontraktura i osposobljavanja za dnevni život. Ono je medikamentno, fizikalno i kirurško.
Medikamentno – antireumatici, analgetici i miotonolitici. Lokalno se primjenjuju anestetici i
kortikosteroidi te hijaluronska kiselina (koljeno). Fizikalna terapija uključuje hidroterapiju,
elektroterapiju i kineziterapija (rasteretne vježbe te jačanje stabilizatora zgloba). Kirurško
liječenje: palijativno (toaleta zgloba, ne uklanjaju uzrok – sinovektomija), kauzalno –
ispravljanje deformiteta, artroplastika (uznapredovale artroze i stariji ljudi) i artrodeza
(''kirurgija spašavanja'', inače se izbjegava), eksperimentalno se primjenjuju kultura
hrskavičnih stanica (uzme se od bolesnika zdrava hrskavica, uzgoji se i ponovno vrati u
zglob), kao i genska terapija.
Pažnju posvetiti prevenciji – smanjenje tjelesne težine, uklanjanje vanjskih uzroka, korekcija
biomehaničkih uvjeta (ortopedski ulošci) te primjena rasteretnih vježbi.

18. Artropatije

Definicija: promjene u zglobovima različite etiologije karakterizirane destrukcijama hrskavice

i kosti, deformacijama zgloba, bujanjem periartikularnog tkiva, taloženjem određenih tvari i
stvaranjem slobodnih zglobnih tijela nazivaju se artropatije.
Etiologija: poremećaji inervacije, ishemične promjene u zglobu, krvarenje u zglob, endokrini,
metabolički poremećaji, bolesti vezivnog tkiva.

184
Klasifikacija:
- neuroartropatije – nastaju zbog poremećaja inervacije; karakterizirane su
destruktivnim promjenama zgloba, a bolesnik ne osjeća bol; vrlo brzo se razvija destrukcija
zglobnih tijela, deformacija zgloba i nestabilnost; nastaju slobodna zglobna tijela (Charcotov
zglob); liječenje: artrodeza, aloartroplastika, zaštitno-rasteretni tutori udova
- hemofilična artropatija – karakterizira ju oteklina zgloba, hiperplazija i fibrozacija
sinovijalne membrane, adhezija i kontraktura zgloba (najčešće koljeno); na kostima se
razvija osteoporoza, propada hrskavica i atrofiraju mišići; liječenje – prevencija, rehabilitacija,
kirurški (korektivna osteotomija i aloartroplastika)
- ishemična artropatija – slaba opskrbljenost krvlju (ateroskleroza, kesonska bolest,
pulmonalne bolesti), dijabetična artropatija – promjene na krvnim žilama i živcima
- endokrinološka artropatija – akromegalija, hipertireoza, kortikosteroidne artropatije
(zbog ''blokada''), karcinoidne artropatije, dijabetična artropatija
- metabolične artropatije – poremećaj metabolizma; tu spadaju artropathia
ochronotica (taloženje pigmenata u vezivnom tkivu), arthritis urica
Dakle, artropatije su kronične sekundarne promjene zglobova čija klinička manifestacija ovisi
o uzroku nastanka i o zahvaćenom zglobu. Liječi se osnovna bolest rehabilitacijom ili
operativno (održati zadovoljavajuću funkciju zgloba ili primjena umjetnog zgloba).

19. Primarno i sekundarno koštano cijeljenje

Za normalno koštano cijeljenje trebaju biti ispunjena dva osnovna uvjeta: anatomska
repozicija i mirovanje ulomaka. Anatomska repozicija se provodi da bi se lakše postiglo
potrebno mirovanje, koje se postiže imobilizacijom.
Primarno (angiogeno) koštano cijeljenje
Moguće je samo u uvjetima apsolutnog mirovanja ulomaka. Karakterizirano je odsutnošću
stvaranja kalusa i primarnom osifikacijom bez intermedijarnog stvaranja veziva i hrskavice.
Može biti kontaktno i pukotinsko.
Kontaktno cijeljenje sastoji se od izravna urašćivanja osteona iz jednog koštanog ulomka u
drugi. Osteon nastaje uzajamnim djelovanjem osteoblasta i osteoklasta. Osteoklasti, koji se
nalaze na vrhu osteona, otapaju koštano tkivo i stvaraju kanal u koji urašćuje krvna kapilara.
Iz pratećeg pluripotentnog tkiva diferenciraju se osteoblasti koji proizvode osteoid. U tako
nastali osteoid ulažu se mineralne soli i tako se stvara lamelarna kost. Ovo koštano cijeljenje
naziva se Haversova pregradnja i sastoji se u istodobnom spajanju i rekonstrukciji kosti.
Pukotinsko cijeljenje – pukotina se ispunjava koštanim tkivom, a zatim se pregrađuje na
principu Haversove pregradnje. Proces cijeljenja je to duži što je pukotina veća. Treba težiti
idealnoj anatomskoj repoziciji.

Sekundarno koštano cijeljenje

To je prirodan način cijeljenja kosti. Koštani ulomci nisu u stanju mirovanja. Ako je
nestabilnost minimalna, kost će na nestabilnost reagirati pojačanim stvaranjem kalusa. Ako
je nestabilnost veća i ako je prešla određene biološke granice, kost će na takvo stanje
reagirati resorpcijom krajeva koštanih ulomaka, što će još više povećati nestabilnost (razvija
se pseudartroza).

185
U stvaranju kalusa sudjeluju svi elementi vezivnog tkiva. Već je sam frakturni hematom
medij u koji urašćuje granulacijko tkivo i gdje preko fibroznog veziva i vezivne hrskavice
ulaganjem kristala apatita na kolagenske fibrile nastaje mrljasta kost. Ove promjene nastaju
kao posljedica djelovanja osteoblasta. Tek kad se stvori čvrsti most među koštanim
ulomcima, koji osigurava stanje mirovanja, nastaje kalcifikacija hrskavice. Krvne žile urašćuju
iz periferije i dolazi do koštane pregradnje. Stvaranje kalusa je prirodan mehanizam
imobilizacije bez kojeg ne može doći do Haversove pregradnje.
Zbog anatomske repozicije ulomaka, koji bi inače zarasli u lošem položaju, indicirano je
kirurško liječenje, bez obzira što postoji prirodan mehanizam cijeljenja kosti (sekundarno
koštano cijeljenje). Na ovaj način se preveniraju moguće komplikacije.

20. Pseudartroze

Definicija: ako ni nakon 8 mjeseci od ozljede ili kirurškog zahvata nije nastupilo koštano
cijeljenje govorimo o pseudartrozi. Dijele se na biološki vitalne i avitalne.
Biološki vitalne pseudartroze
Tipična klinička slika: zatvoren medularni kanal, između koštanih fragmenata vezivno-
hrskavično tkivo koje omogućuje veću ili manju gibljivost fragmenata na atipičnim mjestima.
Može se stvoriti neka vrsta nove zglobne čahure s deformiranim zglobnim plohama
pokrivnim hrskavicom. Klinički je takav ud nestabilan i bolan.
Prema izgledu koštanih krajeva – podjela:
- hipertrofične – obilan kalus, tzv. ''slonovsko stopalo''
- hipotrofične – oskudan kalus, tzv. ''konjsko stopalo''
- atrofične – bez kalusa sa zadebljanim rubovima
Liječenje: uvijek operativno, pravilo: postizanje stabilnih mehaničkih odnosa među koštanim
ulomcima – mirovanje, te osiguranje kontakta vitalne kosti.
Biološki avitalne pseudartroze
Morfološki tri tipa:
- distrofične – nastaju zbog uništene cirkulacije, nakon operacijskog liječenja pločama i
vijcima, česta infekcija
- nekrotične – prisutnost jednog ili više koštanih ulomaka koji su isključeni iz cirkulacije,
nastaje kao posljedica kirurškog liječenja
- defekt-pseudartroze – nedostatak čitavog koštanog segmenta, može nastati nakon
osteomijelitisa (sekvestri)
Liječenje: slično kao i kod vitalnih. Još se primjenjuje dekortikacija (odvajanje tankog sloja
kortikolisa dlijetom, zajedno s periostom i pripadajućom cirkulacijom) i spongioplastika. U
slučaju nekroze odstranjuju se sekvestri. Kod infekcije odstranjuje se mrtva i nekrotična kost,
daju se antibiotici i lokalno antiseptici, te protočna drenaža (ispiranje žarišta infekcije). Nakon
smirivanja infekcije često su potrebne transplantacije autologne spongioze.

21. Sudeckov sindrom?

186
Sinonimi: refleksna simpatička distrofija, akutna koštana atrofija, algodistrofija,
posttraumatski bolni sindrom.
Definicija: to je vazomotorna disfunkcija koja uzrokuje simptome neadekvatne prolongirane
boli pretjerane jačine, otekline, promjene normalne boje kože i ukočenost zglobova.
Najčešće se javlja na šaci, nešto rjeđe na stopalu (može biti i na ramenu, koljenu, kuku,
laktu).
Etiologija: ozljede, kirurški zahvati, lokalne i sistemne bolesti.
Etiologija nije u potpunosti razjašnjena, ali moraju biti prisutna istodobno tri stanja da bi
nastala distrofija:
- uporna bolna lezija (traumatska ili stečena) – lezije unutrašnjih organa, ishemija tkiva,
degenerativne promjene zglobova, kompresijski sindrom živca
- konstitucionalna sklonost (predispozicija, tjelesne značajke, sklonost) – pojačana
simpatička aktivnost (osoba se pojačano znoji, ima hladne šake i stopala, sklone su
vazokonstrikciji, osjećaju općenitu slabost), drugi tip odnosi se na psihološke značajke osobe
- abnormalni simpatički refleks – u bolesnika s distrofijom normalni simpatički refleks se
ne prekida na vrijeme, nego se nastavlja do točke kada nastupa abnormalna simpatička
aktivnost koja se očituje vazokonstrikcijom, lokalnom ishemijom, a to uzrokuje bol i bolni
refleks pri micanju oboljelog uda. Na ovaj način stvara se ''zatvoreni krug'' – micanje uzrokuje
bol, zbog boli ekstremitet se štedi, pa nastaje kronična oteklina tkiva što rezultira ukočenjem
zglobova.
Klinička slika: bol, u početku dobro lokalizirana, kasnije se širi proksimalnije, oteklina,
pojačano znojenje, demineralizacija kostiju, trofične promjene kože i potkožja (glatka, sjajna i
tanka koža). Razlikujemo tri stadija:
1. stadij – traje 3 ili nešto više mjeseci, blaža bol koja se pojačava do početka drugog
stadija, javlja se edem, crvenilo, ograničenje pokretljivosti, demineralizacija (krajem prvog
mjeseca)
2. stadij – jaka bol, posebno pri pokretima (jača nego kod degenerativnih promjena),
dalje imamo oteklinu, crvenilo, cijanoza, vlažnost dlana ili tabana pa suhoća kože, atrofija
kože i potkožja, demineralizacija kosti, ovaj stadij traje 3 mjeseca; kao komplikacija može se
razviti Dupuytrenova kontraktura
3. stadij – bolnost se može prolongirati ili smanjiti, oteklina prelazi u atrofiju, fibrozacija
ligamenata dovodi do zadebljanja zgloba, javlja se kontraktura i deformacija zgloba, prisutna
je demineralizacija kosti, koža je sjajna i blijeda, ud hladan; ovaj stadij može trajati nekoliko
mjeseci i više godina
Klinički oblici Sudeckovog sindroma: mala kauzalgija, mala traumatska distrofija, distrofija
rame-šaka, velika traumatska distrofija, velika kauzalgija.
Mala kauzalgija – manje ozlijede osjetnih živaca na distalnim dijelovima; ne ostavlja
posljedice.
Mala traumatska distrofija – najčešći oblik; nema ozljede živca; uzroci: nagnječenje vrha
prsta, prijelom i iščašenje zgloba, strijelna rana.
Distrofija rame-šaka – javlja se češće u žena u srednjoj i starijoj životnoj dobi; uzrok:
ozljeda proksimalnog dijela ruke ili visceralna lezija (infarkt, inzult); imamo ograničenje kretnji
ramena, šake, pronacije i supinacije.
Velika traumatska distrofija – uzrok: veća ozljeda uda (nagnječenje, teži prijelomi,
ponavljanje repozicije); nema specifične ozljede živca; često su pridruženi kompresivni
sindromi (karpalni kanal); izraženi su svi osnovni simptomi i znakovi.

187
Velika kauzalgija – uzrok: lezije većih motornih ili senzornih živaca u proksimalnom dijelu
uda; pogoršanje simptoma na neznatne vanjske podražaje (glasovi, šumovi, emocionalni
stres); izraženi osnovni i pridruženi simptomi i znakovi.
Dijagnostika: na temelju kliničke slike (4 znaka – bol, oteklina, ukočenost i promjene boje
kože). Sekundarni znakovi: demineralizacija, vazomotorne promjene, promjene temperature
uda, trofičke promjene, vazomotorna nestabilnost. Specifični test za potvrđivanje dijagnoze je
blokada simpatikusa. Prilikom blokade većina simptoma se ublažava.
Liječenje: simptomatsko (prekida se ''zatvoreni krug''). Daju se anestetici i blokada. Nakon
smirivanja boli kreće fizikalna terapija. U prvom stadiju šaka i stopala trebaju biti elevirani,
provodi se fizikalna terapija (aktivna trakcija i kompresija). Daje se kalcitonin. U drugom i
trećem stadiju provodi se blokada simpatikusa, TENS, fizikalna i radna terapija, akupunktura,
betablokatori. U završnoj fazi primjenjuju se korekcijske udlage.

22. Mišićna distrofija (miopatija)?

Definicija: to je nasljedno, neupalno oboljenje, koje karakterizira postupno slabljenje

muskulature. Liječenje se u prvom redu sastoji u poduzimanju fizikalnih mjera, primjeni
ortoza, genetskom savjetovanju i kirurško liječenje (kod deformiteta).
Progresivna mišićna distrofija (Duchenne)
To je zloćudni oblik mišićne distrofije. Bolesnici rijetko dožive više od 15-20 godina, a obično
umiru od kardiorespiratornih komplikacija.
Patologija: to je recesivna bolest, vezana uza spolni x-kromosom. Viđa se u djece u prvoj
godini života ili nekoliko godina kasnije.
Klinička slika: otežano ustajanje iz čučećeg položaj, simetrična pseudohipertrofija
gastroknemiusa i soleusa zbog nagomilavanja masnog i vezivnog tkiva u mišićima (mogu biti
zahvaćeni kvadriceps, gluteus, deltoideus). Bolesnici su nesigurni pri hodu, gegaju se, brzo
se umaraju, teško se penju uza stube, spotiču se, nerijetko padaju i na ravnom. Razvija se
ekvinus položaj stopala, fleksorna kontraktura kuka i koljena.
Dijagnostika: EMG, biopsija mišića, visina serumske kreatifosfokinaze.
Liječenje: fizikalna terapija (pasivne, potpomognute i aktivne vježbe), primjena ortoza,
operativno (meka tkiva – najčešće produženje Ahilove tetive zbog kontrakture tricepsa sure,
kapsulotomija; na kralješnici spondilodeza).

23. Paralitičke deformacije donjeg ekstremiteta (nabrojati)?

To su: dječja cerebralna kljenut, poliomijelitis anterior, peronealna mišićna atrofija,

progresivna mišićna distrofija (Duchenne), benigna mišićna distrofija (Becker), Friedrichova
ataksija, progresivna spinalna mišićna atrofija.

188
24. Tortikolis?

Definicija: Nagnut položaj glave i ograničena pokretljivost vrata u novorođenčeta označuje

prirođeni mišićni krivi vrat.
Etiologija: multifaktorski, trauma, nasljeđe, djeca rođena na zadak, otežani porod, djeca s
udruženim porođajnim ozljedama (prijelom klavikule, porođajna kljenut). U neke djece uopće
ne nalazimo znakove koji bi upućivali na etiologiju.
Klinička slika: dijete drži glavu nagnutu na jednu stranu i rotiranu u drugu, dalje imamo
plagiocefaliju (asimetrija stražnjeg dijela glave, dio glave je na zdravoj strani zaležan,
skraćen i napet sternokleidomastoideus, nakon četiri mjeseca prisutna je asimetrija lica,
može se razviti skolioza vratne i prsne kralješnice (u najtežim slučajevima).
Poseban oblik tortikolisa je tzv. malpozicijski tortikolis kod kojeg postoje znakovi tortikolisa
bez znakova oštećenja sternokleidomastoideusa.
Isto tako imamo i stečeni tortikolis koji nastaje kao posljedica niza bolesti – upale, ozljede,
poremećaji vida i sluha, te neka neurološka i psihička stanja. Prema uzroku ovi oblici su i
dobili naziv (npr. Okulogeni tortikolis).
Dijagnostika: rendgen, anamneza, klinička slika, pregled, neurološki testovi (diferencijalna
dijagnoza), CT, MR.
Liječenje: konzervativno i operativno. Konzervativno se sastoji od vježbi istezanja i rotacije
sternokleidomastoideusa, korekcije položaja glave jastukom i Schantzovim ovratnikom. Ako
konzervativno liječenje ne pokazuje uspjeh tada se provodi operativno liječenje (tenotomija).

25. Bolesti vratne kralješnice?

Tu spadaju: tortikolis, Klippel-Feilov sindrom, vratno rebro, degenerativne bolesti,

miofibrozitis vrata i sindrom prednjeg skalenskog mišića.
Tortikolis je opisan u prethodnom pitanju.
Klippel-Feilov sindrom
Definicija: to je razvojni defekt u segmentaciji vratnih kralješaka s različitim morfološkim
oblicima i kratkim vratom kao glavnim simptomom te ograničenom pokretljivošću.
Etiologija: nepoznata (hereditarno); radi se o spoju dvaju ili više vratnih kralješaka koji je
nastao zbog izostanka segmentacije (fiziološkog razdvajanja vratnih somita).

189
Klinička slika: kratak vrat, može biti glava nagnuta na jednu stranu kao kod tortikolisa
(diferencijalna dijagnoza), mogu postojati kožni nabori (tzv. krilasti vrat=pterygium colli), dalje
nailazimo na ograničenu pokretljivost i nestabilnost dijela vratne kralješnice koji nije srastao.
Klinički se ovaj sindrom može očitovati kao potpuni nedostatak vratnih kralješaka ili manjak
jednog ili dva kralješka. Uz to su srasla dva ili tri kralješka, te nalazimo hemivertebru i rascjep
luka kralješka. Diferencijalno dijagnostički nalazimo i Sprengelov deformitet (visoko položena
lopatica).
Dijagnostika: klinička slika, pregled, anamneza, rendgen.
Liječenje: kauzalno liječenje nije moguće, no ovaj sindrom ne predstavlja u većini slučajeva
znatnije funkcijske smetnje.

Vratno rebro
Ovdje se radi o prekobrojnom rebru. To je prirođena anomalija i u većini slučajeva nema
tegoba. Otkriva se slučajno.
Etiologija: prirođena bolest koja se otkriva tek nakon 15. godine (20.-40.) života jer tada
dolazi do okoštavanja i smanjenja elastičnosti tkiva.
Klinička slika: simptomi se očituju na ruci – mravinjanje, osjećaj žarenja, bol, anestezija (u
slučaju pritiska na brahijalni pleksus). Rjeđi simptomi: oslabljena snaga šake, hipotrofija
mišića (interosealni i hipotenar), cijanoza šake, edem, osjećaj hladnoće, pojačan venski puls,
oslabljen arterijski puls (kod pritiska na arteriju subklaviju).
Dijagnostika: anamneza, klinički pregled, rendgen. Klinička zapažanja upućuju na to da
manje i vodoravno usmjereno vratno rebro obično uzrokuje opsežnije tegobe nego veći i
okomitije vratno rebro.
Liječenje: manje i neznatne tegobe – fizikalna terapija; veće tegobe – transaksilarna
resekcija vratnog ili prvog rebra zajedno sa svim fibrozno-mišićnim strukturama koje su uzrok
kompresiji.
Miofibrozitis vrata
Bolnost međumišićnog vezivnog tkiva vratnih mišića može se pojaviti kao zasebni simptom ili
u sklopu nekih drugih bolesti (najčešće degenerativnih).
Etiologija: mikrotraume i preopterećenje zbog istih pokreta u tijeku jednoličnog radnog
procesa, psihičko-emotivni stres.
Klinička slika: ukočenost vratnih mišića i bolnost na palpaciju i u pokretu. Palpacijom se
nađu čvorići i miogeloze. Simptomi se javljaju obostrano.
Liječenje: analgetici, miotonolitici i sedativi; mirovanje, imobilizacija Schantzovim
ovratnikom, umjerena aktivnost.
Sindrom prednjeg skalenskog mišića

190
Glavne tegobe u sindromu mišića skalenusa nastaju zbog abnormalnog pritiska prednjeg
mišića skalenusa na potključnu arteriju ili brahijalni pleksus, ili oboje, u stražnjem
skalenskom otvoru.
Klinička slika: bol u prstima, šaci, podlaktici, nadlaktici ili čak u ramenu s parestezijama;
dalje imamo obamrlost, hladnoću, slabost i promjene boje kože; u najtežim slučajevima
mogu nastati gangrena i ulceracija na prstima.
Liječenje: konzervativno u blažim slučajevima, u težim slučajevima operativno (presijecanje
m. scalenus anterior (skalenotomija).
Degenerativne promjene vratne kralješnice
Ovisno o prevalenciji simptoma govorimo o: Syndroma cervicale, Syndroma
cervicocephalica, Syndroma cervicobrachiale.
Bit će opisani kasnije u sklopu degenerativnih bolesti kralješnice.

26. Osnovne biomehaničke značajke kralješnice?

Kralješnica se odlikuje statičkom funkcijom (podupiranje trupa), dinamičkom (kretnje trupa)

i zaštitnom funkcijom (leđna moždina).
Fiziološke krivine kralješnice čine složen i uravnotežen sustav koji se međusobno
kompenzira i ima veliku važnost u očuvanju povoljne statike.
Statičke i dinamičke karakteristike kralješnice određuje njezina građa. Arhitektonika
kralješnice često se uspoređuje s konstrukcijom sastavljenom od tri stupa. Prednji stup tvore
trupovi kralješaka i IVD, a dva stražnja stupa, lijevi i desni, čine intervertebralni zglobovi.
Važnu mehaničku ulogu ima prednji dio luka kralješka smješten ispred intervertebralnog
zgloba, tzv. pedikli. Stražnji ligamentarni sustav i stražnji dio luka kralješka imaju znatno
manju ulogu u biomehanici kralješnice.

191
Posebnu biomehaničku važnost ima vertebralni dinamički segment (dva susjedna
kralješka međusobno spojena IVD-om, zglobovima, ligamentima i mišićima).
Kretnje kralješnice zbivaju se u sve tri ravnine (kuglasti zglob).
Zglobovi i diskusi vratnog i slabinskog dijela kralješnice građeni su tako da omogućuju
maksimalnu pokretljivost i zadovoljavajuću stabilnost. Stoga su ti dijelovi posebno dinamički
opterećeni, na najveća se koncentracija opterećenja nalazi na prijelazima između gibljivog
segmenta (cervikalni i lumbalni) te razmjerno rigidne torakalne kralješnice i potpuno
ukočenog sakruma. Na tim se mjestima stoga najčešće i nalaze degenerativne promjene
koje su rezultat mehaničkog preopterećenja.
Unutar kralješnice karakteristična je dvostruka međusobna povezanost svih pojedinih
dijelova jednog vertebralnog dinamičkog segmenta (intrasegmentalna povezanost).
Intersegmentalna povezanost označava povezanost svih vertebralnih dinamičkih
segmenata. Stoga pri poremećaju funkcije jednog VDS-a, zdravi dinamički segmenti
kompenziraju poremećaj.
Cijeli vertebralni dinamički segment dobro je inerviran. Razlikujemo vertebrogene sindrome
(''prenesena'' bol kod ozljede diska ili malog zgloba), vertebralne sindrome (lokalna bol zbog
zamora paravertebralne muskulature) i kompresijske sindrome (kompresija živčanih
korjenova ili leđne moždine).

27. Dijagnostika bolesti kralješnice?

Započinje se kliničkim pregledom. Uzima se anamneza kod koje je značajno ispitati bol
(lokalizacija i širenje, vrijeme nastanka, način nastanka, čimbenici koji povećavaju ili
smanjuju bol, karakter boli) te podatke o drugim bolestima (eventualno).
Klinički pregled počinje promatranjem pacijenta u stojećem položaju (straga, sprijeda i
bočno). Ocjenjuju se balansiranost trupa, horizontalnost ramenog obruča i zdjelice.
Dalje se provodi ''test pretklona'' kojim dokazujemo patološke krivine kralješnice u
sagitalnoj i frontalnoj ravnini.
Provodi se mjerenje dužine nogu kojim isključujemo nejednakost nogu kao uzrok devijacije
kralješnice.
Slijedi određivanje mjesta bolnog procesa, palpacija, te procjena dinamike kralješnice.
Uz ispitivanje pokreta kralješnice, ispitujemo i tonus mišića (spazam) te blokadu
segmenata kralješnice.
Promatra se bolesnikov hod, ustajanje, lijeganje. Kralješnica se testira silama kompresije i
istezanja. Provode se testovi istezanja spinalnih korjenova (Lasegue). Slijedi neurološki
pregled.
Nakon kliničkog pregleda prelazi se na daljnju dijagnostiku.
Provodi se rengenska obrada (AP i LL projekcija), zatim scintigrafija (promjene na kosti),
mijelografija, diskografija, angiografija, CT, MR, elektromioneurografija, mjerenje brzine
provodljivosti živaca, transkranijalni doppler ultrazvuk.

192
28. Prirođene anomalije kralješnice?

Prirođene anomalije trupova kralješaka (prirođeni blok, klinasti kralješci) klinički su važni
samo ako uzrokuju deformacije kralješnice.
Anomalije lukova kralješaka u ranom djetinjstvu katkad prate i teške anomalije živčanih
struktura (mijelomeningokele) uz postupnu kifoskoliotičnu deformaciju kralješnice. Anomalije
lukova kralješka u odrasloj dobi nemaju kliničko značenje.
U prirođenih anomalija kralješničkog kanala uvijek se javlja rascjepni kanal (spina bifida) ili
koštani ili fibrozno podijeljen kanal što dovodi do podjele leđne moždine na dvije polovice
(diastematomyelia), koji se u ranom djetinjstvu nalazi i uz neurološki ispad, te prirođeno
suženi spinalni kanal (centralna stenoza) koji se klinički očituje obično tek u srednjoj životnoj
dobi.
Prirođene anomalije mekih česti unutar spinalnog kanal imaju zajednički naziv ''tethered
spinal cord sindrome''. Uz njih se također javlja progresivni neurološki ispad u djetinjstvu.

29. Upalne bolesti kralješnice (tbc, reumatske bolesti)?

Dijele se na dijele se na nespecifične, specifične i reumatske upalne bolesti.

Nespecifična upala
Naziva se osteomijelitis kralješnice ili nespecifični spondilitis.
Etiopatogeneza: upala se širi per continuitatem ili metastatski. Pritom važnu ulogu ima
venski ''Batsonov splet'' koji povezuje venski sustav urogenitalnog sustava s epiduralnim
venskim spletom u torakolumbalnom i lumbalnom dijelu kralješnice. Uzroci: otvorene ozljede
kralješnice, posljedica kirurških zahvata.
Klinička slika: izraziti bolovi u kralješnici, nepokretnost, neurološki ispadi, opći simptomi.
Dijagnostika: aspiracijska biopsija i bakteriološka analiza.
Liječenje: konzervativno (antibiotici i imobilizacija kralješnice steznicima) i operativno
(debridement, protočna drenaža, unutarnja stabilizacija).
Specifične upale
Tuberkulozni spondilitis
Opis: tuberkulozna upala kralješnice nastaje sekundarno te pogađa jedan kralješak.
Etiopatogeneza: širi se limfogeno iz predjela probavnog sustava, rjeđe hematogeno iz
pluća. U početnoj fazi tbc. razara braditrofno tkivo intervertebralnog diska, potom trup
kralješka, i tek onda tkivo intervertebralnog tkiva (po ovom se razlikuje od tumora).
Napredovanjem bolesti dolazi do potpune destrukcije trupa kralješka, upala se može širiti u
područje spinalnog kanala i kompresijom uzrokovati paraplegiju. Može se upala širiti straga i
uzrokovati apsces (širi se do musculus psoasa=psoas apsces). Može nastati deformacija
kralješnice u vidu kifoze. U završnoj fazi bolesti dolazi do sanacije procesa demarkacijom s
apsorpcijom tuberkuloznog tkiva, fibroznom organizacijom i tvorenjem koštanog tkiva s
ankilozom i stvaranjem bloka kralješka.

193
Klinička slika: nekarakteristična; bolovi, prvi značajni simptom – neurološki ispadi.
Dijagnostika: kliničke pretrage, rendgen, laboratorij, patohistološka obrada, kultura.
Liječenje: konzervativno (dobri rezultati u liječenju upale), operativno (isto kao i kod
nespecifične upale, korekcija deformacija).
Reumatske bolesti kralješnice
Tu valja spomenuti ankilozantni spondilitis i reumatoidni artritis kralješnice.
Ankilozantni spondilitis
Definicija: kronična reumatska bolest nepoznata uzroka.
Opis: pretežno zahvaća sakroilijakalne zglobove i kralješnicu. Pojavljuje se u dobi od 16-25
godina. Upalni proces razara sakroilijakalne i intervertebralne zglobove što u konačnici
dovodi do ankiloze. Trupovi kralješaka postaju četvrtasti (squaring). Prednji uzdužni ligament
okoštava pojavom tzv. sindesmofita. Razvija se kifoza kralješnice. Zahvaćeni su ramena i
kukovi.
Klinička slika: ranojutarnji bolovi, bolest ima kroničan tok te završava ankilozom
sakroilijakalnih i intervertebralnih zglobova (kralješnica na rendgenu ima izgled bambusova
štapa). Zbog ankiloze razvija se abdominalno disanje (fenomen ''gumene lopte''), u
uznapredovalim slučajevima i respiracijska insuficijencija. Razvija se lumbalna i cervikalna
kifoza (stav skijaša). U završnom stadiju bolesti kralješnica je ukočena, kao i sakroilijakalni
zglobovi, a kukovi su u fleksornoj kontrakturi.
Dijagnostika: pozitivan HLA-B27 antigen, rendgen (bambusov štap), klinička slika.
Liječenje: konzervativno (antireumatici i fizikalna terapija), kirurško (korektivna osteotomija,
artroplastika).
Reumatoidni artritis kralješnice
Komplikacije: atlantoaksijalna dislokacija i kompresijski sindrom gornje vratne kralješnice.
Bolesnici su općeg lošeg stanja te su zbog toga rizične i operacije te su praćene mnogim
komplikacijama.
Kirurško liječenje uključuje: atlantoaksijalnu spondilodezu i transoralnu prednju
dekompresiju u atlantoaksijalnom području.

194
30. Degenerativne bolesti kralješnice?

Patoanatomski, degenerativna bolest s odgovarajućom kliničkom slikom kralješnice ima

nekoliko faza:
1) degenerativni mikroinstabilitet – kronična križobolja
2) dislokacija degeneriranog nukleusa (hernija, protruzija, prolaps) – akutni lumbago,
lumboishijalgija, ishijalgija
3) degenerativni makroinstabilitet (degenerativna spondilolisteza) – obostrano ishijalgija
s neurološkim ispadima
4) sanacija nestabilnosti osteofitima (spinalna stenoza) – neurogene klaudikacije s
neurološkim ispadima.
Epidemiologija: dječja dob (genetsko), zrela životna dob (50% nakon 30. godine), starija
životna dob (preko 80%).
Specifična križobolja – individualizirajuća, onemogućava aktivnosti svakodnevnog života,
ograničena kvaliteta života, patološko stanje, zahtjeva liječenje.
Nespecifična – ne ograničava aktivnosti svakodnevnog života, ne dovodi do prekida
obavljanja aktivnosti zbog boli. Nucleus pulposus nije bolan, a anulus fibrosus jest (nervus
sino vertebralis – živac koji se odvaja od živčanog korijena i zatim opet ekstraduralno vraća u
anulus fibrosus).
Klinička slika: u početku se očituje kao vertebralni, tj. bolni sindrom lokaliziran u području
same kralješnice (najčešće lumbalni i cervikalni sindrom). Bol je smještena lokalno i širi se
pojasasto oko trupa, ali ne iradira. Razvojem degenerativnih promjena na koštano-zglobnim
strukturama razvija se i vertebrogeni sindrom (karakterizira ga širenje boli iz slabinskog ili
vratnog dijela kralješnice duž donjeg, odnosno gornjeg ekstremiteta. Bol je tupa, mukla i širi
se. U slučaju kompresije živčanih struktura zbog hernije, stenoze spinalnog kanala,
degenerativne promjene intervertebralnih zglobova pojavljuje se tipična klinička slika
kompresijskog sindroma ili radikularne simptomatologije (u lumbalnoj se regiji naziva
ishijalgija ili ishijas; u cervikalnoj regiji brahijalni sindrom ili brahijalgija). Tipična je
lancinirajuća (trgajuća) bol koja duž odgovarajućeg dermatoma seže do kraja ekstremiteta
(radikularna bol). Bol je oštra (žarenje, trganje, sijevanje), praćena parestezijama i ispadima
senzibiliteta (katkad i motoričkim ispadima). Stenoza spinalnog kanala, i to u njegovom
lateralnom dijelu (lateralnom recesusu) oponaša ishijalgiju i uglavnom je mono- ili
biradikularnog tipa. Neurološki motorički ispadi kod ishijalgije povezani su uglavnom s
nemogućnošću hoda na prstima, nemogućnošću dorzifleksije stopala i hoda na petama. U

195
rjeđim slučajevima može nastati inkontinencija s ispadima senzibiliteta (''jahače hlače'') =
sindrom caudae equinae.
Vrste boli kralješnice:
- miogena bol (paravertebralna muskulatura) – ne širi se nikamo, lokalna
- sklerotomska (prenesena) bol – kronično dugotrajna, tupa, mukla – organi istog
embrionalnog porijekla (u razvoju) – npr. koksartroza-bol na unutrašnjoj strani koljena, srce-
lijeva ruka, žuč-rame, slezena-lijevo rame, anulus fibrosus-noga
- neurogena (radikularna) bol pritisak na živčani korijen, oštra, sijevajuća, pulsirajuća –
kompresijski sindrom.
Dinamički vertebralni segment – nucleus pulposus
Nukleus može povećati svoju distrakciju navlačenjem tekućine (vode) osmozom. Kod
degenerativnog procesa nukleus nije više elastičan i hiperosmolaran već postoji vezivna
ožiljkasta tvorba – anulus ima translacijski instabilitet; segment se spušta, bokovi izboče,
stvaraju se pukotine. Razlikujemo cirkumferentne (okolni komadići) i radijalne rupture (komad
nukleusa se ukliješti u rupturu anulusa i anulus s vremenom puca i puca što je jako bolno –
interdiskalna hernijacija). Ova hernijacija karakteristična je za akutni lumbago – nagla akutna
križobolja, puca anulus; bol nakon nekoliko dana nestane jer se nukleus ili vrati natrag ili
anulus potpuno pukne i nukleus izleti van. Prolaps diska – nukleus probije anulus i izađe van.
Protruzija diska – izbočenje i stanjenje anulusa.
Dislokacija nukleusa – periferna ili lateralna (ovisi o na kojem je segmentu lateralna
dislokacija – dolazi do paralize određenog dijela ruke) i centralna ili medijalna (tetraplegija).
Ekstruzija – puknuće anulusa i pritisak na živčani korijen. Bol nije toliko intenzivna (smanjuje
se) zbog toga što dolazi do smanjivanja senzibiliteta.
Simptomatologija u cervikalnom dijelu kralješnice u načelu je analogna onoj u lumbalnom
dijelu. Imamo simptome insuficijencije arterije vertebrobazilarnog sljeva (glavobolje,
vrtoglavice, šum u ušima, dvoslike, povraćanje, nesigurnost u hodu, akutni gubici
svijesti=''drop atake''). Ovisno o prevalenciji simptoma govorimo o Syndroma cervicale,
Syndroma cervicocephalica, Syndroma cervicobrachiale.
Dijagnostika: rendgen – vidi se hondroza (suženje razmaka između dva susjedna kralješka
koje govori o degeneraciji IVD-a), zatim osteohondroza (uz hondrozu postoji skleroza trupa
kralješka), spondiloza (pojava koštanih trnova u predjelu prednjeg longitudinalnog
ligamenta). Vertebrogeni se sindrom najčešće dokazuje blokadama, mirovanjem i fizikalnom
terapijom, a kompresijski mijelografijom, CT-om, MR-om.
Liječenje: konzervativno (mirovanje, medikamenti i fizikalna terapija), operativno
(ekstripacija protrudiranog IVD-a, laminotomija, mikrodiscektomija, endoskopski zahvati,
dekompresijski kirurški zahvati – laminektomija, spondilodeza).

31. Klinička slika degenerativne bolesti kralješnice (vertebralni

sindrom, vertebrogeni sindrom, kompresijski sindrom)?

Klinička slika: Degenerativna bolest kralješnice u početku se očituje kao vertebralni, tj.
bolni sindrom lokaliziran u području same kralješnice (najčešće lumbalni i cervikalni
sindrom). Bol je smještena lokalno i širi se pojasasto oko trupa, ali ne iradira. Razvojem
degenerativnih promjena na koštano-zglobnim strukturama razvija se i vertebrogeni
sindrom (karakterizira ga širenje boli iz slabinskog ili vratnog dijela kralješnice duž donjeg,

196
odnosno gornjeg ekstremiteta. Bol je tupa, mukla i širi se. U slučaju kompresije živčanih
struktura zbog hernije, stenoze spinalnog kanala, degenerativne promjene intervertebralnih
zglobova pojavljuje se tipična klinička slika kompresijskog sindroma ili radikularne
simptomatologije (u lumbalnoj se regiji naziva ishijalgija ili ishijas; u cervikalnoj regiji brahijalni
sindrom ili brahijalgija). Tipična je lancinirajuća (trgajuća) bol koja duž odgovarajućeg
dermatoma seže do kraja ekstremiteta (radikularna bol). Bol je oštra (žarenje, trganje,
sijevanje), praćena parestezijama i ispadima senzibiliteta (katkad i motoričkim ispadima).

32. Spondilolisteza?

Definicija: spondilolisteza označava pojam klizanja kralješka prema naprijed i to najčešće

četvrtog ili petog lumbalnog kralješka.
Klizanje kralješka prema naprijed može nastati i u tijeku uznapredovalog degenerativnog
procesa intervertebralnih zglobova (spondilartroza) slabinske kralješnice. Ove se spondiloze
nazivaju lažnima jer ne postoji prekid luka kralješka i uzrokuju kompresijski sindrom.
Klinička slika: bolest se pojavljuje između 20. i 40. godine života. Prisutna je bol u križima
koja se pojačava u naporu, a smiruje mirovanjem. Jači stupanj spondilolisteze naziva se
spondiloptoza (kada se pet lumbalni kralješak prevrne u zdjelicu ispred sakruma) – skraćenje
trupa prema povišenju ilijačnih krista. Rebarni lukovi se približavaju ilijačnim kristama,
processus xiphoidues prema os pubis i stvara se poprečna kožna brazda u struku. Zdjelica
se uspravlja, a kukovi i koljena savijaju.
Dijagnostika: rendgen (''škotski terijer – izduženi vrat ili ogrlica na vratu na mjestu prekida
kontinuiteta kosti). Stupanj spondilolisteze određuje se prema tome koliko je trupa kralješka
skliznuo prema naprijed u odnosu na kralješak ispod njega. Postoji 4 stupanja, a zadnji je
spondiloptoza.
Liječenje: konzervativno (mirovanje, medikamenti, fizikalna terapija) i operativno (kod
rezistentnih bolnih spondilolisteza s neurološkim ispadima ili bez njih).

33. Deformacije prsnog koša?

Ljevkasta prsa (udubljena prsa)

Pectus infundibuliforme, Pectus excavatus
Definicija: to je prirođena deformacija prednje stjenke prsnog koša karakterizirana
udubljenjem u dijelu prsne kosti, prednjeg kraja rebara i pripadajućih kostosternalnih spojeva.
Udubljenje je često asimetrično, u pravilu je zahvaćen donji dio sternuma.
Etologija: nije jasna (nasljeđe).

197
Klinički: najveće pogoršanje zbiva se u razdoblju puberteta zbog naglog rasta. Često se
javlja skolioza i prolaps mitralne valvule. Ramena su u pravilu savijena prema naprijed,
naglašenija je prsna kifoza. Javlja se bol u leđima i prsima, teže podnose duže trčanje i
zahtjevnije vježbe tjelesnog odgoja. U izraženijih oblika deformacije gdje prsna kost dodiruje
kralješnicu mogu postojati funkcionalne smetnje krvožilnog i dišnog sustava.
Dijagnostika: rendgen, CT (planiranje kirurškog liječenja), spirometrija, ultrazvuk (srčane
anomalije), ergometrija.
Liječenje: konzervativno (kineziterapija s vježbama disanja, ortoze, psihoterapija) i
operativno (klasični otvoreni pristup koji omogućuje da se poprečnom submamilarnom ili
vertikalnom incizijom reseciraju denivelirane rebrene hrskavice i rotira prsna kost ili se učini
klinasta osteotomija sternuma; nakon toga ortoze).
Komplikacije kirurškog liječenja: ožiljak, recidiv, infekcija, hemato-, pneumotoraks.
Kokošja prsa (izbočena prsa)
Pectus carinatum, Pectus gallinaceum
Definicija: to je deformacija prednje stjenke prsnog koša karakterizirana različitim stupnjem
izbočenja dijela ili cijele prsne kosti i dijela pripadajućih rebara u obliku grebena (poput
''kobilice broda'').
Klinički: primarni oblik nejasne etiologije i sekundarni oblik uzrokovan rahitisom. Imamo
otežano disanje (dijafragmalno), često dolazi do emfizema i osoba teže podnosi napore.
Liječenje: konzervativno (kineziterapija, plivanje, ortoze) i kirurško (presijecaju se i reseciraju
rebarne hrskavice, učini se klinasta resekcija prsne kosti uz učvršćenje ili posebnim metalnim
kopčama ili metalnim žicama; ortoze).

34. Anatomske značajke ramena?

Rameni je zglob najpokretljiviji u ljudskom tijelu. Pokretljivost mu omogućuju nerazmjer

zglobnih tijela i obilatost zglobne čahure. Zbog tih je osobina i relativno nestabilan zglob.
Četiri ramena zgloba: glenohumeralni, akromioklavikularni, sternoklavikularni,
skapulotorakalni. Prednji i donji dio glenohumeralnog zgloba je najslabije osiguran
(luksacija i subluksacija).
Statički stabilizatori: ligamentarno-labralni kompleks. Dinamički stabilizatori: mišići
rotatorne manžete. Rotatorna manžeta je tetivno-mišićna ovojnica koja gotovo sa svih
strana pokriva i pojačava zglobnu čahuru s kojom je mjestimično srasla. Sastoji se od četiri
mišića: s prednje strane čahuru pojačava tetiva supskapularisa, s gornje strane tetiva
supraspinatusa, a sa stražnje strane tetive infraspinatusa i teres minora.
Oko zglobne čahure nalaze se burze koje umanjuju trenje okolnih tetiva. Subakromijalna i
subdeltoidna burza izuzetno su važne za funkciju rotatorne manžete budući da omogućuju
klizanje manžete ispod akromioklavikularnog luka pri pokretima ruke. Te dvije burze
međusobno su povezane, ali ne komuniciraju s zglobom. Postoji relativno avaskularna zona
neposredno uz hvatišta tetive supraspinatusa za veliki tuberkul humerusa (''kritična zona'' –
najčešće nastaje ruptura rotatorne manžete).

198
Funkcionalno gledajući, tetiva duge glave bicepsa pripada rotatornoj manžeti.
Mehanizam stabilizacije ramena: mišići rotatori lopatice (trapezius, romboideus, seratus
anterior) dovode glenoid u optimalnu poziciju za aktivnost koja se izvodi, mišići rotatorne
manžete centriraju glavu humerusa u cavitas glenoidalis u najstabilniju poziciju;
ligamentarno-labralni kompleks, osobito donji glenohumeralni ligament, sprečava
prekomjerni pomak glave humerusa.

35. Osnove dijagnostike ramena?

Dijagnostika bolesti i ozljeda ramena uklapa se u opću dijagnostiku lokomotornog sustava s

nekim posebnostima.
U većini bolesnika dobro uzeti anamneza i pažljiv klinički pregled dovoljni su za
postavljanje dijagnoze.
Šezdesetogodišnji bolesnik koji se žali na smanjenu pokretljivost i slabost ramena te noćne
boli, ima oštećenu rotatornu manžetu. Dvadesetogodišnjak koji se žali na nesigurnost i
osjećaj straha da će mu rame iskočiti ako podigne ruku iznad glave ima nestabilno rame.
Bolesnica u dobi od 40-60 godina koja se žali na postupno smanjivanje pokreta u ramenu uz
jake boli ima ukrućeno rame. Bolesnika s poremećajem ramena tipično se žali na bol u
području hvatišta deltoidnog mišića na nadlaktici. Pri oštećenju akromioklavikularnog i
sternoklavikularnog zgloba bol se projicira u samom zglobu.
Izrazita bol na hvatištu tetive supraspinatusa za veliki tuberkul upućuje na akutnu fazu
kalcificirajućeg tendinitisa. Bol u području intertuberkularne brazde upućuje pak na oštećenje
tetive duge glave bicepsa. Smanjena aktivna i pasivna pokretljivost ramena upućuje na
ukrućeno rame. Smanjena aktivna, održana pasivna upozorava na rupturu rotatorne
manžete. Bolna aktivna i pasivna elevacija ramena uz održanu i bezbolnu vanjsku rotaciju

199
upućuje na subakromijalni sindrom sraza. Položaj ruke u unutrašnjoj rotaciji iz kojeg je
neizvediva vanjska upućuje na stražnju luksaciju ramena. Bol pri krajnjoj elevaciji ruke
upućuje na oštećenje akromioklavikularnog zgloba. Oslabljena abdukcija i vanjska rotacija
upućuju na oštećenje rotatorne manžete. Nemogućnost aktivnog podizanja ruke nastaje pri
oštećenju aksilarnog živca. Zbog slabosti musculus serratus anteriora pri opterećenju
lopatica se odiže od prsnog koša.
Nakon anamneze i kliničkog pregleda slijede specifične dijagnostičke metode koje trebaju
potvrditi dijagnozu. Tu spadaju ultrazvuk, rendgen, artroskopija.

36. Prirođene bolesti ramena?

Dysostosis cleidocranialis
Definicija: to je kongenitalni poremećaj koji uključuje malformaciju membranoznog i
hrskavičnog dijela klavikule te abnormalnu osifikaciju kostiju glave. Često su pridružene
anomalije kralješnice i zdjelice.
Etiologija: nije poznata (idiopatski ili nasljedno).
Klinička slika: brahicefalična glava sa sitnim licem i velikom lubanjom u poprečnome
smjeru. Karakterističan je poremećaj zubi. Bolesnici su mentalno zdravi, patuljasta su rasta s
dugim vratom i uskim prsnim košem. Zbog nedostatka akromijalnog dijela klavikule postoji
abnormalna gibljivost ramena (ramena se mogu sprijeda spojiti).
Liječenje: nije potrebno jer ne postoji smanjena funkcija ramena.
Sprengelov deformitet
Definicija: to je prirođeni deformitet koji se očituje visoko položenom lopaticom – scapula
alta.
Lopatica se potpuno spušta na svoju normalnu anatomsku poziciju u trećem fetalnom
mjesecu života. Često je deformitet pridružen uz deformacije vratne i torakalne kralješnice
(Klippel-Feilov sindrom, skolioza, kifoza).
Klinička slika: rame je na bolesnoj strani više, lopatica je manja i položena visoko.
Ograničena je abdukcija ramena zbog fiksacije lopatice na prsni koš.
Dijagnostika: rendgen (može postojati i tzv. omovertebralna kost – koštano-fibrozni tračak
između lopatice i vratne kralješnice).
Liječenje: najčešće nije potrebno. Pri ograničenoj abdukciji i iz kozmetskih razloga izvode se
kirurški zahvati da bi se lopatica spustila.
Scapula alata
Definicija: to je odignuta lopatica koja se javlja kao posljedica slabosti ili paralize musculus
serratus anteriora.
Etiologija: oštećenje vratnih korjenova, ozljede brahijalnog pleksusa, izravno oštećenje
serratus anteriora i mišićna distrofija ramenog obruča.
Klinička slika: medijalni rub lopatice odignut je od prsnog koša i strši pod kožom (najviše
izraženo pri opterećenju). Lopatica je u obliku krila (otud i naziv).

200
Liječenje: nije potrebno. Kod poremećene funkcije ramena nužna je stabilizacija lopatice
koja se izvodi transferom pektoralis majora.
Kongenitalna pseudartroza klavikule
Definicija: rijetka kongenitalna bolest nepoznate etiologije, kod koje je zahvaćena samo
desna strana.
Klinički: vidi se i palpira bezbolno zadebljanje srednjeg dijela klavikule.
Dijagnostika: rendgen (rubovi fragmenata su sklerotični, nema kalusa).
Liječenje: ekscizija fibroznog i hrskavičnog dijela klavikule uz unutrašnju fiksaciju koštanim
presatkom.

37. Porođajna kljenut ramena?

Definicija: zbog otežanog poroda, trakcije novorođenčetovih ruku, dolazi do oštećenja

brahijalnog pleksusa. Zahvaćeni su korijeni C5 i C6 te katkad C7 (Erbova kljenut) te C8 i Th1
(Klumpkeova kljenut). Kod totalne kljenuti zahvaćeni su svi korijeni od C5-Th1.
Erbova kljenut (gornja kljenut)
Stupanj oštećenja ide od prolazne kljenuti s kompletnim oporavkom do potpune kljenuti s
nepopravljivim oštećenjem.
Klinički: dijete jednu ruku ne upotrebljava normalno; zbog paralize deltoideusa i
supraspinatusa neizvediva je abdukcija; vanjski su rotatori paralizirani, a unutarnji očuvani pa
se ruka nalazi u unutrašnjoj rotaciji; zbog paralize bicepsa lakat je u ekstenziji, a podlaktica u
pronaciji; kao komplikacija se javlja kontraktura.
Većina se bolesnika oporavi unutar 5 mjeseci života bez liječenja.
Liječenje: pasivne vježbe ramena; opuštanje mekih česti prednjeg dijela ramena izvodi sse
kod aduktorne kontrakture; korektivna osteotomija zbog kontrakture (u dobi od 7.-8. godine);
u kasnijoj životnoj dobi provodi se i transfer ramenih mišića.
Klumpkeova kljenut (donja kljenut)
Kod kljenuti donjeg dijela brahijalnog pleksusa mali su mišići šake i fleksori prstiju
paralizirani, podlaktica je supinirana. Ponekad se pojavljuje i Hornerov sindrom (blokada
simpatičkih vlakana).
Liječenje: kirurški zahvati i ortoze bezuspješni.
Totalna kljenut
Oštećeni su korijeni živaca C5-Th1. Klinički postoji kljenut ramena i cijele ruke.

38. Nestabilnost ramena

201
Nestabilnost može biti u bilo kojem smjeru (najčešća je prednja nestabilnost).
Klasifikacija nestabilnosti:
1) prema stupnju – subluksacija i luksacija
2) prema smjeru – prednja, stražnja, donja i višesmjerna nestabilnost
3) prema uzroku – traumatska, atraumatska (voljna, nevoljna)
4) prema učestalosti – akutna, kronična (habitualna, zastarjela, fiksna).
Kod subluksacije postoji kontakt zglobnih tijela, dok kod luksacije nema kontakta između
glave humerusa i glenoidalne jame. Glava je humerusa subluksirana ili luksirana ispred
glenoida kod prednje nestabilnosti, iza glenoida kod stražnje, a ispod donjeg ruba glenoida
kod donje nestabilnosti. Kada uz donju nestabilnost ramena postoji ili prednja ili stražnja ili
obje, onda takvu nestabilnost nazivamo višesmjernom nestabilnosti ramena.
Etiologija: trauma; kod prednje luksacije – pad na ispruženu ruku u ekstenziji i vanjskoj
rotaciji ili izravan pad na rame ili lakat. Do atraumatske nestabilnosti dolazi do luksacije ili
subluksacije pri izvođenju prirodnog pokreta. Kod prednje traumatske luksacije ramena vrlo
je česta posljedica oštećenje labralnog kompleksa poznatog pod nazivom Bankratova lezija
(nastaje lezija prednjeg ruba labruma i odvajanje istoga od zglobne čahure). Pri prednjoj
luksaciji ramena glava se humerusa nabija na prednji rub glenoida, pri čemu nastaje defekt
posterolateralnog dijela glave humerusa (Hill-Sachsova lezija). Ove dvije lezije su česte kod
traumatske lezije.
Atraumatska nestabilnost može biti voljna i nevoljna. Kod voljne bolesnik može iščašiti rame
na voljnoj bazi s pomoću mišićne kontrakcije. Ako bolesnik iščaši rame nakon elevacije ruke
onda je riječ o nevoljnoj nestabilnosti.
Klinička slika: pri prednjoj luksaciji: bolesnik drži ruku uz tijelo i ne dopušta nikakve
pokrete rukom, vidi se izbočenje s prednje strane ramena; kod prednje subluksacije
bolesnik ima poteškoće pri izvođenju pokreta rukom iznad glave (''rame je iskočilo i vratilo
se''); stražnja luksacija ramena je rijetkost – nastaje kod epileptičkih napada, elektrošoka,
pada s motora, klinički imamo ruku u unutarnjoj rotaciji i neizvedivu vanjsku rotaciju; kod
stražnje subluksacije ramena glava humerusa preskače preko stražnjeg ruba glenoida u
provokativnom položaju ruke (abdukcija ruke od 90° i unutarnja rotacija), a reponira se pri
horizontalnoj abdukciji ruke (test preskoka); kod donje nestabilnosti pozitivan je sulkus-test
(bolesnik sjedi, a ispitivač vuče ruku prema distalno; ispod akromiona javlja se brazda) –
udružena s višesmjernom nestabilnosti.
Habitualna luksacija = više uzastopnih luksacija.
Dijagnostika: rendgen (AP i aksilarna projekcija – vidi se: kod prednje luksacije
posterolateralni defekt, odnosno Hill-Sachsova lezija; kod stražnje luksacije anteromedijalni
defekt, odnosno obrnuta Hill-Sachsova lezija), ultrazvuk, test straha = bolesnik sjedi,
ispitivač je iza bolesnika; ruka se nalazi u abdukciji od 90° i vanjskoj rotaciji; jednom rukom
ispitivač uhvati ručni zglob, a drugom stabilizira lopaticu i palcem gura glavu humerusa
prema naprijed; pri tome bolesnik osjeća strah da će rame iskočiti, sulkus-test.
Liječenje: akutni stadij – repozicija i nakon toga ruka se stavi u maramu nekoliko dana do
prestanka bolova. Atraumatske se liječe konzervativno (jačanje rotatorne manžete,
deltoideusa i stabilizatora lopatice) i operativno (artroskopski). Habitualne – operativno.
Ostali oblici konzervativno (repozicija, jačanje muskulature) i operativno (artroskopska
stabilizacija ramena se zasniva na rekonstrukciji labruma glenoida i zatezanju zglobne
čahure uz korištenje metalnog ili resorptivnog sidra).

202
39. Smrznuto rame?

Definicija: to je klinički sindrom nejasne etiologije koji je karakteriziran s boli te ograničenim

aktivnim i pasivnim pokretima u glenohumeralnome zglobu (ukrućeno rame).
Etiologija: nepoznato; češće se javlja u dijabetičara; pojavljuje se u dobi između 40 i 60
godina.
Patologija: zglobna je čahura skvrčena, zadebljana i s fibroznim promjenama i
perivaskularnom infiltracijom; promjene su reverzibilne.
Klinička slika: bol, ograničena pokretljivost (aktivna i pasivna), bol se postupno pojačava
(osobito noću), bol se projicira u hvatištu deltoideusa.
Dijagnostika: rendgen (smanjena gustoća kosti zbog neaktivnosti), artrografija (smanjen
volumen zglobne čahure uz neprikazivanje aksilarnog recesusa).
Liječenje: cilj je smanjiti bol, spriječiti daljnju kontrakturu. U akutnom stadiju: mirovanje,
vježbe istezanja te protuupalni nesteroidni lijekovi. U težim slučajevima provodi se
artroskopsko opuštanje zglobne čahure.

40. Kalcificirajući tendinitis?

Definicija: kalcificirajući tendinitis rotatorne manžete čest je poremećaj koji se očituje

nakupljanjem kalcijeva hidroksiapatita u području hvatišta tetive za kost uz spontanu
resorpciju kalcifikata i posljedično cijeljenje tetive.
Etiologija: nepoznato; javlja se u žena i dijabetičara.
Dvije faze: formativna faza – formiranje kalcifikata (nema poteškoća) i resorptivna faza –
spontana resorpcija kalcifikata (jaki bolovi).
Klinička slika: za vrijeme formativne faze pacijent osjeća tek neznatne tegobe u obliku
neugodnosti; kod resorptivne faze javlja se bol, zatim lokalna osjetljivost, ograničena
pokretljivost (bol), pacijent ne može ležati na bolesnoj ruci, drži ruku uz tijelo i ne dopušta
nikakav pokret.
Dijagnostika: rendgen (depozit kalcija unutar tetive supraspinatusa najčešće – u akutnoj fazi
mutan, slabo ograničen; u kroničnoj fazi gust, dobro ograničen).
Liječenje: konzervativno (vježbe za održavanje pokretljivosti ramena) i operativno
(punktiranje i lavaža depozita). Provodi se i terapija kortikosteridima te krioterapija.

41. Sindrom sraza?

Definicija: subakromijalni sindrom sraza (Impingement Subacromialis) definira se kao

kliničko stanje, pri čemu nastaje kompresija rotatorne manžete i tetive bicepsa između
velikog tuberkula i korakoakromijalnog luka (akromion, akromioklavikularni zglob,
korakoakromijalni ligament i korakoidni nastavak).

203
Etiologija: mikrotraume, abnormalnost korakoakromijalnog luka. ''Kritična zona'' nalazi se
neposredno uz hvatište tetive supraspinatusa za veliki tuberkul.
Tri stadija:
- stadij I – edem i hemoragija kao posljedica prekomjerne aktivnosti iznad glave; mlađi
ljudi – 25 godina (sportaši)
- stadij II – fibroza, tendinitis, upala, zadebljana i fibrozna burza; 25-40 godina
- stadij III – ruptura manžete, tetive bicepsa i koštani izdanci.
Klinička slika: bol pri aktivnostima ruke iznad glave (hvatište deltoideusa), ograničena
pokretljivost (unutarnja rotacija i horizontalna abdukcija). Aktivna elevacija neugodnija i
bolnija od pasivne.
Dijagnostika: impingement-znak (jednom se rukom podiže bolesnikova ruka, a drugom se
pritišće na lopaticu; veliki tuberkul udara o prednji rub akromiona, pri čemu se pojavljuje bol),
rendgen (subakromijalna skleroza i cistične promjene velikog tuberkula), diferencijalno
dijagnostički inicira se 10 ml lokalnog anestetika subakromijalno (ako nakon toga bolesnik
može podići ruku bez većih poteškoća impingement-test je pozitivan).
Liječenje: u akutnoj fazi konzervativno (nesteroidni protuupalni lijekovi, izbjegavanje rada,
vježbe istezanja i jačanja mišića rotatorne manžete); u kroničnoj fazi (nakon 6 mjeseci)
operativno (prednja akromioplastika – resekcija korakoakromijalnog ligamenta, prednjeg
dijela akromiona i subakromijalne burze).

42. Ruptura rotatorne manžete?

Opis: Lezije rotatorne manžete gotovo se uvijek događaju periferno, u blizini hvatišta tetive
supraspinatusa za veliki tuberkul humerusa. Mogu biti potpune (od zglobne do burzalne
strane, tj. postoji izravna komunikacija između zglobne šupljine i subakromijalne i
subdeltiodne burze) i parcijalne (na trima mjestima – na zglobnoj strani manžete, u sredini –
intratetivno i na površinskoj burzalnoj strani manžete). Ruptura također može biti i akutna te
kronična.
Etiopatogeneza: uzroci – trauma, degenerativne promjene, impingement, profesija
(monotoni poslovi – ruka u elevaciji i abdukciji).
Poradi oštećenja manžete dolazi do gubitka funkcije depresije glave humerusa, pa glava
migrira kranijalno (sindrom sudaranja). Rupture rotatorne manžete često su praćene
promjenama tetive duge glave bicepsa. U kroničnim slučajevima sastavni dio rupture su
artropatske promjene. Bolesnici su gotovo uvijek stariji od 40 godina.
Klinička slika: bl pri podizanju ruke, bol noću, nemogućnost spavanja na bolesnoj strani,
dalje slijedi atrofija mišića (supraspinatus, infraspinatus), čuju se krepitacije, opseg je aktivnih
kretnji manji nego pasivnih (posebno kod vanjske rotacije i abdukcije), kod parcijalne rupture
podjednako su ograničene aktivne i pasivne kretnje.
Dijagnostika: rendgen (promjene na velikom tuberkulu i glavi humerusa) i ultrazvuk
(odsutnost rotatorne manžete ili žarišno stanjenje) te MR.
Diferencijalno dijagnostički imamo ukrućeno rame (ograničene aktivne i pasivne kretnje),
tendinitis i burzitis (lokalna osjetljivost na bol pri aktivnom pokretu), parcijalnu (podjednako
ograničene aktivne i pasivne kretnje) i totalnu rupturu (dobra pasivna pokretljivost).

204
Liječenje: simptomatsko; svrha – smanjiti bol, vratiti funkciju te prevenirati progresiju. Akutno
stanje: rekonstrukcija kirurški te fiksacija tetive na veliki tuberkul. Kronični stadij: odmor,
protuupalni nesteroidni lijekovi, vježbe istezanja i jačanja mišića.

43. Ozljeda tetive bicepsa?

Opis: uzrok tendinitisa bicepsa jest impingement. Pri elevaciji i rotaciji ruke tetiva je
bicepsa komprimirana između glave humerusa i akromiona te korakoakromijalnog ligamenta.
Zbog trenja nastaje sinovijalna reakcija s oteklinom, dio tetive je izlizan i stanjen. Oštećenje
medijalnog dijela korakohumeralnog ligamenta poremećuje normalni klizni put tetive pa se
ista pomiče medijalno. Subluksacija je tetive bicepsa moguća, ali i rijetka pojava (udružena
sa rupturom tetice subskapularisa).
Klinička slika: bol (ruka iznad glave), čujni preskok pri rotaciji ruke, kod rupture tetive
bicepsa javlja se oteklina, lokalna osjetljivost.
Dijagnostika: klinički pregled (jasno vidljiv deformitet), ultrazvuk, MR, Speedov test (fleksija
ruke protiv otpora s laktom u ekstenziji – u području brazde bicepsa javlja se bol).
Liječenje: primarni se tendinitis liječi konzervativno (lijekovi, vježbe istezanja, izbjegavanje
elevacije ruke); sekundarni se tendinitis liječi operativno (prednja akromioplastika i
tenodeza bicepsa).

44. Deformacije zgloba lakta?

Najčešće deformacije u predjelu lakta jesu cubitus valgus i cubitus varus. Normalni kut
između nadlaktice pri supiniranoj šaci i ekstendiranoj podlaktici je promjenjiv i iznosi od 160°
do 180°, uz srednju vrijednost od 170°. U muškaraca je taj kut veći, a kod žena manji, tj
izražen je valgus položaj. To je fiziološki valgus položaj koji olakšava nošenje predmeta
ispruženom rukom (kut nošenja).
Patološki valgus položaj nastaje traumatski, kao posljedica prijeloma, a može biti i prirođen.
Obično ne čini veće funkcionalne tegobe (ako ne nastane istezanje i kompresija na
n.ulnaris). Ako je došlo do kompresije ulnarisa provodi se kirurško liječenje.
Varusni položaj lakta može biti kongenitalan ili uzrokovan oštećenjem trohleje humeri. On je
uvijek patološki, ali ne čini veće funkcionalne smetnje, pa ga nije potrebno liječiti. Kod teških
slučajeva provodi se korektivna osteotomija.

205
45. Ankiloze i kontrakture lakta?

Uzroci kontrakture: trauma, mnoge sistemne i lokalne bolesti nakon kojih slijedi imobilizacija,
neurogene bolesti. Najčešće se radi o fleksijskim kontrakturama. Većina je kontraktura
vezana za patološke promjene na zglobovima, mekom tkivu i živcima.
Ankiloza lakta najčešće je uzrokovana upalno-destruktivnim promjenama zgloba, kada
nakon razaranja zglobne hrskavice nastane oštećenje zglobnih tijela. Ankiloza zahvaća sve
zglobove lakta (može i djelomično). Najpovoljniji funkcionalni položaj ukočenog lakta
dominantne ruke je pod pravim kutom, uz srednji položaj supinacije i pronacije.
Liječenje kontraktura i ankiloza: konzervativno (fizioterapijski postupci – aktivne neforsirane
vježbe, elektromotorne udlage za dozirano pasivno razgibavanje) i operativno (toaleta,
adhezioliza, artroliza, kapsulotomija).
Kontraktura može nastati zbog pseudartroza radijusa. Tada se primjenjuje osteosinteza i
resekcija distalnog dijela ulne.

46. Epicondylitis i bursitis?

Epicondylitis humeri (teniski lakat)

Definicija: bolni sindrom u području lakta, najčešće s lateralne strane zgloba. Teniski lakat je
primjer za entezitis (enthesis=spoj) i za sindrom prenaprezanja (mikrotraume – ponovljena
trauma koja nadvladava sposobnost reparacije tkiva).
Može se pojaviti na polazištu caput commune ekstenzora šake i prstiju na lateralnom
epikondilu humerusa (lateralni, radijalni epikondilitis), odnosno na polazištu caput commune
fleksora na medijalnom epikondilu (medijalni, ulnarni epikondilitis).
Mehanizam nastanka: (npr. ''backhand'' udarac u tenisu). Prilikom izvođenja tog udarca,
ekstenzorni mišići šake i prstiju, koji polaze s lateralnog epikondila humerusa, kontrahirani su
kako bi stabilizirali ručni zglob i držali reket. Koncentrična kontrakcija do koje dolazi ako se
taj udarac nepravilno izvodi skraćuje te mišiće da bi se održala napetost potrebna za
stabilizaciju ručnog zgloba te time stvara određenu silu koja se prenosi duž mišića od njihova
polazišta, tj. spoja s pokosnicom i kosti na lateralnom epikondilu humerusa.
Klinička slika: palpatorna osjetljivost, bol pri izvođenju kretnji (posebno kod otpora fleksiji ili
kod ekstenzije ručnog zgloba pri fleksiji lakta od 90°), upala.
Liječenje: konzervativno (medikamenti, odmor, na ručni se zglob aplicira plastični aparat –
''wrist splint'', kineziterapija – vježbe istezanje i vježbe jačanja, krioterapija) i operativno
(disekcija hvatišta mišićja uz eventualnu djelomičnu ablaciju epikondila).
Bursitis olecrani
Stalno podraživanje olekranona kod nekih profesija uzrokuje kronične upale burze. Poznat
je u ljudi koji puno čitaju naslonjeni na laktove, tzv. studenski lakat. U nekim se slučajevima
burza inficira, te se uz lokalne znakove upale njezin sadržaj i zagnoji. Kod kroničnih
recidivirajućih podražaja može na hvatištu tetive tricepsa nastati i trnasta egzostoza (calcar
olecrani).

206
Liječenje: kortizonoidi kod neupalni stanja i kirurško kod recidiva.

47. Opseg gibljivosti šake?

Opseg pokreta, uključujući i one u zglobovima između proksimalnog i distalnog reda karpusa,
iznosi 80° za fleksiju i 90° za ekstenziju. Njihov najveći dio, oko dvije trećine pokreta zbiva se
u zglobu između distalnog dijela palčane kosti i proksimalnog reda karpusa, a samo trećina u
mediokarpalnome zglobu. Obrnuto, pri istezanju ručnoga zgloba dvije trećine opsega pokreta
zbiva se u mediokarpalnome zglobu, a samo trećina u zglobu između palčane kosti i
proksimalnog karpusa. Pokreti u šaci imaju uglavnom tri razine: u zglobovima između kostiju
karpusa i metakarpusa (minimalni pokreti, osim palca), zglobovima između kostiju
metakarpusa i članaka prstiju te u zglobovima između članaka prstiju.

48. Deformacije šake?

Manus vara
Definicija: to je deformacija pri kojoj je palčana kost više ili manje skraćena u distalnom
dijelu ili je čak nema, lakatna je kost izvijena radijalno, a izostaje rotacija podlaktice, šaka je
nestabilna i često palmarno flektirana, palac je katkad nedovoljno razvijene ili nedostaje.
Klinički: smetnje su različita opsega, a ovise o veličini promjena, deformacija je često
udružena sa sindromima za koje su karakteristične displastične promjene lakta i podlaktice.
Liječenje: konzervativno (ortoze, pasivne vježbe istezanja) i operativno (korekcija – prva i
druga godina života i artrodeza – nakon dvadesete godine života).
Sindaktilija
Definicija: prirođena mana kod koje su srasla dva ili više prstiju po cijeloj dužini prsta ili
djelomično.
Klinički: uredna funkcija šake, sraštenje može biti u koži, odnosno mekim tkivima ili kostima
(sinostoze) ili kombinirano; najčešće sraštaju treći i četvrti prst.
Liječenje: kirurški, najranije se zahvat može izvesti u dobi od dvije ili tri godine, a svakako
prije polaska u školu (ranije ne jer se radi o plastičnoj rekonstrukciji kože).
Kongenitalni škljocavi prst mnogo je rjeđi od stečenog škljocavog prsta (trigger finger) – bit
će opisani kasnije.
Kamptodaktilija
Definicija: ovaj deformitet označuje fleksijski položaj jednog ili više prstiju često i simetrično.
Liječenje: plastično produljenje i transpozicija u male djece te korektivna osteotomija u veće
djece.
Madelung deformacija

207
Definicija: to je deformacija distalnog dijela palčane kosti.
Etiologija: nastaje zbog poremećaja enhondralne osifikacije distalne epifize palčane kosti.
Klinički: vidi se izrazita volarna devijacija palčane kosti, vršak ulne strši dorzalno pod kožom.
Dalje imamo ograničenu dorzifleksiju i radijalnu devijaciju, povećanu volarnu fleksiju.
Liječenje: korektivna osteotomija.
Artrogyposis multiplex congenita
Definicija: multipla, neprogresivna kontraktura zglobova.
Etiologija: nejasna, neuropatskog ili miopatskog porijekla.
Klinički: najčešće su prsti savijeni u proksimalnim interfalangealnim zglobovima i
metakarpalnim zglobovima, palac aduciran, ručni zglob također savijen, postoji ulnarna
devijacija.
Liječenje: udlage, kirurško (opuštanje mekih tkiva, transpozicija tetiva i artrodeza zglobova).
Posebno su izdvojene deformacije u sklopu reumatoidnog artritisa koje valja ovdje
spomenuti: ulnarna devijacija prstiju (palac), hiperekstenzijska deformacija interfalangealnog
zgloba i fleksijska metakarpofalangealnog zgloba kažiprsta, deformacija u obliku ''labuđeg
vrata'' – povlačenje fleksora profundusa zahvaćenog reumatskom bolesti izaziva savijanje
distalnog interfalangealnog zgloba i deformaciju, deformacija u obliku ''otvora za dugme''–
diskretno izbočenje glave ulne.

49. Sigurnosni položaj šake?

To je položaj šake u kojem su fleksorne i ekstenzorne tetive podjednako napete, kao i

intrinzična muskulatura šake. To je imobilizacija šake tako da je položaj
metakarpofalangealnih zglobova fleksija od 70-90°, a prsti su ekstendirani. Takav će položaj
dati najbolji oporavak.

50. Promjene kosti zbog zračenja?

Manifestiraju se u poremećaju rasta, prijelomima i nekrozama kosti na koje se kasnije

nadovezuje infekcija. Kost izložena trajnom zračenju potpuno je devitalizirana, pa je kasnije
reparacija znatno otežana. Prognoza uvelike ovisi i o mogućnosti pojave maligniteta.

51. Volkmann-ova kontraktura?

Definicija: to je kompresijski sindrom (to su stanja u kojima su cirkulacija i funkcija tkiva u

''zatvorenim prostorima'' kompromitirane povećanjem tlaka unutar takvih prostora). Ubraja se
i u neurocirkulacijske poremećaje zbog svojih posljedica.

208
Zbog posebne anatomije ruke gdje su mišići i živci smješteni unutar prostora koji se gotovo
uopće ne mogu širiti, a ograničeni su kostima podlaktice, fascijom i međukoštanom
membranom, stvara se takav ''zatvoreni prostor''.
Etiologija: uzroci ishemije mogu biti razni, najčešći: ozljeda brahijalne arterije, dugotrajna
kompresija, injekcije, hemoragije. Predilekcijsko mjesto je u fleksornom mišićju.
Klinička slika: duboka bol podlaktice koja se ne javlja uvijek niti se može dobro lokalizirati.
Lakat je u fleksiji, ručni zglob u palmarnoj fleksiji, metakarpofalangealni zglobovi u
hiperekstenziji, interfalangealni u fleksiji. Palmarna fleksija ručnog zgloba i fleksija
interfalangealnih zglobova postoji i zbog retrakcije kontrahiranih fleksora, dok je
hiperekstenzija metakarpofalangealnih zglobova posljedica paralize međukoštanih mišića
zbog čega ne dolazi do fleksije proksimalne falange.
Razvojni ciklus: ishemija – infarkt – retrakcija mišića – kontraktura šake i prstiju.
Liječenje: konzervativno (fizikalno terapija, podvodna masaža, parafin, elektrostimulacija,
korektivne sadrene udlage) i operativno (fascitomija, epiziotomija, transpozicija tetiva,
artrodeza).

52. Tenosinovitisi, deQuervain?

Krepitirajući tenosinovitis
Javlja se nakon pretjerane manualne aktivnosti u fleksornim i ekstenzornim tetivama
(ekstenzorne tetive u području ručnog zgloba).
Klinički: Pri fiksiranom ručnom zglobu bolesnik treba sve prste flektirati i zatim ekstendirati,
pri čemu se osjete fine krepitacije s dorzalne i proksimalne strane ručnog zgloba. Javlja se
bol, tok bolesti je benigan.
Liječenje: imobilizacija (do tri tjedna) longetom i postupno opterećivati ruku.
Stenozirajući tenosinovitis (škljocavi prsti – trigger finger)
Nastaje kao rezultat kroničnog traumatiziranja fleksornih tetiva i njihovih ovojnica na mjestu
gdje prolaze ispod glavica metakarpalnih kostiju.

209
Klinički: na tetivi se stvaraju proliferacijske promjene koje uzrokuju njezino zadebljanje. U
početnom stadiju bolesti fleksija je prsta slobodna, a ekstenzija se izvodi otežano uz škljocaj
koji je često bolan. U kasnijemu stadiju, kada su uznapredovale upalne promjene, fleksija
također može biti bolna ili čak neizvediva.
Liječenje: konzervativno (kortikosteroidi) i operativno (uzdužna discizija prvog anularnog
ligamenta).
DeQuervainova bolest
Definicija: to je traumatski tenosinovitis m. extensor pollicis brevis i m. abductor pollicis
longus uzrokovan struganjem između njihovih tetiva, fibroznog krova prvog dorzalnog
odjeljka i koštane prominencije radijalnog stiloida.
Klinički: bol iznad radijalnog stiloida, slabljenje snage šake, oteklina. Potvrda dijagnoze: test
u kojem bolesnik flektira palac u šaku i prekrije ga prstima, tada izvodimo pasivnu ulnarnu
devijaciju šake – ako se javi bol iznad radijalnog stiloida riječ je o deQuervainu.
Liječenje: konzervativno (kortikosteroidi) i operativno (kronični slučajevi – uzdužno
presijecanje krova prvog dorzalnog odjeljka i tetivnih pregrada, nakon toga slijedi
imobilizacija u trajanju od dva tjedna).

53. Dupuytrenova kontraktura?

Definicija: nastaje skvrčavanjem palmarne fascije i njezinih tračaka te se stvaraju palmarni

čvorovi.
Etiologija: trauma, nasljeđe (alkoholičari i dijabetes).
Klinički: fleksorne kontrakture metakarpofalangealnih i proksimalnih interfalangealnih
zglobova najčešće malog prsta (zatim prstenjak, palac, srednjak i najrjeđe kažiprst).
Zahvaćen je i dlan. Dalje imamo smanjenje funkcionalne sposobnosti šake. Kontraktura se
širi i na susjedne prste.
Liječenje: operacija – proširena regionalna aponeurozektomija, nakon koje slijedi elevacija
šake i imobilizacija longetom u trajanju od dva tjedna.

54. Loše srasli prijelomi radijusa?

Postojanje patoloških promjena ovisi o: stupnju deformacije, dužini skraćenja, oštećenju

periartukilarnog tkiva, mišića, inervacije i cirkulacije.

210
Posljedice traumatskog oštećenja podlaktičnih kostiju česte su nakon Collesova ili
Smithova prijeloma (fractura radii partis distalis), incidencija kojega je najveća među
svim prijelomima. Posljedice: smanjena pokretljivost ručnog zgloba i rotacije podlaktice,
deformacija u obliku dorzalne devijacije i skraćenja distalnog dijela radijusa uz prominenciju
ulne, Sudeck, slabljenje snage šake i bol; rjeđe se javljaju kompresija n. medianus i ruptura
tetive m. extensor pollicis longus.
Liječenje: korektivna osteotomija i umetanje auto-transplantata. U slabije izraženim
slučajevima provodi se fizikalna terapija i lijekovi.
Degenerativne promjene ručnog zgloba posebno su česte nakon prijeloma stiloida palčane
kosti. One se liječe kirurški (repozicija i fiksacija ulomaka).

55. Prijelom navikularne kosti?

Iza prijeloma distalnog dijela palčane kosti, po učestalosti prijeloma među svim kostima šake
najbrojniji su prijelomi čunaste kosti. U razmjerno velikom postotku završava pseudartrozom.
Mehanizam ozljede: pad na ispruženu ruku, često s ekstendiranim ručnim zglobom.
Klinički: snažna bol, poremećaj funkcije, oteklina (područje ''tabatiere anatomique'').
Dijagnostika: anamneza, klinički pregled, rendgen (pet projekcija, ako nijedan položaj ne
pokaže na prijelom, a klinički se sumnja, ručni zglob se imobilizira longetom uz uključivanje
palca te se nakon dva tjedna ponavljaju pretrage – ako je prijelom postojao tada će biti vidljiv
zbog resorpcije rubova prijelomne pukotine).
Liječenje: konzervativno ili kirurški. Rizične skupine za nastanak pseudartroze: prijelomi s
vrlo malim proksimalnim fragmentom, prijelomi s oštećenjem cirkulacije, prijelomi koji nisu
prikladno primarno liječeni. Ako nakon 4-6 mjeseci imobilizacije ima znakova nesrašćivanja
čunaste kosti govorimo o pseudartrozi.
Kirurško liječenje provodi se osteosintezom i ugradnjom autotransplantata iz ilijačne kosti
nakon koje slijedi imobilizacija od tri do četiri mjeseca. Kao alternativa koristi se Russeova
tehnika uz uporabu komprimiranog spongioznog dijela autotransplantata što skraćuje
imobilizaciju (do 40%). Još se koristi i fibrinsko ljepilo te koštani morfogenetski protein
(BMP). Kod dugotrajnih pseudartroza javljaju se degenerativne promjene koje se liječe
aloplatikom ili artrodezom ručnog zgloba (to se provodi i kod neuspjelih osteosinteza).

211
56. Kanalikularni sindromi šake?

Sindrom karpalnog kanala

Definicija: na palmarnoj strani korijena šake nervus medianus prolazi kroz koštano-vezivni
kanal (canalis carpalis), u kojemu može biti komprimiran uz nastanak kliničke slike sindroma
karpalnog kanala (tunela).
Karpalni kanal je koštano-vezivni tjesnac smješten na palmarnoj strani korijena šaka.
Koštanu stjenku kanala tvore kosti karpusa koje tvore žlijeb (sulcus carpi), koji retinaculum
fleksorum pretvara u kanal. Kroz karpalni kanal prolaze tetive svih fleksora prstiju i nervus
medianus.
Etiologija: posttraumatska kompresija, anatomske anomalije, profesionalna oštećenja (rad
na računalu – computer disease), hormonalne promjene (trudnoća), duže uzimanje
kontracepcijskih sredstava, cirkulacijski poremećaji, degenerativne promjene zglobova,
tenosinovitisi, sistemne i reumatske bolesti.
Klinička slika: smetnje u senzibilitetu (prvi simptom), hipoestezija u inervacijskom području
živca može napredovati do potpune anestezije, zatim imamo trofičke, ulcerozne promjene na
jagodicama prstiju, oteklina, parestezije, bol (noću, širenje do ramena), ukočenost i osjećaj
obamrlosti, motoričke smetnje, smetnje motiliteta (nesigurnost), hipotrofija mišića tenara
(''majmunska šaka'').
Dijagnostika: tri temeljna dijagnostička znaka – poremećaj senzibiliteta, motiliteta i atrofija
mišića šake. Klinički testovi – Tinelov, Phalenov, Wormserov i Tourniquet-test. Tinelov je
znak pozitivan kada se na perkusiju u području ručnog zgloba s palmarne strane u
inervacijskom području medianusa pojave parestezije i/ili boli. Provodi se i
elektrodijagnostika.
Liječenje: konzervativno (izbjegavanje, imobilizacija longetom ili ortozom, aplikacija
kortikosteroida) i operativno (presijecanje retinaculum fleksoruma). Longeta se nosi tri tjedna,
a potom još tri do četiri tjedna samo noću.
Sindrom Guyonova kanala
Guyonov kanal smješten je na ulnarnoj strani korijena šake ispred karpalnog kanala.
Stražnje omeđenje, tj. dno kanala tvori retinaculum fleksorum, a ulnarnu stjenku, tj. krov
kanala tvori tetivna ploča koja je dio tetive m. flexor carpi ulnaris.
Klinička slika: bol, utrnutost, mravinjanje distalno u dlanu do četvrtog i petog prsta. Bol se
može širiti i do ramena. Dalje imamo nesigurnost pokreta i hvatanja, atrofiju mišića
hipotenara (ne uvijek).
Liječenje: konzervativno (izbjegavanje, imobilizacija udlagama i kortikosteroidi) i kirurško
(discizija krova kanala, eventualno neuroliza i uklanjanje uzroka pritiska).
Cheiralgia paresthetica
Definicija: to je izolirana neuropatija površinske grane radijalnog živca (autor Wartenberg).
Opis: o kanalikularnom sindromu govorimo kada je živac komprimiran u području korijena
šake ispod tetivnog dijela m. brachioradialisa.

212
Klinička slika: žareća bol i promjene senzibiliteta u području stražnje strane palca i drugog
prsta .
Dijagnostika: karakteristična žareća bol u inervacijskom području radialisa.
Liječenje: otklanjanje uzroka pritiska na živac. Lokalno – anestetici i kortikosteroidi.

57. Operacije u predjelu zgloba kuka?

Kirurške repozicije zgloba kuka – kod prirođenih iščašenja kuka.

Korektivne osteotomije proksimalnog dijela femura.
Epifizeodeza – ukočenje epifiznog dijela kosti; time se nastoji ubrzati okoštavanje
hrskavične ploče glave femura; to se radi kod epifizeolize glave femura, a postiže se
kanuliranjem vijcima.
Punkcija zgloba i/ili iliartrotomija.
Artrodeze
Sinovektomije zgloba kuka – kod kroničnog reumatoidnog artritisa.
Artroplastika/aloartroplstika
Endoproteze/osteosinteze.

58. Biomehanika zgloba kuka (antalgično šepanje)?

Biomehanika je znanost koja proučava djelovanja mehaničkih čimbenika na ljudski

organizam i primjenjuje zakone mehanike na funkciju i oblik normalnog i patološki
promijenjenog sustava za kretanje.
Normalna pokretljivost zgloba kuka omogućuje i normalan hod. Hod je vrlo individualna
osobina svakog čovjeka, a sastoji se zapravo u aktivnom pokretanju tijela naizmjeničnim
pokretima nogu. Dvije faze: faza oslonca objema nogama te fazu oslonca samo jednom
noom. Svaka neusklađenost prirodnih, ritmičnih i naizmjeničnih pokreta nogu uzrokuje
poremećeni hod, tj. šepanje.
S obzirom na osobitost građe ljudskog tijela u tijeku oslonca na dvije noge polovica se
tjelesne težine prenosi na svaki zglob kuka. No u trenutku opterećenja samo jedne noge
odvija se cijeli niz biomehaničkih zbivanja da zdjelica ostane u ravnoteži.
Gravitacijska sila pri opterećenju samo jedne ne djeluje u sredini tijela pa imamo
ekscentrično opterećenje zgloba kuka. Pri djelovanju samo gravitacijske sile zdjelica bi
padala na stranu djelovanja te sile. Da se to ne dogodi ravnotežu zdjelice u vodoravnom

213
položaju pri hodu održava suprotna sila, tj. snaga abdukcijskih mišića. Svaka od tih suprotnih
sila ima svoju određenu polugu djelovanja i statičke momente. Glede specifičnosti građe
zdjelice, medijalna je poluga djelovanja tjelesne težine tri puta duža od lateralne. Da bi
zdjelica bila u ravnoteži potrebna je tada jednaka veličina sila, tj. potrebna je oko tri puta
veća snaga pelvitrohanternog mišićja. U tom je trenutku, dakle, cjelokupno opterećenje
zgloba kuka oko 4x veće od tjelesne težine. Iz paralelograma sila mogu se odrediti smjer i
veličina rezutirajuće sile opterećenja zgloba kuka. Sila djeluje pod kutom od oko 16° u
odnosu na vertikalu, a prolazi preko acetabula središtem glave femura te medijalnim rubom
njegova vrata.
U bolesnika s koksom valgom još je više skraćena dužina lateralne poluge djelovanja
mišićne sile pa je potrebna znatno veća mišićna sila da održi ravnotežu, odnosno veće je
opterećenje zgloba.
Kod kokse vare dužina je lateralne poluge veća u odnosu na normalna kuk pa je opterećenje
manje. No, ovdje se radi o biološko lošijoj kosti i zbiva se pasivna deformacija gornjeg
okrajka femura.
Biomehanika antalgičnog šepanja
Prebacivanjem tjelesne težine na stranu opterećenog zgloba težište tijela približuje se
središtu zgloba kuka, čime se skraćuje medijalna poluga (produžuje se lateralna poluga).
Smanjenjem razlike u dužini medijalne i lateralne poluge smanjuje se i potrebna mišićna sila
te je i konačno opterećenje manje. Mehanizam antalgičnog šepanja posve je refleksan i
nestaje usporedno s prestankom boli u kuku.
Upotreba štapa
Bolesnici s oštećenim kukom štap nose na zdravoj strani. Prenošenje dijela tjelesne težine
preko štapa na podlogu ovisi o snazi kojom se bolesnik oslanja na štap. Tako se smanjuje
moment sile na bolesnoj strani, a time je smanjena i veličina mišićne sile potrebne za
održavanje ravnoteže zdjelice. Rezultat je tih zbivanja upravo i željeno smanjenje
cjelokupnog opterećenja i posljedično rasterećenje zgloba. Kad stavljamo štap na zdravu
stranu stabiliziramo zdjelicu i eliminiramo ekscentrično opterećenje.
Antalgičnim šepanjem rasterećujemo kuk 4x, a primjenom štapa 8x.

59. Rasterećenje kuka postraničnim šepanjem, rasterećenje

primjenom štapa?

Biomehanika antalgičnog šepanja

Prebacivanjem tjelesne težine na stranu opterećenog zgloba težište tijela približuje se
središtu zgloba kuka, čime se skraćuje medijalna poluga (produžuje se lateralna poluga).
Smanjenjem razlike u dužini medijalne i lateralne poluge smanjuje se i potrebna mišićna sila
te je i konačno opterećenje manje. Mehanizam antalgičnog šepanja posve je refleksan i
nestaje usporedno s prestankom boli u kuku.
Upotreba štapa
Bolesnici s oštećenim kukom štap nose na zdravoj strani. Prenošenje dijela tjelesne težine
preko štapa na podlogu ovisi o snazi kojom se bolesnik oslanja na štap. Tako se smanjuje

214
moment sile na bolesnoj strani, a time je smanjena i veličina mišićne sile potrebne za
održavanje ravnoteže zdjelice. Rezultat je tih zbivanja upravo i željeno smanjenje
cjelokupnog opterećenja i posljedično rasterećenje zgloba.
Antalgičnim šepanjem rasterećujemo kuk 4x, a primjenom štapa 8x.

60. Coxa saltans?

Opis: to neopasno stanje zvano škljocavi kuk karakterizirano je tako da se pri aktivnim
pokretima kuka osjeti i čuje štropot, što jest ili nije praćeno bolovima s vanjske, prednje ili
stražnje strane kuka.
Etiologija: ekstraartikularni – preskakanje iliotibijalnog traktusa preko velikog trohantera,
preskakanje tetive iliopsoasa, tetive duge glave biceps femorisa, promjene na površini
velikog trohantera ili na burzi; intraartikularni – slobodna zglobna tijela, defekt glave femura,
hondromatoza, subluksacija zgloba kuka.
Klinička slika: bol u području velikog trohantera, štropot (abdukcija i unutarnja rotacija).
Liječenje: konzervativno (fizikalna terapija, anestetici i kortikosteroidi, vježbe istezanja
iliotibijalnog traktusa) i operativno (dugotrajni i teški oblici).

61. Tranzitorni sinovitis?

Definicija: nagla ili postupna pojava boli u dječjem kuku koja je benigne naravi i ograničena
trajanja (7-14 dana) te kojoj se ni nakon pažljiva ispitivanja ne može odrediti točan uzrok.
Naziva se još i sindrom osjetljivoga zgloba kuka.
Etiologija: nije poznato (trauma, upala – virus, alergija – preosjetljivost sinovije na određene
antigene).
Sinonimi: coxalgia, coxa in observatione, ''iritable hip'', coxitis fugax.
Klinička slika: bol u kuku (nagla ili postupna), ograničena pokretljivost (fleksija i abdukcija –
izljev-sinovija u zglob), mišićni spazam, poremećen hod – antalgično šepanje.
Dijagnoza: anamneza, klinička slika, rendgen i ultrazvuk, laboratorij, punkcija zgloba i
scintigrafija (diferencijacija – osteomijelitis, juvenilni artritis, Legg-Calve-Perthes, epifizeoliza
glave femura).
Liječenje: rasterećenje i izbjegavanje pokreta, mirovanje, trakcija u položaju blage fleksije i
abdukcije, punkcija zgloba kao terapija (smanjuje zglobnu oteklinu i tlak).
Izlječenje se postiže u periodu od 10-14 dana.

215
62. Epifizeoliza glave bedrene kosti?

Definicija: poremećaj je adolescentnog kuka u kojem je trodimenzijski poskliz glave bedrene

kosti (epifiza) prema vratu kosti (metafiza) progresivan, a sam je patološki proces u
hrskavičnoj ploči rasta (epifizna hrskavica rasta).
Etiologija: nije poznato, hormonalni, mehanički, upalni, nasljedni i traumatski uzroci.
Patologija: poremećaj u fiziološkom odnosu spolnih hormona i hormona rasta stvara
okolnosti za nastanak bolesti. Hormon rasta djeluje da ploča rasta postaje šira, a
perihondralni se kolagenski prsten oko epifize stanjuje i omekšava. Smične sile na epifiznu
hrskavicu rasta posebno su povećane u opterećenju prekomjernom tjelesnom težinom ili
relativno neznatnom traumom.
Kad se dogodi početni pomak glave bedrene kosti, daljnje pogoršanje i razvoj bolesti zbiva
se prema biomehaničkim zakonima.
Klasifikacija:
- prema načinu nastanka:
o akutni oblik – simptomi traju do 2 tjedna
o kronični oblik – tegobe traju duže od 2 tjedna
o akutizirani kronični – tegobe traju duže od 1 mjesec, pa se pojačaju nakon razmjerno
blaže ozlijede
- prema opsegu poskliza glave femura:
o I stupanj – gotovo da i nema poskliza, na rendgenu imamo ''nemirnu'' i proširenu
ploču rasta
o II stupanj – kut poskliza iznosi 5-30°
o III stupanj – kut je između 30-60°
o IV stupanj – kut veći od 60°.
Klinička slika: pacijenti su adipozne građe (prekomjerna tjelesna težina ili pak naprotiv
marfanoidni izgled), bolest se javlja između 10. i 16. godine. Tri simptoma: bol u kuku ili na
unutrašnjem i donjem dijelu bedra (bol u koljenu?!), zatim ograničena pokretljivost
(unutrašnja rotacija) – Drehmannov znak: ako bolesnik leži spontani je položaj kuka vanjska
rotacija i abdukcija; iz tog položaja pri izvođenju fleksije u kuku i pokušaju unutrašnje rotacije
noga spontano bježi u vanjsku rotaciju; treći simptom je šepanje (kraća noga – noga se
skraćuje zbog višeg položaja metafize, odnosno vrata femura s kojeg je odsklizala glava
femura).
Dijagnostika: anamneza, klinička slika (tri simptoma), fizikalni pregled (pozitivan
Trendelenburgov, Duchenneov i Kleinov znak), rendgen (glava femura mijenja svoj središnji
položaj u odnosu na vrat tako da se pomakne u smjeru dolje, natrag i medijalno).
Liječenje: svrha je ponovno uspostaviti funkciju zgloba kuka i spriječiti artrozu. Liječenje je
isključivo kirurško – stabilizacija poskliza i ubrzavanje okoštavanja hrskavične ploče rasta
glave femura: epizieodeza kanularnim vijcima koji se perkutano navode putem Kirschnerove
žice i pod kontrolom rendgena, kod artroza se provodi korektiva osteotomija; ''krvave
repozicije'' – vadi se meko tkivo iz acetabuluma; acetabuloplastika (dlijetom se zareže kost i
stavi se implantat).

216
63. Legg-Calve-Perthes (coxa plana)?

Definicija: to je idiopatska djelomična ili potpuna avaskularna nekroza epifize glave femura
kojoj je ograničeno vrijeme trajanja.
Etiologija: nije poznato (teorije); ponavljano ishemično akutno oštećenje cirkulacije glave
femura kojem su neka djeca podložnija zbog lokalnih promjena i konstitucije: lokalni
čimbenici: slabije razvijene anastomoze između epifize i metafiznih krvnih žila; nasljedni
faktori; primarni poremećaj venskog otjecanja krvi uzrokuje zastoj u cijelom krvotoku i
povišeni unutartkivni koštani tlak. Bolest se pojavljuje u dobi od 6-7 godina.
Klasifikacija po Catterallu:
- zahvaćen je samo prednji dio epifize do 25% glave femura
- zahvaćenost glave bedrene kosti je do 50%
- promjene su izražene do 75%
- zahvaćena je cijela glava femura
Prve dvije skupine su lakša stanja, dok druge dvije spadaju u teška stanja. Ovakav način
klasifikacije dokazuje se sigurno rendgenom tek nakon 8 mjeseci.
Klasifikacija po Herringu: podjela u tri skupine u fazi fragmentacije: skupina A liječi se
konzervativno i ima dobru prognozu, skupina B i C liječi se operativno.
Prirodan tok ove bolesti traje oko dvije godine pa imamo nekoliko faza bolesti. To su
ishemična faza, faza fragmentacije i faza reosifikacije. U fazi fragmentacije glave femura
uz nastanak opterećenja hodanjem deformira se glava femura u nefiziološki sedlasti oblik uz
nastanak lateralne ekskurzije – subluksacije.
Klinička slika: bol u kuku (može se osjetiti na medijalnoj strani natkoljenice – bol u
koljenu?!), ograničena pokretljivost (unutrašnja rotacija i abdukcija), šepanje (pozitivan
Trendelenburgov znak), hipotrofija natkoljeničnih i glutealnih mišića, skraćenje noge zbog
stanjene epifize glave femura i oštećenja ploče rasta; deformacije zgloba (u kasnijoj fazi
zbog okoštavanja nevaskulariziranog dijela kosti).
Dijagnostika: klinička slika (simptomi), rendgen (lateralni pomak glave femura, crta
subhondralnog prijeloma glave femura, povećana mineralna gustoća glave femura, manja
epifiza), ultrazvuk (oteklina – sinovija), scintigrafija, artrografija (stupanj), MR.
Liječenje: cilj – postići sferičnost i kongruenciju zgloba kuka i puni opseg pokreta. Provode
se vježbe pokretljivosti zgloba kuka i nošenje ortoze s položajem kuka u abdukciji (Atlanta-
ortoza). Treći i četvrti stupanj po Catterallu – osigurati sadržanost glave femura i ukloniti
kontrakturu i očuvati normalan opseg pokreta. Kirurško liječenje: korektivna osteotomija
proksimalnog dijela femura ili osteotomija zdjelične kosti po Salteru.

64. Prirođeno iščašenje kuka?

Definicija: razvojno iščašenje kuka u inače zdrava djeteta spektar je abnormalnosti od

jednostavne novorođenačke labavosti kukova do potpuna iščašenja glave femura uza slabo
razvijeni acetabulum. Pojam razvojni označuje dinamičku narav deformiteta koji se razvija i
mijenja ili u smjeru izlječenja ili prema patologiji.
Incidencija: češće su zahvaćene djevojčice (6:1), javlja se obostrano.

217
Etiologija: multifaktorska, genetski utjecaj, čimbenici okoline (povijanje), majčini čimbenici
(djelovanjem majčinih hormona nastaje labavost vezivnog tkiva i zglobova), stav zatkom
(takav položaj, kada su kukovi u maksimalnoj fleksiji, a koljena u potpunoj ekstenziji, stvara
povećanu napetost biartikularnih natkoljeničnih mišića, što uzrokuje nestabilnost i razvojnu
displaziju kukova).
Displazija kuka – acetabulum je plitak, izdužen i strmiji nego normalno (nerazvijen). Zbog
strmosti i plitkosti acetabuluma glava femura klizi prema dolje i izdužuje ga.
Klinička slika: pozitivan Ortolanijev znak. Nakon doba prohodavanja klinička je slika
iščašenja izraženija jer dijete šepa (pri obostranom iščašenju gegav hod). Jednostrano
iščašenje pozitivan Trendelenburgov znak. Kada dijete leži na leđima uz flekitrane kukove i
koljena, koljeno na bolesnoj strani bit će niže (Galleazijev znak).
Dijagnoza: rendgen, iščašenja koja se teže otkriju lakše se i uspješnije i liječe dok se lakše
otkrivena liječe mnogo teže. Ortolanijev ili Barlow-Palmenov test. Pozitivan Ortolani potvrđuje
da je već iščašeni kuk moguće reponirati u acetabulum. Kada se glava femura nalazi u
acetabulu, ali je moguća pasivna luksacija zbog labavosti zglobne čahure, Barlow-Palmenov
znak je pozitivan. To je test provokacije luksabilnosti kuka, a izvodi se tako da su djetetov
kuk i koljenu u fleksiji od 90°, a ispitivačeva ruka izvodi adukciju kuka držeći natkoljenicu
između palca i kažiprsta uz pritiskivanje koljena, i pritisak palca na medijalnu stranu
natkoljenice (područje malog trohantera). Ako je glava femura moguće luksirati znak je
pozitivan – luksabilan kuk.
Liječenje: rano otkrivanje. Bit je da se postigne neposredni kontakt zglobnih tijela koji je
potrebno održati dok se patološki proces nastao dislokacijom ne preokrene u fiziološkom
smjeru razvoja dječjeg kuka. Konzervativno liječenje (repozicija kuka i zadržavanje u
položaju abdukcije i vanjske rotacije – modificirani Hilgenreinerov aparat, Pavlikovi
remenčići, Rosenove udlage). Pavlikovi remenčići koriste se zbog toga da glava femura bude
u sredini acetabuluma i udubi ga nakon nekog vremena (bioplastični efekt kosti). Kirurško
liječenje: jednostavni ekstraartikularni kirurški postupci.
Jedna od čestih komplikacija konzervativnog liječenja u prošlosti bila su oštećenja
cirkulacije glave femura i posljedična oštećenja rasta njezina proksimalnog dijela
(avaskularna nekroza). Danas se i te komplikacije mogu izbjeći primjenom trakcije prije
repozicije (obično u anesteziji) i primjenom tzv. ''human position'' imobilizacije. U starije djece
nužno je kirurško liječenje (kirurške repozicije, korektivne osteotomije proksimalnog dijela
femura i korektivne osteotomije zdjelice).

65. Posttraumatska stanja kuka?

218
Pseudartroza vrata femura
Nastaje kao komplikacija prijeloma vrata femura.
Etiologija: oštećenje cirkulacije ili štetni mehanički čimbenici.
Podjela prijeloma vrata femura prema Pauwels. Zarašćivanje ulomka otežano što je lom
strmiji i kosiji, a time su tijekom opterećenja i smične sile u području koštanih ulomaka veće.
Pri nepovoljnim biomehaničkim uvjetima prijenosa opterećenja dolazi do štetnog djelovanja
smičnih sila u području lomne pukotine.
Klinička slika: šepanje, skraćenje noge uz rotaciju stopala prema van u adukcijskoj
kontrakturi kuka.
Dijagnoza: rendgen – slika lažnog zgloba (rubna sklerozacija ulomaka s promjenama
anatomskih oblika vrata femura ili bez njih).
Liječenje: kod očuvane glave i vodoravnije lomne pukotine može se u mlađih osoba obaviti
osteosinteza i očekivati cijeljenje. Kod strmije lomne crte, potrebno je lomne plohe postaviti
pod djelovanje sila tlaka valgizacijskom intertrohanternom osteotomijom. Kod nestabilnih
pseudartroza i pseudartroza s nekrozom glave femura provodi se aloartroplastika kuka.
Posttraumatska artroza kuka
Degenerativne se promjene češće javljaju nakon ozljeda i loše sraslih prijeloma, te
reponiranih iščašenja.
Nesukladnost zglobnih tijela i oštećenje zglobne funkcije dovodi do degeneracijskih
oštećenja.
Liječenje: konzervativno (analgetici, fizikalna terapija, rasterećenje štapa) i kirurško (kod
manjih promjena – korektivna osteotomija, kod opsežnijih – endoproteza).
Zastarjelo iščašenje kuka
S lomom ili bez loma uzrokuju velike funkcijske smetnje. Važno je prepoznati luksaciju i što
prije ju reponirati. Repozicija zastarjelih iščašenja teško uspijeva veći tri do četiri tjedna
nakon iščašenja, jer ubrzo nakon ozlijede nastaje vezivno tkivo koje ispuni zglobnu čašicu.
Kirurško liječenje – artrodeza i endoproteza.
Posttraumatska nekroza glave femura
Nakon loma vrata ili glave femura i drugih ozljeda, kod reponirane luksacije posttraumatska
se nekroza razvija kao posljedica oštećenja cirkulacije krvi, a može se razviti godinu i više
dana od ozlijede. Može bit kao i posljedica grubih repozicija zgloba ili oštećenja cirkulacije u
tijeku osteosinteze.
S vremenom nekroza glave femura uzrokuje sekundarnu koksartrozu.
Klinička slika: bol u kuku i šepanje.
Liječenje: manja oštećenja – korektivna osteotomija, opsežnija – endoproteza.
Prevencija nekroze – rasterećenje kuka i kretanje pomoću štapa.
Promjene kolodijafizijalnog kuta
Može nastati kao reakcija na mehaničke podražaje gdje se odvija aktivnim rastom kosti u
dužini uz očuvanu i normalnu ploču rasta čemu pripada valgizacija i reakcija na mehaničke

219
podražaje gdje je pasivna deformacija kada prekomjerna štetna naprezanja djelovanjem na
oštećenu i poremećenu ploču rasta smanjuju kolodijafizijalni kuka (koksa vara).
Kolodijafizijalni kut je izravno ovisan o djelovanju sile na proksimalni dio femura.
Koksa valga
Klinička slika kod kokse valge: šepanje s pozitivnim Duchenneovim znakom.
Svaka anomalija hoda s prebacivanjem tjelesne težine na opterećenu nogu, tj. šepanje
uzrokuje promjenu smjera i veličine rezultirajuće sile. Isti mehanizam postoji i kod smanjenih
opterećenja noge, amputacija, skraćenja noge. Postoji normalna reakcija zdravog tkiva na
mehaničke podražaje. Koksa valga može biti rezultat niza bolesti i oštećenja zgloba kuka
uglavnom zbog poremećaja mehaničkog stanja kuka (skraćenje, amputacije i statičke
smetnje), insuficijencije mišićja, dugotrajna ležanja, posljedica traume, kirurških zahvata ili
oštećenja enhondralne osifikacije u području velikog trohantera.
Dijagnoza: rendgen.
Liječenje: kod manjeg stupnja ne zahtjeva kirurške zahvate, teža oštećenja – varizacija
proksimalnog dijela femura i lateralizacija velikog trohantera.
Koksa vara
Ne postoji mogućnost aktivne reakcije kosti i epifizne hrskavice rasta na pritisak rezultirajuće
sile.
Etiologija: hereditarno, posljedica razvojne anomalije zgloba kuka, traume ili upale. Opis:
Sila je opterećenja prejaka ili je reaktivna snaga koštanog tkiva preslaba, pa nastaje pasivno
savijanje kosti sa smanjivanjem kolodijafizijalnog kuta. Nema normalne reakcije, a zbiva se
pasivni proces savijanja vrata femura. Dolazi do pregradnje koštanog tkiva koje se dovodi u
vezu sa smikom i smetnjama osifikcije medijalnog dijela vrata. Postoji nesklad između
opterećenja i nosivosti na štetu nosivosti, a uzrok može biti bilo koja afekcija lokomotornog
sustava.
Određena je smanjenjem kolodijafizijalnog kuta. Kut ispod 115° - korektivna osteotomija
proksimalnog dijela femura.

66. Deformacije kuka

Može nastati kao reakcija na mehaničke podražaje gdje se odvija aktivnim rastom kosti u
dužini uz očuvanu i normalnu ploču rasta čemu pripada valgizacija i reakcija na mehaničke
podražaje gdje je pasivna deformacija kada prekomjerna štetna naprezanja djelovanjem na
oštećenu i poremećenu ploču rasta smanjuju kolodijafizijalni kuka (koksa vara).
Kolodijafizijalni kut je izravno ovisan o djelovanju sile na proksimalni dio femura.
Koksa valga
Klinička slika kod kokse valge: šepanje s pozitivnim Duchenneovim znakom.
Svaka anomalija hoda s prebacivanjem tjelesne težine na opterećenu nogu, tj. šepanje
uzrokuje promjenu smjera i veličine rezultirajuće sile. Isti mehanizam postoji i kod smanjenih
opterećenja noge, amputacija, skraćenja noge. Postoji normalna reakcija zdravog tkiva na

220
mehaničke podražaje. Koksa valga može biti rezultat niza bolesti i oštećenja zgloba kuka
uglavnom zbog poremećaja mehaničkog stanja kuka (skraćenje, amputacije i statičke
smetnje), insuficijencije mišićja, dugotrajna ležanja, posljedica traume, kirurških zahvata ili
oštećenja enhondralne osifikacije u području velikog trohantera.
Dijagnoza: rendgen.
Liječenje: kod manjeg stupnja ne zahtjeva kirurške zahvate, teža oštećenja – varizacija
proksimalnog dijela femura i lateralizacija velikog trohantera.
Koksa vara
Ne postoji mogućnost aktivne reakcije kosti i epifizne hrskavice rasta na pritisak rezultirajuće
sile.
Etiologija: hereditarno, posljedica razvojne anomalije zgloba kuka, traume ili upale. Opis:
Sila je opterećenja prejaka ili je reaktivna snaga koštanog tkiva preslaba, pa nastaje pasivno
savijanje kosti sa smanjivanjem kolodijafizijalnog kuta. Nema normalne reakcije, a zbiva se
pasivni proces savijanja vrata femura. Dolazi do pregradnje koštanog tkiva koje se dovodi u
vezu sa smikom i smetnjama osifikcije medijalnog dijela vrata. Postoji nesklad između
opterećenja i nosivosti na štetu nosivosti, a uzrok može biti bilo koja afekcija lokomotornog
sustava.
Određena je smanjenjem kolodijafizijalnog kuta. Kut ispod 115° - korektivna osteotomija
proksimalnog dijela femura.

67. Koksartroza?

Etiologija: starija dob, prirođena razvojna anomalija zgloba s kuka s inkongruencijom

zglobnih tijela, prekomjerna tjelesna težina, anomalije zglobnih tijela, trauma, upale, lokalni
cirkulacijski poremećaji, neurogena oštećenja.
Sekundarni mehanički čimbenici stvaraju sliku deformirajuće artroze kuka. Stanje prije pojave
degeneracijskih promjena – preartroza kuka (morfološke promjene što uzrokuje promjene
površine opterećenja te promjene sila naprezanja).
Promjene počinju na razini zglobne hrskavice, a postupno se u suphondralnoj kosti
stvara koštana skleroza te ciste. Nastaju reparatorno-progresivne promjene uz
stvaranje rubnih osteofita.
Klinička slika: umor, bolnost, bol u koljenu i natkoljenicu zbog iritacije ogranaka nervusa
femoralisa i obturatoriusa, opseg pokreta postupno sve manji, kontraktura uz ograničenu
rotaciju prema unutra i abdukciju, poslije se smanjuje i fleksija i abdukcija, šepanje na strani
bolesnog zgloba.
Dijagnostika: CT, rendgen.
Liječenje: konzervativno (medikamenti, mirovanje, izbjegavanje opterećenje, analgetici,
nesteroidni protuupalni lijekovi, fizikalna terapija – termoterapija, masaža, rasteretne vježbe,
jačanje mišića, vježbe opsega pokreta, kortikosteroidi). Rasterećenje zgloba kuka vrši se
redukcijom tjelesne težine, uporabom štapa ili postraničnim šepanjem. Kirurško liječenje: kod
naglašene boli te jačeg ograničenja opsega pokreta – korektivna osteotomija i

221
aloartroplastika. Ugrađuju se djelomične ili parcijalne endoproteze kod prijeloma u području
kuka, a potpune ili totalne se mogu učvrstiti u koštano ležište (cementne ili bescementne).
Primarna je zadaća koštanog segmenta da dodirnu površinu između same endoproteze i
koštanog ležišta poveća oko 200x čime se smanjuje opterećenje po jedinici kontaktne
površine.
Dok kod cementiranih endoproteza koštani segment ispunjava prostor između endoproteze i
koštanog ležišta, u bescementnih endoproteze nalazimo izravni kontakt proteze i kosti.
Solidnom primarnom fiksacijom endoproteza miruje, a to je preduvjet da nakon podređenog
vremena nastane sekundarna trajna fiksacija stvaranjem koštanog tkiva oko endoprteze.
Indikacije za endoprotezu: degeneracijsko oštećenje zgloba kuka, prirođene razvojne
anomalije kuka, prijelomi, reumatske bolesti, Perthes, sistemne i opće bolesti rasta, tumor te
neuspjeli kirurški zahvati.
Komplikacije: labavljenje endoproteze, infekcije, iščašenje endoproteze, prijelomi dijelova
endoproteze ili femura uza nju, stvaranje periakrtiularnih kalcifikata.

68. Biomehanika opterećenja femoropatelarnog i femorotibijalnog

zgloba?

Statičke analize opterećenja koljena provode se pri simetričnom stajanju na objema

nogama, pri stajanju na jednoj nozi i pri hodu i to u sve tri ravnine tijela. Pri tome je od
osobitog kliničkog značaja određivanje odnosa osi koljena prema opterećenju. Promatrana u
frontalnoj ravnini mehanička os noge: centar zgloba kuka, sredina koljena i sredina
talokruralnog zgloba, tvori s uzdužnom (anatomskom) osi femura kut od 6°, a prema
vertikali kut od 3°. Uzdužna os potkoljenice poklapa se s mehaničkom osi donjeg
ekstremiteta. U odnosu na horizontalnu os koljenskog zgloba, fiziološki valgus koljena iznosi
6°, a u odnosu na nagib anatomske osi femura prema vertikali može se govoriti o valgizitetu
od 9° (spolne razlike).
Pri stajanju na dvije noge gravitacijska sila (težina dijelova tijela) jednakomjerno se
raspoređuje na oba koljena i njezin je smjer vertikalan tako da prolazi kroz mehaničku os
koljena, kuka i nožnog zgloba gledajući u frontalnoj ravnini.
Stajanje na jednoj nozi u frontalnoj ravnini
U frontalnoj ravnini veličina i raspored naprezanja u koljenu uvjetovani su silama gravitacije
(težine) i muskulature. Sila gravitacije pri stajanju na jednoj nozi djeluje medijalno od
mehaničke osi koljena i mora biti uravnotežena djelovanjem muskulature s lateralne strane
koljena (m. gluteus maximus, m. tensor fasciae late, tractus iliotibialis), jer bi se femur inače
nagnuo medijalno u odnosu na tibiju. Rezultanta opterećenja u koljenskome zglobu pri
stajanju na jednoj nozi jest vektorijalni zbroj sile gravitacije i mišićne sile koja drži ravnotežu.
Bitno je da rezultirajuća sila prolazi unutar centra zakrivljenosti medijalnog i lateralnog
kondila. Opterećenje u koljenskom zglobu jednakomjerno je raspoređeno na površini cijelog
zgloba, tj. na medijalni i lateralni dio zgloba.
Stajanje na jednoj nozi u sagitalnoj ravnini

222
Opterećenje koljena u sagitalnoj ravnini uzrokovano je djelovanjem rezultirajuće sile koja je
sastavljena također od sile gravitacije i sile mišićja dobivene sumacijom djelovanja
natkoljeničnih i potkoljeničnih mišića.
Opterećenje u femoropatelarnome zglobu
Rezultanta koja pritišće patelu na femur izrazito raste (rezulatantna sila se dobije iz
paralelograma sila) povećanjem fleksije koljena i zato klečanje, čučanje, hod uz i niz stube te
uz i niz strminu, kao i dugotrajno sjedenje s flektiranim koljenima, može uzrokovati promjene
na hrskavici femoropatelarnoga zgloba. Općenito, hodanje uza stube i niz stube opterećuje
koljeno 3 do 4 puta čovjekove tjelesne težine.

69. Ozljede meniskusa koljenog zgloba?

Pri kretnjama u koljenu mijenja se i položaj i oblik meniska. Ako se fleksija ili ekstenzija
koljena izvodi uz fiksiranu vanjsku ili unutrašnju rotaciju potkoljenice, menisci ostaju fiksirani
za tibiu, te dolaze u abnormalne mehaničke odnose, pri kojima nastaju lezije meniska.
Etiologija i patologija: mehanička trauma (oštećenje meniska pri manje-više flektiranom
koljenu, uz rotaciju potkoljenice te eventualno uz njezinu adukciju ili abdukciju). Zbog
abnormalnosti ili odviše naglih pokreta koljena, menisci budu previše pritisnuti ili napeti pa
nastaje ozljeda njihove fibrokartilaginozne supstance ili njihova hvatišta. Najčešća lezija
meniska je uzdužni razdor stražnjeg segmenta medijalnog meniska. On nastaje kada pri
flektiranome koljenu uz vanjsku rotaciju i eventualno abdukciju nastupi nagla ekstenzija
koljena. U tome trenutku kondili tibije i femura uhvate stražnji, centralni dio medijalnog
dislociranog meniska te ga gnječe. Tako nastaje početna, nepotpuna lezija meniska. Daljnja
trauma ili normalno pokretanje koljena sve će jače oštećivati menisk dok ne nastupi potpuni
uzdužni razdor čitavog meniska – meniscus bipartitus. Dio meniska (centralni dio) se može
odlijepiti i uzrokovati blokadu koljena. Kada se dio meniska prebaci u dubinu zgloba, tada
rascijepljeni menisk ima oblik drške na košarici (bucket-handle). Na isti način nastaju i
ozlijede lateralnog meniska samo se uz fleksiju događa unutrašnja rotacija i adukcija
potkoljenice. Uz ozlijede meniska često dolazi i do ozljeda pripadajućih kolateralnih, a i
križnih ligamenata. Najčešće nastaju u nogometu, atletici i skijanju.

223
Klinička slika: intenzivna i lokalizirana bol koja sprječava daljnju aktivnost koljena, kidanje i
štropot u koljenu, nakupljanje slobodne tekućine i krvi u zglobu, hidrops i eventualno blokada
koljena (momentalna – pri pokretu nešto zapne i odmah popusti i prolazna). Koljeno se
nalazi u fleksiji od 10-40°. Iz tog je položaja moguće izvesti fleksiju do kraja, dok se pri
pokušaju ekstenzije javlja elastičan i bolan otpor. Moguća je i pojava cisti (lateralni menisk
isključivo). Ciste ometaju slobodno pokretanje meniska pri pokretima koljena pa se zato
menisk rasteže i poprečno puca na centralnom rubu nasuprot cisti u obliku papigina kljuna.
Dijagnostika: anamneza, rendgen, MR, artroskopija, klinički testovi (ako se pri flektiranom
koljenu i pri nagloj vanjskoj rotaciji potkoljenice pojavi bol u predjelu medijalne polovice
zgloba, vjerojatna je ozljeda medijalnog meniska; ista stvar je i s pojavom lateralne boli; bol
će biti izraženija ako se koljeno ekstendira).
Liječenje: reinsercija meniska (šavovi meniska), meniscektomija – totalna ili parcijalna
(komplikacija može biti artroza) i transplantacija meniska.
Diskoidni menisk
To je promijenjen oblik meniska koji je u vezi s poremećajem normalnog razvoja u tijeku
antenatalnog života. Češće se javljaju lateralni diskoidni menisci. Klinički imamo škljocaj
(''snap'' ili ''clunk'') pri fleksiji i ekstenziji koljena u području kretnji od oko 20°. Dijagnosticira
se MR-om i artroskopijom. Liječi se kirurški (oblikovanje meniska ili ekstirpacija ozlijeđenog
dijela meniska).

70. Gonartroza?

Kronične degenerativne promjene zahvaćaju sve sastavne dijelove zgloba, a ne samo

zglobnu hrskavicu. Dolazi do pojave fizikalno-kemijski uzrokovanog sinovitisa.
Etiologija: metabolički i hormonalni poremećaji, pogrešni statički odnosi opterećenja (''x'' i
''o'' noge), funkcionalna preopterećenja (sport), pretjerana tjelesna težina, mikrotraume,
upalni procesi koji oštećuju hrskavicu, hereditarno (displazija).
Klinička slika: ''ukrućenost'' koljena koja nastaje kod dužeg sjedenja, a popušta kad se
koljeno razgiba, javlja se umor, bol, hipotonija kvadricepsa (kasnije atrofija), krepitacije,
hidrops i hipertermija zgloba (u kasnijim stadijima).
Dijagnoza: rendgen (ušiljena interkondilarna eminencija, osteofiti, sužena zglobna pukotina,
sklerozacija i ciste u kasnijim stadijima).
Liječenje: kauzalno, odnosno simptomatsko. Konzervativno: reguliranje načina života,
medikamenti (nesteroidni antireumatici), hijaluronska kiselina, fizikalna terapija – statičke i
dinamičke vježbe kvadricepsa, razgibavanje koljena (pendularne vježbe), elektrostimulacija.
Kirurško: palijativno (promjena lokalne cirkulacije i odstranjenje degenerativnoga tkiva),

224
kauzalno liječenje (mijenjanje opterećenja korektivnim osteotomijama – izrezivanje klina s
bazom medijalno kod genu valgum ili bazom lateralno kod genu varum), aloartroplastika
(totalne endoproteze koljena, unikondilarne proteze samo za medijalni ili lateralni dio koljena)
i artrodeza (uporaba vanjskih fiksatora nakon resekcije zglobnih tijela – ''kirurgija
spašavanja'').

71. Chondromalatia patellae?

Definicija: to je ograničena promjena hrskavice patele, i to u smislu omekšavanja, stvaranja

sitnih pukotina, razlistavanja i ulceracija (bolni sindrom). Hrskavica postaje mutna, žućkasta,
neravna, omekšana, ''raščohana'', nekrotična. Hondromalacija može kasnije priječi u
femoropatelarnu artrozu.
Etiologija: mehanička ozljeda, nasljedni defekti hrskavice, mikrotraume (sport), posljedica
imobilizacije (premala upotreba), dugotrajni pritisak, statičke promjene opterećenja (genu
varum/valgum, patella alta, displazija).
Klinička slika: bol koja se javlja na prednjoj strani koljena iza patele (provocirana bol na
palpaciju zglobne plohe koja se može izvesti na lateralnom ili medijalnom rubu potiskujući
patelu u stranu, zatim bol na perkusiju po prednjoj plohi patele pri semifleksiji koljena, kao i
pokreti pri kojima se javlja povećani pritisak u femoropatelarnome zglobu u raznim
stupnjevima fleksije), krepitacija, pseudoblokada, osjećaj neravnosti, znak ''blanje'' – dobiva
se kada je kvadriceps relaksiran, patela se pomiče pasivno u proksimalnom i distalnome
smjeru, izljev u zglobu, hipotonija i atrofija mišića, popuštanje i klecanje koljena.
Dijagnostika: artroskopija, rendgen (kasniji stadij), znak ''kinematografa'' – pojava boli
odnosno nelagode u koljenu pri sjedenju s flektiranim koljenima uz neodgodivu potrebu
ispružanja noge.
Liječenje: preventivno (uklanjanje uzroka), konzervativno (fizikalna terapija – vježbe
kvadricepsa) i kirurško (chondrectomia – ''brijanje'' patelarne hrskavice, ventralizacija i
medijalizacija patele, sagitalna (longitudinalna) osteotomija).

72. Kontrakture koljenog zgloba?

Ekstenzorne kontrakture
Ove su kontrakture rjeđe, posljedica su dugotrajne imobilizacije koljena u ispruženom
položaju. Nastaju adhezije tetiva, fascija mišića i zglobnih recesusa. Mišići se skrate i
atrofiraju (kvadriceps). Zglobna čahura odeblja i otvrdne, a hrskavica je intaktna.
Prevencija i liječenje: aktivno i pasivno pokretanje patele, statičke vježbe mišića, aktivne i
pasivne vježbe. Kirurško liječenje: intra- i ekstraartikularna adhezioliza.
Fleksorne kontrakture
Mnogo su učestalije, jer svaka ozljeda ili bolest koljena ima tendenciju da ju izazove.
Fleksijom koljena popušta reflektorna mišićna napetost čime se smanjuje bol, pa bolesnik
zato nogu drži u fleksiji. Rana atrofija mišića koljenskog ekstenzora promijeni mišićnu

225
ravnotežu u korist fleksora. Ako fleksijski položaj koljena traje duže vrijeme, i u tom slučaju
nastaju intraartikularne adhezije, stražnji dio zglobne čahure se skrati, a isto tako i kolateralni
ligamenti i mišići fleksori. Zbog fleksijskog položaja koljena, ekstremitet je praktički skraćen,
što se kompenzira ekvinusnim položajem stopala. Zbog statičkih razloga kuk se flektira,
dolazi do hiperlordoze lumbalne kralješnice (križobolja i degenerativne promjene).
Prevencija i liječenje: etiološko liječenje osnovne bolesti, imobilizacija u položaju potpune
ekstenzije, inervacijske vježbe kvadricepsa, aktivno i pasivno razgibavanje koljena, katkad i
kirurški zahvat.

73. Deformacije koljena i potkoljenice?

Genu valgum
Fiziološka linija opterećenja donjeg ekstremiteta prolazi u vertikalnome smjeru kroz glavu
femura, interkondilarnu koljensku jamu i sredinu talusa. Zbog kolodijafizijalnog kuta
proksimalnog kraja femura tibija i femur nisu položeni u istome pravcu, nego čine u koljenu
lateralno otvoreni tupi kut od oko 174°.
Ako je taj kut manji od 170°, tj. valgus položaj veći od 10° postoji genu valgum ili ''x'' noge.
Ako je valgizitet odviše velik, linija opterećenja prolazi lateralno od koljena. Zbog toga se
lateralni kondil femura i tibije nalaze pod većim opterećenjem, a medijalni je dio koljena
izložen povećanu rastezanju. Nastaju statički poremećaji i nepravilno opterećenje koljena
(preuranjena artroza koljena).
Klasifikacija:
- idiopatski tip – često kod astenične konstitucije, pri rođenju postoji prirodni genu
valgum, ako se on ne ispravi radi se o idiopatskom
- simptomatski tip – nesklad između opterećenja i sposobnosti koljena da podnese to
opterećenje (rahitis, debljina), ostali uzroci: prijelomi, upalne
- kompenzatorni tip – nastaje kao posljedica statičkih promjena udaljenih od koljena:
npr. pri adukcijskoj kontrakturi kuka natkoljenica je usmjerena medijalno, a stopalo se zbog
potreba statike postavlja vertikalno ispod glave femura.
Klinička slika: funkcionalne smetnje, bol na medijalnoj strani koljena, kuku i stopalu, rani
umor (kasnije artroza koljena).
Liječenje: supinacijski klin na petu cipele (ortopedski uložak), korektivne osteotomije.

Genu varum
Devijacija osi nije ograničena samo na koljeno već su zahvaćeni i metafiza i dijafiza femura i
tibije. Stupanj deformiteta pokazuje medijalni interkondilarni razmak obiju nogu pri
ispruženim koljenima i sastavljenim stopalima.
Klasifikacija:

226
- idiopatski tip – nepravilnost metabolizma minerala i osteogeneze; medijalni kondil
zaostaje u razvoju, a linija opterećenja prolazi medijalno od koljena
- simptomatski tip – rahitis, manjak vitamina D, hondrodistrofija, prijelomi, upale
- kompenzatorni tip – npr. pri abdukcijskoj kontrakturi kuka, pri čemu se zbog potreba
statike potkoljenica postavlja u varusni položaj
Prevencija: djecu ne treba prerano uspravljati, prevencija artroze.
Liječenje: kirurško – korektivna osteotomija; u poodmakloj životnoj dobi uz razvoj artroze –
implantacija umjetnog koljena.
Genu recurvatum
Radi se o (patološkoj) hiperekstenziji koljena. Hiperekstenziju koljena normalno sprječava
njegov ligamentarni aparat i tonus mišića fleksora koljena.
Ovdje također imamo idiopatski i simptomatski tip deformacije. Posttraumatski genu
recurvatum posljedica je oštećenja stražnjeg križnog ligamenta i koštanih zglobnih tijela u
koljenu.
Liječenje: etiološko, lakši idiopatski oblici – jačanje koljenih fleksora i statičke kontrakcije
povišenjem pete cipele; teži oblici – kirurški, klinasta osteotomija.

74. Osteochondritis dissecans genus?

Najčešće je zahvaćen medijalni kondil femura (rjeđe lateralni kondil, patela i tibija).
Opis: promjena se sastoji u suphondralnoj nekrozi kosti do veličine koštice šljive. Slijedi
demarkacija koštanog komadića koji je u početku pokriven zdravom hrskavicom, a postupno
se odvoji od podloge zajedno s hrskavicom i na taj način nastaje slobodno zglobno tijelo
(corpora libera), potpuno slobodno ili na peteljci. Nastaje pojava uklještenja između zglobnih
tijela.
Etiologija: mikrotraume – funkcionalno opterećenje (sport).
Klinička slika: neodređena bol (tjelesni napor), izljev u zglob, smanjena pokretljivost.
Dijagnostika: rendgen (na konveksnom rubu kondila vidi se plitka udubina u kojoj se još
eventualno nalazi plosnati sklerozirani sekvestar), MR (hrskavica).
Liječenje: kirurško liječenje (refiksacija koštanog komadića artroskopski). Ako konzervativno
liječenje (imobilizacija i rasterećenje) dovede do izlječenja nije se radilo o osteohondritisu,
nego o poremećaju osifikacije.

227
75. Operacije u predjelu zgloba koljena?

Sinovektomija, fokektomije – kod kroničnih upala.

Oblikovanje meniska ili ekstirpacija ozlijeđenog dijela meniska – ozlijede meniskusa.
Rekonstruktivni zahvati na koljenu – kod ozlijede kolateralnih ligamenata.
Kirurška repozicija kod traumatske luksacije koljena.
Apikotomija patele, tj. odstranjenje promijenjenog tkiva na koštano-tetivnoj granici – kod
skakačkog koljena.
Djelomična discizija iliotibijalnog traktusa – kod sindroma trenja iliotibijalnog traktusa.
Aloartroplastika i artrodeza kod gonartroze.
Korektivne osteotomije patele, ventralizacija patele i aloartroplastika – femoropatelarni
artritis.
Refiksacija koštanog komadića artroskopski – osteohondritis.
Chondrectomia – ''brijanje'' patelarne hrskavice, ventralizacija i medijalizacija patele,
sagitalna (longitudinalna) osteotomija – kod hondromalacije patele.
Korektivne osteotomije tibije ili femura kod angularnih deformacija koljena i potkoljenice
(genu varum, genu valgum i genu recurvatum).

76. Skolioze?

Definicija: to je postranično iskrivljenje kralješnice uz rotaciju kralješnice oko uzdužne osi i

torziju kralješaka. Kad govorimo o rotaciji mislimo na okretanje kralješnice oko uzdužne osi,
a torzija je uvrtanje jednog dijela kralješka prema drugome dijelu.
Strukturalne su skolioze složene, trodimenzionalne deformacije kralješnice, praćene
deformacijom u frontalnoj, sagitalnoj i horizontalnoj ravnini. Deformacije u frontalnoj ravnini
uzrokuju postranično savijanje kralješnice, u sagitalnoj ravnini dovodi do udružene lordoze ili
kifoze, dok ona u horizontalnoj ravnini uzrokuje torziju kralješka i rotaciju kralješnice s
odgovarajućim rebrima (prednja rebarna grba na konveksnom dijelu krivine, stražnja grba na
konkavnom dijelu. Sve skolioze bez torzije su nestrukturalne, tzv. antalgične skolioze
(podražaj peritoneuma i spazam, slabost mišića).
Etiologija:
Strukturalne skolioze:
I. idiopatske – infantilne, juvenilne i adolescentne

228
II. neuromuskularne – neuropatske (ozlijede gornjeg i donjeg motornog neurona) i
miopatske (kongenitalna hipotonija, artrogripoza, mišićna distrofija)
III. kongenitalne – poremećaji formacije (oblikovanja) kralješka i poremećaj segmentacije
(jednostrani, obostrani blok)
IV. neurofibromatoza
V. mezenhimalni poremećaji (npr. Marfanov sindrom)
VI. reumatske bolesti
VII. trauma – prijelomi, iradijacije, kirurški zahvati
VIII. kontrakture
IX. osteohondrodistrofije (patuljasti rast)
X. akutne i kronične infekcije kosti
XI. metabolički poremećaji – rahitis, osteogenesis imperfekta
XII. poremećaji u lumbosakralnom spoju – spondiloza, spondilolisteza
XIII. tumori kralješnice ili leđne moždine
Nestrukturalne skolioze nastaju kao posljedica promijenjenih biomehaničkih odnosa (loše
držanje, psihičko stanje, nadražaj živaca – antalgično držanje, upale, kontraktura, nejednaka
dužina nogu): posturalne, histerične.
Osim prema etiologiji skolioze se dijele prema lokalizaciji krivine (scoliosis thoracalis
dextroconvexa). Točnu lokalizaciju skolioze određujemo prema vrhu samog zavoja, pa
postoje cervikalne, cervikotorakalne, torakalne (vrh između Th2 i Th11), torakolumbalne (Th12
– L1), lumbalne (L1 – L5) i lumbosakralne skolioze. Apikalni je kralješak najjače rotiran i
najudaljeniji je od vertikalne osovine trupa.
U pravilu se sve skolioze pojavljuju tijekom razvojnog doba. Ne pogoršavaju se linearno već
prate brzinu rasta (nagli rast – nagla progresija skolioze):
- 1-5 godina – infantilne skolioze izrazito maligne
- 5-10 godina – pritajene skolioze, progredira sa četvrtinom svog kapaciteta
- 10 i više godina – nagli nastup i pojačava se.
Razlikujemo primarni i sekundarni (kompenzacijski) zavoj skolioze. Ako su obje krivine
jednake govorimo o primarno dvostrukoj krivini (najčešće desna torakalna i lijeva lumbalna).
Na svakoj se krivini razlikuje kranijalni i kaudalni kralješak (''end vertebra''). Kranijalni krajnji
kralješka je onaj kralješak u krivini, kome je gornja ploha trupa najviše nagnuta prema
konveksitetu skoliotičnog zavoja, dok je kaudalni krajnji kralješak onaj kome je donja
pokrovna ploha najviše nagnuta prema konkavitetu zavoja.
Dijagnostika: klinički pregled, anamneza, fizikalne pretrage, radiografija, test pretklona
(rebarna grba – ako smo pri stojećem stavu bolesnika zamijetili da postoji asimetrija ramena i
lopatice, a testom pretklona nema gibusa, riječ je o ''lošem držanju'', tj. nema rotacije
kralješka), test istezanja – bilježi se fleksibilnost kralješnice, visak – balans, postoje i
funkcijske snimke (test suspenzije i bending-filmovi s nagibom kralješnice na konveksnu
stranu svake pojedine krivine) koje služe za procjenu fleksibilnosti odnosno mogućnosti
ispravljanja krivine. Rendgenom se određuje i koštana zrelost i to usporedbom PA
rendgenograma lijeve šake s ručnim zglobom prema standardima iz rendgenološkog atlasa.
Za lakše određivanje koštane zrelosti služi znak ilijakalnih apofiza (Risserov znak)
smještenih uzduž ilijakalnih krista. Okoštavanje ilijakalnih apofiza započinje na SIAS i
nastavlja se do SIPS, da bi se napokon apofize spojile s kristom. To se provodi zato što je
razvoj skolioze vezan za brzinu rasta skeleta.
Idiopatske skolioze

229
Idiopatske skolioze se pojavljuju bilo kada tijekom razvoja pa se dijele na infantile (prve tri
godine), juvenilne (tri godine do puberteta) i adolescentne (pubertet – završetak koštanog
rasta). Što se ranije skolioza javi i što je primarni zavoj smješten kranijalnije, prognoza je
lošija. Najjače napreduje u tijeku infantilnog i pubertetskog naglog rasta. Mogu uzrokovati
rane degenerativne promjene i teške deformacije prsnog koša, oštećenje pulmonalne
funkcije koja dovodi do kroničnog plućnog srca.
Etiologija: genetski, metabolički, čimbenici održavanja sustava za ravnotežu (nistagmus),
biomehanički čimbenici, čimbenici konstitucionalne asimetrije i čimbenici rasta. Najčešće se
susreću adolescentne desne torakalne i lijeve lumbalne skolioze.
Liječenje: cilj liječenje je zadržati skoliozu prije 50° krivine (poslije se ide na kiruršku
korekciju); ortoze (Milwaukee steznik, TLSO – polivalvularne ortoze, Lyonski steznik,
Boston, Cheneault, Miami, Wilmington ortoze); ortoze se nose u pubertetu 23, 18, 16 ili 12
sati dnevno, dalje se primjenjuje fizikalna terapija i korektivni sadreni steznici (napušteno?)
te operativno liječenje (spondilodeza – prednja ili stražnja); prednost stražnjih spondilodeza
je u tome što se u jednom aktu mogu provesti korekcije i ukočenje ne samo jedne, već ako je
potrebno dvije ili više krivina. Prednost prednje je u boljoj korekciji, posebno derotacijske
komponente (smanjenje rebarne grbe). Kod jako izraženih skolioza (više od 100°)
preoperacijski se izvodi skeletalna trakcija u trajanju od tri do četiri tjedna. U rijetkim
slučajevima vrlo velikih gibusa u odrasloj se dobi može izvesti i resekcija rebarnog gibusa
(osteotomija i fiksacija rebara – gibektomija). Dodatni način liječenja skolioza je sport.
Skolioze poznata uzroka (prirođene, neuromuskularne, ostale) ako se ne liječe dovode do
znatno težih posljedica u vidu neuroloških ispada, teške kardiorespiratorne disfunkcije.
Osnovno načelo je rana dijagnostika i najčešće kirurško liječenje.
Prirođene skolioze
Razlikujemo poremećaj formacije (klinasti kralješci, hemivertebre) i poremećaj segmentacije
(izostanak segmentacije IVD-a i stvaranje koštanog bloka). Posljedica je asimetričan rast
kralješnice koji dovodi do velikih problema.
Liječenje je isključivo kirurško – spondilodeza i nekad klinasta resekcija kralješnice.
Neuromuskularne skolioze
Pojavljuje se kada je dijete s nekom neuromuskularnom bolesti vezano za invalidska kolica.
Deformacija vrlo brzo postaje rigidna, nastupa naglo pogoršanje plućne funkcije, sjedenje
postaje otežano. Liječenje: kirurško (balansiranje sjedenja i očuvanje vitalnog kapaciteta).
Neurofibromatoza
Neurofibromi kralješnice razaraju kost i provlače se spinalnim kanalom često duž više
segmenata. Dolazi do proširenja intervertebralnog foramena. Ako se destrukcija nastavi
dolazi do razvoja kifoskoliotične deformacije. Zatim nastaju neurološki ispadi. Liječenje je
kirurško uz doživotne kontrole.
Marfanov sindrom
Prepoznaje se po arahnodaktiliji (izduženi hipotrofični ekstremiteti), visokom rastu, udruženoj
deformaciji sternuma (pectus carinatum), kardiovaskularnim anomalijama te anomalijama
očnih leća. Liječenje: operacija.

230
77. Kifoze i lordoze?

Pri djetetovu rođenju cijela je kralješnica ravna ili lagano konkavna prema naprijed od
okciputa do sakruma. Kada dijete počne dizati glavu, razvija se cervikalna lordoza, a kad
prohoda nagibom zdjelice razvijaju se lumbalna lordoza i torakalna kifoza. Torakalni
kralješci, osobito oni u vrhu fiziološke torakalne kifoze, blago su uklinjeni prema naprijed uz
napomenu da uklinjenost u fiziološkim uvjetima nikada nije veća od 5°. Peti lumbalni
kralješak fiziološki je uklinjen prema natrag.
Teško je razlučiti normalnu zakrivljenost od patološke pa se uzimaju one vrijednosti koje
se najčešće susreću, i to za torakalnu kifozu od 20° do 45° i lumbalnu lordozu od 40° do 60°.
Kada zakrivljenost prelazi ove granice govorimo o patologiji.
Budući da u cervikalnom i lumbalnom dijelu kralješnice postoji fiziološka lordoza, o
cervikalnoj i lumbalnoj lordozi govorimo čim postoji i najmanji stupanj nekorektibilnog
stražnjeg konveksiteta kralješnice. Ista stvar je i s torakalnom lordozom. O hipokifozi
govorimo kada je torakalna kifoza manja od 20°. Pojmom hipolordoza označava se manja
cervikalna ili lumbalna lordoza.
Stabilnost i postojanost kralješnice (zavoja) određuju koštane, ligamentarne i mišićne
strukture koje održavaju ravnotežu i fiziološke zavoje.
Anatomske strukture kralješnice dijele se na prednje i stražnje elemente. Trup kralješka i
sve strukture koje se nalaze ispred stražnjeg longitudinalnog ligamenta pripadaju prednjim
elementima, a sve iza tog ligamenta pripada stražnjim elementima. Za biomehaniku prsne
kifoze bitna je spoznaja da stražnji elementi kralješnice podnose tenzijske sile te su
suspenzijski aparat, dok se prednji elementi kralješnice nalaze pod kompresijom i potporni su
stup prsne kralješnice.
Etiologija kifoza: oštećenje prednjeg nosećeg stupa (poremećaj osifikacije – prirođeno),
prijelomi, osteoporoza, tumori, oštećenje stražnjeg nosećeg stupa (opsežne laminektomije,
traume, mijelomeningokele). Područje najjače zakrivljenosti, tj. vrh torakalne kifoze,
biomehanički je najvulnerabiliniji.
Etiologija lordoza: kompenzacija kifoze ili kompenzacija fleksorne kontrakture kukova,
kongenitalni uzroci (sraštenje).
Za procjenu mogućeg razvoja kifoze i lordoze valja obratiti pažnju na: stupanj zakrivljenosti,
lokalizaciju zavoja, angularnost zavoja, rigiditet zavoja i uzrok nastanka deformacije.
Posturalne kifoze
Radi se o kifotičnim držanjima koji se ne ubrajaju u strukturalne deformacije jer nije riječ o
fiksiranom rigidnom deformitetu, već o anomaliji držanja tijela pa je kifoza fleksibilna i može
se korigirati.
Vrste: okrugla leđa, okruglo udubljena leđa, lordotično držanje, ravna leđa (nemaju bitniju
kliničku vrijednost).
Nakon puberteta povećava se uglavnom dužina krivine, a zakrivljenost ostaje ista sve do
starije životne dobi, kada se pojačava kifoza, uz laganu pojačanu lordozu.
Adolescentna kifoza (Scheuermannova bolest)

231
Definicija: to je poseban oblik kifoze karakteriziran pojačanom, kaudalno položenom
torakalnom kifozom i radiološki vidljivim klinastim kralješcima.
Temeljni kriteriji:
- nepravilne vertebralne pokrovne ploče
- suženja intervertebralnih prostora
- uklinjenje jednog ili više kralješka za 5°
- povećanje torakalne kifoze više od 40°
Etiologija: nije poznato (juvenilne osteohondroze), postoji nesrazmjer između opterećenja i
nosivih sposobnosti pokrovnih ploča trupova kralješaka.
Klinički: kifoza s pojačanom kompenzatornom lordozom, mogu se razviti vertebralni bolni
sindromi; stadiji: početni, razvijeni (rigidni) i stadij reparacije (stadij poslije preboljele bolesti).
Lokalizacija: torakolumbalno, torakalno i lumbalno.
Dijagnoza: klinički pregled, test pretklona, testovi reklinacije (pacijent izvede antigravitacijski
ekstenziju torakalne kralješnice i promatra se koliko je korigiran deformitet), rendgen
(struktura kosti, IVD, pokrovne ploče trupova, mjerenje stupnja zakrivljenosti po Cobbu,
apikalni kralješak).
Liječenje: korekcija izraženog deformiteta i sprječavanje napredovanja, uklanjanje tegoba
(bol); konzervativno (steznici) i operativno (spondilodeza – kod oštrokutnih kifoza, lučne
imaju bolju prognozu i ne zahtijevaju operativni pristup).

78. Artritis (nespecifični, specifični, reumatoidni, degenerativni)?

Definicija: artritis je upala zgloba koja nastaje kao posljedica infekcije uzročnicima
nespecifičnih ili specifičnih mikroorganizama.
Najvažniji i najčešći znak upale zglobova – oteklina uzrokovana je stvaranjem eksudata koji
može biti serozan, serofibrozan, gnojan i krvav.
Serozni eksudat nastaje kao posljedica upalnih promjena zglobne čahure (uzroci: trauma,
okolna upala, tumori, alergije, reumatske i degenerativne bolesti, ulozi).
Serobrinozni eksudat je karakterističan za kronični poliartritis i opsežne upale.
Gnojni eksudat (pyarthros) nastaje kao posljedica masivne kontaminacije.
Krvavi eksudat (haemarthros) nastaje kao posljedica ozljede zglobne čahure ili
intraartikularnih prijeloma, hemofilije, tumora.
Nakon stvaranja eksudata slijedi rastezanje zglobne čahure i nastaje labavost zgloba.
Kasnije se razvijaju degenerativne promjene.

232
Zbog ovih razloga i iz svega navedenog lako je za zaključiti da se pri dijagnosticiranju i
liječenju ovakvih promjena koristi u prvom redu punkcija zgloba (eksudata).
Nespecifični artritis
Eksudat može biti serozan, serofibrinozan i purulentan (gnojan).
Etiologija: stafilokok, streptokok, pneumokok, E.Coli, gonokoki. Infekcija se širi izravno,
hematogeno ili prodiranjem gnojnih procesa iz okolice u zglob.
Patofiziologija: upalni proces može biti lokaliziran na zglobnoj čahuri ili mogu biti zahvaćeni
svi dijelovi zgloba (panarthritis). Posljedica je infekcije razaranje zglobne hrskavice, a
eventualno i koštanih dijelova, što može imati uzrokovati luksaciju, kontrakturu ili ankilozu
zgloba. Ako je zahvaćena zona rasta tada prestaje rast kosti.
Klinička slika: upalne promjene – oteklina, bolnost, toplina, crvenilo, povišena temperatura.
Dijagnostika: punkcija zgloba i rendgen (proširenje zglobne pukotine, promjene na kostima,
osteoporoza, luksacija i degenerativne promjene).
Liječenje: punkcija zgloba i imobilizacija, antibiotici, incizija i toaleta žarišta, operativno
(korektivna osteotomija, artrodeza i aloartroplastika).
Osteomyelitis i septički artritis u djece
Najčešće započinje u metafizi (hematogeni osteomijelitis). Naseljavaju se bakterije, nastaje
apsces.
Na granici metafize i epifize kosti kod djece nalazi se ploča rasta koja je avaskularna i
predstavlja zapreku širenja upale te biva rijetko oštećena. Kod novorođenčadi i dojenčadi u
koje se nije pojavila jezgra osifikacije u epifizi metafizarne krvne žile perforiraju ploču rasta i
ulaze u epifizu (širi se upala) i dolazi do uništavanja jezgri okoštavanja. Zbog ovoga dolazi do
skraćenja uda, do angularnih deformacija.
Izravno širenje upale na epifizu dovodi do septičkog artritisa i do razaranja zgloba. Najčešće
su zahvaćeni proksimalni femur i zglob kuka. Uzročnik je stafilokok (rijetko streptokok i gram-
negativne bakterije).
Simptomi: smanjena pokretljivost ekstremiteta koji se nalazi u antalgičnom položaju.
Liječenje: punkcija, incizija, protočna drenaža, artrotomija, antibiotici.
Specifični artritis bit će opisan u slijedećem pitanju dok su reumatoidni i degenerativni
reumatizam već opisani.

79. Tuberkuloza kostiju i zglobova (opće značajke, razlika od

nespecifičnih upala)?

Tuberkuloza kosti i zglobova redovito nastaje sekundarno hematogenim putem, najčešće

nakon plućne tuberkuloze ili rjeđe nakon tuberkuloznog procesa u probavnom sustavu ili
limfnim čvorovima (primarno rijetko u zglobovima i kostima).
Rizični faktori: hereditarno, alkohol, trauma, dijabetes, primjena kortikosteroida.

233
Patologija: iz primarnog žarišta uzročnik tuberkuloze dolazi hematogeno u metafize i epifize
kosti i uzrokuje specifičnu upalu. Stvaraju se tuberkulozni čvorići koji se povećavaju i dolazi
do nekroze (djelovanje osteoklasta). Razaranje nije uvijek potpuno. Ostaci koštanog
segmenta odumiru i zbog poremećene cirkulacije. Koštana srž je edematozna i infiltrirana
stanicama, krvne i limfne žile proširene. Stvara se gnoj koji može priječi u apsces i stvoriti
fistule.
Ako se tuberkuloza naglo širi tada je ona infiltrirajuća i progresivna, a ako se proces lagano
širi govorimo o caries sicca.
Na falangama je tuberkuloza lokalizirana na dijafizama (vretenasta zadebljanja prstiju – spina
ventosa). Proces se dalje širi u zglob, dolazi do upale i stvaranja tuberkuloznog panusa
(fungusa) – zadebljanje zgloba. Upala zgloba može nastati i zbog tuberkuloznih promjena na
sinoviiji (tuberkulozni sinovitis).
Klinička slika: opće loše stanje, subfebrilnost, osoba je bez apetita, gubitak tjelesne težine,
spazam mišića, ograničena i bolna pokretljivost, kontraktura zgloba, oteklina i toplina.
Dijagnostika: laboratorij, kultura, rendgen (žarišta).
Liječenje: opće mjere (prehrana, klima, odmor i mirovanje), medikamenti (tuberkulostatici),
kirurško liječenje (trepanacija i odstranjenje žarišta i sinovektomija; zaostali deformiteti –
korektivne osteotomije i eventualno artrodeza).

80. Biomehanika stopala?

Temeljne zadaće stopala su oslonac i kretanje, a to mu omogućuje složena građa.

Uporišne točke stopala: stražnja uporišna točka je tuber kalkaneusa, unutrašnja prednja
uporišna točka je glavica prve metatarzalne kosti, a vanjska prednja je glavica pete
metatarzalne kosti.
Svodovi stopala – unutarnji uzdužni svod počinje od kvrge kalkaneusa te se preko talusa,
navikularne kosti, duž prve metatarzalne kosti spušta na njezinu glavicu (najviša točka
unutrašnjeg svoda je navikularna kost, čiji donji rub odstoji od tla 15 do 18 mm i čini
karakterističan otisak na plantogramu); vanjski uzdužni svod počinje od tuber kalkaneusa, te
preko kuboidne kosti duž pete metatarzalne kosti ide na njezinu glavicu (najviša točka je
kuboidna kost koja od tla odstoji 3 do 5 mm); poprečni prednji svod povezuje prednje
uporišne točke stopala, i to glavice metatarzalnih kostiju (najviša točka je glavica druge
metatarzalne kosti kod odraslih, kod djece glavica prve); poprečni zadnji svod se nalazi u
području tri kuneiformne kosti i kuboidne kosti.
Ligamenti stopala: lig. calcaneonaviculare, lig. plantare longum, plantarna aponeuroza.
Svi mišići stopala (osim m. triceps surae) sudjeluju u održavanju svodova stopala. Za
normalan oblik i funkciju stopala važni su pravilan oblik i položaj kostiju, te dobro razvijene
sveze i mišići. Svodovi stopala tek se jasno vide od druge godine života. Otisak stopala mjeri
se plantogramom ili podogramom ili elektronskim mjerenjem – pedobarografija.
Pri hodu stopalni se svodovi mijenjaju (skraćuju, produžuju, napinju, olabavljuju) tako da
stopalo djeluje kao trokraka elastična opruga. Pri dodiru s tlom stopalo je invertirano i oslanja
se na petu i vanjski rub stopala. Porastom opterećenja stopala iz inverzije prelazi u everziju i
oslanja se na unutrašnje dijelove stopala, a taban se izravnava. Nakon toga peta se podiže,

234
a stopalo se oslanja na glavice metatarzalnih kostiju. Na kraju se podižu prednje uporišne
točke, a preko palca izvrši se propulzija, tj. iskorak. Tjelesna se težina prenosi na stopalo.
Težina opterećenja prenosi se s potkoljenice na talus koji je biomehaničko središte u
prenošenju tjelesne težine na svodove stopala. Odavde se veći dio prenosi na petu, a manji
dio na prednje uporišne točke stopala. To vrijedi ako stojimo bosi na ravnoj, tvrdoj podlozi.
Pri povišenju pod petom od oko 2 cm opterećenje se izjednačava. Promatrajući odozgo,
opterećenje se prenosi najviše prema kalkaneusu. Prema naprijed veći dio se prenosi na
glavicu prve metatarzalne kosti, a manje dio na glavicu pete metatarzalne kosti.
Funkcionalno najvažniji dijelovi stopala su gornji i donji nožni zglob (kuglasti zglob). Gornji
nožni zglob prenosi mnogo veće opterećenje od bilo kojeg zgloba u tijelu, zato je taj zglob
stabilan i u njemu su moguće samo dvije kretnje (dorzalna i plantarna fleksija). Ostale kretnje
izvode se u donjem nožnom zglobu (Chopartov zglob). Dorzalnu fleksiju izvode tri mišića
prednje skupine potkoljeničnih mišića, a plantarnu fleksiju zajedno izvodi osam mišića
lateralne i stražnje strane potkoljenice.

81. Arthritis urica stopala?

Definicija: to je metabolička bolest karakterizirana povišenjem mokraćne kiseline u krvi, a

potom taloženjem kristala urata u tkivima, prije svega u perifernim zglobovima i ušci.
Hiperuricemija je posljedica prevelikog stvaranja urata ili premalog izlučivanja bubrezima.
Klinički: prodorom urata u zglob nastaje akutni artritis – jaki bolovi obično noću, zahvaća
palac stopala najčešće koji je natečen, koža je lividno crvena i napeta. Naslage urata mogu
se naći i u dorzumu stopala zahvaćajući tetive, živce i krvne žile. Stopalo je deformirano i
ukočeno.
Liječenje: mirovanje, kolhicin, antireumatici (akutni stadij), te urikostatici, urikozurici (kronični
stadij); u slučaju većeg nakupljanja urata – kirurško uklanjanje.

82. Fascitis plantaris i calcar calcanei?

Bol na prednjem dijelu plantarne strane pete često je uzrokovana plantarnim fascitisom s
kalkar kalkaneusom ili bez njega.
Nastaje zbog natezanja plantarne fascije pri spuštenim stopalima i prevelikog opterećenja
zbog podražajne upale. Promjene se često nađu u sportaša i kod osoba ženskog spola.
Karakteristična je bol koja se javi pri prvim koracima nakon jutarnjeg ustajanja. Kasnije se bol
smanji da bi se ponovno pojavila nakon dužeg stajanja, hodanja i trčanja.
Calcar calcanei je izbočenje u obliku kljuna na hvatištu plantarne aponeuroze odnosno
kratkih fleksora stopala na kalkaneusu.
Liječenje: ortopedski ulošci s otvorom i spužvom pod petom, fizikalna terapija (ultrazvuk,
laser), rasterećenje, anestetici i kortikosteroidi. Vrlo rijetko se izvodi kirurški zahvat.

235
83. Hallux valgus?

To je najčešća i najznačajnija deformacija stopala. Ubraja se u statičke deformacije stopala.

Razlikujemo statički, upalni, prirođeni i posttraumatski hallux valgus (ovi oblici su često
udruženi s ostalim statičkim deformacijama stopala – pes planovalgus i pes
transversoplanus).
Češće se javlja u žena (10:1), u 4. desetljeću života najčešće.
Predisponirajući čimbenici: endogeni – naslijeđe, anatomske anomalije i egzogeni –
obuća, dugotrajno stajanje i hodanje po ravnom i tvrdom tlu.
Klinički: Hallux valgus je karakteriziran valgusnim položajem palca, povećanim prvim
intermetatarzalnim kutom, pseudoegzostozom (burzitis u području medijalne strane glavice
prve metatarzalne kosti) i unutrašnjom rotacijom palca (izraženi slučajevi).
Kada između snage stopala i opterećenja nastane nesrazmjer, tada popuštaju stopalni
svodovi. Dolazi do divergencije prve do četvrte metatarzalne kosti, tako da je prednji dio
stopala lepezasto proširen (metatarzus latus). Prva metatarzalna kost ide u adukciju, a
budući da palac zbog napetih tetiva mišića (aduktora i ekstenzora) ne može slijediti
divergenciju, on ide u abdukciju. Palac istim mehanizmom pojačava adukciju prve
metatarzalne kosti (zbog obuće). Tako nastaje subluksacija u metatarzofalangealnome
zglobu (glavica prve metatarzalne kosti prominira medijalno čineći pseudoegzostozu). Dolazi
do upale burze. Sezamoidne kosti (nalaze se u tetivi m. flexora hallucis brevisa) zaostaju u
prvom metatarzalnom prostoru. Napeta tetiva palčanog ekstenzora je pomaknuta lateralno i
izgleda kao tetiva na luku s abducirajućim djelovanjem na palac. Hvatište palčanog
abduktora koji se jedini odupire lateralnom pomaku palca, pomaknuto je plantarno tako da
zajedno s aduktorom palca obavlja medijalnu rotaciju dovodeći palac u pronaciju. Snaga je
fleksora oslabljena zbog lateralnog pomaka, pa fleksori vrše abdukciju. Svi mišići su postali
abduktori palca. U izraženijim slučajevima palac potiskuje susjedni prst prema lateralno, tako
da ide preko (hallux superductus) ili ispod njega (digitus II. superductus). Zglobna čahura je
rastegnuta i adherira na kost i priječi pokušaj pasivnog pomicanja palca prema medijalno.
Javljaju se degenerativne promjene, skleroza, osteofiti i ciste. Dalje imamo otežano stajanje,
hodanje i nošenje obuće uz pojavu boli, burzitisa i metatarzalgije.
Dijagnostika: klinički pregled, anamneza, podoskopija, pedobarografija, rendgen.
Liječenje: u početnoj fazi – ulošci s metatarzalnim povišenjem i intenzivne vježbe,
konzervativno liječenje može spriječiti pogoršanje, ali ne može izliječiti deformitet. Kirurško
liječenje: svrha je da ispravi deformaciju, da pokuša ukloniti anatomske preduvjete za
nastanak deformacije i da pokuša uspostaviti normalan položaj, smjer i fiziološku
antagonističku funkciju mišića koji se nalaze u neravnoteži. Nakon kirurških zahvata koriste
se ortopedski ulošci s metatarzalnim jastučićem i fizikalna terapija. Kirurški zahvati:
korektivna osteotomija (proksimalna falanga, prva metatarzalna kost ili kuneiformna kost),
zahvat na mekim tkivima, artroplastika, artrodeza.

84. ''Statičke'' bolesti stopala?

Spušteno stopalo (pes planovalgus, planus et transversoplanus)

236
To je najčešća deformacija stopala, karakterizirana gubitkom normalnih fizioloških svodova.
Osim toga, redovito postoji valgizitet stražnjeg dijela stopala (početna promjena pri procesu
spuštanja svodova stopala).
Etiologija: uzrokovan statički, ostali oblici rijetki: pes planus spasticus, paralyticus, arthriticus
et arthroticus.
Relativno velika labilnost stopalnih svodova pripisuje se dvjema činjenicama. Stopalo se još
nije potpuno anatomski i funkcionalno prilagodilo opterećenju. Tijekom filogeneze od organa
za hvatanje i penjanje nastao je organ za stajanje i hodanje, a taj razvoj nije završen. Dalje,
na stopalu se očituju nepovoljni utjecaji civilizacije. Ono degenerira zbog stalnog stajanja i
hodanja po ravnoj i tvrdoj podlozi, stisnuto je u neprikladnu obuću, a slobodno su pokreti,
toliko potrebni za normalan razvoj stopala, onemogućeni.
Normalan oblik i funkcija stopala rezultat su pravilne građe njegovih osnovnih koštanih
elemenata, snage i otpornosti mišića i sveza, a svi ti čimbenici moraju biti u potpunoj
ravnoteži sa statičkim i funkcionalnim opterećenjem stopala.
Klinička slika: prvi znak funkcionalnog popuštanja je valgizitet pete, obično simetričan.
Normalno uzdužna os potkoljenice i pete tvore kut od 5°. Na stopalu boli nastaju zbog
prejake koštane kompresije ili zbog rastezanja čahure i sveza. Bolna mjesta su predio talusa,
navikularne i klinastih kostiju, zatim obaju maleola ili talokruralni zglob. Boli zbog
podražajnog periostitisa pojavljuju se na unutrašnjoj i donjoj strani kalkaneusa, a zbog
tendovaginitisa duže tetive m. tibialis posteriora. Bol se može pojaviti i na potkoljenicama
(prednji dio), natkoljenicama (lateralno), u visini kukova i sakroilijakalnih zglobova. Javljaju se
mialgije i miogeloze glutealne regije.
U odrasloj dobi nalazimo ravna stopala, koja su već promijenjena od djetinjstva ili od
adolescencije ili se prvi put pojavljuju. Spuštena stopala koja se vuku još od djetinjstva iz
mobilnog su muskularnog tipa prešla u kontraktni ligamentarni ili artrotično-osarni fiksirani tip.
Dijagnostika: klinička slika i plantogram (I, II i III stupanj deformacije).
Liječenje: ortopedski ulošci (ako je bolest statičkog porijekla postiže se korekcija); kod
odraslih koriste se ortopedski ulošci s metatarzalnih jastučićem (može se postići korekcija);
kirurško liječenje rijetko.
Udubljeno stopalo (pes excavatus, pes cavus)
To je izrazito dinamička deformacija koja nastaje djelovanjem pogrešnih mišićnih odnosa.
Etiologija: nema jedinstvenog uzroka – poremećaj ravnoteže mišićnih snaga. Češće se
javlja u muškaraca, hereditarna podloga, neurološki poremećaji, idiopatski.
Klinički: pes cavus zrcalna je slika pes planusa. Promjene: plantarni je svod stopala visok
zbog spuštanja njegovog prednjeg dijela, koji je osim toga i proniran; stražnji dio stopala je
supiniran, prsti su savijeni ili čekićasti. Dalje imamo bol u obliku metatarzalgije, žuljevi na
tabanima i zglobovima prstiju, hod tvrd i neelastičan, javljaju se edemi, u kasnijoj fazi
razvijaju se degenerativne promjene.
Liječenje: povišenje pete olakšava hod, operacijski zahvat – otklanjanje uzroka.

237
Hallux rigidus
To je deformitet karakteriziran artrotskim promjenama prvog metatarzofalangealnog zgloba,
praćenim bolima i ograničenjem dorzalne fleksije uz očuvanu plantarnu fleksiju palca.
Etiologija: mikrotraume (kod odraslih) i poremećaj osifikacije (aseptična nekroza,
enhondralni poremećaji) kod mlađih osoba.
Klinička slika: u adolescenata – bol u području zgloba palca, koja se hodanjem pojačava
(češće kod žena); odrasli – bol, ukočenost zgloba palca, egzostoza u području dorzalne
strane glavice prve metatarzalne kosti – burzitis, dorzalna fleksija ograničena, plantarna
normalna, palac je u položaju plantarne fleksije; osobe hodaju po vanjskom rubu stopala.
Dijagnostika: rendgen (osteofiti, egzostoza, suženje zglobne pukotine, skleroza, ciste).
Liječenje: mlađi – konzervativno, teži slučajevi kirurško.
Hallux malleus
To je stečeni deformitet koji nastaje uz pes excavatus kod reumatskih upala, ali i nakon
lokalnih ozljeda te kod Sudeckove distrofije.
Klinički: zbog prekomjerno podignuta stopalnoga svoda nategnu se tetive ekstenzora i
bazalna falanga palca dolazi u položaj hiperekstenzije – deformitet karakteriziran
hiperekstenzijom metatarzofalangealnog zgloba i jakom fleksijom interfalangealnog zgloba
palca. Promjene su u početku reverzibilne, no postupno nastaje trajni oblik deformiteta. Pod
glavicom metatarzalnih kostiju nastaju bolni tilomi, a s dorzalne strane u području
interfalangealnog zgloba klavusi.
Liječenje: operativno.
Digiti flexi (savijeni ili čekićasti prsti)
To je sekundarno stečena deformacija koja se javlja uz neku drugu deformaciju stopala
(ravno stopalo, udubljeno stopalo).
Etiologija: sekundarni deformitet, rijetko kljenut i upala, obuća s visokim potpeticama.
Klinička slika: hiperekstenzija proksimalne falange, fleksija srednje i distalne falange.
Subjektivne su tegobe velike zbog upaljenih kurjih očiju s dorzalne strane interfalangealnih
zglobova, te bolnih tiloma u području glavica metatarzalnih kostiju.
Liječenje: konzervativno (prevencija daljnjih deformacija, ortopedski ulošci), kirurško
(resekcija glavice ili baze proksimalne falange).
Hallux varus
Rijetka deformacija kod koje razlikujemo kongenitalni i stečeni tip.
Kongenitalni može biti u sklopu drugih deformacija (polidaktilija, sindaktilija) ili izoliran. Sklon
recidivima.
Stečeni je najčešće posljedica neuspjele korekcije hallux valgusa ili nastaje posttraumatski.
Liječenje kirurško.

238
Metatarsalgia
Sindrom karakteriziran bolima u području metatarzusa, vrlo različite i nerazjašnjene
etiologije.
Etiologija: opće bolesti (upale, metaboličke, neurogene, vaskularne), lokalne bolesti
(traume, upale, tumori), biomehanički čimbenici (preopterećenje, nepravilan raspored
opterećenja).
Klinička slika: strukturalne i funkcionalne promjene, bol, oteklina.
Liječenje: etiološko, kirurško, ortopedski ulošci, fizikalna terapija.

85. Deformacije stopala?

Spuštena stopala u dječjoj dobi

Definicija: fleksibilno spušteno stopalo može se definirati kao stanje kada u opterećenju
stopalo dolazi u položaj pronacije uz valgus pete i abdukciju prednjeg dijela stopala uz
gubitak medijalnog uzdužnog svoda stopala. Uz to može biti i skraćen m. triceps sure uz
kompenzatorno povećanu pokretljivost zglobova distalno od gležnja. Fleksibilno spušteno
stopalo povezano je s ponovnim oblikovanjem uzdužnog svoda pri aktivnom odizanju na
prste ili kada se ukloni opterećenje.
Klinička slika: uobičajeno je da stopalo novorođenčeta i dojenčeta nema uzdužnog
medijalnog svoda stopala, a masno je potkožno tkivo stopala obilnije. Čimbenici koji djeluju
da se fleksibilni oblik spuštenog stopala postupno gubi: poboljšanje ravnoteže i bolja
motorika, hiperlaksitet, ubrzano okoštavanje hrskavičnih dijelova.
Dijagnostika i diferencijacija: plantogram, klinički pregled, test ekstenzije palca stopala (kad
se palac ekstendira ispravi se svod stopala), obratiti pažnju na eventualne znakove opće
labavosti zglobova: hiperekstenzija lakta, pasivna apozicija palca šake do podlaktice,
hiperekstenzija malog prsta šake više od 90°, hiperekstenzija koljena više od 10°, fleksija
trupa prema naprijed tako da se lako dotakne podloga s dlanovima. Diferencijalno
dijagnostički imamo pes excavatus, pes kalakaneovalgus (izrazita dorzalna fleksija stopala),
rigidni oblik (tarzalna koalicija).
Liječenje: indikacije: bol u stopalima i listovima i izrazito oštećenje medijalnog ruba obuće.
Ortopedski ulošci, pasivno istezanje tricepsa sure.
Prirođeni pes ekvinovarus
Složena je deformacija koja nastaje još u maternici majke.
Etiologija: nepoznata, bolesti mišića ili živaca, mehaničke sile, smanjenje amnionske
tekućine (oligohidramnion), nasljeđe; multifaktorski.
Klinički: kontrakture stopalnih mekih tkiva, skraćenje tetiva, ligamenata i zglobne čahure.
Gležanj i kalkaneus u ekvinusu, prednji je dio stopala u adukciji i varusu, peta u inverziji, tj.
varusu, može postojati i pes cavus i unutarnja rotacija distalnog dijela potkoljenice.
Klasifikacija:

239
- malpozicijski ili posturalni oblik – lakši oblik, odnos talusa i kalkaneusa nije
poremećen, moguće izliječiti konzervativno
- deformacijski idiopatski – najčešći oblik, kontraktura, talo-navikularna i talo-
kalkaneusna subluksacija, kirurško liječenje
- atipični ili teratološki oblik – udružen s artrogripozom ili s mijelodisplazijom; stopala su
kratka i manja, kontraktura mekih česti, kirurško liječenje
Klinička slika: kraće stopalo, hipotrofija mišića, pasivna i aktivna korekcija nije u potpunosti
izvediva, cijelo je stopalo u inverziji, tako da je plantarni dio stopala usmjeren medijalno, hod
moguć samo po vanjskom rubu stopala ili čak po dorzumu; bol nije karakteristika, pojavljuje
se tek nakon nekoliko godina prisutnosti deformiteta.
Dijagnostika: klinička slika, rendgen, klinički pregled.
Liječenje: konzervativno (pasivne korektivne vježbe – istezanje, primjena ljepljivih trakica,
sadrene korektivne čizmice, ortoze za stopalo) i kirurško (opuštanje mekih struktura stopala,
repozicija i fiksacija zglobova Kirscherovim žicama, produženje Ahilove tetive). Korekcija
deformitet ide ovim redom: aduktus, varus pa ekvinus).

Prirođeni pes metatarsus aduktus

To je deformacija karakterizirana adukcijom prednjeg dijela stopala (prsti i metatarzus) prema
srednjem i stražnjem dijelu. Peta može biti u normalnom položaju ili u valgusu.
Etiologija: čimbenici okoline (položaj u uterusu) ili nasljeđe.
Klasifikacija: zasniva se na kliničkog izgledu, stupnju korektibilnosti i značajkama izraženim
na rendgenu. Dijeli se na lakši ili teži stupanj deformacije.
Klinička slika: dva oblika – stopalo s aduciranim prednjim dijelom koji ima oblik slova C s
konveksnim lateralnim rubom, uz izraženu kožnu brazdu na sredini medijalne strane stopala,
lakši oblik; stopalo oblika serpentine ili slova Z ili S – položaj pete u valgusu, lateralna
subluksacija navikularne kosti prema talusu.
Dijagnoza: klinički pregled i slika, rendgen. Diferencijalno dijagnostički dolazi u obzir pes
ekvinovarus (kod PMA je pasivna i aktivna dorzifleksija moguća, kod PEV je ograničena; kod
PMS valgus pete, kod PEV varus).
Liječenje: lakši oblik prolazi spontano ili primjenom konzervativnih postupaka (vježbe i
sadreni povoji), rijetko se provodi kirurški zahvat (dob 4-6 godina).
Prirođeni pes planus (talus verticalis)
To je prirođena deformacija koju označuje dorzo-lateralna luksacija navikularne kosti u
odnosu na talus, koji je okomitije postavljen i čini konveksan izgled plantarne strane stopala.
Bitna značajka je nekorektibilnost. Često udružena s artrogripozom i mijelodisplazijom. Uzrok
nepoznat.
Liječenje: isključivo kirurško.
Tarzalno srašćivanje (koalicija)

240
Koalicija je stanje kada su dvije ili više kostiju tarzusa spojene zbog pogreške u segmentaciji
zametka kostiju iz mezenhimne osnove stopala.
Etiologija: nepoznata, mutacija posebnog gena.
Klinički: srašćivanje može biti fibrozno (sindezmoza), hrskavično (sinhondroza) i koštano
(sinostoza). Najčešće srastu kalkaneus i navikularna kost (talus i kalkaneus). Koalicija je
najčešće asimptomatska. Kada nastupi proces okoštavanja (8-14 godina) nastaju i tegobe:
bol u gležnju i stopalu, ograničena pokretljivost, spazam peronealnih mišića. Imamo i valgus
pete uz spuštanje unutrašnjeg svoda stopala.
Dijagnostika: anamneza, klinički pregled i slika, rendgen.
Liječenje: imobilizacija (4-5 tjedana), ortopedski ulošci. Kod većih tegoba kirurško.

86. Metaboličke bolesti skeleta (atrofija kosti, osteoporoza,

osteomalacija, ulozi-diathesis urica?

Atrofija kosti
To je pojam što označuje opći gubitak koštanog tkiva, a više je lokalnog značaja i izraz
sekundarnih promjena zbog djelovanja okoline na kost. Nadalje, atrofija kosti je posljedica
ispada fiziološkog podražaja odnosno aktivnosti.
Osteoporoza
Definicija: to je sistemska metabolička bolest određena smanjenom masom koštanog tkiva
po jedinici volumena, ali s normalnom mineralizacijom koštanog matriksa. Određena je

241
mikroarhitekturnim slabljenjem koštanog tkiva s posljedičnim povećanjem koštane fragilnosti
i mogućnošću prijeloma.
Osteomalacija je određena smanjenom mineralizacijom matriksa. Osteopenija je pak
termin za opis povećane prozirnosti kosti, koja nastaje kada koštana resorpcija prelazi
koštanu formaciju bez obzira na specifični uzrok.
Komplikacije: kompresivni prijelomi kralješaka, prijelomi rebara, proksimalnog femura,
humerusa i distalnog radijusa (nakon neznatne ozlijede).
Koštana masa ljudskog tijela doseže svoj maksimum od puberteta do trećeg desetljeća
života, a nakon toga nastupa postupni gubitak koštane mase u oba spola. Žene gube tijekom
života 50% trabekularne kosti (kralješnica, zdjelica, epifiza dugih kostiju) i 30% kortikalne
kosti (kosti udova i vrat femura). Promjene su najizraženije 5-8 godina nakon menopauze.
Muškarci gube tijekom života 30% trabekularne kosti i 20% kortikalne.
Predisponirajući čimbenici: žene, nerotkinje, pozitivna obiteljska anamneza, nedovoljan
unos kalcija, pušenje, alkohol, imobilizacija, kortikosteroidi.
Etiologija: endokrini, reumatski (RA, ankilozantni spondilitis), jatrogeni čimbenici (lijekovi),
bolesti vezivnog tkiva (osteogenesis imperfekta), imobilizacija, bolesti GI sustava, procesi
koji zahvaćaju koštanu srž (mijelomi, leukemija).
Klasifikacija:
- primarna osteoporoza:
o involucijska – postmenopauzalna (tip 1) i senilna (tip 2)
o idiopatska – juvenilna i trudnoća
- sekundarna osteoporoza – podjela prema etiologiji.
Klinička slika: bol u leđima kao posljedica loma kralješka, očituje se kao akutna bol u
predjelu srednjeg ili donjeg dijela kralješnice za vrijeme uobičajene dnevne aktivnosti (bol se
pojačava sjedenjem, stajanjem, kihanjem, kašljanjem, a smiruje mirnim ležanjem na leđima),
prijelom vrata femura ili distalnog dijela radijusa mogu biti prvi znak bolesti; dalje imamo
ograničenu pokretljivost (osobito fleksije trupa), gubitak apetita, abdominalna distenzija,
ileus, bolni grčevi paravertebralnih mišića, bolna osjetljivost kralješnice i paravertebralnih
mišića na palpaciju ili perkusiju. Sa svakom epizodom vertebralne frakture dolazi do
smanjivanja visine bolesne osobe, do razvoja progresivne torakalne kifoze te do gubitka
lumbalne lordoze do točke kada rebra nalegnu na ilijačnu kost. Dugoročne posljedice su
pritisak na trbušnu šupljinu, protruzija abdominalne stjenke, poremećaji rada trbušnih organa,
dispneja pri naporu.
Kod senilne osteoporoze imamo podjednaku zahvaćenost i muškaraca i žena u dobi od 65
do 75 godina. Javlja se prijelom vrata femura, prijelom proksimalnog dijela humerusa, tibije i
zdjelice.
Juvenilna osteoporoza javlja se u dobi od 8. do 15. godine vrlo rijetko. Karakteristični su
kompresivni prijelomi metafiza dugih kostiju. Trajna koštana deformacija, zaostajanje u rastu.
Dijagnostika: anamneza, laboratorij, biopsija kosti, rendgen (tri osnovna nalaza – bifokalni ili
poput ''ribljeg repa'' – središnji dio kralješka nije jednake visine kao anteriorna i posteriorna
granica; klinasti kralješak – reducirana anteriorna i normalna posteriorna granica;
kompresivni kralješak – anteriorna i posteriorna granica jednako sužene), rendgenom se
pokazuju i prijelomi, denzitometrija, DEXA (dual energy x-ray apsorptiometry) i SPA (Single-
photon apsorptiometry) – T-omjer.
Prevencija: unos kalcija, tjelesna aktivnost.

242
Liječenje: ciljevi – smanjenje resorpcije kosti i povećanje njezinog stvaranja; koristi se unos
kalcija, vitamin D, lijekovi, ortopedsko liječenje – liječenje prijeloma kosti.
Ulozi-diathesis urica
Definicija: sindrom karakteriziran povećanom koncentracijom urične kiseline u krvi i
odlaganjem kristala urata u zglobove i tkiva.
Etiologija: poremećaj metabolizma purina, obiteljska anamneza (hipertenzija, insuficijencija
bubrega, alkoholizam, dijabetes, ateroskleroza).
Klinička slika: akutni stadij – bol, povišena temperatura, znakovi upale, najčešća lokalizacija
na prvom metatarzofalangealnom zglobu, zatim gležanj, koljena, zapešće, ramena i prsti;
kronični stadij – kronični artritis, sinovijalna zadebljanja, erozije zglobova.
Dijagnostika: rendgen (oteklina, erozije i uzure).
Liječenje: akutni stadij – kolhicin u visokim dozama, nesteroidni protuupalni lijekovi,
kortikosteroidi, adenokortikotropni hormon; kronični stadij – niske doze kolhicina,
probenecida i sulfinpirazona.
Pseudogiht
Nastaje nakupljanjem kristala kalcijeva pirofosfat-dihidrata u zglobnim tkivima.
Etiologija: nasljeđe, trauma, idiopatska, metaboličke bolesti, kirurški zahvati.
Klinički: kao giht (zahvaća koljeno pa prvi metatarzofalangealni zglob); može se razviti
artropatija koljena.
Dijagnostika: rendgen (zgušnjenja poput crta i točaka u zglobnim tijelima i meniscima, što
se naziva hodrokalcinoza).
Liječenje: aspiracija zgloba i aplikacija steroida, lijekovi (nesteroidni protuupalni lijekovi);
liječenje uzroka bolesti (primarne bolesti).
Pagetova bolest ili Osteitis deformans
Definicija: to je resorptivna bolest kostiju koja je karakterizirana lokaliziranim povećanjem
pregradnje kosti s posljedičnim područjima resorpcije i reaktivne skleroze koštanog tkiva.
Klinička slika: srednje izražena kronična bol koja se pojačava tjelesnom aktivnošću,
zahvaćeni su zdjelica, sakrum, kralješnica, lubanja i donji ekstremiteti. Dalje imamo pojačanu
kifozu, deformaciju donjih ekstremiteta i toplu kožu iznad deformacije, glavobolja, vrtoglavica,
slabljenje sluha, vida (sljepoća), moguća zloćudna alteracija u osteogeni sarkom.
Dijagnostika: rendgen (područja resorpcije kosti i skleroza), scintigrafija, laboratorij.
Liječenje: lijekovi (bifosfanati, kalcitonin, aspirin, nesteroidni antireumatici). Liječenje
patoloških prijeloma standardno, artroza velikih zglobova aloartroplastikom.

87. Ortopedska pomagala (opće značajke)?

243
Podjela: proteze, ortoze, ortopedske cipele i ulošci, pomagala za kretanje, elektronička
pomagala i pomoćna pomagala (pri svakodnevnim aktivnostima).
U proizvodnji se najviše uporabljuju plastični materijali (polietilen, polipropilen, silikon,
sintetičke smole, ugljična vlakna), metal (čelik, aluminij, titan), drvo, koža, pluto, tekstil,
kevlar.
Protetika
Proteze su ortopedska pomagala koja funkcionalno i estetski nadomještaju izgubljeni ud ili
njegov dio. Dakle, glavno indikacijsko područje su amputacije.
Amputacija je kirurški zahvat koji se odstranjuje dio uda u koštanom području, a
dezartikulacija je odstranjenje dijela ili cijelog uda u području zgloba.
Uzroci amputacija: bolesti krvnih žila, dijabetes, ozljeda, tumori i prirođene deformacije.
Izbor razine amputacije vrlo je odgovoran i danas vrijedi pravilo da se amputacija mora učiniti
što perifernije. Teži se postići što duži bataljak, cilindričan na potkoljenici, koničan na
natkoljenici, dobro pokriven mekim tkivom, koštani dio pokriven muskulaturom (mioplastika),
dobro opteretiv i bezbolan. Idealan bataljak ima očuvanu senzibilnost, dobru motoriku i
urednu pokretljivost zglobova.
Komplikacije: edem, cijanoza, čvorići na koži, upalne promjene, folikulitis i furunkuloza,
flegmona, apsces, neurinom, egzostoza, pojačano znojenje, fantomske boli (rijetka,
obilježena jakim grčevitim bolima).
Rehabilitacija: vježbe, bandažiranje bataljka i ustajanje, hod s pomoću štaka ili hodalice,
škola hodanja. Tijekom rehabilitacije privremena proteza, kasnije trajna.
Proteze za noge
Razlikujemo egzoskeletne i endoskeletne proteze. Kod egzoskeletne proteze nosivi je dio
čvrsta vanjska ovojnica i cijela je proteza oblikovana kao zdravi ud. Njezino je obilježje velika
mehanička otpornost. Endoskeletna proteza se sastoji od modulskih dijelova, a nosivi je dio
cijev s adaptorima, na koju se spoje stopalo i koljeno. Nakon namještanja proteze skelet se
iz estetskih razloga presvlači kozmetičkim modulom od spužvasta materijala koji se oblikuje
po zdravoj nozi.
Najznačajniji dio proteze je ležište, koje se uvijek izrađuje individualno prema gipsanom
odljevku bataljka. Kontaktno ležište omogućuje jednoličniju raspodjelu opterećenja bataljka,
osigurava dobru retenciju proteze, smanjuje ''prazan hod'' između bataljka i proteze,
sprečava komplikacije i omogućuje optimalnu iskorištenost koštanog dijela bataljka za
upravljanje protezom. Stopalo proteze ima zadaću prenijeti opterećenje tijela na podlogu i
omogućiti što bolji i sigurniji hod. Koljeno proteze ima veliku važnost u dinamici hoda osoba s
amputacijom, posebice glede stabilnosti i sigurnosti. Bolja kinematika i stabilniji hod postižu
se ugradnjom višeosovinskih, odnosno policentričnih koljenih jedinica. Danas se primjenjuju i
tzv. inteligentno koljeno koje kompjutorskim sustavom upravlja kretnjama koljena proteze.
Proteze za ruke
Primarno se teži osposobiti bolesnika za hvat i držanje predmeta i postići što veći stupanj
samostalnosti u svakodnevnim aktivnostima. Najčešće se primjenjuju estetske, funkcionalno-
mehaničke i mioelektričke proteze.
Estetska proteza kozmetički zamjenjuje amputirani dio i izrađuje se od pusta i plastičnih
materijala, u novije vrijeme od silikona. Funkcionalne djelomično nadomještaju funkciju hvata

244
i držanja koristeći se pokretom preostalog dijela uda ili ramena. Mioelektrične proteze koriste
vanjsku energiju (elektromotor) za upravljanje (otvaranje i zatvaranje šake).
Ortotika
Ortoze su ortopedska pomagala koja se upotrebljavaju za kontrolu i poboljšanje funkcije
pojedinih dijelova tijela.
Ortoze se mogu namijeniti za imobilizaciju, kontrolu smjera i opsega pokreta, rasterećenje ili
potporu, provokativno željeno gibanje i usmjerenje rasta, prevenciju i korekciju deformacije,
te poboljšanje ili supstituciju funkcionalnog deficita.
Ortotsko je djelovanje zasnovano na primjeni korektivnih sila usmjerenih na pojedine dijelove
tijela, a veličina je tlaka ograničena podnošljivošću kože i nekih tkiva.
Kvalitetna ortoza ima mogućnost namještaja, male je težine, primjerene čvrstoće,
jednostavna je za aplikaciju i estetski prihvatljiva. Izrađuje se od ugljičnih vlakana,
niskotemperaturnih plastičnih materijala.
Ortoze za kralješnicu
Dijele se na imobilizacijske, potporno-rasteretne i korektivne. Prema materijalu od kojeg su
izgrađene na fleksibilne (elastične) od tekstilnog materijala i rigidne (krute) od plastike i
metala. Krute ortoze imaju imobilizacijski učinak, a elastične rasteretni učinak. Nazivaju se
prema dijelu kralješnice za koji su namijenjene (CO-cervikalne ortoze, TLSO-
torakolumbosakralne ortoze, LSO-lumbosakralne ortoze).
Primjenjuju se u liječenju kifoza, skolioza. Kod ovih deformaciju kontrolira se progresija
krivine, a manje se utječe na korekciju. Kod kifoza su ortoze uspješnije.
Učinak imobilizacijskih ortoza za kralješnicu jest ograničenje kretnje u sve tri ravnine.
Ortoze za noge
Dijele se na ortoze koje kontroliraju gležanj i stopalo (OGS), koljeno, gležanj i stopalo
(OGKS), kuk, koljeno, gležanj i stopalo (OKKGS) te na ortoze za koljeno i kuk. Rabe se laki
metali i termoplastični materijali u izradbi.
OGS se primjenjuju kod ozljeda peronealnog živca, hemipareze i posttraumatskih stanja.
OGKS se sastoji od dvije šipke na kojima su natkoljenična i potkoljenična manžeta. Koriste
se kod kljenuti donjih udova. Ortoze za koljeno primjenjuju se zbog atrofije mišića. Ortoze za
kuk najčešće se primjenjuju kod prirođenog iščašenja kuka. Najpoznatije su abdukcijska
stabilizacijska ortoza i Pavlikovi remenčići. Mogu se primijeniti i kod Perthesove bolesti
(Atlanta ortoze).
Ortoze za ruke
Najčešće se primjenjuju za šaku i ručni zglob i to za restauraciju funkcije šake (hvat i
otpuštanje predmeta). U izradbi se primjenjuju niskotemperaturni plastični materijali.
Najčešće indikacijsko područje: RA, posttraumatska stanja, pareze ili plegije.
Podjela:
- statičke – za imobilizaciju, prevenciju deformacija i kontraktura (oponens-ortoza,
ortoza za kontrolu funkcije ručnog zgloba)
- dinamičke – s kojima se u tijeku rehabilitacijskog postupka primjenjuju sile vlaka ili
tlaka radi ispravljanja deformacije, očuvanja pokretljivosti zglobova, jačanja mišića i

245
poboljšanje funkcije – primjenjuju se nakon ozljeda šake i kirurških zahvata za razgibavanje
zglobova i jačanje muskulature).
Ortopedski ulošci i cipele
Ortopedski ulošci primjenjuju se u korektivne svrhe, za potporu i rasterećivanje.
Za potporu i korekciju rabe se nosivi materijali, kao npr. metal, umjetna smola i polietilen, a
za rasterećenje pluto, guma, umjetna spužva i mekani sintetički materijali. Po obliku ulošci
mogu biti kratki, dugi, višeslojni, sa školjkastom petom, te s ugrađenim metataralnim
jastučićem i sunipacijskim ili pronacijskim klinom.
Rasteretni ulošci imaju funkciju prijenosa opterećenja s bolnoga mjesta na širi dio stopala
(starije osobe, dijabetičari).
Učinak je uloška u redukciji mjesta maksimalnog tlaka i apsorpcija udara.
Ortopedske cipele primjenjuju se za korekciju skraćenja uda koje je veće od 3cm, za teške
deformacije stopala nakon ozljede i prijeloma, kod reumatoidnog i dijabetičkog stopala,
prirođenih deformacija (pes equinovarus), za paretično i artrodezirano stopalo i parcijalne
amputacije na stopalu.
Ortopedska je cipela često sastavni dio ortoze. Izrađuju se po mjeri i prema gipsanom
odljevku. Najviše se koriste pjenasti materijali uz pojačanje konstrukcije metalnim
materijalima.
Pomagala za kretanje i pomoćna pomagala
Primjenjuju se štake, štapovi i hodalice za omogućavanje i poboljšanje kretanja. Štapovi –
bitno je da se visina ručke nalazi u razini velikog trohantera, mogu imati i više nožica za bolju
stabilnost.
Štake – najčešće metalne podlakatne štake s mogućnošću prilagodbe po visini.
Hodalice – najveća stabilnost, teži poremećaji, hodalice s četiri nožice ili s kotačima.
Invalidska kolica – omogućavaju kretanje i što veću samostalnost u svakodnevnim životnim
aktivnostima. Vrste: terenska na pokretanja s ručnom polugom, kolica na pokretanje pomoću
obruča na kotačima, kolica na guranje i na elektromotorni pogon, te specijalna kolica za
bavljenje sportom (sportska kolica).
Pomoćna pomagala – koriste se osobe s invaliditetom u svakodnevnom životu za lakše
samozbrinjavanje i veću neovisnost (npr. pribor za jelo, arhitektonske barijere).
Elektronička pomagala
Tu spadaju: FES kod neuroloških bolesti (elektronski peronealni stimulator – poboljšanje
dorzifleksije i everzije stopala), višekanalni električni stimulatori – kod bolesnika sa
spinalnom ozljedom i paraplegijom.

88. Sinovitis koljena (diferencijalna dijagnoza)?

Chondromatosis genus
Svrstava se u benigne tumore sinovijalne ovojnice ili u tvorbe slične tumorima.

246
Sinovijalna ovojnica počne bujati i stvara resice s hrskavičnom jezgrom. Ove se resice
otkidaju od svoje baze te nastaju brojna slobodna zglobna tijela veličine zrna riže do
lješnjaka.
Blokade koljena događaju se relativno rijetko (u početku bolesti). Na rendgenu se vide
kalcifikacije (ako je to njih došlo).
Daljnje promjene su izljev u zglob (upala) i sekundarna artroza zgloba.
Liječenje: evakuacija slobodnih zglobnih tijela i sinovektomija.
Morbus Hoffa (Liposynovitis infrapatellaris genus)
Uzrok: kronično traumatiziranje masnog infrapatelarnog jastučića. Često u kombinaciji s
ozljedom meniska. Podloga u mikrotraumama.
Pri ekstenziji koljena javlja se umjerena bol kada kondili stisnu masni jastučić. Fleksija može
biti smanjena. Javljaju se povremene blokade koljena. Jastučić je odebljan i izbočen te bolan
na pritisak.
Liječenje: mirovanje, oblozi, dijatermija, elektroanalgezija, kortikosteroidi, povišenje pete
cipele; u rezistentnim slučajevima resekcija jastučića.
Bolesti koljenih sluznih vreća
U predjelu koljena ima oko 30 sluznih vreća, samo neke imaju kliničku važnost. Neke od njih
komuniciraju sa zglobnom šupljinom koljena. Što ima daje posebno obilježje. Burze su
položene oko tetiva i uz njihova hvatišta na kostima, a svrha im je ublažavanje trenja i
pritiska.
Bursa prepatellaris (subcutanea, subfascialis i subtendinea) ima klinički najveću važnost.
Ove burze ne komuniciraju sa zglobnom šupljinom. Trauma ili mikrotraume mogu uzrokovati
(i uzrokuju) podražajnu eksudaciju ili hemoragiju. Tada se javlja oteklina veličine pola jabuke,
oštro ograničena od zgloba. Liječenje se sastoji u mirovanju, primjeni obloga, punkciji,
primjeni antibiotika i kortizonoida, drenaži i totalnoj eksciziji burze (recidiv i trajne smetnje).
Bursa infrapatellaris nalazi se ispod patelarne sveze. Pri upali nabrekne i strši uz oba ruba
sveze (pješčani sat). Etiologija i liječenje isto.
Bursa poplitea (poplitealna cista, Bakerova cista) proširena je bursa koja se nalazi između
gastroknemijusa i semimembranozusa i straga komunicira s koljenim zglobom (ventilni
mehanizam). Imamo primarne i sekundarne ciste. Primarne se javljaju kod djece uz
normalan koljeni zglob. Sekundarne nastaju u odrasloj dobi i uzrokuju ih unutrašnje ozljede
koljena, RA, gonartroza. Cista može narasti i do veličine jabuke i ometati normalnu
pokretljivost zgloba, javlja se i oteklina. U burzi mogu nastati hondromatoza i mnoštvo
hrskavičnih tjelešaca koja mogu i ovapnjeti. Dijagnosticira se na temelju ultrazvuka i MR-a.
Liječenje: aspiracija sadržaja poplitealne ciste, kortizonoidi i ekstirpacija.
Synovitis villondularis pigmentosa
To je lokalno ili difuzno zadebljanje sinovijalne membrane koja zbog ekstracelularnog i
intracelularnog nakupljanja hemosiderina i lipoidnih materijala mijenja boju od jasno crvene,
smeđe do žute.
Etiologija: nepoznata, upalni proces, kronična bolest.

247
Postoji cirkumskriptivni i difuzni oblik bolesti. Difuzni je oblik karakteriziran izljevom u koljenu i
enormnim proširenjem prostora koljena i rasprostranjenim zadebljanjem sinovijalne
membrane. Bol i osjetljivost nisu najčešće prisutni. Fleksija može biti ograničena.
Liječenje: totalna sinovektomija koljena.

89. Tumori kostiju i zglobova (osnovne značajke)?

Najčešće zahvaćaju djecu i adolescente.
Podjela po Ennekingu: niski stupanj tumora (koji imaju manje od 25% šanse da se razviju u
metastaze) i visoki stupanj tumora (visok odnos stanica/matriks, mnoštvo mitoza, nekroza i
mikrovaskularna prodiranja).
Tumor može biti izvan kosti (ekstraosealni) ili unutar kosti (intraosealni). Tumor je omeđen
kapsulom, a između kapsule i kosti se nalazi reaktivna zona nevaskularnog ili upalnog tkiva.
Dobroćudni tumori se dijele u tri stadija: inaktivni, aktivni (mijenja oblik kosti) i agresivni
(lokalno invazivan).
Zloćudni tumori se također dijele u tri stadija:
- sarkomi histološki niskog stupnja G1, rastu polagano, rijetko metastaziraju
- sarkomi histološki visokog stupnja G2, destruktivni su i metastaziraju
- zloćudni tumori s lokalnim ili udaljenim metastazama
Podjela tumora:
- tumori koji stvaraju kost (osteom, osteosarkom)
- tumori koji stvaraju hrskavicu (hondrom, hondrosarkom)
- gigantocelularni tumori kostiju
- tumori koštane srži (Ewingov sarkom, mijelom)
- vaskularni tumori
- tumori vezivnog tkiva
- ostali tumori, neklasificirani tumori i tvorbe slične tumorima
Klinička slika: postepena i sve intenzivnija bol, zadebljanja (palpacijom), smanjena
pokretljivost (aktivna ili pasivna), patološki prijelom, atrofija mišića.
Dijagnostika: scintigrafija, CT, MR, ultrazvuk.
Liječenje: konzervativno (kemoterapija) i operativno:
- intrakapsularna ekscizija – odstranjenje kroz zonu tumora
- rubna ekscizija – odstranjenje kroz reaktivnu zonu
- široka ekscizija – odstranjenje izvan reaktivne zone
- radikalna resekcija – odstranjenje cijele zahvaćene kosti
- amputacije – subtotalne, rubne, široke, radikalne
- artroplastika, rotacijska plastika, artrodeza ili odstranjenje lažnog zgloba, transplantati

90. Klinička slika bolesti zgloba kuka?

U predjelu zgloba kuka mogu se očitovati razne bolesti s različitom kliničkom slikom
(diferencijalna dijagnoza). Ali, sve bolesti karakteriziraju tri specifična simptoma i to
su: bol, ograničena pokretljivost (kontraktura) i šepanje.
Bol se najčešće javlja kada se izvode kretnje unutrašnje ili vanjske rotacije i fleksije
natkoljenice.

248
Zbog boli ekstremitet se štedi i nakon nekog vremena dolazi do ograničenja pokreta u zglobu
koje može rezultirati i nastankom kontrakture.
Isto tako, zbog boli, javlja se i šepanje koje može biti antalgično i instabilitetno.
Antalgičnim šepanjem se rasterećuje kuk i smanjuje se bol.
Instabilitetno je šepanje uzrokovano ili slabošću muskulature pa govorimo o paralizi ili
slabosti uporišta pa govorimo o displaziji kuka. Kod slabosti muskulature (najčešće
glutealne) zdjelica propada – Trendelenburgov znak.
Kod očuvane (normalne) glutealne muskulature gdje postoji bol u kuku glava femura ''šeta'' i
to se naziva instabilitetno šepanje.

249