i

PROF. MIRKO GOLUBIC roden ie

ur)
25. listopada 1913. u mjestu Rado- ill il
vec, 18 km udaljenom od Vbraidina.
Pohadao je realnu gimnaziju u Vara-
idinu u kojoj je 1934. maturirao. Stu-
dirao je na Filozofskom fakultetu u tI
,Zagrebu gdje je 1939. diplomirao na
odsjeku za juinoslavensku knji-
ievnost ijezik. Teologiju je studirao
u Zagrebu i u Francuskoj. Ve6 za vri-
I
il
,i
ili
il
,rq
E

jeme studaia u Zagrebu suraduje na

It ([
uredivanju 6asopisa Preporod i 2i- # :?t
vot i zdravlje, a poeinie se baviti i AT
prevodila6kim radom. Nakon zavr5e- !'[
nih studija intenzivno se bavi istraZi-
vanjem i prou6avanjem biblijskih
d
EI
istina i crkvene povijesti. Bezultat
,tog rada je niz objavljenih djela: Hi-
storija krS6anske crkve, KrSdanin i
tr

fl
ti
(1
njegova vjeina buduCnost, BoZji dan odmora kroz vjekove, Osnovne -D
biblijske istine, slavna buducnost naie planete, Bibliia i proroeki dar, Ri-
je6i velikog uiiteljai Poruka trojice andela iz apokaiipse. osim toga pre-
veo je i ve6i broj djela poznatog duhovnog pisca gde Eilen G, white. od
l
xt
godine 1955. do 1970. uredivao ie Glasnik-irscani*e adventistiike crkve
u tseogradu, i u isto vriieme predavao je crkvenu povijest na Adventisti6- fi
n1
l

koj vi5oi teoloSkoj Skoli u Rakovici kraj Beograda. posljednjih dvanaest

godina, od 1970-1982, bio je direktor Sreonji vjerske skole ,Dvorac Ma-
ruseveco i redovni profesor crkvenepovijesti na Adven{isti6kom teoloi-
l xl
HI
',

Maru5evcu.
1

kom fakultetu u I fl
\'i
, ,.
7I
I
$ ([
I

t
,i,,
[{
DI
i ;I 0{ I
I i'
l' i rc
i

i
l',,'
Hi
o) I
rl
1{ o
.\ I
ll "tt'l
:] I

It
I
PREDGOVOR

Ciklus od sedam dana, Sest radnih i jedan za odmor, iakoje u

p"elik" bio karakteristika hebrejske povijesti i njihovog duhov-
nog nasljeda, prihva6en je kasnije i od drugih n-aroda. Istina, svi
,iaiodi rrl rr"ik,r5u isti dan. Zidovi i manji dio kr56ana svetkuju
subotu, ve6ina ki56ana svetkuje nedjelju, a pripadnici islama pe-
tak.
za velinu krS6ana je nedjelja dan odmora i razonode. Pobo-
Zniji toga dana posje6uju bogoituZje, a ostalo vrijeme koriste ka-
ko im Je svida:-ru hitrr" poslove, odmor i razonodu. U ovom se-
kulariziranom svijetu t ed5e5u je prvenstveno antropocentridni
blagdan.
Dan odmora koji je Bog uspostavio u Edenu i kasnije svedano
objavio sa gore sina;a, kako nas o tome izvjeStava Biblija, u
p*L* je ref,u teoceniridna ustanova, to jest dan dat 6ovjeku, ali
porrreeet Bogu. To je da1 u- koqre Bog poziva 69y:eka da napusti
ivoje svjetovire potiorr" da bi iskusio blagoslov BoZje prisutnosti
rur*iSSlnjem o noZi"* velidanstvenom djelu stvaranja i otkup-
ljenja, iriiustvovanjlm bogostuZju i humanitarnim aktivnosti-
ma.
Biblijski pojam o danu odmora kao teocentridnom danu ve6i-
na je kr56arra iokom stoljeda izgubila iz vida.-Glavni je-uzrok to-
me Sto su kr56anske vodl krajem drugog stoljeda podele uvoditi
novi dan kao krSianski tjedni btagdan. Mjesto subote podela se
nedjelja, i za njeno svetkovanje propisivane su ljudske
""oaiti
norme.
Mnogi kr$ianski teolozi nastoje dokazati da je sam l-sus uki-
nuo sub-otu kao dan odmora i bogosluZja. Oni nastoje dokazati
da je Isus svojim pojavljivanjima nakon uskrsnu6a uspostavio

5
nedjelju i da su taj dan svetkovali
ve6 i prvi krs6ani, te u prilog
tome navode trinovozavjetna teksta, i to Djela aposiolskl
20,7 - 11, zatim 1. poslanica Korindanima 16,1.2 i otkrivenje Iv-
anovo 1,10. Neki dak tvrde da su apostoli na Jeruzalemskom sa-
boru, odrzanom oko 49. poslije Krista, ukinuli i subotu kao i
obrezanje.
u-ovoj knjizi nastojao sam nepristrano, na osnovi jasnih Kri-
stovihrijedi i njegovog tumadenji subote, pokazati i dbkazati ka- I
kav je bio Kristov stav prema suboti, kao i stav njegovih udenika.
objasnjen je i smisao i svrha Kristovih po3av[-ivanja nakon SUBOTA U STAROM ZAVJETU
uskrsnuda, razmotreni su zakljudci Jeruzalemrt"g sabora i dato
lgsidno objasnjenje kontroverznih stihova iz Dj"ela 20,7- lL;|.
Korinianima 16,1.2; otkrivenje 1,10, kao i ostalih tekstova koje
spomenuti teolozi navode da bi dokazali da je subota kao blag-
dan ukinuta vei u_ apostolsko vrijeme. posebna painjaposveien-a
je pitanju porijekla nedjelje kao kr5ianskog praznika,i prikaza-
na je i povijest subote i nedjelje u toku stoljeia do naiih dana.
Pripremajuci ovu knjigu koristio sam rezultate najistaknuti-
-^-
jih znanstvenika iz podrudja povijesti ranog krsdanstva. posebno
istidem dva kapitalna djela dr Samuela Baichiocchia: From Sab-
bath to.Sunday_(od subote ka nedjelji)u izdanju Gregorijanskog
univerziteta u Rimu 1977 . i Divine Rest for human Restiesrrr"rl
LBoianski poiinak miesto liudskog nespokojstva), isto izd,anje,
Rim 1980.
Vjerujern da 6e ova knjiga pomoci svakom iskrenom istraZiva-
du biblijske istine da bolje shvati pravo znadenje Bogom datog
dana odmora, njegovu svrhu i njegovu trajnu vaznoit, te da i
podinku koji Bog pruLa dovjeku nade spokolstvo i radost usred
ovog na5eg nespokojnog i nemirnog svijeta.
Autor

6

DI sedmog dana Bog dovrii djelo svoje koje
uiini. I potinu u sedmi dan od svega djela koje
uiini. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti ga,
jer u taj dan podinu od svega djela svojega koje
udini.u (1. knjiga Mojsijeva 2,2.3; Biblija u izdanju
kuie "Stvarnosto, Zagreb, 1968)
,Sjeti se da svetkujei dax subotni. Sest dana
radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je da-
na subota, poiinak posveien Jahvi, Bogu tvoje-
mu. Tada nemoj raditi nikakva posla ... Ta i lah-
ve je iest dana stvarao neba, zemlju i more i sve
ito je u njima, a sedmoga je dana poiinuo. Sto-
ga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni.
(2. Mojsijeva 20,8- 11; ietvrta BoZja zapovijed; Bibli-
ja u izdanju kude >Stvarnost<)
8
I. POGLAVLIE
PORUEKLO DANA ODMORA
U na5e vrijeme sedmidni dan odmora je ustaljen obidaj kod
svih civiliziranih naroda. U suvremenom sekulariziranom drust-
vu to je u prvom redu antropocentridna ustanova: dan namije-
njen iovjeku za odmor i rekreaciju. Medutim, za one koji vjeruju
je i te-
., eogu i koji nastoje Zivjeti u skladu- s njegovom voljorn to
ocentridna ustanova: dan dat dovjeku za odmor, za bogosluZje'
za dobra diela,za duhovnu radost i zadovoljstvo'
je znata'
Jedan sedmidni dan odvojen za odmor i bogosluije
jan dio iidovske, krS6anske i islamske religiozne prak-se od. stati-
iie. U Sveto* pit-r, ili Bibliji taj se dan na hebrejskom jeziku
naziva rsabatu, a to je isti dan koji mi nazivamo subota' To
je
naSstari;i sedmidni religiozni blagdan. Povijesni izvjestaji otkri-
,aju da-se ve6 u toku drugog i tre6e-g stolje6aposlije Krista po-
i;;U"j" i jedan drugi dan, nedjelja (dies Solis ili Suniev dan),ko'
ji e" iopti*ati sve-ve6u vainost u kr56anskom bogosluZju potis-
kuju6i subotu.
Odakle potjede najstariji sedmidni dan odmora? U toku po-
sliedniih sto eodina mnogi su se znanstvenici bavili pitanjem po-
i danas je
.il"[il ,"ilotJ ko5u su priJe Krista svetkovali lzraelci, aposlije
sJetkuju, i koju su sveikovali jo5 u detvrtom stolje6u Kri-
je-
sta mnogi kr{6ani, kako to srledofe Apostolske konstitucije'
dan kr56inski dokumenat iz tog stolje6a.t Istraiivanja znans-tve-
;ik" ; poti5"tt, subote imala su jedan cilj: dokazati da su biblij-
rtipirJi pt"uzeli ustanovu sedmidnog odmora-subotu, od dru-
gih U vezi s ovim pitanjem pojavlj.ivale su se razlidite
"utoiu.
f,ipot"r". Tako, na primjer, prema je$noj hipotezi sub.ota kao
dan odmora potjede od mezopotamijskog mjesedevog- c.iklusa u
kome su sedmi, ietrnaesti, devetnaesti, dvadeset i prvi i dvades-
9
et i osmi dan u mjesecu bili smatrani nesretnim danima (trmd
lemnuti ili dies nefasti). Istaknuti arheolog S. H. Horn primje6u-
je u vezi s tom hipotezom: "Izvje5taji u klinastom pismu ne kaZu
da se bilo tko mora odmarati za vrijeme ovih pet spomenutih da-
na u mjesecu ili uzdrLavati od posla, ili da ih mora posvetiti bo-
gosluZju svojim bogovima. Ti izvje5taji jedino savjetuju nekim
osobama: kraljevima, lijednicima i sve6enicima da u ovim nepo-
godnim ili nesretnim danima ne poduzimaju neke specifi6ne
pothvate.u2 Subota nema nikakveveze s ovim ,nepogodnimu da-
nima, jer je ona periodiian dan odmora posve6e-n Bogu.
Neki znanstvenici su nastojali dokazati da subota potjede od
mezopotamijskog >Sabattu<. Ovaj izraz je oznatavao petnaesti
dan u mjesecu, pun mjesec. Taj dan, dan punog mjeseca, bio je
posve6en bogu mjeseca - Sin, koji je zauzimao znatajno mjesto
u babilonskom panteonu. Slidnost izmedu akadske rijedi 'Sabat-
tu" i hebrejske rije6i ,Sabatu (subota) navela je neke znanstveni-
ke da su zakljudili da je biblijska subota bila u podetku mjesedni
praznik, a ne sedmidni, praznik posve6en punom mjesecg. Medy;
ii^,ra tu pretpostavku oni nisu mogli navesti nikakav biblijski
dokaz. Jednostavno tvrditi da se dan punog mjeseca, koji se sla-
vio svakog petnaestog dana u mjesecu, pretvorio postepeno u
sedmidnu subotu, jest besmislica, koju su mnogi uvidjeli, zato je
ta teorija danas odbadena. Ni mezopotamijski ,nepogodniu dani
niti njihov >Sabattu<, tj. dan punog mjeseca, nemaju veze s pori-
ieklom biblijske subote. Jedino Sto se moie kazatijest da su Ba-
tilonci bili jezidno i kulturno povezani s Hebrejima i da su oba
naroda mogla crpsti znanje iz istog nasljeda, iz istog izvora, sa-
mo Sto se kod Ba-bilonaca dan odmora izopadio, to jest od svetog
dana pretvorio u rnepogodne" dane ili u dan posve6en mjesecu,
dok su Izraelci saduvali prvobitnu subotu, osnovanu pri stvara-
I
nju i posve6enu Bogu kao Stvoritelju. "U stvari, u babilonskom
,5abattu" i u ,nepogodnim" danima mjesedeva ciklusa ne moie
se na6i ni5ta Sto 6i t u. podsje6alo na uzvi5enu namjeru i na veli-
ke humane vrijednosti izraiene biblijskom subotom.u3
Nastojanja da se porijeklo subote objasni kao pozajmica koju
su Izraelci preuzeli od Babilonaca pokazala su se bezuspjeSna'
Nijedna hipoteza, niti skup hipoteza nisu do danas mogle doka-
,aii irranbiblijsko porijeklo subote. S gledi5ta historijskog
istraZivanja su6ota je ustanova karakteristitna za biblijsku reli-
giju.u
t0
Odakle sedmica i sedmidni odmor? Odgovor na to pitanje na-
l:rzimo u Prvoj knjizi Mojsijevoj ili u knjizi Postanka: "Tako bi
rlovr5eno nebo i zernlja sa svom svojom vojskom. I dovr5i Bog
st'dmog dana djelo koje udini. I podinu u sedmi dan od svega dje-
lir koje udinii I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti ga, jer u taj
rlrtn potinu od svega djela svojega koje udini.n (1. Mojsijeva
),t - 3)
U ovom izvjeStaju sedmica i sedmidni odmor povezani su s
lloTjim djelom stvaranja u Sest dana i s njegovim podinkom u
scdmi dan. Ovaj izvjeStaj je jednostavan i neposredan. Upravo
()va neposrednost i jednostavnost svjedode u prilog njegove vje-
r'odosto.inosti.
Sedmica i dan odrnora ne ovise ni o kakvoj prirodn<lj pojavi.
F'rancuski astronom Laplace piSe: "sedmica je mali vremenski
odsjek nezavisan od mjeseci i godine. Od najdavnijih vremena u
kojima se gubi njeno porijeklo, ona kruZi bez prekida kroz vije-
kove, ulazeii u kalendare svih naroda.u Tako ni dan odmora ne
ovisi ni o kakvoj prirodnoj pojavi. Priroda ne razlikuje dane.
Dan odmora dat ie dovjeku od Boga, i mi ga primamo kacr
boZansku ustanovu.
Dan odmora je u vezi s BoZjim djelorn stvaranja. On je, zapra'
vo, uspomena na to djelo.
Proudavanie izvje5taja o stvaranju, koji nam je dan u Prvoj
knjizi Mojsijevoj poglavlje 1,1-31; i2,l-3., pokazuje da sedmi
dan predstavlja velidanstvenu kulminaciju i dovrSenje BoZjeg
djela. Prema biblijskom izvje5taju, Bog je za Sest dana stvorio
najprije prostore (nebo, zemlju i more), zatim stanovnike za te
prostore (ribe, ptice, iivotinje i iovjeka); a zatim je sedmog dana
dovr5io svoje djelo stavivSi na njega pedat - time Sto je sam toga
dana poiinuo ili prestao stvarati i Sto je taj dan blagoslovio i
posvetio.
Dan odmora dan je dovjeku od Boga. On je boZanska ustano-
va, osnovanazato da podsjeia dovjeka na Stvoritelja i na njegovo
velidanstveno djelo stvaranja, i dapruLa dovjeku mir, radost i za-
dovoljstvo u zajednici s Bogom.
U izvje5taju o stvaranju sedmi dan, dan BoZjeg podinka, tijes-
no je povezan sa stvaranjem dovjeka, s porijeklom 6ovjeka. Sed-
mi dan, poiinkau, slijedi nakon Sto je Bog stvorio dovjeka
"dan
ll
po svome oblidju Sestog dana i blagoslovio ga kao krunu stvara-
nja. Zapravo, izvje5taj o stvaranju 6ovjeka i izvje5taj o uspostav-
ljanju dana podinka se nadovezuju, i njima je u biblijskom izvje-
Staju posveieno najvi5e prostora. To pokazuje njihovu meduza-
visnost i vaZnost.
Adamov prvi pun dan iivota bio je sedmi dan koji je on, nema
sumnje, proveo ne na poslu, vei u slavlju sa svojim Stvoriteljem,
u slavljenju savr5enog i dovr5enog stvaranja. Ovo tvrdenje podiva
na dinjenici da je dovjek stvoren da Zivi u skladu sa "slikom" ili
primjerom svoga Stvoritelja. U 6etvrtoj Boijoj zapovijedi nared-
ba da se Sest dana radi a sedmi podiva temelji se na ioujekovoj
odgovornosti da oponaia Model ili Uzor, koji je Bog ustanovio
pri stvaranju kada je sam po6inuo sedmog dana.s
Sedmi dan, u kome je Bog podinuo i koji je on blagoslovio i
posvetio, kao Sto to izridito stoji u 6etvrtoj zapovijedi, jest subo-
ta. ,DrZite, dakle, subotu,jerje ona zavas sveta...Sest dana neka
se radi; a sedmi je dan subota, odmor svet Gospodu.u
Subota kao ustanova koja datira od stvaranja svijeta ne spo-
minje se samo u prve dvije Mojsijeve knjige (1. Mojsijeva 2,1- 3;
2. Mojsijeva 20,8- 11;31,15- 17);njeno edensko porijeklo spomi-
nje se i u Novome zavjetu.
Isus je rekao: "Subota je nadinjena dovjeka radi, a ne dovjek
subote radi". (Evandelje po Marku 2,27)Glagol "nadiniti< aludi-
ra na njeno iskonsko ustanovljenje, a rijed ,dovjeko (hebrejski
,adamo
- op6a imenica ihumanu
i njenu fundamentalnu,
vlastito l'me) istide njenu univerzalnost
funkciju. Ona je uspostavljena
za dovjekovo fizitko i duhovno blagostanje.
Edensko porijeklo subote spominje se i u 4. poglavlju poslani-
ce Hebrejima: ,Bog po6inu sedmi dan od svih djela svojih.. (IIe-
brejima 4,4) Cilirajudi Psalam 95,1t., pisac poslanice Hebrejima
obja5njava da boZanski podinak obuhva6a ne samo subotu ve6 i
blagoslov spasenja, koji primamo osobnim ulaZenjem u ,boian-
ski odmoru, odmor duie od grijeha i od poku5aja da sami svojim
naporom postignemo spasenje.
Izraelski narod zbog svoga nevjerstva i neposlu5nosti ni u vri-
jeme Jozuino, kada je u5ao u Kanaansku zemlju, ni u vrijeme Da-
vidovo, ni u vrijeme Krista nije u5ao u ,boZanski po6inak" jer ni-
je vjerom i poslu5no56u prihvatio ponudeno spasenje.
l2
Obra6aju6i se svojim sunarodnjacima, kr56anima, pisac Pos-
ltnice Hebrejima zakljuduje i ujedno upu6uje poziv: "Prema to-
rnc, preostaje narodu BoZjem subotni podinak. Jer tko je uSao u
podinak njegov, i sam je podinuo od djela svojih, kao i Bog od
svojih. Zurimo se dakle u6i u onaj podinak, da tko ne pogine pru-
iajuci isti primjer neposlu5nosti." (Hebreiima 4,9.11)
U 4. poglavlju poslanice Hebrejima spominje se edensko pori-
jcklo subote kao krajnja
"Boiji podinaku da bi se objasnila BoZja
rramjera s njegovim narodom - vjedno spasenje.
Neki smatraju subotu iskljudivo Zidovskim praznikom koji je
vaZio u Starome zavjetu, ali Biblija izjavljuje da je dan odmora
bio uspostavljen jo5 u raju, oko dvije tisu6e godina prije nego Sto
se rodio prvi Hebrejin ili Izraelac. Sam Isus izjavljuje da je subo-
ta nadinjena dovjeka radi (Marko 2,27),i;tojasno pokazuje da ova
ustanova nije bila namijenjena samo izraelskom narodu ve6 da
ie dana cijelom ljudskom rodu. I pisac poslanice Hebrejima spo-
minje edensko porijeklo subote kad kaZe da je ,Bog podinuo od
djela svojih u sedmi dan" (Hebrejima 4,4).
Bog je u samom podetku ljudskog roda, prije 6ovjekova pada
u grijJtr, uspostavio sedmi dan kao dan odmora. On je blagoslo-
vio i posvetio taj dan. Dao ga je dovjeku s namjerom da ga uvijek
podsje6a na njegovog Stvoritelja i na velidanstveno djelo stvara-
nja, na BoZju stvaraladku mo6, mudrost i ljubav.
I Apostolske konstitucije, 7.36 (ANG 7:747)
Horn, Thc Sabbath Sentinel, XII 1979.
' Dr Sicgfried Bacchiocchi, Rest for human Restlessness, p 22; Rome 1980.
' Dr Sariuele F. Hasel, The Divine
Dr Gerhard Sabbath in the Pentateuch (K. A. Strand: Sabbath in Scriprure
'
and Histom, p- 22; Revierv and Herald, Washington D. C. 1982.)
5 Dr Samuele Bacchiocchi, op. cit. p. 20.
l.l

2. POGLAVLIE
DAN KOJI JE BOG BLAGOSLOVIO
I POSVETIO
Biblija izvje5tava da je Bog Otac preko Krista sve stvorio' 'U
po6etku bieSe niief, i ni3ee bijaSe kod Boga' Ona u podetku.bi-
jaie kod tioga. Sue je po-njoj postalo i ni5ta Sto postoji nije !91
nje postulo..- (nvanielie po Ivanu 1,1- 3) Ta vjedna Rijet-je vj-ed-
tiog Sin, preko koga je sve stvoreno. Apostol Pavao pi5e:
"i u njemu ive stvoreno sve na nebu i na zemlji; vidljivo i"Jer
je ne-
-
bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo poglavarstva,.bilo
"ia5iro,
vlasti; sve je sivoreno po njemu i za niega. On je prije sYeC1..i 1v9
se u njeml drZi u tedu.n (Poslanica Koloianima 1,16'17) Ovi
izvje5taji Svetoga pisma svjedo6e da je Krist Stvoritelj kao Sto je
On i Otkupitelj i osnivad kr56anstva. Po Njemu je sve stvoreno;
On je nadinio iii uspostavio dan odmora na kraju sedmice stvara-
nia.Zato Krist naziva sebe ,,Gospodarem suboteu (Evandelie po
Marku 2,28). Ssbota je, dakle, Kiistov dan - Gospodnji dan'
Nadahnuti izvjeStaj Svetoga pisma kaZe o danu odmora: 'I
poiinu (Bog) u t"d-i-dutt od srrih djela svojih koja udini; i b1a-
'goslovi
ilo{sedmi dan, i posveti ga, jet u taj dan podinu od svih
I3ela svoiif, koja udini.n (1. tWoisiieua 2,2.3.) Ovdje se isti6e da je
frist, poSto je za Sest dana svr5io svoje stvaraladko djelo, podi-
nuo u iedmi dan. On je takoder blagoslovio sedmi dan i posvetio
ga.
Bog je poiinuo u sedmi daa' Rijed "podinuti" (hebreiski - 5a-
bat) inati doslov.no prekinuti rad. Kao Sto majstor prom-at1a
svoje djelo kad gi jt po svojoj zamisli dovr5io, te prestaje dalje
raditi na njemu, tako, u mnogo vi5em smislu, Bog je promatrao
svoje djelo, prestav5i stvarati ne5to novo -On je podivao' Onli
ie iodivao ,ito Sto bi mu bio potreban odmor,
jer "vjeini Go-
t4
spod, koji je stvorio krajeve zemaljske, ne sustaje niti se utrudu-
je." (Izaija rlo,28) Bog se nije ,odmaraou zato 5to bi bio osjetio
umor ili iscrpljenost, vei je njegovo odmaranje bilo prekid rani-
jeg rada i promatranje dovr5enog stvaraladkog djela. Taj odmor
bio je osjecanje zadovoljstva i radosti u srcu onoga koji je sve
stvorio Dveoma dobro".
Sedmi dan ima to dasno obiljeije Sto je u njemu sam Stvori-
telj podinuo. Po tom primjeru i dovjek treba sedmi dan u tjednu
da otpodine i da ga duva kao sveti dan Gospodnji.
U tri se teksta nagla5ava da je Bog potinuou sedmi dan (vidi:
I. Mojsijeva 2,1-3; 2. Mojsijeva 20,11; 31,17). Boije prekiQanje
rada,njegovo podivanje u sedmi dan, kao Sto smo ve6 spomenuli,
nije uzrokovano Njegovim umorom ili iscrpljenoS6u (Izaija
tK),28.); On je Zelio dati primjer ioujeku. Covjek je ,slika BoZjau
(1. Mojsijeva 1,26-28); on se mora uditi od svog Uzora kako da
upotrebljava vrijeme. Bog je u5ao u na5e vrijeme, kao Sto je kas-
nije u5ao medu nas, postao dovjek, da bi se poistovjetio s dovje-
kom. Bog je podinuo sedmog dana stvaranja da bi se sastao sa
krunom Stvaranja, sa dovjekom, kojega.ie stvorio po svoioj slici.
BoZji podinak u sedmom danu znadi da je Bog zavriio stvaranje
svijetai da se stavlja na raspolaganje toujeku,a toujekovo poii-
vanje u sedmi dan, u subotu, znaii da ioujek ieli sudjelovati u
BoZjem poiinku, da se ieli staviti na raspolaganje svome Stvori-
teliu.
Sedmiini potinak subota, ima svoje porijeklo u Boijem
poiinku sedmog dana- stvaranja. (2. Mojsijeva 20,11; 31,17; 1.
Mojsijeva 2,3.)t
Bog je blagoslovio sedmi dan. Sveto pismo dalje istide da je
Bog blagoslovio i posvetio sedmi dan (1. Mojsijeva 2,1- 3). Time
se istiie BoZja osobita briga i ljubav prema dovjeku. Ta briga i
ljubav odituje se u tome Sto nas Bog uvjerava da 6e biti s nama
ako prihvatimo dan koji je On blagoslovio i posvetio.
Sto znadi oblagosloviti" kad je rijed o suboti? Kako boZanski
blagoslov izraiava BoZju brigu i ljubav prema 6ovjeku? Znadi li
to samo osobnu Zelju? U Svetom pismu BoZji blagoslovi ne znade
samo osobnu ielju, vet. jamstvo plodnosti, napretka i sreie
jednom rijeiju, pun i obilan iivot.2 -
5

Na primjer, Bog je blagoslouio prui braini par plodnoicu i
vlai6u. Onje rekao: "Radajte se i mnoZite se i napunite zemlju, i
vladajte njomlo (1. Moisiieva 1,28.)
Slidno je Bog rekao Abrahamu u pogledu njegove Zene Sare:
,I ja 6u je blagosloviti, i dat 6u ti sina od nje; blagoslovit 69 je, i
bif 6e mati mnogim narodima i carevi narodima izati 6e od nje."
(1. Mojsijeva 17,16.) Ovaj tekst obja5njava Sto se ima razumjeti
pod iziazom ,blagoslovu. (Vidi takoder 1. Moisiieva 9,1; 17;20)
Izvje5taj o stvaranju kaZe da je Bog blagoslovio i ribe i ptice;
,I blagoslovi ih Bog govore6i: radajte se i mnoiite se i napunite
vodu fo morima i ptice neka se mnoZe na zemlji.u- (1' Moisiieva
1,22.)I ovdje blagoslov znadi radanje, mnoZenje, obilan Zivot'
Prizivajudi ime BoZje nad nekada5njim BoZjim narodom Izra-
elom, sve6enici su izgovarali svedane rijedi: ,Da te blagoslovi Go-
spod i da te 6uva!; da te obasja Gospod licem svojim i btrdeti mi-
lostiv!;da Gospod obrati lice svoje k tebi i dade ti mirl" (4. Moisi
jeva 6,24- 26i. Ovdje blagoslov znadi Boiiu zaititu od -svakog.
-gubitka
i grijeha, dug iivot, sreiu i mrr. Jednom rijedi: duhovrro i
fizieko bligostanje, obilan i pun iivot. Ovo znadenje blagoslova
istide i psalmist kad kaZe: ,Jer je ondje utvrdio Gospod blagos-
Iov - Zivot dovijeka." (Psalam 133,3)
Kad je rijed o blagoslovu kojim je Bog blagoslovio subotu,
ni5ta se ne kaZe 5to taj blagoslov sadrZi. No primjenjuju6i upra-
vo navedeno znadenje blagoslova na subotu moZemo re6i da bla-
gosiljajuii dan Bog nije samo izrazio dobru ielju, ve6 je time dao
ljudima trajno jamstvo o Punom i obilnom Zivotu.
Dogadaj u vezi s padanjem mane u pustinji pomaie n1m {a
bol3e Jhvaiimo u 6emu se tada sastojao blagoslov-subote. Bog je
ufinio da mana, nebeski kruh, pada s neba svaki dan, osim subo-
te. Svaki dan svatko je trebao za sebe sakupiti jedan gomor ma-
ne po osobi, a u petak dva gomora. Onaj gomor mane Sto se du-
vao od petka za subotu nije se usmrdio niti je bilo crya u nje1u,
dok bi ie drugih dana pokvarilo ono Sto su htjeli saduvati za dru-
gi dan. (2. Mojsijeva 16,21-26-31.)
Ovim iudom otuvanja mane od kvarenia u subotu istaknut ie
Botji btagoslov, naime, iamstvo da 6e nam Bog dati fiziiku hra'
nu i saiivati iivot ako poitujemo Niega i Njegove zapovijedi'3
t6
Za5to je Bog uskratio da mana pada u subotu? Sigurno je to
udinio zato dabi narod podigao svoj pogled gore k Bogu i primio
ve6i blagoslov.
Bog je sedmi dan posvetio. lzraz "posvetiti< zna(i odvojiti za
Boga i za svetu svrhu. Sest dana su radni dani, a sedmi dan ili
dan odmora odvojen je za Boga i za svetu sluibu. Bog nas poziva
da tog dana prekinemo obidan tjelesni posao i da srce i um pos-
vetimo Njemu. U staro vrijeme je BoZji narod upotrebljavao taj
dan za svete sabore ili bogosluZje. Gospod je kazao svome naro-
du: ,Sest dana radi, a sedmi dan koji je subota za podivanje, ne-
ka bude sveti sabor, ne radite nijednoga posla; subota je Go-
spodnja po svim stanovima vaiim.o (3. Mojsijeva 23,3) Spisi No-
voga zavjeta takoder pokazuju da su Krist i apostoli upotreblja-
vali subotu kao dan odreden za svetu sluZbu Bogrt (Luka 4,16;
Djela 17,2; 18,4. itd). Subota je dakle posvedena ili odvojena za
odmor i za svetu sluZbu Bogu.
Hebrejski izraz >posvetitiu znadi ,odvojitiu. U l. Mojsijeva
2,3. i u 2. Mojsijeva 20,11. istiie se da je sedmi dan - subota
-
taj dan koji je sam Bog odvojio od ostalih dana. To odvajanje
sedmog dana od ostalih Sest radnih dana je Stvoriteljev dar za
cijelo dovjedanstvo. Treba naglasiti da je Bog, a ne dovjek, odvo-
jio sedmi dan od ostalih Sest dana. Sedmi dan je BoZji dan od-
rr;rora za cijelo dovjedanstvo, a ne samo za izraelski narod.
Sto je ono Sto iini subotu svetom?
I u ovom sludaju, kao i u slu6aju pojma blagoslov, znadenje
ovogizraza otkriveno nam je potpunije u 2. Knjizi Mojsijevoj, u
vezi s otkrivanjem plana spasenja. Svefost subote u vezi je s Bo-
ijom slavnom prisutnoidu u tome danu.
Svetost subotnog dana nije neko magidno svojstvo kojim bi
Bog proZeo taj dan, vei svetost subote je BoZja tajanstvena i veli-
danstvena prisutnost koja se oiituje u subotu i preko subote u
Zivotu njegovog naroda.3
Kad je Mojsije po BoZjoj uredbi i po Boijem planu dovriio
gradnju zemaljskog svetiSta, onda je ,oblak pokrio Sator sastan-
ka i slava Gospodnja ispunila je Prebivali5te.u BoZja prisutnost
udinila je ovu gradevinu svetim mjestom.
Nakon dovr5enja Sveti5ta, svetost subote je ponovo istaknuta
BoZjom zapovijedi izraelskom narodu: "Subote moje svetkujtc
17
jer je subota znak izmedu mene i vas od nara5taja do nara5taja,
da budete svjesni, da vas ja Gospod posvedujem. 2. Mojsijeva
31,13. Svetost ili posve6enje subote je ovdje izjednadeno sa pos-
ve6uju6om prisutno56u samog Gospoda sa njegovim narodom u
subotnom danu.
Tajna posve6enja subote upostavljene u raju je ovdje jasno ot-
krivena: Bog je obradovao na5e praroditelje sedmog dana svo-
jom prisutno56u. BoZja prisutnost je izvor blagoslova i sre6e ve-
zanih za sedmi dan. David je bio svjestan ove istine kad je pod
teretom grijeha za koji se kajao uputio Bogu molitvu: ,Nemoj
me odvrgnuti od lica svojega i Svetog Duha svojega nemoj uzeti
od mene! Psalam 51, 11. BezBoLje prisutnosti, odvojen od Boga,
dovjekov Zivot je samo prazna sjena. Samo u Kristu i s Kristom
imamo obilan Zivot, pun Zivot, vjedni Livot. Subota je simbol od-
mora duie, ali i sredstvo koje nam pomaZe da ovaj odmor iskusi-
mo.
BoZja svetost ne moZe se izvuii iz predmeta niti iz vremena,
ali se moZe iskusiti u vrelnenu.
Subotni odmor, vrijeme od 24 sata, od petka uvede do subote
uvede, pruZa okvir u kome moZemo iskusiti BoZju svetu prisut-
nost. Subota poziva vjernika da podiva u svetoj prisutnosti svoga
Stvoritelja da bi razumio znadenje svih njegovih postupaka; da bi
unio red u Zivot koji je desto u neskladu s Bogom; da bi primio
BoZje milostive savjete i silu da ih sprovede u iivot. Podivanje
jednog dana, i to u subotu, ne znadi slavljenje Boga samo u-jed-
rrom danu; BoZja prisutnost koju smo iskusili u sedmom danu
ima svoj utjecaj i odraz na sve radne dane tjedna dine6i ih ,ma-
lim subotamau, tj. danima koje posve6ujemo Bogu u Zelji da naS
iivot bude na slavu Bogu i na blagoslov bliinjima.'
I Gerhard F. Hael, The Sabbath in the Pentateneh (yrldi: ?he Sabbat
fl. Review and Henld. l9E2)
'' 'DD.2425.
'2
Samuele Ba@hioehi, op. cit. p. N.
i Samuele Bacchioehi, op, cit. P. 82.
a Samuele Bacchiocchi; op. cit. p.88.89.
l8
3. POGLAVTJE
SUBOTA UTEMELJENA PRI STVARANJU
Iz prethodnih dvaju poglavlja, na temelju jasnih biblijskih
izvje5taja, mogli smo konstatirati slijede6e dinjenice: l. Bog je
dovriio svoje stvaraladko djelo u toku Sest dana; 2. Podinuo je od
stvaraladkog djela u sedmi dan; 3. Blagoslovio je taj dan; 4. Pos-
vetio je taj dan. Taj sedmi dan nazvan je subota. (2. Mojsijeva
16,29;20,8- 11;31,15)
Cudno je Sto neki teolozi poridu ove jasne biblijske istine. Oni
tvrde da subota ne potjede iz raja, ve6 da potjede od Mojsija;
tvrde da Adam nije svetkovao subotu, jer mu to Bog nije zapov-
jedio; tvrde takoder da ni patrijarsi prije Mojsija nisu svetkovali
subote, jer o tome nema izvje5taja u 1. knjizi Mojsijevoj; napo-
kon, alegoriziraju BoZji podinak, kao i sedmicu stvaranja tvrdedi
da dani stvaranja nisu bili pravi dani ve6 nepoznati vremenski
periodi.'
Teolozi koji poridu da je subota ustanova koja potjede iz raja
temelje svoj prigovor na isticanju da se u l. Mojsijevoj 2,2-3.ne
spominje subota vei se triput spominje ,sedmi dan<. Istina je da
se u spomenutom tekstu ne spominje rije6 subota ve6 ,sedmi
dan", ali isti pisac Mojsije koji je boZanskim nadahnu6em pri-
mio saznanje da je Bog sedmog dana dovr5io svoje djelo i da je
sedmi dan blagoslovio i posvetio, izriiito istiie da je sedmi dan
subota. (2. Mojsijeva 20,8- 11;2. Mojsijeva 31,17)
Prigovor koji neki teolozi dine da bi opovrgli edensko porije-
klo subote i dokazali da je subota mojsijevska ustanova, namije-
njena samo Hebrejima, jest Sto u 1 Mojsijevoj 2,2.3. nema izrtii-
ia Sctfotw and llisa
te zapovijedi da se svetkuje subota, pa prema tome ona nije
edenska ustanova, nije obavezna za sve ljude, ve6 je vremenska
ustanova, koju je Mojsije uveo i namijenio lzraelcirna, i da bi
l9

opravdao njeno postojanje, povezao jy j-e sa stvaranjem i sedmi-
stlra.u.tj a. iak a tvtdnja iini Mojsija krivim za izvrtanje isti-
"om
ne. Po tom shva6anju Mojsije bi povezao subotu sa stvaranjem' a
., .rruti, ona bi bili niegov-vlastiti produkt, niegovg djeloAko bi
takav piigovor bio isiinit, onda bi to poni5tilo i pokopalo povje;
renie u ,r-" Sto je Mojsije ili tko drugi napisao u Bibliji' Zastupati
gleiiSte da je Bog dio iubotu samoHebrejima zna1i diniti Boga
odgovornim za diskriminaciju i favt I ri zi ra nj t-
ieolozi koji poridu edensko porijeklo subote istidu da je Bog
podinuo ili prlsiao stvarati u sedmi dan ali da nije zapovjedio da
i dovjek po8it u sedmi dan i da prema tome subotni potinak ni-
" sedam dana spominje se detiri puta u vezi s potopom. (1. Mojsije-
ie obarrera, za sve ljude. NaS jebdgovor: Sto 6ini neki
boZanski
propis moralnim i univerzalno obaveznim?Zat mi ne smatramo
je
,reki ,akon moralnim kad on odraLava BoZju prirodu? Zar
Bog mogao jade naglasiti moralnu prirodu subote negoli-time
Sto"je sa"m podinuo u subotu? Zar je npdelo koje se temelji Ia
boZanskom primjeru manje obavezno od onoga koje je objavlje-
no boZanskom iapovijedi? einjenica 5to je subota. iznijeta u
izvje5taju o stvaranju Lao ,boZanski primjero' a ne kao-zapovi-
led, odiuz"ua boZansku namjeru o tome Sto je Bog Zelio da sub<>-
ia bude u jednom bezgre5nom svijetu: naime, ne neko nameta-
nje, ve6 dragovoljni odiiv milostivom Stvoritelju' Slobodnim iz-
U"io* i odzivornda se potpuno stavi na raspolaganje svom Stvo-
ritelju u sedmi dan, dwjek je trebao iskusiti fizidku, duSevnu i
duhlvnu obnovu i oboga6enje. Budu6r da se ove potrebe nisu
imanjile nakon dovjekova pada ve6 pove6ale, moralna sveop6a i
i.ujru funkcija subote je ponovljena kasnije u obliku zapovijedi'3
(2. Mojsijeva 20,8- 11)
- N":'.iiii:i i najde56i prigovor protiv edenskog nfrijgkla ry!9-
te je d"injenica 5to se suboti ne spominje nakon 1. Mojsijeve
2,2.3.
"svetkovatu ri ao-Ua patrijaraha, tj' oq
r"Lotu nije 4dama do
'""ao2".Mojsijeve16.poglavlje,lztogaseizvodizakljudakdase
Uo:ttu Ii.ako moZemo objasniti tu-Sutnju? Zarbi bilo mogu6e
a;l!-,,|.g nekog neobja.nienog razloga subota, iako utemeljena
nij"e svetforrala sve io Mojsija; Ili mozda obidaj svetkov-a-
".ui",
,nia subota niie spomenut jer se ovo svetkovanje samo po sebi
f'odrazum i; erllo f ouo po sljednj e obj a5nj enj e izgleda naj vj e roj at-
---'sli6",
nije.
primjer Sutnje u pogledu subote moZemo ustanoviti iz-
*";; i. vio3si;e,r" knjige i 2. kraljevima 4,23' od Mojsija sve do
20
pojave proroka Elizeja ne spominje se u Bibliji subota. Ova Sut-
nja ne moZe se tumaditi kao dokaz da se za to vrijeme subota ni-
je svetkovala.
Prva knjiga Mojsijeva ne sadrZi zakone kao Sto to sadrLi 2.
knjiga Mojsijeva, ve6 se u njoj iznosi kratka historija naroda, nji-
hovo porijeklo i neki vaZni dogadaji. Budu6i da se u njoj ne spo-
minje ni jedna druga zapovijed Dekaloga, onda nas ne treba iz-
nenaditi ni Sutnja u pogledu subote-detvrte zapovijedi Dekalo-
ga.
U Prvoj knjizi Mojsijevoj izridito se spominje tjedan od sedam
dana, Sto po sebi ukljuduje i subotu, kao sedmi dan. Period od
va 7,4.10; 8,10.12) Tjedan se takode spominje u vezi s trajanjem
Jakovljeve svadbe kao i s trajanjem Zalosti u vezi s njegovom
smr6u. (1. Mojsijeva 29,27;50,10) Vjerojatno je da su se sve ove
svedanosti zavr5avale subotom.
Napokon, subota se spominje u 2. Mojsijevoj 16. poglavlje kao
ustanova koja vei postoji, a ne kao ustanova koja bi se tek osni-
vala. Gospod je kazao: >A Sestog dana kad spreme Sto su nakupi-
Ii, bit 6e dvaput onoliko koliko su skupljali za svaki dan." (2.
Mojsijeva 145) Spominjanje da se Sestog dana ima sakupiti dvo-
struka kolidina mane bilo bi neshvatljivo kad Izraelci ne bi ve6
ranije znali za subotu. Gospod je tom prilikom subotu obiljeZio
trostrukim dudom: za petak im je bilo odredeno da nakupe dvo-
struku kolidinu mane; ono Sto su duvali od petka za subotu nije
se pokvarilo, dok bi se drugih dana kvarilo;i,trete,u subotu ma-
na nije padala. Mojsijev izvjeitaj o 6udu s manom zavr5ava se
napomenom: "Pogledajtel Zato Sto vam je Gospod dao subotu,
daje vam hrane Sestog dana za dva dana. Neka svatko stoji gdje
jest; neka nitko sedmi dan ne izlazi iz svog stana. Tako se sed-
mog dana narod odmarao! (2. Mojsijeva 16,29.30) Ovo dudo s
manom ponavljalo se detrdeset godina; sve dok Izraelci nisu u5li
u Kanaansku zemlju.
Isto tako prilikom objavljivanja BoLjeg zakona sa Sinaja, za-
povijed o suboti ne podinje rijedima: "Znaj da ti Gospod daje su-
botu da je svetkuje5!< ve6: ,spomeni se da svetkujeS dan subot-
ni. Sest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana
subbta, podinak posve6en Gospodu, Bogu tvojemu. Tada nemoi
raditi nikakova posla: ni ti, ni sin tvoj, ni k6i tvoja, ni sluga tr4o.i
,
2t

ni slu5kinja tvoja, ni Zivinde tvoje, ni stranac koji se nade unutar
vrata tvojih. Ta i Gospod je Sest dana stvarao nebo, zemlju, more
i sve Sto je u njima, a sedmoga dana podinuo. Stoga je Gospod
blagoslovio i posvetio dan subotni." (2. Mojsiieva 20,8- 11.)Dvi-
je su stvari u ovoj zapovijedi podvudene da bi istakle edensko po-
iiietto subote: l) izraz,spomeni se< pretpostavlja da je-subota
bila ranije poznala i, 2) pisac dovodi subotu u vezu sa sedmicom
stvaranja i s BoZjim podinkom u sedmi dan. Subota je uspomena
na stvaranje i na Stvoritelja, i subotni podinak je odvajanje tog
dana za Gospoda, za odmor i osvjeZenje, fizidko i duhovno, i za
djela milosrda. Upravo to Sto detvrta zapovijed spominje subotu
kio ustanovu ukorijenjenu u stvaranju (2- Mojsiieva 20,11) ne do-
pu5ta da se pretpostavlia kasniie uvodenje tog blagdana.
Kako su patrijarsi svetk<.rvali subotu? O tome nemamo u Bi-
bliji <lovoljnb informacija. Medutim, dobro je da podvutemo da
su5tina strbotnog svetkovanja nije mjesto u koje treba da idemo
zbog obavlianja obreda, vec vriiente koje treba da provedemo u
zajednici s Bogom, sa sobom i s bliZrijima. Vjerojatno je da su
patrijarsi provodili svete subotne sate sa svojom <lbitelji angaL|
rani u nekim aktivnostima bogosluZja opisanim u l. Mojsijevoj
krrf izi, kao Sto su molitva (1. Mojsijeva 12,8; 26'25)' prino5enje
lltava (1. Mojsiic'ra 12,8; 13,18; 26,25; 33,20) i poudavanic t/
Moisiieva 18,19)
ilei<i teolozi odbacuju biblijski izvje5taj o stvaranju svijeta'i <r
suboti kao uspomeni na stvaranje jer ne mogu pomiriti taj izvje-
Staj s modernlm znanstvenim teoriiama o stvaranju ili porijeklu
na5e planete i Zivota na njoj. Suvremene teorije o stvaranju na5e
plpnete i Zivota ria nio.i pretpostav_ljaju da je trebalo milijune go-
dina dok se nisu st\'t r'ili povr5inski zemljini slojevi i da je Zivot
podeo ,spontanoo razvivii se iz iednostaniinog 'pretka". Da bi
pomirili ovu teoriju s izvje5tajem o stvaranju, neki 'dobronam-
jernin teolozi podeli su tumaditi da tjedan stvaranja ne znaii Sest
ioslovnih dana, vei Sest geolo5kih perioda. Drugi viSe vole govo-
riti o sedmici stvaranja kao o vremenu u toku kojega je Bog ot-
krio svolu stvaraladku silu, mudrost i dobrotu. Odito je da ova
tumadenja odbacuju edensko porijeklo subote, jer ne priznaju
da je Bcrg stvarno ,,podinuon lli prestao stvarati u sedmi dan,i da
''ie ta.i dan blagoslovio i posvetio.
Pioblem zi-anstvene iogike je u tome Sto ona "odbija dopusti-
ti-teologiji. da je informira. Kad netko inzistira na vjerovanju s41
22
mo u ono Sto se moZe dokazati u laboratoriju, takav odluduje da
svoje porijeklo izvodi odozdo, iz biolo5kih vrsta, a ne odozgo, od
Boga, po BoZjoj slici (1. Mojsijeva 1,26.27). Konadno, to ovakvu
osobu vodi da ne vjeruje ni u Sto drugo nego samo u sebe. Tra-
gidna posljedica ove filozofije jest da ona liSava dovjeka i ljudsku
historiju svakog viSeg smisla, tj. bez boZanskog podetka i bez
vi5e sudbine. Zivot je sveden na biolo5ki ciklus koji je sludajem
podeo i sluiajem se zavr5ava.
Po toj filozofiji najvi5a realnost nije Bog, ve6 materija, koja je
vjedna. Biblijska historija o stvaranju, sa subotom kao uspomen-
om na stvaranje, izazov je ovom nihilizmu, potidu6i svaki nara5-
taj, bio on natovaren naudnim faktorima ili mitolo5kim fantazi-
jama, da prizna da je ovaj svijet rezultat BoZjeg stvaranja, dar
BoZji povjeren dovjeku, diji Zivot ima smisla jer je ukorijenjen u
Bogu.
Znanost moZe promatrati i mjeriti samo teku6e procese. U
stvari, pod pretpostavkom da su ovi procesi uvijek funkcionirali
kao 5to danas funkcioniraju, znanost iskljuduje mogu6nost
boZanskog fiat
- tj. rede i postade. Prema tome, glavni problem
nije kako da se uskladi biblijska sedmica stvaranja s modernim
teorijama o porijeklu svijeta iiivota, ve6 kako da se uskladi i po-
miri biblijsko u6enje o boZanskom stvaranju sa suvremenim
znanstvenim teorijama o spontanom stvaranju. Je li mogu6e ova
dva gledi5ta pomiriti? Otito to nije mogu6e,jer oni podivaju na
suprotnim premisama. Teorija o spontanom stvaranju prihva6a
samo prirodni uzrok svega nastanka, a biblijsko udenje priznaje
Boga kao prvi i vrhovni uzrok. ,Vjerom doznajemo da je svijet
stvoren BoZjom rijedju, tako da je vidljivo proizvedeno iz nevidi-
voga.< (Hebrejima 11,3)
Ako vjerom prihvatimo da je Bog stvorio ovaj svijet, za5to ne
bismo vjerom prihvatili i vrijeme u toku kojega je to udinio?
Neki teolozi prigovaraju da je pojam o BoZjem stvaranju u to-
ku Sest doslovnih dana i podivanje u sedmi dan u suprotnosti s
njegovom vjednom i svemogudom prirodom. Otito je da Svemo-
gu6emu nisu potrebne geoloSke periode niti doslovni dani da
stvori naS svijet, ve6 samo akt volje kojim poziva ne5to da posta-
ne. ,Gospodnjom su rijedi nebesa sazdana i dahom usta njegovih
sva vojska njihova... Jer on rede
- i sve postade; naredi, i sve se
stvori." (Psalam 33,6.9) Ali, u svojoj Rijedi Bog nam kaZe da je iz-
23
 abrao ljudski, a ne boianski red vremena da bi stvorio ovaj svi-
jet, dime nam otkriva joS jednu vaZnu kvalitetu svoje prirode
ljubav. Zar nije BoZja spremnost da ude u ljudsku vremensku - elac{iz ropstva i s jedinom svrhom da ih podsje6a na to oslobo-
granicu pri stvaranju odraz njegove brige da pruZi boZanski
primjer ili perspektivu za rad i odmor svojim stvorenjima: Sest
dana rad i sedmi dan podinak, prema BoZjem stvaranju svijeta
za Sest dana i njegovu podinku u sedmi dan? Zar nije ovo i preds-
lika BoZje spremnosti da jednog dana ude, ako to bude potreb-
no, u ljudsko tijelo da bi postao ,Emanuel.,
"Bog s namao?
Stavljati u pitanje edensko porijeklo subote da bi se uskladila
sedmica stvaranja s modernim teorijama o porijeklu sviieta i
Livota znati odbaciti ne samo biblijski izvje5taj dat u 1. Mojsije-
voj 2,1 -2,vec i njegov komentar dat u detvrtoj BoZjoj zapovijedi
(2. Mojsijeva 20,8- 11), koji govori o Sest dos,lovnih dana stvara-
nja i o jednom doslovnom danu odmora, blagoslovenom i posve-
6enom od Boga kad je svijet bio stvoren.
U svome govoru zabiljeZenom u 5. Mojsijevoj 5,1 -21. Mojsije
podsje6a Izraelce na Dekalog i na vaZnost drianja BoZjih zapovi-
jedi. Tom prilikom on je kazao: >Dan subotni obdrZavaj i svetkuj
kako ti je naredio Gospod, Bog tvoj!u Ovim rijedima on upu6uje
Izraelce na detvrtu zapovijed Dekaloga u kojoj se izridito spomi-
nje prvi i najvaZniji razlog uspostavljanja subote: sje6anje na
Stvoritelja
- na njegovu silu, mudrost i ljubav, i na njegovo sav-
r5eno djelo stvaranja u toku Sest dana. Zavr5etak 6etvrte zapovi-
jedi glasi: ,Gospod je Sest dana stvarao nebo, zemlju i more, i
sve 5to je u njima, a sedmoga je dana podinuo. Stoga je Gospod
blagoslovio i posvetio dan subotni." (2. Mojsijeva 20,11)
Mojsije u svom govoru, u 5. poglavlju 5. knjige Mojsijeve spo-
minje dobrotu i ljubav BoZju koja se manifestirala u oslobadanju
lzraela iz ropstva kao joi jedan razlogza svetkovanje subote, do-
datni razlog. Ovaj razlog koji je bio narodito vaLan za Izraelce,
nipo5to ne iskljuduje razlogistaknut u 2. Mojsijevoj 20,11. i3l,l7.
Izvje5taj iz 5. knjige Mojsijeve samo dopunjuje vaZnost i zna6e-
nje subote kao prilike za sje6anje na oslobodenje iz ropstva, a ne
iskljuduje njeno primarno i najvaZnije znadenj e sjecanje na 5e-
-
stodnevno stvaranje kao temelj i razlog za svetkovanje subote.
Medutim, neki teolozi Sutke prelaze preko detvrte BoZje zapovi-
ledi, koju je sam Bog objavio i napisao svojim prstom, kao i osta-
lih devet, te iz Mojsijeva govora istidu samo dodatni razlog za
)t
svetkovanje subote oslobadanj elztaelaca iz ropstva, i na osno-
vu toga tvrde da je -
subota uspostavljena nakon oslobodenja lzra-
denje.a Takvo tumatenje znaii iskrivliavanje jedne vaine bi-
blijske istine.
Nepobitna je dakle istina: 1) subota je utemeljena u raju; 2)
sam Sivoritelj je svojim primjerom utemeljio subotni podinak; 3)
Adam, ugledaju6i se na Boga kao Sliku po kojoj je stvoren, svet-
kovao je sedmi dan
- subotu; 4) preko Adama, kao predstavnika
ljudskog roda, subotni podinak bio je namijenjen svim ljudim-a
ia srur.ett e.ra, jer Bog ne gleda tko je tko, i On se ne mijenja; 5)
subota je kasnije, nakon oslobodenja lzraelaca iz ropstva, obnov-
Ijena, jer je u toku dugog ropstva potomaka Abrahamovih u
Egiptu bila pala u zaborav; 6) subota je dana za unapredivanje
njihove zajednice s Bogom.
O edenskom porijeklu subote i o svrsi njenog uspostavljanja
-taj E. G. White slijede6e:
piSe ,Nakon podinka u sedmi dan, Bog je
dan posvetio, tj. odvojio kao dan podinka za dovjeka. Ugleda-
;u6i se na primjer svog Stvoritelja, dovjek se trebao odmarati u
iaj sveti dan da bi, promatraju6i nebesa i zemlju, mogao razmi5-
tiiti o noZiem velikom djelu stvaranja; da bi se, kada bude pro-
matrao dokaze BoZje mudrosti i dobrote, njegovo srce sve vi5e
ispunjavalo ljubavlju i poStovanjem prema svome Tvorcu.us
r ovo tvrdi dr L. Milin u svojoj brosuri srarozavetni i novozavetni moralni zakon subota
-
ili ned;lia u Svetom pismu, str. i4l l9; izdanie 'Pravoslavlje", Beograd'
'I Samuele Bacchiocchi, Ibid, P- 33.
Ibid. p.35
't L. Milin, Ibid. P. 19.
g. G. White, Pitriarchs and Prophets, Pacific Press, Calif 1943'
25

4. POGLAVLIE
ZNAEENJE SUBOTE
USPOSTAVLJENE U EDENU
U prethodnom poglavlju smo ustanovili da je subota poveza-
na sa stvaranjem i da oznadava dovrSetak stvaranja i podetak
ljudske historije. Ali, 5to nam subota svjedodi o karakteru Stvori-
telja, o djelu stvaranja i o odrrosu izmedu Stvoritelja i njegovih
stvorenja?
Pcrdsjctiurcl se joS jednom da je subota povezana sa stvara-
njem. Ovu dinjenicu narodito istiiu detiri biblijska teksta: 1.
Mojsijeva 2,2.3; 2. Mojsijeva 2o,ll;2. Mojsijeva 31,17. i Hebreji-
rrra .4,-1.
Sto svaki od ova aetiri teksta govori o suboti i o njenoj funk-
ciii?
"
Uzmimo prvi tekst koji glasi: ,I sedmog dana Bog dovr5i svo-
je djelo koje udini. I podinu u sedmi dan od svega djela koje udi-
ni. i blagoilovi Bog sedmi dan i posveti ga, jer u taj dan podinu
od svega djela svojega koje udini." I' Mojsijeva 2,2.3.
U ovom tekstu je sedmi dan istaknut kao velidanstveni zakliu'
iak stvaranja. BoZje djelo i stvaranje bili su dovrSeni u trenutku
kada je Bog podinuo. Iako su nebo i zemlja bili dovr5eni Sestog
dana, Boije djelo nije bilo dovr5eno sve do trenutka kada je Bog
podinuo sedmog dana udiniv5i tako subotu sastavnim dijelom
stvaranja.r JoS se istidu tri vaZne pojedinosti: Bog je tog dana po-
dinuo, blagoslovio je taj dan i posvetio ga.
Drugi tekst je aetvrta BoLja zapovijed koja glasi: ,Sjeti se da
svetkujeS dan subotni. Sest dana radi i svr5i sav svoj posao, a
sedmoga je dana subota, podinak posve6en Gospodu, Bogu tvoje-
mu. Tada ne smije5 raditi nikakva posla: ni ti, ni sin tvoj, ni k6i
tvoja, ni sluga tvoj, ni slu5kinja tvoja, ni stoka tvoja, ni stranac
koji je unutar vrata tvojih, jer je za Sest dana Gospod stvorio nc-
bo i zemlju, more i sve Sto je u njima, a sedmog je dana podinuo.
26
Zato je Gospod blagoslovio i posvetio dan subotni.u 2. Mojsijeva
20,8- 11.
Ovdje je dan odgovor na pitanje za6to svetkujemo subotu? Iz
kog razloga je Bog uspostavio subotu kao praznik? Odgovor gla-
si: ,Jer je za Sest dana Gospod stvorio nebo i zemlju, more i sve
Sto je u njima, a sedmog je dana podinuo.u (2. Mojsijeva 20,11)
Subota je uspostavljena zato da nas podsjeda 4a Stvoritelja i na
njegovo veliko djelo stvaranja. Subota uspostavljena u Edenu je
ovdje predstavljena kao teoloiki temelj tetvrte zapouijedi.3Svet-
kovanjem subote priznajemo da je Bog Stvoritelj sviieta i nai
Stvoritelj. On je takoder Gospodar svijeta i nai Gospodar, a mi
smo samo njegovi upravitelji ili pristavi. Sposobnost da pravimo
razliku izmedu Stvoritelja i onoga ito je On stvorio spretava nas
da imamo druge bogove, da Boga zamijenimo kipovima ili slika-
ma smrtnog toujeka ili kojeg drugog stvorenja (Rimljanima
1,23.)
'[r'cei tckst naglaSava da je subota dana ,kao vjedni savez( i
kao vjedna obaveza: ,Stoga neka sinovi Izraelovi drZe subotu
svetkujuii je od naraStaja do nara5taja kao vjedni savez. Neka.jc
ona znak zauvijek izmedu mene i sinova Izraelovih. Ta Gospod jc
za Sest dana sazdao nebo i zemlju, a sedmog je dana prestao ra-
diti i odahnvs.,, (2. Mojsijeva 31, 16.17)
Nije subota namijenjena kao praznik samo lzraelcima. Go-
spod preko proroka Izaije istide da je ona namijenjena svakom
,sinu dovjedjemn, i tudincima, tj. onima koji nisu lzraelci po tije-
lq. ,Blago dovjeku koji dini tako i sinu 6ovjedjem Sto se toga pri-
driava, koji poStuje subotu da je ne oskvrni i koji ruke svoje du-
va od svakog zla djela. Neka sin tudindev ne govori:'Jamadno 6e
me Gospod odvojiti od svog naroda.'... A sinove tudinske koji pri-
stado5e uz Gospoda da mu sluZe i da ljube ime Gospodnje i da
mu budu sluZbenici, koji poituju subotu i ne oskvrnjuju je i po-
stojani su u savezu mome, njih 6u dovesti na svoju svetu Goru i
razveseliti u svojemu domu molitve." (Izaija 56,2.3.6)
eetvrti tckst u kome je rijed o suboti uspostavljenoj pri stva-
ranju nalazimo u Hebrejirr.a 4,4. "Bog po6inu sedmi dan od djela
svojih.u ,U podinak", naime, ulazimo mi vjernici.. Prema tome,
preostaje narodu BoZjem subotni podinak. Jer tko je u5ao ou po-
dinak njegov" i sam je podinuo od djela svojih, kao i Bog od svo-
jih. Zurimo se dakle u6i u onaj podinak, da tko ne pogine pru-
Zaju6i isti primjer neposlu5nosti." (Hebrejima 4,9)
27
 Ovdje je subota uzdignuta na jedan vi5i stupanj: ona ne znadi
rurno p."lhnak na5ih aktivnosti kojima osiguravamo svoju egzi-
stenciju. Ona je simbol ,podinka duSe", koji Krist dajeonimalo-
ji ga vjerom prihvate kao svog Spasitelja; ona je takoder simbol 5. POGLAVLIE
tudu6le ,podinka u Bogun, tj. vjednog mira, sre6e i blaZenstva
na obnovljenoj zemlji.
Prema-tome, subbta uspostavljena u raju istaknuta je u 4' po-
glavlju poslanice Hebrejima kao poziv upu6en svima da prihvate EBTvRTA zAPovIJED _ SvETKOVANJE
ipasenjL, podinak duSe, koji nam je Krist omogu6io- svojom SUBOTE
Zitvom i koji nam danas nudi kao na5 Poglavar sve6enidki na ne-
beskom prijestolju.
^duio* Mi u taj podinak ulazimo vjerom i p9!aja-
njem, te Svetoga Duha, koji nas obnavlja i osposobljava
za nov Zivot u Isusu Kristu. eetvrta BoZja zapovijed izraLava veliko BoZje staranje za dov-
Subota uspostavljena u raju ima, dakle, vi5estruko znadenje i
vaZnost: ona je zakljutak ili zavrietak stvaranja; ona je temelj iekovo sadaSnje i buduie blagostanje. Ona glasi: ,Sjeti se da
svetkuje5 dan subotni. Sest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A
tetvrte BoZje zapoviiedi, koja zapovijeda da po uzoru na na5eg
sedmoga je dana subota, podinak posveien Gospodu, Bogu tvoje-
Stvoritelja i mi Sest dana radimo, a sedmog da podinemo- i da to- mu. Tada nikakvog posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni k6i
ga dana gajimo uZu zajednicu s Bogom; subotauspostavljena na
tvoja, ni sluga tvoj, ni slu5kinja tvoja, ni Zivinde tvoje, ni stranac
kraju stvaranja je data kao ,vieini savez<< izmedu Boga i njegove k<lji se nade unutar vrata tvojih. Jer je Gospod za Sest dana stvo-
djece, kao vjedna obaveza, kao znak ili peiatpo kome se poznaju rio nebo i zemlju, i more i sve 5to je u njima, a sedmoga je dana
orri toii Boga poStuju kao svog Stvoritelja i Posvetitelja; subota podinuo. Stoga je Gospod blagoslovio i posvetio dan subotnio (2.
le dati i kao univerzalni poziv, poziv upu6en svima, da prihvate Mojsijeva 20, 8- 11)
krista u kome du5a nalazi pravi podinak, opro5tenje grijeha i ob-
novu karaktera, a to je uistinu pravi podinak, kojega je subota Na koji nadin vjerni treba da svetkuju subotu? Odgovor nala-
trostruki simbol: za pro5lost, sada5njost i buduinost. zimo u samoj zapovijedi: (l) sje6anjem na dan subotni i (2) obav-
Za krS6anina kojiljubi Krista i koji subotu svetkuje onako ka- ljanjem svojih poslova u toku Sest dana i podinkom u sedmi dan,
ko nas udi BoZja rije6, puna 24 sata, od vedera u petak do vedera u subotu.
u subotu, subota je dan radosti i miline. To je dan kad kr5canin
slavi BoZja divna djela kakva mu se otkrivaju u prirodi, kao-i Sto znadi zapovijed: ,sjeiaj se dana subotnog da ga svetku-
ono Sto Iiog dini u njegovom osobnom Zivotu3. Kad dode petak
jeS?o Da li to znadi da je detvrta zapovijed vaLnija od drugih za-
poviiedi? Ne! Sve su zapovijedi jednako vaZne.
uvede, on zihvalno kaZe: ,Hvala ti, BoZe, za joS jednu subotuk'
On se raduje Sto je opet do5la subota, dan u kome moZe iznova Sto onda znati izraz,sje6aj se dana subotnog?o
iskusiti da je Bog dobar; dan u kome moZe Bogu zahvaliti za ob'
avljeni posao u pro5lom tjednu; dan u kome moZe obnovi-ti svoju Mi znamo da datumi igraju vaZnu ulogu u osobnom i nacio-
vjeiu i predanje'savr5enom Stvoritelju i divnom Otkupitelju; dan nalnom Zivotu. Mi slavimo svoj rodendan, Dan Zena ili Majdin
to*" moZe slaviti Gospoda sa subotnim psalmom; su dan; slavimo nacionalne i drZavne praznike. Znadenje svakog da-
"silna djela tvoja, o Gospode! Obradovao si me djelima'Kako svojim, tuma je u vezi s dogadajem povezanim za taj datum.
Gospode; klidem zbog djela ruku Tvojih.u Psalam 92,4'5' Pozivajuii nas da se sjetimo dana subotnog da ga svetkujemo
t N. L. Andreasen, the Sabbath, pp. 43-45; Washington, D. C.' 1942. detvrta zapovijed nas podsje6a da mislimo i da se sjetimo po-
'
'
Samuele Bacchiocchi, op. cit. p.62.
lbid. p.76.
-detka historije na5e planete i naSeg livota na njoj.

28 29
 Subota nas vraia u onaj dan kada je rodena na5a planeta; ka-
da je Bog nakon Sest dana stvaranja podinuo u sedmi dan, i taj
dan blagoslovio i posvetio.
Tada je Bog svojim primjerom uspostavio subotu i predao ju
je kao poklon Adamu, predstavniku cijelog budu6eg ljudskog
roda.
Subota kao dan po6inka nije prvi put osnovana kada je sa go-
re Sinaja progla5ena zajedno s ostalim zapovijedima. Ona je tom
prilikom samo obnovljena. Ona je osnovana u raju. Adam ju je
svetkovao prije pada u grijeh kao i poslije svog pada u grijeh.
Nju su svetkovali i vjerni BoZji ljudi koje nazivamo patrijarsima.
Medutim, za vrijeme te5kog vi5estoljetnog ropstva izraelskog na-
roda u Egiptu subota je u velikoj mjeri pala u zaborav zbog te-
Skih prilika u kojima je tada iivio lzrael, kao i zbog jakog utjeca-
ja idolopoklonidke sredine. E. G. White pi5e:
"Prije pada u grijeh
na6i praroditelji su svetkovali subotu, koja je osnovana u Edenu,
i nakon Sto su bili izagnani iz raja nastavili su da je svetkuju...
Subotu su poitovala djeca Adamova koja su ostala vjerna Bogu.
Ali Kain i njegovi potomci nisu po5tovali dan u kome je Bog po-
6inuo. Oni su izabrali svoje vlastito vrijeme za rad i odmor, bez
obzira na Boiju izriditu zapilvijed.ot
uSubota kao ustanova potje6e iz Edena, i ona je stara koliko i
sam svijet. Nju su svetkovali svi patrijarsi, podev5i od stvaranja i
poslije. Za vrijeme egipatskog ropstva egipatski nastojnici su pri-
moravali Izraelce da krie subotu, i u velikoj mjeri su ovi izgubili
svijest o njenoj svetosti. Kad je zakon bio progla5en kod Sinaja,
prve rijedi detvrte zapovijedi su glasile: ,Sje6aj se dana subotnog
da ga svetkuje5!< Ove rijedi pokazuju da subota nije osnovana to-
ga dasa, ve6 da je ona osnovana pri stvaranju. Da bi izbrisao Bo-
ga iz svijesti ljudi, Sotona je nastojao da poruSi ovu veliku uspo-
menu. Ako bi bilo mogu6e navesti ljude da zaborave na svog
Stvoritelja, onda se oni ne bi vi5e odupirali zlu i bili bi siguran
Sotonin plijen.u2
Sje6ati se dana subotnog da ga svetkujemo znadi imati na
umu da je subota uspostavljena u raju sa ciljem da nas uvijek
podsje6a na Boga Stvoritelja i na veliko njegovo djelo stvaranja.
Subotni dan je vrijeme kada se sje6amo ne samo "rodenda-
nau na5e planete, vei i BoZjeg staranja za ovaj svijet i za sva
liudska stvorenja.
30
Pomo6u subote i u subotni dan Gospod nas poziva da se sje-
6amo da je On u podetku stvorio dovjeka savr5ena; da se On stal-
no brine za nas; da nas je u Kristu otkupio i da 6e nas na kraju
potpuno obnoviti ako vjerom i poslu5no56u prihvatimo dar spa-
senja.
Sje6ati se dana subotnog da ga svetkujemo znadi zaboraviti u
subotnom danu na svoje interese, na svoje obidne poslove da bis-
mo se potpuno stavili na raspolaganje Bogu kao osobitom gostu,
kao Sto se On svojom svetom prisutno56u stavlja nama na raspo-.
laganje.
Rad i odmor.
- Cetvrta BoZja zapovijed ne govori samo o
potinku ved i o radu. dana radi i svriuj sve poslove svoje!
"Sest
2. Mojsijeva 20.9. Rad i odmor - to je BoZji program za dovjeka.
Subotna zapovijed obuhva6a cijelu sedmicu Sest dana treba da
-
radimo, a sedmi je dan odmor posve6en Gospodu.
Sest dana rada su prirodni uvjet i uvod u iskustvo subotnog
podinka.3 Kao Sto rad u toku Sest dana priprema i uvjetuje da
udemo radosnije u subotni podinak, tako i iskustvo boZanske
prisutnosti u subotnom danu osposobljava kr56anina da saduva
svijest o BoZjoj prisutnosti za vrijeme cijelog tjedna.
"U taj dan ne radi nijednoga posla.o (2. Mojsijeva 20, 10b)
Subotna zapovijed nalaie podinak za sve: za gospodare, za njiho-
ve sluge i za stoku. Ona nalaZe obustavljanje svakog svjetovnog
posla u sedmi dan.
"$ss1 dana radi, a sedmoga od poslova odu-
stani, sve ako je u doba oranja ili u vrijeme Letvel,2. Mojsijeva
34,21.
Za5to Bog tini poiinak tako kategoridkim imperativom da
bismo dostojno svetkovali subotu i primili Subotno posve6enje?
Subotni poiinak je sveto vrijeme koje odvaja sedmi dan od
obidnih radnih dana. Kao Sto je Stvoritelj svojim prestankom
stvaranja u sedmi dan odvojio ovaj dan od prethodnih Sest dana
stvaranja, nadiniv5i ga danom svoje svete prisutnosti za dovjeka,
tako i kr56anin odustajanjem od posla u sedmi dan povladi jasnu
granicu izmedu tog dana i ostalih radnih dana. Poslu5nost Bo-
Zjoj zapovijedi koja nas poziva da jasno povudemo granicu izme-
du Sest radnih dana i podinka u sedmi dan je temelj pravog bo-
gosluZja i uvjet primanja subotnog posve6enja. Subotni odmor
pruZa nam vrijeme u kojem moZemo iskusiti BoZju svetu prisut-
nost i posve6enje tom prisutno56u. Subota je dan kada nam Bog
3l
 rijeii osobnim pro-
u ve6oj mjeri otkriva svoju volju preko svoje
udavanjem ili sluianjem BoZje rijedi za vrijeme bogosl"Zja. Pra-
.ro s.r"ikorranja subote ne znadi samo slavljenje Gospoda u jed-
nom danu, ve6 pravo svetkovanje subote prenosi BoZju prisut-
nost na ostale radne dane, dine6i svaki dan odsjajem subote.
Narodito napominjemo da se zapovijed: "Ne radi nijednoga
posla u sedmi dan,u ne odnosi na djela dobrodinstva, koja nisu
djelo dovjeije ve6 djelo BoLje, djelo za Boga. Svakom je grijeh
tko zanemaruje da pomogne bolesnome u subotu. BoZji sveti
dan od odmora je nadinjen za dovjeka, i djela milosrda su u pot-
punom skladu s njegovom svrhom' Bog ne Zeli da njegova s!v9re:
nja pate i jedan trenutak ako im se moZe pomoii u subotu ili koji
drugi dan. Tjelesno odmaranje je samo jedna strana te zapovije-
di. Subota treba da je sveti odmor. Ona nam je data da u njoj uz-
dignemo svoje misli i srce Stvoritelju, da promatramo prirodu i
da javnim i obiteljskim bogosluZjem proslavljamo Boga. Ona je
znak posve6enja, zalog prijateljstva i zajednice s Bogom.
eetvrta zapovijed spominje i uzrok uspostavljanja subote kao
dana odmora.
,Jer je za iest dana stvorio Gospod nebo i zemliu i more i sve
ito je u njima, a u sedmi je dan potinuo. Zato je blagoslovio Go'
tpod dun subotni i posvetio ga.o (2. Mojsiieva 20,11.) Glavni
razlog zaSto je Bog uspostavio subotu kao dan odmora nije u to-
me Sto bi nam bio potreban samo tjelesni odmor, iako je istina
da nam je taj odmor poslije pada u grijeh veoma potreban. Glav-
ni razlog uspostavljanja subote jest da nas podsje6a na detiri oso-
bito vaZne dinjenice: 1) da je Gospod za Sest dana stvorio nebo i
zemlju, 2) da je On sedmog dana podivao, 3) da je sedmi dan bla-
goslovio i 4) da je taj dan posvetio. Subota nam je data ne samo
kao zapovijed ve6 i kao primjer: pokazuie nam ita je Bog iinio i
poziva- nas da i mi tako tinimo. On je iest dana stvarao, a sed-
-mog
se odmarao, tako i mi treba da iest dana radimo, a sedmi
dan da njemu posvetimo.
Subota ima za cilj da nas podsje6a na to da je Bog Stvoritelj
svega. On je takoder Otac i Dobrotvor dovjedanstva. Dan odmo-
ra je dakle spomenik koji nas podsje6a na silu, milost i ljubav
BoZju.
,subota je luk na svodu historije", kaie propovjednik Kulen,
,kojega se jedan kraj naslanja na podetak vremena - na tle iz-
32
gubljenog raja, a drugi, na drugi kraj vremena, gubeii se u svjet-
losti i slavi obnovljenog raja.u
Subotna zapovijed, obnovljena na Sinaju, nije dana kao dio
privremenog obrednog zakona, ve6 kao jedna vjedna istina mo-
ralnog zakona.
Nepromjenljivost i vjednost BoZjeg moralnog zakona, kojega
je subota dio, odigledna je kad uzmemo u razmatranje prirodu i
karakter tog zakona.
Evo Sto kaLeBoLji sluga Nehemija o BoZjem zakonu: ,I si5ao
si na goru Sinajsku i govorio s njima s neba, i dao im sudove pra-
ve i zakone istinite, uredbe i zapovijedi dobre." Nehemija 9, 13.
BoZji zakon je pravedan, istinit i dobar.
To Sto smo kazali za zakon kao cjelinu, vrijedi i za subotu ka<-r
detvrtu zapovijed tog zakona. BoZji zakon je nepromjenljiv, tako
le i subota, kao dio tog zakona, nepromjenjiva.
Boiji zakon je izraLaj BoZjeg karaktera. Bog je vjedan i ne-
promjenjiv. Psalmista kaZe o BoZjim zapovijedima: ,Djela su ru-
ku njegovih istina i pravda; vjerne su sve zapovijedi njegove;
tvrde su za vavijek vijeka, osnovane na istini i pravdi.u Psalam
I I 1,7. 8. To Sto vaLi za sve zapovijedi, vaZi i za svaku pojedintr za-
povijed moralnog zakona. Nijedna od njih se ne moZe ni ukinuti
ni promijeniti.
Subotna zapovijed obnovljena i svedano proglaSena na Sinaju
dana je ljudskom rodu kao dio moralnogzakona koji vaZi za sve
ljude i za sva vremena, a ne kao dio privremenih ceremonijalnih
ili obrednih uredaba. Njen znadaj usred moralnog zakona ne
zaostaje za znadenjem ostalih devet zapovijedi tog zakona. Kao i
ostale zapovijedi, i ona je bila napisana prstom BoZjim i stavlje-
na u kovdeg zavjeta, Sto pokazuje njen svet karakter i njenu
trajnu vaZnost.
Subota je uspostavljena u Edenu za dovjeka (Marko 2,27) da
bi zadovoljavala dovjekovu potrebu, koja je u podetku bila du-
hovne prirode, ali koja je s pojavom grijeha na ovome svijetu po-
stala i fizidka. Jedan od glavnih razloga za5to je Bog nekad svoj
narod izveo iz egipatskog ropstva bio je da bi mogao driati nje-
gove zapovijedi, a posebno od Boga odredeni dan odmora, Sto
mu je u Egiptu te5kim tladenjem bilo veoma oteZano. (5. Mojsije-
va 5,12- 15; Psalam 105,44.45)
33
 I danas Bog izvodi jedan narod iz duhovnog Egipta, iz ropstva
:
grijeha, zato da bi drZao njegove zapovijedi, ukljudiv5i i subotu,
jer je poslu5nost Bogu temelj pravog bogosluZja i uvjet spasenja.
To je sam Gospod Isus naglasio rekav5i: "Ne6e svaki koji mi go-
vori:Gospode, Gospode, uii u kraljevstvo nebesko, nego onaj ko-
ji vr5i volju moga Oca koji je na nebesima." Matej 7, 21.
t E. G. White, Patriarchs and Prophets, pp. 80.81.
lbid. p.336.
r'z Samuele Baahioahi, Ibid. p.99.
34
l
6. POGLAVLIE
SUBOTA U VRIJEME STAROZAVJETNIH
PROROKA
Proroci Staroga zavjeta naglaSavaju u svojim spisima da bu-
dudnost BoZjeg naroda ovisi o njegovoj poslu5nosti boZanskom
zakonu i osobito o pravom poStivanju subote. Proroci Amos i
Ozej, koji su djelovali u Izraelskorn kraljevstu u 8. stolje6u prije
Krista, osuduju zloupotrebu ili zanemarivanje subote.
Amos je poznat kao propovjednik socijalne pravde, za5titnik
siroma5nih i potla6enih. On istide subotu kao dan oslobodenja
od svakog posla i kao zaStitu prava radnika. Prorok spominje
one koji gaze prava siromaha i dovode ih na prosjadki Stap: ,Ka-
Zete: kad li 6e mladak pro6i da prodajemo Zito? i subota, da po-
nudimo na prodaju p5enicu. Smanjujuii efu, pove6avajuii Sekel,
da varamo krivim mjerama, da kupujemo siromahe za novac i
ubogoga za jedne sandale.( (Amos 4 -5) Amos ovdje osuduje for-
malisti6ko drZanje svetih ustanova. Izrabljivadi siromaha su u
svojoj Skrtosti i sebidnosti jedva dekali da prode subota, da bi
dali pnaha svojoj lakomosti beskrupoloznim varanjem. Takvo bo-
gosluZje postalo je prokletstvo umjesto blagoslov.
Prorok Ozej u slici nevjerne Zene optuZuje Izrael zbog idolo-
poklonstva i najavljuje kaznu propast lzraela kao nacije, odvo-
-
denjem u asirsko ropstvo. U svom govorr.r Gospod objavljuje:
"Udinit 6u kraj svim njenim veseljima, svetkovinama, mladaci-
ma, subotama, i svim blagdanima njezinim... Kaznit 6u je za da-
ne Baalove kojima je kid palila.u (Ozej 2,11.13)
Neki teolozi uzimaju ovaj tekst kao dokaz da subota treba biti
ukinuta.t Ali ako paZljvio razmotrimo kontekst, uvjerit 6emo se u
laZnost takvog rezoniranja. Prorok ovdje izjavljuje da 6e svi
praznici i dani radosti sjevernog ili Izraelovog kraljevstva presta-
35
ti zbog odvodenja naroda u ropstvo. Nije ovdje proredeno ukida-
nje subote ili Pashe, ili kojeg drugog blagdana koji je Bog ust-
anovio, ve6 ukidanje buntovnog naroda, njegove nacionalne slo-
bode. Svi kr56ani se slaZu u tome da Bog nije Zelio da subota ili
Pasha, ili koji drugi godiSnji blagdan koji je Bog ustanovio u Sta-
rom zavjetu budu ukinuti u ono vrijeme, tj. u 8. stolje6u prije
Krista. Sto se tide subote, prorok ovdje ne proride njeno ukida-
nje ni u ono vrijeme ni kasnije.'z
Evandeoski prorok Izaija svjedodi o svetkovanju subote u ju-
inom ili Judinom kraljevstvu u 8. stolje6u prije Krista. Prorok
Izaija istide da samo svetkovanje subote nije ugodno Bogu ako je
narod svojom nevjernoS6u i neposluSnoS6u prekinuo zavjetni od-
nos s Bogom i ako je prazni ritual zamijenio religiju srca.
Nizom odredenih pitanja, postavljenih narodu i sveienstvu,
prorok Zeli u njima probuditi svijest da je religija koja se sastoji
samo iz vanjskih formi Bogu odvratna:
,Sto 6e mi mnoStvo Lrtava va5ih? veli Gospod... Kad dolazite
da se pokaZete preda mnom, tko i5te od vas da gazite po mom
trijemu?... Na kAd gadim se; o mladinama i o subotama i o sazi-
vanju skup5tina ne mogu podnositi bezakonja i svetkovine.n lzai-
ia 1, 11 - 13.
Temelj pravog bogosluZja je poslu5nost. Ritual i ceremonije
su bez vaZnosti kad nedostaje pravednost i milosrde.
Nekoliko poglavlja u posljednjem dijelu knjige proroka Izaije
(poglavlje 56, 1- 8; 58, 13. 14; 66, 23.) sadrZe vrlo vaZne napomene
u vezi sa subotom.
U Izaiji 56, l-8. istide se univerzalnosf subote. Subota nije
data samo Izraelcima, ve6 svim narodima: ,A sinove tudinaike
koji pristado5e uz Gospoda da mu sluZe i da ljube ime Gospodnje
i da mu budu sluZbenici, koii poituju subotu i ne oskvrnjuju je i
postojani su u Savezu mome, njih 6u dovesti na svoju svetu goru
i razveseliti u svojem Domu molitve.u (Izaija 56, 6. 7) Blagoslor
je izgovoren nad onima koji ,po5tuju subotu da je ne oskvrne".
(Izaija 56, 2). Pravilno drZanje subote se poistovje6uje s drZa-
njem Saveza s Bogom, a skvrnjenje subote znadi prekidanje Sa-
veza. Subota je zavjetni znak izmedu Boga i njegovog naroda. (2
Mojsijeva 31, 17; Ezekijel 20, 12. 20)
U Izaiji 58, 13. 14. istide se idealno svetkovanje subote kao i
nagrada onima koji su vjerni Bogu u po5tivanju njegovog dana:
l6
,Ako odvrati5 nogu svoju od subote da ne 6ini5 Sto je tebi drago
na moj sveti dan, i ako prozovei subotu milinom, sveti dan Go-
spodnji slavnim, i budeS ga slavio ne idu6i svojim putovima i ne
dine6i Sto je tebi drago, ni govore6i rijedi, tada deS se veseliti u
Gospodu, i izvest 6u te na visine zemaljske, i dat 6u ti da jede5 na-
sljedstvo Jakova oca svojega, jer usta Gospodnja reko5e.u (Izaiia
58, 13.14)
napustiti svaki svjetovni po-
"Odvratiti nogu od suboteo znadi
sao ili trgovinu u sveti Gospodnji dan.
Tri zabrane se ovdje istidu u vezi s pravilnim svetkovanjem
subote:
1) "Ne tini ito je tebi drago na moi sveti danlo Pod pojmom
,DRAGO< misli se na ne5to Sto nam pribavlja zadovoljstvo i de-
mu dovjek posveduje vrijeme da bi to zadovoljstvo stekao. Origi-
nalni tekst sugerira da bi se ovaj iztaz mogao najbolje prevesti
sa rijedju )posao, trgovina<. U sveti dan Gospodnji napuitamo
svjetovne aktivnosti da bismo razmi5ljali o putovima Gospod-
njim.
2) "Ne idi svojim putovimak, Pod izrazom >svoji putovi( razu-
mijevaju se osobni pothvati, ljudski pothvati, koji nas mogu
odvratiti od razmiSljanja o BoZjim djelima i njegovim putovima.
3) "Ne govori rijeiik, Ovaj savjet nema cilj da nam preporudi
potpunu Sutnju u subotu. Savjet nam je dat da subotom ne govo-
rimo prazne rijedi, tj. da se uzdrZavamo od svakog razgovora i
pregovaranja o svjetovnim problemima i pothvatima.
Nasuprot ovim trima zabranama u citiranom tekstu imamo i
nekoliko pozitivnih savjeta:
l. subotu treba da prozovemo milinbm i rado56u' Subota ni'
je dan Zalosti, ve6 dan radosti ili miline.
2. Onaj kome je subota milina i radost, nalazit 6e i u Bogu mi'
linu i radost. Tko nalazi u Bogu milinu i radost? Onaj koji lice
svoje podiZe k Bogu, koji ga pfiziva u molitvi i koji mu zahvaljuje
za primljena dobrodinstva (O Jobu 22, 26; 27, 10; Psalam 37, 4.
1 1).
Prema tome, prozvati subotu milinom i nalaziti u Bogu mili-
nu znadi biti u zajednici s Bogom u subotni dan; oslobadaju6i se
od svih svjetovnih poslova, subota nam pruia vrijeme da produ-
bimo svoje prijateljstvo s Bogom, koji je pravom kr56aninu
najve6a radost i milina.
37
 Onome koji subotu svetkuje na pravilan nadin dato je obe6a-
nje: l) da 6e u Gospodu na6i svoju milinu; 2) da ee ga Gospod
provesti po zemaljskim visinama i 3) dat 6e mu da uZiva u na-
sljedstvu svoga oca Jakova.
Pravi svetkovatelj subote 6e na6i radost i milinu u Gospodu,
jer je subota znakveze s Gospodarom od subote, koji je izvormi-
ra i radosti. Gospodar subote 6e vjerne svetkovatelje subote pro-
vesti po zemaljskim visinama. Ovaj slikovitizraz odnosi se na tri-
jumf i pobjedu koju 6e Gospod dati onima koji po5tuju Njega i
Njegov sveti dan. Gospod 6e im dati da uiivaju ba5tinu svoga oca
Jakova, tj. zemaljske blagoslove. (5. Mojsijeva 32, 13).
Konadno, u posljednjem poglavlju svoje knjige Izaija govori o
suboti na novoj zemlji i novom nebu: "Jer kao Sto 6e nova nebe-
sa i zemlja nova, koju 6u stvoriti, stajati preda mnom, govori Go-
spod
- tako 6e stajati ime va5e i potomstvo va5e. Od mladaka do
mladaka, od subote do subote, dolazit 6e svako tijelo da se po-
kloni pred licem mojim... govori Gospod.n Qzaija 66,22. 23)
U svijetu novog stvaranja nastat ie potpuna obnova svega Sto
je grijeh upropastio. ,Svako tijelon, tj. svi otkupljeni, otkupljeni
iz svih vremena dolazit 6e da se poklone pred Gospodom, od su-
bote do subote. Kao Sto je subota bila vrhunac pNog stvaranja i
namijenjena svim ljudima (1. Mojsijeva 2, 1- 3), tako 6e subota
opet biti vrhunac novog stvaranja i opet namijenjena svim ljudi-
ma na novom nebu i na novoj zemlji. Subota.de biti jedina ust-
anova koju je Gospod uspostavio, koja 6e povezivati prvo nebo i
prvu zemlju s novim nebom i novom zemljom.3
Prorok Jeremija najavljuje propast Jeruzalema, svetog grada,
zbog prijestupa detvrte BoZje zapovijedi. On takoder objavljuje
najdivnija obe6anja onima koji budu po5tivali dan odmora. On
pi5e: ,Cuvajte se da ne nosite bremena u subotu i ne unosite na
vrata jeruzalemska. I ne iznosite bremena iz ku6a svojih u subo-
tu, i nikakvoga posla ne radite, nego svetite subotu kao Sto sam
zapovjedio ocima va5im... Ako li me ne poslu5ate da svetite subo-
tu i ne nosite bremena ulaze6i na vrata jeruzalemska u subotu,
onda 6u raspaliti oganj na vratima njegovim, koji 6e upaliti dvo-
rove jeruzalemske i ne 6e se ugasiti.u (leremija 17,21-27)
NaZalost, Izrael nije poslu5ao ovu ozbiljnu opomenu: "Ali ne
poslu5a5e, niti prignu5e uha svojega, nego otvrdnu5e vratom svo-
jim da ne poslu5aju i ne prime nauke." (Jeremija 17, 23) Narod je
38
uskoro Zeo posljedice svoje neposlu5nosti. Do5ao je babilonski
car Nabukadnezar koji je zauzeo grad.Ieruzalem i narod odveo u
babilonsko ropstvo. (2. Carevima 25, 1-4. 9; 2. Dnevnika 36,
14- t6)
Poslije povratka iz babilonskog ropstva Nehemija je odludio
da sprovede kod Izraelaca reformu koja je zaista urodila sretnim
plodom. Narod je "obe6aou i >zavjetovao se" da 6e hoditi po za-
konu BoZjemu koji je dan preko Mojsija, sluge BoZjega, i da 6e
drZati i izvr5avati sve zapovijedi Gospoda, Boga svojega, zakone
njegove i naredbe njegove. (Nehemija 10, 29) Zatim je obe6ao da
ne6e ni5ta kupovati u subotu od ljudi koji bi u taj dan donijeli ro-
bu ili kakvu god hranu na prodaju (Nehemija 13,31).
Kad se Nehemija dvadeset godina kasnije vratio u Jeruzalem,
s bolom u srcu konstatirao je da su mnogi odstupili od svog rani-
jeg obe6anja (Nehemija 13, 15-18). >Zatim zapoujediho, piie dalje
Nehemija, oda se zatvare vrata jeruzalemska uoti subote, tim na
njih sjenka padne, i da se ne otvore dok ne prode subota. I posta-
vih nekoliko svojih momaka na vrata da sprtjeie unoienje bilo
kakvog tovara u subotu.n (Nehemija 13, 19.)
Kao Sto vidimo, Nehemija je bio veliki reformator u izraels-
kom narodu. Njegov je cilj bio da vrati narod na put posluSnosti
BoZjem zakonu. On je dobro znao da ie poslu5nost BoZjem zako-
nu donijeti njegovom narodu sreiu i blagostanje.
Nakon smrti Nehemije i posljednjeg starozavjetnog proroka
Malahije pa sve do pojavljivanja Ivana Krstitelja i Isusa, u
razmaku od detiri stotine godina, nisu se u krilu izraelskog naro-
da pojavljivali proroci. Za to vrijeme zbivala se u izraelskom na-
rodu jedna dudnovata promjena: s jedne strane, pod utjecajem
grdke civilizacije, u hebrejstvo se podeo uvla6iti grdki duh, a s
druge strane, pod utjecajem nekih hebrejskih uditelja, podelo se
pojavljivati novo udenje, do tada nepoznato, to je bila tradiciia.
Tradicija, kao biljka parazit, po6ela se uvijati oko BoZjeg moral-
nog zakona i ugu5ivati ga. Niz hebrejskih uditelja, od kojih su
najduveniji bili Samaja, Abtalion i Hilel pronaSli su nov sistem
tumadenja zakona ili, bolje reii, izopadivanja zakona. U ovom
udenju slovo zakona zamijenilo je duh zakona; na mjesto mora-
la, stavljen je obred; uloga savjesti zamijenjena je mehanidkim
djelima, h pojam grijeha iskrivljen beskonadnim propisima. Jed-
nom rijedi: vaZnost se pripisivala beskonadnim vanjskim djeli-
39
ma, a ne unutarnjim pobudama. Nije se viSe smatralo grijehom
predati se gnjevu, zavisti, mrZnji, sebidnosti, tjelesnim 1"lj3Tu
u"6 runer.raiiii ili prestupiti jedan od mnogobrojnih propisa koje
su izmislili hebrejski uditelji.
Narodito u pogledu svetkovanja subote stvoreni su u to vrije-
me dudnovati propisi koji nisu imali niSta zajednidko sa svetko-
vanjem subotekoje Bog traZi. Da bismo pokazali kako su dudno- II
vati ti propisi, koji su od subote nadinili teiko bneme, navest
6emo nekoiiko primjera. Prema udenju tadainjih rabina, u subo- SUBOTA U NOVOM ZAVJETU
tu ie bilo zabranieno napisati makar samo dva slova, osim na pi-
jeiak. Zabranjeno je bilo u subotu nositi svaki 'teretu, makar se
iadilo o jednoj smokvi! Zabranjeno je bilo pruZiti hitnu pomo6:
namjestiii preiomljenu kost ili politi vodom onesvje5tenoga! Sa'
mo bolesniku koji je bolovao od gu5obolje bilo je dopu5teno da
subotom ispira grlo!
Prema domadim Zivotinjama bili su farizeji milostiviji nego
prema ljudima: dopu5teno je bilo crpsti. vodu za stoku i voditi
itoku nu vodu, ali 3L Uilo zabranjeno nositi vodu pred stgkul Ne'
ki farizeji, narodito sljedbenici Samaje, isli su tako daleko da su
zabranjivali u subotu pou6avati djecu, njegovati bolesne, dijeliti
milostinju i tje5iti Zalosne!
Ali pribliZavao se 6as Kristovog dolaska. Isus 6e osloboditi za-
kon od primjesa tradicije i pokazat 6e u demu je duh zakona i Sto
znadi pravo svetkovanje subote.

' Dr Laar Milin, op. cit. str.74.75.

Bible Commentary, vol. IV. p. 893.
'! SDA-c;;[;-'J
' ;;. F. ii;-.;i;i,i w. c. i. Murdrch, rhe Sabbath in the Prophetic and Historial
,

I-itemi"."i-f iii.bid i""tu-""t (Stnnd: The Sabbath in ScriPture ad History' P.48)

40

"Dode u Nazaret gdje
je odrastao te po svom
obiiaju u subotu ude u sinagogu. Zatim ustade
da dita.n (Evandelje po Luki 4,16)
,Molite se da vai bijeg ne bude zimi ili u su-
botul, (Evandelje po Mateju 24,20; Biblija u izdanju
kute oStvarnost", Zagreb 1968)
42
7. POGLAVLIE
ISUS I SUBOTA _ PRVI DIO
Izvje5taj evandeliste Luke najbolje pokazuje kakav je bio Isu-
sov odnos prema suboti. Jedne subote, u Nazaretu gdje je odra-
stao, Isus je iznio program svog bududeg rada. Vrijedno je pa-
Znje Sto Luka istide da je Isusov obidaj bio da subotom posje6uje
bogosluZje u sinagogi: "I dode u Nazaret, gdje bje5e odrastao, i
ude po obitaju svome u dan subotni u zbornicu, i ustade da ti-
ta." (Evandenje po Luki 4, 16) Iz ovoga zakljudujemo da je Isus
od malena pohadao bogosluZje u sinagogi, koje se ve6im dijelom
sastojalo iz iitanja i tumatenja proroikih spisa. Luka istite Kri-
sta kao uzor u svetkovanju subote..
Rijed "subotau spominje se u evandelju po Luki 21 put i 8 puta
u Djelima apostolskim. To pokazuje koliku je vainost evandelist
Luka pridavao ovom danu. Luka spominje ne samo da je Isus po-
deo svoju javnu sluZbu na zemlji jedne subote ve6 da ju je zavr5io
uodi subote i daje poiivao u grobu u subotu.,To bija5e dan Pri-
prave, i subota je ve6 osvitala.u Luka 23,54. (prijevod Biblije u iz-
danju "Stvarnosti<).,I dan bijaSe petak, i subota osvita5e." (po
Vukovu prijevodu),A Zene koje bijahu do5le s Isusom iz Galile-
je, idahu za Josipom, i vidje5e grob i kako se tijelo metnu. Vrati-
v6i se pak pripravi5e mirise i pomast; i u subotu dakle ostaie na
miru po Zakonu.o (Luka 23, 55.56)Zaito Luka istide ne samo Kri-
sta ve6 i njegove sljedbenike kao vjerne svjetkovatelje subote?
Sigurno je da ovo spominjanje subote nije sludajno i beznadajno.
Mnogi primjeri i situacije svetkovanja subote koje Luka spomi-
nje u svom evandelju i u Djelima apostolskim navode nas na zak-
ljudak da je Luka time Zelio staviti pred svoje ditatelje uzorkako
treba poStivati subotu, dan Gospodnji (Djela 13, 14.27.42.44;
15,21; 16,13; 17,2; 18,4). Luka je napisao svoje evandelie i Djela
43
apostolska oko 61 -63. god. poslije Krista, a njegovo testo spo-
minjanje subote je dokaz koliku je vaZnost pridavao suboti.
Krist - veliki Osloboditelj
U svom programskom govoru u Nazaretu, kojim je otpodeo
svoju javnu sluZbu, Isus citira proroka Izaiju 61, l-2. i 58,6.
gdje stoji napisano: je Gospoda Boga na meni, jer me Go-
"Duh
spod pomaza da javljam dobre glase krotkima, posla me da zavi-
jem ranjene u srcu, da oglasim zarobljenima slobodu i suZnjima
da 6e im se otvoriti tamnica, da oglasim godinu milosti Gospod-
oje." (Izaija 61, 1-2. Luka 4, 18)
Redenica: ,Da oglasim godinu milosti Gospodnje" je podsje-
ianje na jubilarnu godinu kada su Izraelci otpuitali robove, bri-
sali dugove i vracali zemlju prrobitnom vlasniku. Zakon o tome
je glasio: >I posvetite godinu pedesetu, i proglasite slobodu u
zemlji svima koji Zive u njoj; to neka vam je oprosna godina, i ta-
da se vratite svaki na svoju ba5tinu, i svaki u rod svoj vratite se.<
(3. Mojsijeva 25, 10) Ova je uredba dana da bi se izbjegle socijal-
ne razlike. Subotna ili jubilarna godina sluZila je u Starom zavje-
tu ne samo da osigura osobni odmor i oslobodenje od socijalne
nepravde ve6 da odrZava naduu buduiu mesijansku obnovu, mir
i napredak.ut
Isus je u svojoj inauguralnoj propovijedi najavio ispunjenje
ove nade. Njegovim javnim radom podela je ,godina milosti Go-
spodnjeu, >subotna< ili ,jubilarna godinau. Isus je zavrSio svoj
govor rijedima: ,Danas se ovo pismo, koje ste duli svojim u5ima,
ispunilo.u (Luka 4,21)
U citiranom Isusovom govoru istidu se dvije rije6i
"otpustiti<
zarobljene i "osloboditi" potlatene. U ovim rijedima sadriana je
cijela Isusova misija, Njegovo subotnje "otpu5tanje" ili uoslobo-
denjeu znati fizitko i duhovno ozdravljenje kojeje Isus, kao veli-
ki Lijednik i Osloboditelj, donosio svima koji su to ozdravljenje
odekivali i traZili.
Odito je da Isusova osloboditeljska sluZba nije bila ogranide-
na samo na subotu, ve6 je trajala neprekidno, bez obzira na dan.
Isus je rekao: oMeni valja raditi djela onoga koji me je poslao
dok ie dan; do6i 6e no6 kad nitko ne6e mo6i raditi." (Ivan 9, 4)
.+-+
Djelo oslobodenja ili spasenja je Odevo i Kristovo stalno djelo.
"Otac moj dosad radi, zato i ja radim," odgovorio
je Isus farizeji-
ma koji su predbacivali Isusu da time Sto ozdravlja ljude subo-
tom kr5i subotu (Ivan 5, 17). Zidovi nisu mogli shvatiti, kao Sto
danas mnogi teolozi ne mogu ili ne6e shvatiti da je Isus bio re-
formator u pogledu svetkovanja subote. On je subotu oslobodio
od Zidovskih ogranidenja u odnosu na nadin njenog svetkovanja i
pokazao je u demu je pravo znadenje subote i kako treba da se
ona svetkuje. Odevo i Kristovo stalno djelo je djelo spasavanja i
oslobadanja. Isus ie lijednik tijela i du5e. Oslobodenje Zrtava od
Sotonine tiranije mora se vr5iti u sve dane tjedna
- dok je dan,
to jest dok traje vrijeme milosti. Fizidko i duhovn<l ozdravljenie
koje je Isus vrSio u subotu i u ostale dane bilo je BoZje djelo, dje-
lo spasavanja, dio njegove mesijanske misije.
eudno je da neki teolozi to ne mogu razumjeti. Isusova
ozdravljenja izvr5ena u subotu ubrajaju u obiini rad i time iele
dokazati da je Isus ukinuo subotu. U prilog svoje tvrdnje dak se
usuduju citirati Isusove rijedi: ,Otac moj do sad radi, i zato i ja
radim,u kojima Zele dokazati da Isus nije mario za subotu kao
praznik, ve6 da ju je kriio.'z
Odev i Kristov stalni rad otkako je prvi iovjek pao u grijeh jc
traZenje i spasavanje izgubljenih i oslobodenje onih koje Sotona
drZi u ropstvu.
Sigurno je da je za sve one koje je Isus u subotu izlijedio ili os-
lobodio od grijeha i vlasti demona, subota bila dan osobite rado-
sti i miline, dan koji ih je uvijek podsjedao na Krista kao velikog
Lijednika i Osloboditelja.
Subota nas i danas podsje6a na Krista kao na velikog i divnog
Stvoritelja i kao na mo6nog i punog ljubavi Otkupitelja i Oslobo-
ditelja.
Isus i dan odmora
Za vrijeme cijelog svog Zivota na zemlji, Isus je po5tivao BoZji
dan odmora subotu. Zapravo, on je taj dan uspostavio joS u ra-
ju, zato se on- naziva (Marko 2, 28) On 1e
"Gospodarem subote<.
uspostavio subotu ,dovjeka radi". (Marko 2, 27) Kao Sin BoZ.ii,
-+5
Isus nam je pokazao primjer pravog svetkovanja subote. Subo-
tom je prisustvovao bogosluienju, propovijedao i tinio dobro.
Isus je ne samo svetkovao subotu dok je bio na zemlji vei se
starao da je njegovi uienici svetkuju i kad on bude oti5ao na ne-
bo. O tome imamo jedan zanimljiv izvje5taj u Evandelju. Nagov-
je5tavajuii svojim u6enicima propast Jeruzalema, detrdeset godi-
na prije nego Sto se taj dogadaj zbio, Isus je rekao:
"Nego se
molite Bogu da ne bude bijeg va5 u zimu ni u subotu.<, (Matej
24,20) Zaito su se u6enici morali moliti Bogu da dan u kome bu-
du primorani napustiti Jeruzalem ne bude subota? Da Isus nije
mario za subotu, on ne bi govorio na ovaj naein. Razlog za5to su
se oni morali moliti da njihovo bjeZanje ne padne u subotu bio
je: l) da se ne bi iz straha da 6e prestupiti zakon dali uhvatiti u
zamku i da ne bi stradali u razorenju grada i 2) da ne bi bje-
Zanjem u taj dan i nehotice izgubili mir subotnog dana i druge
subotne blagoslove. Molitva udenika je bila usli5ena. Euzebije
izvje5tava da se cijela jeruzalemska ckrva, dobivSi boZansko ot-
krivenje, sklonila u pravi trenutak iz Jeruzalema i nastanila u
malenom gradi6u i onu stranu Jordana, zvanom Pela. To napu5-
tanje Jeruzalema zbilo se jednog obidnog dana u tjednu.
Isus reformator subote
- suraduju s BoZjim neprijateljem iako toga moZda nisu ni svjesni.
U Kristovo'vrijeme subota je bila toliko izopadena da vise nije
odsjajavala ljubav nebeskog Oca. Na dva nadina je Sotona po-
ku5ao odvojiti Izraelce od Boga: prije babilonskog ropstva naveo
ih je te su zanemarili subotu, zbog dega ih je stigla kazna babi-
lonsko ropstvo; a poslije babilonskog ropstva udinio je da-su svo-
jim mnogobrojnim ogranitenjima i zabranama izopadili smisao i
cilj pravog svetkovanja subote, tako da je subota postala ljudima
teret a ne izvor duhovne radosti i blagoslova. Izraelci su se drZali
jedne tradicije po kojoj im nije bilo dopuSteno u subotu pruZiti
pomoi bolesnicima. Nije im bilo dopuSteno da subotom naloie
vatru ili zapale svije6u. Osim toga drZali su i razne obidaje, koji
su desto bili u suprotnosti s BoZjim zapovijedima. KnjiZevnici i
farizeji udinili su od svetkovanja subote nesno5liivo breme.
Ka{ je otpodeo svoj rad kao uditelj, Isus nije propustio nijed-
nu priliku a da ne poku5a ispraviti laZno shva6anje koje su Izra-
46
elci imali o na6inu svetkovanja subote. Iskoristio je svaku priliku
da oslobodi subotu njenog bremena, to jest od ljudskih ogranide-
nja koja su je dinila teretom. Iako su ga farizeji i knjiZevnici bez
predaha gonili, on nije htio da se prilagodi njihovim zahtjevima,
ve6 je i5ao pravo svojim putem, svetkuju6i subotu po BoZjem za-
konu.
Krist je bio iivi predstavnik zakona. On nije nikada prestupio
nijednu svetu zapovijed BoZjeg zakona. Gledajuii na one koji su
traZili priliku da bi ga optuZili kao prijestupnika, on je odgovo-
rio: ,Koji me od vas moZe koriti za grijeh (to jest za prijestup za-
kona)?" (Ivan 8,46)
Krist je uspostavio subotu joi u raju, i kao utjelovljeni Sin
BoZji on ju je svetkovao dok je bio u tijelu na Zemlji. On je nai
u posluinosti Boijem zakonu.
Subota je spomenik koji nas podsje6a na Krista kao velikog i
divnog Stvoritelja i mo6nog i punog ljubavi Otkupitelja. Sjeiati
se Krista kao Stvoritelja znadi priznati da njemu dugujemo svoje
postojanje, da je on naS Gospodar i da samo njemu pripada dast
i slava kao Stvoritelju; sjeiati se njega kao Otkupitelja i Oslobo-
ditelja znadi sje6ati se njegovih intervencija u povijesti spasenja
(5. Mojsijeva 5, 15; Matej 1,21.), kao i u na5em osobnom Zivotu ,_
oslobodenja od Sotoninog ropstva i drugih nevolja.
Svi koji ruSe spomenil< na Boga kao Stvoritelja i Otkupitelja
Krist i Zakon
Neki tvrde da je Krist ukinuo zakon, da je pogazio subotu i da
je odobrio udenicima da dine isto. Da li je to istina? Sta kaZe sam
Isus o svom odnosu prema BoZjem Zakonu?
Isus nije ukinuo zakon nego se sam ponizno podvrgao zahtje-
vima zakona koji je nekada sam proglasio na gori Srnaju. On je
jednom prilikom kazao fanzejima:
"Ne mislite da sam do5ao da
pokvarim zakon i proroke, nijesam do5ao da pokvarim nego da
ispunim. Jer vam zaista kaiem: ,Dokle nebo i zemlja stoje neie
nestati ni najmanjega slovca ili jedne title iz zakona dok se sve
ne izvrii.n (Matej 5, 17.18) Ovim rijeiima Isus istite da je BoZji
zakon ujeian i nepromjenljiv.
47
 Izraz rzakon( u ovom tekstu odnosi se na deset BoZjih zapovi-
jedi, a ne na pet knjiga Mojsijevih (Toru) ili na obredni zakon.
ba Isus mish 6aS na moralni zakon ili na deset zapovijedi, vidi se
iz slijede6ih stihova iste glave gdje izridito nabraja neke zapovije-
di tog zakona, kao na primjer: ,Ne ubij!u (stih 21). 'Ne dini pre-
ljubal" (stih 27). Krist je mislio na moralni zakon deset zapovije-
ai Ua je kazao: ,Lak5e je pak nebu i zemlji proii negoli jednoj
titli iz zakona propasti.u (Luka 16, 17)
Isus nije doSao da promijeni ili ukine zakon BoZji ili ma koji
njegov dio. On je do5ao da uzgidne zakon Boijii da ga proslavi.
Oh je ispunio prorodanstvo proroka Izaije koje se odnosi na nje-
ga i koje kaLe da 6e On udiniti zakon ,velikim i slavnimu. (Izaiia
42, 21)Isu"je bio Zivi predstavnik zakona. Jednom prilikom je iz-
iavio: ,Ja odrZah zapoviiedi Oca svojegai ostaiem u ljubavi nie-
govoj.o (Ivan 15, 10) Kad bi bio prestupio zakon samo u jedno.i
todki, onda On ne bi mogao re6i farizejima: ,Tko 6e me od vas
prekoriti za grijeh?u (Ivan 8,46)
>Sotona tvrdi da je milost ukinula pravdu i da je Kristova
smrt imala za posljedicu ukidanje Odevog zakona. Ali ako bi se
zakon mogao promijeniti ili ukinut, onda ne bi bila potrebna
Kristova smrf. Ukinuti zakon znadilo bi ovjekovjediti prijestup i
staviti dovjeka pod Sotoninu vlast. Isus je bio razapet na kriZu
baS zato Sto je zakon nepromjenljiv i 5to se dovjek ne moZe druk-
6ije spasti nego drZanjem njegovih nadela. Sotona poku5ava do-
kazati da je zakon ukinut. Da zakon koji je Bog proglasio na Si-
naju ima nedostataka, da se on mora u nekim svojim dijelovima
izmijeniti * eto to je Sto Sotona i danas tvrdi... Nije potrebno da
napada cijeli zakon: ako uspije navesti ljude da prezru jednu za-
poviled BoZjeg zakona, njegov je cilj postignut. 'Jer koji god sav
zakon odrZi, a sagrijeii u jednom, kriv ie za sve'..<3
Krist je nai primjer. On je bio poslu5an svim Boijim zapovije-
dima. BoZja je volja da i mi drZimo njegov zakon. Kr56anin koii
se Kristu potpuno predao, primit 6e od njega silu koja 6e gl
osposobiti da drZi sve BoZje zapovijedi. >Ako ostanemo u Kristu,
ako BoZja ljubav ostane u nama, tada 6e i naii osje6aji, naie mis-
Ii, na5 nadin djelovanja biti u skladu s BoZjom voljom koja je jas-
no izraLena u BoZjem zakonu.r.
t'
Dr. Samuele Baahioahi, Divine Rest for human Restlessness, p. 145.
To ie miSlienie dr Lazara Milina, Starozavetni i novozavetni momlni akon, str' 28'
' r.. 6. whii., isusov iivot, str. 289, Beograd 1963.
.18
8. POGLAVLIE
ISUS I SUBOTA
- DRUGI DIO
Evandelisti nas izvjeitvaju o sedam epizoda ozdravljenja koja
je Isus udinio u subotu. VaZno je da skrenemo paZnju na otkupi'
teljsko znadenje ovih Kristovih dina.
Prva dva ozdravljenja je udinio u Kafarnaumu. Prvo ozdravlje-
nje jeizvriio u zbornici za vrijeme subotnog bogosluija. Izlijedio
dovjeka opsjednutog od nedistog duha. To je bilo duhovno
ie
ozdravljenje. (Luka 4, 31* 37; Marko 1, 21- 28)
Drugo ozdravljenje je izvrSio u Petrovoj kuii nakon b<lgoslu-
Lja. Izlijeiio je Petrovu punicu od groznice. To je bilo fizidko
ozdravljenje. Rezultat ovog ozdravljenja bila je radost cijele obi-
telji i spremnost za sluZbu. ,Zena je odmah ustala te ih je podela
posluZivati.n (Luka 4, 35. 39.) Oba ova ozdravljenja je Isus izvrSio
nakon svoje propovijedi u Nazaretu u kojoj je najavio svoj mesi-
janski program godinu milosti Gospodnje, koja ie donijeti os-
-
lobodenje zarobljenicima (duhovno ozdravljenje) i slobodu pot-
ladenima (fizitko ozdravljenje). Kristova subotna ozdravljenja
moramo shvatiti kao dio niegove otkupiteliske misije, otkupitelj'
ski posao kojije on obavljao svaki dan pa i u subotu. ,Dokje dan
meni treba diniti djela onoga koji me posla. Dolazi no6 kad nitko
ne moZe raditi." (Ivan 9, 4) Sto je Odevo djelo? Isus to izridito
kaZe: ,Ovo je BoZje djelo je
- da vjerujete u onoga koga On pos-
lalo.,< (Ivan 6,29)To znadi da je u podetku, Sestog dana, Bog dov-
r5io svoje stvaraladko djelo, ali zbog dovjekovog pada u grijeh,
Bog je ,do sada. angaLiran t otkupiteliskom djelu. To je Odevo
stalno djelo, a to je i Kristovo stalno djelo. Na to djelo otkuplje'
njaili spasenja misli Isus kad kaZe: ,Otac moj do sada radi, zato
i ja radim." Ivan 5, 17. Isus je time odbacio optuZbu farizeja, koji
su ga okrivljavali da krii subotu.
49
 Oni nisu razumjeli, kao Sto i danas mnogi teolozi ne iele ra-
zumjeti, da su Isusova ozdravljenja, duhovna i fizidka, udinjena
subotom i u drugim danima bila dio njegovog otkupiteljskog
programa, a ne obiian posao, kojim toujek privreduje sredstva
za svoj iivot.
Promatrajmo zai;as treiu epizodu Isusovog ozdravljenja
izvr5enog jedne subote u sinagogi. Isus je ovoga puta ozdravio
Zenu koja je osamnaest godina bila zgriena. Evandelist Luka nas
o tome izvje5tava vrlo realistidno: ,Kad je Isus opazi, pozva je k
sebi te joj rede: 'Zeno, oslobodena si od svoje bolesti'. Tada na
nju stavi ruke, a ona se odmah uspravi te pode slaviti Boga. Nad-
stojnik sinagoge, srdit Sto je Isus bija5e izlijedio subotom, re6e
narodu: 'Ima Sest dana za rad! U te dane dolazite i lijedite se! A
ne u subotu!' 'Licemjeri, odvrati mu Gospod. Ne drije5i li svaki
od vas u subotu svoga vola ili magarca od jasala da ga odvede i
napoji? A ovu Abrahamovu kierku, koju Sotona drii svezanu ve6
osamnaest godina, nije li trebalo osloboditi od ovih lanaca u su-
botu?!' Kako on to re6e, zasrami6e se svi njegovi protivnici, a sav
se narod radovao svim dudesima koja je Isus dinio.u (Luka 13,
12- 17)
Fizidka i duhovna sloboda koju je Isus donio ovoj bolesnoj
Zeni u subotu predstavlja znak ispunjenja objavljene milosne go-
dine, koja je poiela s Kristovim javnim radom (Luka 4, 18-21).
Kako je bilo primljeno ovo ozdravljenje? Luka izvje5tava da su se
svi Kristovi protivnici zasramili; sav se narod radovao, a iena je
slavila Boga (Luka 13, 17. 13). Bez sumnje, zaietu koja je ozdra-.
vila i za sav narod ova Kristova sluiba u subotu postala je uspo-
mena na ozdravljenje njihovih tijela i njihovih du5a, na oslobode-
nje i izlazak iz Sotoninog ropstva u slobodu koju Spasitelj
pruza.r
Krist je ovom prilikom odlu6no ustao protiv krivog shva6anja
farizeja u pogledu svetkovanja subote s ciljem da subotu oslobo-
di od iidovskog ogranidavanja i da joj vrati prvobitno znadenje i
svrhu. Treba naglasidi da u ovom sludaju, kao i u svim drugim
primjerima subotnih ozdravljenja, Krist ne dovodi u pitanje oba-
veznost svetkovanja subote, ved se zalaZe za njenu pravu vrijed-
nost, koja je velikim dijelom bila pomraiena nagomilanim tradi-
cijama i bezbrojnim propisima.
50
Ozdravljenje uzetoga i slijepog
dugogodi5njeg paraliziranog i
Dva ozdravljenja
- ozdravljenje takoder
ozdravljenje slijepog od rodenja svjedode o odnosu iz-
-
medu subote i Kristovog djela spasenja (Ivan 5, 1- 18;9, 1-41).
Ove dvije epizode imaju slidnosti, te ih moZemo zajedno razmo-
triti.
Oba izlijedena bolesnika bili su kronidni bolesnici: jedan je
bio paraliziran 38 godina, a drugi slijep od rodenja. (Ivan 5,5;9,
2). Po propisu rabina, kronidnim bolesnicima se nije smjela u su-
botu pruZiti lijednidka pomo6.
Obojici ozdravljenika je Isus naredio da ne5to urade. Parali-
ziranom je rekao: "Ustani, uzmi leZaj svoj i hodi!., a slijepome:
"Idi, umij se u ribnjaku Siloe.u (Ivan 5, 8;9,7)l Oba ova dina su
rabini po svom zakonu smatrali prekr5ajem subote, te su optu-
Zili Isusa zbog toga Sto je to udinio u subotu. (Ivan 5,16) "A bila
je subota kad je Isus napravio blato i otvorio mu odi. I farizeji ga
ponovo upitaju kako je progledao. On im odgovori: 'Stavio mi
blato na odi, ja sam se umio i vidim! Nato neki farizeji reko5e:
'Ovaj dovjek ne dolazi od Boga, jer ne svetkuje subote.< (Ivan 9,
14- 16.) Krist je odbacio ove optuZbe istaknuv5i da je njegovo
djelo ozdravljenja u skladu sa subotom, a ne u suprotnosti s njo-
me. Krist se opravdava rijedima: "Otac moj dosad radi, i ja ra-
dimu Ivan 5, 17. ,Ako, dakle,dovjek prima obrezanje u subotu da
se ne prekr5i zakon Mojsijev, zaito se ljutite na mene Sto sam u
subotu ozdravio svega dovjeka?" (Iuan 7, 23) "Meni valja raditi
djela onoga koji me posla dok je dan: do6i 6e no6, kad nitko ne
moZe raditi." (Ivan 9,4)
Stalno Odevo djelo, kao i stalno Sinovljevo djelo, jeste djelo
spasavanja (Ivan 6,29; 10, 37. 38; 14,11; 15,24;4,34.)Stbotaje bila
za Krista dan u kome je radio na ozdravljenju cijeloga dovjeka,
na njegovom fizidkom i duhovnom ozdravljenju ili spasenju. Da
je Isus mislio na duhovne potrebe ozdravljenika, na njihovo spa-
senje, zakljudujemo iz dinjenice sto ih je istoga dana potraZio i
na5av5i ih govorio je njihovoj du5i. Biviem uzetome je rekao:
"Eto si zdrav,viSe ne grije5i, da ti ne bude gore!,, Ivan 5, 14. A bi-
v5em slijepome je rekao: ,Vjeruje5 li u Sina Covjedjeg?" On od-
govori: 'Tko je, dakle, Gospodine, da vjerujem u njega?' On odgo-
vori: 'Ve6 si ga vidio' rede mu Isus. 'To je onaj koji s tobom
-
51
govori.'Vjerujem Gospodine'- odgovori i pade pred njim niti-
ce.n Ivan 9,35. 38.
Kristovi protivnici nisu mogli uoditi u Kristovom radu koji jc
subotom obavljao, u djelu ozdravljenja cijelog dovjeka otkupi-
teljsku prirodu toga djela, zbog kojega je Krist i doiao - na ovaj
svijet. Oni su sudili po vanjitini: vidjeli su iscijeljenoga gdje nosi
svoj leZaj, i to je za njih bilo vaZnije negoli bolesnikovo ozdravlje-
nje i njegovo ponovno integriranje u druStvenu zajednicu koie le
ovaj predmet simbolizirao.2
Pravoslavhi teolog L. M. u svojoj broSuri Starozavetni i novo-
zavetni moralni zakon (Izdanje Pravoslavlja), u kojoj nastoji do-
kazati da je Isus ukinuo subotu, potpuno se stavlja na stranu
onih koji vide u primjeru iscjeljenja uzetoga i u Isusovoj naredbi
uzetome da ponese svoj leZaj dokaz da Isus nije mario za subotu
i da ju je dokinuo.
Kao nekada farizeji, i on se mnogo zadrlava na vanj5tini, na
sporednome. Navodi noSenje leZaja kao dokaz da je Isus ukinu<-r
subotu, a ne kao simbol druitvene reintegracije koju je taj pred-
met predstavljao. On pi5e:
,Sta je Spasitelj hteo da nam pokaZe zapove56u datom boles-
rriku da ozdraviv5i nosi svoj odar na kome je dotle leZao? Odig-
lcdno zato, da bi i bolesniku i Jevrejima i svima generacijama
koje budu iitale opis toga dogadaj a,pokazao da je On, Sin BoZji,
pravi Bog koji ima vlast i nad subotom i svim propisima koji se
tidu subote, te prema tome ima vlast u svome novom carstvu, no-
vorn zavetu, kad subota i svi starozavetni praznici budu dotraja-
li, izjednadi je sa ostalim danima, i reii da se toga dana moZe i
teret nositi, kao i sredom i svakim drugim sedmidnim danom.(3
Isus je ozdravio paraliziranoga koji je bio dugogodi5nji kroni-
dan bolesnik. Farizeji su taj Isusov din smatrali povredom svojih
propisa o svetkovanju subote. ,Zidovi staviSe pred sud Isusa
zbog toga Sto je to udinio u subotu.o (Ivan 5, 16) Isus se opravda-
va riieiinta: "Otac moj dosad radi, zato i ja radim." Ivan 5, 18.
Spomenuli smo rani_ie da je Otev stalni posao, nakon tovjekova
pada, otkupljenje ili spasavanje ljudskog roda. To je bio i Isusov
posao, koji je on vriio svakog dana (Ivan 9, 4). Farizeji nisu u Isu-
sovom ozdravljenju cijelog dovjeka u subotu vidjeli otkupiteljski
karakter toga rada, vec obitan posao koji su smatrali kr5enjem
subote. Isto tako i mnogi dana5nji teolozi gledaju na Isusova
52
ozdravljenja izvrSena u subotu kao na obidan posao, a ne kao na
tl.jelo spasavanja cijelog dovjeka, Sto je u skladu sa svrhom su-
Irote.
Spomenuti teolog komentirajuii Isusove rijedi: "Otac moj do-
sad 6ini, pa i ja dinimn (Ivan 5, 17), kaie: ,Poraznija red za subo-
tu nije se mogla prona6i!" On vidi u Isusovim rijedima osudu su-
bote, a ne obranu kojom je Zelio Hebrejima pokazati da je nje-
gov posao identidan s Odevim
- a to je spasavanje cijeloga iovje-
ka, a taj je posao u skladu s namjenom subote.
Trganje klasja u subotu
Promatrajmo epizodu trganja klasja u subotu, koja se dest<r
navodi kao dokaz, daje Isus ukinuo subotu. ,Jedne subote prola-
zio je Isus kroz usjeve. Njegovi udenici podnu putem trgati klas-
f e. Tada mu reknu farizeji:
'Pazil Zai;to u subotu dine Sto nije do-
pu5teno?'On im odgovori: 'Zar niste nigda ditali Sto'udini David
kad bi u nevolji i skupa sa svojim pratiocima ogladnje? Kako ude
r"r kuiu Bo?ju za vrijeme velikog sve6enika Abijatara te kako jedc
postavljcnc kruhove, koje je dopuSteno jesti jedino'sve6enicima,
i kako ih dade svojim pratiocima.' Tada im nastavi: 'Subota je
nadinjena radi dovjeka, a ne dovjek radi subote. Stoga je Sin eov-
jediji gospodar i od subote." Marko 2,23-28; (vidi takoder: Ma-
tej 12, 1-8; Luka 6, 1-5)
Isus i utenici prolazili su putem koji je vodio preko polja. Uie-
nici su bili gladni i poteli su putem trgati klasje i jesti. Farize.ii
koii str se toga tasa naili takoder u polju i vidjeli ito uienici ra-
dc, sntatrali su taj tin otvorenim krienjem subote, te su Isusu
predbacili: "Pazi! Zaito tvoji utenici u subotu iine ito nije do-
puiteno?"
Da bi obranio uienike od optuZbe da krie subotu, Isus navodi'
dva primjera.
Pn i ie primjer Davidovo postupanje s posvetenim kruhont
koji su smjeli jesti jedino sveienici (1. Samuelova 21, 1- 7). Da-
vid traZi od sve6enika Abimeleha kruh za svoje ogladnjele pratio-
ce. Budu6i da ovaj nije imao pri ruci obidan kruh ve6 samo sveti
kruh, koji se podetkom subote uklanjao ispred Gospoda da bi sc
53
istog dasa zamijenio svjeZim, dao im je da jedu ovaj sveti kruh,
koji su smjeli jesti samo svedenici.
Isus smatra da Davidovo postupanje i postupanje njegovih
pratioca sa svetim kruhom nije bio grijeh, jer su oni time utaZili
glad. Isto tako ne moZe biti grijeh udenicima Sto su za vrijeme
svetog vremena trgali klasje da bi zadovoljili svoju potrebu. "Na-
delo koje Isus u ovom sludaju zastupa nije, kao Sto neki pogre-
Sno misle, da ljudi od vlasti, kao Sto su bili David i Krist ,nadila-
ze zakon. zbog specijalnog poloZaja koji zauzimaju. Zar Bo?ji
zakon veZe samo obidne ljude? Takvo shva6anje udinilo bi Boga
krivim da u svome upravljanju primjenjuje dva mjerila: jedno za
obi6ne ljude i drugo za privilegirane. Medutim, mi znamo da Bog
ne gleda tko je tko. Jedan zakonvaLi za sve.(
Opravdanje koje Isus daje u vezi s Davidovim postupanjem u
odnosu na sveti kruh nije isticanje Davidovog poloZaja, kao bu-
du6eg kralja, ve6 dinjenica da su se David i njegovi vojnici na5li u
nevolji i bili ogladnj eli (Marko 2, 25). Drugim rijedima, Ijudska
velika nevolja ili potreba istide se ovdje kao ne5to Sto jeiznadza-
kona. Obi6an gradanin nije kaZnjen ako prekoradi brzinu u vo-
Znji prilikom transportiranja teSkog bolesnika u bolnicu. NuZda
""1'rY3':il5?3rn prilikom istakao nadelo: >Subota je nadinjena
radi dovjeka, a ne dovjek radi subote.u Marko 2,27.Timeje Isus
naglasio da pravo svetkovanje subote ne ogranidava dovjekovo
blagostanje, fizidko i duhovno, vei to blagostanje omogu6uje i
garantira. Subota je i nadinjena zato da osigura dovjekovo blago-
stanje, fizidko i duhovno, to jest ozdravljenje cijelog dovjeka ili
spasenje.
Osim Davidovog postupanja sa svetim kruhovima, Isus je na-
veo joS jedan primjer da bi opravdao svoje udenike: ,Ili, zar ni-
ste ditali u Zakonu da subotnim danima sveienici u hramu kr5e
subotu, pa su ipak bez krivnje? A ja vam kaZem da je ovdje onaj
koji je ve6i od hrama! Da ste shvatili 5to znade rijedi: 'Vi5e volim
milosrde nego Zrtur, ne biste osudili ovih neduinih. Sin je eovje-
diji uistinu Gospodar subote.< Matej 12, 5-8. Ovdje Isus iznosi
primjer iz 4. Knjige Mojsijeve 28, 9.10. >A u subotu (prinesi) dva
janjeta od godine zdrava, i dvije desetine bijeloga br5ana smije-
Sana s uljem za dar s naljevom njegovim. To je subotna Lrtva pa-
ljenica svake subote, osim svagdaSnje Zrtve paljenice i naljeva
niezina.u
54
Za5to su sve6enici bili bez krivnje, ako su u subotu obavljali
mno5tvo poslova? Za5to su bili bez krivnje kada su subotom vrS-
ili obrezanje (Ivan 7,22.23) i prinosili duplo vi5e Lrtava?
I prinoienje Zrtava i obrezanje imaloie otkupiteljsko znatenje
odnosilo se na doujekovo spasenje. Zato obavljanje ovih dina
-
nije bilo u suprotnosti sa svrhom subote.
Krist nalazi u ovom otkupiteljskom radu koji su sve6enici ob-
avljali neosporan temelj za opravdanje svoga subotnog posla i
posla svojih udenika. On s pravom smatra svoj posao kao >ne5to
ve6e od hrama.u (Matej 12, 6). Drugim rijedima, otkupljenje ili
opio5tenje grijeha koje se nudilo pokajnicima tipolo5ki (u slici)
putem hrama i sluZbe starozavjetnih sve6enika, sada se pruZa
itrarno ili realistidno putem Kristove sluZbe i sluZbe njegovih
udenika, kako u obidne dane, tako jo5 vi5e u subotu.s Isus ovdje
ponovo istide vezu izmedu svoje spasonosne sluZbe i subote.
Sve Sto je Isus dinio u subotu imalo je otkupiteljskiili oslobo'
diteljski karakter - sluiilo je dovjekovu fizidkom i duhovnom
ozdravljenju, njegovu sada5njem i vjednom spasenju. Zato se ta
djela ne mogu smatrati kr5enjem subote, kako su ih farizeji sma-
trali i kako ih smatraju neki danaSnji teolozi, katolidki i pravos-
lavni.
Da li je Krist upotrijebio primjer Davida i sve6enika da bi
opravdao postupak svojih udenika tvrdeii da je njegov autoritet
iznad zakona u smislu da ne mora voditi raiuna o tom zakonu,
ili je Zelio time pokazati da su postupci Davida, sve6enika, pa i
njegovih udenika u skladu sa zakonom?
Odito je da je Isus Zelio dokazati farizejima da su navedeni
postupci Davida i njegovih pratilaca, kao i sveienika koji subo-
tom obavljaju mnoge poslove u hramu, isto tako kao i njegovi i
njegovih u6enika u skladu sa zakonom o svetkovanju subote, a
ne kr5enje subote. Ovo proizlazi i iz Isusovog pitanja: ,Ili, zar ni-
ste ditali u Zakonu da subotnim danom sve6enici u hramu krde
subotu, pa su ipak bez krivnje?u Obratite paZnju kako Isus oPrav-
dava udenike pozivajuii se na Zakon, a ne tvrdi da je Zakon uki-
nut ili da ga on ukida.
Sto je Iius Leliokazati kada je ustvrdio: "Sin je Covjedji uisti
nu Gospodar subote?" Matej 12,8.
Isus je ovim rijedima Zelio ista6i da je On jedini mjerodavni
tumaiZakona, jer ga je On i objavio na Sinaju. Svaki zakon izis-
55
kuje tumadenje. Sludaj sve6enika koji je Isus naveo je tome ozdravljenja u tom danu, to su bila BoZja djela, djela u skladu s
primjer. Obredni zakon je traLio od sve6enika da rade u subotu, otkupiteljskim progranTom niegove misiie. On se takoder trudio
da prinose Lrtve (4. Mojsijeva 28,9.) tirne su kr5ili drugi zakon
- da oslobodi subotu od farizeiskih ogranitenja i da je utini da-
zakon o subotnom podinku (2. Mojsijeva 20,8- ru). SIa to znaii? nom duhovne slobode i radosti.
To znadi da se slovo zakona ne moZe na sve sludajeve jednako
primijeniti, ve6 se u posebnim sludajevima mora nadiniti razlika;
a da bi se to udinilo mora se zakon tumaditi. Vrhovni sud ili sud
za zaltitu ustava je nadleZan za konadno tumadenje cilja zakona
pojedine zemlje. Isus je ustvrdio da on ima tu vlast u odnosu na
subotu kad je sebe nazvao nGospodarem suboteu (Marko 2, 28;
Matej 12,8.). Isus nije prisvajao vlast da ukine ili zamijeni subot-
nu zapovijed vei da otkrije njenu pravu boZansku namjeru.6
Isus je kao tumad pravog znadenja subote iznio ovdje petzna-
dajnih dokaza da bi opravdao postupak svojih udenika.
Prvo, naveo je postupak Davida i njegovih pratilaca da bi po-
kazao da zakon dopuita iznimke (Matej 12,3; Marko 2,25).
Drugo, naveo je primjer sve6enika da bi dokazao da je djelo
otkupljenja, djelo zadovoljavanja duhovnih potreba, u skladu sa
zapovijedi o suboti (Matej 12,5.).
Trece, Krist s pravom prisvaja sebi i udenicima ista prava ko-
fa su imali svecenici, jer je on pravi, antitipski sve6enik, koga su
Hram i sve6enstvo predstavljali.
Cetvrto, citiraju6i izjavu proroka Miheja: ,ViSe volim mi-
losrde nego Zrtveo (Matej 12, 7), Isus obja5njava da ukazivanje
pomoci nevoljnima ima prioritet nad ispunjavanjem ritualnih
propisa. Napokon peto, Isus istide da je on gospodar subote i'da
ie subota nadinjena radi dovjeka, dime, kao vrhovni Tumad zako-
na, podvladi osnovni princip: da je subota uspostavljena da osig-
ura dovjekovo sada5nje i vjedno blagostanje, ozdravljenje cijelog
dovjeka, dovjekovo spasenje.
Evandelja izvjeStavaju o mnogodemu Sto je Isus rekao i udi-
r-rio. Za5to to ona dine? Odgovor je odit: zato jer ono Sto je Isus
rekao ili udinio je normativno za krS6anina. Prema tome, ono Sto
ie on rekao veZe one koii ka2u da su njegovi sljedbenici. I ono Sto
ie on uradio je normativno. On je naS uzor u vjerovanju i Zivotu. I Dr Samuele Bacchiocchi, Divine Rest for Human Restlessnes, p. 153.
r Dr Samuele Bacchiocchi, Ibid. 154- 156.
U svjetlosti ovoga, to Sto je Isus rekao i udinio u vezi sa subo- I L. Milin, Starozavetni i novozavetni moralni zakon, str. 26-28.
tom ima veliko znadenje. On nije izgovorio ni jednu rijet iz kojc' 's Dr Samuele Bacchiocchi, Ibid. p. 157.
rbid. 159.
bi se moglo zakljutiti da je ukinuo subotu. Iako je izvriio iudesa 6 Dr Samuele Bacchiocchi, Ibid. 160.

56 l/
 I
9. POGLAVIJE
KRISTOVA JAVIJANJA POSLIJE USKRSNUCA
I PORIJEKLO SVETKOVANJA NEDJEIJE
_- U Novom zavjetu nemamo ni jednog izvjeitaja o tome da je
Krist ukinuo sedmi dan odmora - subotu, i da je zapovjedio ki5-
6anima da svetkuju prvi dan tjedna-nedjelju. prvi din tjedna
spominje se u Novome zavjetu osam puta, ali nijedanput se tom
d_anu ne pripisuje kakva svetost, niti se istide kio ,rrio*"rru .r.
Kristovo uskrsnu6e.
Cetiri evandelista spominju prvi dan sedmice Sest puta: Matej
28,I; Marko 16,2.9; Luka 24,1; Ivan 20,1.19; Sto se dogodilo toga
dana?
U zoru prvog dana tjednaje Isus uskrsnuo iz groba. >po subo-
ti, u svanuie prvog dana sedmice, dodoie Marija iz Magdale i
drugatr4arija_da pregledaju grob. A andeo rede Zinama: ,Ne boj-
te se! Znam da traLite razapetog Isusa. On nije ovdje! Uskrsnu-o
je kako je rekao'lu Iz evandelja saznajemo da je Marija Magdale-
na srela Isusa prije nego Sto se pokazao Ocu ( Ivan 2b,l7). (asni-
je, po svoj prilici istog dana, Isus se pokazao petru (,1. Koriniani-
ma 15,5). Predvede istog dana javio se dvojici udenika koji su se
vra6ali iz Jeruzalema u svoje selo Emaus (Luka 2+,13- iI). lste
vederi javio se udenicima sakupljenim u Gornjoj sobi u Jeruzale-
mu. Izvje5taj o tome glasi: ,Dok su oni jo5 o tome govorili, sam
Isus stade medu njih i rede:'Mir vam!'Oni, zbunjeni i puni stra-
ha-, povjerova5e da gledaju duha. A on im rede: 'Zaito ste zbunje-
ni? Cemu se takve sumnje radaju u va5im srcima? pogledajte
moje ruke i moje noge: ja sam, ja glavom! Opipajte me i ustano-
vite! Duh nema mesa ni kostiju kao Sto vidite da ih ja imam.,
Kad-to rede, pokaza im ruke i noge. Kako oni od radosii jo5 nisu
mogli vjerovati i kako su se samo dudili, upita ih:,Imateii ovdje
58
lLo zajelo?' PruZiSe mu komad pedene ribe. On je uze i pojede
lrred njima." (Luka 24,36- 45)
Ovaj sastanak u Gornjoj sobi u Jeruzalemu bio je u nedjelju
rrvede poslije zalaska sunca. Sastanak nije bio sazvan radi slavlje-
nia dana uskrsnu6a, jer udenici jo5 nisu vjerovali da je Kri-st
rrskrsnuo, ve6 su se sakupili iza zakljutanih vrata "zbog straha
rd Zidovao (Ivan 20,19). Isus im se javio da bi ih osobno osujedo'
t:io da je uskrsnuo, da bi ih poutio da svoju ujeruu njega temelje
na pouzdanoj BoZjoj rijeii i da bi im "otvorio um da razumiiu
Pismo" (Luka 24,44- 48).
Ovoga puta kad se Isus prvi put javio udenicima, Toma nije
bio prisutan . Zato on nije vjerovao da je Krist uskrsnuo. 'Toma,
,.,urrr., blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bje5e ondje s njima
kad dode Isus. Drugi mu udenici rekoie: 'Vidjeli smo Go-spoda!'
Ali im on rede:'Dok ne vidim na rukama njegovim rana od klino-
va, i ne metnem prst svoj u rebra njegova, ne6u vjerovati!'u Ivan
20,24.25. Drugi put Isus se javio udenicima samo zbog Tome'
,Osam dana poslije, uienici Isusovi bjehu opet u ku6i, a i Toma
bje5e s njima. Isus dode kad vrata bjehu zakljudana, pojavi se us-
red njih i rede:'Mir vam!' Zatim rede Tomi:'Pruii prst svoj amo,
i vidi ruke moje, i pruZi ruku svoju i metni je u rebra moja, i ne
budi nevjeran, nego vjerujl'Toma mu odgovori:'Gospod moj i
Bog moj!' Isus mu rede:'Po5to si me vidio, vjerovao si, blago oni-
rna koji ne vide, a ipak vjeruju!'" Ivan20,26-30.
Da li je Isus ovim pojavljivanjem u prvi dan tjedna imao nam-
jeru da posveti taj dan kao dan kr56anskog praznika i uspomenu
na svoje uskrsnu6e kao Sto to tvrde neki teolozi? To se iz spome-
nutih sihova ne moZe zakljuditi. Iz proudavanja svih Sest tekstova
evandelja u kojima se spominje nedjelja kao prvi dan sedmice
zakljudujemo slijede6e:
l. U tim tekstovima nedjelja se naziva jednostavno prvim da-
nom sedmice. Njoj se ne pripisuje nikakva svetost.
2. Krist nije nidim pokazao da kr56ani trebaju svetkovati nedje-
Iju kao ,tpot r"t,, na njegovo uskrsnuie, niti je posvetio taj dan'
Kad im se iavio prvi put,1o nije udinio zato da bi uspostavio ned-
jelju kao piaznili, vet, zato da bi im ,otvorio um da razumiju Pis-
*o du sve treba da se ispuni Sto je za njega pisano u Zakonu
Mojsijevu, u prorocima i Psalmiman (Luka 24,44-46).Kadim se
javio Lsam dina kasnije, ni tada im se nije javio zbog toga da bi
59
 l
posvetio nedjeiju kao praznik, ve6 se javio zbog Tome, da bi mo-
gao s njime razgovarati i da bi i njega uvjerio u svoje uskrsnuie.
Napominjemo da se Isus javio udenicima i treci put, a tom prili-
kom im se nije javio u nedjelju, nego u jedan drugi dan za vrije-
rne dok su Iovili ribu na Tiberijanskom jezeru (Ivan 21,1- 14).
Kristova javljanja poslije uskrsnu6a nisu se de5avala po ne-
kom stalnom redu i uzoru. Gospod Isus javljao se pojedintima i
grupama, i to ne samo prvog dana, u nedlelju, ve6 i u druge dane,
na razliditim mjestima i pod razliditim okolnostima. O dinjenici
Kristovb uskrsnu6a i o njegovim javljanjima poslije uskrsnuia
svjedodi apostol Pavao slijedeie: ,Predao sam vam najprije ono
5to sam i primio: da je Krist, suglasno Pismima, umro za na5e
grijehe, da je pokopan, da je tre6i dan, suglasno Pismima, uskrs-
nuo, da se ukazao Kefi (Petru), potom Dvanaestorici. Zatim se
ukazao bra6i kojih je bilo zajedno vi5e od pet stotina, od kojih
veiina jo5 i sada Live, a neki su vei pomrli. Potorn se ukazao Ja-
kovu, pa onda svim apostolima. A naposljetku ukazao se i meni
ka<r kakovu nedono56etu." (1. Korintanima 15,3- 8)
Prilikom navje56ivanja evandelja kapetanu Korneliju i njego-
vim uku6anima, apclstol Petar naporninje dinjenicu Isusova
uskrsnu6a i njegovo javljanje poslije uskrsnu6a, te s time u vezi
kaZe: ,Bog ga je uskrsnuo treii dan i dopustio mu da se pokaZe.
Ne svemu narodu, vei unaprijed od Boga izbranim sviedocima-l
nama koji smo s njim jeli i s njim pili poslije njegova uskrsnu6a
od mrtvih.o (Djela 10,40.41) Petar je ovdje mislio na sastanak s
Isusom na Tiberijanskom ili Galilejskom jezeru kad im je Isus
pripremio kruh i pedenu ribu i pozvao ih da s njime dorudkuju
(Ivan 21,9- 14).Kad se Isus javio prvi put u Gornjoj sobi, udenici
nisu mogli odmah povjerovati da je on zaista uskrsnuo. Isus im
je tada rekao: ,Za5to ste zbunjeni?... Pogledajte rnoje ruke i moje
noge: ja sam, ja glavom! Opipajte me i ustanovitel Duh nema me-
sa i kostiju kao Sto vidite da ja imam.n Kad to rede, pokaza im
ruke i noge. Kako oni od radosti joS nisu mogli vlerovati i kako
su se samo dudili, upita ih: >Imate li Sto za jelo?o PruZiSe mu ko-
nrad pedene ribe. On je uze i pojede pred njima (Luka 24,38- l3).*
To Sto evandelist Luka i apostol petar spominju da je Isus jeo
i pio s njima prilikom svog pojavljivanja poslije svoga uskrsnuia
bio je nepobitan dokaz da Isus koji im se javio nije bio neki fan-'
tom njihove maSte, vec stvarni, uskrsnuli Isus. Isusova javljanja
60
rrakon uskrsnu6a imala su cilj da ohrabre obeshrabrene uienike
i da ih uvjere u stvarnost njeg'ovog uskrsnuda. Ona nisu nikakvo
svjedodanstvo u prilog tvrdnji da su udenici u to vrijeme slavili
Itristovo uskrsnuie ili da im se Isus javio da bi time osnovao
sc-dmidnu uspomenu na svoje uskrsnu6e. Ova javljanja su se zbi-
vala u razlidite dane, na razliditim mjestima i u razliditim prilika-
nra, a u onim prilikama kad je jeo s udenicima, Isus je uzeo obid-
rru hranu, kruh i ribu, ne zato da bi osnovao nedjeljno euharistid-
no bogosluZje, ve6 da bi dokazao realnost svog tjelesnog uskrs-
nuia.r
Sasvim je proizvoljna tvrdnja da su Kristovi sljedbenici ve6 u
onim prvim danima, mjesecima i godinama posliie Isusova
uskrsnu6a odrZavali svoje molitvene sastanke u nedjelju. I Bibli-
ia i crkvena povijest svjedode suprotno tome. Isto je tako proiz-
voljna tvrdnja da su ti sastanci bili prouzrokovani Kristovim
ruskrsnuiem ili niegovim naredenjem
To Sto su udenici u Gornjoj sobi ri Jeruzalemu dodekali
praznik Pedesetnicu, kojom prilikom su primili <lsobiti dar Sve-
toga Duha, samo je dokaz njihove posluinosti uskrsnulom Spasi-
tclju koji im je uodi svog uza5a56a na nebo dao vaZno obe6anje:
,Evo, ja iu poslati ono Sto je Otac moj obe6ao. A vi ostanite u
gradu dok se ne obudete u silu odozgo.< (Luka 24,49)
Sto su udenici uradili nakon Sto se Isus ispred njihovih odiju
uznio na nebo? ,Tada se vrati5e u Jeruzalem s gore zvane Mas-
linska... eim udoSe u grad, uzidoSe u Gornju sobu gdje su redovi-
to boravili." Djela apostolska 1,12.13. (Prijevod Biblije u izdanju
,Stvarnosti<.) Gornja soba u Jeruzalemu bila je mjesto ,gdje su
oni redovito boravili, gdje su se svaki dan sastajali radi uzajam-
nog utvrdivanja u vjeri, i tu ih je Isus zatekao kad im se javio
poslije uskrsnu6a, a na istom su mjestu bili sakupljeni kada je na
Dan pedesetnice po Kristovu obe6anju si5ao na njih Sveti Duh.
Udenici su sada bili opremljeni za svoju misiju kao svjedoci
BoZje spasavaju6e milosti koja se oditovala u Kristovom bezgre-
Snom Zivotu, u njegovoj smrti za nas i u njegovu slavnom uskrs-
nu6u, koje je garancija i naSeg uskrsnuia ako vjerom prihvatimo
Krista kao svog osobnog Spasitelja i ako se potiinimo vodstvu
njegovog Duha.
Kristova javljanja poslije uskrsnu6a, kao i izlivanje Svetoga
Duha na Dan pedesetnice nemaju nikakve veze s porijeklom ned-
6t
jelje kao kr56anskog praznika. Ni Krist, ni apostoli, a niti apo-
stolska crkva ne poznaju nedjelju kao kr56anski blagdan. Ona 6e
se pojaviti kasnije, i to ne u Jeruzalemu, kolijevci kr5danstva, ve6
u Rimu, sredi5tu antiZidovske propagande i kulta boga Sunca.
' Samuele Bacchiocchi, A Historical Investigation of the Rise of Sunday Obseruance in Early
Christianity, p. 89; The Gregorian University Press, Rome 1977.
62
IO. POGLAVI.JE
TRI NOVOZAVJETNA TEKSTA
I PORUEKLO NEDJEIJE
Kristovo uskrsnu6e zbilo se u prvi dan tjedna. Ovaj dogadaj
spominju sva detiri evandelista (Matej 28,1; Marko 16,2; Luka
24,1; Ivan 20,1).Evandelisti ne nazivaju taj dan ,danom Gospod-
njimu, kako 6e ga kasnije nazvati kr56anski pisci, ve6 prvim da-
nom sedmice; niti pruZaju ikakav nagovje5taj da se u tom danu
odriavalo bogosluZje u 6ast Kristova uskrsnu6a.
Zbogove odite dinjenice, teolozi koji Zele dokazati da se nedje-
lja svetkovala vei u doba apostola navode za to kao dokaz isklju-
6ivo tri novozavjetna teksta: 1. Korin6anima 16,1 -2; Djela
20,7-ll i Otkrivenje l, 10. O demu je rije6 u ovim tekstovima i
moZe li se iz njih zaista zakljuditi da su kr56ani ve6 u doba apo-
stola svetkovali prvi dan tjedna ili nedjelju kao svoj praznik mje-
sto subote koju su svetkovali Krist i njegovi udenici?
Prvi tekst glasi: "Sto se tide skupljanja milostinje za svete, ka-
ko sam odredio crkvama u Galaciji, tako i vi 6inite! Neka svako-
ga prvog dana u sedmici svaki od vas zasebice stavi na stranu
ono Sto mogne u5tedjeti, da se ne sabire kad uspijem do6i. eim
stignem tamo, poslat 6u zajedno s preporukama one koje vi pro-
nadete dostojnima da odnesu va5u ljubav u Jeruzalem.u 1. Korin-
ianima 16,l-3; (prijevod Biblije u izdanju "Stvarnosti") Mjesto
izraza ozasebiceo, Vuk Karadiii upotrebljava izraz okod sebeo, a
H. Menge ,in seinen Hause<< (kod svoje kude).
U prolje6e godine 55. ili 56. poslije Krista apostol Pavao je
preporudio vjernicima Korinta (kao {to je to preporuiio i dru-
gim crkvama), da odvajaju sredsva kao fond za pomo6 siromaS-
nima u Jeruzalemu. Po tom planu svakom vjerniku se preporudi-
lo da kod sebe svakog prvog dana u tjednu odvoji izvjesnu sumu
63
 !
novca, koliko je mogao uStedjeti, i da taj novac duva da bi ga mo-
gao predati Pavlu kada bude do5ao u to mjesto. (2. Korinianima
9,1- s)
U vezi s citiranim tekstom jedan teolog pi5e: "KaZe li ovdje
apostol Pavle da nedjelju treba svetkovati i tada bogosluZje vrS-
iti? Ne, to on ne kaZe direktno. Ali se iz tih rijedi moZe zakljuditi
direktno to, da je po apostolskom naredenju za hri5cane oba-
vezno prvog dana u sedmici, dakle u vaskrsni dan, da ostavljaju
onoliko koliko mogu, za milostinju koju 6e apostol Pavle prikupi-
ti kad dode i podati siroma5nima.l
Ovaj teolog Zeli iz spomenutog teksta dokazati da se nedjelja
svetkovala ve6 u apostolsko doba. Medutim, iz spomenutog tek-
sta ne moie se to zakljuditi. Tekst ne govori da se toga dana ob-
avljalo bogosluZje za vrijeme kojega se sakupljao prilog za siro-
ma5ne vei naprotiv nagla5ava da svatko ,zasebice", ,kod sebeu,
,kod svoje ku6eo odvaja dar za siromaine i da ga iuva dok Pa-
vao ne dode da ga prikupi. Da su se kr56ani apostolskog vremena
sakupljali prvog dana sedmice, tj. u nedjelju, na bogosluLje,Pa-
vao ne bi trebao preporuditi da svatko kod sebe, u svojoj kuii
ostavlja na stranu svoj dar. Taj bi se dar sakupljao u crkvi.
Apostol Pavao je preporudio u vezi s prikupljanjem dara za si-
roma5ne dvije stvari: vrijeme (prrcrg dana sedmice) i mjesto
(kod kute). Za5to je to udinio? Da li zato da bi pove6ao ugled
prvog dana tjedna? Ne! to je udinio da bi osigurao obilnije i
uspjeSnije prikupljanje kada bude sam lidno doSao: >Da se ne sa-
bire kad uspijem do6i.n 1. Korin6anima 16,2.
Pavlov plan o sakupljanju dara za siromaSne sadrZi u sebi de-
tiri karakteristike:
l) dar se trebao odvajati periodidno (svakog pruog dana u
tjednu)
2) osobno (svaki od vas);
3) privatno (kod sebe, kod svoje kude) i 4) proporcionalno
(koliko moie uitedjeti) 1. Korinianima 16 2.
Pavlova preporuka da se odvajanje dara za siromaine vrii
prvoga dana u tjednu ima praktitan motiv, a ne teoloiki. Ako bi
se iekalo da se odvajanje za potrebe siromainih vrie na kraju
mjeseca, moglo bi se desiti da toujek bude praznih ruku i
praznog diepa. Zdravo budZetiranje ide u prilog sedmitnog od-
vajanja.2 A zaito Pavao preporuia da to bude pruog dana u tjed-
64
nu? Poznato ie vrlo dobro da su Zidovi svetkovali subotu, sedmi
dan, i da u tom danu nisu vriili nikakve ratune ili novtane trans-
akcije. Po jednoduinom miilieniu svih objektivnih i najistaknu-
tijii istraZivaia irkvene povijesti, subotu su svetkovali i kritani
ipostolskih dana, zato izgleda razborito ito je Pavao preporutio
kri1anima da planiraiu prvog dana sedmice, to jest odmah na'
kon subote, ito te odvojiti za siromaine, priie nego ito te druge
potrebe smanjiti niihov Prihod.
Svjedotanstvo R. Craiga, bivieg pripadnika iidovske uierois'
povij"esti, a sada krilanina, pomoii 6e nam takoder da pravilno
shvatimo citirani tekst u kojem apostol Pavao sauietuie kri6ani'
na Korintske crkve da svaki kod svoie kute sabire i odvaja sva-
kog prvog dana tjedna dar za siromaine. R. Craig sujedoti slije-
deZe: "noden sam i odgojen tt iidovskoi vieroispoviiesti. Jedno
csd pravila kojeg smo se nti driali.iest da u subotu ne nositno no'
,ur, trk ni kada idcmo u sinagogu na bogoslui.ie. U nedjeljtr
cloiao bi kod nas jedan sluZbenik iz sinagoge da sakupi naie dar-
ove, koji su bili spremljeni i tekali na niega.-Nedavno sam se
osujedoiio da je malo niih, osim ortodoksnih Zidova, upoznato s
ovom tradicijom. Llvi.iek sam smatrao da ie upravo ovo imao
apostol Pavao na umu kad ie Korintanima saujetovao da kod se-
be u nedjelju skupliaiu darove za siromaine i za crkvene potre'
bc." (Rub.y Craig, Objainjenje teksta 1. Korindanin"ta 16,1.2./Acl-
ventist Review, June 23, 1983.) Ptema tome, tekst 1. Korin6ani-
ma 16,1.2. svjedodi u prilog dinjenici da su kr5iani Korinta svet-
kovali subotu, ali su se po savjetu samog apostola Pavla pridria-
vali tradicije da u nedjelju kod svojih ku6a odvajaju darove koje
bi kasnije predali ovla5tenim osobama.
Drugi tekst koji se obiino navodi da bi se dokazalo da su prvi
kr56ani svetkovali nedjetju je izvje5taj apostola Luke o jednom
sastanku u Troadi, odrZanom prvog dana sedmice uodi Pavlovog
odlaska.
Ovaj Lukin izvjeStaj glasi: ,U prvi dan sedmice kaci se sasta-
dosmo da lomimo kruh, Pavao je govorio prisutnima. Kako je
kanio sutradan oti6i, produZi govor do pono6i. U gornjoj sobi
gdje smo se skupili bile su mnoge svjetiljke. A nekog mladi6a
imenom Eutiha, koji je sjedio na prozoru, uhvati dubok san te
on, dok je Pavao dalje govorio, svladan snom pade s tredeg kata
dolje. Digo5e ga vei mrtva. Pavao side, nadnese se nad njega,
65
obujmi ga i rede: 'Nemojte se uznemiravati, njegova je duia u
njemu.'Opet se pope, razlomi i blagoslovi kruh, te proslijedi s
propovijedanjem dugo sve do zore. I onda-otputova. A mladi6a
dovedoSe kuti Liva, i to ih vrlo utje6i." Djela apostolska20,T 12
(prijevod Biblije u izdanju - Iz navedenih primjera vidimo da izraz "lomljenje hljebau
"stvarnosto).
U vezi s ovim tekstom jedan teolog pi5e: je odigledno
"Qvdlg
rijed o bogosluZenju, jer je re6eno da su se hri5cani sabrali da lo-
me hljeb. Taj izraz oznalava prideS6ivanje, dakle liturgiju, bogos-
luienje.u3
MoZe li se sa sigurno56u tvrditi da se pod izrazom rlomiti
hljebu u ovom tekstu podrazumijeva odriavanje euharistije ili
vedere Gospodnje i da evandelist Luka govori ovdje o redovnom
odrZavanju bogosluZja u prvi dan sedmice, tj. u nedjelju?
Budu6i da je sastanak podeo uvede prvog dana sedmice, a
"lomljenje hljeba. tek poslije pola no6i (Djela 20,7.1.t.), i da je
pa-
vao zatim produZio govor do zore i onda krenuo na put, sve
-
ovo nas vodi na zakljudak da se ovdje radi o izvanrednom sastan-
ku, a ne o redovnom ili uobitajenom sastanku. Zaito bi se glavni
dio bogosluZja obavljao poslije pola noti kada su svi pospani?
Ovdje se dakle ne radi o redovnom bogosluiju, vet o jednom
nodnom oproitajnom sastanku uprilitenom zbog Pavlovog od-
laska iz Troade.
Kakav je to bio no6ni sastanak? Da li se pod izrazom,lomlje-
nja hljebau uvijek podrazumijeva vedera Gospodnja ili euharisti-
ja, ili taj izrazima i druga zna(enja?
Kr56anski pisci kasnijih stolje6a upotrebljavaju izraz
"lomiti
hljeb" kao tehnidki izraz za vederu Gospodnju, ali u novozavjet-
nim spisima ovaj izraz ima vi5e znadenja.
Eriandelisti ga spominju u vezi s Kristovim dudom nahranjiva-
nja mno5tva: ,Uze onih pet hljebova i dvije ribe, i pogledav5i na
nebo blagoslovi, i prelomivli dade udenicima svojim, a oni naro-
du (Matej 14,90; 15,36); u vezi s posljednjom veierom (Matej
26,26; Luka 22,19); i kad je jeo sa svojim udenicima poslije uskrs-
nu6a (Luka 24,30.35). Dva puta se ovaj izraz spominje oznaiava-
juti poietak Pavlovog blagovanja ili jedenja u Troadi: ,Opet se
pope, razlomi i blagova kruh te proslijedi s propovijedanjem du-
go
- sve do zore (Djela 20,1lk, i na ladi, na putu za Rim: ,I reka-
vSi ovo uze hljeb, i dade hvalu Bogu pred svima, i prelomiv5i sta-
66
de jesti (Djela 27,35). Dva puta ovaj izraz oznatava lomljenje kru-
halvedere Gospodnje (1. Korinianima 10,16; 11,24) i dva puta
oznadava zajedni6ko lomljenje hljeba vjernih (Diela 2,46; 20,7).
moZe znaditi "podetak jedenja ili blagovanja", "dru5tveni sastan-
ak vjernih" ili i dva puta se ovaj izraz odnosi na veieru
"agapg.,,
Gospodnju.
No6ni sastanak u Troadi bio je dru5tveni sastanak, agape, za'
jednidka veiera vjernih iz Troade, a ne bogosluZbeni sastanak,
molitveni sastanak, liturgija ili vedera Gospodnja. Izvje5taj evan-
delista Luke ne spominje ni molitvu, ni pjevanje, ni blagosiljanje
da5e, Sto bi bilo karakteristi6no da je tom prilikom odrZana ve-
dera Gospodnja. Pavao je sam prelomio kruh i jeo' Cak se ne spo-
minje da je "blagoslovio kruhu, ne spominje se uop6e ,da5au ili
je
"kaleZ", niti se spominje da prelomlienijekruh i iaiu podijelio
ujernima. Iz svega ovoga se jasno vidi da ovaj no6ni sastanak
u Troadi, odrZan prvog dana sedmice, bio izvanredan, a ne redo-
van sastanak, i da to nije bio bogosluZbeni sastanak, sazvan u
svrhu primanja pridesti ili vedere Gospodnje, ve6 dru5tveni sast-
anak vjernih ili agape.
Kada je taj sastanak odrZan? Budu6i da je taj sastanak
odrZan uvede i preko no6i, daliizraz "prvog dana sedmice( ozna-
dava noi od subote na nedjelju ili od nedjelje na ponedjeljak?
Spomenuti teolog smatra da je to bila noi od nedjelje na poned-
jeljak, i da je to bio sastanak kojom prilikom je odrZana liturgija
i vjernima podijeljena pridest.
Ve6 smo napomenuli, u Sto nema sumnje, da je ovaj no6ni
sastanak bio izvanredan, a takoder smo se mogli uvjeriti da u
Lukinom izvjeitaju nema elemenata na osnovu kojih bismo
mogli zaklju6iti da su se vjerni sastali radi primanja pridesti. Vid-
jeli smo da izraz,lomiti hljeb. ima razlidito zna6enje - obidno
blagovanje, zajednidko blagovanje ili agape, i vedera Gospodnja.
U spomenutom tekstu sve pojedinosti idu u prilog zakljudku da
su se vjerni sastali radi odrZavanja zajednidke vedere-agape, a
ne radi pridesti..
Ponavljamo pitanje:
Da li je taj sastanak odrZan od subote na nedjelju ili od nedje-
Ije na ponedjeljak? Znatan dio katolidkih i pravoslavnih teologa
smatra da je sastanak odrZan u nedjelju uvede, odnosno od ned-
67
jelje na ponedjeljak. Oni smatraju da se Luka drZao rimskog a ne
Zi d ov skog radunanj a vremena.
Po rimskom radunanju dan podinie u pola no6i i traje do idu-
ie pola noii, a po Zidovskom radunanju dan podinje sa zalaskom
sunca uvede i traje do slijede6eg zalaska sunca iduii dan.
Kojeg se radunanja drZao evandelist Luka? ViSe je vjerojatno
da se Luka drLao iidovskog ratunania vremena negoli rimskog.
Ovo moZemo poduprijeti dinjenicom 5to se Luka drZi Zidovskog
radunanja kada nas izvje5tava o Kristovu pogrebu. ,To bijaSe
dan Priprave (petak), i subota je ve6 osvitala (pribliZavala se).o
Luka23,54. Po Zidovskom sistemu subota podinje u petak uvede
traje do subote uvede. U djelima apostolskim Luka stalno upo-
trebljava Zidovski kalendar. (Djela 12,4; 20,6)
Ako se Luka sluZio Zidovskim radunanjem vremena, Sto je
vrlo vjerojatno, onda je sastanak u Troadi odrZan no6u od subo-
te na nedjelju. No6 od subote na nedjelju smatra se prvi dan, to
iest no6ni dio prvog dana. Ako bi Pavao bio svetkovao prvi dan,
to bi onda u ovom sludaju bila samo no6 od subote na nedjelju,
jer.je zatim cijelog dana putovao. Ovakvo ,svetkovanje" nije bilo
dopu5teno u subotu, a ne bi bilo ni dobar primjer za svetkovate-
lje nedjelje.
Iz navedenog izvje5taja moZemo prije zakljuditi slijede6e: Pa-
vao i njegovi prijatelji, kao dobri Zidovi, koji su uvijek svetkovali
subotu (Djela 17,2-3; 18,4.11; 16,13; 13,44.42.44),nisu mogli kre-
nuti na put u subotu ve6 su to udinili >prvog dana" (Djela 20,13).
Moglo bi se prepostaviti, Sto je vi5e nego vjerojatno, da se Pavao
u subotu prije podne sastao s vjernima u Troadi na redovno bo-
gosluZje. Uvede, nakon zalaza sunca, po5to se zavr5ila subota,
vjerni su se opet sastali s Pavlom u svrhu oproStaja s njime i da
,lome hljebu s njime, tj. da s njime blaguju.
Novi zavjet nigdje ne odreduje dan za slavljenje vedere Go-
spodnje ili priiesti. U Djelima 2,42-46, spominje se obidaj prvih
kr5iana da "lome hljeb. zajedno po ku6ama svaki dan. U 1. Kor-
in6anima 11,18.20.33.34. gdje se izridito govori o vederi Gospod-
njoj, ne spominju se vrijeme i dani kada bi treali da se odrZavaju
takvi sastanci. Izridito spominjanje >prvog dana sedmice" kad se
Pavao sastao s kr5ianima iz Troade d3 "leme hljeb", moglo je bi
ti motivirano, ne obidajem da se odrZavaju bogosluZbeni sastan-
ci na taj dan, vei nesre6om koja se te noii dogodila - smrtonos-
68
ni pad Eutiha s tredeg kada, i dudno uskrsnu6e koje je Pavao
udinio. Ovoj epizodi je Luka u svpm izvje5taju posvetio naiviie
prostora (Djela 20,9.10.12), dok se lomljenje hljeba spominje vrlo
kratko (Djela 20,7). Ovaj neobiian dogadaj ostavio ie na ujerne,
bez sumnje, trajan dojam, i zato Luka niie propustio zabiljeZiti i
mjesto i vrijeme kad se taj dogadaj desio.
Drugi razlog zaito je Luka spomenuo da je u Troadi prvog da-
na sedmice Pavao s vjernima "lomio hljeb. bio je da pruZi dodat'
ni kronoloiki podatak. Luka je ielio pomo6i ditaocu da lakSe pra-
ti Pavlovo putovanje. U 20. i 21. poglavlju Luka kao odevidac pi5e
i u prvom licu mnoZine (Djela 20,4* 15; 21,1- 18) i daje tinaest
napomena u vezi s Pavlovim stanicama na niegovu putu u Jeru'
zalem.
IJ svjetlosti ovih razmatranja moZemo zakliutiti da Lukin
izujeitaj o sastanku odrZanom u Troadi u prvi dan sedmice ne
pruZa nikakav dokaz o redovnom svetkovaniu nedjelie u apo-
stolsko doba. Prilika, vrijeme i naiin odriavanja sastanka svie-
dote da je to bio izvanredan a ne redovan sastanak. Luka spomi'
nje dan i vrijeme sastanka ne zato {to bi to bila nedjelja, vet (1)
zato ito.ie Pavao bio spreman da otputuje (Djela 20,7), (2) zato
ito se te noii dogodilo iudo s Eutihom i (3) zato ito je Zelio ii'
taocima pruZiti kronoloike podatke kako bi lakie slijedili Pavlo'
vo putovanje.a
Tre& tekst koji obiino navode neki teolozi da bi dokazali da
se nedjelja svetkovala ved u apostolsko vriieme su rijeii apostola
Ivana iz Otkrivenja 1,10: "I bijah u duhu u dan Gospodnji." Oni
tvrde da se taj izraz "moZe odnositi samo i iedino na nedielju, i
da je to zaista dan koji su krStani vet u doba apostola praznova-
li."s
Na osnovi tega oni to tvrde? Izraz "dan Gospodnjio u znaie-
nju nedjelje prvi put se spominje u apokrifnom Petrovom evan-
delju potkraj drugog stoljeda.
Medutim, novozaujetni pisci nikada ne upotrebljavaju izraz
"dan Gospodnji" u znadenju nedjelje. Oni za nedjelju dosljedno
upotrebljavaju izraz "prvi dan sedmice." Apostol lvan je pribli-
Lno u isto vrijeme napisao Otkrivenje i svoje Evandelie. Logiino
bi bilo oiekivati da i u svom Evandelju upotrebljava isti izraz,
osobito kada nas izujeitava o vainim dogadaiima, o Kristovim
javljanjima nakon uskrsnuCa. Ali on to ne iini, vet upotrebljava
69
za nedjeliu izraz dan sedmice". >A u prwi dan sedmice, vrlo
rano, kad je joi "prui
bila tama, dode na grob Marija iz Magdale."
Ivan 20,1.
,Uveier toga pruog dana u sedmici, dok su vrata gdje bijahu
uienici bila zatvorena zbog straha od Zidova, dode Isus, stade
pred njih te im rete...o lvan 20,19. Ako je nedjelja vet krajem
prvog stoljeca dobila novo ime ,dan Gospodnji", otekivali bismo
da apostol Ivan upotrijebi taj izraz u oba spisa, u Otkrivenju i u
Evandelju, bududi da su oba spisa napisana priblilno u isto vrije-
me i na istom geografskom prostoru.
Ne moZe se, dakle, tvrditi da se pod izrazom,dan Gospodnjin
u Otkrivenju 1,10. mora podrazumijevati nedjelja, kako to misli
ve6ina pravoslavnih i katolidkih teologa.
Ako uzmemo izraz "dan Gospodnjin s doslovnom smislu, on-
da taj izraz po Bibliji rnole znatiti jedino dan subotni. Krist je
gospodar ili Gospod subote, jer ju je On osnovao, blagoslovio i
posvetio. Subota je Kristov ili Gospodnji dan (Marko 2,28).Izaija
izridito r.aziva subotu >sveti dan Gospodinov" (Isaija 58,13. - upotrijebi<-r izraz rdan Gospodnji" kao varijantu uobidajenog iz-
Danidi6ev prijevod).
Ako izraz rdan Gospodnjiu shvatimo u simbolidkom smislu,
onda se pod tim izrazorn razumijeva "dan suda BoZjeg" ili ,dan
Kristovog drugog dolaskau.
Dan Kristova drugog dolaska, parusia, dan suda Gospodnjeg
je glavna tema Otkrivenja i sredi5nja todka svake Ivanove vizije.
Neposredni kontekst koji prethodi i slijedi izjavi iz Otkrivenja
1,10. sadrZi poruke koje se nedvosmisleno odnose na eshatolo5ki
dan Gospodnji, na dan suda. U prethodnom tekstu Krist je prika-
zan "kako dolazi na oblaku, i vidjet 6e ga svako oko" (Otkrivenje
1,7).Kasnije se isti ,Sin eovjedjiu javlja Ivanu )sa srpom u ruci...
da poZanje Zito zemaljsko" (Otkrivenje 14,14.15). Zetva je simbol
kraja svijeta, dana suda.
Ivan je dakle bio u duhu prenijet u budu6i slavni dan Gospod-
nji i odande je promatrao mnoge prizore koji su mu bili pokazi-
vani u nizu videnja.
Pridjev "Gospodnji" upotrebljen je u Novom zavjetu samo
dva puta. (1. Korintanima 11,20; Otkrtvenje 1,10.)Pavao ga upo-
trebljava u izrazu,vedera Gospodnja" (1. Korindanima 11,20), a
Ivan u izraz's "dan Gospodnji" (Otkrivenje 1,10). Mjesto posesiv-
nog genitiva
"dan Gospodnjiu, de56e se u Bibliii upotrcbl.java obi-
70
dan genitiv "dan Boga", "dan Gospoda", medutim na5i prevodio-
ci takve genitive radije prevode posesivnim genitivom, jer to viSe
odgovara duhu na5egjezika. Tako na primjer na5 tekst u 1. Solu-
njanima 5,2. glasi: ,Dan Gospodnji do6i 6e kao lopov u no6in, dok
se u originalu upotrebljavaizraz "dan Gospodv" (obitan genitiv).
lzrazi "dan Gospodnji"'i "dan Gospodau znade u Otkrivenju i u
mnogim drugim spisima Starog i Novog zavjeta dan suda ili dan
Kristovog drugog dolaska (Joel 1,15; Sofoniia 2,2; 2. Petrova 3,10;
Otkrivenje 6,17; 16,14). MoZemo pouzdano ustvrditi da je apostol
Ivan jedanput upotrijebio izraz rdan Gospodnjiu kao varijantu
op6eg ili uobidajenog izraza rdan Gospodau, kao Sto apostol Pa-
vao samo jedanput upotrijebi izraz ,vedera Gospodnjan mjesto
uobiiajenog izraza,,lomljenje hljeba..
Na temelju ovih razmatranja moZemo zakljuditi da se izraz
,dan Gospodnji" s Otkrivenju 1,10. nipoito ne odnosi na nedje-
lju. Ako taj izraz uzmemo u doslovnom smislu, onda se on moZe
odnositi jedino na subotu. Vedina tumada ipak smatra da je Ivan
raza ,dan Gospodau, "dan Bogau, koji se u Svetom pismu uvijek
odnosi na dan BoZjeg suda ili.na dan Kristova slavnog drugog
dolaska.
Iz prethodne analize triju novozavjetnih tekstova (1. Korinda'
nima 16,1- 3; Djela apostolska 20,7- 12;Otkrivenie 1,10),koji se
desto navode kao dokaz o svetkovanju nedjelje u apostolsko do-
ba, mogli smo nepobitno dokazati da spomenuti tekstovi ne svje-
dode u prilog svetkovanja nedjelje u apostolsko doba. U prvoj
poslanici Korin6anima 16,l-3. kao i u Djelima apostolsklm
20,7 -12. spominje se prvi dan sedmice, i to u prvom slutaju da
potakne privatno sakupljanje sredstava za siroma5ne u Jeruzale-
rnu, a u drugom sludaju da opi5e izvanredan Pavlov'sastanak s
ujernima u Troadi i iudo koie se te noti zbilo - pad Eutihov s
treteg kata i njegovo uskrsnu6e. Takoder smo mogli ustanoviti
da se izraz,dan Gospodnji" u Bibliji najde56e upotrebljava da bi
oznadio dan Suda BoLjeg ili Kristova drugog dolaska, a prorok
lzaija ga upotrebljava u znadenju subote. IJ znaienju nedjelja se
ovaj izraz u Bibliji nikada ne upotrebliava.
Dr L. Milin, op. cit. str. 55.
S. Bacchiocchi, Ibid. p. l0O.
L. Milin, op. cit. str.57-60.
S. Baahiocchi, Ibid. p. l1l.
L. Milin, op. cit- str. 60.
71
 i
1I. POGLAVL}E
JERUZALEMSKI SABOR I SUBOTA
Osim spomenuta tri novozavjetna teksta (1. Kortncanima
16,2; Djela 20,7- 12. i Otkrivenje 1,10),koji se 6esto navode kao
dokaz da se nedjelja svetkovala ved u apostolsko doba, iako se iz
tih tekstova ne moZe to zakljuditi, postoji jaka tendencija u nekih
modernih teologa da se apostolskoj crkvi u Jeruzalemu pripiSe
odgovornost za napu5tanje subote i uvodenje nedjelje u ki5cans-
ku crkvu. Tako npr. jedan od tih teologa tvrdi da je ta promjena
udinjena na saboru u Jeruzalemu 51. godine. On piie: >po5to je
tu na saboru bilo diskusije ne samo o obrezanju, nego i o ostalim
zakonskim propisima u koje spadaju i starozavetni jevrejski
praznici sa subotom, to znadi apostoli poudeni Duhom Svetim
sve te starozavetne propise proglaSuju za neobavezne i bezvred-
ne u novom zavetu. Sve, pa i subotu.ur
Odgovara li ova tvrdnja dinjenici? Sto je na saboru u Jeruzale-
mu ukinuto?
Godine 49. sastao se sabor u Jeruzalemu. povod za sazivanje
sabora bilo je prepiranje koje je nastalo u crkvi u Antiohiji kada
su u nju stigli neki agitatori iz Jeruzalema i podeli uvjeravati bra-
iu: ,Ako se ne obreiefe po mojsijevskom obidaju, ne moZete se
spasiti.n Djela apostolska 15,1. ,Ali kako nastade uzbuna i Zesto-
ko raspravljanje izmedu njih te Pavla i Barnabe, bi odludeno da
uzidu Pavao i Barnaba i jo5 neki od njih k apostolima i starjeSi-
nama u Jeruzalem radi toga pitanja.u (Djela 15,2) Mnogi od tih
starjeSina su ranije pripadali farizejskoj grani judejstva. Ovi su
izjavili: "Treba pokr5tene pogane obrezati i narediti im da vr5e
zakon Mojsijev.u (Djela 15,5) Ovo je izazvalo,Zestoko raspravlja-
nje" (Djela 15,7). U diskusiji koja je nastala uzeli su rijed perar,
Pavao i Barnaba. Petar je iznio svoje iskustvo u pogledu obraie-
nja rimskog kapetana Kornelija. Isiakao ie na osnSvi otkrivenja
koje mu je bilo dano da Bog ne pravi razlike izmedu Zidovi i
72
neznaboLaca, i da se svi spa5avamo milo56u Gospoda Isusa (Die-
la 15,7- 11).Pavao i Barnaba su izvijestili,kako je Bog njihov rad
posvjedodio dudima (Djek 15,12). Najposlije uzeo je rijed Jakov,
koji je predsjedavao saboru. On je predloLio da se krSiani koji
su-se o6ratili iz neznabo5tva oslobode od obrezanja, koje je znak
pripadanja hebrejskoj naciji, ali da im se napomene da se >uz-
drZavaju od onoga Sto je oskvrnjeno idolima, od bluda, od udav-
ljenoga i od krvi, jer Mojsije ima od starih vremena u svim gra-
dovima svoje propovjednike koji ga svake subote ditaju u sinago-
*gama.< (Djela 15,20.21) je prihva6en i formuliran u obliku zak-
Jakovljiv prijedlog bio
ljudka koji je glasio: ,rDuh Sveti i mi odludili smo ne stavljati na
vas nikakva drugog tereta osim ovih potrebnih stvari: da se uz-
drZavate od mesa irtvovanog idolima, od krvi, od udavljenoga i
od bluda.u (Djela 15,29) Pavao, Barnaba, Juda i Sila ponijeli su
ovaj zakljudak u obliku pisma bra6i u Antiohiji.
Ovdje moramo naglasiti da se ovaj zakljudak odnosio samo
na obradene iz neznaboifva - upu6en je bio ,brati obradenoj iz
poganstva u Antiohiji, Siriii i Ciliciii (Diela 15,23). Nikakva novi-
.ru-"ii" bila usvojeni t olu bi se ticala kr5dana Zidovskog porije-
kla. Oni su i nadalje obrezivali svoju djecu.
Medu kr56anima iidovskog porijekla bilo je takvih koji se ni-
su mirili sa zakljudcima Jeruzalemskog sabora. Oni su tvrdili da
nitko ne moZe biti dobar kr56anin ako najprije ne postane Zidov,
to jest ako ne bude obrezan. Takvi su zadavali mnogo muke apo-
stolu Pavlu koji je dosljedno primjenjivao zakljudak Jeruzalems-
kog sabora, Sto se vidi narodito iz njegove poslanice Gala6anima
medu kojima su ovi ekstremni kr66ani Zidovskog porijekla imali
dosta uspjeha. Apostol Pavao pi5e Gala6anima koji su se pod ut-
jecajem ovih ekstremnih kr56ana podeli kolebati u vjeri: ,Preki-
nuli ste s Kristom vi koji se ho6ete opravdati u Zakonu; ispali ste
iz milosti, jer mi pod vodstvom Duha na osnovi vjere odekujemo
nadu opravdanja. Uistinu u Kristu Isusu nema vrijednosti ni
obrezanje ni neobrezanje, nego vjera koja odituje svoju snagu lju-
bavlju." Gala6anima 5,4 - 6.
Pavlov stav u pogledu obrezanja bio je uvijek dosljedan:
,Obrezanje ne vrijedi niSta, a ni neobrezanje ne vrijedi niSta, ve6
vr5enje BoZjih zapovijedi." (1. Korincanima 7,19) Pavao ne sma-
t.u o6r"rut je vi5e potrebnim, jer duhovni lzrael je sastavljen od
obradenih Zidova i obraienih pogana putem vjere u Krista i pos-
73
 1
lu5nosti BoZjim zapovijedima. To vi5e nije tjelesni Izrael u koji
se ulazilo obrezanjem, ve6 duhovni lzrael, u koji se ulazi prepo-
rodenjem rije6ju BoZjom i Duhom Svetim, kojega je simbol krS-
tenje.
eak skoro deset godina nakon odrZanog sabora u Jeruzalemu
Pavlu se predbacivalo od strane nekih ekstremnih kr5dana
Zidovskog porijekla da protivno zakljudku Jeruzalemskog sabora
nastoji zakljudak o neobrezanju primijeniti i na Zidove koji Zive
medu neznaboScima a Zele postati kr56ani. Nakon Sto se Pavao
58. godine vratio u Jeruzalem sa svog tre6eg misionarskog puto.
vanja, podnio je izvje5taj starjeiinama i bra6i.
"Oni kad to duSe,
pode5e slaviti Boga, a Pavlu reko5e: 'Vidi5, brate, koliko je Zido-
va prigrlilo vjeru i svi su vatrene prista5e Zakona. A o tebi su duli
da svojim udenjem odvra6a5 od MojsijevaZakona sve Zidove ko-
ji su raspr5eni medu poganima, govore6i im da ne obrezuju dje-
ce i ne Zive po otadkim predajama. Sto sada? Sigurno 6e doznati
da si do5ao. U6ini ovo Sto ti savjetujemo: Imamo ovdje detiri dov-
jeka koji su pod zavjetom. Uzmi ih i podvrgni se s njima obredu
odi56enja te preuzmi za njih Zrtvene troSkove da mogu o5i5ati
svoje glave. Tako 6e svi uvidjeti da nema ni5ta od onoga Sto su
duli o tebi, ve6 da si na pravom putu i dp i sam vrii6 Zakon. A Sto
se tide pogana koji su prigrlili vjeru, njima smo pismeno saop6ili
na5e odluke; tzdrLavati se od mesa Zrtvovanog idolima, od krvi,
od udavljenoga i od bluda'." (Djela 21,20- 25) >Zabrinutost voda
jeruzalemske crkve o Sirenju takvih glasina o Pavlu (i to iak oko
58. godine poslije Krista) i njihov prijedlog Pavlu da u5urka te
optuZbe time 5to 6e sam izvr5iti zavjet odi56enja u hramu (Djela
21,24), pokazuje koliko su duboko kr56ani Zidovskog porijekla u
Jeruzalemu bili vezani uz Zidovsku ustanovu kao Sto je obreza-
nje.(2 >U takvoj okolini bilo je praktidno nemoguie promijeniti
tisu6ugodiSnju ustanovu kao Sto je subota koja je bila osobito ci-
jenjena."3
Pitanje o obaveznosti i neobaveznosti svetkovanja subote nije
ni bilo pokrenuto na saboru u Jeruzalemu. Da je ono bilo pokre-
nuto, sigurno bi se i u vezi s tom ustanovom bile razvile Zestoke
rasprave, o kojima bi ostao trag u novozaujetnim sprsr'ma. Ne
smijemo izgubiti iz vida da je kr56anstvo niklo iz korijena i sta-
bla Zidovstva (Rim$anima 11,17- 19). Prui kr5iani iz iidovstva
smatrali su da prihva6anje Krista ne znadi odbacivanje Zidovske
vjere,- ve6 ostvarenje i ispunjenje mesijanskog odekivanja, koje je
74
obogatilo njihov Zivot novom dimenzijom.a Proces odvajanja
()noga Sto je bila ,,sjenka< (krvne i nekrvne Zrtve, obrezanje i
simbolitki praznici Pedesetnica, Praznik sjenica) od
- Pasha,
()noga Sto je bila realnost (Krist i posluinost svim BoZjim zapo-
vijedima), privremenog od trajnog, bio je postepen proces i ne
bez bola i te5koia.
O znadenju Jeruzalemskog sabora pi5e duveni crkveni povjes-
niiar Philip Schaff : "Jeruzalemski sabor je znadio emancipiranje
kr56ana iz neznabo5tva od obrezanja i ceremonijalnog Zakona...
Odsada judaistidka nauka o potrebi obrezanja da bi se postiglo
spasenje smatrala se krivovjerjem, laZnim evandeljem."s
Iako je Jeruzalemski sabor odluiio da se krScani iz nezna-
bo5tva ne moraju obrezivati, obra6enici iz Zidovstva su to i dalje
dinili. Historitar Schaff kaZe: "Status kr5iana iz hcbrejstva nije
bio predmet raspravljanj a, i zato u pogledu njih nije bila donije-
ta nikakva odluka.' Bududi da subota nije bila predmet rasprav-
ljanja na saboru, bilo je samo po sebi razumljivo da svi obrateni
Zidovi i obrateni neznaboici svetkuju i dalje subotu. Apostoli ko-
ii su donijeli odluku o neobaveznosti obrezanja napomenuli su
uz to da nije potrebno dodavati neke detaljnije upute o nadinu
livota vjernih budu6i da o tome dosta sluiaju svake subote na
bogoslu7ju iz Mojsijevih spisa (Djela 15,21).
Sa zaklju6cima sabora bili su duZni upoznati kr56ane iz
neznaboStva Pavao, Barnaba i dvoiica braceiz Jeruzalema. Kuda
god su prolazili, upoznavali su vjerne s odredbama sabora. ,Dok
su prolazili kroz spomenute gradove, nalagali su im da vr5e
<-rdredbe Sto su ih donijeli apostoli i starjeiine u Jeruzalemu.n
(Djela 16,4) Gdje su oni to dinili i kada? To su dinili u subotu u
bogomoljama i izvan njih. ,Kad dode subota, izidosmo izvan
gradskih vrata k rijeci gdje bje5e bogomolja. Tu sjedosmo i po-
desmo govoriti Zenama koje se bijahu skupile.u (Djela 16,13)
Iz ovoga ito smo ovdje iznijeli jasno se vidi da na Jeruzalems-
kom saboru nije ukinuta subota, vet jedino obrezanje, i da su
kri1ani iz hebrejstva i neznaboitva i nakon sabora u Jeruzalemu
svetkovali subotu.
I L. Milin, op. cit. str. 62.
2 S. Bacchiocchi, A Historical Investigation of the Rise of Sunday Obseroance in Early Chri
p.
t stianity,
146.
S. Bacchiocchi, Ibid. p- 147.
' Ibid. p. 149.
' Philipp.349.
Schaff, History of Apostolic Christianity, p. 347.
" Ibid.
75

12. POGLAVLIE
APOSTOL PAVAO I SUBOTA
Neki suvremeni apologete nedjelie Lele prikazati apostola
Pavla kao protivnika svetkovanja subote i pionira uvodenja ned-
ielje kao krS6anskog praznika. Tako jedan od njih pi5e o hapSe-
niu apostola Pavla u Jeruzalemu i o onome 5to je tom hap5enju
prethodilo: oA prije toga hap5enja apostol Jakov.i jeruzalemski
kr5iani reko5e mu: 'Vidi5 li, brate, koliko je hiljadu Jevreja koji
vjerovaSe, i svi teZe na stari Zakon. A doznali su za tebe da udi5
otpadanju sve Jevreje koji Zive medu neznabo5cima, kazajuci im
da ne treba obrezivati djece svoje niti drZati obidaja otadkih.' Iz
tih rijedi vidimo, tvrdi on, da je veliki broj Jevreja u Jeruzalemu
koji su primili kr5canstvo joS uvijek - dak i poslije apostolskog
za ,starim zakonom(, svakako i za subotom, a da
sabora
je apostol- Lalio
Pavao bio taj zakoga su vei svi duli i saznali da odvra-
6a Jevreje od zakona Mojsijevog i od obrezanja
- koje nije za-
p<lvjedio Mojsije nego Bog Avramu. Takav je bio stav apostola
Pavla prema celokupnom starozavjetnom zakonu, pa i prema su-
boti."l
Ovaj teolog ovdje tvrdi neito Sto se iz cjelokupnog izvjeStaja o
onome Sto je prethodilo Pavlovu hap5enju ne moZe zakljuditi. On
tvrdi da su jeruzalemski kriiani, kr56ani porijeklom Hebreji
"i.aliliza starim zakonom i za subotomo. Iz ovih rijedi bi se mo-
glo zakljuditi da ti kr5iani nisu vi5e svetkovali subotu niti su
obrezivali svoju djecu. Medutim, izvje5taj evandelista Luke kaZe
da su ti kr56ani b7b. "vatrene pristaie zakonan (vidi Djela 21,20.
prijevod Biblije izdanje ,Stvarnostio). To zna(i da su svetkovali
'subotu
i obrezivali svoju djecu. Zakljutak Jeruzalemskog sabora
odnosio se samo na krilane iz neznaboitva.To su ovi jeruzalem-
ski kr56ani dobro znali i zato su se i dalje drZali svojih dosadaS-
njih obidaja. To je, bez sumnje, olak5alo obra6enje mnogih tisu6a
76
Zidovajer prihva6anje evandelja nije zahtijevalo znadajne prom-
jene u nadinu njihova Livota.
Spomenuti teolog tvrdi da je svima bilo poznato da Pavao ot-
paduje Jevreje koji Zive medu neznaboicima od zakona Mojsije-
va i od obrezanja. Iz ovih rijedi bi se moglo zakljuditi da je to bila
istina. Ako bi to bila istina, a mi 6emo dokazati da je istina bila
suprotno tome; i ako je Pavao zaista odvra6ao Zidove medu
neznaboScima da ne obrezuju svoje djece i da ne drZe zakon, to
jest da vi5e ne svetkuju subotu, zar jerrzalemski kr56ani ne bi i
to predbacili Pavlu? Zar ga ne bi optuZivali i za kr5enje subote,
jedne od zapovijedi Dekaloga? Kako moZe on objasniti to Sto ovi
Pavlovi kritidari i Siritelji laZnih glasina ne optuiuju Pavla da
kr5i subotu? To znadi da mu se u tom pogledu nisu mogle naci
nikakve zamjerke. Pavao je drZao subotu i ostale otadke obidaje,
zato je mogao diste savjesti kazati u svoju obranu na sudu pred
rimskim namjesnikom Festom i pred Zidovima (koji su doili iz
Jeruzalema u Cezareju i optuiivali ga razlititim teikim optuZba-
ma koje nisu mogli dokazati) ,da se nije ogrijeSio ni o Zidovski
Zakon, ni o hram, ni o cara.o (Djela 25,8)
Ne5to ranije Pavao je stajao na sudu pred namjesnikom Fe-
Iiksom i tom prilikom se brani od optuZbi Zidova: ,Ali ovo ti
priznajem: Ja slijedim Put koji oni nazivaju sljedbom, i tako slu-
Zim Bogu otaca svojih vjeruju6i u sve Sto stoji pisano u Zakonu i
Prorocima.u (Djela 24,14) Da je Pavao udio da ne treba svetkova-
ti subotu i da je sam krsio zapovijed o suboti, zar bi imao smjelo-
sti i zar bi mogao diste savjestikazati da vjeruje >u sve Sto stoji
pisano u Zakonuu2. (Djela 24, 14.25,8) Da je Pavao jedno tvrdio, a
suprotno dinio, Zidovi bi mu kazali: "Laiei, Pavlen.l Ali oni su
Sutjeli jer svoje optuZbe nisu mogli dokazati. Kad je Pavao kacr
optuZenik bio doveden u Rim, nakon tri dana sastao se sa
Zidovskim prvacima, i tom prilikom im je rekao: ,Bra6o, mene
su; iako nisam ni5ta uiinio ni protiv naroda ni protiv otadkih
obidaja, ipak u Jeruzalemu stavili u lance i predali Rimljanima u
ruke.o (Djela 28,17)
Kao Sto vidimo, Pavao je uvijek tvrdio u svoju obranu da nije
niSta udinio ni protiv svog naroda, ni protiv Zakona, ni protiv
obidaja otadkih. On je to tvrdio diste savjesti, jer je zaista tako
vjerovao i tako Zivio. Ipak, moramo istaii da je Pavao pravio
razliku izmedu ,obrezanjao i Dekaloga ili deset BoZjih zapovije-
77

sti. On izridito pi5e u Poslanici Korin6anima: ,Obrezanje ne vri-
jedi niSta, a ni neobrezanje ne vrijedi niSta, ve6 vr5enje BoLjlh za-
povijedi." (1. Korinianima 7,19) Pavao, koji je u skladu sa zak-
Ijudkom jeruzalemskog sabora propovijedao obraienicima iz
neznaboStva da ne treba da se obrezuju, sigurno nije mogao da
ih udi da ne trebaju svetkovati subotu, kad jasno kaie da je vr5e-
nje BoZjih zapovijedi obavezno, a subota je detvrta BoLja zapo'
vijed.
Vratimo se izjavi spomenutog teologa koji kaZe da je Pavao
bio tai ,,za koga su ve6 svi duli i znali da otpaduje Jevreje od za-
kona Mojsijeva i od obrezanja.. Takav je bio stav apostola Pavla
prema cjelokupnom starozavjetnom zakonu, pa i prema suboti.o
Taj teolog se ovdje poistovje6uje s onima koji su o Pavlu Sirili
laZne glasove. On tvrdi da je zaista Pavao bio protiv obidaja otad-
kih, piotiv cjelokupnog starozavjetnogZakona, pa i protiv subo-
te. Zar nisu rijedi ovog pravoslavnog teologa suprotne izriditim
Pavlovim rijedima (tetiri puta ponovljenim u Djelima-apostols'
kim: Djela iq,u; zs,a; 26,4-6; 28,17) daje on kao strogi Zidov uvi-
iek Zivio u skladu sa Zakonom i otadkim obidajima, 'vjerujuci
sve Sto je u Zakonu i Prorocima? Kome 6emo vjerovati - Pavlu
ili ovom teologu?
Ovaj teolog svjesno pre5u6uje tekst iz kojega se vidi da su gla-
sine o Pavlu bile laZne. On citira samo dio teksta, a da bismo
imali pravu sliku, moramo citirati i kontekst. Sta kaZe kontekst?
Nakon Sto su apostol Jakov i starje5ine dule od Pavla Sto je Go-
spod njegovom djelatnosti udinio medu neznabo5cima, obavije-
stile su ga i o glasinama koje se prenose u Jeruzalemu, a to je:
,da odvia6u od Mojsijeva zakona sve Zidove koji su raspr5eni
medu poganima, govore6i im da ne obrezuju djece i ne Zive po
otadkim predajarnau. (Diela 21,21)Zeleti da vjeruju da su te gla-
sine neoJnovane (i zaista su bile neosnovane), Jakov i starje5ine
su predloZile Pavlu da se podvrgne obredu odi56enja u hramu di-
me ce opovrti te glasine i dokazati da Zivi u skladu sa zakonom'
Njihov prijedlog je glasio: ,Utini ovo ito ti saujetujemo: imamo
ovdie tetiri iovieka koji su pod zavjetom; uzmi ih i podvrgni se s
njima obredu oiiilenja te preuzmi za njih irtvene troikove da
mognu oiiiati sebi glave. Tako 6e svi uvidjeti da nema niita od
onoga ito su tuli o tebi, vet da si na pravom putu i da sam vriii
Zakon.o Djela 2 1,23-24.
78
Pavao je taj prijedlog prihvatio:
"Tada Pavao uze sa sobom
spomenute ljude, sutradan se podvrgne s njima obredu iii6e-
nja." (Djela 21,26) Ovirn dinom mno5tvo vjernika u Jeruzalemu,
kao i ostalo stanovniStvo grada, moglo se uvjeriti da se veliki
apostol neznabo5tva jo5 uvijek pridrZava Mojsijeva zakona.2 Da
li je Pavao prestupio svoje uvjerenje time Sto je poslu5ao savjet
Jakovljev i ostalih starjeiina? On to ne smatra, jer se ne stidi
spomenuti taj dogadaj brane6i se pred Feliksom (Djela 24,17),
napominjuir pri tome da je uvijek sluZio Bogu otaca svojih vjeru-
ju6i u sve Sto stoji pisano u Zakonu i Prorocima. (Djela 24,14)Ne-
ma dakle dokaza iz Djela apostolskih da je Pavao odbacio cjelo-
kupni starozavjetni zakon, pa i subotu. Spomenuti teolog izvladi
iz biblijskih tekstova ono Sto oni ne sadrZe i ,dokazujeu ono Sto
se iz tih tekstova ne moZe dokazati.
Moiemo li navesti i drugih dokaza iz kojih se vidi da su Pa-
vao, ostali apostoli i prvi kr56ani svetkovali subotu?
Sto se ti6e apostola Pavla, Djela apostolska svjedode da je Pa-
vao svetkovao subotu i da je pravio razliku izmedu obrezanja i
drugih ritualnih propisa, s jedne strane, i subote, s druge. Kuda
god je prolazio i gdje god je propovijedao, a on je bio u prvom re-
du apostol neznaboilaca, upoznavao je obra6enike iz neznabo5t-
va sa zakljudkom Jeruzalemskog sabora
- tojejest da su slobodni
od obrezanja, a, s druge strane, davao im primjer o pravom
svetkovanju subote (Djela 17,2; 18,4; Djela 16,13; Djela 13,44)Kao
sto je Kristov obidaj bio da subotom ide na bogosluZje u sinago-
gu, tako je to bio i Pavlov obidaj: ,Pavao po svome obidaju, ude
onamo te je tri subote raspravljao s njima na temelju Pisma, tu-
made6i i dokazuju6i da je trebalo da Mesija trpi i uskrsne iz
mrtvih. (Djela 17,2)
Gdje su se prvi krS6anis sastajali na svoja bogosluZja i kada?
Sto nas o tome obavje5tavaju Djela apostolska? Sto o tome svje-
dode istaknuti crkveni povjesnidari?
Najde56e mjesta sastajanja spominju se hram, sinagoge i pri-
vatne ku6e (Djela apostolska 2,46; 3,1; 5,42). Privatno mjesto bo-
ravka u Gornjoj sobi u Jeruzalemu bilo je mjesto molitve i pri-
manje vedere Gospodnje (Djela 1,14; 2,1-4). Po uzoru na
Zidovske sinagoge ili zbornice, i kr56ani su osnovali svoje sina-
goge.
C. W. Dugmore, u svojoj studiji o mjestu i vremenu odrlava-
nja bogosluZja u prvo kr56ansko vrijeme, kaZe: "ginsgqgs
79
(Zidovske bogomolje) su utjecale mnogo vi5e nego Sto se obidno
misli i na oblik kr5ianske sluZbe i na vrijeme sluZbe u prv'a detiri
stoljeia na5e ere..,3
Navest iemo joS nekoliko svjedodanstava najistaknutijih
crkvenih historidara o svjetkovanju subote u apostolsko doba i
kasnile.
Povjesnidar H. Lietzmann pi5e: ,Prva je zajednica svetkovala
subotu kao Sto to pokazuje Matej 24,20."4 Jedan od najistaknuti-
jih katolidkih povjesnidara L. Duchesne pi5e: "Prvi kr56ani, u vri-
jeme kad su bill jo5 svi na okupu u Jeruzalemu, posje6ivali su bo-
gosluZenje u hramu. Izvan Jetuzalema, njihov vjerski Zivot
najvi5e ie dolazio do izraLaja, kao i kod Zidova, u sedmidnim
saitancima u sinagogi. Ovi sastanci su se odrZavali subotom.os
Napominjemo da je Pava<-r dok ie jo5 bio progonitelj kr5ta-
na dobro znao da se kr5dani sastaju zajedno s Zidovima u subo-
tu u sinagogi zato ie traZio od svog pretpostavljenog starje5ine
,pisma za sinagclge u Damasku da bi, ako ovdje otkrije pripadni-
kL ovoga Puta (to jc'st kritanc), i ljude i iene, nlogao svezane do'
vesti u Jeruzalent (D"iela 9,2).
Dr Theodor Zahn piSe: ,Nema sumnje da su kr56ani najsav-
jesnije svetkovali subotu, jer ako je ne bi svetkovali, Jevreji bi ih
kamenovali. Ne moZe se dokazati da svetkovanje nedjelje datira
iz tog vremena. Narodito je subota bila jaka veza koja ih je spaja-
la s iivotom cijelog naroda. A svetkovanjem subote oni su slijedi-
li primjer i naredenja Kristova.n6
Prvi kr56ani u Jeruzalemu, apostoli i vjernici, kao i obraienici
iz neznaboitva, odrZavali su u podetku svoje sastanke zajedno s
Zidovima u hramu i sinagogama. Kasnije kr56ani osnivaju svoje
bogomolje ili sinagoge. Svoje bogosluZje su kr5iani, kao i Zidovi,
odrZavali subotom, jer ih je na to pozivao BoZji Zakon, detvrta
zapovijed, kao i Kristov primjer.
Apostol Pavao nije bio u tom pogledu izuzetak, ve6; naprotiv,
primjer.
' L. Milin, opt. cit. p. 85.86.
']r Samuelc Bacchiocci, op. cit. p. 149.
C. w. Dugmore, Lord d Day and Easter, p.272. Leiden; e- J. Brill,
o H. Lictzfrann, Histoire de'l'Eglise ancien-n1e, pp.65.6b.
r L. Duchcsnc, Origine du eultc chretien. 5'" pp.47.48. Paris 1o20.
6 Theodore Zahn, Geschichte des Sontags, pp. 13.14.
80
13. POGI-AVUE
STo IB KRIST UKINUO NA KRIZU?
Medu suvremenim teolozima veoma je rasprostranjeno miS-
ljenje da je Krist svojom smr6u na kriZu ukinuo ceremonijalni
zakon u koji oni ubrajaju i subotu. Kao potvrdu za ovQ svoje miS-
ljenje navode tekstove iz Pavlove poslanice Gala6anima 4,l0.ll;
Rimljanima 14,5 i Kolo5anima 2,16.
Budu6i da protivnici svetkovanja subote u krS6anskoj crkvi
obidno navode gornje tekstove kao dokaz da je apostol Pavao
uiio da je svetkovanje subote prestalo vaiiti u Novome zavjetu i
da je ona ukinuta na kriZu zajedno s ostalim propisima koji su se
odnosili na obrede staroga zavjeta, mi 6emo ovdje pomoiu kon-
teksta nastojati osvijetliti i objasniti Sto je u stvari pravi smisao
citiranih tekstova i Sto je Krist svojom smr6u prikovao na kriZ.
U svojoj poslanici Gala6anima apostol Pavao pi5e: ,Nekoi,
kad niste poznavali Boga, robovali ste bogovima koji po naravi
nisu bogovi. A sada, kad ste odabrali Boga -jo5 bolje: kadje On
vas odabrao
- kako se obraiate nemo6nim i bijednim prirodnim
silama kojima ho6ete da opet i ponovo budete robovi? BriZno
slavite odredene dane, mjesece, vremena i godine. Bojim se za
vas da se nisam rnoLda uzalud mudio oko vas. (Galatanima
4,8- 10) Dalje isti apostol pi5e: "Stojte, dakle, u slobodi kojom
nas Krist oslobodi i ne dajte se opet u jaram ropstva uhvatiti. Ja,
Pavao, velim vam: primite li obrezanje, Krist za vas ne6e imati
Kristom svi koji se ho6ete
viSe nikakva zna6enja... Prekinuli ste s
opravdati drianjem Zakona; ispali ste iz milosti. Jer mi pod
vodstvom Duha na osnovi vjere odekujemo nadu opravdanja.o
(Galacanima 5,1- 5) "Svi koji zele ugoditi tijelu htjeli bi vas pri-
1962.
siliti da primite obrezanje, samo da vi5e ne budete progonjeni
zbog Kristova kriZa." (Galacanima 6,12)
81
 Sto 3e zabrinjavalo apostola Pavla u odnosu na Gala6ane?
Apostol Pavao je osnovao galacijske crkve za vrijeme svog prvog
misionarskog putovanja (45- 47). Na podetku svog tre6eg misio-
narskog putovanja ponovo ih je posjetio (oko 54. godine). Uskoro
zatim Pavao je saznao da se pod utjecajem grupe judaista, to jest
Zidova iz Jeruzalema, medu galacijskim crkvama podeo Siriti ot-
pad. Isti laZni uditelji koji su ranije do5li u Antiohiju i podeli uv-
jeravati bra6u: po mojsijevskom obidaju, ne
"Ako se ne obreZete
moiete se spasitiu (Djela 15,1),poteli su uznemiravati galacijske
crkve. Ti su laZni uditelji udili da se dovjek ne moZe spasiti ako se
ne obreZe i ako ne drZi sav mojsijevski zakon. Pavao piSe svoju
poslanicu Gala6anima iz Korinta oko 57. god. da bi ponovo izlo-
Zio vjernima osnovno nadelo nauke o spasenju, a to je: spasenje
moZemo dobiti jedino vjerom u Kristove zasluge. ,Znamo da
dovjeka ne moZe opravdati vrSenje Zakona, nego samo vjera u
Isusa Krista, to smo i mi prigrlili vjeru u Isusa Krista da bismo
se opravdali vjerom u Krista, a ne vr5enjem Zakona. Jer vr5enje
zakona ne6e nikoga opravdati.u (Galadanima 2,16; vidi takoder
Galadanima 3,1.2; 5,1) Zakon, bilo moralni ili ceremonijalni, ne-
ma mo6i da dovjeka oslobodi od grijeha. To nije njegova funkci-
ja. On nije dan kao sredstvo spasenja ve6 kao ogledalo koje nam
pomaZe da uvidimo svoju gre5nost i kao vodi6 ili pedagog koji
nas upu6uje na Krista kao jedinog Spasistelja (Rimfianima 3,20;
7,7; Galatanima 3,24.25). To je Pavlovo evandenje, a to ito propo-
vijedaju judaisti: da se ioujek spasava drZanjem Zakona - to je
legalizam ili laino evandelje. Apostol Pavao se iudi ito su Gala-
6ani tako brzo zaboravili iskustvo spasenja, koje im ie donijelo
Kristovo evandelje i podlegli utjecaju laZnih utitelja protiv koiih
izraZava oitro negodovanje kao sotonskih slugu. "Cudim se da se
tako brzo odmetete od onoga koji vas ie pozvao da budete u Kri-
stovoj milosti, da prijedete na 'drugo evandelje'. Tog dntgog
evandelja zbilja nema. Ima samo nekih ljudi koji vas zbuniuiu i
koji Zele izvrnuti Kristovo evandelie. Ali, ako bi vam tko, bilo to
mi, bio andeo s neba, navijestio evandelje protivno onom koje
smo vam mi navijestili, neka je prokletk (Galaianima 1,6- 8)
Nastojanja judaista iz Jeruzalema koji su uvjeravali vjernike ga-
lacijskih crkava da im je za spasenje potrebno da se obreZu i da
drie sve starozavjetne praznike - godi5nje, mjesedne i sedmidne
onom strogo56u i na onaj nadin kako su to oni zahtijeval.i, bilo je
zai sta laLno evandelj e.
82
Da li je Pavao ovdje ciljao na sedmidnu subotu? Sigurno nije,
jer je i sam subotu svetkovao na svakom mjestu gdje se nalazio i
propovijedao Kristovo evandelje (Djela 17,2; 18,4).
"Dani i mjeseci, koje apostol spominje, odnose se na sedam
ceremonijalnih subota i na mladine ceremonijalnog sistema (3.
Moj s. 23,7.8.2 1.25.28.35.36 ; 4. Moj sij eva 10, 10; 28, I I - 15.). Ovi da-
ni odmora ili podivanja (subote) u vezi s godi5njim praznicima
slavili su se ,osim subota Gospodnjih", to jest osim redovnih su-
bota (3. Mojsijeva 23,38). Nema temelja u Svetome pismu na os-
novi kojega bi se moglo zakljuditi da se ,danin koje Pavao ovdje
spominje odnose na sedmi dan tjedna na subotu. Subota je os-
novana u raju 2.500 godina prije nego -Sto jc objavljen Zakon na
Sinaju. Ako bi svetkovanje subote podvrgavalo dovjeka ropstvu,
onda bi se moglo re6i da je i sam Stvoritelj bio podvrgnut
ropstvu, budu6i da je On sam svetkovao prvu subotu s naSim
praroditeljima u raju. Ovakav zakljudak bio bi besmislen!u'
Izgleda vjerojatno da su galacijske crkve bile pod jakim utje-
cajem ne samo judaista ve6 i judaistidkih gnostika. Judaisti6ki
gnostici su drZali stare obrede, ali su prihva6ali i neke orijental-
r-re ideje. Na te ideje misli apostol kada Gala6anima postavlja pi-
tanje: ,Kako se obra6ate nemo6nim i bijednim prirodnim ele-
mentima kojima hoiete opet i ponovo da budete robovi?n Gala6-
anima 4,9. "Gnostidka filozofija je deificirala nebeska tijela, kao i
elemente: oganj, zrak, vodu i zemlju. Osim toga obra6ala je oso-
bitu paZnju na pojedine dane, mjesece i godi5nja doba smatraju-
6i da oni stoje pod kontrolom kozmidkih sila koje upravljaju sud-
binom ljudi.n'? U mnogome polemika koju apostol Pavao vodi u
Gala6anima 4,8-ll slidna je polemici u Kolo5anima 2,8-23. U
oba slu6aja praznovjerno drZanje godi5njih, mjesednih i sedmid-
nih praznika prikazano je kao ,robovanje prirodnim silama ili
elementima". U Gala6anima poslanici osuda ove gnostidke i ju-
daistidke filozofije je o5trija zato Sto su predstavnici te filozofije
udili da je svetkovanje tih dana potrebno radi opravdanja ili spa-
senja, dime su izopadili samu bit evandelja (Galadanima 5,4). U
ne5to blaZem obliku javile su se nesuglasice u rimskoj crkvi. Da
bi pomogao vjernicima u Rimu rijeSiti te nesuglasice, apostol Pa-
vao im pi5e: "Tko si ti da sudi5 tudem sluzi? Ili stoji, ili pada,
stvar je njegova gospodara, a stajat 6e jer ga gospodar moZe tako
driati. Jedan dakako polaZe ve6u vrijednost na jedan dan nego
8l

na drugi dan, a drugi polaZe jednaku vrijednost na sve dane. Sa-
mo neka bude svaki posve uvjeren u svoje miSljenje! Tko pazi na
dan dini to radi Gospodina; tko jede sve, 6ini to radi Gospodina;
jer zahvaljuje Bogu... Kraljevstvo se BoZje ne sastoji u jelu i pi6u,
nego u pravednosti, miru i radosti po Duhu Svetome.< Rimljani-
ma 14,4 * 17 . nja.
Prema vjernima u Rimu Pavao zauzima mnogo blaii i tole-
rantniji stav nego prema Gala6anima. Ovdje zastupa gledi5te da
svatko treba da radi po svojoj savjesti i da po5tuje tude mi5lje-
nje. Za5to je Pavao ovdje tako liberalan? Razlog je Sto ovdje nije
bio doveden u pitanje princip opravdanja vjerom u Isusa Krista.
Vjera u Isusa Krista je temelj spasenja (Rimljanima
3,22- 26.27.28; 4,3.13.22- 25; 5,1). Pavao razlikuje Sto je bitno za
spasenje od onoga Sto je nebitno. Ako se ono Sto je nebitno vr5i
iz dobrih pobuda, iz Lelie da se Gospod proslavi - Bog prima
takvu sluZbu. To se odnosi na dane, na mesnu ili vegetarijansku
hranu, kao i na uzdrLavanie od vina. O kojim je danima ovdje ri-
jed? ,Oni vjernici dija ih je vjera osvjedodila da mogu napustiti
sve starozavjetne ceremonijalne praznike - Pashu, Pedesetnicu,
Praznik sjenica, itd. - nisu smjeli prezirati one dija je vjera bila
slabija. Niti su ovi posljednji smjeli kritizirati one koji su, im se
dinili manje revni. Svaki vjernik je odgovoran Bogu i svatko tre-
ba da je >potpuno uvjeren u ispravnost svoga uvjerenja" (Rimlj-
anima 14,10- 12.5). Medu krS6anima ne smije biti primoravanja.
Duh ljubavi i tolerancije treba da uvijek prevladava.n3
Ovdje, dakle, nije rijed o suboti, ve6 o starozavjetnim obred-
nim praznicima. Pod ,daniman u Rimljanima 14,5 mogli bi se ra-
zumjiti i dani posta. Obidaj nekih Zidova je bio da poste poned-
jeljkom i detvrtkom, a kod nekih kr56ana se podeo uvladiti obidaj
da poste utorkom i petkom. Ovi obidaji su se podeli uvladiti u
crkvu pod utjecajem judaizma.
Neki kr56ani su izbjegavali svaku mesnu hranu i uzdrZavali su
sei od vina iz razloga Sto su pogani obidno meso i vino prinosili
na Zrtvu svojim idolima. Ni za dane posta, ni za tzdrLavanja od
mesa i vina ovi kr56ani nisu mogli na6i podr5ku u Starome zavje-
tu, zato oni koji su drZali ,sve dane jednakima", kao i slobodu u
pogledu hrane ipi(a, nisu smatrali da se oslobadaju od Zakona
od ljudskih asketskih obidaja. Cijela diskusija u Rimljanima
"ed
14,5.6. ne vodi se oko pitanja slobode u pogledu drLanjaZakona
84
ili obaveznosti prema njemu, vei o nebitnim skrupulama savjesti
nametnutim ne boZanskim propisima vei ljudskim obidajima i
predrasudama. Buduii da ova razlidita uvjerenja i obidaji nisu
potkopavali su5tinu evandelja vjeru u Krista kao jedinog Spa-
-
sitelja i poslu5nost BoZjim zapovijedima kao plod te vjere - Pa-
vao preporuda medusobnu toleranciju i poStivanje tudeg uvjere-
U Rimljanima 14,5.6. Pavao ne govori o suboti, a daleko je od
toga da bi savjetovao ili poticao njeno ukidanje. To bi bilo u su-
protnosti s njegovim vjerovanjem i njegovom praksom (Diela
24,14;25,8; 1. Korincanima 7,19).
Razmotrimo napokon tekst iz Pavlove poslanice Kolo5anima
2,16.17. Ovaj tekst glasi: "Prema tome, neka vas nitko ne osuduje
zbog jela i pi6a, ili zbog godi5njih blagdana, ili mladinA, ili subo-
tA. To je samo sjena stvarnosti koja je imala do6i, a stvarnost je
Krist.o
Moramo reii da se tradicionalno ovaj tekst uvijek tumadio u
smislu da Pavao gleda na subotu kao na tipoloSku ustanovu koju
je Krist ispunio i zato ona nije vi5e za kr56ane obavezna.a
Najnovija istraiivanja bacaju novo svijetlo na ovaj tekst i
omogu6uju nam da ga bolje razumijemo.
Da bi se shvatilo pravo znadenie citiranog teksta, moramo pri-
je svega poku5ati da objasnimo o kakvom se krivovjerju ovdje
radi koje vgroLava vjeru Koloiana.
Da li su laZni uditelji judaisti zastupali iskljudivu potrebu da
svi vierni trebaju drLati uredbe mojsijevskog zakona? Da li su te
mojsijevske uredbe dokumenat koji je Bog preko Krista priko-
vao na krlL (Koloianima 2,14)? MoZe li se na osnovi spomenutog
teksta izvoditi zakljudak da je subota dio mojsijevskog zakona
koji je ,prikovan na kriZu? Da li Pavao zastupa glediSte da su
kr56ani oslobodeni od svetkovanja svih praznika?
Mi 6emo, dakle, ovdje pokuSati objasniti slijedeie:
l) vrstu krivovjerja koje se Sirilo medu Kolo5anima;2) Sto je Bog
preko Krista prikovao na kriZ i 3) Pavlov odnos prema suboti i
praznicima.
KrivovjerJe medu Kolo5anima
Koloiansko krivovjerje, po rijedima apostola Pavla, osnivalo
se na filozofiji, na predaji ili tradiciji, 12 "prirodnim silama svi-
85
 I
jeta", a ne na Kristu. Pavao upozorava Kolo5ane: ,rpazite da vas
tko za sobom ne odvede 'filozofijom' ispraznom prijevarom
koja se oslanja na predaju disto ljudsku, - na ,prirodne sile svije-
ta', a ne na Krista.< Kolo5anima 2,8. Ovakvo udenje je bilo laZno
udenje. To je bio gnostidki judaizam i grdki sinkretizam. Gnosti-
cizam je smatrao Krista obidnim dovjekom, te ga je odbacivao
kao posrednika izmedu Boga i dovjeka, a uzvisivao je kult andela
(Koloianima 2,18).
P9d izrazom rprirodne sile svijeta" (Koloianima 2,8) nnogi
moderni egzegete misle da treba podrazumijevati ne prvenstve-
no osnovne elemente ovoga svijeta (zemlja, voda, zrak, vatra),
veipersonificirane sile andele kao posrednike i astralne bogo-
-
ve, koje su neznaboSci oboiavali vjerujudi da oni upravljaju sud-
binom ljudi.
Osnovni cilj ovog krivoujerja je bio da odvoji Koloiane od
Krista. Zato apostol Pavao nastoji ovom poslanicom ponovo
ukazati na Kristovo boZanstvo, ista6i njegovu misiju i udvrstiti
zajednicu vjernih s Kristom. ,On je savriena slika Boga nevidlji
voga, prvorodenac svakog stvorenja. Jer je u njemu sve stvoreno
sve na nebu i na zemlji.. On je prije svega, i sve se u njemu drii
-u redu... On nas istrgnu iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo svo-
ga ljubljenoga Sina, u kome imamo otkupljenje, opro5tenje grije-
ha.. Kako ste primili Krista Isusa, tako nastavite u njemu Ziqeii.
U njemu dvrsto ukorijenjeni, na njemu stalno nazidivani i u6vr5-
6ivani vjerom.. Budu6i da u njemu stanuje sva punina boZanstva
tjelesno, u njemu ste i vi ispunjeni. On je glava svakog pogla-
varstva i Vlasti. U njemu ste i vi obrezani, ne obrezanjem obavlje-
nim rukom, nego obrezanjem Kristovim: odlaganjem tijela koje
sluZi grijehu. Zajedno s njim ukopani u kr5tenju, s njim ste i
uskrsnuli vjerom u snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih.u (I(o-
loianima posl. 1,15- 17.13;2,6.9- 12)
I aZni utitelji nudili su Koloianima drukiiji put spasenja. po-
zivali su ih da oboZavaju andeoske sile (Koloianimi 2,15j, dabi
bili za5ti6eni od kozmidkih sila i Poglavarstava, i da svojim djeli-
ma osiguraju sebi spasenje time Sto 6e Sto todnije izvrSavati
obredne propise u vezi s ,praznicima" i Sto 6e se podvrgavati
strogoj askezi: Sto 6e u odredene dane postiti. Slidno krivwjerje
se Sirilo po galacijskim crkvama. Osvr6u6i se na te propise,-ap-o-
stol Pavao piSe:
"To su zapovijedi i nauke ljudske. Ti propisi, iiti-
86
na, imaju neku mudrost u samovoljnom bogo5tovlju, krivom Sto-
vanju i trapljenju tijela, ali nemaju nikakve vrijednosti da obuz-
davaju tjelesnog dovjeka." Kolo5anima 2,23.
Sto je Bog po Kristu prikovao na kriZ?
eesto se tvrdi da je Bog po Kristu prikovao Zakot na kriZ, te
da je time ukinuta naia obaveznost da drZimo Zakon. Oni koji
tvrde da je Krist prikovao Zakon na kriZ misle prvenstveno na
obredni Zakon,u koji oni ubrajaju i subotu. Ali napominjemo da
je subota data u sklopu moralnog Zakona, a ne u sklopu ceremo-
nijalnog Zakona. Nema sumnje da subota spada u rr,oralni Za'
kon, jer je objavljena kao detvrta zapovijed Dekaloga, koji se du-
vao u samom Kovdegu zavjeta ili svjedodanstava, dok se mojsi-
jevski ili obredni zakon duvao izvan Kov6ega. Moralni Zakon je
vjedan i nepromjenljiv. Da se on mogao ukinuti ili promijeniti,
onda Krist uopie ne bi morao do6i na ovaj svijet. Krist nije pri-
kovao na kriZ moralni Zakon, pa ni zapovijed o svetkovanju su-
bote koja je dio tog vjeinog BoZjeg Zakona.
Sto 3e Krist prikovao na kriZ? U poslanici Kolo5anima 2,14.
stoji napisano: ,I izbrisav5i pl'smo uredbekoje bjeSe protiv nas, i
to uzevii sa srijede (sredine) prikova ga na kriZu." (Vukov prije'
vod)Taj isti tekst u novijem prijevodu glasi: ,Izbrisavii zaduini-
cu koja je svojim odredbama bila nama protivna; ukloni je pri-
kovav5i je na kriZ.u (Prijevod Biblije u izdanju ,Stvarnosti")
Sto je to "pismo uredbeu? U grdkom tekstu se ovdje upotreb-
ljava izraz rcheirographon" (izraz koji ima znaienje dokumenta
o zaduZenju ili zaduZnice). Da li je Pavao ovdje mislio na mojsi-
jevski ili obredni zakon sa svojim propisima? Ne! Pavao ovdje
uop6e ne spominje Zakon. Veiina komentatora turr.ati izraz
pojmom "zaduinicau koja proizlazi iz na5ih pri-
"cheirographon"
jestupa ili "knjigom koja sadrZi izvjeStaj o na5im grijesimao. U
tom smislu i moderni prijevog spomenutog teksta u izdanju Bi-
blije "stvarnostin glasi: "Izbrisa zaduLniqt koja je svojim odred-
bama bila nama protivna; ukloni je prikovav5i je na krii.." (Ko-
loianima 2,14)
Bog nije po Kristu prikovao na kriZ Zakon, koji obavezuje na
poslu5nost, i za koji apostol Pavao kaZe da je svet, pravedan i do-
87
bar (Rimljanima 7,12), ve6 napisani izvje5taj o naSim griiesima.
Unistiv5i izvje5taj o grijesima, Bog po Kristu potpuno pra5ta gre-
Sniku koji vjerom prima Krista za svog Spasitelja i kaje se ra Jrro-
je grijehe. Krivica se ne otklanja pribijanjem na kriZ moralnog ili
obrednog Zakona, ve6 se ona otklanja brisanjem izvje5taii o
na5im grijesima zahvaljuju6i Kristovim zaslugama. Sto je znadi-
Ia Kristova smrt na kriZu? Krist je na kriZu pobijedio i onoga ko-
ji nas je optuZivao pred Bogoml
"RazoruZav5i Poglavarstva i Vla-
sti i javno ihizloLi ruglu vode6i ih u pobjedonosnoj povorci pobi-
jedene njirne (Koloianima 2,15; Otkrivenje 12,9).
Prema tome, nai odgovor na pitanje sto je Kristovom smr6u
prikovano na kriZ jest: Bog je prikovao na kriZ izvje5taj o na5im
grijesima i na5u krivicu (zaduinicu), a ne Zakon ili subotu kao
dio tog Zakona. To je smisao teksta u Pavlovoj poslanici Kolo5a-
nima 2,14,
Sto je
"sjena" i kakav je bio Pavlov odnos prema praznicima
i suboti?
Nakon Sto je odbacio ,filozofiju" laZnih kolo5anskih uditelja i
uzdigao Krista i puninu spasenja koje imamo jedino u njemu, pa-
vao nam sada skre6e paZu na neke pojedinosti njihove prakse:
,Prema tome, neka vas nitko ne osuduje zbog jela i pi6a, ili zbog
godi5njih blagdana, ili mladakA, ili subotA. fo je samo sjeni
stvarnosti koja je imala do6i, a stvarnost je Krist.n (Koloianima
2,16.17;.po prijevodu Biblije u izdanju >Stvarnosti<)
Budu6i da je u ovoj opomeni spomenuta subota kao jedna od
religioznih praksi koja je samo sjena stvarnosti koja je imala do-
6i, na osnovi ovoga se izvodio zakljudak da je subota ukinuta jer
je nastupila realnost
- Krist. MoZe Ii se prihvatiti to tumadenje?
Da bismo razumjeli pravi smisao navedenog teksta, potrebno
je da se pitamo: Sto se treba razumjeti pod glagolom ,osudiva-
tiu? Na Sto se odnose izrazi,jelo, pi6e, blagdani, mladaci i subo-
te? Sto se ima razumjeti pod pojom ,sjena<? Da li je citirani pri-
jevod adekvatan originalnom tekstu?
U na5em tekstu imamo glagol >osudivati(. >Da vas nitko ne
osuduje...u Medutim, u originalu stoji grdki glagol
"krin6<, koji
ima neutralno znadenje, te znadi suditiu smislu odobravanjalli
88
neodobravanT'a. Glagol ,krin6. prema op6oj upotrebi ne znadi
osudivati ve6 radije izraziti miiljenje, izredi svoj sud, svoju ocje-
nu. Prema upotrebljenom glagolu moZemo zakljuditi da je Pavao
u izvjesnom-smislu tolerantan u odnosu na spomenute religioz-
rr" obidu.j.. On ih ne osuduje, ve6 inzistira na tome da nitko ne
smije biii primoravan da ih drZi. Svatko treba u tom pogledu
sam donijeii odluku za sebe. Gornji tekst bismo mogli adekvatni
je prevesii: ,Neka vam nitko ne odreduje Sto se tide jela, pi6a,
itd." LaZni uditelji su nametali ove obidaje kao uvjet spasenja od-
vajaju6i ljude od Krista. Oni su vi5e polagali na ritual, na vanjske
forme negoli na Krista.
O kakvoj je praksi ili o kakvim je obidajima ovdje rijed? Na
prvi pogled*ogli bis-o zakljuditi da je ovdje rijed o starozavjet-
nom^ob-rednorn-zakonu. Sigurno je da Pavao misli na taj obredni
zakon, ali nije iskljudivo da misli i na uzdrZavanje od "jelao i.'pi-
6a* u odredlne dane, u dane posta. Ovi obi6aji sami po sebi ne
mogu nikoga spasiti. Ako se ti obidaji -silom name6u kao uvjet
spalenja, mi*o Krista i bez Krista, onda je to opasno krivovjer-
;e, i firrao to osuduje kao laZno evandelje. Ali u spomenutom
telstu Pavao nikoga ne osuduje niti dopu5ta drugima da zbog
gornjih obidaja osuduS, druge, ve6-nastoji pomo6i vjernima da
ihrui" odnos tih obidaja, njihovu ulogu u odnosu na Krista' Da
bi to objasnio upotreblj ava izraz )sjena<, i zatim istide kontrast:
sjena
- tijelo (realnost, Krist).
Sto.le ,sjenau? ,Sjena" je sve ono Sto je Bog uspostavio fla-
kon toiiekova pada u grijeh dabi ukazivalo na Krista, na njego-
vu Zrtvu pomiienja i na njegovu posrednidku sluZbu na nebu'
,Sjena. su bile krvne Zrtve staroga zavjeta, levitsko sve6enstvo
sa svojom sluZbom u zemaljskom hramu i godi5lji praznici: Pas--
ha, Peiesetnica, Dan truba, Dan odiSdenja i Blagdan sjenica' Sed-
mitni blagdan subota nije bio )>siena<, ier je on uspostavlien u
raju prije toujekova pada u griieh.
Svima koji su uzvjerovali u Krista kao u obe6anog Spasitelja
bilo je iasno da je Krist svojom smr6u ukinuo starozavjetne
krvni zitve i posrednidku sluZbu levitskih sve6enika u Hramu,
jer se prilikom Kristove smrti na kriZu ,zavjes koji je dijelio sve-
ii.ri., od svetinje nad svetinjama u Hramu jeruzalemskom razdro
na dvoje, od viha do dnan (Matej 27,51). Pisac poslanice Hebreji-
ma podev5i od 7 - 10. poglavlja govori o Kristu kao o irtvi pomir-
89
 nici, o Kristu kao naiem Poglavaru u nebeskom svetiitu i o Kri-
stu kao o utemeljitelju i ostvaritelju >novoga saveza<< po kome
imamo opro5tenje pro5lih grijeha, pobjedu nad silom grijeha i
jamstvo da smo primljeni u dlanstvo nebeske obitelji, jer pod
vodstvom Svetoga Duha Zivimo novim Zivotom u skladu s Bo-
Zjim zapovijedima, ustavom nebeskog kraljevstva, - koje je Krist
Svetim Duhom utisnuo u na5e r-:.isli (Hebrejima 9,13.14- 28;
10,4- 12; 8,6- 10.). lz ovogaje prvim kr56anima bilo jasno Sto je
Krist svojom smr6u ukinuo. Jasno im je bilo da je ukinuo staro-
z.avjetne Lrtve i posrednidku sluZbu levitskih sveienika u zemaljs-
kom Hramu. Medutim, prvim kritanima nije bilo odmah jasno
kakav stav treba da zauzmu prema starozaujetnim godiinjim
praznicima i prema drugim nekim propisima.
Nema sumnje da su starozavjetni praznici, koje je Gospod
dao preko Mojsija, kao Sto su na primjer bili Pasha i pedesetni
ca, koji su imali komemorativno i simboliiko zna(enje
ispunjenje u Kristu i kao takvi vi5e nisu bili obavezni. Ali - naili
prvi
kr56ani nisu to odmah shvatili te su i dalje slavili Pashu i pedes-
etnicu, no prosvietljenjem Svetim Duhom oni podinju shva6ati
pravi odnos tih praznika prema Kristu. Tako na primjer apostol
Pavao pi5e Korin6anima:
"Odistite se od staroga kvasca da bude-
te novo tijesto: ta ve6 ste beskvasni, jerje Zrtvovano naie pashal-
no janje
- Krist. Zato trajno svetkujemo blagdan ne sa starim
kvascem, ni sa kvascem zlo6e i pokvarenosti, vei s beskvasnim
kruhom iisto6e i destitosti.o (1. Korinianima 5,7.8)
Starozavjetni godiSnji praznici bili su >sjena<, ali rijed ,sje-
na< u spomenutom tekstu ne sadrZi u sebi nista negativno, nista
pejorativno ili ruZno. Ona samo istide odnos koji treba da posto-
ji izmedu tih praznika i Krista - >sjena< ne smije zamijeniti
realnost, a realnost je Krist, koii se u navedenom tekstu naziva
"Tijelo< i "Glavan. (Koloianima 2,17.19)
Pavao smatra da religija koja se temelji na uzdrZavanju u
odredene dane od jela i pi6a (post) ili na poStivanju i svetkovanju
odredenih dana, nezavisno od Krista, bez Krista,jest laina reli-
gija i slaba >sjena( prave religije, jer prava religija ie zaiednica s
Kristom. Tu rijed >sjena( ima negativno ili pejorativno znadenje.
Starozavjetni godi5nji praznici Pasha i Pedesetnica imali su
komemorativno i simbolidko znai.cnjc. Pasha se slavila kao usp<t-
rnena na oslobodenje iz egipatskog ropstva, a bila je ujedno
"s.je
90
na. ili simbol velikog duhovnog oslobodenja koje ce izvoJevati
Mesija ili Krist, koji je >na5a Pasha,, (1. Korintanima 5,7)' Blag-
dan i'edesetnica je bio uspostavljen kao uspomena na davanje
Zakorrana Sinaju, ali kao ,sjenau ili simbol ukazivao je na izliva-
nje Svetog Duha na dan Pedesetn\ce (Diela 2,1-4).
Krist je mjesto Pashe uspostavio svetu uredbu vederu Go-
spodnju, koja treba da nas uvijek podsje6a na njegovu Zrtvu ko-
iom je izvojevao na5e oslobodenje, a koja treba takoder da u na-
ma stalno oZivljava nadu u njegov ponovni slavni dolazak (Matei
26,9; 1. Korintanima 11,26).
Medutim, prvi kr56ani su neko vrijeme slavili i svoj blagdan
Pashu. Slavili su ga isti dan kao i Zidovi svoju Pashu, to jest 14.
nisana. Taj praznik podsje6ao ih je kako na Kristovu smrt tako i
na Kristovo uskrsnu6e.
Isto tako prvi kr56ani su slavili blagdan Pedesetnicu. Upravo
na taj dan su primili obeiani dar Svetoga Duha, koji upisuje Za-
kon BoZji u srca onih koji uistinu Zele Bogu sluZiti. Neki kr56ani,
osobito oni Zidovskog porijekla, nastavili su slaviti svake godine
Pedesetnicu kao praznik koji ih je podsje6ao na veliki dogadaj iz-
livanja Svetoga Duha. I Pashu (Llskrs) i Pedesetnicu (Dan Duho'
va)prri kr56ani Zidovskog porijekla slavili su istog dana kada su
Zidovi slavili svoju Pashu i Pedesetnicu. Ti su praznici mogli pa-
sti u bilo koji dan u tjednu.
Ako je Pavao i smatrao da su starozavjetni g6diSnii praznici
Pasha, Pedesetnica i drugi na5li svoje ispunjenje u Kristu i da
kao takvi nisu viSe obavezni, on ipak nikoga ne primorava da te
praznike odbaci kao nepotrebne i suvi5ne, a niti ih drugima na-
me6e. On nema ni5ta protiv tih praznika i drugih obidaja, ako se
oni drZe iz iskrenih pobuda i iskrene teZnje da se ugodi Bogu, i
ako se pri tome uvijek ima na umu da su ovi praznici samo ,sje-
na(, a realnost ie Krist.
Pavlov odnos prema suboti
Ubraja li Pavao i subotu u starozavjetne obredne praznike ko-
je smatra neobaveznima? L. M., povode6i se za tradicionalnim
tumadenjem, smatra da Pavao tako misli. Medutim, ako nepri-
9l
 strano razmotrimo pitanje subote kao sedmidnog praznika, da-'
tog jo5 u raju, i godiSnjih praznika sa njihovim danima ,podin-
kau ili >subotama(, kojih je bilo sedam (vidi 3. Mojsijeva
23,6- 8.15.16.21.24.25.27.28.37.38), vidjet 6emo da ovdje postoji
bitna razlika.
Subota kao sedmidni blagdan osnovana je u raju, prije iovje-
kova pada u grijeh. (1. Mojsijeva 2,1-3.) Subota i brak su dvije
ustanove koje potjedu iz raja. Sedmidna subota, kao ustanova
koja je csnovana prije dovjekova pada u grijeh, kao i brak, nije
))sjena(. je ono 5to je uspostavljeno poslije pada u gri-
"Sjenan
jeh: krvne i nekrvne Lrtve, starozavjetno sveienstvo sa svojom
posrednidkom ulogom, te godi5nji praznici sa svojim >subota-
mao ili danima podivanja. Sve je ovo postalo neobavezno u novo-
me zavjetu.
Da li Pavao i sedmidnu subotu smatra ))sjenom( i zato neoba-
veznom? To se iz spomenutog teksta ne bi moglo zakljuditi. U
spomenutom tekstu apostol Pavao upotrebljava mnoiinu
bote, Sto navodi na zakljudak da se ovdje podrazumijevaju - su-
obredne ili godi5nje subote, to jest subote ili dani podivanja u ve-
zi s godi5njim praznicima. Te obredne >subote( ili ,dani podiva-
njau su bili osr'm subota Gospodnjih ili sedmitnih subota (3.
Mojsijeva 23,38).
Subota nikako nije ,sjena, u onom smislu u kojem su bili
obredni praznici Staroga zavjeta,jerje ona data u raju, prije dov-
jekova pada u grijeh, i imala je cilj da uvijekpodsje6a dovjeka na
Stvoritelja i na njegovo veliko djelo stvaranja, te da ga tako duva
od nevjerstva i idolopoklonstva (2. Mojsijeva 20,8- 11). Nakon
dovjekova pada u grijeh znadenje subote se pro5iruje i produblju-
je. Pored spomenutog znatenja ona treba podsje6ati Izrael na os-
lobodenje iz egipatskog ropstva (5. Mojsijeva 5,15), treba ga
podsjeiati na to da je Bog njegov Otkupitelj i Posvetitelj (Ezeki-
jel 20,12.20). Ona postaje znak zavjeta izmedu Boga i njegovog
naroda (2. Mojsijeva 31,17). Ona takoder postaje simbol oslobo-
dbnja du5e od grijeha i podinka koji Krist daje onima koji se oda-
zivaju njegovu pozivu (Matej 11,28; Hebrejima 4,9).
Da li je subota izgubila svoju vaZnost zato Sto je bila simbol i
zato Sto je i danas simbol?
Sto je simbol? Simbol uvijek predstavlja neku realnost. KrS-
ianin koji vjerom u Krista izvr5ava ili drii neki simbol, stide ve6
92
sada vjerom iskustvo realnosti koje simbol predstavlja. Kr5tenje
je simbol opro5tenja grijeha i preporodenja. Kr5ianin koji vje-
rom u Krista kao u svog osobnog Spasitelja ulazi u "vodeni
grobn, ustaje s Kristom na >nov Zivotu. On kr5tenjem zaista stje-
de iskustvo realnosti
- prima oproStenje grijeha i silu Svetoga
Duha koja ga osposobljava da Zivi u skladu s BoZjim zapovijedi-
ma (Nmljanima 6,4; 8,2- 4).
Kruh koji se blagosilja i lomi i daSa koja se dijeli tjernima pri-
likom vedere Gospodnje je takoder simbol. To je simbol Kristo-
vog tijela koje se za r,as lomilo na kriZu i njegove krvi koja je za
nas prolivena za opro5tenje na5ih grijeha i na5e kazne. Vjernik
koji vjerom prima ove simbole, gledaju6i u njima Krista, stide
ve6 sada iskustvo realnosti koje ovi simboli predstavljaju hra-
ni se Kristom koji je izvor vjednog Zivota (Ivan 6,51.63). -
Subota je simbol onog odmora ili podinka koji je dovjek
uZivao u raju prije pada u grijeh, kad je Zivio u tijesnoj zajednici
s Bogom; ona je takode simbol oslobodenja od grijeha i odmora
duie koji Krist daje onima koji ga primaju kao svog Spasistelja,
slijede njega, ude od njega i ostaju u njemu (Matej 11,28). Ona je
takoder simbol onog podinka koji deka vjerne na obnovljenoj
zemlji kad 6e opet Zivjeti u zajednici s Bogom kao neko6 u raju
(Otkrivenje 21,3.4).
Kr56anin koji ovdje nalazi vremena za Boga, smatraju6i ga
svojom milinom, a takoder i njegov dan
- subotu, ne obavljaju6i
u tom danu svojih obidnih poslova ve6 stavljajuii se na raspola-
ganje Bogu, vjerujuii da se i On njemu stavlja na raspolaganje,
stjede u tom danu iskustvo realnosti
- odmor i mir koji jedino
Krist moZe dati kad za njega odvajamo vrijeme koje je On odre-
dio za tu svrhu (2. Mojsijeva 20,8- 11).
Pavao i prva krScanska crkva su dobro razumjeli veliko znate-
nje subote. Pavao ju je uvijek svetkovao i nigdje u Novome zavje-
tu nema nikakvog nagovjeStaja o njenom ukidanju ili o uspostav-
ljanju nekog drugog dana mjesto nje.
Zaito se neki suvremeni teolozi toliko trude da omalovaZe su-
botu? OmalovaZavanjem subote i borbom protiv subote veliki
neprijatelj duia ima cilj da potkopa autoritet cijelog BoZjeg mo-
ralnog zakona, jer zna da bez vjere u Krista i posluSnosti BoZjem
zakonu nema spasenja. "Sotonin je stalni napor da odvrati um
ljudi od nade spasenja putem vjere u Krista i posluSnosti BoZjem
93
zakonu. U sva vremena je veliki neprijatelj du5a prilagodivao
svoja isku5enja predrasudama i sklonostima onih koje je nasto-
jao zavesti. U apostolsko vrijeme navodio je Zidove da uzvisuju
obredni zakon i da odbace Krista, a u sadaSnje vrijeme navodi
mnoge nazovi kr56ane koji se toboZe hvale Kristom da omalo-
vaZavaju moralni zakon i da ude da se njegova nadela mogu neka-
Znjivo prestupati. DuZnost je svakog BoZjeg sluge da se dvrsto i
odludno odupre ovim izopaditeljima vjere i da pomo6u rijedi isti-
ne odludno raskrinka njihove zablude.us
' SDA Bible Commentary, vol. VI. p. 967.
S. Bacchiocchi, op. cit. p. p.365.366.
I
'?
SDA Bible Cornmentary, vol. VI. p.637.
a L. Milin, opt. cit. str.86.
' E. G. White, The Acts of Apostles, p. 387, Pacific Press, Calif. 1940.
94
14. POGLAVLIE
SUBOTA U POSLANICI HEBREJIMA
U poslanici Hebrejima nalazimo slijede6i zakljudak i poziv:
"Prema tome, preostaje narodu BoZjem subotni podinak. Jer tko
je uSao u podinak njegov, i sam je podinuo od djela svojih, kao i
Bog od djela svojih. Zurimo ie, dakle, u6i u onaj podinak, da tko
ne pogine pruZaju6i isti primjer neposluha.( (Hebrejima 4,9)
Da bismo pravilno razumjeli citirani tekst moramo razmotriti
kontekst koji prethodi navedenom zakljudku. U prethodnom tek-
stu, podevSi od Hebrejima 3, 11. do 4,8. pisac govori o BoZjem
podinku, o podinku koji Bog daje dovjeku, i o odnosu izraelskog
naroda prema tom podinku. U ovom tekstu kljudna rijed je ,podi-
nak,.Za tu rije6, koja se kao imenica pojavljuje osam puta (lle-
brejima 3,11.18; 4,1.3.5.10.11), upotrebljava se u grdkom tekstu iz-
raz "katapausisu, a samo u Hebrejima 4,9. upotrebljava se izraz
sabbatismos.., koji je preveden u na5em jeziku izrazom >subotni
po6inak". O kakvom podinku govori pisac u poslanici Hebreji-
ma? Da li govori o dva razliiita podinka, budu6i da upotrebljava
dva razlidita izraza podinaku (katapausis) i >subotni po-
dinaku (sabbatismos).- "BoZji
Da li je moZda izraz ,subotni podinaku
(sabbatismos) upotrijebljen samo kao sinonim za
"BoZji podi-
nak", budu6i da se taj izraz pojavljuje samo jedanput, i to u He-
brejima 4,9. Da li se izraz "subotni podinak" (sabbatismos) stvar-
no odnosi na svetkovanje subote, i ako se odnosi, kakvo znadenje
treba dati tom podinku?
O kalfuom podinku govori pisac poslanice Hebrejima u 3. i 4.
poglavlju?
Temu o BoZjem podinku, o podinku koji je Bog Zelio dati Izra-
elu, pisac poslanice otpodinje u 3. poglavlju od 7-11 retka: >Zato,
kako veli Duh Sveti: 'Danas kad dujete glas njegov, ne otvrdnitc
srca svoja kao u onoj pobuni, kao u dan izazova u pustinji, gdjc
95
 r
su me odevi va5i izazvali stavljaju6i me u ku5nju, i po5to su detr-
deset godina gledali djela moja. Zato se rasrdih na taj nara5taj i
rekoh: Uvijek lutaju srcem svojim. I ne prizna5e putova svojih, i
zato se zakleh u srdZbi svojoj: Ne, ne6e u6i u podinak moj.u
Apostol Pavao citira u ovom tekstu rijedi Psalmista iz Psalma
95,7-ll.,O, da danas glas mu posluSate:'Ne budite srca tvrda
kao u Meribi... eetrdeset ljeta jadio me nara5taj onaj pa rekoh:
Narod su nestalna srca, i ne promidu moje putove. Stoga se za-
kleh u svom gnjevu: Nikad ne6e uii u moj pokoj.u Psalam
95,7-tt.
O kakvom je podinku ovdje rijed?
Nema sumnje da je ovdje rijed o BoZjem podinku, koji je u
isto vrijeme i subotni podinak prestanak od rada, i duhovni
podinak
- -
podinak od grijeha koji Krist donosi dovjeku osloba-
-
daju6i ga od grijeha i od pokuiaja da sam svojim zaslugama zas-
IuZi spasenje. (Matej 11,28).
Rijet ,poiinako (katapausis) ima u 3. i 4. poglavlju poslanice
Hebrejima viie znaienja:
1) Pod tim pojmom podrazumijeva se obetanje o zaposjeda-
nju Kanaanske zemlje koje je Bog dao Izraelcima preko Mojsija
nakon Sto ih je izveo iz Egipta. Zbog pobune u Kadesu, zbog
nevjerstva i neposlu5nosti Bog je tom naraitaju uskratio ulazak
u obe6anu zemlju (Hebrejima 3,7-11.)
2) Nasljednik Mojsijev Jozua uveo je drugu generaciju u Ka-
naansku zemlju, koju je taj naraitaj djelomidno okupirao. Ali taj
naraStaj ipak nije u5ao u pravi podinak, a to je: nije vjerom i pos-
luino5iu doZivio promjenu karaktera, Sto bi ga osposobilo da
bude vjesnik spasenja drugim narodima.
3) U doba Davidovo Bog ponovo poziva lzrael da vjerom i
poslu5noS6u ude u duhovni podinak, koji znati Zivot u skladu s
BoZjom voljom,Sto 6e ga osposobiti da bude BoZji svjedok dru-
gim narodima. NaZalost, narod se veiim dijelom ne odaziva Bo-
Zjem pozivu.
4) Odito je da ni u Kristovo vrijeme, kad su Krist i apostoli
uputili poziv lzraelu da ude u "duhovni odmor", primiv5i evan-
delje, Izrael kao narod nije u5ao u BoZji podinak.t
Nakon Sto je iznio Zalosne primjere iz pro5losti o neodaziva-
nju BoZjem pozivu, primjere nevjerstva i neposlu5nosti, pisac
96
poslanice se sada obra6a kr56anima apostolskog vremena, obra-
ienicima iz hebrejstva, pozivaju6i ih da ne oklijevaju u6i u pravi
BoZji podinak dok joS vrijedi obeianje za ulazak u njegov podi-
nak (Hebrejima 4,1-3).
Sto je pravi BoZji poiinak? Sto on obuhva6a i kako se u nj ula-
z1? Da bi nam pomogao da to razumijemo, pisac poslanice He-
breiima objainjava ,BoZji podinak" time ito nas vodi unatrag
njegovu porijeklu BoZjem podinku u sedmi dan stvaranja:
- djela." Hebrejima 4,4.
"bog podinu sedmi dan od svih svojih
Ovdjl pisac citira 1. Mojsijevu 2.2 gdie stoji napisano: '>I sedmo-
gu du.ri Bog dovr5i svoje djelo koje udini i podinu u sedmi dan."
BoZji podinak bio je sedmi dan, subota. Bog je ,podinuoo u sed-
mi dan, to jest prestao je stvarati i s rado5du i zadovoljstvom je
promatrao svoje savrSeno djelo (1. Moisiieva 1,31).
Po5to je izjednadio obedanje o BoZjem podinku dato njego-
vom narodu s BoZjim podinkom u sedmom danu stvaranja, to
jest sa subotnim podinkom (Hebrejima 4,4; 1. Mojsiieva 2,2),pi-
sac poslanice Hebrejima osjeca se slobodnim da u 9. retku 4. po-
glavlja umjesto opeeg izraza,odmoro ili ,podinako (grdki kata-
pausis) upotrijebi specifidniji ili odredeniji iztaz ,subotni poii-
nakn ili >subotno podivanjen (grtki sabbatismos). Prema tome,
pisac poslanice Hebreiima poziva vierne na pravi subotni poii'
nak ili na pravo svetkovanje sedmog danakada zakljuiuje: "Pre-
ma tome preostaje narodu BoZjemu subotni poiinak.u Hebreji-
ma 4,9.
Sto obuhvaia tai poiinak?
Taj podinak obuhva6a napuStanje svakog tjelesnog posla u.to-
ku srefog subotn<.rg vremena koje traje 24 sata. BoZji podinak u
koji nas Bog pozivi nije samo ,duhovni podinako, to jest tzdrLa-
uanie od gre5nih djela u sve vrijeme (ujeina subota, kako neki
Zeli prikizati taj potinak),vet.i stvarno napuitanie fizitkog pos-
la u sedmi dan. Da pravi subotni podinak koji kr56ani trebaju
svetkovati zaista znaai prestanak rada, pisac istite usporedbom
koju povladi izmedu BoZjeg podinka i na5eg ljudskog poiinka:
,Jer tko je uSao u podinak njegov i sam podiva od djela svojih
kao i Bog od svojih." Hebrejima 4, 10. Sto znadi podinuti od 'svo-
jih djela.?
Podinuti od ,svojih djela" ne moLe znatiti samo 'prestati gri-
jeSiti.. Ako bi podinuti od svojih djela znadilo >prestati grije5iti*,
97
onda bi analogija tralila da je i'Bo'! pbeinuo od svojih djela, to
jest prestao grijeSiti. A to je apsurd.
Ali subotni odmor ukljuiuje i predstavfia,duhovni podinaku,
t9 jgst oslobodenie od grijeha, koji Bog omogu6uje svome naro- 15. POGLAVIJE
du preko Isusa Krista, a u koji ulazimo vjerom i posluino56u
(Hebrejima 4,2.3). Subotni podinak s Kristom i u Kristu pred-
stavlja ne samo sada5nje spasenje ve6 i vjedno spasenje, ulaiak u
nebeski Kanaan. Pravilnim svetkovanjem subote pravi kr5dani KRSEANSKA CRKVA U JERUZALEM;
prekidaju svoj obidni posao, stavljaju6i se na raspolaganje Bogu POSLIJE 70. GODINE
da On djeluje u njima i da ih sve vi5e preobraZava u svoje oblidjl.

Poznato je da su kr56ani iz Jeruzalema, judeo - kr56ani, na-

pustili grad Jeruzalem prije njegova razorenja 70. godine i prese-
lili se u Pelu, gradi6 u sjevernoj Pereji, u Transjordaniji. Da li je
to napu5tanje Jeruzalema imalo za posljedicu i napu5tanje
Zidovskih ustanova kao Sto je subota? Neki crkveni historidari,
kao npr. F. H. Regan, zauzimaju to stanovi5te. Nema sumnje,
spomenuto napu5tanje grada i razorenje grada Jeruzalema imalo
je znadajne posljedice na odnos izmedu kr56anstva i iidovstva.
Medutim, ima znadajnih historijskih dokumenata koji iskljuduju
moguinost da su kr56ani Zidovskog porijekla iz Palestine 70. go-
dine ili uskoro nakon tog napustili svetkovanje subote i uveli
svetkovanje nedjelje. Razmotrit 6emo ovdje neke historijske
izvjeStaje koji se odnose na ovo pitanje.
Crkveni historidari Euzebije e6A$q i Epifanije (315-t103)nas
izvje5tavaju da se jeruzalemska crkva sve do Hadrijanove opsa-
de (135. posl. Krista) sastojala od obraienih Hebreja i da je njo-
me upravljalo petnaest nadglednika iz ,obrezanja<, to jest pori-
jeklom Hebreja. Oni su bili duboko odani hebrejskim vjerskim
obidajima. Euzebije npr. izvje5tava da su i liberalna i konzerva-
tivna grana ebionita (grupa judeo-kricana) bile revne u isticanju
potrebe da se drZi sav Zakon.' Euzebije takoder spominje da je
liberalna grupa ebionita svetkovala i subotu i nedjelju, ali ne
kaZe kada je ta grupa judeo-kr56ana podela svetkovati nedjelju.
Mogu6e je da je ta grupa judeo-kr56ana, Leleti da se sjedini s ve-
likom kr56anskom crkvom iz neznabo5tva prihvatila kasnije
svetkovanje nedjelje zadrLavajtti joi uvijek i subotu kao
I praznik. U drugoj polovini drugog stoljeia, kr56anske crkve na
S. Baehioehi, Divine Rest for human Restlessness, pp. l(4-fiO. Zapadu, osobito one u Aleksandriji i Rimu, podinju pod utjeca-

98
99
 ni. Za njih svjedodi Epifaniieda drZe Zakon, da vjerujuu Kri'staje
i
.jem neznaboiadke filozofije i gnosticizma odstupati od prvobit-
nih principa Kristove nauke. Tako je nastao jaz izmedu ostatka kao i da je fog stvorio svemir' Propovijedaju da
kr56ana hebrejskog porijekla, koji su ostali vjerni apostolskoj ".trr"rie",
BGiJ;"; i da je rrist n3ego, si1.-vr]9 s.u udeni' Dobro poznaju
nauci, i ovih kr5dana neznaboi.adkog porijekla, koji su odstuplli fr"-f*r.ti jeriki Zakon. bu5" epifu"i;e.kaZe da se ovi 'kr56ani
od izvjesnih todaka nauke, narodito Sto se tide subote, detvrte za- ."rftf.l:" "a Zidova i od kr56ana; od Zidova po tome Sto vjerujui
povijedi Dekaloga, na mjesto koje su postepeno podeli uvoditi , friria, a od kr56ana po tome Sto jo5 uvijek vrie obrezanje
neznaboZadki blagdan dies Solis, Sundev dan, ili nedjelju. Ka<r ,retkuir'rubotu..2 Ovi krS6ani hebrejskog porijekla' nazvani na-
70'
Sto smo ve6 spomenuli, grupa liberalnih ebionita je u drugoj po- ,..""iiliu, koje ime im je dano poslije razorenja,Jeruzalema porije-
lovini drugog stolje6a prihvatila pored subote i nedjelju kao svoj g.af"", ,r. .urtik r.l, t" t i po demu od kr56ana hebrejskog
praznik. [U ptij" razorenji Jeruzaiema i za vrijeme Jeruzalemskog sabo-
Tko su zapravo bili ebioniti? Pogre5no je mi5ljenje da ebioniti .u +0. iodi"", t u ko*" je donijeto rje5enjg da se kr56ani nezna-
predstavljaju prvobitne kr56ane hebrejskog porijekla. Neki od L"Z"efLe poii3"H. osloLadaju obrezanja, dok u pogledu kr56ana
e-bionita bili su sljedbenici onih farizeja u prvoj crkvi koji su uiili ["Ui"j.f.""! porijekla nije donijeto- nikakvo posebno rje5enje -
da svi kriiani, bilo hebrejskog ili neznaboZaikog porijlkla, mo- oni ,, i ai'f:L izvr5avali propise Zakona, gsjm prino5enja krvnih
;;i.;;, k"i" su nasle srroie iipunlenje u Kristovojpotvrduje Zrtvirra kriZu'
raju driati sav mojsijevski zakon. To su bili sljedbenici onih joS Jero-
prvih judaista koje apostol Pavao tako oitro nipada u svojoj N.ru.""i, eiie postojanje u detvrtom.stolje6u
poslanici Gala6anima. Oni su prihvatili Isusa kao obienog VIesi- Uiti ., ,-riitirr,, predsiavnici i nastavljadi prvobitnih kr56ana
ju, Sina Davidova, ali samo kao dovjeka, kao Sto su bili Mojsije i "ir",
ir;b;.j;k"; porijekla, zivi predstavnici etnidke i teolo5ke sa6uvaliba5tine
p*it i.se"""a hlbrejskog porijekla. cinjenica da su oni
David. Po njima, Isus je bio samo sin Josipa i Marije, koji je po- uvjer-
stao svjestan svoje misije tek u dasu kada ga je Ivan krstio i kada Irr"t[oru"j" subote kao jedno od svojih- tzrazitih obiljeZja jeruzalems-
je bio pomazan Svetim Duhom. je
f:i"t prt.'r,":e da svetl<ovanje subote bilo obiljeZje
[" nieanstl crkve i prije i poslije razorenja Jerrrzalema. Medu
Udenje da je Isus kao dovjek prilikom kr5tenja primio Svetog
Duha koji ga je udinio Sinom BoZjim je podetali kisnijeg laZno! kri6anima hebrejskog porijekla u Palestini nedjelja se nije svet-
il;;;;i;ij. raiorenja Jeruzalema' Ne smijemo gubi-
u99nja poznatog pod imenom adopcijanizam, posinjenje. Ovi "i"p".ii3"
mnogi kr56ani hebrejskog porijekla i.nakon
ebioniti koji su odbacili da je Krist do5ao u tijelu,lo ieit da 3e ro- ti iz vida da su se
prihva6anja Krista smatrali Hebrejima i da su i da[e posJeclvall
den od Boga, i koji su naginjali drZanju cijelog molsilevog zako-
na, obrezanja i ceremonijalnih praznika, nisu predstavniii pra-
I"Uot"u bogosluZja u sinagogi (Dieta 9,1'2)' Ova situacija odba-
f..o nei.le.oSatnost svikipoku5aj da se krS6ane hebrejskog
,.,8it i odgovornimi za promjenu subote u novi
vih kr5iana, prvobitnih kr5iana hebrejskog poriiekla. Oni su jed- ""j" "
najudeo-gnostidka sekta, koju Irenej s pravom ubraja medu kri-
prri.i"[f"
apostoli ni jeruzalemska crkva ni-
;;;;;ik-""djelju. tt*i tcrist, nimjesto
vovjerstvo. O tim ebionitima svjedodi Euzebije da su svetkovali i subote'3
subotu i nedjelju. Nedjelju kao praznik, kako smo to ranije spo-
iu uveli novi dan bogosluZja
menuli, prihvatili su samo zato d.a se ne bi toliko razlikovali od
ve6ine kr56ana neznaboiadkog porijekla koji su u to doba poteli
svetkovati nedjelju.
Prvobitni krS6ani hebrejskog porijekla, ni oni prije razorenja
Jeruzalema, kao ni oni poslije razorenjaJeruzalema, nisu svetkt-
vali nedjelju. Ovi kr56ani hebrejskog porijekla, koji su uodi razo- obsewance in
Bacchiocchi, A Historiel Investigation of the Rise of sur-day164.
' ,. t*"*
i." a"r.id'i.r"ia"it". po"tifi""idi"go.iin Univer-sity Press, Rome 1977 ; 153 -
renja Jeruzalema 70. god. napustili grad Jeruzalem i sklonili se u Adveiiusu Haereses 29,7 PG 42'q2'
', E"iJtti""".
S.Eacchiorchi, op. cit. P. 159.
Pelu u Transjordaniji, poznati su u historiji pod imenom nazare-

101
100
 III
PORUEKLO NEDJEIJE

,Sve iro je trebalo tiniti u subotu, mi smo

prenijeli na Gospodnji dan...,, (Eusebius, Com-
mentaria:ip Psalmos 91, P. G. 23, 1172)
I*e m zi i zj avi:,Eu zebij a Q eza pjs k og, s uv renr e-
iiil<a \Konsta,nliia Velikog, 'nedjelj4 poiiva na
Ij ud s ko m u n i^ na,boia n strim au t ori tetu.

103

16. POGLAVLIE
RIM I PORIJEKLO NEDJELJE
U prethodnom poglavlju smo do5li do zakljudka da je uzalud
traLiti tragove porijekla svetkovanja nedjelje medu krSianima
hebrejskog porijekla, bilo prije ili poslije razorenja Jeruzalema,
zbog dinjenice Sto su ovi kriiani bili vjerni Zidovskim reli-
gioznim obidajima kao Sto je svetkovanje subote. IstraZivanje po-
rijekla svetkovanja nedjelje usmjerit 6emo ovdje na kr56ane
neznaboZadkog porijekla, koji nisu ranije imali veze s ju-
dejstvom i koji su vei podetkom drugog stolje6a bili nagnani pri-
likama da se udalje od svega Sto bi bilo nalik na judejstvo.
,Crkva glavnog grada imperije, 6iji se utjecaj ve6 osje6ao nadale-
ko i na5iroko, dini se da je bila najvjerojatnije mjesto radanja
svetkovanja nedjeljeu, glasi zakljudak S. Bacchiocchia, jednog od
najkompetentnijih istraZivada porijekla nedjelje u ranoj kr56ans-
koj crkvi.'
Koje su to prilike utjecale na rimsku kr56ansku crkvu da je
zamijenila iidovske praznike, kao Sto su subota i Pasha, s novim
danima i novim znadenjima.
Antliidovsko raspoloZenJe u rimskoj imperiji
Zna6ajni utjecaj na promjene koje su se desile u krilu krS-
6anske crkve Rima bili su antiZidovsko raspoloZenje i mjere po-
duzete protiv Zidova u Rimu poslije neuspjelog iidovskog ustan-
ka pod Bar Kohbom (od 132. do 135. god).
Vei izmedu prvog Zidovskog ustanka (66-70), koji je imao za
posljedicu razorenje jeruzalemskog hrama, i drugog ustanka,
pod Bar Kohbom, izbijali su antiZidovski izgredi u pojedinim
104
gradovima, kao npr. u Aleksandriji,Cezareji i Antiohiji. Neraspo-
loZenje protiv Zidova pove6alo se narodito nakon njihovog
odajnidkog poku5aja pod Bar Kohbom da povrate svoju nacio-
nalnu nezavisnost. Ustanak je imao za posljedicu potpuno opu-
sto5enje njihovog svetog grada i gubitak Palestine kao njihove
domovine. Odsada Zidovi nisu jedna nacija, ve6 besku6ni narod
sa svojom vjerom.
Car Hadrijan, nakon Sto je u krvi ugu5io ustanak, sagradio je
na ru5evinama Jeruzalema novi rimski grad nazvan Aelia Capito-
lina; a na mjestu Zidovskog hrama podignuo je hram posveien
Jupiteru. U to vrijeme nametnute su Zidovima o5tre zabrane: bili
su istjerani iz grada i zabranjen im je pod smrtnom kaznom pov-
ratak u grad, zabranjeno im je ispovijedanje njihove vjere, svet-
kovanje subote i ostalih praznika, proudavanje Tore (Moisiievih
knjiga) i obrezanje. Nametnut im je i poseban porez. Zidovstvo,
koje je ranije bilo ,religio licita,, (dopuitena religija), pod dijim
okriljem je i rano kr5danstvo u podetku uZivalo vjersku slobodu,
postaje sada ,religio ilicita" (nedopuitena ili zabraniena reli'
eija).
- - Svjesna ovih.represalija protiv Lidova i antiZidovskog raspo-
loZenja koje se osje6alo osobito u Rimu, rimska crkva nije ostala
ravnodu5na. Nastojala je pokazati i dokazati svoju lojalnost pre-
ma rimskim vlastima. Tu su zada6u preuzeli na sebe kr56anski
apologete: Kvadratus i Aristid. Rimska crkva sada uvodi odrZa-
vanje bogosluZja u nedjelju na mjesto ,Zidovskeu subote, zato
Sto je svetkovanje subote bilo zabranjeno. Time je rimska crkva
ieljela pokazati svoje odvajanje od Zidovstva kako bi izbjegla
progonstvo i plaianje diskriminatornog poreza. Osirn napu5ta-
rria iubote kao praznika, iz straha da ne bi bila izjednadena s Zi-
dovima, rimska crkva sada uvodi i obidaj svetkovanja Pashe
(Uskrsa) u nedjelju (uskrsna Pasha) mjesto svetkovanja Pashe
14. nisana, poznate pod nazivom kvartodecimanska Pasha ili
krsna Pasha, koju su svetkovali,prvi kr56ani, narodito u Maloj
Aziji. Da bi suzbila svetkovanje subote i takozvanu krsnu Pashu,
rimska crka uvodi post u subotu, zabranjuje obavljanje bogoslu-
Zja i primanja vedere Gospodnje (pritestil u subotu, a kvartodeci-
manima, koji se ovim novotarijama protive, rimski biskup Vik'
tor (189- 199) prijeti iskljudenjem.2 Novi obidaji koje je podeo
uvoditi Rim nisu bili odmah prihva6eni u cijeloj rimskoj imperi-
ji, osobito ne na Istoku. O tome piSe crkveni historidar Jevsevije
105
 rimskim vlastima da su krS6ani neito sasvim drugo od Zidova i
Popovi6 slijedeie:
"Dok se na Zapadu podelo kasnije, i to''iriie
svega u Rimu, postiti subotom, svakako zato Sto je u subotu Hri- Zidovstva.
stos leZao u grobu, i jer se u subotnom postu gledalo dostojno Napu5tanje subote kao praznika q drugom stolje6u pridonije-
spremanje za praznovanje nedjelje, dotle je na Istoku, gdje je su- le su i mjere koje je rimska crkva poduzela da bi teoloSki
bota joi uvijek imala znatenje dana odmora od stvaranja, bilo obezvrijedila subotu i tako i praktidki potisnula njeno svetkova-
direktno zabranjeno postiti subotom, poito su gnostici tog dana nje. Tumadilo se da je subota bila privremena ustanova, dana sa-
postili u znak Zalosti, Sto je stvoren materijalni svijet, te Sto je ti mo Zidovima kao znak njihove nevjernosti. Zato se kr56anima
me, po gnostidkom udenju, prouzrokovano zatvaranje duhovnog zapovijedalo da se odvoje od Zidova time Sto 6e u subotu postiti,
u zlu materiiu.u3 Sto 6e se toga dana uzdrZavati od primanja vedere Gospodnje, od
Dva crkvena historidara iz sredine petog stolje6a, Sokrat i So- prisustvovanja svakom vjerskom sastanku i Sto ne6e slaviti Pas-
zomen, na dije izvje5taje se po svoj prilici oslonio Popovii u spo- hu istog dana kao Zidovi, 14. nisana, vei u nedjeljuiza 14. nisana.
menutom tekstu, svjedode da rimski obidaj zabrane vr5enja bo-
gosluija subotom, liao i propisivanje posta subotom i sveikova-
nje nedjelje nisu bili svuda prihva6eni, narodito ne na Istoku.
Sokrat Skolastik pi5e: ,Iako gotovo sve crkve Sirom svijeta slave
svete tajne subotom (primaju veieru Gospodnju ili priiest subo-
fom), Aleksandrija i Rim, na osnovi neke stare tradicije, prestale
su to diniti.aa
Sozomenov opis obidaja koji su preovladali u njegovo vrijeme
slidan je Sokratovu opisu, iako on pi5e samo o vjerskim sastanci-
ma ne spominjuii slavljenje vedere Gospodnje ili pridest. Sozo-
men potvrduje da ,iako se narod Konstantinopola i gotovo svu-
da drugdje skuplja subotom, kao i u prvi dan tjedna, takav obi-
6aj nije nikada postojao u Rimu i Aleksandrijiuj
U svjetlosti ovih dokaza odito je da je rimska crkva odigrala
odluduju6u ulogu u ranom kr56anstvu li5avaju6i subotu njenog
teolo5ko-liturgijskog znadenja i potidu6i svetkovanje nedjelje.
Nametanje posta subotom, zabranjivanje slavljenja veiere Go-
spodnje subotom kao i odrZavanje vjerskih sastanaka subotom
predstavlja poduzimanje neposrednih mjera od strane rimske
crkve da, s jedne strane, odvrtati kr5dane od svetkovanja subote
i, s druge strane, da nametne svetkovanje nedjelje kao iskljudivo
kr56anski blagdan. Razlog za ovaj beskompromisan stav prema
Zidovskim ustanovama kao Sto je subota moZe se naii u anti-
iidovskom raspoloienju izazvanom Bar Kohbinim ustankom i
represalijama poduzetim protiv Zidova nakon tog ustanka. Ovo
' S. Baahirehi, Sunday Obsenare in Early Christianity, p. 165.
je potaklo kr5iane Rima za vrijeme cara Hadrijana da se distan- Ibid, p. 199.
't Jewije Popovid, OpSta crkvena istorija, sv. I. str. 428.
ciraju od Zidova. Napu5tanje subote kao praznika i napu5tanje ' Ssmtes &olastios (Soknt Skolastik), Ecclesiastiql History,5.22. NPNF 2nd, II, p. 132
slavljenja Pashe (Us&rsa) 14. nisana pomo6i ie crkvi da objasni 5 Sopnen, E@lei*tial History, T, 19; NPNF,2nd, vol. II, p.390.

106 to7

17. POGLAVLIE
ANTIZIDOVSKA PROPAGANDA U SPISIMA
CRKVENIH OTACA I PORIJEKLO NEDJELJE
AntiZidovska propaganda u spisima crkvenih otaca drugog
stolje6a bila je takoder jedan od odluiuju6ih faktora koji je ve6i-
nu kr56ana iz neznaboStva naveo da napuste.svetkovanje subote
i da prihvate nedjelju kao novi dan bogosluZja. U ovoj propagan-
di naroiito su se isticali Barnaba i Justin Martir.
Barnaba o kome je ovdje rijed nije bio misionar Barnaba, su-
radnik apostola Pavla na njegovom prvom misionarskom puto-
vanju, vec pseudonrmnr Barnaba. On je napisao svoju poglanicu,
poznatu pod imenom Barnabina poslanica, u Aleksandriji oko
130. godine poslije Krista. Aleksandrija je u to vrijeme bila sre-
di5te gnosticizma. Gnostici su napadali cio Stari zavjet ili su ga
tumadili alegoridki. Barnabina poslanica proLeta je gnosticiz-
mom. Poslanica je upu6ena u prvom redu kr5ianima Zidovskog
porijekla, koji su i nakon prihvadanja kr56anstva ostali vjerni
svim BoZjim zapovijedima, ukljudivSi svetkovanju subote, koja je
detvrta zapovijed Dekaloga. Da bi uvjerio ove kr56ane da napuste
subotu kao praznik, Barnaba je napao kako Zidove kao narod,
tako i njihovu vjeru, a osobito subotu kao izrazito obiljeZje
iidovstva. Zidove je opisao kao ,bijedne ljude", koje je zaveo zli
andeo i koje je Bog odbacio zbog njihovog nekada5njeg idolopo-
klonstva. Sto se tide osnovnih istina Zidovskog vjerovanja, Bar-
naba je te istine alegorizirao i hastojao je dokazati da su one naS-
le ispunjenje u Kristu i time prestale vaLiti.
Evo kako ovaj pseudonimni Barnaba u svojoj poslanici alego-
rizira BoZju rijed da bi omalovaZio subotu i istakao vaZnost ,os-
mog danu kao kr56annskog praznika.
On piSe: "1. Nadalje napisano je o suboti i u Deset rijedi koje
je Bog izgovorio Mojsiju licem k licu na gori Sinaju:'DrZi subotu
r08
Gospodnju svetom distim rukama i distim srcem!'2. Na drugom
mjestu On kaZe: 'Ako moji sinovi budu drZali subotu udinit 6u da
moje milosrde podiva na njima'. 3. On spominje subotu na podet-
ku stvaranja: 'I u Sest.dana dovr5io je Bog djelo ruku svojih, i
zavr5io je sedmog dana, i On je podinuo u tom danu i posvetio
ga'.4.Pazite, djeco, Sto je On dovr5io u Sest dana i Sto to znati?
Evo Sto to znadi: u Sest tisu6a godina Bog 6e sve privesti kraju,
jer jedan dan kod Boga znadi tisu6u godina. On sam svjedodi, jer
kaZe: 'Gle, dan je Gospodnji kao tisu6u godina'. Zato, djeco, u
Sest dana, to jest u Sest tisu6a godina sve 6e biti privedeno kraju.
5. I On je podinuo u sedmi dan, a to znadi: kad njegov Sin bude
do5ao i u.ri5tio vrijeme bezakonika, i kad bude izvr5io sud nad
bezboZnicima i promijenio sunce, mjesec i zvijezde, tada 6e On
podinuti u sedmi dan. 6. Dalje On kaLe: 'Dri'at 6ete subotu sve-
tom dislim rukama i distim srcem!'Ako netko moZe sada distim
srcem drZati sveti dan koji je Bog proglasio svetim, taj se vara. 7.
Pazite,mi 6emo na6i pravi odmor i drZati ga svetim onda kad bu-
demo kadri da to dinimo po5to sami budemo nadinjeni pravedni-
ma i budemo ispunili obeianje, kad ne bude vi5e neposlu5nosti i
kad sve Gospod bude nadinio novo. Tada 6emo moii da ga drLi'
mo svetim, po5to prvo sami budemo nadinjeni svetima. 8. Dalje
On kaZe njima: 'VaSe mladake i subote ne mogu podnositi'. Vidi-
te Sto to znadi: va5e sadaSnje subote nisu mi mile, vei ona koju
budem nadinio kad sve privedem odmoru, i kad udinim podetak
osmog dana,to jest kad budem stvorio novi svijet. Zato i mi s1-
da dr2imo osmi dan s radoi6u, u kome je i Krist ustao iz mrtvih'
i pokazavii se, uznio se na nebo (glava 15)."
Barnaba alegorizira dan odmora koji je Bog osnovao pri stva-
ranju svijeta i suprotstavlja mu osmi danu dast novog svijeta ko-
ji 6e Bog stvoriti nakon uni5tenja ovog svijeta.Zatim, ne poziva-
ju6i se na Pismo dodaje: ,Zato mi drZimo sada osmi dan s radoS-
cu, u kome je i Krist ustao od mrtvnih, i pokazav5i se, uznio se
na nebo.n
Spekulativna teorija takozvanog Barnabe sastoji se iz slijede-
6ih tvrdnji kojima nastoji obezvrijediti subotu kao kr56anski
praznik:
1. Podinak sedmog dana ili
subota nije sadaSnje iskustvo, ve6
se odnosi i bit Krist bude do5ao i kad ie se sve
6e ostvareno kad
izmijeniti, to jest u sedmoj tisu6ugodiSnjici (stihovi 4.5).
109
 2. Covjek, bio kr56anin ili Zidov, ne moZe sada drZati subotu
svetom, jer sam nije svet. To ie mo6i tek u budu6nosti, poito
prvo bude nadinjen svetim
- u toku sedme tisu6e godina i u os-
moj tisu6i, kad Bog bude stvorio novi svijet (stihovi 6.7).
3. Bog je sam izjavio: "Ne mogu podnositi va5e mladake i su-
bote.< Prema tome, sada5nje subote nisu Bogu mile, ve6 ona ko-
ja 6e tek do6i, subota u osmoj hiljadugodi5njici, kao produZenje
one iz sedme hiljadugodi5njice (st.8).
Zakljudak iz Barnabine poslanice bio bi: kr5ianin ne moie
ovdje drZati subotu svetom, jer nije sam svet, ali moZe svetkova-
ti nedjelju, osmi dan, koji ne zahtijeva istu svetost kao subota.
Nedjelja ili osmi dan nagovjeStava osmu tisu6ugodi5njicu kad
Bog bude sve nanovo stvorio. Tada 6emo mo6i svetkovati su-
botu.
Svatko moZe lako uvidjeti da je Barnabino u6enje plod speku-
Iacije i da nema nikakvog biblijskog temelja. U ovim spekulacija-
ma dolazi do izralaja laZno udenje protiv kojega je apostol Pavao
upozorio starje5ine efeike crkve: ,Jer ovo znam da ie po odlasku
mome u6i medu vas te5ki vuci, koji ne6e Stedjeti stada. I izmedu
vas samih postat ie ljudi koji 6e govoriti izvrnutu nauku da
odvra6aju udenike za sobom.u Djela apostolska 20,29.30.
SluZe6i se alegoridkim tumadenjem, Barnaba istide misao dla
samo kriianin moZe razumjeti Stari zavjet i da sve njegove ured-
be treba shvatiti u duhovnom smislu, a ne u duhovnom i u dos-
lovnom smislu.u2 Zanimljivo je ovdje uoditi da Barnaba kao te-
olo5ki temelj za svetkovanje nedjelje navodi eshatolo5ki momen-
at: osmi dan, koji predstavlja osmu tisu6u godina, podetak novog
svijeta. Tek na drugom mjestu spominje Kristovo uskrsnuie kao
razlog za svetkovanje nedjelje.
Barnabina polemika i njegovo alegoridko tumadenje u vezi sa
subotom, kojim nastoji omalovaZiti subotu i uzdi6i nedjelju, do-
kazuje da je u njegovo vrijeme u Aleksandriji bilo mnogo krSia-
na iz Zidovstva i neznabo5tva koji su svetkovali subotu.3
Drugi pisac, veoma angaZiran u antiiidovskoj propagandi, bio
je apologet Justin Martir, koji je djelovao u Rimu u drugoj polo-
vini drugog stolje6a. Dok je Barnaba, porijeklom Zidov, sa svo-
jim alegoridkim tumadenjima nastojao oduzeti biblijskim usta-
novama kao Sto je subota i obrezanje svaku vremensku i histo-
rijsku vrijednost, pripisujuii im iskljudivo duhovno i eshatolo5-
il0
ko znadenje, dotle je Justin Martir, obra6enik iz neznabo5tva,
potpuno omalovaZavao mojsijevski zakon pa i subotu. Tako, na
primjer, Justin pi5e Zidovu Trifonu:
"I mi bismo drZali vaSe
obrezanje tijela, vaSe subote, i, jednom rijedi, sve vaSe praznike,
kad ne bismo bili svjesni za5to su vam oni nametnuti, paime,
zbog va5ih grijeha i tvrdo6e va5eg srca..a
Dok apostol Pavao priznaje odgojnu vrijednost ceremonijal-
nom zakonu, Justin ga promatra na negativan nadin kao kaznu
za grijehe lzraela. Ovu tezu Justin stalno ponavlja. Nakon Sto je
ustvrdio da sveti ljudi prije Mojsija nisu driali ni subotu ni obre-
zanje, zakljuduje: >Zato mi moramo zakljuditi da je Bog, koji je
nepromjenjiv, naredio ovo i slidne stvari da se dine zbog gre5nih
ljudi." Prema tome, subota je po Justinovu shvadanju vremenska
ustanova, koja potjede od Mojsija i koja je nametnuta Zidovima
zbog njihove nevjernosti, za odredeno vrijeme, to jest do Kristo-
vog dolaska.s
Kr56anska crkva nije nikada prihvatila takvu laZnu tezu.
Tvrditi da je Bog zapovjedio Zidovima da svetkuju subotu i da
vr5e obrezanje samo zbog svoje zloie i tvrdoie srca, da bi ih time
obiljeZio i odvojio od ostalih ljudi, tako da bi samo oni trpjeli
kaznu, udinilo bi Boga krivim za diskriminaciju. To bi znadil,o da
je Bog dao spomenute uredbe iz negativnih namjera da bi obi
ljeZio Zidove radi kazne.
Sto je moglo utjecati na Justina da zannme tako negativan
stav prema Zidovima i njihovom glavnom vanjskom obiljeiju
svetkovanju subote i obrezanju? Mogu6e je da je ovaj pisac bio -
pod utjecajem antiZidovskog raspoloLenja koje je vladalo u Ri-
mu.poslije neuspjelog Bar Kohbinog ustanka. Kao 5to je pozna-
to, i Sto smo ve6 spomenuli, nakqn Sto je car Hadrijan 135. godi-
ne skr5io iidovski ustanak, Zidovima su nametnute stroge zabra-
ne: zabranjeno im je svetkovanje subote, obrezanje, ditanje Tore,
tj. Mojsijevih knjiga, i nametnut im je poseban porez. Zidovstvo
je postalo omraZena religija i Zidovi omraZeni ljudi. Kr56anski
pisci trude se sada da dokaZu da su kr56ani lojalni gradani impe-
rije i da oni nemaju ni5ta zajednidko s Zidovima. Kr5ianska
crkva, najprije ona u Rimu i u Aleksandriji, podinje se distancira-
ti od Zidovstva, napuStaju6i svetkovanje subote, koje je bilo
vanjsko obiljeZje Zidovstva, i uvoditi nov praznik, ,dies Solisu ili
Sundev dan, to jest nedjelju koju su ve6 neznabo5ci svetkovali,
lll
daju6i mu novo znadenje - predslika novog -sv]je].a i-uspomena
.r, K.i.tolro uskrsnu6e.i eime bi kr56ani mogli bolje dokazati da
se razlikuju od Zidova nego uvodenjem nedjelje, Sundevog dala'
koji su nimljani u to vrijJme svetkovali kao svoj blagdan - dlt:
Soiisl eit;e.rica je koju vrijedi posebno ista6i da Justin u svojoj
apologiji upu6enol caru Antoninu Piju dvaput nagla5ava da se
tiseaiisastaju na svoje bogosluZje u 'sundev dan"' Evo njego-
vih rijedi: ,U dan koji se ,uiiru 'sundevim danomo svi koji Zive
., g.ui, ili na selu sikupljaju se na jednom mjestu gdje se ditaju
,rrpo*"rr" apostola i sp1s1 proroka, koliko-vri-ieme to dopu5ta'n7
,sundev dan lest, zaisla,dan u kome mi odrZavamo svoje sastan-
keo, pi5e dalje Justin, ,jer je prvog dana Bog izvukao.materiju iz
tu*" i stvoiio svijet, i jer je na5 Gospod Isus Krist ustao iz
mrtvih istoga dana.n
Zaito Justin naglaSava da krScarni odr2avaju svoje bogosluZje
u ,Sundev dano ili nedjclju? Imaiuci na umu Justinovu antipati-
ju prema 2idovstvu i Zidovima, razumljivo je Sto Justin istide
',Suneev
dano kao tian kr56anskog bogosluZja. On to istide da bi
dokazao da kr56ani nisu isto Sto i Zidovi; da oni nisu buntovnici,
vei lojalni gradani. Itimljani su u to vrijeme po5tovali 'Sundev
dan da bi poka-
clan,
- dies Solis, i Justin vi5e puta spominje taj
zao da se kr56ani Zele radije piibtiZiti rimskim obidajima negoli
Zidovskim.
Justin je prvi izrititi zastupnik ,Sundevog danau ili nedjelje
kao novog kr56anskog praznika.
Justin spominje da ima kr5iana koji joS svetkuju subotu i
kaZe: ,Sto ie tide onih koji zbog slabosti duha Zele drZati subotu
i slidne obidaje, njih trebi primati i druZiti se s njima kao s bra-
6om od iste majke, jer se i oni mogu spasiti.u8
Iz navedenih tekslova vidi se da je Justin jedan od >otaca< i
branitelja nedjelje. Svetkovanje nedjelje u to vrijeme bilo je obi
ljeZeno samo ie<lnlm jutarnjim bogosluZjem, poslije kojega je
svatko mogao iei na svoi posao. To svetkovanje nije jo5 bilo opie
prihvaieno, jer Justin spominje kr56ane koji svetkuju-su-botu i za
koje kaZe da se i oni mogu spasiti. Za svetkovanje nedjelje ne na-
vodi Justin nikakav biblijski dokaz.
Svakako, Barnabina poslanica i Justinovi spisi pokazuju da je
ve6 sredinom drugog stolje6a jedan dio kr56ana, osobito obraie-
nici iz neznaboStva, odstupio od apostolske nauke i prakse u po-
112
gledu dana odmora. ,Sundev danu, nedjelja, podela je potiskiva-
Ii, pod utjecajem antiZidovskog raspoloZenja u imperiji i anti
Zidbvske propagande u spisima crkvenih pisaca, subotu, detvrtu
zapovijedDel.log^, koju su Krist, apostoli i prvi kr56ani svetko-
vali kao od Boga izabran i posve6en dan.
Zastupnici nedjelje kao kr56anskog praznika iesto spominju
Ignacija Antiohijskog tvrde6i da je on prvi pisac koji spominje iz-
iuiunGospodnji" u znadenju nedjelje. Obidno za to navode ci-
tat iz Ignacijeve pbslanice MagneZanima koji po slob-odnom.pri-
jevodulelonga glasi: ,Oni koji su Zivjeli na stari nadin i koji su
prihvatili noriu iadu, ne svetkuju vi5e na-hebrejski nadin, ve6
iir" pr"*u Gospodnjem Zivotu.< U originalnom tekstu ovog pa-
rr.sa t spominju se rijedi ,subotau niti ,dan Gospodnji"' Mjesto
,subota*" u originalu ie nalazi glagol ,subotovatiu, tj. svetkovati
na hebrejski nafin, a mjesto ,dan Gospodnji", o-riginal upotreb-
ljava izriz >Zivot Gospodnj i u . Izraz, danu Gospo dnji i n t-e rp o I i ra n
jL na mjesto >Zivot Gospodnji. u navedeni tekst tek izmedu
1OO-+OO. godine. Navedeni tekst istide da uskrsnuli Spasitelj
osposoblj"ava kr56ane da Zive iivotom vjere, koji ih oslobada.od
hetrejskog legalizma, kome je hebrejski nadin svetkovanja subo-
te bio pririjerl Ignacije ne oiuduje subotu ve6 osuduje hebrejski
nadin ivetkovania su6ote, kome suprotstavlja, ne novi dan, ned-
jelju, ve6 novi natin iivota u ujeri, koji je kr56aninu darovan
uskrsnulim Kristom.
Kad govorimo o Ignaciju za kojega Irenej svjedodi da je bio
biskup ili nadglednik antiohijske crkve za vrijeme cara Trajana
(gS-1i7) i da ji umro mudenidkom smr6u u Rimu 107. godine,
moramo spomenuti da se njemu pripisuju neke poslanice za koje
nema dokiza da ih je on napisao, ve6 su djelo nekog 'laZnog Ig-
nacijau, nastale u tre6em stolje6u i kasnije. Walter E. Straw, u
svo3oi studi; i o Porijeklu svetkovanja nedjelie u ranoj kri1anskoi
crkviosvrte se i na Ignacijeve poslanice i s tim u vezi kaZe slije-
de6e: ,Teiko6a s Ignacijem je u tome 5to mi ne znamo sa sigur-
no5iu Sto je on tistinu napisao. U jednoj zbirci ima petnaestpos'
lanica kojL se njemu pripisuju, i svaka od tih poslanica je op5ir-
nija od onitt toj" se nalaze u drugim zbirkama. Druga zbirka na
g.tko- jeziku ima samo sedamposlanica, i te su poslanice *raie
6d onih-u zbirci od petnaest poslanica. Zatirn postoji zbirka na
sirijskom ili aramejikom jeziku koja sadrZi samo frr poslanice
113
(Efeianima, Rimljanima i Polikarpu), i svaka od ovih je kraca od
njihovih grijehau. Prihva6anje novog dana bogqsluija - Sunde-
poslanica u drugim recenzijama. Koliko je poslanica napisao Ig-
nacije? Nitko danas ne vjeruje da ih je napisao petnaest. Osam
vog dana
- motivirano je nuZno56u da se kr56ani pred rimskim
vlastima distanciraju od Zidova i da se neznabo5cima olak5a
ih je sigurno laLnih, djelo nekog kasnijeg pisca, izdanih pod nje- prihva6anj e kr56anstva.
govim imenom. U ostalim sedam poslanica ima toliko interpola-
cija i umetaka da ne moZemo znati Sto je zapravo Ignacije rekao.
Ako je Ignacije napisao posljednju zbirku od tri poslanice, s dime
se slaie vedina znanstvenika, onda uop6e ne postoji autentidna.
Ignacijeva poslanica MagneZanima, i ni bi se moglo ni5ta re6i o '
njegovu odnosu prema suboti ili nedjelji.u,
Sirija i Mala Azija duvale su vjerno Kristovo i apostolsko u6e-
nje po5tuju6i sve BoZje zapovijedi uklju6iv5i i subotu.
Usprkos jakog antiZidovskog utjecaja, nedjelja nije sve do
Konstantinovog zakona 7. oZujka 321. godine prihva6ena kao op-
ii kr56anski praznik. Za promjenu dana odmora i bogosluZja od-
govorne su u pryom redu vode rimske i aleksandrijske crkve.
Crkveni historidar Euzebije, suvremenik cara Konstantina, pi5e:
"Sve Sto
je trebalo diniti u subotu, mi smo prenijeli na dan Go-
spodnji, kao pogodniji dan, koji ima prvenstvo i uZiva veii ugled
nego iidovska subota." ro
Da je i nakon Konstantinova zakona o obaveznom svetkova-
nju "Sundevog dana( ili nedjelje bilo kr5iana koji su ostali vjerni
svetkovanju subote, svjedodi izglasavanje 29. Kanona na saboru
u Laodiceji 364. godine, koji glasi: ,Kr56ani se ne smiju povoditi
za iidovskim obi6ajima i ne smiju ljenstvovati subotom, vei mo-
raju raditi toga dana; oni moraju po5tivati dan Gospodnji i, koli
ko je moguie, ne raditi u taj dan.*rr
Kratkom analizom tekstova ranih kr56anskih pisaca Barnabe
i Justina Martira mogli smo ustanoviti da je u sredi5tu njihova
djelovanja u Aleksandriji i Rimu postojalo jako antiZidovsko ras-
poloZenje, izazvano Bar Kohbinim ustankom i drZavnim represa-
I Samuele Bacchiocchi, op. cit. pp. 218-213.
lijama kao odgovorom na taj ustanak, Sto je imalo za posljedicu 2 P. Fargues, Histoire de l'Eglise chreti6ne, vol. I. p. 154.
da su se kr5iani podeli odvajati od svega Sto je bilo nalik na ! S. Bacchiocchi, op- cit. pp.222-223.
Justin, Dialogue, 18,2. Falls Justin's Writings, p. 175.
'5 Justin,
iidovstvo. Spomenuti pisci svojim alegoridkim tumadenjem Pis- Dialogue, 123,1. 2. Falls Justin's Writings, p. 182.
6 Justin, Apologia 67J-7.
ma oduzimaju suboti znadenje i obaveznost za sada5njost da bi Justin, Dialog s Trifonom, glava 47.
predstavili osmi dari kao njeno zakonito produienje i zamjenu. I' Mirko Golubi6, Istorija hri5enske crkve, sr.78, Beograd, 1970.
' walter Straw, Origin of Sunday Obseruance, str. 1O7-11E, Review und Herod, Washington
Justin ide dak tako daleko da svodi subotu na Dznak< ili ,sraman 1940.
ro Migne, Patrologie Grecque, T. XXIII, col. 21. Komentpr o 92. Psalmu.
Zig< kojim je Bog obiljeZio Zidove radi njihova kaZnjavanja zbog
" He[ele, A History of the Councils of the Church, I 2eo p. 1015.

tt4 115

18. POGLAVIJE
KULT SUNCA I PORIJEKLO NEDJELJE
Antijudejsko raspoloZenje u rimskoj imperiji stvorilo je potre-
bu da kr5iani zamijene subotu s novim danom bogosluZja da bi
se razlikovali od Zidova. Ali to raspoloienje nije diktiralo da to
bude upravo nedjelja. Kr56ani su mogli izabrati i petak, kao spo-
men na Kristovo stradanje. Koji je bio uzrok da su izabrali upra-
vo nedjelju?
IstraZivanja u ovom pogledu su dokazala da je kult Sunca sa
svojim ,Sundevim danomo (dies Solis) utjecao na izbor nedjelje
kao novog dana bogosluZja.
Na ovu konstataciju neki istraZivadi porijekla nedjelje stavlja-
ju primjedbu kronolo5ke prirode. Naime, oni kaZu: da bi se do-
kazalo da je kult Sunca utjecao na izbor nedjelje kao novog krS-
6anskog praznika valja dokazati da je u rimskoj imperiji u vrije-
me pojavljivanja kr56anstva bio ra5iren kult Sunca; da je tom
kultu bio posve6en poseban dan Sundev dar. (dies Solis); i da
je u to vrijeme postojao takozvani- planetarni tjedan tj. tjedan
-
od sedam dana, od kojih je svaki bio stavljen pod za5titu jednog
boZanstva jedne planete.t
-
Na ovu primjedbu odgovorit 6emo historijskim dokazima ko-
ji svjedode: 1) o rasprostranjenosti kulta Sunca i o postojanju
planetarne sedmice u rimskoj imperiji u vrijeme pojavljivanja
krS6anstva;
2) o odrazu i utjecaju kulta Sunca na kr56anstvo;
3) o uzrodnoj vezi izmedu kulta Sundevog dana (dies Solis) i
porijekla nedjelje.
tt6
Kult Sunca
Poznato je da su od najstarijih vremena mnogi narodi o6oLa'
vali Sunce kao svoje boZanstvo. Perzijanci su ga nazivali Mitro-m,
Asirci su ga po5tovali pod imenom Bel, Haldejci pod imenom Sa-
maja, Fenidini i Sirci pod imenom Bal, Egip6ani pod imenom
Amon-Ra, Grci pod imenom APolon.
Kult Sunca bio ie ra5iren i medu Hebrejima prije Jozijine re-
forme. O tome svjedodi 2. knjiga kraljevima 23, ll; 'I ukloni Jozi-
ja konje koje bijahu postavili carevi Judini Suncu od ulaska u
dom Gospodinov do ku6e Natan - Meleha dvoranina, a kola
sunaana saleLe ognjem.o
I prorok Ezekijel svjedoii o tom kultu medu otpalim Hebreji-
,I odvede me u trijem unutra5nji doma Gospodinova; i gle,
-u,
na ulasku u crkvu Gospodinovu izmedu trijema i oltara bjeSe
oko dvadeset i pet ljudi okrenutih ledima k crkvi Gospodinovoj a
licem k istoku, i klanjahu se Suncu prema istoku.n (Ezekiiel 8'
16)
U Rimu i u rimskoj imperiji postojala su dva vida kulta Sunca
autohtoni, tj. nacionalni kutt Sunca kao sastavni dio rimske
-religije od starine i mitraizam, kult Sunca premje5ten izPetzije
u doba pojavljivanja kr56anstva.2
Prema svjedodanstvu Plutarha (46- 125. poslije Krisra), Mit-
rin kult donijeli su u Rim sicilijanski pirati koje je Pompej zaro-
bio 67. prije Krista.3
Mitraizam se u rimskoj imperiii Sirio najprije kao privatni
kult, a kasnije, za vrijeme mladog cara Elagabala (218- 222' pos'
lije Krista) postao je sluZbeni kult cijelog carstva.a
Najnovija istraZivanja potvrduju da je od podetka drugog sto-
ljeca poslije Krista kult Sol Invictus (Nepobiedivo Sunce) bio do-
minantan u Rimu i u drugim diielovima rimskog carstva.s
Poistovje6ivanje i oboZavanje cara kao 'boga Syncan, propagi-
rano istodnjadkom teologijom, nesumnjivo je pridonijelo Sirenju
kulta Sunca.
Planetarna sedmica i Sundev dan (dies Solis)
Budu6i da je Sirenje kulta Sunca bilo istovremeno s pojavlii-
vanjem nedjelje kao kr56anskog blagdana, da Ii je moguie da je
rt7
kult Sunca utjecao na prihva6anje nedjelje kao praznika? Uzrod-
ni odnos izmedu kulta Sunca i porijekla nedjelje kao kr56anskog
praznika je mogu6 samo u sludaju akb je u prvome stolje6u posli-
je Krista u grdko-rimskom svijetu ve6 postojao planetarni tjedan
sa svojim ,sundevim danomu (dies Solis), istovjetnim sa sadaS-
njom nedjeljom. Sarno u tom sludaju je op6i kult Sunca mogao
pove6ati ugled Sundevu danu i prema tome utjecati na kr56ane
da ga prihvate za svoj dan tjednog bogosluZja nakon Sto su nje-
gov simbolizam protumadili u svjetlosti kr56anske poruke.6
Postoianje i opia upotreba planetarnog tjedna u prvom stolje-
iu poslije Krista u rimskoj imperiji potvrdena je od strane veieg
broja vjerodostojnih svjedoka. Rimski historidar Dio Kasije, koii
je napisao svoju Rimsku historiju izmedu 200-220 poslije Krista,
izvje5tava da je Pompej 63. god. prije Krista zavzeo Jeruzalem
,na dan nazvan Saturnov dan (subota). Rimljani su uspjeli zau-
zeti grad jer su znali da Zidovi u subotu ratuju samo defanzivno.
Da je praksa imenovanja dana u tjednu po planetarnim
boZanstvima bila u upotrebi ve6 prije Krista potvrduju Horacije
(oko 35 godina prije Krista), koji spominje "dies Jovisu
(ietvrtak), i Tibul (oko 29. i 30. prije Krista) koji spominje dies
Saturni (subota).1
Jedan kalendar od kamena naden u Puteolima iz prvog stolje-
6a poslije Krista sadrZi datume i imena triju dana: Mercuri (sri-
jeda),Jovis (ietvrtak) i Veneris (petak) nazvanih po planetarnim
boZanstvima.
Kalendar otkriven u Cimitele, blizu mjesta Nola u JuZnoj Ita-
liii1956. godine takoder potvrduje postojanje planetarnog kalen-
dara ve6 prije podetka kr56anske erE. Arheolog A. Degrassi izja-
vio je na Tre6em internaciorialnom kongresu o grdkim i rimskim
starim natpisima (1957) slijed'e6e: ,Zelim ista6i da planetarni tje-
dan nije postao poznat i upotr€bljavan tek u prvoj polovini
prvog stolje6a na5e ere, kao Sto se to do sada op6enito vjerovalo,
vei je postojao i bio upotrebljavan u prvim godinama Augustove
ere (27. prije Krista - 14. poslije Krista). To je zakljudak koji
neizbjeZno proistide nakon otkriia kalendara iz Nola.n8
U Pompejima i Herkulaneumu, gradovima pokopanim lavom
Yeztxa 79. poslije Krista, pronadeni su zidni planetarni kalenda-
ri s planetarnim boZanstvima i s danima nazvanim po njima. Pla-
netarna boianstva su: Sunce, Mjesec, Mars, Merkur, Jupiter, Ve-
I 18
nera, Saturn. Po njima je nazvaho sedam dana u tjednu, od kojih
je svaki bio stavljen pod za5titu jednoga od tih boianstava i nje-
mu posve6en. Dio Kasije (Cassius) u svojoj Historiji kaZe da je
posve6ivanje pojedinih dana u tjednu zviiezdama, nazvanim pla-
netama, poteklo iz Egipta. Danas nam je poznato da je ovaj pla-
netarni kalendar ne samo izum Egip6ana, ve6 da su u-njegol'tr
postanku imali udjela Babilonjani, Grci pa i Hebreji.
Kult boga Sunca i planetarni kalendar Sire se istovremeno u
rimskoj imperiji ve6 podetkom prvog stolje6a poslije Krista, a i
ne5to ranije. Sto se kult boga Sunca, personificiran u lidnosti ca-
ra, sve vi5e Sirio i njemu u dast bili podizani velidanstveni hramo'
vi, to je i dan posve6en Suncu (dies Solis) dobivao na svojoj va-
Znosti. Taj dan bio je prvi dan tjedna nedjelja. Proces koji je
-
vodio pove6anju vaZnosti Sundevog dana (dies So,hs) na Stetu su-
bote, dana koji je Bog odredio za odmor i bogosluZje, moZemo
pratiti pomo6u religioznih obidaja vezanih uz taj dan. U podetku
to nisu bili posebni obredi koji bi bili poganima propisani da ih
obavljaju toga dana. Na religiju se u rimskoj imperiji gledalo
kao na ugovor izmedu drZave i bogova, a ne kao na osobnu pobo-
Znost koja bi se izraLavala sudjelovanjem na tjednom bogoslu-
Lju. Znatajnim sluZbenim vjerskim obredima prisustvovali su
samo aristokrate i drugi dostojanstvenici koji su izraiavali svoju
religioznost ispunjavanjem vanjskih rituala. Zanimljivo je napo-
menuti da ni Konstantinov zakon o obaveznom svetkovanju Sun-
devog dana (dies Solis) ili nedjelje izdan 321. godine nije zabra-
njivao zemljoradniike i privatne poslove, ved samo iavne. Ovo ne
umanjuje prvenstvo u ugledu i znaienju koje ie imao Suntev dan
u druitvenom i religioznom iivotu pogana. Ovo pitanje rasujet'
ljava Tertulijan u svojoj Apologiji upudenoj poganima (191. posli'
je Krista) u kojoj odgovara na poruge da su kridani oboZavatelji
Sunca jer se mole "okrenuti prema istokuo i jer su ,uiinili Sun'
tev dan (dies Solis) danom svoga praznika". On pi5e obra6aju6i
se neznabo5cima: "Sto onda? einite li vi manje od ovoga? Zar i
mnogi od vas ne oboZavaju nebeska tijela mole6i se u Pravcu
Sundeva izlaska? Vi ste unijeli Sunce u sedmiini kalendar, vi ste
izabrali njegov dan (dies So,hU i dali ste mu prednost nad pre-
thodnim danom (subotom) kao pogodnijim u tjednu bilo za pot-
puno uzdrZavanje od kupanja, ili za njegovo odlaganje do vederi,
ili za odmor i za gozbe.e
119
 Ovaj Tertulijanov izvjeStaj daje znadajne informacije:
1) on pokazuje da su u to vrijeme i kr56ani i pogani praktici-
rali obidaj da se mole okrenuti prema izlasku Sunca i da su pro-
vodili Sundev dan (nedjelju) kao svoj praznik;
2) on takoder pokazuje da su Rimljani ne samo prihvatili pla-
netarni tjedan ve6 su izabrali i Sundev dan (dies Solis)na mjesto
saturnovog dana ili subote kao dan odmora i svedanosti;
3) on spominje i nadin kako su pogani svetkovali Sundev dan
nedjelju: uzdri.avanjem od kupki, odmaranjem i gozbama.
- Kristov dolazak.'o
Ovaj ugled i
znadenje pripisivano Sundevu danu sigurno je
pridonijelo op6em prihva6anju nedjelje kao praznika.
Ugled Sundeva dana dolazi do tzraLaja i u Prvoj apologiji Ju-
stina Martira, glava 67., u kojoj on triput spominje Sundev dan
(dies Solis). ZaSto Justin Martir spominje stvaranje svjetlosti
prvog dana kao prvi razlog Sto se krSiani skupljaju na bogoslu-
lje u Sundev dan? Sigurno zato sto su i Rimljani po5tovali taj
dan. Kr5cani Rima se podinju sastajati na svoje bogosluZie u isti
dan koji su Rimljani praznovali, u Sundev dan ili nedjelju.
Odrazi kulta Sunca na kr56anstvo imali su, bez sumnje, znata-
jan utjecaj na izbor Sundevog d.ana (dies So,lrs) kao novog krS-
canskog praznika.
Apologeta Tertulijan energidno odbacuje optuZbu pogana da
su krSiani oboZavaoci Sunca, a, s druge strane, kori kr56ane Sto
sudjeluju s poganima u njihovim svedanostima. Kr56ani nisu bili
imuni prema popularnom Stovanju Sunca Sto zakljudujemo na
osnovi destog osudivanja ovog obidaja od strane crkvenih Otaca.
Odrazi kulta Sunca na kr56anstvo vidljivi su u ranoj kr56ans-
koj umjetnosti kao i u kr5ianskoj liturgiji. Na mnogim pogan-
skim slikama Mitra - bog Sunca, predstavljen je kao dovjek sa
Sundevim diskom iza glave.Istom slikom predstavljen je Krist u
ranoj kr56anskoj umjetnosti kao Sunce pravednosti.
Motiv Sunce upotrebljavan je ne samo u umjetnosti ve6 su ga
upotrebljavali i krS6anski uditelji da bi poganima objavili Krista
kao Sunce pravde.
Okretanie kr56ana prema Istoku za vrijeme molitve kao i prih-
vacanje datuma zaBoLic i slavljenja Pashe na Sundev dan su zna-
da.lni odrazi poganskog kulta Sunca na rano kr56anstvo, Sto baca
120
svjetlost na moguiu uzrodnu vezu izmedu kulta Sunca i porije-
kla nedjelje.
Zidovi su imali obidaj, kako to pokazuje Danijelov i Salamu-
nov primjer, da se mole okrenuti prema Jeruzalemu (Daniiel 6,1 1;
2. Dnevnika 6, 34), rr,edlutim kr56ani, pod utjecajem pogana, po-
primaju obidaj da se mole okrenuti prema Istoku. Crkveni oci to
odobravaju tumadeii da se kr56ani mole okrenuti prema Istoku
zato Sto Istok ,predstavlja miesto rodenia Svjetlosti koja ra-
spr5uje no6nu tamu<,Sto nas Istok podsjeca na Bo7.ii rai ili na
Kr56ani koji su ranije kao pogani oboZavali Sunce, zadrlavaiu
obidaj okretanja ka Istoku za vrijeme molitve dajudi tom obidaiu
novo znadenje u svjetlosti kr56anske poruke. Isto tako kr56ani,
koji su ranije bili pogani i oboZavali boga Sunce i Sundev dan
(dies Solis), zadrLavaju taj dan, ali ga posve6uju Kristu kao Sun-
cu pravde sa ciljem da ih podsje6a na stvaranje svjetlosti u prvi
dan i na Kristovo uskrsnu6e.
Prihva6anje 25. prosinca za slavljenje BoLi(aje moZda najodi-
tiji primjer utiecaiu kulta Sunca na kr5ianski liturgijski kalen-
dar. foznala je dinjenica da se poganski blagdan dies natalis So-
lis invicti - rodendan nepobjedivog Sunca svetkovao toga datu-
ma. Ve6ina znanstvenika smatra da je izbor 25. prosinca za dan
Kristova rodenja (BoZi6) u direktnoj uzro6noj vezi sa poganskim
praznikom dies natalis Solis Invicti koji se u to vrijeme slavio sa
velikim sjajem."
Gaston H. Halsberghe pi5e: ,slavljenje rodendana boga Sun-
ca 25. prosinca, koje je bilo pra6eno paljenjem baklji i ukra5ava-
njem granama i malim drvetima toliko je obuzelo sljedbenike
kulta Sunca da dak nakon Sto su bili obraceni na kr5danstvo nisu
prestali slaviti praznik rodenja boga Sunca.o12
Rimska crkva je prihvatila datum poganskog praznika roden'
dan nepobjedivog Sunca i dala mu je kr56ansko obiljeZje da bi
pogane odvratila od obolavanja Sunca i da bi im olak5ala prije-
laz na kr56anstvo.
Mario Righetti, poznati katolidki liturgist, piSe: ,Nakon Sto su
kr56ani podeli uZivati mir, rimska crkva, da bi olakiala pogan-
skim masama prihvaianje vjere, na5la je za pogodno da ustanovi
25. prosinca kao blagdan Kristova rodenja (Boii6) da bi kriiane
odvratila od poganskog praznika koji se slavio 25. prosinca u
t2l
 dast nepobjedivog Sunca Mitre, pobjednika tame.< (Citat u S.
Bacchiochi: Sunday observance in Eirly Christianity,'p. 260)
Okretanje kr56ana u molitvi prema Istoku i prihva6anje 25.
prosinca kao dana Kristova rodenja (Boii6)jasno svjedode o ut_
jecaju&ulta boga Sunca na kr56ansku misao u liturgili, kao i na
ulogu koju je u tom pogledu odigrala rimska crkva.- -
Justin Martir spominje tri puta da se kr56ani sakupljaju na
svoje bogosluije u Sundev dan (dies Solis). Zar nije vjeiojatno
da je pogansko poitovanje Sun6eva dana (dies SoIs) imalo utje-
,caja na prihvaianje istoga dana kao dana bogosluZja od strane
lkr56ana? Crkveni historidar Euzebije, suvremJnik cira Konstan-
rtina
Velikog, to izridito priznaje. U svom Komentaru 92. psalma
pripisuje nevjernosti Hebreja razlog za premje5tanje praznika
,subote na nedjelju ili Sundev dan:
"Zbog nevjernosti He6reja Lo-
gos j! prenio Alagdan subotu na dan radanja svjetlosti, i.on je
prenio nama, kao sliku pravog odmora, Spasiteljev dan, dan koji
pripada Gospodu, prvi dan svjetlosti, u kome je Spasitelj svijeti,
nakon 5to je zavr5io sav svoj posao medu ljudima i iivojevao
pobjedu, pro5ao kroz nebeska vrata.<<r3 F. A. Regan u svojoj stu-
diji.o porijeklu nedjelje s pravom primjeiuje da je Euzebije Zrtva
,velikog pretjerivanjau kada tvrdi da je sam Krilt prenio subotu
na Sundev dan tj. nedjelju. Vjerojatno je sam Euzebije uvidio
-
da-je pretjerao i presao granice vjerojatnoga, kad par paragrafa
dalje sam protivurjedi onome Sto je ranije ustvrdio:
svjetlosti, prvome danu i pravome Sundevu danu, kad "U iom danu
se sastaje-
mo poslije Sest dana, mi slavimo svetu i duhovnu subotu. . . Sve
Sto je trebalo diniti u subotu, mi smo prenijeli na Gospodnji dan,
ka<,r. pogodniji, koji ima prvenstvo i uZivi viSi ugled nego he_
brejska subota. U srvari, na ovaj dan stvaranja svij-eta Gosf,od je
rekao: 'Neka bude svjetlost i bi svjetlost!, Takoder na ora; ian je
Sunce pravde uskrslo za na5e du5e.ora
Euzebije spominje dva razloga za prihva6anje nedjelje kao
-krS6anskog praznika: l) uspomena na itvaranje ivjetloitiprvog
dana i 2) uspomena na uskrsnu6e Sunca pravdl. Isia dva rirlogtr
je prije njega spomenuo Justin Martir u I Apologij i gl. 67.
LI ovom poglavlju smo razmatrali kako su kuit boga Sunca i
ljegov praznik dies Solis utjecali na porijeklo svetkovinja nedje-
lje, koja je joi danas saduvala poganski naziv: ,sundev dan" u
njernadkom (Sonntag), engleskom (Sanday) i Svedskom (sondag)
jeziku.
122
Razliditi kultovi boga Sunca bili su dominantni u starom Ri-
mu i u rimskoj imperiji u vrijeme pojavljivanja krS6anstva, a po-
sebno podetkom drugctg stoljeia poslije Krista. Takoder je u to
vrijeme u Rimu i rimskoj imperiji bio u upotrebi planetarr-ri ka-
lendar, sa sedam dana tjedna od kojih je svaki bio posveden jed-
nom planetu ili jednoj zvijezdi. Suncu kao na3va2nijem pianetu
posve6en je dan iza subote, tj. prvi dan tjedna, koji se nazivao
Sundev dan (dres Solis), i koji su neznabo5ci slavili na osobit na-
6in. Kr5iani koji su nakon Bar Kohbinog ustanka sve vi5e teZili
da se diferenciiaju od Hebreja i njihovog praznika subote odludi-
li su da za svoj praznik prihvate Sundev dan (nedjelju) ne zato
Sto bi Zeljeli oboZavati boga Sunca toga dana, vei zbog dinjenice
Sto ih je simbologija toga dana mogla najbolje podsje6ati na dva
- na stvaranje svjetlosti u
vaZna dogadaja iz historije spasenja
prvom danu stvaranja i na Kristovo uskrsnu6e.
Bog Sunce posljednjih neznaboZadkih careva ustupio je u ka-
lendaru mjesto Spasitelju kr56ana, a Sundev dan, dies Solis,
postao je krS6anska nedjelja - praznik u dast uskrsnuda Sunca
Pravde. Godi5njica rodenja boga Sunca, Natalis Solis Invicti, ko-
ja se slavila 25. prosinca, prihva6ena je kao dan Kristova rodenja
Boiit..
-
Vode rimske crkve uvele su u Kr56ansku crkvu ove praznike,
a posebno svetkovanje nedjelje mjesto subote, iz tri razloga da
bi se kr56ani iz neznaboStva razlikovali od Hebreja, da bi oslabili
vatru progonstva i da bi olak5ali poganima prihva6anje krScans-
ke vjere, jer je pogane bilo te5ko odvojiti od njihovih obi6aja.
t W Rordorf, Sunday, p. l8l; Philadelphia, Westminster Press, 1968.
2 Gaston H. Halsbergh;, The Cult of Sol lnvictus, PP 27.35 Leiden: E. J. Brill, 1972.
3 Plutarh, vita Pompeii, 24.
' Gastonp.H.,14.Halsberghe, op. cit. p. 35.
5 ldem,
'7 S. Bacehiocchi, Sunday Obsenance in Early Christianity,24l.
Horacije, Satirae 2,3. Tibul, Carmina 1,3.
" A. Degiassi, Atti del Terzo Congresso Internationale de Epigraphia Greca et Latina, Ro-
ma, 1957. p. 104.
e Tertulian, Ad Nationes, t,l3; ANF iII, p. 123.
'o KlementAleksandrijski,StromateisT,T.43',Origen Deoratione32'GCS2.32.
ll J. A. Jungmann, The Early Liturgy to the Time of Gregory the Great, 1962- p- 141 .
u Gaston H. Halsberghe, op. cit. p. 174.
!r Commentaria in Psalmos 92, PC 23, 1169 - 1172.
'4 lbid. PG 23, 1169*1172.
123
suBorA r NEDJErrilr*KoM
'T,LJECA
,Bog nije dao osam ili devet, vei deset zapo-
viiedi, koje ieli da svatko poStuje." (Ri.ieti Oswal-
da Glaita, anabaptistiekog propovjednika)
,Jer koji sav Zakon odrii, a sagriieii u iedno'
me, kriv je za sve.< (Jakovljeva poslanica 2,10)

12s

19. POGLAVLIE
SUBOTA I NEDJETJA OD DRUGOG
DO PETOG STOLJECA
U prethodnim poglavljima smo dokazali da nedjelja nije zami-
jenila subotu kao kr5ianski tjedni blagdan za vrijeme apostolske
crkve. Jeruzalem nije bio mjesto gdje bi bilo podelo svetkovanje
nedjelje. Uistit'ru, najraniji nagovje5taji o tjednom nedjeljnom
bogosluZju nalaze se u poslanici.anonimnog Barnabe iz Alek-
sandrije oko 130. god. poslije Krista i u Prvoj apologiji, poglavlje
67., Justina Martira iz Rima oko 150. godine.
Obidaj rimske i aleksandrijske crkve da odrZavaju bogosluZje
u nedjelju mjesto u subotu nije bio tipidan i za ostale kr56ane
prvih stoljeia. Sokrat i Sozomen, dva crkvena historidara iz 5.
stoljeia, svjedode da se jo5 u njihovo vrijeme u veiini crkava
svetkovala subota:
,Jer iako ve6ina crkava Sirom svijeta slavi svete tajne (Go-
spodnju veteru) u subotu svakog tjedna, kr5dani Aleksandrije i
Rima, na osnovi neke stare tradicije, prestali su to diniti. Egipca-
ni iz okoline Aleksandrije, kao i stanovnici Tebe, odrZavaju svoje
religiozne sastanke u subotu, a ne sudjeluju u svetim tajnama na
nadin kao ostali kr56ani: jer po5to su uzeli obrok i zadovoljili se
hranom, svete tajne primaju uvede nakon Sto su prinijeli svoje
darove.nr
Historidar Sozomen pi5e: ,Narod Konstantinopola, i gotovo
svuda drugdje, skuplja se u subotu, kao i u prvi dan tjedna, Sto
nije obidaj Rima i Aleksandrije. Ima vi5e gradova i sela u Egiptu,
gdje sq narod sastaje u subotu uvede i, premda su prethodno ve-
derali, sudjeluju u svetim tajnama.<2
Ova svjedodanstva pokazuju da se joS u petom stoljedu u ve6i-
ni crkava svetkovala subota, iako se pored subote podela uvoditi
i nedjelja kao dan bogosluZja, ali ne i kao dan podinka.
126
eak ni u Rimu niti u Aleksandriji nije subota bila odjednom
zamijenjena nedjeljom. Poznati rimski crkveni pisac Hipolit pro-
testira u tre6em stolje6u Sto se u rimskoj crkvi podinje uvoditi
post subotom dime se obe5da56uje Kristovo evandelje. Post se
smatrdo neprikladnim za pravo i radosno svetkovanje kr56ans-
kog dana bogosluija. Hipolit je protiv posta koji bi se odriavao
subotom ili nedjeljom
U Aleksandriji, duveni crkveni pisac Origen, Hipolitov suvre-
menik, osvr6e se na pravo svetkovanje subote ovim rijedima
judaistidkog nadina svetkovanja subote, hajde da vi
"Odridu6i se
dimo kakvo svetkovanje subote se odekuje od krS6ana. U subotu
se ne smiju obavljati nikakvi svjetovni poslovi. Ako odustajete
subotom od svjetovnih poslova i ako ne obavljaju6i svjetovne
poslove uzimate vrijeme za duhovne aktivnosti: idete u crkvu,
slu5ate BoZju rijed i propovijed, razmi5ljate o nebeskim stvari-
ma, o budu6em Zivotu, o budu6em sudu; i ako vi5e mislite o bu-
du6im i nevidljivim stvarima negoli o sadaSnjim i vidljivim
je svetkovanje kr56anske subote.(3 - to
Ovi primjeri prikazuju da ni u Rimu niti u Aleksandriji nisu
svi kr5iani u tre6em stolje6u prihvatili nedjelju kao krS6anski
blagdan. Kakva je bila situacija u drugim krajevima? Pored su-
bote sve se vi5e uvodi obidaj odriavanja bogosluZja i u nedjelju.
Tako npr. Apostolske konstitucije, spis iz detvrtog stolje6a, vjero-
jatno sirijskog porijekla, sadrii ve6i broj propisa koji se odnose
na subotu kao i na nedjelju. Evo neke od tih propisa: ,Imaj pred
odima strah Gospodnji, i uvijek se sje6aj deset zapovijedi... Svet-
kuj subotu radi onoga koji je prestao od svog rada stvaranja, ali
nije prestao od svog rada providenja: to je podinak za razmi5lja-
nje o zakonu , a ne za ljenstvovanje.ua
>Svetkuj subotu, i Gospodnji dan, jer je subota uspomena na
stvaranje, a Gospodnji dan uspomena na uskrsnuie.u5
,Neka robovi rade pet dana; ali neka u subotu i u Gospodnji
dan budu slobodni da bi mogli i6i u crkvu da primaju nastavu u
poboZnosti. Rekli smo da je subota uspostavljena kao uspomena
na stvaranje, a Gospodnji dan kao uspomena na uskrsnu6e.o6
Odakle nedjefa?
Vidjeli smo da se nedjelja najprije pojavljuje kao dan bogos-
luija pored subote. Kasnije tek ona poprima karakter dana od-
127
mora. lJ iednom prethodnom poglavlju naveli smo odluduju6e
faktore koji su doveli do uvodenja nedjelje ili Sundevog dana kao
sedmidnog kr56anskog praznika u Rimu. To su bili narodito anti-
Zidovsko raspoloZenje u Rimu poslije Bar Kohbinog ustanka i ut-
jecaj kulta Sunca. Ovdje Zelimo navesti jo5 jedan faktor.
Pnri zastupnici svetkovanja nedjelje Barnaba iz Aleksandri-
je i Justin Martir iz,Rima, navode osmi- ili prvi dan kao teolo5ki
temelj za svetkovanje nedjelje, jer je prvog dana Bog stvorio
svjetlost i jer je prvog dana Krist, svjetlost svijeta, uskrsnuo iz
mrtvih.
Novi zavjet nigdje ne spominje da su apostoli uveli tjedni ili
godiSnji praznik u dast Kristova uskrsnu6a. Barnaba i Justin
Martir, koji Zive u vrijeme kada se podinje uvoditi svetkovanje
nedjelje, tj. sredinom drugog stolje6a, spominju uskrsnu6e kao
drugi od dva razloga za svetkovanje nedjelje. Medutim, kasnije
se Kristovo uskrsnu6e spominje kao prvi razlog za svetkovanje
nedjelje.
Kako je do5lo do toga da se Kristovo uskrsnu6e uzima kao
razlog za svetkovanje nedjelje i da je ono zaista utjecalo da su
krS6ani kasnije ve6im dijelom potpuno prihvatili nedjelju kao
svoj tjedni praznik?
U Starom zavjetu Kristovo uskrsnu6e je simbolitki prikazano
sa prvinama jedmene Zetve. Krist je prvine" prvenac ili
"snop -
,novina onima koji umrije5e" (1. Korinianima 15, 20). Klanje
pashalnog jagnjeta, koje je obavljano dva dana ranije, predstav-
Ijalo je Kristovu smrt. ,Jer je Zrtvovano na5e pashalno janje
Krist.o (1. Korindanima 5,7)
- Bez sumnje, jedan od najvaZnijih faktora koji je utjecao da.je
Vrijeme praznika Pashe i "snopa prvineu je u Bibliji definira-
no. Pashalno janje se klalo uvede 14. nisana (3. Mojsijeva 23,5.), a
po suboti" (3.
"snop prvine( prinosio se 16. nisana, sutradan
Mojsijeva 23, 10. //). Pashalna subota slavila se 15. nisana. Ovi
datumi su svake godine padali u drugi dan tjedna, kao Sto, npr.
danas pada BoZii ili Nova godina
Sto se tide slavljenja godi5njeg praznika >snopa prvineu, u vri-
jeme prvog stoljeia poslije Krista postoje kod Hebreja dva nadi-
na radunanja datuma za taj praznik. Farizeji su tumadili da je taj
praznik u vezi s ,klanjem pashlanog jagnjeta" i da se ima slaviti
iza pashalne subote, tj. 16. nisana; kao takav, on je svake godine
padao u drugi dan tjedna.
128
U drugu ruku, eseni i saduceji su tumadili da izraz 'sutradan
po subotliu oznadava dan poslije sedmidne subote, tj' da taj
praznik pada dvijek u nedjelju, kao Sto i pedesetnica pada uvijek
u nedjefju 6. Moisiieva 23, 10. 11. 15- 16.)
Postoji vjerojatno6a da su krS6ani iz hebrejstva, a kasnije i
drugi krleani, kiS6ani iz neznabo5tva, podeli slaviti ove praznike
-i )snop pashalnog jagnjeta", kao uspomena na Kristovu smrt,
"fhnjeprvineu,
kao uspomena na Kristovo uskrsnude.
Poznato je da su kr5dani Male Azije u drugom stolje6u slavili
14. nisan, tj. krsnu Pashu, uspomenu na Kristovo stradanje, te su
po tome nizvani ,quartodecimanin. Medutim, u Rimu je prevla'
iao obidaj slavljenja uskr5nje Pashe, to jest )snopa prvineu po
saducejskom nadinu radunanja, tj. slavljenja tog praznika uvijek
u nedjelju poslije 14. nisana.
CodiSnii obidaj slavljenja )snopa prvinen mogao se lako pre-
obraziti u godiSnii obidaj slavljenja Uskrsa u dast Krista kao
prvenca od mrtvih.
' Pr"*u tome, vjerojatno je da je prvo podelo slavljenje uskrsa
u nedjelju t<ao godilnii praznik, a kasnije je-nastala s9.dyilna
kr56anska nedi elj a kao proSirenje godiSnje uskr5nje nedjelje'?
Godi5nje slavljenje Uskrsa u nedjelju mgglo je
dati Poticaj
kr5canima Rima i Aieksandrije da uvedu sedmidnu nedjelju kao
uspomenu na uskrsnu6e i kao zamjenu za subotu'
NEDJEIJA KAO DAN ODMORA
nedjelja, koji je u podetku bila sa*o dan bogosluija, Poprimila
karakiei daniodmora,'bio je zakon Konstantina Velikog od 7'
oZujka 321. u prilog svetkovanja Sundevog dana ili nedjelje'
Taj zakon glasi: ,Na dasni dan Sunca neka se-gradska uFrava
i narod koji Zivi u gradu odmaraju, i neka sve radionice budu zat'
vorene. tvtLdutim na selu, seljaci koji se bave zemljoradnjom mo'
gu slobodno nastaviti svoje poslove, jer se deiava da koji drugi
ian nije toliko pogodan za sjetvu ili za rad u vinogradu; neka se
obavljiju takvi poslovi da ne bi propali blagoslovi koje nam ne'
bo Salje.u8
ToJe prvi od zakona koji su rimski carevi objavili da bi,reguli
rali svetkovanje nedjelje. Odito je da se Konstantinov zakon ne
129
temelji na Dekalogu jer njegov zakon dopu5ta obavljanje zem-
ljoradnidkih poslova.
Euzebije, otac crkvene historije, pi5e u detvrtom stoljedu:
,Sve Sto je trebalo diniti u subotu, mi smo prenijeli na dan Go-
spodnji, kao pogodniji dan, koji ima prvenstvo i uZiva vi5e ugled
nego hebrejska subota".e
Najraniji crkveni sabor koji se pozabavio svetkovanjem ned-
jelje bio je regionalni sabor odri.an u Laodiceji oko 364. lodine.
U svom 29. Kanonu sabor je objavio: "Kr56ani ne smiju svetko-
vati subotu i odmarati se tog'dana ve6 moraju raditi; ali dan Go-
spodnji treba da narodito po5tuju i kao kr56ani, koliko je mogu-
6e, toga dana ne treba da rade. Ako budu dalje svetkovali subotu,
neka budu prokleti!"to
Propis o svetkovanju nedjelje je ovim Kanonom dat u vrlo
blagoj formi: ,Kr56ani koliko je mogu6e treba da ne rade u ned-
jelju.u AIi znadajno je da je isti Kanon proglasio subotu radnim
danom, suprotno detvrtoj zapovijedi Dekaloga.
Kao zakljudak svega Sto smo ovdje iznijeli moZemo kazati sli-
jede6e:
1. Nedjelja kao dan bogosluZja pojavljuje se sredinom drugog
stolje6a; 2. kao dan bogosluZja nedjelja se pojavljuje najprije u
Rimu i Aleksandriji, 3. historidari Sokrat i Sozomen svjedode da
se u petom stoljeiu u ve6ini kr56anskih crkava, izuzev Rima i
Aleksandrije, bogosluZja obavljaju subotom i nedjeljom, 4. kad
se pojavila kao dan bogosluZja, nedjelja je i dalje bila radni dan,
5. Konstantinov zakon i sabor u Laodiceji nastoje udiniti nedje-
lju danom odmora.
Usprkos svim pokuSajima da se subota sasvim potisne i zami-
jeni nedjeljom, uvijek je bilo kr5iana koji su ostali vjerni Bogu
svetkuju6i subotu u skladu s detvrtom zapovijedi Dekaloga, kao i
u skladu s Kristovim primjerom, primjerom apostola i prve krS-
6anske crkve.
I Socrates, Ecclesiastical History, 5, 22.
2 Sozomen, Ecclesiastical History, T, 19.
{' Apostolske konstitucije,
Origcn. Homilia 23
2,36 (ANF:413)
5 lbid.7 ,23 (ANF 7: 495)
6 Ibid. 8,33 (ANF 7:495)
'3 Dr._Kenneth A. Strand, Sabbath in Scripture and Hisrory, p. 326.
Codex Justinianus, 3,12.3.
ru
'q Migne, Patrologie Grecque T. 23, col. 2l: Komentar o 92. Psalmu
H([clc, A History ol Councils of Church l,2edp. 1015.
130
20. POGLAVLTE
SUBOTA U EGIPTU I ETIOPIJI
Dva crkvena historidara iz prve polovine petog stolje6a, So-
krat Skolastik i Sozomen, svjedode da se u njihovo vrijeme u
Egiptu i Sirom svijeta svetkovala subota i nedjelja.
Sokrat Skolastik (oko 440) pi5e: "Iako gotovo sve crkve Sirom
svijeta slave svete tajne u subotu svakog tjedna, kr56ani AIek-
sandrije, na temelju neke stare tradicije, prestali su to 6initi.
Egipcani iz okoline Aleksandrije, kao i stanovnici Tebe, odrZava-
ju svoje vjerske sastanke subotom, ali ne primaju svete tajne na
nadin kako to dine op6enito drugi kr56ani: nakon Sto su jeli i za-
dovoljili se hranom, i nakon Sto su uvede donijeli svoje darove,
uzimaju udjela u tajnama.(r
Slidno piSe i Sozomen u svojoj Crkvenoj historiji: ,Narod
Konstantinopola, i gotovo u svim drugim mjestima, sakuplja se
subotom kao i u prvi dan tjedna, Sto nije obidaj u Rimu i Alek-
sandriji. Ima vi5e gradova i sqla u Egiptu u kojima se narod, su-
protno obidajima u drugim mjestima, sakuplja subotom uvede, i
iako su prethodno vederali, uzimaju udjela u tajnama (u prite'
sti)."2
Ne5to neobidno u izvje5taju ove dvojice historidara je njihovo
spominjanje Rima i Aleksandrije kao mjesta u kojima se krS6ani
ne skupljaju subotom. Razlog tome nije da1. $ekrat spominje da
je to prema nekoj staroj tradiciji. Poznato je da se nedjelja pode-
la svetkovati u Rimu vet u 2. stolje6u. Jedan od glavnih faktora
da je Rim donio tu odluku bila je Zelja kr56ana da se razlikuju od
Zidova koji su u to vrijeme pali u nemilost kod rimskih vlasti.
Rim je i5ao tako daleko da je subotu, dan radosti i miline, pret-
vorio u dan posta, dan tuge i Zalosti. Medutim, sve ostale crkve,
osobito one u istotnim provincijama, zabranjivale su Post subo-
l3l
tom, jer se subota smatrali praznikom, danom radosti, a ne
ialosti.
Etiopija, je u5lo u kraljevstvo Aksum, podetak
-,Kr56ansvo
dana5nje Etiopije, u prvoj polovini 4. stoljeia. Da li je kraljevstvo
Aksum znalo za subotu prije nego Sto je u nj doprlo kr56anstvo?
IstraZivad etiopske povijesti Edward Ullendorff svjedodi da su u
vrijeme kada je krS6anstvo u3lo u kraljevstvo Aksum, mnogi sta-
novnici Aksuma bili pod jakim utjecajem iidovske vjere i prakse.
Kad je krS6anstvo u5lo u Aksum, mnogi iidovski elementi vjere
su zadrZani i ostali su do dana5njeg dana.3
Apostol kr56anstva u Aksumu bio je Frumencije, rodom iz Ti-
ra. On je kao mladii, zajedno sa jo5 jednim kr56anskim mladi
6em, po imenu Edesije, pao u ropstvo u Aksumu kada je njihov
damac pristao u aksumskoj luci. Frumencije je kasnije postao
kraljev tajnik, a Edesije kraljev peharnik. Njihovim utjecajem
kr56anstvo se podelo Siriti u Etiopiji i sve vi5e jadati. Frumencije
je kasnije otiSao u Aleksandriju i zatraiLio da se kr56anima u Ak-
sumu postavi biskup. Aleksandrijski biskup Atanasije je posvetio
Frumencija za biskupa Aksuma. Tako je Frumencije postao prvi
biskup Aksuma (abuna, naziv za glavnog biskupa). Oko 3,10. godi
ne je kr56anstvo prihvatio kralj Ezana, te je tako Aksum (kasnije
Etiopija) postao krS6ansko kraljevstvo..
Tijekom stoljeia za biskupe Etiopije postavljani su biskupi iz
Aleksandrije, koji su nastojali da vjernicima Etiopije nametnu
aleksandrijske vjerske obidaje, izmedu ostalih i svetkovanje ned-
jelje umjesto subote. Borba izmedu pristalica svetkovanja subo-
te i nedjelje trajala je stoljeiima.
Veliki pobornik svetkovanja suboteu Etiopiji bio je Eustatije
(Ewostatervos, 1273- 1352),kojije osnovao svoj samostan u Sa-
rae. On je branio svetkovanje subote pozivajudi se na Dekalogi
na Apostolske kanone. Nakon njegove smrti njegovi udenici, ko-
jih je bio znatan broj, nastavili su borbu protiv protivnika su-
bote.s
Kada je na prijestolje u Etiopiji do5ao kralj Zara Jaqob
(1434- 1468), on je stao na stranu Eustatijevih pristalica kao ve-
liki pobornik svetkovanja subote. U vrijeme ovog vladara pojav-
ljuje se spis pod naslovom Maiafa Berhan (Knjiga Zivota), koja
istide vaZnost svetkovanja subote. Jasno je da je ova knjiga napi-
sana sa ciljem da obrani subotu od onih koji su tvrdili da je su-
132
bota ukinuta. U njoj se vi5e puta citiraju Isusove rijedi - da nije
do5ao da ukine ,"t o., i prorbke nego da ih ispuni - i - da ne6e
nestati nijedne jote ili ilovca iz zakona dok se sve ne ispuni
*
bi podsjetilo
(Matei 5,-17- ti). Ove se rijedi citiraju d9 se 9!ta1e;
i;" ,ru"rr.ptomjenljiv karakier Boijeg zakona' Deset zapovijedi i
i"r, ,, ti5esno povezani. Tko bi se usudio da izbaci jednu rijei iz
Dekaloga, taj ustaje protiv Isusovog imena' ' '
Krali Zara Jaqob je imao podriku u svom napom da oZivi
svetkovlnje suboie i u drugim spisima koji se pojavljuju u nieso;
vo vrijem!, kao npr.: Etiopske Didascalie, Etiopski crkveni red,
Apostolski kanoni i Sinodos.
Apostolski kanoni su dio tan. Apostolskih konstitucija, zbirke
teksiora nastalih u 4. stolje6u. Sinodos je etiopski prijevod Apo'
stolskih kanona i Apostolskih konstitucija.
tJ Etiopskim Didascalimase izridito nalaze svetkovanje subo-
te nedjeije. ,Mi ne smijemo postiti u subotu, osim na veliku su'
i
botu.. Gtile subote treba da po5tujemo jer je Krist u subotu po-
6ivao u grobu. (Glava 29)." >O, svemogu6i Boie, koji si uspo-sta'
vio subo-tu i podinuo u njoj od svega svoga djela, ti si zapovjedio i
nama da u subotu poiinemo od djela svojih ruku" da-bit*-g !i
prinosili ponizne frvate i bili spa5eni od svakog zla'" (Glava 38'f
lJ Apostolskim kanonima nalazi se jedna homilija u kojoj se
pot ur5" misao da gospodari i sluge i ledje-ljorn moraju imati
vjeri'
irriliku da idu u crkvu da bi primili pouke u krS6anskoj
Prvi kontakt s Rimom i Portugalom. - Na molbu etiopske
kraljice Helene (1507. godine), Portugal je poslao u Etiopiju misi-
je zadobio Pqvjelg'
5u na eelu s Franciscom Alvarezom. Alvarez
n;e traSa Lebna Dengela (1505'15ito) i uskoro je podela diskgsijl
J*ogr6ttotti da se u Etiopiji ukine svetkovanje subote i zakoni
o hrani.
Nakon SestgodiSnjeg boravka u Etiopiji, misija je napustila
Etiopiju i vrati-ia se u Pottrrgal, povevii sa sobom etiopskog pos-
L"i[" S"g" za-Ab (Zaga Zaba), a ostavila je u Etiopiji lijednika
Joao Bermudeza.
Saga za-Ab je u Lizabonu objasnio za5to Etiopljani svetkuju
suboti. U svom izvje5taju on kaZe: ,Mi smo Apostolskom k*ft!:
tucijom vezani da-svetkujemo dva dgna - subotu i Gospodnji
dan. Subotu, jerje Bog nakon Sto je dovriio stvaranje svijeta po-
t33
dinio u sedmi dan... i jer Krist nije ukinuo zakon vei ga je ispu-
nio. Prema to'me, svetkujuii suboiu mi ne imitiramo Zidore, re6
izrai.avamo poslu5nost Kristu i apostolima... Mi po5tujemo i Go-
spodnji dan na nadin kako to dine drugi kr5dani u spomen Kri-
stova uskrsnu6a.oT
U rneduvremenu je Etiopiji zaprijetila velika opasnost od
muslimanskog vode Ahman Ibu Ibrahima (s nadimkom Ljevor'
uk/. Kralj etiopski Lebna Dengel je poslao Joao Bermudeza u
Evropu da zatraLi pomo6. Nastojedi da zadobije simpatije i po-
dr5ku Portugala i drugih kr5anskih'drZava, kralj je dao na 2nanje
da je spreman ,dovesti monofizite Etiopije pod vlast rimske ju-
risdikcije, ali pod uvjetom da se ne dira u njihovu vjeru i obi-
dajeo.a
Zaslugom Bermudezova posredovanja Portugal je poslao
u osobito nakon Sto je u zemlju pozvano vi5e jezuita (1623) i nakon
Etiopiju 400 vojnika pod zapovjedni5tvom Christofa da Gama,
mladeg brata Vasca da Garna. Muslimanska invazija je bila
skr5ena i njen voda ubijen. Nakon te pobjede su Portugalci zahti-
jevali da se u Etiopiju uvedu rimski vjerski obidaji, ali tome se
energidno odupro novi kralj Claudije, sin preminulog kralja Leb-
na Dengela.
Za vrijeme Claudijeve vladavine do5ao je u Etiopiju jezuit bis-
kup Andre de Oviedo s namjerom da privoli kralja na kompro-
mis, ali kralj je energidno stajao uz vjeru svojih predaka.
Claudije je poginuo u jednoj bitki i naslijedio ga je brat Minas
(1559-1563). Minas se joi o5trije odupro nastojanjima Andrea de
Ovieda da uvede u Etiopiju rimsku vjeru. Minasa je naslijedio
niegov sin Sartsa Dengel (1563-1597), koji je promijenio odevu
politiku i tolerirao rimske sveienike. U to vrijeme je Oviedo
pokrstio nove pobijedene neznaboZce, i tako pro5irio rimski
utjecaj.
Privremeni trijumf pokreta protiv subote. - Godine 1603.
do5ao je u Etiopiju Spanjolski jezuit Pero F. Paez. Paez je bio
vrlo sposoban i rjedit 6ovjek. On je osnovao Skolu u kojoj je pou-
davao djecu Etiopljana i portugalskih vojnika u katolidkoj vjeri.
Tada5nji kralj Za-Dengel (1603-1604) gaje primio na svom dvo-
ru i bio je toliko impresioniran njegovim raspravama o kontro-
verznim tadkama u religiji da je sam odludio da se pokori papi.
Ova Za-Dengelova odluka je uskoro postala jasna njegovim po-
danicima kada je kralj izdao edikt "da nitko vi5e ne smije slaviti
134
subotu kao sveti dan..i Kralj je poslao i pisma papi Klementu
VIII i Spanjolskom kralju Filipu III traie6i zanatllie, vojnike i
viSe jezuita koji 6e poudavati narod rimskoj vjeri.
Reakcija Etiopljana na ovaj kraljev postupak bila je brza i
Zestoka. etiopski";erski poglavar Peter (abuna) iskljudio je,kra-
lja iz crkve i vjernike rijeSio podanidke vjernosti kralju' Kralj Za
Dengel je u pobuni ubijen listopada 1604. iako ga je Stitilo oko
200 portugalskih vojnika.
Nakon trogodi5nje borbe za vlast na prijesto je doSao Suse-
nyos (1607-1632). Onje rimskim sve6enicima dao slobodu, sam je
p;ihvatio rimsku vjeru (1612) i ponovo izdao zakon o zabrani
svetkovanja subote.
Ovaj kraljev postupak tzazvao je ponovo u narodu pobunu,
sto je postavljen novi patrijarh Alphonzo Mendez, rimokatolik'
Suboti je zabranjena da se svetkuje i progla5ena danom Posta.
Nakon jedne vojnidke pobjede nad pobunjenicima, Susenyos,
pod pritiskom svoga sina Fasiladasa i drugih narodnih prya-ka,
prekinuo je bratoubiladko klanje i objavio edikt o vjerskoj slobo-
di (1632).to Tako je zavrSen poku5aj da se promijeni vjera Etiopi
je, ukljudivSi i svetkovanje subote otkako je kr56anstvo u5lo u tu
zemlju u detvrtom vijeku.
Kralj Susenyos je umro kao rimokatolik u rujnu 1632, a nasli-
jedio ga je sin faiiladas (1632'1667), koji je 1633. naredio jezu-
itaima-di napuste Etiopiju. Njegov sin Johannes I (1667-1682)
i5ao je jo5 da-lje: protjerio je sve rimokatolike iz Etiopije (1669)'
Eiiopija je sada u51a u novi period relativne izolacije' Nastav-
ljeno je svetkovanje subote zajedno s nedjeljom do danaSnjeg da-
na. Svetkovanje subote nije u svim provincijama jednako raspro-
stranjeno. Ono je ve(im dijelom ogranideno na agrikulturno po-
drudje sjevernih provincija.
*"".*"*cholasticus, Ecclesiastical History, 5.22 (NPNF/2 2: 132)
2 Sozomen, op. cit. 7.19 (NPNF/2 2:3N)
! Edward Utl6ndorff, Ethiopia and the Bible, pp. 15-30.
pp. l0O tOl
' Ullendorff, Ethiopians, tie
' W"^"iE'Vyt -itster, Sabbath in Egypr and Ethiopia (The Sabbith in Scripture end
p. 176)
History,
6 Ibid, p. 179.
? Michiel Geddes, Church History of Ethiopia, pp 34.35.
p
" rt. Ludotf, commentarius ad Suam Hisro;iam Aethiopicam, Frankfurt, 169l 3o3; (The
Sabbath in Scripture and History, p. 182)
e Ullendorff, Ethiopians, p.74.
to Ullendorff, Ethiopians, p. 78.
13s

2I. POCLAVIJE
SUBOTA I NEDJEIf,AZA VRIJEME
SREDNJEG VIJEKA
Sa obraienjem cara Konstantina Velikog (285-337) na krS-
ianstvo (312) nastaje za crkvu novo razdoblje. Crkva koja je do
sada bila progonjena, carevim Milanskim ediktom, objavljenim
u oZujku 313., dobiva slobodu, a malo kasnije 6ak i privilegirani
poloZaj u rimskoj imperiji.
Drugi vaZan politi6ki akt cara Konstantina bio je njegov za-
kon o svetkovanju oSuntevog danao ili nedjelje, proglaSen 7.
oZujka 321. godine. Kr5dani Rima, Aleksandrije i u nekim dru-
gim mjestima podeli su ve6 u drugoj polovici drugog stoljeda
odrZavati svoje bogosluZje u ,Sundev danu ili nedjelju u 6ast Kri-
stova uskrsnuia dok su pristalice stare rimske religije isti dan
slavile u 6ast boga Sunca. Konstantin je uvidio da bi upravo
,Sundev danu ili nedjelja mogla biti spona koja bi sjedinjavala
ove dvije religije, Sto bi pridonijelo unutarnjoj stabilnosti carst-
va u 6asu kada je ta stabilnost bila ugroiavana sve 6e56im nava-
lama barbarskih plemena.
Ovaj duveni Konstantinov zakon o obaveznom svetkovanju
nedjelje ili ,Sundevog danau glasi:
"U dasni dan Sunca neka se gradski sluZbenici i gradani od-
maraju, i sve radionice treba da su zatvorene. Medutim, ni selu,
oni koji se bave zemljoradnjom mogu slobodno i zakonski da se
posvete svom obidnom poslu, jer se desto de5ava da neki drugi
dan nije tako pogodan za sijanje ili za rad u vinogradu; uosta-
lom, postoji opravdana bojazan da bi zanemarivanjem da se is-
koriste pogodni trenuci mogli propasti darovi koje nam nebo da-
je.n t
Crkva je pozdravila ovaj Konstantinov zakon. Euzebije Ceza-
rejski, Konstantinov biograf, zabiljeiio je u svojoj biografiji di-
136
njenicu da je Konstantin zapovjedio da se odredeni dan posveti
molitvi i da je to zaista Gospodnji dan.
Da li je ovim Konstantinovim zakonoin o obaveznom svetko-
vanju nedjelje prestala da se svetkuje subota kao kr56anski blag-
dan? Ne, nipoito!U prethodnom poglav[iu smo vidjeli da su kr5-
cani Etiopije stolje6ima svetkovali subotu i da i danas neke sje-
verne provincije Etiopije svetkuju sedmi dan subotu.
Nedjelja je postepeno potiskivala subotu, ali je nije nikada
potpuno potisnula. Uvijek je bito kr56ana koji su po Kristovu
primjeru i po primjeru apostola i apostolske crkve svetkovali su-
botu.
Da subota kao kr5ianski blagdan nije nestala odmah nakon
izdavanja Konstantinovih zakona o obaveznom svetkovanju ned'
jelje, vidi se odito iz saduvanih historijskih izvora. Ovdje iemo
navesti neke od tih dokumenata.
U spisu pod nazivom Apostolske konstitucije, sastavljenom u
drugoj polovini 4. stolje6a, dva fiktivna pisca (koji se nazivaiu Pe'
tar i Pavao), obra6aju se kr5ianima slijede6im rijedima: "Svet-
kujte subotu u spomen onoga koji je zavr5io svoje djelo stvara'
nja, ali nije prestao da se brine o onome Sto je stvorio. Ovaj
odmor treba da je posve6en razmi5ljanju o zakonu, a ne ljendare'
nju.. Skupljajte se narodito subotom i u dan kad je Gospod
uskrsnuo, da biste slavili Boga koji je po Kristu sve stvorio i da
biste slu5ali rijedi proroka i evandelista.. Svetkujte subotu i blag'
dan dana Gospodnjeg, jer je prvi uspomena na stvaranje, a drugi
na uskrsnu6e...
Ja, Petar, i ja, Pavao zapovijedamo da robovi rade pet dana,
ali u subotu i u dan Gospodnji neka budu slobodni da bi i5li u
crkvu radi podudavanja u poboinosti: u subotu s obzirom na
stvaranje, a u dan Gospodnji s olzirom na uskrsnuie.n2
lz ovog teksta vidimo da se fiktivni pisci Petar i Pavao zalaLu
za svetkovanje subote i nedjelje, subote kao uspomene na stvara'
nje, a nedjelje kao uspomene na uskrsnuie.
Oko 364. godine bio je odrZan crkveni sabor u Laodiceji, u
provinciji Male Azije. Ovaj je sabor poznat po tome Sto kr5iani'
ma zabranjuje da svetkuju subotu i izride anatemu na one kr5ia-
ne koji bi nastavili da i dalje svetkuju subotu. Kanon 29. ovog sa-
bora glasi: "Kr56ani ne smiju na iidovski nadin svetkovati i ne
raditi subotom, ve6 trebaju raditi toga dana; s druge strane, tre-
t37
ba da poStuju dan Gospodnji i treba da se uzdrZavaju, koliko je
moguie, da ne rade kao kr56ani toga dana. Ako i dalje svetkuju
na Zidovski nadin, neka su prokleti u ime Kristovo..3
Ve6 na temelju toga Sto se 29. Kanonom zabranjuje svetkova-
nje subote i baca anatemu na one koji je svetkuju zakljudujemo
da je u 4. stolje6u bilo kr5iana koji su svetkovali subotu usprkos
carskorn zakonu o obaveznom svetkovanju nedjelje i 29. Kanona
Laodicejskog sabora koji progla5uje subotu radnim danom, a
kr5iane poziva da, koliko je to moguie, svetkuju nedjelju. Zan-
imljivo je da se ovdje ne nareduje svetkovanje nedjelja vei se
kr5iannima prepu5ta na volju da svetkuju, koliko je mogu6e, dan
Gospodnii.
Ipak, Laodicejski sabor nije mogao sasvim zanemariti subo-
tu. Kanon 16. ovog sabora glasi: "subotom treba da se javno dita
Evandelje i drugi dijelovi Pisma.n U vezi s ovim kanonom Hefele,
historidar crkvenih koncila, primje6uje: >Poznato je da je veii
broj starih kr56anskih crkava imao obidaj da svetkuje subotu
kao blagdan u spomen stvaranja svijeta.n
Dva crkvena historidara iz petog stolje6a, Sokrat Skolastik i
Sozomen, takoder svjedode da se u njihovo vrijeme u mnogim
crkvama Sirom svijeta, svetkovala subota kao dan odmora i bo-
gosluZja. Sokrat Skolastik u svojoj Crkvenoj historiji pi5e:
"Iako
gotovo sve crkve Sirorn svijeta slave svete tajne subotom svakog
tjedna, kriiani Aleksandrije i Rima na osnovi neke stare tradici-
je su prestali to diniti.o Sozamen takoder konstatira u svojoj
Crkvenoj historiii: ,Narod Konstantinopola i mnogih drugih
gradova skuplja se subotom, kao i slijede6eg dana, koji obidaj se
nije nikad po5tovao u Rimu i Aleksandriji.ns
Zar-rimljivo je napomenuti da je podetkom 7. stolje6a bilo u sa-
mom gradu Rimu kr5dana koji su svetkovali subotu. O tome
svjedodi poslanica pape Grgura Velikog (590-604) upu6ena Rimlj-
anima: ,Do5lo mi je do uSiju da su neki ljudi pokvarena uma po-
sijali medu vama neke krive stvari, koie se protive svetoj vjeri,
kao Sto je zabranjivanje svakog posla u subotni dan. Kako druk-
dije da nazovem ove propovjednike nego propovjednicima anti-
krista, koii ce, kad bude doSao, zapovjediti da se ne radi nikakav
posao ni subotom ni na Gospodnji dan. Jer budu6i da 6e anti-
krist tvrditi da je umro i uskrsnuo, on 6e Zeljeti da se svetkuje
Gospodnji dan; i budu6i da 6e primoravati ljude da se vrate
Zidovskim obidajima, on 6e Zeljeti da se svetkuje subota.6
138
Krajem osmog stoljeia (796 ili 797) odrLanje koncil u Frioulu
u sjevernoj Italiji. Prema trinaestom Kanonu tog koncila bilo ie
u to vrijeme seljaka u Italiji koji su svetkovali subotu.T einjenica
da su Bugari nakon svoga obra6enja pisali papi Nikoli I i pitali
ga da Ii treba da obustavljaju rad subotom pokazuje da je jo5 u 9.
stolje6u bilo u Bugarskoj kr56ana koji su svetkovali subotu. Je-
dan koncil odrZan krajem 9. stoljeca zapovjedio je kr5ianima da
svetkuju nedjelju a ne subotu i izglasao je oStre mjere protiv
onih koji bi nastavili svetkovati subotu.s
eesto ponavljanje protusubotnog kanona Laodicejskog sabo-
ra (29. Kanona), pokazuje da je neprekidno bilo kr56ana koji su
svetkovali subotu.
Protusubotni stav zapadne Crkve bio je jedan od vaZnih faktcl-
ra u velikom raskolu koji je nastao izmedu zapadne i istodne
crkve 1054. godine. Istodne crkve se nisu slagale sa zapadnim
crkvama zbog toga Sto je Rim uveo obidaj da se subotom posti,
Sto je bilo u suprotnosti s mnogim ranijim kanonima. Zapadne
crkve su smatrale da je papina rijed mjerodavna i da je Bizantin-
ci moraju bez pogovora prihvatiti. Svada izmedu Rima i Kon-
stantinopola se joS vi5e rasplamsala kada su katolici optuZili krs-
6ane Konstantinopola da svetukuju subotu sa Zidovima i nedje-
lju s kr5ianima, dok bi pravi vjernici trebali gledati na Zidove i
na njihovu subotu s prezrenjem. Kardinal Humbert je pisao:
,Istodnjaci su odludili da svetukuju subotu sa Zidovima.oe Posli-
je ove velike Sizme patrijarh Mihael Cerularije izvje5tava patri-
jarha Antiohije o tragidnom dogadaju i izmedu ostaloga kaZe:
,Jer je nama data zapovijed da po5tujemo subotu kao i dan Go-
spodnji i da je svetkujemo, a ne da na taj dan radimo.<ro
I u kasnom srednjem vijeku nalazimo kr5dane koji svetkuju
subotu u raznim dijelovima Evrope.
Najdosljedniji borci za istinu i duvari istine, po cijenti samog
livota, u toku mradnog srednjeg vijeka bili su valdenZani, stanov-
nici Pijemonta u sjevernoj Italiji. Matija Vladii Ilirik, veliki re-
formator rodom iz Istre, posvetio je niima 35 stranica teksta u
svom duvenom djelu Katalog svjedoka -is/rne navodeii dokumen-
te koji govore o njihovu porijeklu, vjerovanju, misionarskoj dje-
latnosti i Zivotu. Prema izvjeStaju inkvizatora Reinerija, koji je
vodio istragu protiv valdeniana, oni kao vjerski pokret potjedu iz
detvrtog stoljeia, ako ne, kako sami tvrde, joS od apostolskih vre-
mena.
139
 Valdovci, mlada grana valdenZanskog pokreta, nazvani tako
po Petru Valdu, pojavili su se krajem 12' stoljeca. "Ti ljudi", p.iSe
VUfie, ,nisu naivani samo valdovci nego i lionski siromasi, lio-
nisti i subotari.<rr
Prdma svjedodanstvu Matije Vladi6a bilo je dakle valdenZana
koii su svetkovali subotu, te su zbog toga dobili nadimak ,subo-
ta ri.
" non Laodicejskog sabora iz 364. godine bio je prvi crkveni za-
Valdeniani smatraju Sveto pismo jedinim pravilom svoje vje-
re i Zivota; Isusa Krista slave kao jedinog Otkupitelja i Posredni-
ka; ne oboZavaju i ne prizivaju svece; ne vjeruju u postojanje di-
stiliSta; odbacuju oproste koji se kupuju za novac; primaju pri-
dest pod oba oblika: kruh i vino, jer je Krist tako odredio.
VitdenZani su bili univerzalni pokret. Njihovih sljedbenika je
bilo u Francuskoj, Poljskoj, Njemadkoj, Ce5koj i u drugim zem-
ljama Evrope. Valdeniani u Poliskoj svetkovali su subotu, a isto
tako i pikardisti u Ce5koj.
U sjevernoj Francuskoj je 1420. uhap5eno Sesnaest osoba u
mjestu Douai, zajedno s njihovim propovjednikom. OptuZeni su i
ozudeni zbog toga Sto su svetkovali subotu kao svoj dan odmora
i Sto su tvrdili da misa za mrtve nema nikakve vrijednosti. Po
imenu se spominje propovjednik Bertond Thurin, koji je osuden
na smrt zato sto je svetkovao subotu kao svoj dan odmora.r2
U sjevernoj ltaliji bito je u 12. i 13. stoljecu kr56ana poznatih
pod imenom iuttagitti. Njihovo vjerovanje je opisano i napadnu-
io u djelu Summalontri Haereticos (Protiv krivouieraca)'-Nii'
ma se zamjera sto jednako postuju stari i Novi zavjeti Sto drze i
neke staroiavjetne propise: razlikuju distu od nediste hrane i 5to
svetkuju suboiu kao svoj dan odmora budu6i da je ona objavlje-
na dakprije nego Sto je proglaien zakon sa Sinaja'tr
Svetkovatelja subote bilo je u 15. stolje6u i u Engleskoj, k3o i
u Skandinavsliim zemljama. God. 1402' saslu5an je pred sudom
jedan lolard, Wiclifov sljedbenik, od koga se traZilo da se odrek-
ne svetkovanja subote. On je rekao da je spreman to udiniti ako
mu se iz Pisma navedu pravi dokazi za to.ta
U Norveikoj je biskup Aslak Bolt godine 1435. sazvao provin-
cijski koncil u Bergenu da bi stao na kraj svetkovanju subote, ko-
je je uzelo maha u viSe mjesta u zemlji.
- -Navedena historijska svjedodanstva pokazuju daje u svakom
stolje6u bilo kr5dana koji su nastojali uzdignuti BoZju rijed i Bo-
Zji zakon iznad ljudskih obidaja i ljudske tradicije.
140
Kako se u srednjem vijeku svetkovala nedjelja? Nedjelja se
najprije pojavljuje kod kr56ana iz neznabo5tva kao kratko jutar-
nje bogosluZje, a ne kao dan odmora. O tome svjedodi Justin
Martir u 67. poglavlju svoje Prve apologije.
Konstantinov zakon objavljen 7. oZujka 321. bio je prvi zakon
o obaveznom svetkovanju nedjelje ili Sundevog dana, a 29. Ka-
kon koji je subotu proglasio radnim danom, a kr5ianima jd pre-
porudio, ako je moguie, da se nedjeljom uzdriavaju od svjetov-
nog posla.
Rani srednjovjekovni crkveni pisci: Augustin (354-430), Izidor
Sevilski (56AfiO, papa Grgur Yeliki (54A6M),lvan Dama5danski
(675-749) spiritualiziraju dan odmora. Subotu ili nedjelju na
ispravan nadin svetkuje onaj koji ne grije5i. Onaj nosi breme u
subotu koji, iako vjeruje u Krista, ne prestaje grije5iti. Ovi pisci,
dakle, ne inzistiraju da se u nedjelju ne smije raditi.
Da bi narod u nedjelju u Sto ve6em broju prisustvovao bogos-
luZju, crkva je poiela naredivati da se neki poslovi ne rade nedje-
ljom. Na Orleanskom koncilu 538. godine donijet je zakljudak da
kr5dani ne smiju u nedjelju orati, obrezivati vinograd, postavljati
ograde, itd., da bi imali slobodnog vremena kako bi mogli pri-
sustvovali bogosluZju i uzeti udjela u molitvama.
Na drugom koncilu odrZanom u Maconu 585. prvi put se isti-
teveza izmedu nedjelje i detvrte BoZje zapovijedi Dekaloga. Na
osnovu Starog zavjela, tj. na osnovu detvrte zapovijedi Dekaloga
krS6ani se pozivaju da potpuno obustave svaki posao u nedjelju.
U kanonima ovog koncila nedjelja se uzdiZe kao dan u kojem nas
je Isus oslobodio od grijeha, kao vjedni dan odmora unaprijed
predstavljen odmorom sedmog dana iz zakona i proroka. Zbog
toga kr56ani treba tog dana da prekinu sve svoje aktivnosti i da
provode taj dan u molitvi i suzama u najbliZoj crkvi.rs
Da bi nametnula svetkovanje nedjelje, crkva je upotrebljavala
razli6ite metode. Osim Sto je sama izdavala zakone u prilog ned-
jelje, pozivaju6i se na Dekalog i proroke, tralilaje i pomo6 drZa-
ve, a iskori5tavala je dak praznovjerje i lakovjernost naroda.
Francuski vladari iz dinastije Karloviia Pipin Mali, Karlo Ve-
liki i njegovi nasljednici poku5avali su da svojim zakonima na-
metnu svetkovanje nedjelje.
t4l

Istu revnost u nastojanju da se obustavi svaki teZadki posao u
nedjelju pokazao je madarski kralj Stjepan svojim ediktom iz
1016. godine. Njegov edikt o obaveznom svetkovanju nedjelje
glasi: ,Ako neki sve6enik, plemi6 ili netko drugi nade nekoga
gdje radi u nedjelju, neka ga otjera sa posla. Ako taj dovjek radi
sa volovima, sluZbenik moZe da mu oduzme vola i da ga da naro-
du za hranu. Ako radi konjem, neka mu se oduzme konj, kojega
moZe otkupiti volom, koji 6e takoder biti dat narodu za hranu.
Ako radi pomo6u alata, neka mu se oduzme alat, koji moZe otku-
piti svojom koZom (tj. pristati da bude biievan).16
Kronidari srednjeg vijeka navode i niz toboZnjih duda koja su
trebala uvjeriti narod u potrebu da svetkuje dan Gospodnji. Ta-
ko, npr., jednom seljaku koji je u nedjelju orao prilijepio se za
ruku drZak pluga, tako da se nije mogao od njega osloboditi pu-
ne dvije godine.
Osobito sredstvo kojim su se mnogi sve6enici koristili da bi
narod natjerali da svetkuju nedjelju bila je toboZnja Nebeska
poslanica ili lsusovo pismo. To ,Pismo sa neban pojavilo se prvi
put u Spanjolskoj potkraj Sestog stoljeda, a kasnije se javlja na
Zapadu i na Istoku. U predgovoru pisma se najprije kaZe kako je
Pismo sa neba nadeno. Ono je nadeno na jednome od najsvetijih
oltara u Jeruzalemu, a napisao ga nije neki andeo, vei sam Krist,
i to svojom krvlju i zlatnim slovima.
Pismo je puno prijetnji strasnim kaznama koje ie sti6i one
koji ne svetkuju nedjelju ili se usuduju tog dana raditi.
Ovaj laZni dokument glasi: ,Ja sam Gospod koji sam vam za-
povjedio da svetkujete sveti dan Gospodnji... Ja sam vam svojim
rukama dao zakon na gori Sinaju, ali ga vi niste drZali. Za vas
sam do5ao na svijet, ali vi niste drZali moje blagdane. Kako ste
zlil Niste svetkovali dan Gospodnji, dan moga uskrsnu6a! Kunem
vam se svojom desnicom ako ne budete drZali dan Gospodnji i
blagdane mojih svetaca, poslat 6u na vas poganske narode koji
ie vas ubijati. Kunem vam se svojim prijestoljem i svojim her-
ubimima da vam neiu poslati druge poslanice, ve6 da 6u otvoriti
nebesa i udinit 6u da na vas pada, usred no6i, kamenje, drvlje i ki
puia voda... Poslat 6u na vas zvijeri sa lavovskim glavama, sa
Zenskom kosom i sa kamiljim repovima, koje 6e vas poZderati...
Kao- Sto sam udinio sa Sodomom i Gomorom, spalit 6u tjelesa
svih onih koji ne birdu svetkovali sveti dan Gospodnji... Napusti
142
te zlo, pokajte se zbog'svojih grijeha, i znajte da ste spaieni zah-
valjujuii svakodnevnim molitvama moje presvete majke Marije i
mojih svetih andela...n 17
Ova "Atrebeska poslanica<( prevedena je kasnije na grdki, ar_
inenski, sirijski, arapski i etiopski jezik, te je imaia narolito veli_
ki uspjeh na Istoku.
Veliki utjecaj imala je ,Nebeska poslanicao i u Irskoj. posla-
nica je saduvana u dokumentu pod naslovom Cam Domnaig ili
Zakon o nedjelji, zajedno sa nizom dudesnih kazni koje r., p6go_
dile prijestupnike nedjelje. U tom ,Isusovom pismun je iz"jeSLi
o dramatidnim dogadajima koji su pratili slanje poslanice,cileta
zemlja se tresla od sundevog izlaska do njegovog zalaska; kame-
nje i drvlje je letjelo po zraku, i otvorio se grob Sv. petra. Sve ne-
volje koje su u proilosti zadesile svijet ili ga danas stiZu, prema
tvrdenju pisca ovog dokumenta, posljedice su prestuparria .r"-
djelje.
Nisu svi sa istom lakovjernoSiu prihvadali ,Nebesku polasni-
cuo. Kad je o toj poslanici duo Licinijan, biskup iz Kaitagene,
oko 582, odgovorio je svom prijatelju biskupu Vincentiju, kJli ga
je o toj poslanici obavijestio ,da pod novim zavjetom ," poito.li
nikakva zabrana Sto se tide rada na dan Gospodnji; zapravo, do-
dao je Licinijan, ako vjernik ne ide toga danju .rku.r, Uolj";L au
se posveti nekoj korisnoj aktivnosti.n
Vode crkve u Francuskoj osudile su propovijedi koje su se po-
{va.l9na ,Nebesku poslanicuo. U dokumentu Admonitio genrra-
lis (789) poslanica je r,azvar,a najgorim i najlainijim spisJm koji
treba da se spali da narod ne bi bio doveden u zabludu.
Proudavajuii pitanje subote i nedjelje u toku srednjeg vijeka
mogli smo ustanoviti slijedece:prvo, Sto se tide nedjelje konsiati-
rali smo da se u podetku naglasak nije stavljao na firitki odmor,
ve6 na duhovni odmor: ne griieSiti
spodnji ili nedjelju. To je nauka ve6ine - to znadi svetkovati dan Go-
ranih crkvenih uditelja.
Pgred nedjelje, kao uspomene na uskrsnuie, mnoge crkve su sla-
vile i subotu, kao uspomenu na stvaranje svijeta. To je narodito
karakteristidno za istodne crkve.
Na zapadu je kasnije sasvim preovladalo mi5ljenje da se treba
svetkovati samo nedjelja, i to po uzoru na biblijsku subotu. U
prilog svetkovanja nedjelje propovjednici se pozivaju na Deka-
log, ali narod se slabo odaziva njihovu pozivu da ne iadi nikakva
143
posla u dan Gospodnji ili nedjelju, Kad su se biblijska uvjerava-
nja pokazala bezuspje5na, crkva podinje izdavati svoje zakona u
pogledu svetkovanja nedjelje, traii podriku u drZavnim zakoni-
ma-, a sluZi se takoder laZnim dudesima i, kao Sto smo vidjeli, 22. POGLAVLIE
stra$nim prijetnjama takozvanog "Kristovog pisma" ili ,Nebes-
ke poslanice", kako bi narod privoljela ili natjerala da svetkuje
nedjelju na pravilan nadin. Sve ove metode pokazale su se kod
veieg broja vjernika rimske crkve bezuspje5ne. Situacija nije bo- SUBOTA I NEDJEIJA U DOBA REFORMACIJE
lja ni danas. Ve6ina koristi nedjelju i danas za razonodu ili za ne-
ki posao radije negoli da je svetkuje na biblijski na6in. Sigurno
se vjernici odnose tako indiferentno prema nedjelji jer znaju ili
osje6aju da je ona ljudska a ne boZanska ustanova. Srednjovjekovna rimokatolidka crkva je postavila dvostruki
Drugo, Sto se tide subote mogli smo ustanoviti, na osnovi temelj za tjedno svetkovanje nedjelje: (/) tvrdila je da subotna
pouzdanih dokumenata, da se jo5 u 5. stoljeiu u mnogim krS- zapovijed Dekaloga jo5 uvijek vaLi za krSdane i (2) da je tjedni
6anskim crkvama svetkovala subota. Progla5avanje subote rad- dan odreden za svetkovanj e (ito znaii obustavlianie obiinih pos'
nim danom, kako je to udinio 29. Kanon Laodicejskog sabora lova)prenijet od subote na nedjelju vla5iu katolidke crkve' I da-
364. godine, a ni Konstantinov zakon o obaveznom svetkovanju nas se rimokatolidka crkva poziva na Dekalog kad od svojih vjer-
nedjelje nisu mogli odvratiti prave Kristove sljedbenike da napu- nika traZi da svetkuju nedjelju.
ste svetkovanje subote koju je sam Gospod osnovao u raju, pono- Cime rimokatolidka crkva opravdava zamjenu koju je izvr5ila
vo svedano proglasio sa brda Sinaja, zapisao zajedno sa ostalih prenijev5i svetkovanje sa subote na nedjelju?
devet zapovijedi svojcm rukom na dvije kamene plode, i koju su
U kasnoj srednjovjekovnoj teologiji pojavljuje se tumadenje
svetkovali Krist, apost<tli i prvi kr56ani. Tijekom cijelog srednjeg
da u detvrtoj BoZjoj zapovijedi treba razlikovati dva aspekta: je-
vijeka bilo je u Etiopiji, na Istoku, kao i u mnogim zemljamaZa'
pada, ve6ih ili manjih grupa vjernika koji su svetkovali subotu,
dan moralni i jedan ceremonijalni. Po tom tumadenju moralni
element u detvrtoj zapovijedi jest Sto ona traii da dovjek odvoji
smatraju6i da se treba ve6ma pokoravati Bogu nego ljudima i
neko vrijeme za Boga, a ceremonijalni elemenat odnosi se na
ve6ma po5tivati Bo2ju rije6 negoli ljudske tradicije i ljudske na-
odredivanje dana, Sto moZe biti bilo koji dan. To tumadenje iznio
redbe. je najprije skolastik Aleksander iz Halesa, a dalje ga je razvio To'
I Codex Justinianus, Corpus Juris Civilis, livre III, titre 12' ma Akvinski (1225-1274). Prema tome, po udenju Tome Akvins'
' Didascalia et Constitutiones Apostolorum, ed. by F. X. Funk /Paderborn, 1905/p' zlo9;
ANF 7:469.
, 6i,'.'1. iiii"t", Histoire des conciles, Paris, Letouzet et An6, 1907. T. I, 2"d'pp, 995'1008'
kog Bog zahtijeva da mu posvetimo odredeno vrijeme. U starom
Socrates, ibid. 5.22. NPNF/2 2:132. zavjetu Bog je traLio da to bude sedmi dan - subota, a crkva je
5
Sozomen, ibid.7,l9 /NPNF/2 2:390.
Grgur Veliki, epistles, knjiga 13. prua poslanica rimskim gmdanima
izabrala da to bude nedjelja - dan Kristova uskrsnuda. Toma
1
Mansi 13:852. Akvinski takoder istide da je prirodni zakon temelj moralnog za-
H6f6t6, Histoire des conciles, trans. H. Leclercque, Paris 1907,3/2:1224.
Cardinal Humbert / PDI 1431936.937. kona i da je zapovijed da se dovjek jedan dan u tjednu odmara
Epist. 1.24 (PG 120:778) prirodni zakon.
Matiia Vlacic llirik. Kataloe sviedoka istinc, str. 192.
Danitl Augsburger, The Sa6bath ard Lord's Day during the Middle Ages, citat u The Sab- Kako moie detvrta zapovijed biti ceremonijalnazato Sto odre-
bath in Scliptuie and History, p. 209.
rr Daniel Augsburger, op. cit. p. 208.209.
ta J. Gardner-, Lollirdy and Reformation in England, vot. Iv, p.54.
duje sedmi dan, a moralna zato Sto odreduje da se odvoji jedan
15 L, Augsburger, op. cit. p. 198. dan za odmor i bogosluije?
'6 Mansi, l9t 370.371. jour du repos i travers les Ages, p. Prema udenju Tome Akvinskog moralni aspekt subote se te-
'? Mansi, Hist. conciliorum; citat u J. Vuilleumier, Le
1 38. r39.
melji na prirodnom zakonu, tj. na potrebi da se odvoji odredeno

144 145
vrijeme za odmor i bogosluije. Ceremonijalni-aspekt subote, s
druge strane, odreden je njenim simbolizmom: ona je uspomena
na stvaranje i predslika podinka u Bogu, bilo u ovom Zivotu, Bo-
ijom milo56u, bilo u budu6em Zivotu, slavom.r
"Zaistaje dudnovato kako subota moie biti ceremonijalna, tj.
ukinuta i nevaZna zato Sto simbolizira Boije savrieno stvaranje i
odmor koji moZemo naii u Bogu kako u sadainjem tako i u bu-
du6em iivotu? Odbaciti kao ceremonijalno ono Sto je zapravo
prvobitna poruka sedmog dana subote, naime, da je Bog savr5e-
ni Stvoritelj, koji pruZa odmor, du5evni spokoj i zajedni5tvo svo-
jim
stvorenjima, zna6i uni5titi takoder sam moralni temelj za
posve6ivanje bilo kojeg vremena za bogosluije.2 Toma Akvinski
je kasnije podeo sumnjati u svoje tuma6enje o ceremonijalnom
dijelu u suboti. Tako, npr., on istide da postoji razlika izmedu
drugih simbolidkih praznika Staroga zavjeta i subote. U jednom
svom komentaru on istide da Krist nije ukinuo zapovijed o svet-
kovanju subote vei praznovjerna tumadenja farizeja koji su od
subote u6inili te5ko breme ude6i da dovjek ne smije u subotu 6i-
niti ni dobra djela, Sto je suprotno namjerama Boijeg zakona.3
Tokom vremena se zaboravilo na ovo Tomino kolebanje u po-
gledu njegovog tumadenja o ceremonijalnom dijelu subote.
Crkva se jo5 uvijek pridrZava njegovog udenja o moralnom i cere-
monijalnom aspektu subote, koje je postalo standardno tumade-
nje u nastajanju da se obrani pravo crkve Sto se tide uvodenja i
svetkovanja nedjelje i drugih blagdana.
Reformatori 16. stolje6a: Luther, Zwingli i Calvin prihvatili su
tradiciju i praksu srednjevjekovne katblidke crkve u odnosu na
svetkovanje nedjelje s malim razlikama u pogledu znadenja tog
praznika i uzdriavanja od rada.
U vezi s danom odmora i bogosluZja Luther pi5e: "Iako su svi
dani jednaki, slobodni i otvoreni, ipak je korisno, dobro i potreb-
no da se jedan dan svetkuje, bila to subota ili nedjelja, ili koji
drugi dan, budu6i da Bog Zeli da vlada u svijetu gdje postoji red i
mir.ua
Luther ne vjeruje da je Bog odredio da dan odmora bude ned-
je[a. Po njemu to moie biti svaki dan. Buduii da su reformatori
nagla5avali nauku o spasenju putem vjere u Krista i odbacivali
vjerski legalizam, prirodno je odekivati da su oni manje striktni
u pogledu zabranjivanja pojedine vrste posla na dan sedmidnog
blagdana.
t46
Svi Lutherovi suradnici nisu bili ovog mi5ljenja. Lutherov sta-
riji kolega Andreas Carlstadt traZio je da se sedmidni blagdan
stroZe svetkuje nego Sto je to zahtijevao Luther. Carlstadt je 6ak
postavio pitanje da li kr5cani svetkuju pravi dan. On govori o
nedjelji kao o danu koji su ljudi uspostavili, a o suboti se izraila-
va kao o blagdanu o kome bi trebalo raspravljati.s
Luther je oitro reagirao na Carlstadtovo pisanje o suboti:
pisao o subotiu, izjavio je Luther, "pre-
"Ako Carlstadt bude viSe
stat 6e se svetkovati nedjelja i svetkovat 6e se subota. On 6e nas
udiniti u svemu Zidovima, dak 6e traZiti da se obrezujemo.(6
Svicarski reformator H. Zwingli (1484-1531) imao je slidan po-
gled o svetkovanju nedjelje kao Luther. Medutim, Martin Bucer
(1491-1551), koji je propagirao reformaciju u Strassburgu, isticao
je potrebu stroieg svetkovanja nedjelje, kako je to zahtijevala i
katolidka crkva. Bucerov stav u odnosu na svetkovanje nedjelje
prihvatili su kasnije i engleski puritanci.
Jean Calvin (1509-1564), koji je kao reformator djelovao uglav-
nom u Zenevi, iznio je svoj stav o suboti i nedjelji u svom duve-
nom djelu Institutio Christianae Religionis, Bazel 1536 (Naiela
krtanske ujere). To je djelo Calvin vi5e puta preradivao i dopu-
njavao. Cetvrto izdanje na francuskom jeziku objavljeno je 1559.
godine. U vezi sa subotnom zapovijedi Calvin istide tri dinjenice:
(/) subota je moralna ustanova od Zivotne vainosti za duhovno
rastenje; (2) onaje temelj za javno bogosluije; (3) ona ima dubo-
ku socijalnu vrijednost jer osigurava odmor slugama. Iako Cal-
vin ima tako visoko mi5ljenje o znadenju subote, on ipak ne osu-
duje, ve6 nalazi opravdanje Sto su kr56ani zamijenili subotu ned-
jeljom. Po njegovu miSljenju, subota je naila svoje ispunjenje u
Kristu, i zato se moZe zamijeniti nedjeljom, danom Kristova
uskrsnuia.
U svojim raspravama s katolicima o pitanjima vjere, prote-
stanti su uvijek isticali da je njihovo nadelo Sola Scriptura, tj. Bi-
blija jedini temelj vjere. Ali ovo nadelo protestanti nisu mogli
opravdati kada se vodila rasprava o pitanju dana odmora. Tako,
npr., 1534. godine vodena je vjerska rasprava izmedu reformato-
ra Farela, starijeg Calvinovog suradnika u Zenevi, i dominikanca
Guya Furbitya, doktora Sorbone.
Kad je Farel izjavio da ljudi nemaju pravo uvesti nikakve svo'
je uredbe u crkvu, Furbity je odgovorio da je Bog zapovjedio Zi-
t47

dovima da svetkuju subotu, "ali je crkva vla56u koju je primila
promijenila subotu u nedjelju zbog Kristova uskrsnu6a". Furbity
je dodao: >Mi svetkujemo nedjelju zbog zapovijedi i zakona
crkve, a ne zbog BoLje zapovijedi; onaj koji bi Zelio doslovno sli-
jediti Bozju zapovijed morao bi svetkovati subotu.nT Protestants-
ki propovjednik je odgovorio da su svi dani jednako sveti, i da
krS6anin svetkuje nedjelju da bi sluiao na bogosluZju BoZju rijed
i omogu6io bliZnjima odmor. Na to je dominikanac odgovorio:
,Ako bi bilo dovoljno da se svetkuje bilo koji dan u tjednu, poje-
dinac bi mogao izabrati dan po volji Sto bi vodilo op6oj zbtci.Za-
tim je ponovo istakao da Biblija nalaie svetkovanje subote, a
svetkovanje nedjelje se temelji jedino na autoritetu katoli6ke
crkve.E
U doba reformacije bilo je, medutim, kr56ana koji su dosljed-
nije provodili nadelo Sola Scriptura, tj. da je Biblija jedini temelj
vjere. To su bili takozvani anabaptisti. To ime znadi >oni koji po-
novo kr5tavajuu. Ovo ime dali su im njihovi neprijatelji zato Sto
su ti kr56ani vjerovali da sakrament kr5tenja mogu primiti samo
odrasli, tj. oni koji mogu ispuniti uvjet koji se traLi od kr5tenika,
a to je: da vjeruje u Krista kao svog osobnog Spasitelja i da se
pokaje. (Marko 16, 15. 16; Djela apostolska 2,38)
Anabaptista je bilo po cijeloj Evropi, a medu njima je bilo i
onih koji su vjerovali ne samo u kr5tenje odraslih uronjavanjem
vei i u svetkovanje sedmog dana subote, kako to zapovijeda
detvrta zapovijed Dekaloga.
Medu najistaknutije vode anabaptista koji su svetkovali subo-
tu spadaju Oswald Glait i Andreas Fischer.
Oswald Glait je bio ranije katolidki svedenik, a kasnije je po-
stao anabaptistiiki propovjednik.
Oko 1527. je shvatio da je subota BoZji dan odmora, te ju je
podeo svetkovati i propagirati medu anabaptistima u Moravskoj,
Sleziji i Ce5koj. Zbog svog udenja podnio je mnoga progonstva i
konadno je pretrpio mudenidku smrt: nakon Sto je bio vi5e od go-
dinu dana u zatvoru u Bedu zbog svoje vjere, izveden je noiu iz-
van grada da ga narod ne bi mogao vidjeti ili duti, i baden je u
Dunav.
Glait je napisao i jednu knjiZicu o suboti (Buchlen von Sab-
bat) ako 1530, koja nije saduvana, ali je saduvan odgovor ili pobi-
janje te knjiZice od strane Caspera Schwenkfelda. Iz Schwenkfel-
148
dova odgovora vidi se Sto je Glait vjerovao u pogledu subote i na
demu je temeljio svoje svetkovanje subote: (1) Glait je vjerovao
da je subota oitoruttu u raju i da su je svetkovali Adam i patri'
larii pri3e Mojsija; (2) vjetivao je da je obrezanje
postojale
dato Abraha-
su od posta-
*rr, rii subota i druge moralne zapovijedi
nja svijeta; (3)vjerovao je da su sinovi Izraelovi svetkovali subo-
tu prije Sinaja, kako to svjedodi 2. Mojsijeva, 16. poglavljg:{*jj1-
di iemelj ,u'Gluitolro sveikovanje subote, kaie Schwenkfeld, je
broj deserzapovijedi. Bog nije dao osam ili devet zapovijedi, ve6
desit zapovijeai, t oje Zeli da svatko po5tuje. Tko prestupi jednu
zapovijed, kiiv 3e za sve (Poslanica Jakovljeva 2, 10)'
Andreas Fischer bio je takoder ranije sve6enik i zatim ana-
baptist, koji je prihvatiosvetkovanje subote i bio najuZi Glaitov
suiadnik. S.frrrt-t je polemidki traktat protiv Fischerova udenja
o suboti, koji je r,apisio Valentin Crautwalt. Iz tog tra.ktata se vi-
di Sto je Fiicirer ,r3e.orrao o suboti i Sto je bio temelj njegovog
svetkovanja subote. Njegovi dokazi u prilog svetkovanja llb-gtq
bili su slijede6i: (1) Deset zapovijedi su deset zavjetnih rijedi, i
tko prestupi subotu, Prestupa zapovijedi Gospodnje; (2)Mojsije,
proroci i Novi zavjet iapovijedaju da drZimo Deset zapovijedi, U
subota je jedna od titr diset; (3)Kada Novi zavjet spominje rijet
zakon, io je ,akon koji obuhva6a i subotu. Pavao i drugi apostoli
odrZavali t., tuttut k" u subotu; i Krist, apostoli i svi prvi crkveni
o"i s\rettorruli su subotu; (4) papa Viktor i car Konstantin su bili
prvi koji su zapovjedili da se svetkuje nedjelja (Suntev dan); (5)
Deset zapovijedi su vjedne.e
Zanimljiva je i slijede6a Fischerova izjava o suboti, koja je
odraz nje[ovog osobnog razmi5ljanja o Sletom piiPg' On je ka-
zao: ,Sveto pismo vrlo desto spominje subotu. Kad bih u Svetom
pismu na5ao toliko tekstova o nedjelji, svetkovao bih nedjelju'u
Glait i Fischer su temeljili svoje propovijedanje i podu6avanje
na nadelu reformacije: samo Sveto pismo je temelj naie vjere.i
hivota. Ovo stanovi5ie reformacije pruZalo im je mo6an temelj
dokazivanja, i njihovo objavljivanje subote kao obaveznog krS-
6anskog praznika praieno je znatnim uspjehom.
U doba reformacije bilo je po cijeloj Evropi grupa kr'5cana ko-
ji su svetkovali subotu. Ovdje 6emo spomenuti neke od njih'
U Ugarskoj i Transilvaniji pokret svetkovanja subote bio je
vrlo sniZan pri kraju 16. stolje6a. Na ielu tog pokreta bio je Na-
149
gy-Szabo, koga je nasljedio Andreas Eossi, bogati plemii. Eossi
je putem pisane rijedi i propovijedanjem organizirao ve6i broj
grupa koje su svetkovale subotu u Ugarskoj pri kraju 16. stolje-
6a. Eossijevo djelo nastavio je njegov posinak Simon Pechy, koji
je pod Ferdinandom II postao drZavni kancelar. Zbog svog vjers-
kog uvjerenja izgubio je naklonost dvora i bio baden u zatvor u
kome je proveo devet godina. Vrijeme u zatvoru posvetio je pri-
premajrr6.i komentar o Prvoj Mojsijevoj knjizi i sastavljaju6i du-
hovne pjesme, od kojih je ve6i broj ispjevan u dast subote.
Svetkovatelji subote bili su u Ugarskoj i Transilvaniji teSko
progonjeni u 15. i 16. stolje6u. Protiv njih ustao je madarski sa-
bor, a posebno su se isticali kao progonitelji tih kr5iana knezovi
Sigmond Bathory, Gabriel Bathory i Berhen.
Progonstva, narodito ona od 1638-l&0., imala su za posljedicu
da se svetkovanje subote pro5irilo i izvan Transilvanije. Sirenju
pokreta mnogo su doprinijeli i spisi spomenutih voda, Eossija i
Pechya.
U Norve5koj, Finskoj i Svedskoj bilo je znatnih grupa krS6ana
koji su svetkovali subotu. Odite dokaze o postojanju tih grupa
krS6ana u srednjem vijeku imamo u odlukama koncila katolidke
crkve donijetih protiv njih u Berganu, Norve5ka, godine 1435. i u
Oslu 0(n'srr'anrj'a) slijedeie godine. Ovi koncili su zabranjivali uz-
driavanje od rada subotom.ro
Dalji dokaz u pogledu svetkovanja subote u Norve5koj imamo
iz perioda kada je vei Lutherovo udenje stiglo u Skandinavske
zemlje. Postoji, na primjer, edikt Christofera Huitfeldta, gospo-
dara Bergena, Stavangera i Vardola, iz god. 1544., koji se izmedu
ostaloga odnosi na dinjenicu da jo5 uvijek ima nekih u Aardalu i
Sognyu, koji usprkos upozorenja datog u proSloj godini, svetku-
ju subotu. Ovaj edikt odreduje da mora platiti globu od deset
maraka svatko tko bi bio zateden da svetkuje subotu.rt
Dokaze o postojanju svetkovatelja subote u Skandinavskim
zemljama imamo i u jednom pismu Svedskog kralja Gustava I
Yazeiz godine 1544. On je podupirao Sirenje Lutherove nauke, a
zabranjivao je da se svetkuje subota. Veliki protivnik svetkovate-
lja subote bio je i kralj Gustav II Adolf.
Osim u Transilvaniji i Skandinavskim zemljama bilo je u vri-
jeme reformacije svetkovatelja subote u Nizozemskoj, Rusiji,
Francuskoj, Spanjolskoj i u drugim zemljama Evrope.
150
U Spanjolskoj, npr., zbog jakog katolidkog utjecaja bilo je ma-
nje svetkovatelja subote negoli u nordijskim zemljama. Medu
Spanjolskim retormatorima istide se Constantino Ponce de la
Fuente. Nakon zavr5enih studija u Algali i Sevilli, Constantino
djeluje kao propovjednik, a 1548' krenuo je s princom Filipom
,ru p"t po Evropi kao njegov kapelan. Uskoro nakon povratka u
Sevillu-1555. bib je uhap3en od strane inkvizicije i baden u zat-
vor, gdje je umro u veljadi 1560.
Constantinoje pripadao grupi nezavisnih reformatora, tj. nije
podriavao u svemu Luthera i druge reformatore. On istide da je
Bog odredio jedan dan koji treba da njemu posvetimo, dime priz'
najemo da je On na5 Gospodar i Gospodar naieg vremena.
Constantino istiEe da kr56anin treba da drZi Deset zapovijedi,
ako ne Zeli biti BoZji neprijatelj. Ali on takoder narodito upozora-
va da je svetkovanje subote dio posluSnosti Dekalogu.'2
-nastavlja tradicija o nedjelji kao danu kr5ianskog
Srednjovjekovna bo-
gosluija se u Evropi i u doba reformacije' Nedjelju
svetkuju katolici i protestanti, ali zanimljivo je, kao Sto smo se
mogli uvjeriti iz ovog poglavlja, da je u mnogim zemljama Evro-
pe 6io znatan broj iskrenih kr56ana koji su vjerno proudavali
Sveto pismo i donijeli odluku da po5tuju svog Stvoritelja svetku'
ju6i subotu jer je to u skladu sa detvrtom BoZjom zapovijedi.
Toma Akvinski, Summ Theologie, Part. I'II; Q' 100'5. P. lO42
S. Baehiocchi, Divine Rest forltuman Restlessness, p' tl5.tl6'
Toma Akvinski, op. cit. Part. IIL Q. 107.3. p. llll.
Kenneth A., Stmnd, The Sabbeth in Scripture and History, p. 216.
Ibid. p.217.
Ibid. p. 217.
rbid.2l82l9.
AUSS 5, 1%7. (rie
of the Sabbath the Week,4 ed. pp.
672.673.
Ibid- o- 675.
"
', Mari6 Veloe, The Refomation in Seville, l5:n-1560, pp. 8&117.
151

23. POGLAVLIE
SUBOTA I NEDJEIJA U NOVIJE DOBA
U ovom poglavlju razmatrat iemo pitanje dana odmora i bo-
gosluZja u Engleskoj u 17. stolje6u kao i na Novom kontinentu
nakon doseljenja prvih kolonista na taj kontinent.
Za vrijeme kralja HenrikaYlll (1509-1547) doilo je do raskida
Engleske s katolidkom crkvom. Parlamenat je 1534. proglasio
Henrika glavom engleske crkve. Ukinuta je papinska jurisdikcija
u Engleskoj, smanjene su povlastice klera i sekularizirana sa-
mostanska i crkvena imanja. Crkva je pod Henrikom VIII, iako
odvojena od Rima, ostala i dalje uglavnom katolidka. Za vrijeme
Eduarda Vl (1547-1553) u Engleskoj je sprovedena reformacija
koja se, usprkos katolidkoj reakciji za vrijeme Marije
(1553-1558), poznate pod nadimkom ,kryavau, odrZala, i kasnije
pod kraljicom Elizabetom (1558-1603) udvrstila. Ova crkva naziva
se anglikanskom. Reakcija koju je izazvala krvava Marijina stra-
hovlada udinila je vi5e za utvrdivanje protestantizma u Engles-
koj negoli naklonost njenog prethodnika. Pod Elizabetom Eng-
leska je postala preteZno protestantska zemlja, osamdeset od sto
stanovnika je primilo protestantizam anglikanskog tipa.
Protestantizam u Engleskoj nije bio jedinstven. Unutar an-
glikanske crkve javlja se ve6 za vrijeme kraljice Elizabete, a joS
vi5e za vrijeme njenog nasljednika Jakova I (1603-1625), pokret
koji je imao za cilj da odisti englesku crkvu od tragova rimske
crkve. Pristalice tog pokreta dobili su nadimak ,puritanci". Puri-
tanci su traZili da bogosluZje bude jednostavnije, da se vi5e pa-
inje obra6a propovijedanju BoZje rijedi a manje obredima, i da
se nedjelja stroZe svetkuje.
Neki puritanci su traZili da crkvom upravljaju prezbiteri ili
starje5ine, a ne biskupi.
152
JoS radikalniji od puritanaca bili su separatisti ili indepen-
denti. Dok su puritanii ieljeli ostati unutar anglikanske crkve
trude6i se da je odiste, separatisti ili independenti, kao i anabap-
tisti na kontinentu, smatrali su da crkvu trebaju sadinjavati
obradeni, koji su se odvojili od drZavne crkve' Separatisti su se
razvili u kongregacionaliste, koji su isticali punu autonomiju
mjesne crkve.
Anglikanska crkva je zauzela neprijateljski stav prema purit-
ancimi i separatistima. Uslijedili su progoni koji su primorali
ove kr56ane da sebi potraZe novu domovinu. Godine 1620' se
prva grupa ovih kr5dana prevezla brodom Mayflower u Ameriku'
Kakav su stav zauzimali anglikanci i puritanci prema danu
odmora i bogosluZja?
I jedni i drugi slagali su se u tome da je nedjelja kr36anski
p.-rrik, ali su se razlikovali u nadinu kako treba da se ona svet'
kuje.
-Glavni
pobornik puritanskog glediSta o nadinu svetkovanja
nedjelje bio je puritanski propovjednik i pisac Nicholaus Bownd'
Sowni istiie da je Bog u pbeetku uspostavio subotu kao dan
podinka i bogosluija. On ju je objavio kasnije i u Dekalogu' Pre-
ma tome, dan odmora i bogosluZja nije 6ovjekova ustanova ni
crkvena ustanova. Subotna zipovijed, kao i ostale zapovijedi De-
kaloga, je vjedna, i prema tome obavezuje naSu savjest' Njome
priznajemo BoZji auloritet ili vlast leiju nad sobom' DuZni smo
ioga dlna prisustvovati javnom bogosluZju gdje se jasno dita i
tuiradi BoZja rijed i gdje se upu6uju molitve Bogu na narodnom
jeziku za utvrdivanje naroda u vjeri i poboZnosti't
U razvijanju svoje ideje o suboti Bownd je dokazivao da iako
je Gospodnji dan ili subota promijenjena, Stari zavjet jo5 uvijek
iadrZi principe njenog svetkovanja. Moralna i vjedna priroda su'
bote ukazu3Jnedvosmisleno na Boiju suverenost koja se proteZe
na cijeli Zivot. Prema tome, u kr56ansku subotu, tj' nedjelju, tre-
ba ostaviti po strani svaki posao i svaku rekreaciju'
Anglikanska crkva je o5tro reagirala protiv ovog Bowndovog
u6enji. Zabranjeno je objavljivanje i ditanje njegovih spisa, a nje-
mu injegovim pristalicama zabra\ieng je i propovijedanje u.an-
glikaniklm crkvama. Mnogi anglikasnki biskupi- su smatrali da
6i Bowndovo udenje moglo vjerne vratiti 'Zidovskom legalizmuo
i ograniditi ,slobodu kr56anima".
t53
 U znak opozicije sve jadem zahtjevu puritanaca za reformom
svetkovanja nedjelje, Jakov I je 1618. godine izdao svoju duvenu
knjigu, Knjigu o sportovima (Book Of Sports). Tom knjigom za-
branjuje se puritanski nadin svetkovanja nedjelje i daje se odo-
brenje da ljudi mogu nedjeljno vrijeme koristiti kako Zele mo-
-
gu ga posvetiti sportu, zabavarna, posje6ivaqiu kazaliSta, itd.
Nadbiskup William Laud je traLio da se puritanci u svemu
potiine anglikanskoj crkvi, a kad oni nisu na to pristali, podeo je
progoniti one koji su pozivaju6i se na svoju savjest odbili svaki
kompromis. To je neizbjeZno vodilo ka potpunom odvajanju pu-
ritanaca od anglikanske crkve za vrijeme vlade Karla I
(162s-1649).
Sada ielimo skrenuti paZnju na drugu grupu puritanaca, koji
su vjerovali da su kr56ani duZni svetkovati sedmi dan
subotu,
a ne nedjelju. Ova je grupa predstavljala manjinu medu- puritan-
cima. Ovi kr$6ani su stajali dvrsto na stanovi5tu da De[alog ili
Deset zapovijedi joS vaLe za sve ljude, i da se razlika izmedu Sta-
rog i Novog zavjeta ne odnosi na dan odmora.
- Jed_an od najranijih puritanaca kojijevjerovao i zastupao gle-
di5te da su krS6ani duini svetkovati subotu bio je purita.rski plo-
povjednik John Trask (1583-1636). Zajedno s Hamletom Jackso-
nom on je proudavao Bibliju i stekao uvjerenje da se detvrta
zapovijed odnosi na pravu i trajnu subotu Gospodnju. Trask je
organizirao grupu sljedbenika koji su podeli svetkovati subotu.
Z-bog propovijedanja subote, Trask je bio baden u zatvor. Njegovi
sljedbenici se nisu pokolebali u svom vjerovanju u subotu.2 -
Drugi zna6ajan pobornik subote u Engleskoj bio je Theophi-
lus Brabourne (Teofil Brebourn). Historidari ga s pravom pro-
gla5avaju najznadajnijim i najuspje5nijim pobornikom istine o
suboti. U toku od trideset godina objavio je detiri volumena svog
Zivotnog djela u kome obja5njava i brani istinu o suboti. Naslov
je djelu: Obrana najstarije i najsvetije Boije ustanove subote.
- Vjerske i politidke prilike u Engleskoj u 17. stoljeiu primorale
Nakon Sto je dokazao da je detvrta zapovijed u svojoj cjelini
moralna, da u njoj nema nidega ceremonijalnog, Brabourne bra-
ni poloZaj subote i istide da ona mora biti vjedni blagdan u kr5-
ianskoj crkvi i da su kriiani duini da je svetkuju.
je "savjest me
moja veZeu, izjavio on, prije sam spreman Zrtvovati Zivot ne-
goli se odre6i ove istineo. "i
154
Slijede6i istaknuti zastupnik svetkovanja subote bio je Tho-
mas Bampfield. On istide Isusove rijedi da nije do5ao da promije-
ni zakon i proroke ve6 da ih ispuni (Matei 5, l7).Bampfield tako-
der citira blela apostolska 20, 7. i dokazuje da je "prvi dan" u
kome su se kr56ani sastali da lome kruh bio subota veder, bolje
re6i no6 od subote na nedjelju, a Pavao je u nedjelju ujutro kre-
nuo na put. U tom tekstu nema nikakvog dokaza u prilog svetko-
vanja nedjelje. Raspravljaju6i o tekstovima kao Sto su Koloiani-
ma 2, 14-17. i Ef.eLanima l, 15. 16. Bampfield nastoji dokazati
da se ovi tekstovi ne odnose na subotu Dekaloga, ve6 na ceremo-
nijalne levitske subote ili godi5nje praznike.
Bampfield se poziva i na povijest da bi dokazao da su mnogi u
ranijim stolje6ima kr56anstva svetkovali subotu. Medu ostalima
citira takve autore kao Sto su Ambrozije i Chrysostom.
Bampfieldov kritidan i odludan stav u odnosu na subotu
izazvao je odvajanje od ostalih puritanaca, zagovornika strogog
svetkovanja nedjelje. Brane6i svetkovanje subote, Bampfield se
poziva na dva osnovna puritanska nadela: prvo, kr56ani treba da
se pokoravaju Kristu; i, drugo, Kristova volja je otkrivena u Bi-
bliji.
Budu6i da su puritanci koji su svetkovali nedjelju bili u ve6i-
ni, oni su ove druge koji su branili subotu nazvali radikalima i
reakcionarima, i dak hereticima, i zatzeli su prema njima nepri-
jateljski stav, kao i anglikanska crkva.
Ovdje smo spomenuli samo nekoliko najistaknutijih zastupni-
ka svetkovanja subote u Engleskoj. Novija istraiivanja su poka'
zala daje u Engleskoj u 17. stolje6u bilo mnogo vi5e svetkovate-
lja subote nego Sto se to do sada mislilo.a
Subota i nedjelja na Novom kontlnentu
su mnoge puritance da se odvoje od anglikanske crkve i da napu-
ste svoju domovinu. Mnogi od njih su najprije mislili da 6e na6i
novu domovinu u Nizozemskoj, ali kad su se uvjerili da ni u Ni-
zozemskoj ne mogu Zivjeti u slobodi koju su traiili i zbog koje su
napustili Englesku, odludili su potraZiti novi dom u Novom svije'
tu. Godine 1620. doplovila je prva grupa iseljenika jedrenjakom
ls5
Mayflower u Ameriku i nastanila se u New Plymouthu. Godine
1629. do5la je nova, veia grupa puritanaca i prikljudila se onima
u New Plymouthu.
Jedna od najveiih briga ovih doseljenika puritanaca bila je da
strogo svetkovanje nedjelje bude vitalni dio njihovog iskustva u
Novom svijetu. Jedan od vode6ih branitelja strogog svetkovanja
nedjelje u Americi bio je Thomas Shepard, koji je stigao u Ameri-
ku 1635, nakon Stoje podnio mnoga stradanja od strane nadbis-
kupa Lauda.
Budu6i da su se medu doseljenicima podeli pojavljivati i poje-
dinci koji bi se mogli nazvati antinomijancima ili libertincima, a
koji su se protivili strogom svetkovanju nedjelje, doseljenici, kao
organizirano druStvo, podeli su izglasavati zakone protiv skvrnje-
nja dana Gospodnjeg, i kazne za prestupanje ili nepo5tivanje ned-
jelje bile su desto prilidno stroge i te5ke.
Kao u Engleskoj, tako i u Novom svijetu puritanci su bili po-
dijeljeni, ne toliko po pitanju na6ina svetkovanja dana odmora,
koliko po pitanju da li dan odmora i bogosluija treba biti subota
ili nedjelja. Jasno je da su oni koji su zastupali svetkovanje subo-
te bili u manjini, te su od strane veiine smatrani radikalima i
hereticima. Ovi kr56ani su dvrsto vjerovali da se njihovo stano-
vi5te zasniva na BoZjoj rijedi i da je ono logidni produkt njenog
udenja. Na svoje protivnike, koji su udili da je subota moralna za-
povijed i vjedna, ali da je promijenjena u nedjelju, gledali su kao
na hotimidne prijestupnike BoZjeg zakona.
Takozvani baptisti sedmog dana bili su prva grupa engleskih
puritanaca koji su u Americi zastupali svetkovanje subote kao
dana Gospodnjeg. Neki od njih doputovali su u Ameriku na je-
drenjaku Mayflower 1620. godine.
Godine 1664- je Stephen Mumford (Stiven Mamford) stigao u
Newport, Rhode Island, iz Engleske i
"donio sa sobom uvjerenje
da su Deset zapovijedi, kakve su objavljene sa gore Sinaja, mo-
ralne i nepromjenljive, i da je jedna protivukr56anska sila promi-
jenila subotu i uspostavila prvi dan tjedna
- nedjelju". Mum-
ford je podeo propovijedati istinu o suboti medu baptistima u
Newportu, i ve6 1671. osnovana je prva crkva baptista sedmog
dana u Americi. Crkva baptista sedmog dana u Newportu bila je
duZi niz godina sredi5te za sve one koji su svetkovali subotu u
Rhode Islandu i Conecticutu. Ona se stalno pove6avala novim
156
doseljenicima iz Engleske i novim obra6enicima u Rhode-Is-
Iandskoj koloniji.
Godine 1684., Abel Noble, propovjednik Crkve baptista sed-
' mog dana u Londonu, doselio se u Philadelphiju' Tu je on osno-
,uo.d*g, crkvu baptista sedmog dana i postao-glavni zastup.nik
svetkovinja subote u Pennsylvaniji. Baptisti sedmog dana,bili su
prvi pobornici svetkovanja subote u Novom svijetu'
Kao u Engleskoj, tako i u Americi, baptisti sedmog dana bili
su desto prog-onjeni zbog svoje vjere, dak i u Rhode Islandu, u ko'
me je biio ftogluS".,o nadelo vjerske slobode' Broj pripadnika
svet"kovatelja t=.rbot" se povedavao usprkos progonstvimu, \u'
Znjavanju ritrorom i globama. Godine 1801. baptisti sedmog da-
na pouerani su jedinslvenom organizacijom koja je uzela naziv
Generalna konferencija baptista sedmog dana.
Adventisti sedmog dana
Godine 1843. Generalna konferencija baptista sedmog dana
odredila je da l. studenoga te godine bude dan molitve i posta
da bi Bog i drugim kr56anima pomogao da uvide svetost subote'
Ovu molitvu je Bog usliSio iznad njihovog odekivanja- ve6 idu-
6e godine preko udovice Rachele Oakes, baptiskinje sedmo-g da-
rr","koju se kansije udala za N. Prestona' Rachela Oakes do5la je
u proljede 18,$4. u posjet svojoj kcerki u mali gradi6-Washington,
-Budu6i
u drZavi New Hampihire. da u tom gradi6u nije bilo
Crkve baptista sedmog dana, odludila je da u nedjelju prisustvu-
je bogosluZju u adventistidkoj crkvi. Te nedjelje je-u tojcrkvi tre-
tatu iiti idr1un^ veaera Gospodnja i propovjednik Frederick
Wheeler je u svojoj propovijedi naglasio da je poslu5nost BoZjim
zapovijedima naib-olju priprema za veieru Gospodnju-ili prides.t'
Poslije propovijedi Ruift"i. Oakes je rekla pastoru-Wheeleru da
bi biio toUL ai odgodi vederu Gospodnju dok ne budu dlanovi
njegove crkve i on iaista poStivali BoZje zapovijedi' Wheeler je
tialio objaSnjenje te primjedbe. R. Oakes mu je skrenula paZnju
na subotu koia ie nalaziu detvrtoj zapovijedi Dekaloga, i kojaje
vjeina i neprlmjenjiva, kao i ostalih devet zapovijedi'
Frederick Wheeler je prihvatio istinu o sedmom danu suboti i
podeo ju je propovijedaii. On je bio prvi propovjednik adventi-
157
 stidke,crkve koji je podeo svetkovati subotu. Uskoro je znatan
broj dlanova njegove crkve, ukljudiv5i vi5e dlanova obite[i Farns-
worth, podeo svetkovati subotu. Preko Wheelera podeli su i drugi
adventistidki propovjednici prihvatati istinu o suboti. Medu ov:i-
ma bio je prvi Thomas M. Preble koji je 1845. u dasopisu Hope of
Izrael (Nada lzraelova) napisao jedan opiiran dlani u kome je
pokazao da se sedmi dan mora svetkovati kao dan odmora ili su-
bota. Preko ovog 6lanka upoznao je istinu o suboti adventistidki
propovjednik kapetan Joseph Bates. Bates je odmah oti5ao u
posjet propoviedniku F. Wheeleru da bi se joi viSe upoznao sa
ovom istinom. Nakon Sto je ditavu no6 i znatan dio slijede6eg da-
na proveo u proudavanju Biblije s F. Wheelerom, Bates se vratio
ku6i u New Bedford. Prelaze6i preko mosta izmedu New Bedfor-
da i Fairhavena, Bates je sreo svog prijatelja J. M. Halla kgji ga
je zapitao: ,Sto ima novog, kapetane Batei?n Bates je radosio
odgovorio: >Novost je to da je sedmi dan subota din Gospod-
nji!" Slijede6e subote je i Hall podeo svetkovati subotu.
Batesa se moZe s pravofn nazvati apostolom subote u redovi-
ma adventista. U kolovozu 1846. Bates je objavio svoj traktat
pod naslovom
"Sedmj dan subota
* ujeeni-znak.n tieko tog
traktata prihvatili su mnogi drugi adventisti istinu o suboti, i
medu ovima posebno treba spomenuti Jamesa White i njegovu
suprugu Ellen White, najistaknutije propovjednike advenin-e vi_
jesti.
Godine 1848. odrZali su adventisti Sest takozvanih ,subotnih
konferencija<. Na tim konferencijama glavni govornici su bili Jo-
seph Bates, James White i Ellen White. Njihov glavni predmet
proudavanja bio je subota, treda arideoska vijest (Or,kriienje 14,
9- 12) i njen odnos prema suboti, te posljednji dogadaji u pro.o-
danstvu.
- - Prou6avaju6i treiu andeosku vijest koja glasi: "Tko se god po-
kloni Zvijeri i ikoni njezinoj, i primi Ligna delo svoje ili na ruku
svoju, on 6e piti od vina gnjeva Boijegau, adventisti su shvatili
da Otkrivenje govori o dva suprotna znaka koje ljudi primaju u
svom-umu prije zavr5etka vremena milosti i Kristovog ponovnog
dolaska
- >pedat BoZjiu ili "Zig Zvijerin". Adventisti su otkrili dI
je subota,
detvrta BoZja zapovijed, >BoZji pedat*, koji primaju
oni koji su nanovo rodeni Duhom Svetim i koji vjerom u frisia
svetkuju subotu.
r58
Istina o suboti kao uBoijem pedatu( nalazi se, dakle, u treioj
andeoskoj vijesti, ali ona se nalazi i u prvoj andeoskoj vijesti ko-
ja nas poziva,da se poklonimo onome koji je stvorio nebo i zem-
je
5u i mo.e i izvore vodene*. (Otkrivenje 14,7)Upravo subota
uspostarrliena zato da nas vjedno podsjeia na Boga kao Stvorite-
lji neba i zemlje, te da nas tako duva od idolopoklonstva i
nevjerstva.
Istina o suboti koju su adventisti prihvatili postala je mo6na
veza koja je sjedinila do tada ra5trkane vjernike adventne nade.
Do 1848. svetkovanje subote bio je predmet osobnog uvjererija
pojedinaca medu adventistima, a od 1849. subota je postala prih''.
vadena istina i prlfuilo medu adventistima, koji 1861. uzimaju
sluZbeni naziv Crkva adventista sedmog dana. U ovom nazivu
istaknute su dvije osnovne istine adventistidkog vjerovanja; vje'
ra u adventus, tj. u skori Kristov drugi dolazak, i vjera u neprom-
jenljivost Boijih zapovijedi, ukljudiv5i i Sedmi dan, tj. subotu, ko-
ja je test istinske vjernosti Isusu.
U na5oj zemlji ima adventistidkih crkava u svim na5im repu-
blikama i autonomnim pokrajinama. Buduii da su Adventisti
sedmog dana (kod nas poznati pod sluibenim nazivom Kriians'
ka adientistiika crkva), i najutjecajnija kr5canska zajednica ko-
ja svetkuje subotu, to 6emo u slijededem poglavlju odgovoriti na
pitanje: za5to krSiani adventisti pridavaju toliku vaZnost suboti?
! Nicholas Bownd, The Dctrine of the Sabbath plainly layed forth and soundly prcved, Lon'
don, 1595, pp. 5.6.
L- Gmble and Charles H. Gren, the Sabbath in British Isles, (Setenth Day BaPtists in
' J. and
Euw Ameria. Plainfield. N. Y. 1910, pp. |fi-fi9-)
t' T. Bmboume, A Defene of that most lncient, and Sacred ordinan@ of God, the sabbath
(Sabtuth in Scripture ud History, p.237)
' . B. w. Ball;The
English Corin&tion; Cambridge, 1981., pp. 13&158.
t59
 v
ZNAEENJE, TRAINA VAZNOST I OBNOVA
,i SUBOTNOG POEINKA ,I tvoji te sazidati stare ruievine, i podignut
6ei temelje koji ie stajati od koliena do koljena,
i prozvat tei se: koii sazida razvaline i opravi
putove za naselje." (Izaiia 58,12)
,Ovdje je posto.ianost svetih, koji drie zapo'
vijedi Boije i ujeru Isusovu.o (Otkrivenie 14,12)

161

24. POGLAVLIE
TEOLOSKI TEMELJ SUBOTE
Tcolo5ki temelj subote kao dana odmora i bogosluZja je
detvrta BoLja zapovijed koja glasi: "Sjeti se da svetkuje5 dan
subotni. Sest dana radi i obavljai sav svoi posao. A sedmoga je
dana subota, podinak posve6cn Gospodu, Bogu tvojcrnu. Tada
nemoj raditi nikakva posla: ni ti, ni sin tvoj, ni k6i tvoja, ni sluga
tvoj, ni sluSkinia tvoja, ni Zivinde tvoje, ni stranac koji se nade
Llnutar vrata tvo.jih; jer je za Sest dana stvorio Gosp<td nebo i
zcmlju, more i sve Sto ie u niima, a sedmoga je dana poiinuo. Za-
to je Gospod blagoslovio i posvetio dan subotni... 2. Mojsi.ieva
20,8-11.
Ovu zapovijecl, kao i ostalih devet, sam je Gospod obiavio s
gore Sinaja, a zalirn svojom rukom napisao na dvije kamene plo-
de, koie je Mojsije, po BoZjem nalogu, pohranio u Kovdcgu,
najsvetijem predmetu zemaljskog SvetiSta (2. Mojsijeva 24, 12;
31, 18; 40,20; 1. Carevinta 8, 9.)
K<lvdeg u kome su bile pohranjene BoZje zapovijedi naziva se
Kovdeg svjedodanstva ili Kovdeg zaviela. Sto znade ta dva ime-
na.?
ili dvije plode s Deset zap<-r-
Kovdeg u kome se nalazio Dekalog
vijedi naziva se zato Kovdegom sr.'jedodanstva jer su se u njemu
nalazile zapovijedi kole svjedote o Boijem karakteru, otkrivaju
glavne osobine Bo2ie prirode ili Bo2jeg karaktera, a to su: prav-
da, vjernost, istinitost, ljubav. Deset zapovijedi su otkrivenje
vjednih BoZjih nadela viernosti, pravednosti, moralne distoce,
istinitosti i ljubavi (2. Mo.isijeva 34, 6. 7). Prve detiri zapovijedi,
koje govore o na5oj vjernosti prema Bogu, ukljudiv5i i petu, koja
govori o poStivanju roditelja - otkrivaju nadelo vjernosti; Sesta,
koja zapovijeda da po5tujemo tudi Zivot, te osma i deseta, koie
zapovijedaju da po5lujemo tudu imovinu, otkrivaju nadelo pra-
162
vednosti; a deveta, koja zabranjuje laZno svjedoienje, otkriva na-
delo istinitosti.
Grijeh je prijestup Zakona, prijestup bilo kojeg od ovih veli-
kih i vjsdnih BoZjih nadela. "Tko god podinja grijeh, kr5i zakon i
grijeh je kr5enjc (pri.iestup) zakona (1. Ivanova poslanica 3, 4).
Bibliia definira grijeh kao promaiaj cilja a cilj koii nam je Bog
-
postavio jest da uz pomoi BoZje milosti tako Zivimo da u svome
Zivotu otkrivamo vjedna nadela vjernosti, pravednosti, moralne
distoie, istinitosti i liubavi. Pomanjkanje ili ncdostatak bilo koie
moralne kvalitetc u na5em Zivotu ru5i nai integritet i svrstava
nas u red prijestupnika. ,Uistinu, ako tko vrSi sav Zakon, a po-
grije5i samo u jednome, postaje krivac za sve. Jer onaj koji je re-
kao: "Ne dini preljuba!( rekao je i ,Ne ubijl., ako ne trdini5 pre-
ljuba, a ubijeS, postajeS prijestupnik Zakona." (Poslanica Jakov-
ljeva 2, 10)
Ovo vaZi i za detvrtu zapovijed kojom Bog zapovijeda da Sest
dana radirno i obavljam<-r sav svoj posao, a sedmi dan da posveti-
mo njemu. I ovo je rnoralna zapovijed, kao i ostalih clevet, jer
nas poziva na v.jernost i poslu5nost Bogu, koji je naS Stvoritelj i
Otkupitelj. Biblija izr-rosi vi5e primjera koji pokazuju da Bog nije
ravnodu5an prema prijestupnicima njegovog zakona. Hotimidna
povreda ietvrte zapovijedi, ti. obaveze da se po5tuje dan posve-
6en Bogu, kaZnjavala se u Starom zavjetu, po Bol.ioj odrcdbi,
najstroZom kaznom, kao i hotimiino ubojstvo i preljub (3. Mojsi-
jeva 15, 32- 36). Te5ko moZemo zamisliti da bi Bog nekada iz-
ralavao tako oitro negodovanje prema prijestupnicima subote, a
danas bi bio prema njima indiferentan, ili bi osudivao prijestup-
nike nedjelje. To bi bilo u suprotnosti s BoZjom prirodom: "Jer
ja, Gospod, ne mijenjam se, a vi se, sinovi Jakovljevi, mijenjate
bez prestanka!,. (Malahi.ia 3, 6) Kao Sto je Bog vjedan i neprom-
jenljiv, tako su i njegove zapovijedi vjedne i nepromjenliive (Ma-
tej 5, 17- 19).Mi svetkujemo subotu, jer je nepoStivanje te zapo-
viiedi i danas grijeh, tj. znak nedostatka viernosti i ljubavi pre-
ma Bogtt.
Rckli smo da se kovdeg u kome su se nekada duvale BoLje za-
povijedi nazivao i Kovdeg zavjeta ili saveza.
Za5to mu je dato to ime? Zato jer su deset zapovijedi bile te-
melj zavjeta ili saveza koii ie Bog sklopio sa Izraelom nakon ob-
javljivanja Deset zapoviiedi s gore Sinaja. Zavjet ili savez koji je
t63
Bog nekada sklopio s Izraelom na podnoZju Sinaja, nakon Sto ga
je izveo iz egipatskog ropstva, naziva se ,starim zavjetom ili sa-
vezom(. To je bio legalni ugovor lli savez. Prema tom ugovoru
Bog je obeiao da 6e biti njihov Bog, a oni 6e biti njegov osobit
narod, i to pod uvjetom ako budu drZali njegove zapovijedi
(2.Mojsijeva 19, 5. 6). Narod je obetao da 6e drZati sve njegove
zapovijedi. Ugovor je bio ratificiran krvlju iivotinje. (2 Mojsijeva
24, 3- 8)
U to vrijeme Izraelci nisu razumjeli Sto u stvari obuhvaca taj
ugovor. Oni su se sloZili sa ciljem i uvjetom ugovora i odgovorili
su: "Udinit 6emo sve Sto je rekao Gospod!" (2. Mojsijeva 24, 3)
Shvatili su ideju o potrebi posluSnosti. Ali nisu shvatili kakomo-
gu uistinu biti poslu5ni Bogu. Mislili su da to mogu postici svo-
jom silom nastoje6i da pokaZu vanjsku poslu5nost u odnosu na
boZanske zahtjeve. Oni su uskoro taj ugovor prestupili nadinivSi
zlatno tele kome su se klanjali. (2. Mojsi.ieva 32, 7. 8)
Svi poku5aji od strane Gospoda da pokaZe Izraelcima da im je
potrebno novo srcei boZanska milost da bi mogli uistinu biti Bo-
gu poslu5ni, pokazali su se bezuspje5ni, izuzev kod rijetkih poje-
dinaca.
Preko proroka Jeremije Bog obeiava da ie u budu6nosti slelo-
piti sa svojim narodom nov zavjet ili savez: ,Evo, idu dani, govo-
ri Gospod, kad 6u udiniti s domom Izraelovim i s domom Judi-
nim nov zavjet (savez). Ne kao onaj zavjet, koji udinih s ocima
njihovim kad ih izvedoh iz Egipta, jer onaj zavjet moj oni pokva-
riie... Nego ovcl je zaviet Sto 6u udiniti s domom Izraelovir-n posli-
je ovih dana, govori Gospod: metnut 6u zakon svoi u njih, i na
srca njihova napisat iu ga, i bit iu im Bog, i oni ie mi biti moj
narod." (lerentija 31, 31- 33)
Koja je razlika izmedu starog i novog saveza? Glavna razlika
mogli bismo reci jest u tome Sto se novi savez temelji na boljem
obe6anju i ratificiran je Kristovom krvlju. "I sad, na5 Veliki Sve-
6eniku dobio je toliko uzvi5eniju sluZbu koliko je posrednik bo-
ljega saveza, boljega jer se temelji na boljim obeianjima. Da je
zbilja onaj prvi bio besprijekoran, ne bi se traZilo mjesto za dru-
gi. Kore6i ih, naime, Bog izjavljuje: 'Evo dolazi vrijeme veli Go-
- da svetkujemo subotu, ne vjeruju i ne ude da se opravdanje i spa-
spod u koje iu s domom lzraelovim i s domom Judinim sklo-
-
piti novi savez, razlitit od saveza koji udinih s ocima njihovim
onoga dana kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipats-
164
ke. Budu6i da oni nisu ostali vjerni savezu mome, i ja sam njih,
veli Gospod, zanemario. Ovo je savez koji 6u sklopiti s domom
Izraelovim poslije onog vremena, veli Gospod: Stavit iu svoje za-
kone u mis/i njilove, i na srcima njihovim napisat 6u ih, i bit 6u
im Bog, i oni ie biti moj narod'.. (Hebrejima 8,6- 10)
Novi zavjet je Isus najavio prilikom posljednje veaere koju je
odrLao sa svojim udenicima kada je rekao: ,Jer je ovo krv moja
novoga saveza koja 6e se proliti za mnoge radi otpu5tanja grije-
ha." (Matej 26,27.28) Isus je ovdje dao udenicima obe6anje da 6e
postati njihov Jamac, njihova Zamjena,On 6e svojom krvlju ste6i
za njih otkupljenje, tj. opro5tenje grijeha (1. Petrova, 1, 18' 19), a
svojim uskrsnu6em i posrednidkom sluibom opravdanje i pomi
renje, tj. oslobodenje od sile grijeha i iivot u skladu s Boijim za-
poriiedima. (Rimtjanima 4, 25; 5, 8- 10) Novi zavjet, koji Krist
ostvaruje u srcu i Zivotu onih koji ga vjerom i predanjem prim,a-
ju za sv-og osobnog Spasitelja obuhvada: opro5tenje grijeha, pob-
Jedu nad grijehom darom Svetoga Duha koji Boiji zakon upisuje
na njihova obnovljena srca i dovodi ih u sklad s BoZjom voljom,
te dlanstvo u velikoj BoZjoj obitelji ovdje na Zemlji i u budu6no'
sti, u BoZjem kraljevstvu slave.
- poJ"o'"im raujetom Krist svojim Duhom upisuje Boiji zakon
velika nadela piavednosti, vjernosti, istinitosti, distoie i ljuba'
-vi u srca i misli svojih sljedbenika, i to ih 6ini BoZjom djecom,
kao i nasljednicima novog neba i nove zemlje. Krist- nije doiao
da ukine iakon, ili koju od zapovijedi Dekaloga, ve6 da ih svojim
Duhom utvrdi u iivotu svojih vjernih sljedbenika. Adventisti
svetkuju subotu jer novim zavjetom Bog nije ukinuo moralni za-
kon koli je objavio u Starom zavjetu,vel ga upisuje u srca svoje
Duhom Svetim nanovo rodene djece.
Teolo5ki temelj subote kao BoZjeg dana odmora i bogosluZja
je detvra zapovijed Dekaloga. Ona nas poziva na vjernost i pos-
lu5nost Bogu koja je temelj svakog istinskog bogosluZja. Tu vjer-
nost i poslu5nost daruje Krist novim savezom svakome tko se
vjerorn i pokajanjem njemu odazove i odludi da mu slijedi.
Ovdje Zelimo naglasiti da adventisti, koji istidu potrebu Po-s-
luSnosii svim BoZjim zapovijedima pa i detvrtoj koja zapovijeda
senje posiiZe ili zasluZuje drZanjem BoZjih zapovijedi, ali ude da
je poslu5nost BoZjim zapovijedima dokaz opravdanja i uvjet spa-
senja. (RimlTbnima 5,21; Otkrivenje 22, 14)
165
 NaS Osloboditelj i Spasitelj je jedino Krist, koji nam je po-
stao, kao Sto kaZe apostol Pavao, >mudrost od Boga, pravednost,
posve6enje i otkupljenje." (1. Korindanima 1,30)
Prava ujera u Krista ne iskljuiuje posluinost BoZjem zakonu,
vei vodi poslu5nosti svim BoZjim zapovijedima, ukljudivii i
detvrtu.
Teolo5ki temelj subote nije samo 6etvrta BoLjazapovijed vei i
Kristov primjeru pogledu svetkovanja subote, njegov jasan stav
u pogledu nepromjenljivosti BoZjeg moralnog zakona, kao i stav
apostola prema suboti i ostalim zapovijedima Dekaloga.
Apostol Luka nas izvje5tava da je Isusov obidaj od malena bio
da redovno pohada bogosluZje subotom. ,I dodeu Nazaret gdje
je odrastao, te po svom obidaju u subotu ude u sinagogu. Zitim
ustade da 6ita. PruZe mu svitak proroka lzaije.< Luka 4, tO.
Pri kraju svoje zemaljske sluZbe, u svom prorodkom govoru
na Maslinskoj gori, govore6i o te5koiama u vezi s razorenjem Je-
ruzalema, Ipus je izmedu ostaloga rekao: >Nego se molitl Bogu
da ne bude'va5 bijeg u zimu ni u subotu.,. Ma"tej 24,20. Udenlci
nisu znali kada 6e morati napustiti Jeruzalem, ali su mogli da se
mole Bogu da smanji stradanja i opasnosti koje budu pratile nji-
hov bijeg iz Jeruzalema u gore. Zimi bi bijeg bio veoma otelan
kako u pogledu stanovanja, prehrane i oduvanja zdravlja, tako i
zbog nabujalosti Jordana, Sto bi oteZalo prijelaz na drugu stranu
rijeke.
lsus im je rekao da se mole da bijeg ne bude u subotu. Sigur-
no da bi bijeg u subotu mogao biti skopdan s raznim te5ko6ama.
Mogla bi gradska vrata biti zatvorena. Ali kr56ani su se trebali
moliti da bijeg ne bude u subotu da bi mogli svetkovati subotu
kao dan odmora, kao Sto je to BoZja namjera. Uzbudenje, nape-
tost, strah, putovanje poremetili bi subotnu atmosferu isuboini
podinak.
Isus je Sestog dana tjedna zavr5io svoju misiju na zemlji, um-
ro je na kriZu, a u subotu je potivao u grobu. Isus nije subotu
pribio na kriZ. Njegovi udenici svetkuju subotu i poslije Isusove
smrti. >A Zene koje bijahu do5le s Isusom iz Galileje, idahu za Jo-
sipom, i vidjeie grob i kako se tijelo metnu. Vrativ5i se pak pri-
pravi5e mirise i miro; i u subotu osta5e na miru po zakonu.u (Iu-
ka 23, 55. 56)
Isus je udio da je BoZji zakon Deset zapovijedi, vjedan i ne-
promjenljiv: ,Ne mislite da sam-ja do5ao da pokvarim zakon i
166
proroke(, rekao je on u svojoj duvenoj propovijedi na Gori bla-
Zenstva, ,nijesam doiao da pokvarim, nego da ispunim. Jer vam
zaista kaZem: dokle nebo i zemlja stoji, ne6e nestati ni najmanje-
ga slovca ili jedne title iz zakona dok se sve ne izvr5i." Matej 5,
17. 18.
Kristovi apostoli poslije Isusovog uskrsnu6a svetkuju subotu,
jer je ona dio BoZjeg moralnbg zakona.,koji je vjedan., Uzmimo
iamo primjer apostola Pavla, koga su Zidovi optuZivali da krii
zakon. Kako se on brani? On stalno istide da ni u demu nije pre-
kr5io zakon i obidaje otadke. Tako, npr., pred sucem Feliksom i
Zidovima on izjavljuje: ,Ovo ti pak priznajem da u putu, koji ovi
nazivaju hereza, tako sluZim Bogu otadkome vjeruju6i sve Sto je
napisano u Zakonu i u prorocima." (Diela 24, 14)
Pred sucem Festom opet Pavao izjavljuje: 'Niti zakonu
Zidovskome ni caru Sto sagrije5ih." Djela 25,8.
Kad je bio dopremljen kao zatvorenik u Rim, Pavao je i pred
tamo5njlm Zidovskim starjeSinama izjavio: 'Ljudi bra6o, ja niSta
ne udinih protivno narodu ili obidajima otadkim; i Jeruzalemlja-
ni preda5e me kao suZnja u ruke Rimljana.o (Diela 28' 17) Paylo
se uvijek brani istim rijedima: "Nisam u6inio ni5ta Sto bi bilo
protivno zakonu i obidajima otadkimlu Zarbi Pavao mogao ovo
ie6i da je udio da ne treba drZati ili svetkovati subotu? Zidovi bi
mu s pravom mogli re6i: ,Pavle, ti laZe5, jer sam ne svetkuje5 su-
botu i druge udi5 da je ne trebaju svetkovati!< Oni mu to nisu
rekli, niti su mu mogli re6i, jer je on bio dosljedan svom stavu
prema BoZjim zapovijedima,atai stav glasi: 'Obrezanje je niSta i
neobrezanje je niSta; nego drZanje zapovijedi BoZjih je sve." (1.
Korintanima 7, 19)Toje bio stav i drugih apostola. Apostol Ivan
je ,Jer je ovo ljubav Bolia da zapovijedi njegove drZimo."
-(1.kazao:
Ivanova 5,3);a apostol Jakov je rekao: ,Jer koji sav zakon
odrti, a sagrije5i u jednome, kriv je za sve' Jer onaj koji je rekao:
'Ne dini p..[.tb.', rekao je i:'Ne ubij', ako dakle ne udini5 prelju-
ba, a ubijeS, postao si prijestupnik zakona'u (Jakov 2, 10. 11) Ne'
.poitoli i nakon Isusovog uskrsnu6a udili da
-u r,rrnti" da su
krScani tiebaju po5tivati sve BoZje zapovijedi, ukljudiv5i i zapovi
jed o subotnom podinku, koju je i Isus po5tivao i ostavio nam
primjer kako da je svetkujemo' Pravi kr56anin je onaj koji u sve-
mu nastoji nasljedovati Krista. ,Koji govori da u njemu stoji, taj
treba tako da hodi kao Sto je on hodio." (1. Ivanova 2,6)
167
 U zakljudku ovog razmatranja ielimo istadi slijede6e:
Prvo, teolo5ki temelj za svetkovanje subote je detvrta zapovi-
jed, kao i Kristov primjer i njegovo u6enje dok je bio u tijelu na
zemlji.
Drugo, sve BoZje zapovijedi otkrivaju vjedna na6ela pravedno-
sti, vjernosti, istinitosti i ljubavi. One otkrivaju BoZju prirodu,
BoZji karakter i njegovu volju. Grijeh je prijestup tih nadela, jed-
noga ili svih, nedostatak ili pomanjkanje ovih vjednih BoZjih kva-
liteta u na5em Zivotu i karakteru. Svetkovanjem subote izraLava-
mo svoju vjernost i poslu5nost onome koji nas je stvorio i koji je
Gospodar svega.
Treie, "novi zavjetu ili ,novi savez( ne znadi ukidanje moral-
nog zakona vet utvrdivaaT'e vjednih nadela vjernosti, pravedno-
sti, disto6e, istinitosti i ljubavi Duhom Svetim u naSim mislima i
na5em srcu i Zivljenje u skladu s tim nadelima, kako bismo ispu-
nili BoZju namjeru da budemo so i svjetlost ovome svijetu.
Cetvrto, Kristovi apostoli i nakon Kristova uskrsnu6a uzdiilu
sve BoZje zapovijedi i istiEu da se moramo u svemu ugledati na
Krista. (1. Ivanova 2, 6)
Peto, mi se ne spasavamo drZanjem BoZjih zapovijedi niti
svetkovanjem subote. Mi ne zasluZujemo spasenje. Ono je dar
Boiji u Kristu (Rimljanima 6,23.)koji primamo vjerom i preda-
njem, ali posluinost je rod ujere i dokaz da smo zaista prihvatili
Krista kao svog Spasitelja i Gospoda.
' SDA Bible Coinmentary, vol. V, p.500.
168
25. POGLAVLIE
ZNAEENJE I TRAJNA VAZNOST SUBOTE
Subota sama po sebi je dan kao i ostali dani. Ona ne garantira
duhovnost. Zidovi su svetkovali subotu, ali su odbacili Krista
kao Gospodara subote i na kraju su ga razapeli. Medutim, subo-
ta moie imati ogromno znadenje i vaZnost, i to ona ima kada
oznaiava nai osobni odnos prema Bogu i kada unapreduje taj
odnos, kada unapreduje naiu zaiednicu s Bogom.
U demu je znadenje i vaZnost subote? Kako moZe subota un-
apredivati na5u vezu s Bogom?
Istaknuti teolog Sakae Kubo istide Sest znadenja subote u ko-
.jima leZi njena trajna vaZnost. Ovdje 6emo ukratko iznijeti ta
znadenja.
Prvo, subota je znak ili uspomena na Boga kao naieg Stvori'
tefia. (1. Mojsijeva 2, 2. 3) Ona nas podsje6a na BoZju aktivnost u
bku iest dana stvaraniai na Boiji odmorili prestanak stvaranja
u sedmi dan, u subotu. Od kolikog je to znadenja za nas u ovo vri-
jeme? S. Kubo kaZe slijede6e: "Oni koji uistinu svetkuju subotu
u znak priznavanja Boga kao Stvoritelja ne6e pasti u isku5enje
da pomisle i vjeruju da je svijet nastao sludajno i kao posljedica
neplanirane evolucione aktivnosti. Njima svijet ne moZe biti pro-
dukt sluda.la. Svuda gdje prevladava evolucionistidki pogled na
svijet, subota igra vaZnu ulogu jer spretava da toujek postane
plijen tog nazora. Ona sluZi kao bedem protiv evolucionistidkog
pogt.au koji smatra da Zivot nema apsolutnih mjerila u moral-
noiti ili nekog vi5eg smisla, budu6i da je nastao sludajno'ur
Subota ukazuje na BoZju stvaraladku aktivnost ali i na njegov
potinak od njegove stvaraladke aktivnosti. ,Kao znak BoZjeg
podinka, ona ukazuje na odvajanje odredenog vremera, u koje-
mu 6e se Bog i tovjek moti sastati, druiiti i priiateljevaf.r'. Kao
169
 znak BoZjeg odmora, subota nas poziva da otpodinemo u sedmi
dan od svojih aktivnosti da bismo imali vremena za Boga.U raju
je dovjek uZivao ovu savr5enu zajednicu s Bogom licem u lice.
Grijeh je prekinuo ovu neposrednu zajednic,r, ili Bog nije napu-
stio 6ovjeka. Subota je i dalje bila sredstvo koje je unapiedivalo
dovjekovo druZenje s Bogom. Krist u tijelu je iu zajednicu s Bo-
gom obnovio, a poslije svog uza5a56a poslao je Sveiog Duha me-
du nas da bismo jo5 uvijek mogli osjl6ati njegovu piisutnost u
ovom svijetu grijeha. Krist 6e opet doii, i kad bude do5ao, tada
6e biti savr5eno obnovljena zajednica Boga s dovjekom i dovjeka
s Bogom. (Otkrivenje 21, 3. 22) Na novoj zemlji zajednica koja je
otpodela izmedu Boga i dovjeka prilikom stvaranja u dan subot-
ni bit 6e opet obnovljena (Izaija 66,22.23).
_ Drug9, subota je znak Boga kao na5eg Gospodara; Bog je
Stvoritelj, a mi smo njegova stvorenja. Kao na5 Stvoritelj, On
ima nad nama suvereno pravo. On je naS Gospodar.
. S_ubota nas podsje6a da mi ne moZemo zapovijedati Bogu ka-
ko 6emo ga oboiavati. Ne moZemo re6i Bogu da nam je laliSe da
mu posvetimo kao dan bogosluZja prvi, drugi ili koji drugi dan.
Biranjem kojeg drugog dana osim sedmog subote, mi idbacu-
jemo Boga kao naieg Gospodara, odbacujemo - njegovu suver-
enost nad naiim iivotom. Bog ieli da ima posluiiu1rkvu, a su_
bota je znak te posluinosti i priznavanja Eoije suverenos'ti nad
naiim Zivotom. Posluinost je i temelj'pravog bogosluija u duhu i
istini.
Tre6e, subotaje znak Boga kao Duha. podetku kadje Zelio
razgovarati s dovjekom, Bog nije izabrao"tJ neko narodito mjesto
gdje 6e se 6ovjek sresti s njime. On je za to posvetio dio vreiena.
A vrijeme ima dvije osobite karakteristike: ono je univerzalno _
svima stoji jednako na raspolaganju i drugo , oio nije neito pro_
storno, materijalno. Vrijeme, moZemo re6i, simboliiira duhovnu
Boiju prirodu. Zena Samarjanka je postavila Isusu pitanje:
,Gdje treba da se molimo Bogu?< tsus joj je odgovorio, ,td. r.i-
jeme i ve6 je nastalo, kad 6e se pravi klanjaoci-moliti Bogu du_
hom i istinom, jer Otac ho6e takovih klanjatca. Bog je Outii toli
mu se mole, duhom i istinom treba da mu se *ole.u (Ivan Z,
20- 24) Za ilenu Samarjanku je bilo vaLno mjesto, a za Isusa je
vaLan naiin pristupanja Bogu. Za pravo bogosluZje potrebno je
vrijeme, ne5to nematerijalno, i srce iskreno, kojeTirbi Corpodu.
170
ili mjesto, da bi
Bog je odredio i posvetio vriieme, a ne predmet
da oboiava mrtve stvari, ili Boga
spiijetio iouiekovu sklonost
iok" djela ljudskih ruku slika i kipova, ili preko ljudskih pos-
rednika.
-
eetvrto, subota je znak Boga kao Oca. Spomenuli smo ranije
da nas subota podsje6a na Boga kao Stvoritelj i, prema tome, i
na ljudski rod kao na stvorenja koja su djelo BoZjih ruku' U Oie-
najl nas Isus udi da se molimo: ,Ode naS.." Svi pravi krS6ani
moraju priznati da nas ovom molitvom Isus udi da se trebamo
smatrati medusobno bra6om i sestrama, ne samo na osnovi stva-
ranja ve6 i na osnovi preporodenja Boijim Duhom kojim posta'
jemo uistinu dlanovi nebeske obitelji. Time subota naglaSava jed-
nakost svih pred Bogom.
Priznanje da imamo zajednidkog Stvoritelja i zajednidkog Oca
trebalo bi Ia nam pomogne da se medusobno odnosimo kao tla'
novi iste obitelji. Nitko ne bi smio sebe smatrati vi5im ili btim
od drugoga zbog svoie rase, jezika ili narodnosfi. Subota koja
ukazujJ ni Bogi kao Stvoritelja i na Boga kao Oca poziva crkvu
da se uvijek treba smatrati internacionalnim pokretom bez ras-
nih, nacionalnih, kulturnih ili ekonomskih barijera izmedu svo-
jih vjernika. Subota poziva na bratstvo svih naroda, koji imaju
istog Oca, a osobito na tijesnu duhovnu zajednicu onih koji su
postali udovi Kristova tijela. Ovo je veoma potrebno upravo u
ovo vrijeme kad je svijet toliko razjedinjen.
Peto, subota ukazuje na Boga kao Otkupitelja.
U petoj knjizi Mojsijevoj 5, 15. ditamo:
,DrZi dan od odmora i -svetktij ga, kao Sto ti je zapouiedio Go'
spod Bog tvoj... I pamti da si bio rob u zemlji Egipatskoj, i Go-
spod Bog tvoj izvede te odande rukom krepkom i mi5icom po-
dignutom. Zato ti je Gospod Bog Tvoj zapovjedio da svetkuje5
dan odmora." (5. Mojsijeva 5, 12. 15)
Neki teolozi, medu njima i pravoslavni teolog L' M' navode
ovaj redak i iz njega izvode zakljudak da je Bog dao subotu samo
Zidovima, i to iz razloga da ih podsje6a na oslobodenje iz egi'
patskog ropstva. Ovo jJsmi5ljeno iskrivljavanje i preSu6ivanje bi-
Ltiist elstit e. Ovi teolozi ne uvidaju ili ne Zele prihvatiti 6injeni
cu da je Bog u prvom redu dao subotu iz razloga da podsje6a-sve
ljude da je bn Stvoritelj svega i utemeljitelj subote (2. Mojsijeva
20, S- 1i). Bog je dao subotu iz viSe razloga, o demu upravo
t7t
ovdje razmi5ljamo. Jedan razlog ne iskljuduje drugi. Subota je
data svim ljudima kao uspomena na stvaranje i na Stvoritelja, a
Zidoveje trebala podsjeiati ne samo na stviranje svijeta ., iol,
Sest dana, vei im je trebala pomodi da razmiSljaju o vLfikom dje-
lu-oslobodenja iz ropstva i o Bogu kao Osloboditelju iti Otkipi-
tefiu.
Subota je i nama data da nas podsjeda na otkupljenje ili oslo-
-bodenje iz na5eg ropstva, iz ropstva grijeha. Tako sutoia ukazuje
r-re sam,o na stvaranje i na Stvoritelja, ve6 i na otkupljenje i na Ot_
kupitefia.
Kao Sto je Bog zavriio svoju stvaraladku aktivnost Sestog da-
na.i.podinuo sedmog dana, tako je i Krist dovr5io svoje ot[upi-
teljsko djelo Sestog dana, kada je na kriZu uzviknuo: ,Svr5i se!u,
a poiivao je u grobu u subotu. Budu6i da subota podsje6a na
stvaranje i otkupljenje , valno je da shvatimo da sadi, nakon Sto
je Krist dovr5io djelo otkupljenja na kriZu, subota poprima jo5
jedno znadenle
- ona je simbol tog otkupljenja. OiC6 otkuptje-
yie, gtkupljenje izvrieno na kriiu, mora postiti sibiektiuro-ot-
kupljenje, a to ono postaje kada ga vjeromprihvatimo i kada ono
biva kr5tenjem zapeda6eno. Subota nas dikle podsjeia kako na
Kristovo opce djelo spasenja izvrieno na kriZu, tako i na osobno
spasenje putem prihvadanja BoZje blagodati ujerom, dime posta-
jemo nova stvorenja u Kristu. (2. Korincanima S, 17)
.Subota nas dakle podsje6a na Boije djelo stvaranja, na na5e
otkupljenje koje je Kristovo djelo, i na na5e noro ituaranje ili
preporodenje. Subota je znak BoZje stvaraladke mo6i u nama; ali
ona nema nikakvog znadenja ako BoZja stvaraladka sila ne izvr5i
svoje djelo obnove u iivotu onoga koji taj dan svetkuje. Svetost
biia mora da.se zdruZi sa svetoidu vremena.
Sesto, s.ubotl je-znak koji nas podsjeca da je Bog onaj koji
nas posve6uje >I subote svoje dadoh im da su znak izmedu mene
i njih da bi znali da sam ja Gospod koji ih posve6ujem.* (Ezeki-
jel, 20, /2) U svjetlosti ovih rijedi jasnoje di je subota znak koji
nas podsjeda da je Bog onaj koji nas opravdava i posve1uje.
Opravdanja i posve6enje je Boije djelo, koje prihva6amo vjerom.
Bog moZe posvetiti hram, i to posve6enje je iskljudivi akt Bo-
Zje volje. Ali, tako ne biva s ljudima. Ljudi se moraju odazvati
BoZjem pozivu da bi ih Bog posvetio. Vjera mora roditi rod-lju-
bav, a ljubav znadi izvr5avanje BoZje volje, Boijih zapovijeii.
172
(Galaianima 5, 6; 1. Ivanova 5, 3) Prema tome, kada Bog kaZe da
je subota znak koji nas podsje6a daje On onaj koji nas posvecu-
je, to znadi da je opravdinje i posveienje Kristovo djelo,-a ljubav
"i
posluinost s aaiL strane su dokaz da smo mi prihvatili to spa'
sery'e. Subota uvijek ukazuje na novo stvaranje i na Zivot p-osve'
teiia, svetosti i iostuinosfi. Mogu6e je da netko 'drZio subotu,
kao Sto su je drZali Zidovi u Kristovo vrijeme, a da Zivi na nadin
koji svjedodi da on nema nikakve unutarnje veze s Kristom' Ta-
kav po-kazuje da nema nikakvog razumijevanja o znadenju subo-
te. Subota jL znak lojalnosti Bogu, znak vjernosti' >DrZati< subo-
tu, a ne iiijeti posvi1enim iivotom, to bi znaiilo kao da
je mogu'
6e u isto biti ujeran Bogu i neujeran, lojalan i nelojalan'
"rii"^e
Iz ovoga ito smo ovdie iznijeli vidimo od kolikog je znatenja
subota i ,u" krilane posljednje Kristove crkve' Nedjelja nema
tog znaienia, jer je oni |udska ustanova a.ne boianska' Subota
jelaina jer nas podsieda na Boga Stvoritelia i na niegouu su:/ef
"enost
nald nama) podsjeca nas na njega koji je Duh, i koii otekuje
od nas oboiavanie u duhu i u istini. Podsieca nas na niega kao na
naieg nebeskog Oca koii oiekuje da se prema svim liudima od-
no"i-^o kao prbma braii; podsjeta nas na niega kao na modnog
Otkupitelja Eoji je svoiom irtvom na kriiu svim ljudima omogu'
iio ipasinje, siakomL koji ga ujerom i pokajanjem prima kao
suog'osobiog Spasitelja; iodsjeta nas na Boga kao na onoga ko-.
ji ris posveiuje, to jeit dbvodi u jedinstvo-sa svojom vbljom pgd
"uuietom da sZ mi ia Boiiu inicijativu odazovemo uierom i liu'
bivfiu,a ljubav znati dragovoljna posluinost Boiioi volji, niego-
vim zapoviiedima.
Kr5ianstvo danas trebalo bi shvatiti veliko znaienje subote
kao poziva na predanje Bogu i posluinost. Propovjednici danas
mnogo govore o opravdanju ili opra5tanju grijeha, ali ne istidu
potrJbtiposve6enja, Zivota u skladu s BoZjom voljom, koje je do-
kaz da smo zaista u Kristu opravdani.
Ne treba mijeSati svetkovanje subote sa legalizmom' Nedo-
bronamjerni teolozi, u namjeri da diskreditiraju Crkvu adventi-
sta sedmog dana ili adventiste, koji drZe sve BoiLje-zapovijedi,
ukljuiiv5i isubotu, spotidu im da su legalisti, to jest da ude da se
drZanjem zakona i subote dovjek sPasava. Ovi teolozi ne poznaju
udenji adventista ili namjerno ne Zele da ga upoznaju, jer im. je
omiljeh ve6ma laZ nego istina. Adventisti ne ude da se dovjek
173
spasava onim Sto on dini: ni svetkovanjem subote, ni posluino5-
6u ostalim BgZjim zapovijedima niti dobrim djelima. Spasenje je
Kristovo djelo. ,Krist je na5a mudrost od Boga, opravdlnje, pos-
ve6enje i izbavljenje." (1. Korintanima I,3O)poslu5nost Bogu i
njegovim zapovijedima, obnovljen Zivot darom Svetoga Duha i
BoZje rijedi su rod ujere, dokaz opravdanja i znak niie liubavi
prema Bogu. Iako se mi ne spasavamo naSom poslu5noi6u, vei
onim Sto je Krist nekada udinio za nas na kriiu, i onim ito On
danas dini u nama darom Svetoga Duha i svojom Rijeiju,
- pos-
lu5nost je i danas uvjet spasenja, kao Sto je bio ,a iaiL prurodi
telje u raju, i znak na5e ljubavi i zahvalnosti za primljeno spase-
nje u Kristu.
' Sakae Kubo, The Sabbath sign of a relationship; [Ministry, June l9E3; pp-
174
26. POGLAVLIE
SVETKOVANJE SUBOTE KAO SLUZBA BOGU
Pravi kr5danin sluZi Bogu svaki dan. Ipak, sluiba koju posve-
6ujemo Bogu u toku obidnih dana tjedna razlikuje se od sluZbe
subotom. Zaito? Svakodnevna sluZba Bogu je sluZba u kojoj
Spasitelju dajemo odredeno mjesto dok obavljamo svoje svakod-
nevne poslove. Subotna sluZba, u drugu ruku, jest sluZba u kojoj
Kristu posve6ujemo izriditu i nepodijeljenu paZnju. Sve svjetov-
ne poslove prekidamo da bismo svu paZnju posvetili Kristu kao
narodito cijenjenom gostu.
Prekidanje svjetovnih poslova da bismo se stavili na raspola-
ganje Kristu predstavlja ve6 u sebi akt bogosluZja. Time dokazu-
jemo da smo svjesno odludili slaviti Boga u njegovom svetom da-
nu. Podivanje ili subotni odmor ukljuduje u sebi i razlidite aktiv-
nosti koje su dio pravog svetkovanja subote.
Danas se opaZa tendencija da se odvoji bogosluZje od podinka
iliodmora, koji je, zapravo, sadriaj detvrte zapovijedi. eesto se
napominje da kra6i radni tjedan daje dovjeku dva ili viSe slobod-
nih dana, tako da zapovijed o odmaranju nije vi5e toliko primje-
njiva u pogledu potreba suvremenog dovjeka: Takav pogled na
dan odmora gubi iz vida dinjenicu da Sveto pismo definira subo-
tu ne samo kao dan koji je dat ioujeku za odmor (antropocent-
ritni poiinak),ve(.kao BoZji poiinak (teocentriini potinak). Su-
bota je data dovjeku (Marko 2,27), ali ona pripada Bogu (2.
Mojsijeva 20, 10; Marko 2,28). "Sedmi je dan odmor Gospodu
Bogu tvojernu." Ako bi subota bila data samo zato da zadovolji
dovjekove fizidke, dru5tvene i ekonomske potrebe, onda bi ona
zaista bila ljudski praznik, koji danas ne bi imao osobitu va-
Znost, jer dovjek danas u razvijenim zemljama raspolaie s dva i
4-7.] vi5e slobodnih dana u tjednu. Ali sredi5te subotnog odmora nije
175
dovjek, ve6 Bog: ,Sedmi je dan subota, odmor, svet Gospodu."
(2. Mojsijeva i1,15; 16,23.25;35,2; j.
Mojsijeva 2j,3)
Bogu nije potreban odmor ljudskih bica. On Zeli da ljudska bi-
ca priznaju i prihvate njegovu vlast, njegovo upravljanje nad nji-
hovim iivotima i vremenom. Svjesno posve6ivanje subotnog vre-
mena Bogu je simbol dovjekovog potpunog odazivanja Bogu i
priznavanja njegove vlasti i upravljanja nad njime i njegovim vre-
menom. To je akt bogosluZja koji se ne iscrpljuje u jednom satu
sluZbe u crkvi, ve6 akt koji traje dvadeset i detiri sata. Takvo pot-
puno posve6enje Bogu nije mogude za vrijeme tjedna kad je um
obuzet mnogim hitnim zahtjevima.
Subota je lijek i za5tita od prekomjernog rada. Ima ljudi koji
Zive samo za svoj posao i misle da je njihov posao zamjeta za
Boiju brigu i staranje. Subotni odmor, svojim stavljanjem grani-
ce radu, odrederl je da suzbije iskuSenje da se uzdiie rad kao ne-
ko boZanstvo. Subota nas udi da je Gospod Bog gospodar svega
rada koji tovjek obavlja u toku tjedna i u toku cijelog svog iivo-
ta. Ona nam zapovijeda da obavljamo svoj posao u toku Sest da-
na najbolje Sto moZemo, ali da se ne uzdamo u njega. Za5to? Jer
krajnji cilj na5eg Zivota nije rad kao takav, ve6 naS podinak u Bo-
gu. Subotni odmor je simbol ove uzvi5ene dovjekove sudbine. On
nas udi da rad u toku Sest dana nalazi svoj cilj i svoje znadenje u
odmoru sedmog dana. Ovaj vremenski odmor je ujedno predsli-
ka i predukus vjednog odmora koji deka BoZji narod na obnovlje-
noj zemlji.
Dok su jedni u isku5enju da oboZavaju rad, da Zive samo za
rad, drugi idu u drugu krajnost: misle samo kako da se razono-
de, kako da provedu slobodno vrijeme. Takvima rad nije cilj ve6
sredstvo za postizanje cilja
- da se ima dime platiti razonoda.
Vjeruju6i da dokolica, zabavljanje ili dak sam fizidki odmor
mogu obnoviti iscrpljeno tijelo, mnogitraLe i tro5e novac jedino
na odmor i razonodu koje obe6avaju svetili5ta na5eg materijali-
stidkog dru5tva
- nogometni stadiji, plesne dvorane, restorani,
itd. Takva dokolica i zabave prividno otklanjaju umor, ali ostav-
ljaju unutarnju duhovnu prazninu koja vodi joS ve6oj iscrpljeno-
sti i napetosti.
Prava obnova se postiZe kada se duSevne, fizidke i duhovne
komponente na5eg bi6a dovedu u skladno jedinstvo. Subota je
sredstvo pomo6u kojega Krist obnavlja sklad uma, tijela i du5e.
1,76
Ovaj sklad i jedinstvo postiZe se subotom pomodu duhovnih dar-
ova i prednosti koje nam pruZa subota, pomaZu6i nam da razu-
mijemo smisao rada, slobodnog vremena i samog Zivota.
Kazali smo da je subota data kao uspomena na stvaranje, ali i
na otkupljenje. Ona je i simbol konadne obnove i podinka koji
Bog nudi po Kristu, koji je doiao da omogu6i taj podinak (Matei
11,28; Luka 4,18-21). Simbol je sredstvo pomo6u kojega moie-
mo vjerom ve6 sada iskusiti realnost onoga Sto simbol predstav-
[a. Subotni odmor omogu6uje nam da vjerom ve6 sada iskusimo
Krirtoro djelo obnove, njegov odmor otkupljenja i buduii odlor
u BoZjem kraljevstvu. Nedjelja nema tog zna6enja' Zalto? Zato
Sto svetkovanje nedjelje nema biblijskog temelja. Nedjelju je
crkva uspostavila najprije kao dan bogosluZja, a tek kasnije, od
6etvrtogitolje6a, i kao dan odmora. Danas je nedjelja uglavnom
za mnoge krS6ane samo dan razonode.
Subotno bogosluije
Kr56ansko bogosluZje obavljalo se u podetku po uzoru na sub-
otno bogosluZje u sinagogi. Krist i apostoli posje6ivali su bogos-
luije u sinagogi. Ovaj njihov obidaj podupire vrijednost i vaZnost
za.ledniekog bogosluZja. Vrijednost subotnog bogosluZja zavisi
rrelikim dijilom od razumijevanja koje sudionici bogosluija ima-
ju o tome Bto oni 6ine i Sto je zaptavo pravo bogosluije. Bez ovog
iazumijevanja prisustvovanje tjednom bogosluiju moZe postati
puka formalnost.
Prva je uloga subotnog bogosluLia slavljenjei veliianje Boiiih
veliianitveniE diela. Slaviti znadi sudjelovati u zajednidkoj rado-
sti koja proistide iz neobidnih ostvarenja, iz neobidnih uspjeha.
Studentislave dan diplomiranja; narod koji se u toku rata borio
za svoju slobodu slavi dan pobjede, dan oslobodenja. Kad je neki
znatajan pothvat priveden s uspjehom svome kraju, prirodna je
iovjekovi teZnja da podijeli radost te zgode s drugima. Subotno
bogosluZjeje prilika kad se kr56ani skupljaju da slave i da-se ra-
dulu nad nbzjim velikim djelima: nad dudesnim BoZjim djelom
stvaranja, nad njegovim slavnim djelom otkupljenja i nad njego-
vim mnogobrojnim manifestacijama njegove stalne ljubavi i bri
ge. Slavljenje BoZje sile, mudrosti i ljubavi i njegovih velidanstve-
177
nih djela vjernici izraLavaju u subotnom bogosluiju duhovnim
pjesmama, muziikim instrumentima, molitvama zahvalnosti
kao i svojim darovima. Slavljenje BoZje dobrote i milosti sadinja-
va temelj svakog pravog bogosluZja (Psalam 92,1- S.l2- 16).
Subota nam pruZa vrijeme i razlog za slavljenje i oboZavanje
Boga. Ona, kao simbol, uvijek nas podsje6a da je Bog stvorio
6ovjeka savr5ena, da po Kristu omogu6ava svima Jpasenje i da se
On za nas stalno brine. To je razlog da ga uvijek slavimo, a subo-
tu nam je dao kao posebno vrijeme za to.
PouEavanJe kao dio bogosluZja
_ Kazali smo da je prva uloga subotnog bogosluZja slavljenje
Boglzb.og njegovih velidanstvenih djela, ali subotno bogosiuZJe
je takoder vrijeme za poutavanje u BoZjim otkrivenjimi. pou6l-
vanje ima cilj da nam otkrije BoZji plan i njegovu volju za nai
Zivot.
Svako pravo bogosluZje koje posve6ujemo Bogu i u obidnim
danima, proudavanje BoZje rijedi i molitva, pomaie nam da bolje
upoznamo Boga i njegovu volju u pogledu na5eg Zivota. Medu-
tim, subotno bogosluZje pruZa nam bogatije iskustvo Boijeg ot-
krivenja. Zaito? Zato Sto je Bog obe6aoda ie svojom posrecuiu-
iom prisutno56u biti na osobit nadin usred svoga niroda toga
dana. Subotni odmor pruZa nam posebnu priliku da osobni-m
proudavanjem BoZje rijedi kao i kolektivnim proudavanjem u
crkvi iskusimo dublje otkrivenje BoZje prirode i njegovih milos-
nih namjera. U sluZbi pou6avanja u BoZjim otkrivenjima, kao di-
jelu subotnog bogosluZja, vaZnu funkciju igra propovjednik, jer
preko njegovog propovijedanja Bog saopiava i otkriva-srro*. ,ru-
rodu znanje o svojim spasonosnim namjerama i svoju volju u po-
gledu njihovog Zivota.
Na osnovi svega Sto smo do sada kazali moZemo zakljuditi da
su i odmor i bogosluZje sastavni dijelovi sluZbe koju posveiuje-
mo Bogu subotom. Sam din odmaranja ili podivanja subotom
predstavlja neformalan ali znadajan din bogosluZja, kojim vjer-
nik izraLava svoje predanje Bogu osje6ajuii boZanski od*o. .,
svom Zivotu. Ovaj odmor ili podivanje omoguduje vjerniku da u
zajedniikom bogosluZju slavi Gospoda ra.rpgorl dobra i za nje-
178
govu stalnu ljubav i brigovodstvo. Takvo slavljenje ja6a i produb-
ljuje dovjekovo znanje o Bogu i njegovoj volji preobraZavajuii ga
sve vi5e u S,lrku po kojoj je u podetku dovjek bio stvoren i pripre-
majuii ga za radosniju i uspje5niju sluZbu bliZnjima i za nebesko
kraljevstvo.
Subota je odredena da nam pomogne"da ponovno uspostavi-
mo sklad i jedinstvo u na5em cjelokupnom bi6u. Ona nas ospo-
sobljava da utvrdimo red prioriteta. Svakodnevni razliditi poslo-
vi koje obavljamo navode nas na isku5enje da gledamo na mate-
rijalne stvari kao na prioritet i najvi5u vrijednost. Cesto smo
tako zauzeti materijalnim stvarima i brigama da su naie duhov-
ne potrebe pomra6ene i zanemarene. Medutim, subota nam po-
maZe da se oslobodimo ropstva materijalizma i da teZimo za du-
hovnim vrijednostima i odnosima. Na taj nadin, utvrdivanjem
redosljeda prioriteta, daju6i prvo mjesto duhovnome, obnavlja
se sklad i jedinstvo na5eg bi6a.
Subotni odmor i subotno bogosluZje omoguduju nam moral-
nu i duhovnu obnovu. U subotu se povladimo iz svakida5nje Zur-
be iivota da bismo ispitali proSli, sada5nji i budu6i moralni pra-
vac u na5em Zivotu. Uzimamo vremena da utvrdimo svoje cilje-
ve, pobude i stavove prema Bogu, ljudima, nama samima i poslu.
Subota nas podsje6a da nam je Krist donio otpuStanje naSih
dugova, opro5tenje, i tako se moZemo radovati u duhovnoj slobo-
di. Oslobodeni Kristovom milo56u od strahova i krivice proSlih
neuspjeha, moiemo sebi postaviti nove ciljeve svjesni da nam
boZanska sila i prisutnost Svetog Duha jamde njihovo postizanje.
Subota je Bogom odredena da zadovolji dovjekovu potrebu za
dubljom duhovnom vezom s Bogom. Kao simbol BoZjeg zavjetai
njegove spremnosti da blagoslovi svoj narod svojom prisutno5-
6u, subota poziva vjernika da uspostavi osobiti duhovni odnos s
Bogom. Proroci priznaju i naglaiavaju ovu vaZnu funkciju subo-
te u pomaganju narodu da stekne i odrZi Zivu zajednicu s Bo-
gom. Kad je Izrael poSao putem otpada, Gospod mu preko pro-
roka Ezekijela upu6uje poziv: ,Subote moje svetkujtelu Za(to?
>Da biste znali, to jest iskusili BoZju posve6ujuiu prisutnost u
svom Zivotu (Ezekijel 20,12.20)Tako i prorok lzaijapozivalzrael-
ce da jest danom u kome 6e traZiti
"prozovu subotu milinom, to
duhovno zadovoljstvo u vezi s Bogom radije negoli sebidna mate-
rijalna uZivada Qzaija 58,13). To je, u stvari, izvor duhovne obno-
ve koju Bog pruZa svome narodu preko subote.
179
 Subota kao dan posve6en Bogu ima dakle osobito vaZnu ulo-
gu u Zivotu kr56anina koji je svetkuje na ispravan nadin. Ona mu
pruZa potreban odmor kao i vrijeme za bogosluZje i razmi5ljanje.
Ona nam je dana da se u njoj sjedinimo u slavljenju i radovanju
nad dudesnim BoZjim djelom stvaranja, otkupljenja i nad njego-
vim mnogim manifestacijama njegove stalne ljubavi i brige nad
na5im iivotom. Data nam je takoder da u njoj stidemo dublje
poznanje o Bogu i njegovoj volji putem propovijedane rijedi u
Boijem domu kao i putem osobnog proudavanja; data nam je da
u njoj iskusimo BoZje opro5tenje, da osjetimo BoZju prisutnost,
da izo5trimo svoju moralnu svijest, da utvrdimo prioritete i da
obnovimo svoje predanje i posveienje Bogu pripremaju6i nas za
uspje5niju i radosniju sluZbu Bogu i bliZnjima u ovome iivotu
kao i za nebesko kraljevstvo.
t tumati i objasni kako treba shvatiti zakon o svetkovanju subote
S. Baahiocchi, Divine Rest for human Restlessness pp.
r80
27. POGLAVLIE
SVETKOVANJE SUBOTE
KAO SLUZBA BLIZNJIMA
Kr56anska vjera nije egocentridna, nije usredsredena na sebe,
ve6 na druge. Krist nije do5ao na ovaj svijet da bi ovdje uZivao
Zivot, ve6 da bi donio iivot drugima, i to Zivot u obilju, vjedni
iivot.
Humanitarna uloga subote
Subotno vrijeme nam je dano da ga podijelimo s drugima. Za
mnoge je subota u Kristovo vrijeme bila dan u kojem su nastoja'
li usivr5iti sebe i pokazati svoju osobnu pravednost zabotavlja'
ju6i pri tome ljubav i brigu za druge. Isus je Zelio svojim suvre-
menicima objasniti pravo znadenje i cilj subote. To je uiinio svo-
jim ozdravljenjima izvrSenim u subotu. Fizidka i duievna ozdrav-
i:enja koja je Iius izvriio u subotu, kako akutnih tako i kronidnih
bolesnika, dokazuju da je on subotno vrijeme stavio u sluZbu
evandelja udiniv5i subotu danom u kojem je dijelio blagoslov
spasenja drugima (Ivan 9,4).
Primjeri ozdravljenja koja je Isus izvr5io u subotu jednodu5'
no pokazuju da je krist ,uitrrp.o subotu kao vrijeme u kojem
tre6amo siaviti Boga ne na pasivan nadin, ne dine6i niSta, kako
su to uobiEavali Zidovi, ve6 na aktivan nadin - djelima dobro-
dinstva, da bismo udovoljili ljudskim potrebama. Nakon Sto je
istakao da je subota nadinjena za dobrobit ljudskih bi6a, Isus je
nazvao sebL "Gospodarem subote., koji jedini ima vlast da pro'
l?4- 186, kompendij
da bi Bog bio proslavljen i da bi to svetkovanje bilo dovjeku na
l8l
blagoslov. Nakon Kristove tvrdnje da je on ,Gospodar subote(
slijedi ozdravljenje dovjeka sa suhom rukom. Ovim ozdravlje-
njem je Isus rijedju i djelom naglasio humanitarnu ulogu subote.
Isus nije pokazao svoju vlast nad subotom time Sto bi subotu
ukinuo, Sto bi ukinuo detvrtu zapovijed, ve6 time Sto je pokazao i
otkrio njenu pravu ulogu kao vrijeme u kojem slavimo Boiju
-
dobrotu i spasenje time 5to uzimamo vremena da dinimo dobro i
da pomaiemo drugima da nadu put spasenja (Matej 2,12; Marko
3,4; Luka 6,9).Tko su ti Ddrugi( kojima je potrebno posvetiti bri-
gu i ljubav u subotu? To su dlanovi na5e obitelji kao i dlanovi iire
ljudske obitelji kojima je potrebna na5a pomo6.
.
Sluiba naiim naJbliitma
Svakodnevni posao najde5ie ra5trka ilanove obitelji u razli6i-
tim pravcima: suprug i supruga odlaze na svoj posao, a djeca u
Skolu. Posao supruga desto toliko angaZira da ne dospije posveti-
ti potrebnu brigu djeci, a nema vremena ni za suprugu. Subotni
odmor pruta obitelji priliku da se nade na okupu; pruZa joj vrije-
me za Boga, za sebe i za druge.
Subota pruZa vrijeme i moguinost da se supruZnici vi5e pri-
bliZe jedno drugome i da udvrste i ojadaju svoju bradnu vezu. Su-
bota i brak izralavaju uzajamno pripadanje: subota izraZava pri-
padanje Bogu, a brak pripadanje svome bradnom drugu (/.
Mojsijeva 2,24; Matej 19,5.6). Kr5ianski bradni par koji koristi
subotno vrijeme da bi obnovio svoje pripadanje i posveienje Bo-
gu, obnovit 6e neizbjeZno i svoje pripadanje jedno drugome.
Cesto brakovi doZive brodolom zbog neadekvatnog sporazu-
mijevanja izmedu bradnih partnera. Subota pruZa supruZnicima
vrijeme i mogu6nost da se pribliie jedno drugome i da jedno
drugoga slu5aju. Duh slavljenja i velidanja Boga zbog njegovih
bezbrojnih dobroiinstava motivirat 6e supruZnike da se nesebid-
no predaju jedno drugome. To se postiZe na vi5e nadina: uzajam-
nom izmjenom misli, briga, radosti i duZnosti; zajednidkim Set-
njama u prirodi i zajednidkim odmaranjem. Ovo zajedniiko
druZenje supruinika koje im omoguduje subotno vrijeme ospo-
sobljava ih da nadvladaju svako otudivanje uzrokovano napeto5-
iu minulog tjedna i da tako iskuse obnovljen osje6aj jedinstva i
predanja Bogu i jedno drugome.
182
Subota pruZa roditeljima mogu6nost da vi5e vremena u tom
danu posvete svojoj djeci; da ih rijedju i primjerom poudavaju
pravilnom svetkovanju subote. Roditelii koii koriste subotu za
unapredivanje duhovnog odgoja svoie djece jataju njihovu mo-
ralnu svijest i produbljuju niihovo predanie njima kao roditelji'
i Boga.
ma
Da bi postigli ovaj cilj, roditelji treba da udine da subota bude
djeci najmiliji i najradosniji dan. Roditelji mogu to udiniti time
Sto 6e za subotu pripremiti naroditu hranu, 5to 6e subotno vrije-
me posvetiti osim Gospodu i svojoj djeci, vi5e se s njima druiiti,
i6i s njima u Setnju i omoguiiti svojoj djeci aktivnosti koje su u
skladu sa subotnim odmorom.
SluZba bliZnjima dio subote
-
Subota je dan u kome slavimo Boga time Sto uzimamo vreme-
na da pokaZemo ljubav i brigu ne samo za na5e najbliZe vee. i za
dlanove Sire ljudske obitelji kojima je potrebna nala pomoi. Pro-
rok Izaija pruZa dramatidnu sliku kojom pokazuje kako pravo
svetkovanje subote nalazi izraLaj u brizi za socijalno ugroZene.
Prorok povezuje pravi post, koji se sastoji u tome da puStamo na
slobodu potla6ene i da podijelimo kruh svoj s gladnima (Izaiia
58,6.7), s pravim svetkovanjem subote koje se sastoji u nalaZenju
miline ne u osobnim uZivanjima ve6 u Gospodu Qzaija 58,13.14).
U Evandeljima je humanitarna uloga subote obja5njena i na-
gla5ena Kristovim rijedima i djelima.
Slaviti subotu na pravilan nadin znadi podijeliti blagoslove to-
ga dana s drugima. Pripremaju6i hranu za subotu treba misliti i
na mogu6eg gosta. Subota nam daje moguinost da podijelimo
obrok i prijateljstvo s mogu6im posjetiocem; da pokaZemo lju-
bav i brigu prema osamljenima i starim osobama, kao i prema si-
roiadi, bolesnima i obeshrabrenima. U subotu kad osje6amo na
poseban nadin prisutnost i ljubav BoZju, potaknuti smo da uzme-
mo vremena kako bismo svojim posjetom obradovali bolesne,
utiesili Zalosne i pruZili savjet i ohrabrenje onima kojima je po-
trebna pomo6. Svaka pomoi koju subotom pruZamo onima koji-
ma je potrebna pomod sluii na slavu Bogu a ujedno obogaiuje
na5 duhovni Zivot osjecanjem radosti i zadovoljstva. ,Tada 6e si-
r83
 socijalno ugroZenih u dana5njem svijetu?.-Pravilno svetkovanje
nuti poput zore svjetlost tvoja, i zdravlje 6e tvoje brzo procva- ;;#;; ,nitno pridonosi rjesavanju ovih problema' Subota
sti.< Izaija 58,8. p*Zu g"."iku iskustvo BoZje prisutnosti, otkriva mu uvijek iz-
nor^ etZiu milost i dobrotu, daje mu -potrebno vrijeme za
razmi5ljanje i unutarnju obnour, kao i priliku da se vi5e pribliZi
Subota i rekreacija dlanovima svoje obitelji i drugima kojima je potrebna njegova
pomo6.r
Subota nam pruia i vrijeme za rekreaciju. Rijed ,rekreacija*
znadi ,ponovo stvaranjeo ili "obnavljanjeu. Ovaj izraz podrazu-
mijeva aktivnosti koje imaju cilj da ponovo stvore ili obnove
energiju koju smo istro5ili. U prethodnom poglavlju razmatrali
smo mogu6nosti koje nam subota pruLa za obnovu naiih duhov-
nih energija, ali subota nam pruZa i mogudnost za obnovu i
na5ih fizidkih mo6i. Odito je da ovdje nema formule koja bi osig-
urala fizidku obnovu svakoj osobi. Fizidke potrebe pojedinih oso-
ba variraju prema njihovoj dobi i profesiji. Drukdije su fizidke
potrebe i ielje jednog djedaka, a drukdije starije osobe. Drukdije
su potrebe zemljoradnika, a drukdije jednog sluZbenika koji je
ditav tjedan proveo unutar detiri zida. Ovdje ne6emo nabrajati
aktivnosti koje bi bile pogodne za subotnu fizidku rekreaciju ve6
ielimo samo istaii dva opia kriterija koji nam mogu pomo6i da
izaberemo aktivnosti pogodne za subotnu rekreaciju.
Prvo, subotne rekreativne aktivnosti treba da su kristocent-
ridne a ne egocentridne: subotom treba da slavimo Boga za nje-
gova dobrodinstva stvaranja i otkupljenja. Prorok Izaija istide da
subotne aktivnosti ne smiju imati cilj da
"6inimo Sto
je nama
drago", ve6 da traZimo ,milinu u Gospoduu (IzaiJa 58,13.14). Sve
aktivnosti toga dana treba da pridonose da viSe osjedamo BoZju
prisutnost a ne da nas od nje udaljuju.
Drugo, subotne aktivnosti treba da su rekreativne prirode, to
jest treba da obnavljaju na5e fizidke, mentalne i emocionalne
energije. Pri tome ne smijemo zaboraviti da ove subotne rekre-
acije moraju imati duhovne kvalitete kojima se razlikuju od
obidnih svakodnevnih rekreacija. One predstavljaju obnovu koju
je Bog izvrSio i koju
6e ostvariti joS u ve6oj mjeri u Zivotu svoga
naroda.
Na kraju ovog poglavlja pitamo se:Sto moZe subota pridonije-
ti u rjeiavanju hitnih ljudskih problema kao Sto su osjeiaj BoZje I S. Bacchiocchi, op. cit. pp. 194-2M. kompendij'
odsutnosti, osje6aj osmaljenosti i zanemarivanje sve ve6eg broja
185
184

28. POGLAVLIE
CRKVA >OSTATKA< I PROREEENA OBNOVA
DANA ODMORA
Biblija 6esto naziva oboZavatelje pravoga Boga i istinske po5-
l"y3t"1i"_.lJ.egovog Zakona ,ostarkomu. Tiko ,J i , posl.;ediio;
knjizi Biblije, u Apokalipsi ili Ivanovom Otkrivenju, fi.irtl#
fr\y1 ngsSednj.eg vremena naziva >ostatkom Zeninog potomstva,
koji drZi zapovijedi BoZje i ima svjedodanstvo Isusoion (Otkrivi_
nje 1?,17). Taj ,ostataku je posljednji segment ili odsjedai< frirt._
ve sedmerostruke novozavjetne crk e, loja je Ott if"e";" p."J-
stavlj ena simbolom sedam crkav a: Ef.ez, b*i..r"," e".gu"i, fi;
ra, Sard, Filadjlfija i Laodiceja. Ovih sedam *utourl.;rtii, .i-t"-
"ti-
va, kojima je Isus preko svoga sluge apostot" I".""-"p"ii. ,"-
dam poslanica (Otkrivenj e Z, t * S,iZl, iredstavljaj; .j"i;k;p;;
novozavjetnu Kristovu crkvu u njezinom povijesnom razvitku od
Kristovog uzaSa56a do njegovog porornog doiaska. Svaka oJ tif,
crkava predstavlja jedno iazdoblje u tori razvitku, l-""ai.";"
predstavlja posljednje razdoblje iii posrjednji odsjedak " rrrstoie
sedmerostruke novozavjetne crkve. Ova cri<va pl"f:"a":":--
mena ili crkva >ostatkau ima posebno obiljeZje p" t"ffio ,"
razlikuje od ostalih crkava: ona-drZi zapovijedi "foZ;e i #;;j.;
Isusovu (Otkrivenje 14,12). Isus tu crkvu niziva ,"i"i* p"tii",
kojim ide mali broj ljudi, za razliku od ,iirokog p"ti., t{rin}i"
veliko mnoitvo (Evandetje po Mateju /B.Ui6ni to:i ij" ti-
putem grade svoje sp1.qenj9 na >stijeni<, koja je sam (rist i nje-
gova pouzdana prorodka Rijed (Matej Z,Z4.Z3; l. Korincaniia
3,11;2. poslanica Petrova 1,19.20), za razliku od onih koji idu
:j.gkjf puto-m i grade s-voje spasenje na ,pijesku<, to :rirt ""
lj.udskim tradicijama, na ljudskim obidaiima'i
li"irto; iil.r"-
fij i. ".
Zar velike kri6anske crkve ne zidaju
na Stijeni, to jest na Kri-
186
stu i na njegovoj pouzdanoj Rijedi - Bibliji? U nekim todkama
,rroga rrien;i i piopovijedanja one se vi5e oslanjaju na tradiciju.i
na fi"dski ar-,toritet negoli na Boga i na njegovu Rijed' To se od-
ostaloga na poStovanje biblijskog dana odmora
,o"i irtt
"d, su te Jrkve napustile, oslanjaju6i se viSe na ljudski-
subotu, koju
autoritet i tradiciju negoli na Boga i na njegovu izriditu zapovi-
jed. To sluZbeni predstavnici nekih od tih crkava iskreno pri-
znaiu.
-"*iiavest
6u u prilog tome zanimljivo iskustvo Ralpha B. Nestl.e-
.u, ,rrludog iovjeka fojemu je otac bio protestant a majka katoli-
kinja. Njeiru je jednoi dana doiao P rykg adventistidki dasopis u
kome;e proeitab jeaan dlanak o suboti, Eetvrtoj BgZjoj zapovije-
ai [uo ai"rr odmora. Ovo ga je zbunilo jer je do sada vjerovao da
je nedjelja od Boga odredeni dan odmora' Obratio se svome pro-
poqednik" , *olbo* da mu iz Biblije dokaZe kako je doSlo do
p.o-3.tt" subote. Nezadovoljan odgovorom, obratio se ve6em
troSu drugih uglednih protestantskih te-ologa' Njihovi.odgovori
su ia joS vISe ziunili. Titeolozi nisu mogli navesti ni
jedan
!ib.lij-
sti"aoka, kojim bi mogli opravdati promjenu subote u nedj",lju'
Sam Ralph l.iestler dalje prifa: ,Uskoro me majka zapitala kakav
me probiem mudi. Kad sam joj rekao o 6emu se radi, ona je us-
kliknula: ,Protestanti su neznalice! Ti treba da ideS k mome ka-
tolidkom sve6eniku. On 6e ti dati pravi odgovor'u
uUgovorila je sastanak sa svojim sve6enikom u crkvi svetog
Alojzijla, Washington D. C. Sve6enik nas je primio velikodu5no i
upiiao kakav mJproblem mudi. Zamolio sam ga da mi objasni
tcatco je do5lo do promjene subote, detvrte BoZje zapovijedi' On
-'Rimokatolidka
mi je odgovorio: crkva je promijenila.subotu. i
usplstavi-la nedjelju kao blagdan'. Dao sam mu Bibliju i zamolio
,ur' gu da mi ii Biblije dokaZe da je crkva imala vlast to udiniti.
On mi je vratio Bibliiu rekavSi: 'Toga u Bibliji nema' To se iz Bi-
blije ne moZe dokaziti'. Zatim sam ga zapitao o nauci o distili5tu,
o obo;avan;u Marije i pojedinih osoba koje je crkva proglasila
-ispovijidanju
grijeha na uho sve6enika, o davanju
svecima, o
oprosta ili indulgencije. Na sva ova pitanja on je odgovorio:'To-
ga u Bibliji t To se Biblijom ne moZe dokazati' Problem
"*. Nestler, jest u tome Sto vi ielite slijediti ude-
fod rras, gospodine
nje Biblije, a mi slijedimo tradiciju''< .
"rVfoiajemajkabiludr-,bokouznemirena'Podelajeproudavati
Bibliju koju joj je moj otac poklonio kao svadbeni dar. Pro6itala
187
 j_g.cijell Bibliju u toku dever mjeseci. Godinu
dana kasnije odlu-
dilu j: da posrane dlan crkv^e >osratka<, koja drZi ,". B;j;;a|;-
vijedi i ima vjeru Isusovu. Ovaj sve6enik, sa svojim iskrenim Ld_
govorom, pomogao nam je da upoznamo istinu kakvu nam Bibli_
ja otkriva u Isusu Kristu.ut
_ Spomenuti sve6enik bio je autentidan tumad katolidkog gle-
di5ta o suboti i nedjelji. Dok pravosravni i protestantski tJoilzi
na-stoje dokazati da su Isus-i aposroli promijenili 6etvrtu rt;;l_
jed zamijenivsi subotu nedjeljbm, rimokatoheki r"to.ii.ii-p.ir-
dt se ova promjena dogodila pod utjecajem i vlai6u
1l.uj."
Ve6.u detvrtom srolje6u biskup Euzebije Ceiarejski kaZe:"iku..
Sto je trebalo diniti u subotu, mj smo
,Sve
irenijeli na dan C"rpoa-
nji.<2 U svom 6uvenom djelu >Vjera ,iiih otara*, kardinal'Gib_
bons pi5e: >Vi moZete protitati niUtlu od knjige postanka (Frwe
knjise Mojsijeve) do Apokalipse evLnovog bi*ri""rliil i
na6i ni jedan redak na osnovi kojega bisteinogli tj"fiti ""eli.
au fi-
blija zahtijeva svetkovanje nedjefe. Biblija ialahe
"at ;;;ik;4,;
subote, dana koji mi nismo nikida slavili.us
Proreiena obnova dana odrnora
. za!;-to Bog i njegova Rijed poraZu toliku vainost na svetkova-
nje subote? Za5to je ona i danas vaLna?
je pedat Bo?jgg dje-la-stvaranja. Ona je pedat BoZjeg
.Subola
zakona Deser zapovijedi ill Dekaloga. Ona.ye tatoae p"tut to;i.fi
Bog zapeda6uje svoje vjerne sljedblnike. -
BoZje djelo stvaranja bilo je dovrSeno tek kada je Bog sed-
mog_ dana prestao stvarati i taj dan blagoslovio i p"r""ti6.
iu.;
dan bio je pedat stvaranja i prainik rodeila naSe pranete i zivoil
na njoj.
.Izvje5taj.o tome glasi: ,Tako se dovr5i nebo i zemlja sa svom
vojskom nebeskom. I sedmog.danaBog dovr5i svoje djelo koje
udini. I podinu u sedmi dan od svega djela koje udini. t Lhgosil
vi Bog.sedmi dani polv_eti qa, jer u taj dan potirr,, od srega-J3.la
svoga koje udini., (1. Mojsijeva
2,1-3)
, Sam log j" q-I.jy nadinio jedan spomenik,
kamena, betona ili i.elieza,ve(,
spomenik ne od
spomenik od vremZna. Taj spome-
nik dat je Adamu ka-o predstav"it" .i:Jog Uudskog rlal. T":
188
spomenik moie se usporediti sa svetili5tem koje dovjek moZe no-
siti sa sobom kuda god ide. Ovaj spomenik dat je dovjeku da ga
-eogipodsjeca na njegovo
uvijek porijeklo, na Boga kao izvor Livota,
nu kao Stvoritelja svemira i suverenog Vladara neba i zem-
lje, kome dugujemo ljubav, zahvalnost, po5tovanje i poslu5nost'
Bog je kasnije, nakon 5to je oslobodio svoj narod iz egipat-
skog ropstva, obnovio ovaj spomenik. To je udinio detvrtom za- '
svetkuje5 dan subotni.
-S"rfdut Dekaloga koja glasi: "Sjeti se da je
po"i3edi
radi iivr5i sve poslove, a sedmi dan subota, podinak
posve6en" Gospodu Bogu tvojemu. Tada nemoj raditi nikakva
posla.. Jer je u Sest dana stvorio Gospod nebo i zemlju, more i
ive Sto je u njima, a sedmoga je dana podinuo' Zato je Gospod
blagoslovio i posvetio dan subotni.u 2. Mojsijeva 20,8- 11.
Sedmi dan nosi ime subota. Ova rijed dolazi od hebrejske rije-
di ,5abato, Sto znadi odmor ili podinak. ,Sedmi je dan subota,
podinak posve6en Gospoduo, opominje nas detvrta BoZja zapovi'
jed'
Cetvrta zapovijed je jedina zapovijed koja nam otkriva pravo-
ga,Livoga, svimogu6eg i svemudrog Boga koji je sve mudro stvo-
rio i koji je izvor svakog dobra, kome dugujemo postojanje i
Zivot, i koji je dostojan da ga oboiavamo. Kao spomenik koji nas
podsje6a na Stvoritelja, subota je za5tita od idolopoklonstva i
nevjerstva, i znak vjernosti Stvoritelju, znak priznavanja njegove
vlasti, njegovog vrhovnog autoriteta.
Subota je pedat BoZjeg zakona. U svakom pedatu nalaze se tri
elementa: iit,.,ta iti ime organa koji izdaje peiat, njegova funkcija
i podrudje njegovog upravljanja ili vlasti. Upravo ova tri elemen-
ta se nallze u tetvitol zapovijedi. Tu se isti6e ime BoZje - Jahve
ili Gospod; njegova funkcija - stvoritelj; i podrudje njegovog
upravljanja, njegove vlasti nebo i zemlja. Pedat uvijek upu6uje
-
na autoritet od kojega potjede. Subota kao pedat upu6uje na
Stvoritelja. Oni koji su zapeda6eni tim pedatom, to jest koji na
ispravan naiin svetkuju subotu, nastoje6i da u njoj udvrste svoju
zajednicu s Bogom, siavljenjem Boga javnim i privatnim bogos-
luijem i djelima dobrodinstva, piznaju time BoZji autoritet -i
njegovu vlist. Oni se smatraju BoZjim vlasni5tvom, i njima je cilj
da sluZe Bogu i da njega Proslave.
I nedjelja je znak ili Zig, ali ona upu6uje na ljudski autoritet,
jer je ona iSudska a ne BoZja ustanova. Oni koji svetkuju nedje-
189
 lju, iako mlogi toga nisu svjesni, ne pokoravaju se BoZjem auto-
ritetu ve6ljudskom. Oni slijede tradiciju, a ne Bibliju.-
S-ubotu Bog naziva i ,znakom posve6enja*. ,Subote moje
."- j.
svetkujte, jer su one znak izmedu mene i vas, da znate da
9gt-qr-{. koji vas posveiujem." (Ezekiet 20,12; 2. Mojsijeia
31,13.17)
- Subota je dvostruki znak. S Boije strane ona je znak da je
djelo izbavljenja i obnovljenja ili posve6enja BoZje djelo. Od stra-
ne-onih. koji svetkuju subotu ona je znak njihove vjernosti i pos-
lu5nosti Bogu kao svom Stvoritelju i Otkupitelju. Viernost i pos-
lu5nost Bogu je temelj pravog bogosluZja. be, ,.le.norti i posiu5-
nosti Bogu svako bogosluije je prazna formalnost.
Na ove velike istine je moderno kr5danstvo zaboravilo. Vjera
u. Boga kao Stvoritelja je velikim dijelom odbadena. Mjesto Sivo-
ritelja prirode oboi.ava se priroda kao boZanstvo. Cesto se duju
rije-di: priroda je sve to_stvorila; kao da priroda ima razum koji
moZe stvarati planove ili nacrte i po njima stvarati djela. Modei-
ni dovjek je deificirao prirodu, a odbacio je Stvoritilja prirode.
On je odbacio Boiji zakon pravednoiti, vjerno-
- vjedna nadela
sti, moralne disto6e iii neporodnosti, istinitosti i ljubavi, u pro-
glasio je sebe vrhovnirn zakonom. Nije dudo Sto je sav svijei za-
pao danas u teiku krizu. Ona je u prvom redu poiliedica duhov-
ne krize preziranja BoZjih zapovijedi, koje su daie za dovjeko-
vu sre6u,- za njegovo sada5nje i vjedno dobro. Gospod je kazao
preko proroka lzaije: uO da si pazio na zapovijedi hoief Mir bi
tv_oj bio kao rijeka, i pravda tvoja kao uilori morski.u (Izaija
48,18) Mir i sreia su djelo pravde, a pravda je Krist i njegov Z"a-
kon koji Krist svojim Duhom, po5to nam je oprostio nLS-e griie-
he, Zeli urezati u na5a srca i dati nam silu da Zivimo u skladu s
njime. Crkvu >ostatka( koja drii BoZje zapovijedi i vjeru Isusovu
je Bog podigao kao univerzalni pokret sa ciljem da objavi dana5_
njem svijetu posljednju BoZju poruku milosti i mira. Ova je poru-
y O1-\.t enju opisana kao poruka trojice andela. (Otkrivenje
\i1.4,!-
!2) Ona ima cilj da pripremi jedan narod za Kristov drugi
dolazak.a
Zanimljiyo je i znadajno da prva andeoska vijest poziva na5
nara5taj na oboZavanje i poStovanje Boga Stvoritelja.
se onome koji je stvorio nebo i zemlju, more i izvore"poklonite
vodene!*
(Otkrivenje 14,7) Ovaje vijest identidna s detvrtom BoZjom zapo-
190
vijedi. Subotna zapovijed je data da nas uvijek podsje6a na Stvo-
ritelja i na njegovo veliko djelo stvaranja, oslobodenja i posve6e-
nja. Drugim rijedima, poruka prvog andela nas poziva na svetko-
vanje subote, koju je Bog podigao kao spomenik u spomen sebi i
u svoju slavu.
Vije56u drugog andela Bog poziva one koji se jo5 nalaze u kri-
lu otpalog kr56anstva da ga napuste da ne bi imali udjela u kazni
stra5nog Boijeg suda, koja 6e sti6i laZne oboiavatelje (Otkrivenje
14,8- 11).
Tre6a andeoska vijest.definira pravo bogosluZje i povladi
razliku izmedu pravog i laZnog bogosluZja. Pravo bogosluZje se
temelji na poslu5nosti svim boZjim zapovijedima, a laZno na
vanjskoj poboZnosti. Pravi oboZavatelji imaju Boiji pedat, znak
da priznaju Boiju vrhovnu vlast, a laZni oboZavatelji nose pe6at
ili Zig sile koja se usudila da promijeni Boiji blagdan i BoLii za'
kon (Danijel7,25).
Obnoviteljska misija crkve >ostatkau opisana je u knjizi pro-
roka Izaije rijedima: "Tvoji 6e sazidati stare razvaline, i podi6i 6e
temelje vjekovnih pokoljenja. Oni 6e se prozvati popravljadima
pukotina i obnoviteljima puteva ka naseljuu' Izaija 58,13 (Bibliia
Novi internacionalni prij evod).
Promjenom koju je izvriila crkvena hijerarhija zamijenivii
BoZji dan odmora ljudskom ustanovom - nedieljom, utiniena ie
u Dekalogu pukotina. Bogje u svojoj riieti predvidio da 6e u po'
sljednje vrtjeme njegov narod, niegova crkva >ostatkao sazidati
stare razvaline, to jest upozoriti svijet na nepromienliivost i va'
Znost svih BoZjih zapovijedi, ukljutivii i subote.
Preko proroka Jeremije Bog nam upuduie poziv: ,Stanite na
putu, raspitajte se za stare staze: Koji je put dobar? Njime podi'
te, i nadi 6ete spokoj duiama svojim," feremiia 6,16.
Usred ovog nemirnog i nespokojnog svijeta mi moZemo nadi
mir i spokojstvo. Pod kojim uujetom? Pod uuietom da stanemo
zatas na naiem putu. Metafora navedenog teksta nas poziva da
stanemo zatas na raskri1u puteva, u labirintu raznih uieroispo'
vijesti koje danas postoje u svijetu, te da se dobro raspitamo za
stare ili iskonske staze, da izvidimo koji ie put pravi da bismo
stigli k Zeljenom cilju. Sigurno je da nam Bog u svojoj rijeii ot'
kriva pravi put. Naie je da uzmemo Bibliju u ruke, da ie prouia-
vamo sa ieljom i molitvom da upoznamo praui put, da bismo iili
njime, to jest Ziujeli u skladu s BoZjom voljom.
t9t
 Stari put i pravi put koji nam Biblija otkriva to je ujera u
Krista i predanje Kristu kao jedini nadin spasenja,- te posluinost rekao: ,Sto vrijedi dovjeku ako dobije sav svijet, a izgubi svoj
Boijoj volji kao temelj pravog bogosluija i uvjet spasenja. Sam ziio,t" (ttatei id,zo). Spasenje je dar BoZji u Isusu Kristu, koji
Isus je rekao: ,Nede svaki koji govori: 'Gospode, Gospode!, u6i u primamo vjerom, u poilrst ott svim BoZjim zapovijedima je rod
kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrii volju moga Oca koji je prave Krisiove vjere. To je put koji vodi pravoj radosti, miru,
na nebesima." (Matej 7,21) sre6i i vjednom Zivotu' Drugog puta nema. Bog nas poziva da po-
demo tim putem.
Isus nas poziva:
"Hodite k meni svi koji ste umorni i natova-
reni, i ja 6u vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe.. jer jaram
je moj blag i breme je moje lako." (Matej 11,28-30) Samo Krist
moie skinuti s nas te5ko breme grijeha. On je mo6an izbavitelj.
On Zeli ne samo skinuti s nas teiko breme grijeha, ako ga vjerom
prihvatimo kao svog osobnog Spasitelja, ve6 je kadar da nas os-
lobodi i od sile grijeha i da obnovi u nama svoj lik. Obnovljenje u
dovjeku Boijeg moralnog lika to je jedini sigurni put spasenja.
-
Po5to nam je oprostio grijehe, skinuo s nas te5ko breme, nemir i
griZnju savjesti, Krist, svojim Svetim Duhom, poziva nas da uz-
mgmo na sebe njegov jaram, koji je blag, i njegovo breme, koje
je lako, a to je dragovoljna poslu5nost njegovom Zakonu ljubavi.
Ako se Kristu predamo, ako se ne protivimo njeZnom uijecaju
Boijeg Duga, On 6e otvoriti na5a srca, usadit 6e u njih svoj Za-
kon i dat 6e nam snagu da Zivimo u skladu s njime. Zivot u skla-
du s BoZjim zapovijedimanije uzrok spasenja, ve6. dokazi znak
da smo primili spasenje vjerom i predanjem Kristu, koji je jedini
na5 Spasitelj i Posrednik na nebeskom prijestolju. Cilj na5e pos-
lu5nosti Bogu nije da time zaslutimo spasenje, ve6 da na taf na-
tin proslauimo Boga.
I pisac poslanice Hebrejima poziva nas na potpuno predanje
Kristu kao uvjet za ulaienje u pravi odmor duSi. poSto smo pri-h-
vatili Krista kao svog Spasitelja i s njime njegov odmor, spremni
smo da na pravi nadin svetkujemo subotu, koja je simbol BoZjeg
podinka, i da radosno ispunjavamo sve BoZje zapovijedi. piiai
poslanice Hebrejima istide da jo5 ostaje subotni pbiini,L AoZiem
narodu, i, ,tko je u5ao u taj podinak, i sam podiva od djela ivo-
jih, kao i Bog Sto je podinuo od svojiho. Bogje podinuo ba a3eta
svojih u sedmi dan, i BoZja rijed nas poziva da pb modelu ili uzo-
ru koji nam je Bog dao (Hebrejima 4,5; 1. Mojsijeva 2,2.3), i mi
podivamo u isti dan (Hebrejima 4,9.10). I Raloh B. Nestler. An honest priest and the Advent hope, Adventist Review, aprit 14, 1983.
Spasenje i vjedni iivot je najve6e blago koje Bog Zeli da sebi E rlUi"., Commenraria in Pialmos 91, PG 23, 1169-ll72'
'I Gibbons, La foi de nos peres, Paris 1886, p lOT'
osiguramo u ovom Zivotu koji je priprema za vje6ni Zivot. Isus je . M. a;fiba Poruka trojice t"a"i. ii epbLtipse; u ovoj knjizi iznijeta.je.vaznost.porukc
i."il.'".a}. li apokalipse ,u n"i. ,.ijt-t knjiga je odavljena u nakladnoj kuci "Znaci
vre-menao, Zagreb 1983.

192
193
 Subota i nedjelja u srednjem vijeku 136

Subota i nedjelja u vrijeme reformacije 145

Subota i nedjelja u novije doba t52

Sadriaj
V ZNACEME, TRAJNA VAZNOST I SVETKOVANJE SUBOTE 160

Predgovor
5 TeoloSki temelj subote t62
I ST,IBOTAUSTAROM ZAVTSTU
7 Znadenje i trajna vaZnost subote 169
Svetkovanje subote kao sluZba Bogu 175
Porijeklo dana odmora Svetkovanje subote kao sluiba bliinjima 18l
9
Dan koji je Bog blagoslovio i posvetio Crkva nostatka" i proredena reforma dana odmora 186
t4
Subota utemeljena pri stvaranju
t9
Znadenje subote utemeljene pri stvaranju
26
Cetvrta zapovijed svetkovanje subote
- 29
Subota u vrijeme starozavjetnih proroka
35
II SUBOTA U NOVOM ZAVJETU
4t

Isusisubota-Idio 43
Isus i subota
- II dio 49
Kristova javljanja poslije uskrsnuia
58
Tri novozavjetna teksta i porijeklo nedjelje
63
Jeruzalemski sabor i subota
72
Apostol Pavao i subota
76
Sto je Krist ukinuo na kriiu?
8l
Subota u poslanici Hebrejima
95
Kr56anska crkva u Jeruzalemu poslije 70. godine
99
III PORUEKLO NEDJEIJE
t02

Rim i porijeklo nedjelje

ta
Antiiidovska.propaganda i porijeklo nedjelje
108
Kult Sunca i porijeklo nedjelje l16
IV SUBOTA I NEDJELJA TUEKOM STOIJECA
124

Subota i nedjelja od drugog do petog stoljeia

126
Subota u Egiptu i Etiopiji
t3r

194 195