Čudo od djeteta Advana Hozića zbirka je dječjih pripovijedaka.

Sastoji se od
ukupno dvadeset kraćih priča: Čudo od djeteta, Simba, Sve piše na zidu, Kućni
špijun, Ljetni provod, Lekcija, Prva nagrada, Šaptač, Poeta, Majstorija, Nesreća,
Osveta, Crni Mate, Dobrovoljac, Obračun, Glumac, Rankin ispit, Šaran, Šiba i
Spomenar.

Naslovi pripovijedaka najavljuju nam teme o kojima se u pripovijetkama radi. To

su sve teme o kojima razmišljaju djeca, pa tako Hozić piše o ljubavi prema
životinjama, odnosima djece i roditelja te njihovim sitnim svađama, prvim dječjim
zaljubljenostima i ljubavima, školi, zadaćama, ispitivanjima, strogim profesorima i
drugim školskim brigama, dječjoj ljubomori te ljetnim praznicima.

O svim ovim temama Hozić piše na zanimljiv način koristeći jednostavan jezik
pristupačan djeci. Posebna odlika njegovih pripovijetki je humor, kojim je prožeta
gotovo svaka od njegovih priča.

Sve pripovijetke pisane su u trećem licu, a uz pripovijedanje, od pripovjednih

tehnika ima opisivanja i dijaloga. Svi su likovi djeca, pa tako svaka pripovijetka
donosi i neku poantu, najčešće o tome kako riješiti dječje probleme.

ČUDO OD DJETETA

Čudo od djeteta kratka je priča o dječaku Tvrtku, koji je od svog rođenja bio
neobičan. Brzo se razvijao i za sve je bio nadaren. Tema kojim se ova pripovijetka
bavi je njegovo odrastanje i školovanje.

Poanta koja je poručena u djelu jest da ne trebamo suditi ljude prema onome kako
nam se čine. Tvrtko se na prvi pogled činio šutljivim i zatvorenim u sebe, zbog
čega su mnogi mislili da je glup, ali on je bio najpametniji, samo to nije pokazivao.

Kratak sadržaj

Tvrtko Dizdar imao je takvu sudbinu da je bio neobično novorođenče i postao čudo
od djeteta. Čim se rodio, već je ima dva bijela zubića. Doktori u bolnici su se čudili
jer je takvo čudo bilo neviđeno. Rastući i dobivajući nove zube dječak je sve više
grizao i jeo sve što mu se ponudilo, ali ne samo to, već i sve drugo što mu se našlo
pod rukom od igračaka, tatinih knjiga, kemijskih olovki do šahovskih figura.

U osmom mjesecu je prohodao, a u četrnaestom progovorio. U trećoj godini već je

znao plivati, a u petoj čitati. Kada bi ga netko htio udariti, ugrizao bi ga kao pas.
Još prije škole ugrizao je sve svoje vršnjake te tako stekao povlasticu da ga nitko ne
tuče.
Tata Srđan dao mu je ime Tvrtko jer se od njega nije mogao napraviti skraćeni
nadimak, a bratu Stanislavu davali su razne nadimke, pa on ni sam više nije znao
kako se zove. Sa šest godina upisao je školu i na početku je bio čudan đak, a u
četvrtom razredu već je stekao slavu. Bio je bistro dijete, ali mu se nije dalo učiti
niti pisati zadaće.

Za vrijeme nastave bio je miran, ali je kriomice čitao stripove ili crtao. Kad bi mu
tata prigovarao za školu, odgovorio bi mu da ga upišu u veći razred, a ne da uči ono
što već zna. U petom razredu previše se razvio pa je bio nezgrapan, stalno je šutio i
bio zatvoren u sebe.

Na tjelesnom je imao nesporazum s nastavnikom jer nije htio raditi vježbe. Dobio
je jedinicu i nastavnika su pozvali na razgovor kod školskog direktora. Pitali su ga
kakav je Tvrtko na nastavi i on je rekao da je najlošiji. Direktor je naredio da
Tvrtko ide na državno prvenstvo u plivanju s nastavnikom te da ga se oslobodi od
škole na pet dana. To je sugerirao Plivački savez koji je tvrdio da je Tvrtko odličan
u plivanju.

Na natjecanju je Tvrtko osvojio dvije zlatne i dvije srebrne medalje te su on i

nastavnik bili u novinama. Unatoč tome, nastavnik mu nije htio dati veću ocjenu od
tri jer je bio loš na nastavi. Nekoliko mjeseci kasnije opet je osvojio medalje i škola
je dobila diplomu.

Zatim je išao na natjecanje u džudu, gdje je isto bio uspješan. Bio je loš u nastavi iz
glazbene kulture i zbog toga je nastavnica mislila da je glup, izgledalo je kao da ne
može shvatiti note. Iznenadila se kad ga je jednog dana ugledala u parku s gitarom,
među momcima i djevojkama, kako svira i pjeva napuklim glasom na engleskom
jeziku.

Kad je to rekla nastavnici iz engleskog jezika, i ona se začudila jer na nastavio

Tvrtko nije znao engleski. Pozvali su ga na razgovor s nastavnicima, ali ga i dalje
nisu shvatili. Počeli su mu popuštati u ocjenama jer su znali da je pametan, samo
što bi nekad lako dobio jedinicu, a već drugi dan ih razoružao svojim znanjem.

Tako je jednom prilikom nastavniku iz tehničkog popravio auto koji nije mogao
pokrenuti. Roditelji ga nisu mogli shvatiti, ali one je bio čudo od djeteta.

Vrsta djela: pripovijetka

Mjesto radnje: škola

Vrijeme radnje: period od Tvrtkova rođenja do škole

Likovi: Tvrtko, brat Stanislav, tata Srđan, nastavnici, direktor škole

Analiza likova

Tvrtko je neobičan dječak jer se od rođenja brzo razvijao. Njegovo neobično

ponašanje u kasnijoj dobi ima uzrok u tome što je bio natprosječno inteligentan te
je jednostavno smatrao da se ne treba dokazivati u sredini koja je bila ispod njegove
razine. U školi mu je bilo dosadno jer je već sve znao i htio je upisati veći razred.
Roditelji su se čudili njegovoj tvrdoglavosti jer u njihovoj porodici nitko nije bio
takav.

Bio je šutljiv i povučen, zbog čega su nastavnici imali predrasude da je bio glup, ali
on im je u pravim prilikama dokazao svoju inteligenciju. Nije volio da ga se
uspoređuje sa starijim bratom, za svoje roditelje je bio nepoznanica, ali sigurno je
da je uz svoju inteligenciju kasnije u životu bio uspješan.

Brat Stanislav bio je dvije godine stariji od Tvrtka. Za razliku od njega nije bio
neobičan. Uvijek je bio živahan, okretan poput čigre. U školi je imao dobre ili loše
ocjene ovisno o tome koliko je učio, nije iznenađivao roditelje i nastavnike poput
brata Tvrtka.

Tata Srđan izabrao je Tvrtku ime koje mu se jako dopadalo jer se od njega nije
mogao napraviti nadimak. Nije znao kako postupati s Tvrtkom i čudio se njegovoj
tvrdoglavosti.

Nastavnici su se pokazali loši u procjeni svojih učenika jer su svi imali loše
mišljenje o Tvrtku zbog njegovog ponašanja na nastavi, a kasnije ih je sve
iznenadio.

Direktor škole prepoznao je Tvrtkov potencijal i omogućio mu da se bavi

aktivnostima u kojima će se pokazati kao najbolji, a osim što je time učinio dobru
stvar za Tvrtka, mislio i na dobrobit škole, koja je zahvaljujući njegovu uspjehu
dobila diplomu.