Posmatranje djeteta

Ime i prezime studenta: Ajša Uzunović

Studijska grupa: Psihologija

Protokol

N.N.

Dob i spol: 2 godine, djevojčica

Dob roditelja: majka 34; otac 36

Zanimanje roditelja: majka – vaspitačica u vrtiću; otac – prodavač nekretnina

Broj članova obitelji: majka, otac, sin (6 godina), kćerka (2 godine)

Opažanje

Djevojčica sjedi u sobi sa starijim bratom. Na podu ima slagalicu, koju slaže. Djeluje
zainteresirana za rješavanje slagalice. Brat je povremeno pogleda. Otac je pita šta slaže, kaže da
slaže slona. Pokaže da je slon. Otac: „Koja je to životinja?, djevojčica: „Slon“. Otac stavlja šešir
na glavu, ona kaže: „Hoću šešir“. Uzima šešir stavlja na glavu i baca ga na pod. Otac joj daje
novu slagalicu sa slovima, ali se opet igra sa prvom. Otac joj daje torbicu koju uzima. Brblja.
Uzima slova. Otac kaže da joj brat pomogne sa slovom „D“. Brat kaže da je rekla „Konj“, ali da
čudno izgovara tu riječ. Nastavlja slagati slova. Otac joj pomaže sa slagalicomm. Otac je pita
koje je slovo, ali brat odgovara. Ponavlja za bratom slovo „K“. Nešto brblja. Razruši čitavu
slagalicu, pa se čudi. Kaže „Ooo“, nastavlja brbljati, malo glasnije. Kaže „Ooo ne“. Otac je pita
da pospreme slagalicu u kesu, ali ne sudjeluje. Uzima novu slagalicu u koju mora ubaciti
odgovarajuće oblike. Kaže da hoće pomoć. Traži od oca pomoć. Veseli se kad ubaci oblik.
Nastavlja govoriti „Pomoć!“. Uzima zvijezdu, otac joj govori gdje da ubaci, plješće kad ubaci,
imitira oca. Nastavlja ubacivati oblike. Ubaci sve, izvadi ih, pa opet. Sve vrijeme sjedi na podu.
Ubacivanje oblika traje već 5 minuta. Sada pokušava prevrnuti kutiju u kojoj su oblici. Ne vadi ih
kroz poklopac ko prije. Uzima spužvasti metak i grize ga. Brat joj otima iz ruku, malo se buni, ali
je mirna. Gleda oko sebe šta bi mogla uzeti. Opet uzima oblike. Puže i valja se po podu. Ustaje,
počinje se derati „Tata!“, kad on napusti prostoriju. Izlazi iz sobe. Vraća se sa tatom u sobu.
Nastavlja sa oblicima. Opet traži tatu kad izađe iz sobe. Govori joj da moraju pospremiti igračke.
Uzima je i stavlja na pod. Govori joj i pokazuje gdje šta ide. Ona ga gleda u lice da vidi njegovu
reakciju kad ubaci slovo u kesu, jer on „navija“. Nakon što pospremi, otvara slikovnicu na podu.
Malo se buni kad joj tata traži da pospremi i drugu slagalicu. Ide do police i uzima knjigu. Dere
se opet „Tata!“ kad izađe. Opet slaže slagalicu. Uzima tati ruku i pokazuje mu da složi. Tata je
pita želi li čitati priču, kaže „Ne“, ali je ipak zanima. Tata joj čita slikovnicu. Pokušava ponoviti
neke riječi za njim. Pokazuje na stvari kad je tata pita gdje se stvar nalazi. Lista slikovnicu.
Imitira znak za tišinu i tiho govori „Shhh“. U kontekstu slikovnice. Zatvara slikovnicu. Vraća se
na slikovnicu i opet govori „Shhh“. Izlazi is sobe.

Odgovori na pitanja

1. Većinu stvaru osim par pokreta. Izostavila sam uzastopno ponavljanje stvari koje dugo
traju.
2. Mislim da sam uspjela ostati objektivna.
3. Nije, trudila sam se ostati porpilično mirna. Ignorisala sam je.
4. Možemo zaključiti da je normalno privržena ocu, da je vesela, voli se igrati, u redu
postupa sa bratom.
5. Nedostatak opažanja je što je kratkotrajno i jednom se odvija od strane jedne osobe. Ne
možemo izvoditi kompletne zaključke. Prevazilaženje nedostataka: više situacija sa
djetetom, više posmatrača, određeni namjerno postavljeni uvjeti.