Razgovor s Janom Bijaderom

Život u domu

Danas imamo priliku razgovarati s jednim od najboljih učenika 2.e razreda, Janom Bijaderom.
Ne samo da je jedan od najboljih učenika, već je i najbolji mogući prijatelj. Gura me da
postižem sve bolje i bolje rezultate. Danas ćemo, pomoću nekoliko pitanja, iz prve ruke
saznati kako je to živjeti u učeničkom domu budući da on živi izvan Zagreba i koje su
prednosti, a koji su nedostatci takvoga života.
Kako si saznao za IX. gimnaziju?
Nakon završenoga osmoga razreda, htio sam nastaviti sa svojim srednjoškolskim
obrazovanjem u Zagrebu. Zato sam stupio u kontakt sa svojom tetom koja živi u Zagrebu, na
Trešnjevci i ona mi ju je prvi put spomenula.
Zašto si odabrao IX. gimnaziju?
Prvenstveno zbog tete koja mi ju je spomenula. No, kada su došli upisi još sam dodatno
istraživao škole u Zagrebu kao i IX. gimnaziju i nekako mi se činilo da je za mene ona
najpogodnija. Nije mi se činila prezahtjevna i htio sam upisati opću gimnaziju budući da su mi
najdraži predmeti geografija i povijest.
Kako si se odlučio za život u domu, a ne svakodnevno putovanje iz Ivanić-grada?
Prvenstveno zato što mi je stariji brat, Ivano, u domu i makar mi je bilo teško odvojiti se od
svoga rodnoga grada, nakon razgovora s njime vidio sam sve pozitivne strane života u domu
kao što je naprimjer kraće putovanje do škole.
Zašto si izabrao baš taj dom u Dubravi, a ne neki bliže školi?
Gledajući sada na taj trenutak, definitivno bi mi bilo lakše da sam izabrao neki bliže no tada
mi je to bio prvi put da odlazim na dulje vrijeme iz Ivanić-grada te sam otišao u taj dom
budući da mi je tamo brat pa sam imao neki osjećaj sigurnosti i mogao sam ga tražiti za
pomoć oko bilo čega.
Kako ti udaljenost doma utječe na put do škole?
Definitivno bi mi bilo lakše da sam u domu negdje bliže, no ne utječe toliko koliko sam i
mislio. Samo sjednem na tramvaj broj 12 i vozim se ravno do škole. Doduše, zna doći do
nekih poteškoća s tramvajima pa se može desiti da zakasnim. Jedino što me smeta jest to što
se moram buditi u 6 ujutro kako sve stigao.
Utječe li tvoj život u domu negativno na tvoj uspjeh u školi?
Smatram da ne. Dapače, smatram da utječe pozitivno budući da se u domu brinu za nas i
naše obrazovanje te smo obavezni provesti 2 sata dnevno učeći. Uz to, shvaćam važnost
svojega obrazovanja te bi se i ja sam tjerao da radim i učim. Uz to me i odgajateljice potiču.
Kako ti je bilo u domu kada si tek došao u odnosu na sada?
Definitivno mi je bilo teže kada sam tek došao, nisam nikoga znao osim svojega brata te
nisam ni bio s njim u sobi pa sam se morao upoznati sa svima. Sada sam u jako dobrim
odnosima sa dečkima iz svoje sobe te i sa ostalom djecom u domu.
Vidiš li neke prednosti življenja u domu?
Definitivno vidim. Prvo i osnovno, put do škole je puno kraći i jednostavniji. Kao drugo,
razvijam svoje socijalne vještine i upoznajem puno novih ljudi. Također mi i dobro dođe malo
udaljiti se od doma, kao neki odmor.
A neke nedostatke odnosno mane?
Iskreno, ne toliko koliko i prednosti. Mislim, ponekad se znam zaželjeti Ivanić-grada i svih
svojih prijatelja kao i roditelja, ali ne toliko da bih se osjećao loše.
I za kraj, bi li preporučio napuštanje rodnoga grada i življenje u učeničkome domu drugoj
djeci?
Definitivno da. Na prvu će se činiti teško odvojiti se i otići u nepoznatu sredinu, ali se isplati
kada pogledam unazad i vidim kakva sam sve iskustva i prijatelje stekao na tome putu.