JA NA OBALI RIJEKE

Sklapam oci, uzivam u neudobnosti, osjecam ljepotu ciste vode izvora rijeke,
otvaram oci i prvo sto vidim je velikog sebe. Mozda to pokazuje mene za par
godina. Mozda je obala rijeke samo nesto sasvim obicno na povrsini, dok u dubini
je nesto prelijepo sto nam opusta brazde i cini da ispoljimo nesto kreativno
napolje.

Tok vode predstavlja tok mog zivota, pun prepreka. Poput vode ja se naravno
prilagodjavam da bih preko tih prepreka presao. S druge strane zvuk vode koji mi
umiruje brazde i tjera me na razmisljanje o zivotu.

Ponovno otvaranje ociju me tjeralo na razmisljanje o izbacivanju negativne

energije napolje i istrazivanje nacina kako to da uradim i da bolje porazmislim o
nacinima sad, koliko su dobri i da li su dobri nacini zapravo.

Obala rijeke, kao kulisa tvojeg života, postaje mjesto gdje doživljavaš svoju svrhu i
smisao. Ona može predstavljati mjesto gdje se sreću tvoji snovi, ambicije i
stvarnost. Tok rijeke nosi sa sobom priče, a obala svjedoči o svakom trenutku tvog
putovanja.

Obala rijeke nam predstavlja predstavu zivota, tok vode, zapravo naseg zivota.
Obala tu sluzi kao propratni element gdje mi vidimo svrhu naseg postojanja.