ELEKTROENERGETIKA

Radni materijal za učenike 4. razreda I. Tehničke škole Tesla kao dodatak

udžbeniku

Zagreb, 29. studenog 2023.

 Sadržaj
Struktura elektroenergetskog sustava .................................................................... 4
Tijela nadležna za upravljanje energetikom Europske unije ............................... 4
ENTSO-E grupa ................................................................................................. 4
ACER grupa ...................................................................................................... 4
Pitanje: tko u Republici Hrvatskoj surađuje s ACER-om? ................................ 5
Oblikovanje tržišta električne energije................................................................ 5
Preoblikovanje Hrvatske elektroprivrede d.d.................................................. 6
Društva u stopostotnom vlasništvu Hrvatske elektroprivrede d.d. ................ 6
Dopunite listu društava u stopostotnom vlasništvu Hrvatske
elektroprivrede d.d. služeći se web stranicama HEP Grupe! ........................................... 7
Društva u mješovitom vlasništvu..................................................................... 7
Neovisni operator prijenosa ............................................................................ 7
Hrvatska energetska regulatorna agencija.......................................................... 8
Djelokrug rada HERA-e .................................................................................... 8
CROPEX .............................................................................................................. 12
Dan unaprijed tržište ..................................................................................... 13
Unutardnevno tržište..................................................................................... 13
Preduvjeti za članstvo u CROPEX-u................................................................ 14
Proces liberalizacije tržišta električne energije..................................................... 16
Uloga EU na tržištu električne energije ......................................................... 16
Današnje stanje na tržištu ............................................................................. 18
Struktura cijene električne energije .............................................................. 18
Regulacija elektroenergetskog sustava................................................................. 19
Kriterij za rad sustava: (n-1) .............................................................................. 20
Primarna regulacija ........................................................................................... 21
Sekundarna regulacija frekvencije i snage razmjene ........................................ 21
Tercijarna regulacija frekvencije i snage razmjene ........................................... 22
Pomoćne usluge ................................................................................................ 22
Zadatak za vježbu: ......................................................................................... 23
Zaštita okoliša u energetici ................................................................................... 24
Sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova ........................... 24
Obveze postrojenja uključenih u sustav trgovanja emisijskih jedinica? ....... 25
Rad sustava .................................................................................................... 26
2
 Emisije stakleničkih plinova elektrana u sastavu Hrvatske elektroprivrede ..... 27
Domaća zadaća: ............................................................................................ 27
Hidroenergetski sustav rijeke Cetine .................................................................... 28
HE Peruća ....................................................................................................... 28
HE Orlovac ..................................................................................................... 29
HE Đale........................................................................................................... 30
MHE Prančevići .............................................................................................. 31
HE Kraljevac ................................................................................................... 32
HE Zakučac ..................................................................................................... 34
Izvod iz predgovora prvoj publikaciji HE Zakučac (tada HE Split) iz 1962.
godine: .............................................................................................................................. 35
Hidrauličke turbine ............................................................................................ 37
Zadatak za vježbu: ......................................................................................... 37
Termoelektrana..................................................................................................... 38
Parno turbinsko postrojenje .......................................................................... 38
Zadatak: Sam pronađi odgovarajuće primjere za navedene mogućnosti
povećanja energetske učinkovitosti postrojenja............................................................ 40
Termoelektrana Plomin ..................................................................................... 40
Vjetroelektrane ..................................................................................................... 43
Energija i snaga vjetra ....................................................................................... 44
ZADATAK za vježbu: ...................................................................................... 45
Povijest vjetroelektrana u Republici Hrvatskoj ................................................. 45
Konstrukcija vjetroagregata .............................................................................. 46
Vjetroagregati s okomitom osi ...................................................................... 46
Vjetroagregati s vodoravnom osi .................................................................. 48
Dijelovi vjetroagregata s vodoravnom osi ..................................................... 48
Ograničavanje izlazne snage i zaštita od oluja .............................................. 49
Električni generator vjetroagregata .............................................................. 50
Upravljanje snagom ....................................................................................... 52
Vjetroelektrana Ravne 1 ....................................................................................... 54
Vjetroagregat Vestas V52 850 kW ................................................................. 55
Specifikacije: .................................................................................................. 56

3
Struktura elektroenergetskog sustava

U strukturi elektroenergetskog sustava prepoznaju se pojedini sudionici tržišta

električne energije sukladno odlukama Europske unije o liberalizaciji tržišta električne
energije. Liberalizacija tržišta električne energije podrazumijeva transparentno poslovanje i
formiranje cijena svih tržišnih sudionika sukladno uobičajenim ekonomskim zakonima ponude
i potražnje.
Pojedini dijelovi elektroenergetskog sustava ne mogu se tržišno izdvajati zbog
prirodnog monopola (prijenos i distribucije) te stoga ove djelatnosti pripadaju reguliranim
djelatnostima.

Tijela nadležna za upravljanje energetikom Europske unije

ENTSO-E grupa
European Network of Transmission System Operators – Europska mreža operatora
prijenosnih sustava za električnu energiju predstavlja udruženje 42 operatora prijenosnih
sustava za električnu energiju iz 35 europskih zemalja.
Osnovni zadatak grupe je liberalizacija tržišta električnom energijom, osiguranje
optimalne trgovine te implementiranje europske energetske politike i klimatske politike.
Jedna od najvažnijih misija je povećati udio obnovljivih izvora električne energije u sustavu.
Grupa ima važnu ulogu pri donošenju pravila koja postaju zakonski obavezna za
sve mrežne sudionike. Sudjeluje u istraživanjima, razvoju te implementiranju novih
tehnologija.
Grupa teži stvaranju najveće globalne trgovine električnom energijom čije će se
postojanje odraziti ne samo na sudionike energetskog sektora nego na cjelokupno
gospodarstvo.
Sjedište mreže (udruženja)je u Bruxellesu.
ACER grupa
Agency for the Cooperation of Energy Regulators - Agencija za koordiniranje rada
energetskih regulatora Europske unije osnovana u ožujku 2011. godine temeljem Trećeg
energetskog paketa. ACER je neovisno tijelo za poticanje integracije i dovršenja europskog
unutarnjeg tržišta energije za električnu energiju i prirodni plin.
Osnovana je kao zasebna pravna osoba za obavljanje specifičnih tehničkih i
znanstvenih zadataka koji pomažu institucijama EU-a i državama članicama u provođenju
politika i donošenju odluka.
Sjedište ACER-a je u Ljubljani.

4
 ACER osigurava integraciju nacionalnih energetskih tržišta i provedbu
zakonodavstva u državama članicama sukladno ciljevima energetske politike EU i
regulatornim okvirima.
Pitanje: tko u Republici Hrvatskoj surađuje s ACER-om?

Oblikovanje tržišta električne energije

Utemeljenje za početak liberalizacije tržišta električne energije u Hrvatskoj je

Program reforme energetskog sektora koju je donio Hrvatski Sabor u srpnju 2000. godine.
Program reforme je kroz četiri koraka definirao tijek tranzicije vertikalno integriranog
poduzeća (Hrvatska elektroprivreda d.d.) u razdoblju 2000-2003. godine. Prijenosna
djelatnost u Programu reforme je pozicionirana kao "Tvrtka za prijenos i upravljanje"
(operator mreže), čime je djelatnosti prijenosa pridružena i funkcija vođenja
elektroenergetskog sustava, kako je to bilo i ranije do 1998. godine.
Premda se tijekom izrade regulative za područje elektroenergetskog sektora,
dugo koristio model Operatora prijenosne mreže (OPM), zbog različitih razloga unutar i izvan
elektroprivredne djelatnosti, nastupio je nagli zaokret i odabir novog modela - "neovisnog
operatora sustava i tržišta" (ISMO), koji je propisan i Zakonom o tržištu električne energije iz
srpnja 2001. godine.
Prema Zakonu o tržištu električne energije, proizvodnja i opskrba električnom
energijom za povlaštene kupce obavljaju se prema pravilima kojima se uređuju tržišni odnosi,
a proizvodnja električne energije za tarifne kupce, prijenos električne energije, distribucija
električne energije, opskrba električnom energijom za tarifne kupce, vođenje EES-a i
organiziranje tržišta električne energije obavljaju se kao javne usluge. Zakon se primjenjuje od
1. siječnja 2002. godine, a za preoblikovanje Hrvatske elektroprivrede d.d. u povezana pravno
samostalna društva (HEP-grupa), određen je i rok od šest mjeseci. Izdvajanje posebnog
trgovačkog društva za obavljanje djelatnosti vođenja EES-a i organiziranja tržišta električne
energije iz HEP-a d.d., zakonom je predviđeno u roku od 12 mjeseci od osnivanja, znači do
kraja 2002. godine.
Energetski subjekt za prijenos električne energije, prema Zakonu o tržištu
električne energije, odgovoran je za:

• Izgradnju, pogon i održavanje prijenosne mreže te dijela proizvodnje jalove

energije,
• Priključak na mrežu prijenosa za treće osobe,
• Suradnju s Operatorom sustava u donošenju plana razvoja i izgradnje prijenosne
mreže za razdoblje od tri godine,
• Predlaganje iznosa naknade za korištenje prijenosne mreže Vijeću za regulaciju,
koja uzima u obzir i odobrene planove razvoja i izgradnje,
• Suradnju s Operatorom sustava u izradi Mrežnih pravila (Grid code).

5
 Preoblikovanje Hrvatske elektroprivrede d.d.
Temeljem obveza iz Zakona o tržištu električne energije, od 1. srpnja 2002. godine
Hrvatska elektroprivreda posluje kao HEP-grupa, koja uz vladajuće društvo HEP d.d. obuhvaća
ovisna društva i komplementarne djelatnosti.
Preoblikovanje vertikalno integriranog elektroprivrednog poduzeća, koje inače
pripada najsloženijima u gospodarstvu, obavljeno je uz redovno odvijanje tehnološkog i
poslovnog procesa, a u nastavku slijedi iscrpno utvrđivanje svih odnosa između ovisnih
društava i vodećeg društva te ovisnih društava međusobno.
Prijenosna djelatnost, kao ovisno društvo za prijenos i tranzit električne energije,
zacrtala je u prvom koraku sve ranije atribute i ustroj koji karakterizira centralizirana tehnička
i poslovna funkcija te regionalna prijenosna područja (Opatija, Osijek, Split, Zagreb). Dobru
organizaciju i prikladan broj zaposlenih potvrdio je inozemni konzultant u okviru opisa
postojećeg stanja HEP-a d.d. 2001. godine.
U vrlo složenom procesu preoblikovanja HEP-a d.d., najdelikatniji dio predstavlja
obveza izdvajanja funkcije vođenja EES-a, koju određuje Zakon o tržištu električne energije.
Nepostojanje potrebnih tehničkih i drugih uvjeta, nedjeljivost tehnološkog
procesa vođenja EES-a, dubina povezanosti tehničkih i poslovnih funkcija u EES-u kroz sve
temeljne djelatnosti, preklapanje ovlasti u elementima razvoja i pogona - samo su dio rizika
za sigurnost i pouzdanost pogona EES-a, koji se objektivno može pojaviti u procesu izdvajanja
funkcije vođenja EES-a iz HEP-grupe.
Kao rezultat preoblikovanja (restrukturiranja) unutar HEP grupe postoje društva u
vlasništvu grupe, ali, temeljem 3. energetskog paketa Europske unije i neovisni operator
prijenosnog sustava te financijski izdvojen operator distribucijskog sustava.
HRVATSKA ELEKTROPRIVREDA d.d. - vladajuće je društvo HEP grupe u isključivom
državnom vlasništvu, osnivač je i jedini (stopostotni) vlasnik osnovanih društava. Objedinjuje
vođenje ovisnih društava HEP grupe i vlasnik je imovine, koju ugovorno prenosi na upravljanje
ovisnim društvima ili tvrtkama-kćerkama. Stanje elektromotornog pogona opisuju razne
mehaničke, električne, magnetske i toplinske fizikalne veličine. Moguća osnovna stanja
elektromotornog pogona su stacionarno i dinamičko.
Društva u stopostotnom vlasništvu Hrvatske elektroprivrede d.d.
HEP-Proizvodnja d.o.o. – obavlja djelatnosti proizvodnje električne energije i
proizvodnje toplinske energije za centralne toplinske sustave gradova Zagreba, Osijeka i Siska.
Osnivač je društva CS Buško Blato d.o.o. i jedini član društva HEP-VHS Zaprešić d.o.o.
HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. (HEP ODS) – odgovoran je za
kvalitetu isporučene električne energije svim krajnjim kupcima i jamac je sigurne opskrbe
električnom energijom. U nadležnosti HEP ODS-a su vođenje, održavanje, izgradnja i razvoj
distribucijske mreže te osiguravanje dugoročne sposobnosti mreže da zadovolji buduće
zahtjeve za pristupom mreži. Osnivač je ustanove HEP Nastavno-obrazovni centar, koja, uz
stručno osposobljavanje i usavršavanje za rad pod naponom, provodi programe
srednjoškolskog obrazovanja odraslih te organizira stručna savjetovanja, seminare i tečajeve.

6
 HEP ELEKTRA d.o.o. - jedini je energetski subjekt ovlašten za pružanje javne
usluge opskrbe električnom energijom u Republici Hrvatskoj, što znači da joj je obveza
pružanje javne usluge opskrbe električnom energijom kao univerzalne usluge za kupce
kategorije kućanstvo te pružanje javne usluge opskrbe električnom energijom koja se obavlja
kao zajamčena opskrba za kupce kategorije poduzetništvo. Ova djelatnost provodi se kao
regulirana djelatnost.
HEP-Opskrba d.o.o. – obavlja djelatnost opskrbe električnom energijom unutar
tržišne usluge. Osim za opskrbu električnom energijom, registrirana je i za obavljanje opskrbe
toplinskom energijom te plinom. Na tržištu u Republici Sloveniji djeluje preko tvrtke-kćeri HEP
Energija d.o.o. Ljubljana.

Dopunite listu društava u stopostotnom vlasništvu

Hrvatske elektroprivrede d.d. služeći se web stranicama HEP
Grupe!

Društva u mješovitom vlasništvu

NE Krško d.o.o. (Nuklearna elektrana Krško) - Republika Slovenija, u suvlasništvu
je HEP-a d.d. i GEN Energije (Slovenija).
LNG Hrvatska d.o.o. - u suvlasništvu Hrvatske elektroprivrede d.d. i Plinacro
d.o.o., tvrtka je osnovana s namjerom izgradnje i upravljanja infrastrukturom potrebnom za
prihvat, skladištenje i uplinjavanje ukapljenog prirodnog plina.
Neovisni operator prijenosa
Hrvatski operator prijenosnog sustava d.o.o. (HOPS) – sukladno sa Zakonom o
tržištu električne energije, financijski i lokacijski je izdvojen iz HEP grupe prema modelu
neovisnog operatora prijenosa (ITO - Independent Transmission Operator).
HOPS posluje po modelu neovisnog operatora prijenosa, što podrazumijeva
funkcijsku neovisnost o matičnom društvu, Hrvatskoj elektroprivredi d.d., i njenim povezanim
društvima, te nediskriminatorno ponašanje prema svim korisnicima prijenosnog sustava.
Misija HOPS-a je vođenje elektroenergetskog sustava Republike Hrvatske,
prijenos električne energije te održavanje, razvoj i izgradnja prijenosne mreže poradi
pouzdane opskrbe korisnika uz minimalne troškove i brigu o očuvanju okoliša.
HOPS je jedini operator elektroenergetskog prijenosnog sustava u Republici
Hrvatskoj i vlasnik cjelokupne hrvatske prijenosne mreže (naponskih razina 400 kV, 220 kV i
110 kV) te posjeduje dozvolu za obavljanje energetske djelatnosti prijenosa električne
energije kao regulirane javne usluge.
U Hrvatskoj postoji dva tržišta električne energije. U početnoj fazi rada tržišta
odabran je model bilateralnog tržišta u kojem se trgovanje električnom energijom provodi
temeljem bilateralnih ugovora, a koji se sklapaju između sudionika na tržištu električne
energije. Izmjenama Pravila organiziranja tržišta električne energije 2013. godine uveden je

7
koncept bilančnih grupa kojim je omogućeno zajedničko optimiranje portfelja tržišnih
sudionika u istoj bilančnoj grupi. Drugo tržište električne energije je organizirano tržište
električne energije kojeg provodi Hrvatska burza električne energije d.o.o. (CROPEX – Croatian
Power Exchange koji je s radom započeo 2016. godine).
Sudionici na tržištu električne energije u Hrvatskoj (tržišni sudionici) su
proizvođači, opskrbljivači, trgovci i krajnji kupci.
Proizvođač, opskrbljivač i trgovac moraju imati dozvolu za obavljanje energetske
djelatnosti koje u Republici Hrvatskoj izdaje Hrvatska Energetska Regulatorna Agencija (HERA)
te potpisan Ugovor o sudjelovanju na tržištu električne energije koji su sklopljen između
energetskih subjekata i Hrvatskog operatora tržišta energije d.o.o.

Hrvatska energetska regulatorna agencija

Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA) je agencija koja nadzire

poslovanje subjekata u području cjelokupne energetike (plin, naftni derivati, električna
energija, toplinska energija).
Proizvođač, opskrbljivač i trgovac moraju imati dozvolu za obavljanje energetske
djelatnosti koje u Republici Hrvatskoj izdaje Hrvatska Energetska Regulatorna Agencija
(HERA).
Hrvatska energetska regulatorna agencija – HERA osnovana je temeljem Zakona
o regulaciji energetskih djelatnosti kao samostalna, neovisna i neprofitna javna ustanova, radi
uspostave i provođenja regulacije energetskih djelatnosti. Rad Agencije je javan.
Poslovi Agencije od posebnog su interesa za Republiku Hrvatsku, a Agencija ih
obavlja na temelju javne ovlasti.
Statutom Agencije uređuju se: unutarnje ustrojstvo, predstavljanje i zastupanje,
rad i poslovanje, nadzorna tijela, osnivanje i djelokrug rada savjetodavnih i stručnih tijela,
ovlasti i način odlučivanja, opći akti, tajnost podataka, javnost rada te druga pitanja značajna
za rad Agencije.
Statut Agencije donosi Upravno vijeće uz prethodnu suglasnost Vlade Republike
Hrvatske.
Osnivač Agencije je Republika Hrvatska, a osnivačka prava ostvaruje Vlada
Republike Hrvatske. Agencija za svoj rad odgovara Hrvatskom saboru.
Djelokrug rada HERA-e
Poslovi HERA-e su od interesa za Republiku Hrvatsku, a HERA ih obavlja na temelju
javne ovlasti.
Poslovi, ovlasti i odgovornosti HERA-e utvrđuju se Zakonom o regulaciji
energetskih djelatnosti ("Narodne novine", br. 120/12, 68/18), Zakonom o energiji ("Narodne

8
novine", br. 120/12, 14/14, 102/15, 68/18), Statutom HERA-e i zakonima kojima se uređuju
pojedina tržišta energije.
Temeljni ciljevi regulacije energetskih djelatnosti su:

• osiguranje objektivnosti, transparentnosti i nepristranosti u obavljanju

energetskih djelatnosti
• briga o provedbi načela reguliranog pristupa mreži/sustavu
• donošenje metodologija za utvrđivanje iznosa tarifnih stavki u tarifnim sustavima
• uspostavljanje učinkovitog tržišta energije i tržišnog natjecanja
• zaštita kupaca energije i energetskih subjekata
Regulacijom energetskih djelatnosti promiče se:

• učinkovito i racionalno korištenje energije

• poduzetništvo u području energetike
• investiranje u energetski sektor
• zaštita okoliša
Osnovni poslovi HERA-e su:

• izdavanje, produženje i prijenos dozvola za obavljanje energetskih djelatnosti te

privremeno i trajno oduzimanje dozvola,
• nadzor energetskih subjekata u obavljanju energetskih djelatnosti,
• nadzor provođenja odredbi o razdvajanju u skladu sa zakonom kojim se uređuje
energetski sektor i zakonima kojima se uređuje obavljanje pojedinih energetskih
djelatnosti,
• nadzor odvojenog vođenja poslovnih knjiga, kako je propisano zakonom kojim se
uređuje energetski sektor i drugim zakonima kojima se uređuju pojedina tržišta
energije,
• nadzor poštivanja zabrane subvencija između energetskih djelatnosti u skladu sa
zakonima kojima se uređuju pojedina tržišta energije,
• nadzor poštivanja načela transparentnosti, objektivnosti i nepristranosti u radu
operatora tržišta energije,
• davanje suglasnosti na opće akte organiziranja tržišta električne energije i opće
akte organiziranja tržišta prirodnog plina,
• izdavanje rješenja o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača energije te
privremeno i trajno oduzimanje statusa povlaštenog proizvođača,
• donošenje metodologija, odnosno tarifnih sustava u skladu s ovim Zakonom,
zakonom kojim se uređuje energetski sektor i drugim zakonima kojima se uređuju
pojedina tržišta energije,
• donošenje ili odobravanje cijena, iznosa tarifnih stavki i naknada u skladu s
metodologijama, odnosno tarifnim sustavima iz točke 9. ovoga stavka,
• odobravanje planova investicija, razvoja i izgradnje sustava u skladu sa zakonima
kojima se uređuju pojedina tržišta energije,

9
• nadzor usklađenosti planova investicija, razvoja i izgradnje operatora prijenosnog
sustava i operatora transportnog sustava s razvojnim planovima ENTSO-E i ENTSO-
G,
• nadzor operatora prijenosnog, transportnog i distribucijskog sustava, odnosno
vlasnika sustava, drugog energetskog subjekta ili korisnika sustava u pridržavanju
obveza propisanih ovim Zakonom, zakonom kojim se uređuje energetski sektor i
drugim zakonima kojima se uređuju pojedina tržišta energije te Uredbom (EZ)
714/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o uvjetima pristupa mreži za
prekogranične razmjene električne energije (dalje: Uredba 714/2009) i Uredbom
(EZ) 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o uvjetima pristupa mrežama za
transport prirodnog plina (dalje: Uredba 715/2009),
• suradnja s regulatornim tijelima država članica Europske unije i susjednih država
te ACER-om u pogledu prekograničnih pitanja,
• suradnja s regulatornim i drugim tijelima u okviru Energetske zajednice u skladu sa
Zakonom o potvrđivanju Ugovora o Energetskoj zajednici,
• provođenje pravno obvezujućih odluka ACER-a i Komisije,
• podnošenje godišnjeg izvješća Hrvatskome saboru koje sadrži informacije o
poduzetim aktivnostima i postignutim rezultatima vezano za djelokrug poslova iz
stavaka 1. do 8. ovoga članka,
• izvještavanje drugih mjerodavnih državnih tijela, ACER-a, Komisije i drugih tijela
Europske unije, odnosno podnošenje godišnjeg izviješća ACER-u i Europskoj
komisiji koje sadrži informacije o poduzetim aktivnostima i postignutim
rezultatima vezano za djelokrug poslova iz stavaka 1. do 8. ovoga članka,
• donošenje uvjeta kvalitete opskrbe energijom u skladu s važećim propisima kojima
se uređuje obavljanje pojedinih energetskih djelatnosti,
• donošenje općih uvjeta opskrbe energijom,
• donošenje i nadzor nad metodologijom utvrđivanja naknade za priključenje na
mrežu/sustav novih i za povećanje priključne snage/kapaciteta energetskih
subjekata i krajnjih kupaca,
• provođenje analize troška i dobiti te pribavljanje mišljenja predstavnika tijela za
zaštitu potrošača za uvođenje naprednih mjernih uređaja za krajnje kupce,
• nadzor kvalitete opskrbe energijom u skladu s važećim propisima kojima se
uređuje obavljanje pojedinih tržišta energije,
• nadzor transparentnosti funkcioniranja tržišta energije,
• nadzor stupnja otvorenosti, natjecanja i zlouporaba na tržištu energije i u opskrbi
kupaca,
• nadzor ograničavajućih ugovora, a posebno ugovora kojima se ograničava broj
opskrbljivača te po potrebi obavještavanje nacionalnog tijela za zaštitu tržišnog
natjecanja,
• nadzor slobode ugovaranja u pogledu ugovora o opskrbi s mogućnošću prekida te
dugoročnih ugovora, pod uvjetom da su u skladu s pravom i politikama Europske
unije,

10
• nadzor vremena koje operatori prijenosnih, odnosno transportnih i distribucijskih
sustava trebaju za izvođenje priključaka i popravaka,
• pružanje pomoći, zajedno s drugim mjerodavnim tijelima u osiguranju primjene
učinkovitih i propisanih mjera za zaštitu kupaca,
• objava preporuka vezanih za cijene opskrbe energijom koja se obavlja kao javna
usluga, najmanje jednom godišnje,
• osiguranje kupcima prava na pristup podacima o vlastitoj potrošnji energije,
odnosno izrađivanje i stavljanje na raspolaganje potrošačima, lako razumljivog i na
državnoj razini ujednačenog formata prikazivanja podataka o potrošnji te
utvrđivanja postupka ostvarivanja prava potrošača i opskrbljivača na pristup
podacima o potrošnji, na način da potrošači imaju mogućnost dati pristup
podacima o vlastitoj potrošnji registriranim opskrbljivačima, a stranka nadležna za
upravljanje podacima o vlastitoj potrošnji dužna je ustupiti te podatke
opskrbljivaču, pri čemu su navedene usluge besplatne za potrošača,
• nadzor povjerljivosti podataka kupaca o potrošnji energije,
• praćenje ulaganja u proizvodne elektroenergetske objekte s obzirom na sigurnost
opskrbe,
• certificiranje operatora prijenosnog, odnosno transportnog sustava u skladu s
odredbama zakona kojim se uređuje tržište električne energije i zakona kojim se
uređuje tržište prirodnog plina,
• nadzor primjene propisanih kriterija za utvrđivanje pristupa sustavu skladišta
plina,
• praćenje provedbe mjera koje propisuje Vlada Republike Hrvatske za slučaj kriznih
situacija u skladu s odredbama zakona kojim se uređuje energetski sektor,
• poticanje usklađenja razmjene podataka u najvažnijim tržišnim procesima na
regionalnoj razini.
Energetske djelatnosti su:

• proizvodnja električne energije

• prijenos električne energije
• distribucija električne energije
• organiziranje tržišta električne energije
• opskrba električnom energijom
• agregiranje
• trgovina električnom energijom
• skladištenje energije
• organiziranje energetske zajednice građana
• operator zatvorenog distribucijskog sustava
• proizvodnja prirodnog plina
• transport plina
• skladištenje plina
• upravljanje terminalom za ukapljeni prirodni plin
• distribucija plina

11
 • organiziranje tržišta plina
• trgovina plinom
• opskrba plinom
• upravljanje mjestom za opskrbu ukapljenim prirodnim plinom i/ili stlačenim
prirodnim plinom
• proizvodnja toplinske energije
• opskrba toplinskom energijom
• distribucija toplinske energije
• proizvodnja biogoriva
• trgovina na veliko biogorivom
• trgovina na malo biogorivom*
• skladištenje biogoriva
• proizvodnja naftnih derivata
• transport nafte naftovodima
• transport naftnih derivata produktovodima
• transport nafte, naftnih derivata i biogoriva cestovnim vozilima*
• transport nafte, naftnih derivata i biogoriva željeznicom*
• transport nafte, naftnih derivata i biogoriva plovnim putovima*
• trgovina na veliko naftnim derivatima
• trgovina na malo naftnim derivatima*
• skladištenje nafte i naftnih derivata
• skladištenje ukapljenog naftnog plina
• trgovina na veliko ukapljenim naftnim plinom
• trgovina na malo ukapljenim naftnim plinom*
* za obavljanje energetskih djelatnosti pod točkom 25., 30, 31., 32., 34. i 38. nije potrebna
dozvola za obavljanje energetske djelatnosti

CROPEX

Hrvatska burza električne energije d.o.o. (CROPEX) o osnovana je u cilju

osiguranja središnjeg mjesta za organiziranu, sigurnu, anonimnu i razvidnu trgovinu
električnom energijom između tržišnih sudionika, članova burze. Središnja je ugovorna strana
CCP (engl. Central Counter Party) između prodavatelja i kupaca električne energije koja
preuzima rizike kupnje i prodaje električne energije u okviru zaključenih burzovnih
kupoprodajnih transakcija za dan unaprijed i unutardnevno tržište. Članovi burze mogu biti
svi tržišni sudionici koji imaju pravo trgovati na području Republike Hrvatske. Dan unaprijed
tržište.
Trgovanje se provodi Elektroničkim trgovačkim sustavom (ETS) pri čemu se nalozi
za trgovanje zadaju i prate računalom. Drugi način provođenja trgovanja provodi se
Telefonskim trgovačkim sustavom pri čemu se nalozi zadaju telefonski kao rezervni način
usluge za Članove na CROPEX-ovim tržištima. U situacijama kada Članovi ne mogu pristupiti

12
ETS-u ili CROPEX iz drugih razloga smatra da je TTS bolja opcija od ETS-a, CROPEX može prema
vlastitoj procjeni Članu odobriti telefonsku predaju Naloga ili promjene ili otkazivanje Naloga
preko TTS-a.
Skupštinu Hrvatske burze električne energije d.o.o. čine Hrvatski operator tržišta
energije d.o.o. (HROTE) i Hrvatski operator prijenosnog sustava d.d. (HOPS) u omjeru 50:50
%.
Dan unaprijed tržište
Trgovanje na Dan unaprijed tržištu provodi se kroz središnju dražbu koja se
održava svakog dana za isporuku električne energije idućeg dana, a za izračun tržišne cijene
se koristi pravilo jedinstvene cijene. Prema tom pravilu, cijena se određuje temeljem svih
naloga za kupnju i prodaju zaprimljenih od strane članova burze i to na način da se na temelju
njih za svaki sat trgovanja formira sumarna krivulja ponude i sumarna krivulja potražnje.
Sjecište tih krivulja predstavlja tržišnu cijenu te u svakom satu trgovanja članovi burze čiji su
nalozi prihvaćeni trguju električnom energijom po istoj jedinstvenoj cijeni.
Na Dan unaprijed tržištu trguje se za razdoblje od 24 sata počevši od nadolazeće
ponoći (0 sati) do zatvaranja dražbe (12 sati). Na Dan unaprijed tržištu dostupni su sljedeći
nalozi: Satni nalozi, Blok nalozi, Povezani blok nalozi, Profilni blok nalozi. Koriste li se blok
nalozi, dozvoljeno je korištenje najviše 4 blok naloga po portfelju trgovanja.

Određivanja tržišne cijene električne energije na burzi

Unutardnevno tržište
Unutardnevno tržište je tržište za kontinuirano trgovanje proizvodima tijekom sati
trgovanja u kojima se transakcije automatski uparuju kada se podudarni nalozi unesu na
Unutardnevnu platformu za trgovanje. Transakcije mogu biti ostvarene do 30 minuta prije
isporuke, a trgovanje započinje u 15:00 sati dan prije isporuke. Na Unutardnevnom tržištu
može se trgovati sa satnim i blok proizvodima koje članovi burze mogu samostalno definirati.

13
 Dostupni modeli trgovanja na CROPEX-u (vrste naloga) u Unutardnevnom tržištu:

• Fill nalog – nalog koji će se u zadanim okolnostima izvršiti ili će čekati nastanak
zadanih okolnosti do ispunjenja, nalog se može izvršiti u nekoliko različitih
transakcija, na pr. količina energije koja se nalogom licitira veća je od pojedinačnih
ponuda koje zadovoljavaju kriterij pa se nalog izvršava do iscrpljenja tražene
količine.
Uparivanje (ponuditelj i kupac) se može izvršiti za cijeli volumen ili za dio volumena.
Svaki preostali volumen ostaje važeći s mjestom (redosljedom, pozicijom u redu
izvršavanja naloga)u poretku prvobitnog Naloga.

• All-or-nothing nalog (AoN) – zadani nalog treba se izvršiti u cijelosti volumena,

nalogodavac ne pristaje na djelomično izvršenje naloga, ne nastupi li izvršenje,
nalog se otkazuje
• Fill-or-Kill nalog (FoK) – ako se nalog ne izvrši odmah za puni iznos volumena, ukida
se bez posebnog zahtjeva, nalog se izvršava odmah u cjelokupnoj količini ako je to
moguće, a u protivnom se cijeli nalog otkazuje
• Immediate-or-Cancel nalog (IoC) – nalog se izvršava odmah u količini koja je
moguća, a neispunjena se količina otkazuje
• Iceberg nalog (IBO) – nalog sa skrivenom količinom (punom ili djelomičnom). Svaki
dio Iceberg naloga naziva se Isječak. Kada je Nalog podnesen, ostali sudionici će
vidjeti samo prvi Isječak kao dio ukupnog volumena nakon podnošenja Naloga.
Kada je prvi Isječak uparen, sljedeći Isječak dobiva novi broj naloga i vremensku
oznaku. Minimalna veličina Isječka je 5 MW.
• Blok nalog – vrsta „Sve ili ništa nalog“ naloga koji združuje u Nalog nekoliko
uzastopnih individualnih sati na Dan unaprijed tržištu koji, u ovisnosti o Granici
količine Blok naloga, pokriva minimum tri (3) uzastopna sata koje Član odredi. Na
Unutardnevnom tržištu ''Sve ili ništa nalog'' pokriva jedan (1) ili više uzastopnih
sati. Član određuje početno i završno vrijeme bloka. Povezani blok nalog
predstavlja blok naloge na Dan unaprijed tržištu koji se povezuju na način da
uparivanje pojedinačnog blok naloga ovisi o uparivanju ostalih povezanih blok
naloga.
Preduvjeti za članstvo u CROPEX-u
Svi tržišni sudionici koji žele postati članovi CROPEX-a dostavljaju CROPEX-u
Zahtjev za članstvo, čime započinje formalni postupak pristupanja i potpisivanja Ugovora o
članstvu. Kandidati trebaju posjedovati sljedeće dokumente:

• Valjana Energetska dozvola izdana od strane Hrvatske energetske regulatorne

agencije (HERA),
• Ugovor o odgovornosti za odstupanje s Hrvatskim operatorom prijenosnog
sustava d.d. (HOPS),
• Ugovor o sudjelovanju na tržištu električne energije s Hrvatskim operatorom
tržišta energije d.o.o. (HROTE).

14
 Nakon sklapanja ugovora s CROPEX-om, novi tržišni sudionik dobiva pristup
testnoj trgovačkoj platformi na kojoj stječe temeljne kompetencije za korištenje platforme pri
trgovanju. Nakon savladavanja svih potrebnih vještina, sudionik pristupa operativnoj
trgovačkoj platformi za trgovanje na hrvatskom dan unaprijed i/ili unutardnevnom tržištu
električne energije.

15
 Proces liberalizacije tržišta električne energije

Elektroenergetski sektor u RH je u procesu restrukturiranja od 2001. godine. Čitavi

proces liberalizacije je započeo u sklopu pristupnih pregovora u EU kao jedan od uvjeta za
konačno članstvo Hrvatske u Europskoj uniji. Krajnji cilj restrukturiranja i liberalizacije je prije
svega, povećanje konkurentnosti u elektroenergetskom sektoru, a samim time i u čitavom
gospodarstvu, ali i pružanje mogućnosti kupcu da izabere opskrbljivača od kojeg će kupovati
električnu energiju po prihvatljivoj cijeni. Čitav proces liberalizacije sa sobom donosi i veću
učinkovitost i niže cijene električne energije. Republika Hrvatska kao današnja članica EU je
morala uskladiti svoje zakonodavstvo i propise sa onima koje propisuje EU, kao i čitavi
elektroenergetski sektor i djelovanje Hrvatske elektroprivrede d.d. S obzirom da je do tada
cjelokupan sustav bio reguliran od strane Hrvatske elektroprivrede, trebalo je provesti
deregulaciju koja je trebala omogućiti tržišne uvjete za većinu elektroenergetskih djelatnosti.
Uloga EU na tržištu električne energije
Unutarnje tržište električne energije Republike Hrvatske je pod regulacijom
Europske unije. Čitavo pravno uređenje elektroenergetskog sektora Europske unije je
započelo 1990. godine kada su donesene dvije Direktive (Direktiva Vijeća 90/377/EEC o
postupku Zajednice za poboljšanje transparentnosti cijena električne energije i plina za
industrijske kupce, te Direktiva Vijeća 90/547/EEC o tranzitu električne energije prijenosnim
mrežama). Nešto kasnijih godina Europska unija je s ciljem daljnjeg razvoja
elektroenergetskog sektora donijela tri paketa energetskih propisa, a čine ih Direktive i
uredbe. U sklopu prvog paketa propisa donesene su dvije Direktive, a jednom se regulira
tržište električne energije:
Direktiva 96/92/EC postavlja

• jednaka pravila za unutarnje tržište električne energije,

• uređuje pravila pristupanju tržištu, funkcioniranje tržišta i funkcioniranje
čitavog sektora električne energije,
• postavlja nediskriminirajuće kriterije za otvaranja tržišta,
• predstavlja čitav paket ostalih smjernica s ciljem omogućavanja što
učinkovitijeg funkcioniranja unutarnjeg tržišta.
Drugi paket propisa sadrži nekoliko Direktiva i uredbi, a odnose se na:

• Uredba (EC) br. 1228/2003 propisuje uvjete za pristup mreži za prekograničnu

razmjenu električne energije,
• Direktiva 2003/54/EC utvrđuje uvjete za učinkovitije funkcioniranje unutarnjih
tržišta, povećanje transparentnosti poslovanja kroz razdvajanje mrežnih
(prijenos i distribucija) od tržišnih (proizvodnja i opksrba) djelatnosti (EU na taj
način sprječava monopol, odnosno štiti tržišta od štetnog djelovanja vodećeg
tržišnog igrača koji upravlja distribucijskom mrežom i samim time može
pogodovati opskrbnim kompanijama u vlastitom vlasništvu),

16
 • Direktiva 2005/89/EC propisuje zaštitne mjere sigurnosti opskrbe električnom
energijom koja ima za cilj postići ravnotežu između ponude i potražnje na
tržištu električne energije te održavanje infrastrukture koja omogućuje
sigurnost u opskrbi.
Treći paket elektroenergetskih propisa EU je konačno donesen 2009. godine kada
se smatralo potrebnim urediti još neka područja u elektroenergetskom sektoru. Na električnu
energiju se odnose slijedeće uredbe i Direktive:

• Uredba (EC) br. 713/2009 o osnivanju Agencije za suradnju energetskih

regulatora (ACER),
• Uredba (EC) br. 714/2009 o uvjetima za pristup mreži za prekograničnu
razmjenu električne energije i opoziv Uredbe (EC) br. 1228/200333 (u vremenu
između donošenja drugog i trećeg energetskog paketa utvrđeno je da za
korištenje obnovljivih izvora energije, posebice energije vjetra i Sunca koje su
nepredvidive, nužno treba povećati mogućnost razmjene energije između
država članica kako bi bilo moguće povećati proizvodne kapacitete iz
obnovljivih izvora te time smanjiti ovisnost o uvozu primarne energije koja
Europi nedostaje),
• Direktiva 2009/72/EC o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne
energije i opoziv Direktive 2003/54/EC.
Usklađivanje hrvatskog zakonodavstva s trećim paketom
Republika Hrvatska je u postupku pristupanja Europskoj uniji morala uskladiti
svoje zakonodavstvo s trećim paketom elektroenergetskih pravila, a zatim i ustroj
elektroenergetskog sektora. Ključna područja usklađivanja odnosila su se na javne usluge
opskrbe i zaštite krajnjih kupaca, regionalne solidarnosti i suradnje, razdvajanje operatora
transportnog sustava, određivanje i certifikacije operatora transportnog sustava, određivanje
zatvorenih distribucijskih sustava, izuzeće za novu infrastrukturu i poboljšanje postojeće
prakse. Kada su u Republici Hrvatskoj 2001. pokrenute prve reforme elektroenergetskog
sektora, poseban naglasak je bio na ukidanju monopolističkog vlasništva i uvođenju
konkurencije. Kako bi deregulacija i liberalizacija stupila potpuno na snagu, bilo je potrebno
reformirati zakonodavstvo. U skladu s time, Hrvatski sabor je prvo izmijenio potrebne stavove
u Zakonu o energiji te donio pet novih zakona:
1. Zakon o tržištu električne energije,
2. Zakon o tržištu nafte i naftnih derivata,
3. Zakon o tržištu plina,
4. Zakon o tržištu toplinske energije
5. Zakon o regulaciji energetskih djelatnosti.
Svi zakoni su imali krajnji cilj omogućiti uspostavu tržišne konkurencije i
natjecanja. Iako je restrukturiranje elektroenergetskog sektora u Hrvatskoj započelo 2001.,
formalna liberalizacija je započela 2005. godine kada je omogućeno kupcima kategorije
poduzetništvo sklapati ugovore s odabranim opskrbljivačima (kojih, na žalost, još nije bilo
osim HEP Opskrbe d.o.o.), da bi tek 2008. Godine došlo do usklađenja domaćih zakona sa
17
stečevinom Europske unije. Time su 1. srpnja 2008. svi kupci električne energije dobili
mogućnost izabrati svog opskrbljivača električnom energijom. Ipak, alternativni opskrbljivači
postali su aktivni na tržištu tek pet godina nakon usklađenja zakonodavstva.
Današnje stanje na tržištu
Danas na tržištu električne energije u Republici Hrvatskoj posluje nekoliko
opskrbljivača. Ciljevi liberalizacije u potpunosti u Hrvatskoj nisu lako ostvarivi. Iako je ukinut
monopol Hrvatske elektroprivrede, može se reći da je razina konkurencije porasla, , a cijene
električne energije su pale (Hrvatska je među državama članicama Europske unije s najnižim
cijenama električne energije, posebno za kategoriju potrošnje kućanstvo). Iako je liberalizacija
na tržištu Republike Hrvatske imala j pozitivne učinke za potrošače, kriza krajem 2021. Godine
snažno je uzdrmala temelje tržišta energije u Europskoj uniji pri čemu se države članice iz
Brisela upućuje na regulatornu energetsku politiku kako bi se cijene pokušale držati pod
kontrolom, a što bi u konačnici moglo imati vrlo negativne posljedice, posebice na sigurnost
opskrbe. U konačnici, liberalizacija i njezina provedba izrazito je bitan faktor za funkcioniranje
čitavog gospodarstva jer pretjerana liberalizacija može imati negativne efekte na stabilnost
čitavog gospodarskog stanja na domaćem tržištu uzevši u obzir značaj energetike u svim
granama gospodarskih djelatnosti.
Struktura cijene električne energije
Cijena električne energije se kreira uvažavajući nekoliko elemenata:

• naknadu za uslugu isporuke električne energije;

• naknadu za obavljanje poslova reguliranja energetskih djelatnosti;
• naknadu za snošenje naslijeđenih troškova.
Naknada za uslugu isporuke električne energije sadržava troškove:

• proizvodnje i/ili dobave električne energije;

• prijenosa električne energije;
• distribucije električne energije;
• opskrbe električnom energijom;
• vođenja elektroenergetskog sustava;
• organiziranja tržišta električne energije
• naknadu za korištenje obnovljivih izvora energije
• trošarinu koja trenutno iznosi 0,00 kn/kWh,
• PDV, koji trenutno iznosi 0 posto zbog mjera Vlade Republike Hrvatske s ciljem
olakšanja poslovanja trgovačkih društava te lakšeg podnošenja krize za
kućanstva. Mjera je predviđena ostati na snazi do 1. travnja 2023. godine.

18
 Regulacija elektroenergetskog sustava

Uvjet za siguran i pouzdan zajednički pogon i napajanje krajnjeg kupca

električnom energijom je stabilan sinkroni pogon proizvodnih jedinica. Dinamičko ponašanje
elektroenergetskog sustava rezultat je fizikalnih učinaka međusobnog djelovanja između
proizvodnih jedinica, prijenosne mreže, distribucijske mreže i krajnjih kupaca s njihovim
regulacijskim uređajima te ga u cjelini mora odrediti operator prijenosnog sustava. Za
izračune stabilnosti u fazi planiranja razvoja, operator prijenosnog sustava mora raspolagati s
točnim saznanjima o dinamičkom ponašanju priključenih postrojenja, kao i onih koja se
namjeravaju priključiti na prijenosnu mrežu. Dakle, operator prijenosnog sustava mora
poznavati cjelokupnu topologiju mreže, stanje proizvodnih jedinica, ali isto tako i zalihe
primarne energije kojima proizvođači proizvode električnu energiju kako bi mogao planirati
njihov rad u regulaciji sustava. Nepredviđeni kvarovi i ispadi pojedinih dijelova
elektroenergetskog sustava mogu ugroziti rad sustava do njegovog raspada koji se može
prenijeti na okolne regije i sustave.
Regulacija elektroenergetskog sustava podrazumijeva stabilnu frekvenciju i napon
cjelokupnog elektroenergetskog sustava. Primarni cilj regulacije je održavanje frekvencije.
Održavanje frekvencije je usluga elektroenergetskog sustava kojom se frekvencija
elektroenergetskog sustava održava u deklariranoj točnosti, zadanoj Uredbom Komisije (EU)
2017/1485 оd 2. kolovoza 2017. o uspostavljanju smjernica za pogon elektroenergetskog
prijenosnog sustava, Mrežnim pravilima prijenosnog sustava i Uvjetima kvalitete opskrbe
električnom energijom.
Operator prijenosnog sustava koordinira djelovanje primarne, sekundarne i
tercijarne regulacije snage i frekvencije u elektroenergetskom sustavu radi ostvarivanja
pouzdanog i sigurnog pogona elektroenergetskog sustava.
Radi uravnoteženja elektroenergetskog sustava, operator prijenosnog sustava
koristi:

• sekundarnu regulaciju,
• tercijarnu regulaciju i
• kupnju ili prodaju električne energije.
Za održavanje frekvencije koriste se pomoćne usluge: rezerva snage za
automatsku sekundarnu regulaciju frekvencije i snagu razmjene (rezerva snage za ponovnu
uspostavu frekvencije s automatskom aktivacijom), rezerva snage za tercijarnu regulaciju za
uravnoteženje elektroenergetskog sustava (rezerva snage za ponovnu uspostavu frekvencije
s ručnom aktivacijom), te rezerva snage za tercijarnu regulaciju za sigurnost
elektroenergetskog sustava (rezerva snage za ponovnu uspostavu frekvencije s ručnom
aktivacijom za sigurnost sustava), kao i rad jedinica pružatelja rezervi za održavanje
frekvencije (primarna regulacija).

19
 Kriterij za rad sustava: (n-1)

U stabilnom radu sustava koristi se konfiguracija poznata kao (n-1) kriterij. Kriterij
(n-1) se primjenjuje u planiranju razvoja prijenosne mreže naponske razine 400 kV, 220 kV i
110 kV. Primjena kriterija (n-1) u planiranju razvoja prijenosne mreže predstavlja tehnički
okvir za određivanje ograničenja prijenosa s obzirom na pouzdanost, dopušteno opterećenje
prijenosne mreže, kao i za slučaj neprihvatljivih poremećaja i posljedica na napajanje krajnjih
kupca kod ispada jedne jedinice prijenosne mreže ili proizvodne jedinice u prijenosnoj mreži.
Primjenom kriterija (n-1) pri planiranju i izgradnji prijenosne mreže ostvaruju se uvjeti za
primjerenu pouzdanost napajanja svih krajnjih kupaca, pouzdan prijenos i osiguravanja usluga
elektroenergetskog sustava.
Kriterij (n-1) u prijenosnoj mreži je ispunjen, ako nakon jednokratnog ispada
jednostrukog nadzemnog ili kabelskog voda ili jedne trojke dvostrukog nadzemnog ili
kabelskog voda ili transformatora ili proizvodne jedinice priključene na prijenosnu mrežu ili
neke druge jedinice prijenosne mreže, nema sljedećih učinaka:

• trajnog narušavanja graničnih vrijednosti pogonskih veličina u prijenosnoj

mreži (napon, frekvencija, strujna opteretivost), koje dovode u opasnost
siguran pogon elektroenergetskog sustava ili uzrokuje oštećenje opreme,
odnosno nedopuštenog skraćivanja životnog vijeka opreme,
• promjene ili prekida dugoročno ugovorenih prijenosa,
• prekida napajanja korisnika prijenosne mreže i
• daljnjeg isključivanja jedinica elektroenergetskog sustava, koje nisu izravno
zahvaćene poremećajem, djelovanjem uređaja zaštite.
Kriterij (n-1) ne uzima u obzir slučaj zastoja obje trojke na dvostrukom vodu ili
sabirnički kvar. Kriterij (n-1) smatra se zadovoljenim ukoliko je preraspodjelom proizvodnje
električne energije moguće isključiti gore navedene učinke.
U općem slučaju, na sučelju prijenosne i distribucijske mreže, u prijenosnoj mreži
mora biti ispunjen kriterij (n-1).
Smatra se da je na mjestu priključenja, odnosno na sučelju prijenosne i
distribucijske mreže, u transformatorskim stanicama 110/35(30) kV ispunjen kriterij
sigurnosti (n-1) ako je uključen samo jedan transformator, a drugi je u ispravnom stanju u
rezervi.
Od kriterija (n-1) na sučelju prijenosne i distribucijske mreže može se odstupiti, uz
suglasnost operatora distribucijskog sustava, ako se kriterij (n-1) može osigurati iz
srednjonaponske distribucijske mreže susjednih transformatorskih stanica 110/x kV. Novo
sučelje operatora distribucijskog sustava mora udovoljavati kriteriju sigurnosti (n-1) u
prijenosnoj mreži (dakle, ako distributer energiju preuzima preko .prijenosnih vodova koji
narušavaju (n-1) kriterij, tada više taj kriterij nije ispunjen, bez obzira što operatoru
prijenosnog sustava ostaje slobodan sustav preko kojeg je do tata isporučivao energiju
operatoru distribucijskog sustava).

20
 Primarna regulacija

Primarna regulacija održava se automatskim regulacijskim djelovanjem na razini

sustava sa sekundnim odzivom djelatne snage, koji ostvaruju sustavi regulacije proizvodnih
jedinica i ostalih korisnika prijenosne mreže kod odstupanja pogonske frekvencije od zadane
ili nazivne vrijednosti frekvencije.
Primarna regulacija obuhvaća djelovanje turbinskih regulatora brzine vrtnje,
odnosno regulatora frekvencije radi smanjenja neravnoteže između proizvodnje i potrošnje
na razini sustava.
Ovisno o tehnološkim različitostima i nazivnoj snazi proizvodnih jedinica, svaka
veća proizvodna jedinica treba biti osposobljena za primarnu regulaciju frekvencije sukladno
zahtjevima iz Mrežnih pravila prijenosnog sustava.
Primarna regulacija, dakle, neposredno se odnosi na održavanje frekvencije za to
namijenjenih regulacijskih elektrana, odnosno, u sustavu postoje jedinice (elektrane) koje
vode („drže“) frekvenciju elektroenergetskog sustava neovisno o teretu. Operator sustav s
najvišom hijerarhijskom nadležnošću za vođenje sustava pri tome treba voditi brigu da u
slučaju poremećaja (manjak ili višak energije u mreži) pravovremeno osigura stabilnost mreže.
Podrška primarnoj regulaciji frekvencije mogu biti elektrane koje će voditi napon,
odnosno, osiguravat će pretpostavljenu razinu napona mreže kako se elektranama koje vode
frekvenciju ne bi ugrozio siguran i stabilan rad.
Ono što primarna regulacija obuhvaća jest djelovanje turbinskih regulatora brzine
vrtnje koji će reagirati kada frekvencija odstupi od zadane vrijednosti što je posljedica
neravnoteže u proizvodnji i potrošnji aktivne snage. Dakle primarna regulacija osigurava
sigurnost interkonekcije solidarnošću svih elektroprivrednih poduzeća u interkonekciji.
Angažiranje primarne regulacijske snage treba trajati sve dok se manjak snage u potpunosti
ne nadoknadi iz sekundarne regulacijske rezerve onih poduzeća u interkonekciji u kojima se
desio poremećaj.
Primarnu regulaciju u većini slučajeva podržavat će velike elektrane opterećene
manjom snagom od nominalne kako bi pravilno mogle zadržavati stabilnost regulacije.

Sekundarna regulacija frekvencije i snage razmjene

Sekundarna regulacija podrazumijeva regulaciju frekvencije na razini

elektroenergetskog sustava s minutnim odzivom (dakle, cjelokupni promatrani sustav ili dio
sustava, ne pojedinačne proizvodne jedinice) radi održavanja frekvencije i planirane snage
razmjene između umreženih sustava, odnosno održavanja frekvencije u izoliranom pogonu
regulacijskog područja ili dijela EES-a. Sekundarna regulacija ostvaruje se posredstvom
regulatora regulacijskog područja koji automatski djeluje preko sustava regulacije brzine
vrtnje proizvodnih jedinica i grupnih regulatora djelatne snage elektrane, ako su instalirani u
elektranama s više proizvodnih jedinica. Sekundarna regulacija nakon uspostave stabilnog

21
rada cjelokupnog sustava mora preuzeti djelovanje od primarne regulacije tj. osloboditi opseg
primarne regulacije za buduće djelovanje. Proizvodna jedinica mora biti osposobljena
mijenjati djelatnu snagu unutar ugovorenog opsega snage minimalnom brzinom od 2 posto
nazivne djelatne snage u minuti.
Sekundarna regulacija na razini proizvodne jedinice podrazumijeva regulaciju
snage sukladno promjenama snage u elektroenergetskom sustavu. Pri tome jedinice koje drže
primarnu regulaciju i dalje drže frekvenciju i napon stabilnima.

Tercijarna regulacija frekvencije i snage razmjene

Regulacijska funkcija djelatne snage na razini elektroenergetskog sustava kojom

se temeljem zahtjeva dispečera operatora prijenosnog sustava korigira planirani rad
proizvodnih jedinica u tercijarnoj regulaciji, tako da se oslobodi potrebna rezerva sekundarne
regulacije. Tercijarna regulacija mora biti aktivirana u punom ugovorenom opsegu u roku od
15 minuta od zahtjeva dispečera operatora prijenosnog sustava. U hrvatskom
elektroenergetskom sustava tercijarna regulacija se dijeli na tercijarnu regulaciju za
uravnoteženje sustava i tercijarnu regulaciju za sigurnost sustava.
S obzirom da su pojedine države u različitim položajima (neke su proizvođači, a
neke potrošači energije), tercijarna regulacija odnosi se na prekograničnu suradnju država
članica europskog elektroenergetskog sustava pri čemu svaka država članica mora u zadanom
vremenskom roku osigurati količinu električne energije koja korespondira ukupnom
proizvodnom kapacitetu države članice.

Pomoćne usluge

Regulacija se provodi kao pomoćna usluga, a pomoćnu uslugu pruža energetski

subjekt koji se kvalificira za pružanje takve usluge kako bi postigao profit. Da bi se kvalificirao,
subjekt treba imati mogućnost ostvarenja rezerve (viška) snage, odnosno, takav subjekt neće
svoje proizvodne kapacitete koristiti u punoj snazi u normalnom radu.
Rezerva snage za automatsku sekundarnu regulaciju frekvencije i snagu razmjene
(rezerva snage za ponovnu uspostavu frekvencije s automatskom aktivacijom - aFRR) –
rezerva snage za ponovnu uspostavu frekvencije sustava na nazivnu vrijednost i zadane snage
razmjene. Rezerva snage simetričan je produkt, a opseg rezerve unaprijed je definiran od
strane operatora prijenosnog sustava. Rezerva snage aktivira se u skladu s kontinuiranim
signalom izračunatim na temelju odstupanja frekvencije od nazivne vrijednosti frekvencije i
snage razmjene kontrolnog područja od planirane snage razmjene kontrolnog područja.
Zahtjev se šalje od strane operatora prijenosnog sustava te se prosljeđuje pružatelju pomoćne
usluge. Zadana postavna vrijednost postiže se automatski i najkasnije unutar pet minuta od
zaprimanja zahtjeva.

22
 Rezerva snage za tercijarnu regulaciju za uravnoteženje elektroenergetskog
sustava (rezerva snage za ponovnu uspostavu frekvencije s ručnom aktivacijom - mFRR) i
rezerva snage za tercijarnu regulaciju za sigurnost elektroenergetskog sustava (rezerva snage
za ponovnu uspostavu frekvencije s ručnom aktivacijom za sigurnost sustava - mFRR) –
rezerva snage za ponovnu uspostavu frekvencije sustava na nazivnu vrijednost i zadane snage
razmjene. Opseg rezerve snage unaprijed je definiran od strane operatora prijenosnog
sustava, a osigurava se kao opseg prema gore ili opseg prema dolje. Rezerva snage aktivira se
ručno, na zahtjev operatora prijenosnog sustava, koji se putem telefona, e-maila ili IT
platforme dostavlja pružatelju pomoćne usluge. U slučaju da je zahtjev izdan telefonom, isti
se dodatno potvrđuje e-mailom ili putem IT platforme. Rezerva snage aktivira se unutar 15
minuta od izdanog zahtjeva operatora prijenosnog sustava.

Zadatak za vježbu:
Na istoj mreži radi Sunčana elektrana kapaciteta 2 MW i dnevne prosječne
raspoloživosti 8 sati i reverzna hidroelektrana kapaciteta 10 MW. Obje opskrbljuju industrijski
pogon s priključnim kapacitetom 1,5 MW. Uz pretpostavku da je lijep sunčan dan 21. ožujka,
a industrijski pogon radi u jutarnjoj smjeni od 8 sati do 16 sati punim nazivnim kapacitetom,
kolika će biti energetska bilanca sustava sunčana elektrana-reverzibilna hidroelektrana-
industrijski pogon 21. ožujka?

23
 Zaštita okoliša u energetici

Europska unija je 2003. donijela Direktivu 2003/87/EZ kojom se uspostavlja sustav

trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova. Sustavom se omogućuje gospodarskim
subjektima da provedbom troškovno učinkovitih mjera smanje emisije stakleničkih plinova.
To se postiže izdavanjem dozvola za emisije stakleničkih plinova postrojenjima te raspodjelom
točno određene količine emisijskih jedinica sukladno zadanim kriterijima.
Provedba nacionalnih obveza Republike Hrvatske u EU sustavu trgovanja
emisijama je u nadležnosti tijela državne uprave nadležnog za zaštitu okoliša, odnosno
Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

Sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova

Europski sustav trgovanja emisijama stakleničkim plinovima (European Union

Emission Trading System ili EU ETS) počeo je s funkcioniranjem 2005. godine i bio je prva
tržnica za CO2 na svijetu. Hrvatska je ulaskom u EU postala dijelom tog sustava. Sustav
trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova je međunarodni sustav za trgovanje
emisijama stakleničkih plinova u Europskoj Uniji. Uspostavom ETS-a želi se omogućiti
provedba mjera gospodarskih subjekata obuhvaćenih ETS-om na troškovno učinkovit način, a
s ciljem izvršenja obveza preuzetih Kyotskim protokolom (Kyoto – grad u Japanu u kojemu je
11. prosnica 1997. godine Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime otvorila
Kyotski protokol kao dodatak međunarodnom sporazumu o klimatskim promjenama s ciljem
smanjivanja emisije ugljičnog dioksida i drugih stakleničkih plinova, a članice Ujedinjenih
naroda pozvane su na potpisivanje Protokola). Prvenstveno se želi da države članice ograniče
ukupne emisije stakleničkih plinova iz postrojenja obuhvaćenih ETS Direktivom na vlastitom
području te s tom svrhom svakom operateru postrojenja izdati rješenje za emitiranje točno
određene količine emisije u obliku dodijele besplatne emisijske kvote, odnosno određenog
iznosa prava na emisiju, pri čemu jedno 'pravo na emisiju' predstavlja dozvolu za emisiju jedne
tone CO2 eq.
Uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova prethodila
je izrada Plana raspodjele emisijskih kvota stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj (Narodne
novine 76/09) koji je donijela Vlada Republike Hrvatske u lipnju 2009. godine. Planom su
obuhvaćeni gospodarski subjekti koji su, sukladno Prilogu I Uredbe o emisijskim kvotama
stakleničkih plinova i načinu trgovanja emisijskim jedinicama, obveznici ishođenja dozvole za
emisije stakleničkih plinova, ukupno 81 postrojenje.
Od 1. siječnja 2005. do 31. prosinca 2007. godine bilo je prvo razdoblje trgovanja
– tzv. probno razdoblje (priprema za mehanizam međunarodnog trgovanja emisijama
stakleničkih plinova u skladu s Kyotskim protokolom). U siječnju 2008. je započelo tzv. drugo
razdoblje trgovanja koje traje 5 godina i poklapa se s prvim obvezujućim razdobljem Kyotskog
protokola. U Republici Hrvatskoj zakonske osnove za implementaciju ETS Direktive
postavljene su u Zakonu o zaštiti zraka (Narodne novine 178/04, 60/08). ETS Direktiva

24
prenesena je u obliku Uredbe o emisijskim kvotama stakleničkih plinova i načinu trgovanja
emisijskim jedinicama (Narodne novine 142/08).
U drugoj fazi operateri 73 postrojenja koja su obveznici sustava trgovanja
emisijskim jedinicama stakleničkih plinova podnijeli su zahtjeve za besplatnu dodjelu
emisijskih jedinica postrojenjima sukladno Pravilniku o načinu besplatne dodjele emisijskih
jedinica postrojenjima (Narodne novine 43/12).
Za razdoblje 2013.-2020. na nivou EU određena je kvota za sva postrojenja
uključena u sustav trgovanja koja je za 21% manja od količine verificiranih emisija koju su ta
postrojenja imala 2005. godine. Pri tome jedna emisijska jedinica predstavlja pravo na emisiju
jedne tone CO2 eq. Postrojenja koja provedbom nisko-troškovnih mjera ostvare smanjenje
emisija ispod razine dodijeljenih emisijskih jedinica, mogu ostvareni višak emisijskih jedinica
prodati postrojenjima čije emisije prekoračuju dozvoljene kvote, a trošak provedbe mjera viši
je od troška kupovine emisijskih jedinica.
Postrojenja za proizvodnju električne energije na fosilna goriva dužna su od 1.
siječnja 2013. godine kupiti sve emisijske jedinice (jedne emisijska jedinica predstavljaju
dozvolu za emisiju jedne tone CO2 eq) putem dražbe.
Četvrta faza EU ETS-a započinje 2021. godine. Kako bi se postigao cilj EU-a vezan
uz smanjenje emisija stakleničkih plinova za 2030. godinu, sektori obuhvaćeni EU ETS-om
moraju smanjiti svoje emisije za 43% u usporedbi s razinama iz 2005. godine. Za bolje
usklađivanje razina besplatno dodijeljenih emisijskih dozvola sa stvarnom razinom
proizvodnje, količina emisijskih dozvola će se, u ovoj fazi, jednom godišnje moći usklađivati i
ispravljati kao posljedica povećanja ili smanjenja proizvodnje, a popis postrojenja
obuhvaćenih Direktivom i prihvatljivih za besplatnu dodjelu dozvola ažurirat će se svakih 5
godina. Očekuje se da će se između 2021. i 2030. godine kompanijama/postrojenjima
besplatno dodijeliti otprilike 6,3 milijardi emisijskih dozvola u vrijednosti do 160 milijardi eura
(European Council, 2017).
Obveznici EU ETS-a moraju pratiti i izvješćivati o godišnjim emisijama stakleničkih
plinova iz postrojenja, odnosno od obavljanja zrakoplovnih djelatnosti. izvješća trebaju
verificirati te su dužni količinu ostvarenih emisija u pojedinoj godini pokriti emisijskim
jedinicama koje su obvezni u određenom roku predati.
U Registru unije gdje se predaju emisijske jedinice u skladu s ETS Direktivom
moguće je vidjeti koliko emisijskih jedinica postrojenje dobiva besplatno i koliko je stvarna
količina emisijskih jedinica koje je obveznik predao.
U ETS-u osim operatera postrojenja, sudjeluju i operatori zrakoplova. Obveze u
sektoru zrakoplovstva odnose se na praćenje i izvješćivanje emisija CO2 i tonskih kilometara
iz zrakoplova. Postrojenja u obvezi ETS-a mogu se pronaći na poveznici.
Obveze postrojenja uključenih u sustav trgovanja emisijskih jedinica?
1. Operater postrojenja i operatori zrakoplova koji obavlja djelatnost kojom se
ispuštaju staklenički plinovi dužni su ishoditi dozvolu za emisije stakleničkih
plinova.

25
 2. Operateri postrojenja i operatori zrakoplova su dužni pratiti emisije iz postrojenja
i obavljanja zrakoplovne djelatnosti sukladno odobrenom planu praćenja i
dostavljati verificirana izvješća Agenciji do 31. ožujka tekuće godine za proteklu
kalendarsku godinu.
3. Operater postrojenja i operator zrakoplova dužan je otvoriti račun u Registru Unije
u Hrvatskoj agenciji za okoliš i prirodu.
4. Operater postrojenja i operator zrakoplova dužan je najkasnije do 30. travnja
tekuće godine predati količinu emisijskih jedinica u Registar Unije u iznosu koji
odgovara verificiranoj ukupnoj emisiji stakleničkih plinova iz postrojenja u
prethodnoj kalendarskoj godini, sukladno verificiranom izvješću.
5. Operater postrojenja je obvezan obavijestiti Ministarstvo o svim planiranim
promjenama na postrojenju kao i prestanku rada.
Rad sustava
Dobivene kvote emisija sustavno se smanjuju, a postrojenja u obvezi prijavljivanja
emisijskih jedinica preostale potrebne dozvole za emitirane stakleničke plinove osiguravaju
na dražbama organiziranim na trenutno jedinoj zajedničkoj platformi za dražbu emisijskih
jedinica. Na platformi Europske energetske burze (European Energy Exchange - EEX) čije je
sjedište u Leipzigu u Njemačkoj dražbe se organiziraju svakodnevno. Takva kupnja emisijskih
jedinica primarna je metoda. Budući da svaka tvrtka koja ne iskoristi svoje kvote do kraja može
prodati 'višak', razvijeno je i sekundarno tržište, što podrazumijeva direktne transakcije s
drugim sudionicima na tržištu. Kupoprodajom dozvola bave se brokeri kao na klasičnoj
financijskoj burzi. Hrvatska tek od 2015. godine sudjeluje u dražbama na EEXu.
Premda sustav nije zamišljen kao mjesto za ostvarenje profita, prihode u ETS-u
mogu ostvarivati države i kompanije, odnosno trgovci.
Poduzeća koja sudjeluju u sustavu, mogu ostvariti financijski benefit ili
smanjenjem ukupnih emisija te zadržavanjem ili prodajom 'viška' emisijskih dozvola. Prodaja
i kupnja emisijskih dozvola funkcionira po tržišnim principima i otvorena je širokom spektru
sudionika, pa tako i onima koji trguju jedinicama iz komercijalnih ili špekulativnih razloga.
Države generiraju prihode prodajom emisijskih dozvola na EEX dražbi. U Hrvatskoj
se tako ostvareni prihodi uplaćuju Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU),
koji raspolaže sredstvima prikupljenima od dražbi emisijskih jedinica. Prikupljena sredstva
namjenski se koriste sukladno Planu korištenja financijskih sredstava dobivenih od prodaje
emisijskih jedinica putem dražbi u Republici Hrvatskoj.
Plan korištenja financijskih sredstava dobivenih od prodaje emisijskih jedinica
putem dražbi u Republici Hrvatskoj od 2021. do 2025. godine, usvojila je Vlada na sjednici
održanoj 18. lipnja 2021. godine. Nadležnost za provedbu Plana povjerena je ministarstvu
nadležnom za zaštitu okoliša i Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.
Očekivani prihod oko 360 milijuna eura, što iznosi 95 posto od ukupno uplaćenih
sredstava od prodaje na dražbama koristit će se u skladu sa Zakonom o klimatskim
promjenama i zaštiti ozonskog sloja na provedbu mjera iz prioritetnih područja kao što su
niskougljična energetska tranzicija, ukupno neenergetski sektor (uključujući sektor

26
gospodarenja otpadom), prilagodba klimatskim promjenama te istraživanje i razvoj, stručna
podrška i projekti s trećim zemljama.
Za provedbu mjera energetske tranzicije do 2025. godine sukladno ciljevima
Nacionalnog energetskog i klimatskog plana (NECP), planira se alocirati do 54,70 posto
sredstava, odnosno oko 212 milijuna eura. Te mjere obuhvaćaju: obnovljive izvore energije,
povećanje energetske učinkovitosti, energetsko siromaštvo, smanjenje emisija stakleničkih
plinova u prometu te istraživanja i inovacije. To su mjere za korištenje obnovljivih izvora
energije kao npr. poticanje korištenja obnovljivih izvora za proizvodnju električne i toplinske
energije, poticanje izgradnje visokoučinkovitih kogeneracijskih postrojenja i slično.
Revizija sustava EU za trgovanje emisijama traži smanjenje emisija za 62 posto u
odnosu na razine iz 2005. Smanjenje ukupne količine emisijskih jedinica rezultirat će
povećanjem cijene jedinica na tržištu. Prosječna cijena u 2022. bila je 80,10 eura. Za avionski
prijevoz predviđeno je smanjenje besplatne dodjele emisijskih jedinica, pomorski promet
uključuje se u EU ETS, dok će se za zgradarstvo, cestovni promet i malu industriju formirati
poseban EU ETS od 2027. godine.
Rok za transponiranje odredbi EU ETS direktive je 31. prosinca 2023., a primjena
od 1. siječnja 2024. Rok za primjenu odredbi za područje biomase je 1. siječnja 2026.

Emisije stakleničkih plinova elektrana u sastavu Hrvatske elektroprivrede

Iz HEP-ovih termoelektrana, termoelektrana toplana i bioenergana procesu

proizvodnje električne energije u 2022. godini ispušteno je 2,5 milijuna t CO2.
Intenzitet emisija CO2 za proizvedenu električnu energiju iz HEP-ovih
termoelektrana i termoelektrana toplana za 2022. je 576 g CO2/kWh
Intenzitet emisija CO2 za proizvedenu električnu energiju iz proizvodnog miksa
HEP-a za 2022. je 132 g CO2/kWh
Domaća zadaća:
1. Prosječni suvremeni benzinski automobil u vožnji potroši oko 150 g CO2 po kilometru.
Koliko kilowatsati proizvedu HEPove elektrane za vrijeme vožnje automobila s benzinskim
motorom od Zagreba do Splita (400 km)?
2. Na temelju ispuštanja 2,5 milijuna t CO2.iz HEPovih termoelektrana, odredi kolika je bila
proizvodnja električne energije uz činjenicu da se proizvodi 576 g CO2/kWh!
3. Uz pretpostavku da cijela količina ugljikovog dioksida iz ugljena, odredi koliko ugljena bi
bilo spaljeno u 2022. godini.

27
 Hidroenergetski sustav rijeke Cetine

Hidroenergetski sustav rijeke Cetine obuhvaća: HE Peruća, HE Orlovac, CS Buško

blato, HE Đale, HE Zakučac i HE Kraljevac.

HE Peruća
Perućko jezero prvo je veliko umjetno jezero u krškom terenu i prva daljinska
akumulacija elektroenergetskog sustava rijeke Cetine. Korisni obujam jezera značajno utječe
na izravnavanje protoka Cetine na nizvodnim energetskim stepenicama od Sinjskog polja do
Jadranskog mora. Koncentracija pada ostvarena izgradnjom brane Peruća koristi se u
pribranskoj hidroelektrani Peruća.

Akumulacijsko jezero Peruća s branom i hidroelektranom

28
 Akumulacijsko jezero Peruća je prva akumulacija elektroenergetskog sustava
rijeke Cetine i najveća je akumulacija u Republici Hrvatskoj korisnog volumena 565 milijuna
kubičnih metara. Brana akumulacije Peruća visine 65 m je sagrađena 1958. godine na
suženome dijelu kanjona rijeke Cetine između sela Satrić i Gornji Bitelić, približno 25 km od
izvora rijeke Cetine. Namjena brane je stvaranje akumulacije vode uz optimiranje količina
voda za rad hidroelektrane tijekom sušnog razdoblja godine i istovremeno rješavanje
problema velikih voda u kišnom razdoblju godine koje su uzrokovale poplave u Hrvatačkome
i Sinjskom polju.
HE Peruća je 1960. godine puštena u rad netom nakon izgradnje akumulacije s dva
agregata s Francis turbinama i sinkronim generatorima, u to vrijeme svaki snage 20,8 MW. Za
dovod vode na turbine u brani je izgrađen tunel promjera 6,7 m ukupne dužine 300 m.
Strojarnica s agregatima i rasklopno postrojenje smješteni su ispred brane na nizvodnoj strani.
HE Peruća je uspješno obavljala svoju funkciju sve do rujna 1991. godine, kada je
bila okupirana. Okupacija je trajala do siječnja 1993. kada je miniranjem teško oštećena brana.
Postrojenje HE Peruća je nakon miniranja u cijelosti bilo potopljeno, naplavljeno muljem i
ostalim naplavnim materijalom te teško oštećeno od samog miniranja. Do 1995. godine brana
je sanirana i nadvišena za 1,5 m čime je povećan volumen akumulacije i dozvoljena radna
razina. U razdoblju 2004. – 2008. godine zamijenjena su oba agregata, pomoćni pogoni, sustav
upravljanja, zaštite i signalizacije čime je završena zamjena postojeće dotrajale temeljne
opreme. Time je povećana snaga elektrane na 61,2 MW, svaki agregat koristi Francis turbinu
protoka 60 m3/s s padom od 56,5 m i sinkroni generator snage 34 MVA. Generatori rade na
naponu 10,5 kV uz faktor snage 0,9.
HE Orlovac

Tlačni cjevovod i HE Orlovac s odvodnim kanalom

29
 HE Orlovac je visokotlačno derivacijsko postrojenje snage 237 MW koja koristi
vode sliva Livanjskog polja te ih propušta u sliv rijeke Cetine nizvodno od Peruće. Smještena
pored rječice Rude u mjestu Ruda nedaleko Sinja. Objekti elektrane nalaze se u dvije države:
umjetno jezero s pripadajućim objektima i jedan dio dovodnog tunela su u Bosni i Hercegovini,
a drugi dio dovodnog tunela, vodna komora, tlačni cjevovod, strojarnica i odvodni kanal
strojarnice su u Republici Hrvatskoj.
Hidroelektrana Orlovac je tehnološki spojena s hidroenergetskim sustavom
akumulacijskih bazena i retencije Buško Blato, najveće akumulacije u ovom dijelu Europe
kapaciteta 800 milijuna kubičnih metara, smještenim u Federaciji Bosne i Hercegovine. U
sklopu tog sustava je i Crpna stanica (CS) Buško Blato, postrojenje koje gospodari vodama
sustava Buškog Blata, koristeći regulirane vodotoke i dovodne kanalske sustave koji služe za
prihvaćanje, izravnanje i transport voda na Livanjskom polje te njihovo energetsko korištenje
na konstruktivnom padu od oko 380 m između Livanjskog i Sinjskog polja. Vode se iz
središnjeg dijela Livanjskog polja i akumulacije Buško Blato dovode u kompenzacijski bazen
Lipa od kojega se tunelom duljine 12.100 m, promjera 5,5 m dovode do vodne komore HE
Orlovac.
HE Orlovac je građena u razdoblju od 1968. do 1972.g., a s radom je započela
1973. godine. HE Orlovac je postrojenje s tri glavna agregata s Francis turbinama i sinkronim
generatorima, svaki snage 79 MW, instaliranog protoka 70 m3/s (3 x 23,3 m3/s) i jednim
kućnim agregatom s Pelton turbinom snage 1 MW. Strojarnica je smještena uz izvor rijeke
Mala Ruda s objektima: strojarnica s upravljačkom zgradom, pogonskim prostorijama, i
odvodnim kanalom.
Proizvedena energija se predaje elektroenergetskom sustavu preko 220 kV
postrojenja. Uloga HE Orlovac u elektroenergetskom sustavu Hrvatske je proizvodnja vršne
energije u skladu s potrebama sustava, dostupnim dotocima voda i mogućnosti akumulacije
na razini sliva rijeke Cetine, a pruža i pomoćne usluge sustavu u vidu tercijarne regulacije.
Osim umjetnog jezera Buško Blato, postoji i umjetno jezero Mandak. Ako je dotok
s Livanjskog polja veći od potreba hidroelektrane, reverzibilnim kanalom Lipa – Buško Blato
prebacuje se u umjetno jezero Buško Blato pomoću reverzibilnog postrojenja Crpne stanice
Buško Blato (CS Buško Blato). S tehničkog stajališta rad elektrana HE Orlovac i CS Buško Blato
su povezani s ciljem učinkovitog korištenja voda Buškog Blata, pri čemu CS Buško Blato ne
samo da crpi vodu u sustave akumulacija Livanjske visoravni nego i proizvodi energiju kada
voda istječe kroz njena postrojenja nizvodno (dakle, pri istjecanju vode iz Buškog Blata CS
Buško Blato djeluje kao elektrana).
HE Đale
HE Đale je protočna niskotlačna pribranska hidroelektrana s dnevnom
akumulacijom ukupne proizvodne snage 40,8 MW. Smještena je 5,8 km nizvodno od Trilja u
Sinjskom polju.
U kanjonu rijeke Cetine na mjestu zvanom Beksetina mlinica izgrađena je brana
Đale koja formira akumulacijski bazen korisnog volumena vode od 2,3 milijuna kubičnih

30
metara. Betonskom gravitacijskom branom visine 39,6 m, dužinom u kruni 122,8 m, širine u
kruni 8,8 m, a u temelju 52,95 m ostvaruje se akumulacija za dnevno izravnanje dotoka Cetine.

Hidroelektrana Đale s branom

HE Đale ima strojarnicu izgrađenu u armiranobetonskoj gravitacijskoj brani Đale.
U strojarnici su s ostalom pratećom opremom montirana dva agregata s Kaplanovim
turbinama, svaki snage 20,4 MW. Ukupni instalirani volumni protok vode je 220 m3/s (2 x 110
m3/s). Puštena je u pogon 1989. godine. Koristi energetski potencijal pada vode od 21 m
između Sinjskog polja i umjetnog jezera Prančevići koje počinje neposredno nizvodno od
brane Đale. Kroz HE Đale protječu sve vode uzvodnih slivnih područja Cetine uključivo i
kontrolirane vode iz akumulacijskog jezera Buško Blato.
Vode koje se sakupljaju u akumulaciji Đale su regulirane i kontrolirano propuštane
vode uzvodnih hidroelektrana, a nakon što se iskoriste u HE Đale, propuštaju se koritom rijeke
Cetine prema HE Zakučac. HE Đale svojim radom doprinosi boljem korištenju voda donje
Cetine u hidroenergetskom smislu za HE Zakučac i to kroz “povećanje” kompenzacijskog
bazena “Prančevići”.
MHE Prančevići
Nizvodno od brane Prančevići krajem 2016. godine dovršena je izgradnja agregata
biološkog minimuma MHE ABM Prančevići snage 1,15 MW koja je spojena na akumulaciju
Prančevići tlačnim cjevovodom promjera 1620 mm. Time je osigurano da je nizvodni dio
Cetine od brane Prančevići trajno sačuvao sve ljepote prirodnih kanjona i toka stare Cetine
sve do ušća u Omišu.
MHE Prančevići je mala derivacijska hidroelektrana instalirane snage 1,15 MW
puštena u pogon 2017. godine. Smještena je na desnoj obali rijeke Cetine oko 90 m nizvodno
od brane Prančevići, sa zahvatom iz akumulacijskog jezera. MHE Prančevići se temelji na
iskorištenju hidropotencijala biološkog minimuma koji se, sukladno vodoprivrednim uvjetima
31
za HE Zakučac, konstantno ispušta iz akumulacijskog bazena Prančevići u prirodno korito
rijeke Cetine. Maksimalni protok koji se ispušta odnosno iskorištava u MHE Prančevići je
Qi=6,00 m³/s.

Brana Prančevići sa strojarnicom i tlačnim cjevovodom MHE Prančevići

HE Kraljevac
HE Kraljevac se nalazi 21 kilometar od ušća Cetine u more i nakon što je 1932.
izgrađena druga faza, s ukupnom instaliranom snagom od 67,2 MW u to vrijeme je bila
najveća hidroelektrana u ovom dijelu Europe. Nakon puštanja u pogon druge faze HE Zakučac
1980., HE Kraljevac je izgubila svoj raniji značaj.
HE Kraljevac, protočna visokotlačna derivacijska hidroelektrana snage 46,4 MW,
smještena u blizini mjesta Zadvarje iznad Omiša, na lijevoj obali rijeke Cetine. Koristi vode
rijeke Cetine nizvodno od brane Prančevići, kod slapova Velike i Male Gubavice, s ukupnim
padom 110 m.
S proizvodnjom električne energije započela je 1912. godine s dva agregata
instalirane snage po 12,8 MW. Prema veličini i proizvodnji, HE Kraljevac je tada bila jedna od
najvećih hidroelektrana u Europi. Proizvedena električna energija služila je za potrebe
tvornice karbida u Dugom Ratu. Tek 1924. godine izgrađen je 15 kV dalekovod od Dugog Rata
do Omiša, a dvije godine kasnije i dalekovod 50 kV Dugi Rat – Split pa je i Split ušao u njeno
opskrbno područje. U drugoj fazi, 1932. godine, ugrađen je treći i četvrti agregat pojedinačne
snage od 20,8 MW te s ukupnom instaliranom snagom od 67,2 MW, HE Kraljevac je u to
vrijeme bila najveća hidroelektrana u ovom dijelu Europe.
Izgradnjom HE Peruća i svih uzvodnih elektrana na Cetini, promijenjena je uloga
HE Kraljevca tako da se u njemu iskorištavaju samo preostale vode neiskorištene u uzvodnim

32
hidroelektranama. Pri prvotnom projektiranju i dimenzioniranju HE Kraljevac uzet je srednji
protok od 80 m3/s i iznimno visoka voda od 1200 m3/s. Nakon izgradnje HE Zakučac 1962. i
završetka druge faze izgradnje HE Zakučac 1980. te izgradnje HE Orlovac, smanjuje se količina
vode koja dolazi u HE Kraljevac, tako da danas koristi vode biološkog minimuma, vode
vlastitog međudotoka i preljevne vode HE Zakučac (brana Prančevići).

Hidroelektrana Kraljevac s tlačnim cjevovodima

Postrojenje se sastoji od ulaznog portala, gravitacijske brane (dužine 25 m, visine
18 m) s dovodnim kanalom dužine 244 m, trapeznog presjeka s dnom širine 5-11 m s
temeljnim ispustima i tablastim zatvaračima, obilaznog tunela duljine 180 m potkovastog
oblika površine 48 m² i strojarnice.
Strojarnica je locirana koso prema cjevovodima. U zgradi je smještena strojarska i
elektro oprema (turbine, generatori, dizalica, komanda itd.). Zgrada strojarnice je dužine 85
m, širine 26 m, a visine 13 m. Kota poda (61,12 m n.m.) je 2,20 m iznad najvišeg vodostaja u
odvodnom kanalu. Građena je u tri etape. Prva etapa s dva agregata tipa Francis 2 x 12,8 MW
instaliranog protoka po 15 m3/s izrađena je u razdoblju od 1908. do 1912. godine. Druga
etapa, završena je 1932. godine, ugradnjom dva agregata 2 x 20,8 MW instaliranog protoka
po 25 m3/s i proširenjem strojarnice te ugradnjom dva dodatna tlačna cjevovoda od vodne
komore do strojarnice. U trećoj etapi od 1990. do 1991. godine demontiran je jedan agregat
od 12, 8 MW, a na njegovom je mjestu ugrađen agregat biološkog minimuma (ABM), snage
4,8 MW. Drugi agregat od 12,8 MW stavljen je izvan funkcije.
HE Kraljevac spojen je na elektroenergetski sustav na 110 kV, a agregat biološkog
minimuma spojen je na 35 kV.
Godišnja proizvodnja HE Kraljevac smanjena je s rekordnih 471 GWh (1960.) na
srednju godišnju proizvodnju od 137 GWh (u razdoblju od 1961. do 1980.). Nakon puštanja u

33
pogon i druge faze HE Zakučac (1980.), srednja godišnja proizvodnja (u razdoblju od 1981. do
1990.), bitno je smanjena na samo 16,3 GWh.
HE Zakučac
HE Zakučac je smještena na ušću rijeke Cetine u more kod Omiša. Prema snazi i
proizvodnji HE Zakučac je najveće postrojenje na slivu rijeke Cetine, na koje otpada približno
69% ukupne godišnje proizvodnje. Puštena je u pogon 6. svibnja 1962.
HE Zakučac je visokotlačna derivacijska hidroelektrana instalirane snage 576 MW,
locirana na ušću rijeke Cetine, blizu grada Omiša u Splitsko-dalmatinskoj županiji. HE Zakučac
je najveće postrojenje na slivu rijeke Cetine, a po instaliranoj snazi i po mogućoj proizvodnji
električne energije najveća je hidroelektrana u Hrvatskoj.

Pogled na HE Zakučac s Mosora: odvodni kanal i rasklopno postrojenje na lijevoj obali

kanala, glavni tok rijeke Cetine ispod planine Imber uz koju kroz kanjon utječe u Jadransko
more u Omišu
Osnova rada HE Zakučac je korištenje voda sliva rijeke Cetine dinamički povezano
s dvije akumulacije Perućom i Buškim blatom. Akumulacija Peruća služi za sezonsko vodno
izravnanje protoka, dok Buško Blato usklađuje potpuno godišnje izravnanje. S te dvije
akumulacije hidroelektrana ima mogućnost pokrivanja vršnog opterećenja
elektroenergetskog sustava RH u najvećem dijelu godine.
U donjem toku rijeke Cetine, betonskom branom Prančevići, visokom 35 m,
formirano je derivacijsko jezero Prančevići ukupne zapremine 6,8 milijuna m³ (6,8 hm3), koje
služi za potpuno dnevno izravnanje dotoka i gdje se vrši zahvat vode potreban za rad agregata
hidroelektrane Zakučac.

34
 Ulazni uređaj je smješten na desnom boku umjetnog jezera Prančevići
neposredno uz branu. Dva paralelna dovodna tunela promjera 6,1 i 6,5 metara nastavljaju se
na ulazni uređaj. Duljina tunela je 9876 i 9894 metara. Sustav vodnih komora smješten je pri
kraju dovodnih tunela i sastoji se od tri vodne komore (po jedna za svaki tunel i jedna
zajednička). Neposredno iza zajedničke vodne komore tuneli se račvaju u čelične tlačne
cjevovode. Oko 35 metara od račve nalazi se zasunska komora (9 x 16 x 62,5 metara) s
leptirastim zatvaračima i odzračnim ventilima. Tlačni cjevovodi su izvedeni kao ubetonirane
čelične cijevi duljine 279,3 metara. Visinska razlika do svakog agregata u strojarnici je 213,4
m.
HE Zakučac je građena u dvije faze. U prvoj fazi izgradnje (1961./1962.g.)
ugrađene su dvije proizvodne jedinice s turbinama tipa Francis nazivne snage po 110,5 MW
te generatorima nazivne radne snage po 108 MW. U drugoj etapi izgradnje (1979./1980. g.)
ugrađene su dvije proizvodne jedinice s turbinama tipa Francis nazivne snage po 138,3 te
generatorima nazivne radne snage po 135 MW. Instalirani volumni protok HE Zakučac je 220
m3/s (2 x 50 m3/s + 2 x 60 m3/s). Konstruktivni pad vode je 250,4 metara.
Zbog dotrajalosti postojeće opreme pristupilo se 2012.g. revitalizaciji HE Zakučac.
U razdoblju od 2012. do 2017. godine iznimno složenim projektom HE Zakučac je kompletno
obnovljena. Zamijenjene su sve proizvodne jedinice (turbine i generatori) te upravljački i
pomoćni sustavi elektrane u četiri etape (u svakoj etapi zamijenjen je po jedan glavni agregat),
dok su se ostali agregati nalazili pogonu, tako da proizvodnja iz HE Zakučac nikada nije bila
onemogućena. Primjenom novih tehnoloških rješenja povećana je snaga agregata uz iste
hidrotehničke karakteristike raspoložive vode Cetine..
Ukupna instalirana snaga HE Zakučac nakon revitalizacije dovršene 2017. godine
je 576 MW (4x 144 MW). Komercijalno raspoloživa snaga koju HE Zakučac može proizvesti je
538 MW iz razloga manjeg kapaciteta dovodnih tunela u odnosu na instalirani kapacitet
turbina (kada rade sva 4 agregata).HE Zakučac osim proizvodnje električne energije pruža EES-
u i pomoćne usluge (automatska sekundarna regulacija, tercijarna regulacija, crni start), a
sposobna je i za otočni rad.
Proizvodne jedinice su preko 110 kV i 220 kV povezane s elektroenergetskim
sustavom.
HE Zakučac ima uveden i certificiran Sustav upravljanja okolišem, kvalitetom i
energijom sukladno normama ISO 14001:2015, 9001:2015 i 50001:2018.
HE Zakučac organizacijski je vodeća elektrana kao Glavna hidroelektrana (GHE) i
dio je Proizvodnog područja Jug. Upravljanje proizvodnjom provodi se kroz Centar
proizvodnje Dalmacije.
Izvod iz predgovora prvoj publikaciji HE Zakučac (tada HE Split) iz 1962. godine:

Nagao porast potrošnje električne energije u poslijeratnom

periodu naše zemlje zahtijevao je da se pristupi najintenzivnijim istražnim
radovima koji bi definirali mogućnost izgradnje velikih elektrana.

35
 Naročito se osjećao manjak u električnoj energiji na području NR
Hrvatske, što se vidi i po tome da se za proteklih deset godina 30-40%
ukupnih potreba podmirivalo iz elektrana susjednih područja.

U takvim prilikama bilo je nužno, da se obrati specijalna pažnja

proučavanju mogućnosti iskorištenja vodotoka na području na kojem se
razvila velika potrošnja električne energije. Konfiguracija terena i tokova
rijeka u priobalnom pojasu davali su naslutiti da se radi o velikim
mogućnostima korištenja vode za proizvodnju električne energije. Jedan od
najznačajnija vodotoka svakako je rijeka Cetina, koja se provlači kroz
dalmatinski krš na relativno velikoj nadmorskoj visini, pa su upravo time
vršeni prvi značajniji istražni radovi.

Danas, kad se hidroelektrana “Split” nalazi u pogonu i kad

vidimo osnovne tehničke i ekonomske pokazatelje ovog objekta, logično se
postavlja pitanje, zašto se već znatno ranije nije izgradila ova centrala.
Jedan od osnovnih razloga sigurno je specifičnost terena, na kojem je trebalo
izgraditi cijeli kompleks: branu s akumulacijom “Peruća” korisne zapremnine
od pol milijarde m⑶ te hidroelektranu “Split” sa proizvodnjom preko
milijardu petsto hiljada kWh godišnje. Kod nas, a niti u svijetu nije do sada
ostvarena takova izgradnja u krškom terenu. Sve je to zahtijevalo opsežne i
temeljite istražne radove, kao i krajnje brižnu obradu projekata ovih
objekata. Danas možemo konstatirati, da su svi problemi uspješno riješeni i
da je skepsa, s kojom su pojedini stručnjaci gledali na uspjeh ovog pothvata,
pobijeđena najvećim naporom i savjesnošću naših projektanata i graditelja.

Pri izgradnji hidroelektrane “Split” građevinska poduzeća i

njihovi radnici suočili su se s vrlo složenim problemima radi specifičnih uvjeta
gradnje. Tu je bilo borbe s podzemnom vodom, raznih iznenađenja s
nesigurnim pećinama i ulošcima mekanog materijala kod velikih iskopa za
dovodni tunel i strojarnicu. Po opsegu izvršenih radova to je najveća
građevina ove vrste, koja je do danas izvedena u našoj zemlji. Na ovom su
objektu stekli naši graditelji neprocjenjiva i bogata iskustva na radovima
ovakve vrste : napredak podzemnih radova, usavršena je organizacija
građenja, a moglo bi se navesti i čitav niz sličnih podataka, koji su izneseni
u pojedinim člancima ove publikacije. Naročito smo zadovoljni da ta iskustva
nisu ostala neiskorištena. Veći broj stručnog kadra i kompletna poduzeća
prešla su na nove objekte (HE Dubrovnik – HE Senj) je sada u punoj mjeri
koriste već stečena iskustva i dalje ih usavršavaju, a to je jedan od važnih
rezultata postignutih na gradnji hidroelektrane Split.

Još jedno od značajnih dostignuća na ovom objektu je izrada

opreme. Električni generatori od po 108 MW, izrađeni u Tvornici “Rade
Končar”, potpuno su domaće konstrukcije, a ipak po svojoj veličini
predstavljaju vrhunske jedinice ove vrste i u svjetskim razmjerima. Osim

36
 toga ovaj će objekt omogućiti domaćoj elektro-industriji da uz početnu
pomoć vanjskih tvornica ovlada i izgradnjom velikih transformatora za
najviši napon 220 kilovata. Slično vrijedi i za turbine “Litostroja”, koje su
izvedene uz suradnju inozemne tvornice.

Važno je istaći da su “Dalmatinske hidroelektrane” kao

investitor, uspješno koordinirale radove većeg broja poduzeća na raznim
gradilištima, tako da su se radovi čitavo vrijeme gradnje manje više odvijali
po postavljenom programu, a rezultat toga je bio da se objekt mogao staviti
u pogon gotovo godinu dana prije određenog roka.

Opsežnost poslova kao i uvjeti pod kojima se ovakvi radovi

izvode, i pored velike pažnje posvećene sigurnosti ljudi, nisu nažalost
dozvolili da se izbjegnu nesretni slučajevi na radu, U ime investitora i radnika
elektroprivrednih poduzeća izražavam posebnu poštu nastradalim
radnicima na ovom objektu.

Naročito mi je zadovoljstvo da na ovom mjestu mogu izraziti u

ime cijele elektroprivrede Hrvatske punu zahvalnost svim učesnicima ovog
značajnog pothvata počevši od izvršilaca istražnih radova, projektanata,
graditelja, isporučioca opreme i neposrednog investitora. Svi su oni
pojedinačno i zajednički, priložili svoj ovoj velikom djelu svestrane opskrbe
energijom, kao bitnoj osnovici izgradnje našeg socijalističkog društva.

Hidrauličke turbine

Princip rada hidroelektrane s Francis turbinom lijepo je prikazan na

https://www.youtube.com/watch?v=qp3J1eRtKn0.
Temeljni princip rada Francis turbine moguće je pogledati na
https://www.youtube.com/watch?v=_TQHdIgor2o
Za pregled rada Francis vodne turbine:
https://www.youtube.com/watch?v=skQNf5_61Ps
Nakon razumijevanja iznesenog, može se pogledati i nešto složenije objašnjenje
na https://www.youtube.com/watch?v=3BCiFeykRzo.

Zadatak za vježbu:
Kada ne bi bilo dotoka vode, a sve akumulacije cetinskog sliva bi bile pune, koliko
bi energije proizvele sve elektrane cetinskog sliva? U pogonu su HE Peruča, HE Orlovac, HE
Đale, HE Kraljevac, HE Zakučac i MHE Prančevići.

37
 Termoelektrana

Termoelektrane su energetska postrojenja čija je osnovna namjena proizvodnja i

transformacija primarnih oblika energije u koristan rad, koji se kasnije u obliku mehaničke
energije dalje iskorištava za proizvodnju električne energije. Proces započinje pretvaranjem
kemijske energije u toplinsku koja se različitim procesima predaje nekom radnom mediju.
Radni medij služi kao prijenosnik te energije do mjesta gdje će ona biti dalje transformirana i
iskorištena. Samo postrojenje se sastoji od mnogo različitih dijelova koji tvore jednu
kompleksnu i vrlo složenu cjelinu.
U samom procesu ključna pretvorba energije provodi se na razini toplinske
energije. Dobivena toplinska energija može se iskorištavati na više načina:

• Proces pogona turbine odgovarajućim medijem (najčešće pregrijana para)

• Kao energija za grijanje ili opskrbu industrijskih procesa
• Proizvodnja kriogene energije (hlađenje)
• Desalinizacija vode (za proizvodnju pitke vode iz morske vode)
Energetska postrojenja prema tome što je konačan energetski proizvod nazivaju
se elektrane, toplane, kogeneracijske elektrane-toplane ili trigeneracijska postrojenja. U
termoelektranama – toplanama električna energija je sekundarni oblik pretvorbe energije,
dok je toplinska energija u primarnom planu.
Parno turbinsko postrojenje

3
1

5
6

Blok – shema klasičnog parno – turbinskog postrojenja

38
 Temelj rada kogeneracijske termoelektrane prikazuje se općim procesnim
dijagramom. Dijagram predočuje osnovne razlike između pojedinih sustava. Razlike se očituju
u temeljnim principima rada:

• Parno – turbinsko termoenergetsko postrojenje,

• Plinsko – turbinsko postrojenje,
• Kombi elektrana s parnom i plinskom turbinom
• Kogeneracijska i trigeneracijska energetska postrojenja
Načelna, blok – shema klasičnog parno – turbinskog postrojenja, odnosno jedne
kondenzacijske termoelektrane prikazana je slikom gore.
Osnovni dijelovi procesa te karakteristične točke koje su bitne za samu analizu
kružnog procesa su:
1. K – parni kotao
2. T – turbina
3. G – električni generator
4. C – kondenzator
5. Ck – crpka kondenzata (kondenzatorska pumpa)
6. S – spremnik napojne vode
7. Cn – crpka napojne vode (napojna pumpa)
U samom ložištu parnog kotla izgara gorivo (ovisno o tipu termoelektrane,
odnosno gorivu koje koristi i tipu turbine). Voda koja struji u parogeneratoru se zagrijava na
osnovu topline plinova izgaranja te na taj način i isparava. Proizvod procesa je pregrijana para
određenih karakteristika (temperature i tlaka) koja se pod tlakom vodi u turbinu gdje se
energija pare pretvara u kinetičku energiju, odnosno u samom rotoru turbine se pretvara u
mehanički rad. Taj rad se preko vratila turbine prenosi na rotor električnog generatora i time
se vrši pretvorba u električnu energiju. Na slici nisu prikazani električni dijelovi procesa:
transformatori, odnosno blok – transformator koji transformira električnu energiju na napon
koji je pogodan za prijenos na velike udaljenosti te rasklopno postrojenje sa svim potrebnim
sklopnim i rasklopnim uređajima i mjernim transformatorima. Nakon što para obavi rad u
parnoj turbini, para se kondenzira u kondenzatoru i ponovo kao voda crpkom vraća u proces.
Povećanje učinkovitosti postrojenja može se postići:

• povećanjem tlaka i temperature svježe pare (na ulazu u turbinu),

• međupregrijanjem pare između visokotlačnog i srednjetlačnog dijela turbine,
• smanjenjem tlaka na izlazu iz turbine,
• uvođenjem procesa s regenerativnim zagrijavanjem napojne vode,
• upotrebom turboagregata veće snage i poboljšanje njegovog stupnja
korisnosti,
• smanjenjem gubitaka u kondenzatoru, iskorištenjem topline oduzete pare iz
turbine, za tehnološke i ogrijevne potrebe (zajednička proizvodnja električne i
toplinske energije) – termoelektrane – toplane

39
 Zadatak: Sam pronađi odgovarajuće primjere za navedene mogućnosti povećanja
energetske učinkovitosti postrojenja

Termoelektrana Plomin

Termoelektrana Plomin izgrađena je u Plominskom zaljevu i jedina je aktivna

termoelektrana na ugljen u Hrvatskoj. Lokacija je odabrana zbog nekadašnjeg ugljenokopa,
topografski i geološki prikladnog terena, opskrbe slatkom i morskom vodom, a u području s
dobro razvijenom morskom i kopnenom prometnom infrastrukturom.
Postrojenje TE Plomin je kondenzacijska termoelektrana koja se sastoji od dvije
proizvodne jedinice Bloka A i Bloka B koje imaju svaka svoj kotao i po jednu parnu turbinu.
Energent kameni ugljen nabavlja se na svjetskom tržištu i dovozi brodovima do
luke posebne namjene Plomin, gdje se iskrcava i sustavom traka doprema do otvorenog
odlagališta. Plomin Luka je odabrana kao lokacija zbog svoje praktičnosti; iako je u vrijeme
izgradnje TE Plomin 1 većina ugljena dolazila iz obližnjeg ugljenokopa, već tada se dio ugljena
dopremao morskim putem.

Blok – shema postrojenja termoelektrane na ugljen

Za proizvodnju pare koristi se sirova voda izvora Bubić jame koja se demineralizira,
a kao rashladna voda za potrebe obje proizvodne jedinice koristi se morska voda.

40
 Proizvodna jedinica Blok A 125 MW završena je i puštena u rad 1970. godine. Od
1. siječnja 2018. godine prestalo je važiti Rješenje o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša
(Okolišna dozvola), pa je Blok A do daljnjega neraspoloživa proizvodna jedinica.
Proizvodna jedinica Blok B (TE Plomin 2) snage 210 MW, izgrađena je i puštena u
komercijalni rad 2000. godine. Postrojenje je izgradilo društvo TE Plomin d.o.o., u vlasništvu
50% HEP d.d. i 50% RWE, Njemačka. S danom 1. kolovoza 2017. godine društvo TE Plomin
d.o.o. pripojeno je HEP-u d.d., a poslovanje se nastavlja u okviru društva HEP – Proizvodnje
d.o.o.
Blok B je opremljen postrojenjem za odsumporavanje dimnih plinova od 2000.
godine. Uređaj za uklanjanje oksida dušika iz dimnih plinova dovršen je i pušten u rad 2017.
godine. Modernizacijom niskotlačnog dijela turbine i aktivnostima kapitalnog remonta na
ostalim dijelovima sustava provedenima 2017. godine, ostvareno je poboljšanje unutrašnjeg
stupnja iskoristivosti turbine čime je nominalna snaga turboagregata povećana na 217 MW.
Veza Bloka B s elektroenergetskim sustavom ostvarena je rasklopnim
postrojenjem 220/110 kV (110 kV izravnu vezu koristio je blok A)
Obje proizvodne jedinice koriste zajednička pomoćna postrojenja:

• pristan - luku posebne namjene, Plomin luka

• transport i odlagalište ugljena,
• sustav sirove vode,
• sustav pripreme demineralizirane vode,
• rashladni sustav,
• sustav pomoćnog goriva,
• obrada otpadne tehnološke, oborinske i sanitarne vode,
• transport i odlagalište šljake, pepela i otpadnog mulja,
• dimnjak visine 340 m.
Elektrana je predviđena za isporuku električne energije u elektroenergetski sustav
kao i za pružanje pomoćnih usluga sustavu: tercijarna regulacija i otočni pogon.

Industrijski dimnjaci grade se na velikim kotlovnicama,

toplanama, ciglanama i sličnim industrijskim objektima, što je slučaj i u Istri.
Sredinom 17. st. grade se prvi industrijski dimnjaci i to od kamena s jako
debelim stjenkama i malih visina. Kako je industrijska revolucija
napredovala, tako su i visine dimnjaka rasle. Shvatilo se da, što je dimnjak
viši, to će zagađeni dim, koji je topliji od okolnog zraka, ići više u atmosferu
te će štetan utjecaj na ljude i okoliš biti manji. Rastom visine dimnjaka
mijenjali su se i građevni materijali. Kameni materijal je zamijenila opeka, a
opeku beton.

S visinom od 340 metara, dimnjak TE Plomin 2 najviši je u

Hrvatskoj, dvanaesti po visini u svijetu. Na Labinštini je koncentriran najveći
broj tzv. prljave industrije u Istri, pa ima i najveći broj industrijskih dimnjaka.

41
 Tvornica portlandskog cementa (danas Holcim) u uvali Koromačno
najstarija je tvornica na području Labinštine, a podignulo ju je 1926. godine,
pod talijanskom upravom, dioničarsko društvo iz Palerma (Sicilija). Već dvije
godine nakon početka rada proizvedeno je 28 tisuća tona portland
cementa, a deset godina kasnije 62 tisuće. Uz cementaru, koja je smještena
neposredno uz morsku obalu, izgrađeno je radničko naselje nazvano
Valmanzzinghi po generalu Manzzinghiju, projektantu tvorničke luke.
Valmanzzinghi, zajedno s pogonom i javnim zgradama, koncipirano je kao
zaokružena urbana cjelina u stilu talijanskog racionalizma i novecenta, što
je bilo uobičajeno za taj tip naselja. Njegova realizacija uklopila se u
Mussolinijev projekt urbanizacije provincija kao jedan od prvih primjera
planiranih industrijskih gradića na području Labinštine, prethodeći izgradnji
Raše i Podlabina.

Termoelektrana Plomin, u pozadini je vidljiv dimnjak starog postrojenja

Prema izvoru iz Vlade Republike Hrvatske (izjava premijera Plenkovića u
Glasgowu), ciljna godina za prestanak korištenja ugljena u Plominu je 2033., no nastojat će se
da to bude i ranije

42
 Vjetroelektrane

Vjetroelektrana je niz blisko smještenih vjetroagregata, najčešće istog tipa,

uvjetno izloženih istom vjetru (u Republici Hrvatskoj karakteristike vjetrova, posebno bure na
priobalnom području mogu uzrokovati značajno odstupanje od ove definicije) i priključenih
posredstvom zajedničkog rasklopnog uređaja na elektroenergetski sustav.
Vjetroagregat je rotirajući stroj koji pretvara kinetičku energiju vjetra prvo u
mehaničku, a zatim preko električnih generatora u električnu energiju. Pri tome se rotor
vjetroturbine i rotor električnog generatora nalaze na zajedničkom mehaničkom prijenosnom
sustavu vratila. Vjetroelektana je obnovljivi izvor električne energije pokretan kinetičkom
energijom vjetra.
Energija vjetra je oblik Sunčeve energije. Sunce neravnomjerno zagrijava različite
dijelove Zemlje i to rezultira različitim tlakovima zraka, a vjetar nastaje zbog težnje za
izjednačavanjem tlakova zraka. Postoje dijelovi Zemlje na kojima pušu stalni (planetarni)
vjetrovi izazvani Coriolisovom silom zbog okretanja Zemlje oko svoje osi i atmosfere koja
trenjem nastoji zadržati kretanje planeta i na tim područjima je iskorištavanje energije vjetra
najisplativije. Dobre položaji su obale mora i oceana (priobalna vjetroelektrana) te pučina
mora (plutajuća ili odobalna vjetroelektrana). Pučina se ističe kao najbolji položaj zbog
stalnosti vjetrova, ali cijene ugradnje i prijenosa energije usporavaju takva ulaganja.
Kod pretvorbe kinetičke energije vjetra u mehaničku energiju (okretanje osovine
generatora) iskorištava se samo razlika brzine vjetra na ulazu i na izlazu vjetroturbine. Albert
Betz, njemački fizičar dao je još davne 1919. zakon energije vjetra, poznat kao Betzov zakon.
Njegov zakon kaže da je moguće pretvoriti samo manje od 16/27 ili 59% kinetičke energije
vjetra u mehaničku energiju pomoću vjetroturbine. Tih 59% predstavlja teoretski maksimum,
ali u primjeni se može pretvoriti između 35% i 45% energije vjetra zbog raznih gubitaka u
sustavu.
Povijest vjetroelektrana i korištenja energije vjetra seže u doba kada su ljudi prvi
puta postavili jedra na brodove i time si omogućili daleka putovanja i isto tako odlučili svoje
živote povjeriti u ruke tog nepredvidljivog obnovljivog izvora energije. Može se reći da je na
neki način vjetar bio taj koji je pokrenuo eru istraživanja i omogućio prijenos robe i dobara u
neslućenim količinama na velike udaljenosti. Dugo vremena nakon prvih jedara uslijedilo je
korištenje energije vjetra za obavljanje mehaničkog rada u mlinovima i za pokretanje vodenih
pumpi (posebice u Grčkoj, Španjolskoj, Nizozemskoj, na srednjem zapadu SAD-a i u zabačenim
dijelovima Australije). U modernim vremenima s dolaskom i izumom električne energije
počinju se upotrebljavati u svrhu proizvodnje iste, no tek u zadnja dva desetljeća zbog sve
većeg zagađenja okoliša počinju svoj značajan uzlet, da bi danas to bio jedan od
pretpostavljenih glavnih izvora energije za blisku budućnost.
Vjetroelektrane su postrojenja koja koriste snagu vjetra kako bi proizvela
električnu energiju. One se sastoje od visokih tornjeva i velikih rotirajućih lopatica koje
pretvaraju kinetičku energiju vjetra u mehaničku energiju. Vratilo rotora povezano je s
generatorom koji pretvara mehaničku energiju u električnu energiju. Kako bi vjetroelektrana

43
učinkovito radila, potrebno ju je postaviti na lokaciju s dovoljno jakim i stabilnim vjetrovima.
Vjetar pokreće lopatice rotora koji se rotiraju brzinom koja ovisi o brzini vjetra i konstrukciji
vjetroelektrane. Kada se rotirajuće lopatice rotora okreću, osovina se rotira i pokreće
generator koji stvara električnu energiju. Proizvodnja električne energije iz vjetroelektrana je
obnovljiva i čista te nema značajnih emisija stakleničkih plinova, što ju čini ekološki
prihvatljivom alternativom fosilnim gorivima. Iako su vjetroelektrane podložne promjenama
u brzini i smjeru vjetra, moderne tehnologije i algoritmi za upravljanje omogućuju
vjetroelektranama učinkoviti i pouzdan rad.
Za korištenje energije vjetra često se upotrebljava agro-hortikulturalno nazivlje,
pa se tako govori o vjetroparkovima, vjetrofarmama ili vjetropoljima. Na taj način se i samom
nomenklaturom pokušava reći da se ne radi o „pravim“ elektranama. Zato treba jasno reći,
vjetroelektrana jest elektrana i to ona koja kao gorivo za proizvodnju električne energije
koristi vjetar. Ona se kao i svaka druga elektrana sastoji od nekoliko dijelova, uključujući
vjetroagregate (turbina + generator), transformatorske stanice, kabele i vodove, te ostale
pripadajuće objekte. Na taj način postiže se sustavnost nazivanja objekata za proizvodnju
električne energije (hidroelektrana, termoelektrana, nuklearna elektrana, itd.) i nedvojbeno
se iskazuje da je vjetroelektrana elektroenergetski objekt, a ne element krajobraznog ili
poljoprivrednog karaktera.

Energija i snaga vjetra

Kinetička energija konačne mase zraka određena je jednadžbom:

௠⋅௩ మ ௠మ
‫=ܧ‬ ଶ
[Joul = ݇݃ ⋅ ௦మ
]

gdje je m – masa zraka [kg] u kontrolnom volumenu

v – brzina vjetra [m/s]
Snaga vjetra određena je energijom u jedinici vremena:
‫ܧ‬
ܲ= ሾ‫ݓ‬ሿ
‫ݐ‬
Masa zraka koja kroz područje djelovanja turbine prolazi u promatranom vremenu
određena je specifičnom gustoćom zraka i prostrujalim volumenom kroz turbinu:
݉ = ߩ ⋅ ܸ = ߩ ⋅ ‫ ݎ ⋅ ߩ = ݏ ⋅ ܣ‬ଶߨ ⋅ ‫ݏ‬
ρ – gustoća zraka u promatranom volumenu
V – volumen zraka
A – površina turbine preko koje struji zrak (površina kruga kojeg ocrtavaju
lopatice turbine)
s – put koji vjetar prevali u promatranom vremenu:

44
 s=v·t
Snaga vjetra na turbini može se izraziti uvrštavanjem jednadžbi koje određuju
masu zraka u jednadžbu za energiju i dalje u jednadžbu za snagu
ߩ ⋅ ‫ݎ‬ଶ ⋅ ߨ ⋅ ‫ݒ ⋅ ݐ ⋅ ݒ‬ଶ
ܲ=
2‫ݐ‬
Grupiraju li se svi konstantni iznosi zajedno:
ߩ⋅ߨ
‫=ܥ‬
2
dobiva se tipična konstanta koja se uvrsti u sređenu jednadžbu snage
ܲ = ‫ݎ ⋅ ܥ‬ଶ ⋅ ‫ݒ‬ଷ
Dakle, snaga vjetra proporcionalna je kvadratu promjera turbine vjetroagregata
i kubu brzine vjetra (ovaj zaključak treba jako dobro razumjeti radi rješavanja postavljenih
zadataka).
Prema Betzovom zakonu, moguće je iskoristiti samo energiju koja proizlazi iz
razlike brzine vjetra na ulazu u turbinu i na izlazu iz turbine (kao što je rečeno prethodno,
teoretski 59% kinetičke energije), a uz to u obzir valja uzeti i ostale gubitke sustava pa se
električna snaga vjetroagregata može iskazati preko faktora iskoristivosti:
ܲ௘௟ = ܲ ⋅ ߟ
pri čemu faktor iskoristivosti iznosi do 45%, a jako je ovisan i o uvjetima u kojima vjetroagregat
radi (minimalna brzina vjetra, maksimalna brzina vjetra, stalnost vjetra).
Regulacija vjetroagregata vrlo je složena jer za relativno učestale i različite
varijacije brzine vjetra generator treba davati ujednačenu izlaznu snagu što je moguće nakon
postizanja nominalne brzine vjetra koja se obično kreće oko dvostruke minimalne brzine i
približno polovine maksimalne brzine.
Uz navedeno, često je važan faktor dobivanja dozvole za rad i buka koju proizvodi
vjetroagregat pri radu koja se većinom može uskladiti s propisima neznatnim variranjem
(smanjenjem) izlazne snage, a taj faktor se isto tako rješava kroz proces regulacije
vjetroagregata.
ZADATAK za vježbu:
vježbu:
Vjetropark ostvaruje snagu 120 MW. Nakon isteka 15 godina rada vlasnik se
odlučio za obnovu vjetroparka i ugradio je turbine identičnih karakteristika, ali s 16% većim
promjerom vjetroturbine. Koliku je izlaznu snagu postigao?

Povijest vjetroelektrana u Republici Hrvatskoj

Prvi vjetroagregat u Hrvatskoj izgrađena je 1988. godine u brodogradilištu Uljanik

i dan danas se tamo nalazi. Prva vjetroelektrana u Hrvatskoj puštena je u redovni pogon 2005.

45
godine (VE Ravna 1, instalirane snage 5,95 MW, s radom započela u listopadu 2004. godine).
U idućih nekoliko godina izgradnja vjetroelektrana tekla je usporeno. Razvoj vjetroelektrana
u Hrvatskoj nije bio glatki. Pojedini projekti nailazili su na otpor lokalne zajednice i ekoloških
aktivista, osobito u područjima zaštićene prirode. Unatoč tome, vjetroelektrane su postale
značajan izvor obnovljive energije u Hrvatskoj i njihov udio u ukupnoj proizvodnji električne
energije kontinuirano raste. Prema podacima Hrvatske energetske regulatorne agencije
(HERA), u 2021. godini, vjetroelektrane su proizvele oko 10% ukupne proizvodnje električne
energije u Hrvatskoj. Većina vjetroelektrana je u privatnom vlasništvu.
Vjetropotencijal Republike Hrvatske procjenjuje se na preko 4000 MW, međutim
instaliranje tako velikog kapaciteta ozbiljno bi ugrozio stabilnost hrvatskog
elektroenergetskog sustava zbog potrebe održavanja sigurnosti opskrbe jer elektroenergetski
sustav Republike Hrvatske raspolaže s tek 4000 MW kapaciteta u konvencionalnim
elektranama. Oslanjanja na isto toliko energije vjetra može u slučaju nepovoljnih vremenskih
uvjeta (nagli prestanak puhanja vjetra ili nagli nastanak nevremena) u elektroenergetskom
sustavu znači nemogućnost održavanja opskrbe, a pitanje tercijarne regulacije u potpunosti
je izgubljeno što ne dozvoljavaju pravila mreže europskih operatora elektroenergetskog
sustava (ENTSO-E).

Konstrukcija vjetroagregata

Postoji čitav niz podjela vjetroagregata, a u ovisnosti prema nekim konstrukcijskim

i radnim značajkama razvrstavaju se po:

• položaju osi turbinskog kola: vjetroagregati s vodoravnom osi i okomitom

osi;
• omjeru brzine najudaljenije točke rotora i brzine vjetra: brzohodne i
sporohodne;
• broju lopatica: višelopatične, s nekoliko lopatica i s jednom lopaticom;
• veličini zakretnog momenta: visokomomentne i niskomomentne;
• načinu pokretanja: samokretne i nesamokretne;
• učinkovitosti pretvorbe energije vjetra u zakretni moment: nisko i visoko
učinkovite;
• načinu okretanja rotora prema brzini vjetra: promjenjive i nepromjenjive.
Vjetroagregati s okomitom osi
Vjetroagregati s okomitom osi su najstariji sustavi za iskorištavanje energije vjetra.
Danas također postoje koncepti modernih vjetroagregata koji imaju okomit položaj osi.
Negativna strana ove vrste vjetroagregata je manja iskoristivost od vjetroagregata s
vodoravnom osi, a pozitivne strane su:

• vjetroagregat nema usmjerenja, ne mora biti usmjerena prema vjetru pa

ne trebaju dodatni uređaji za praćenje vjetra i okretanje vjetroturbine;

46
 • dovoljan je slabiji vjetar za njihov rad;
• uređaji za kontrolu vjetroagregata i pretvorbu energije mogu biti smješteni
na razini zemlje zbog okomite osi rotora;
• jednostavnija struktura što olakšava i samo postavljanje.
Vrste vjetroagregata s okoitom osi su:
a) Savoniusov rotor,
b) Darrieusov rotor,
c) H rotor,
d) vjetrenjača s rotirajućim jedrima.

Vjetroelektrane s okomitom osi

Savoniusov rotor radi na principu otpornog djelovanja koji kombinira s potiskom.
Sastoji se od dvaju polucilindričnih lopatica koje su otvorene na suprotnim stranama. Blizu
osi, lopatice se preklapaju tako da preusmjereni vjetar može strujati iz jedne lopatice u drugu.
Ova vrsta rotora ima veću iskoristivost od rotora baziranih samo na otpornom djelovanju, ali
manju od rotora primarno baziranih na potisku. Ovaj tip rotora ima prednost koja se bazira
na tome da se mogu početi vrtjeti na malim brzinama vjetra, dok im je loša strana u tome što
je potrebno puno materijala za njihovu izradu.
Darrieusov rotor je 1929. konstruirao Francuz Georges Darrieus. Ova vrsta rotora
se sastoji od dvije ili tri lopatice koje imaju oblik parabole. Profil rotorskih lopatica oblikom
odgovara radu na principu potiska. Iskoristivost ovih rotora je puno veća od iskoristivosti
Savonius-ovih rotora. Glavni nedostatak Darrieus-ovog rotora je u tome što ne može sam
započeti rotaciju te zbog toga uvijek zahtjeva pomoćni uređaj za pokretanje.
Daljnjim razvojem Darrieusovog rotora razvijen je H rotor ili H – Darrieus-ov rotor.
Ovaj rotor se još naziva i Heidelberg rotor po tvrtki Heidelberg Motor. Generator s
permanentnim magnetom je integriran u samu strukturu rotora i ne zahtjeva sustav prijenosa.

47
 Vjetroagregati s vodoravnom osi
Vjetroagregati s vodoravnom osi su danas najzastupljeniji tip vjetroturbina.
Vjetroagregati su došli do vrlo visokog stupnja tehničke razvijenosti i dosežu snage od
nekoliko megawata, dok su vjetroagregati u 1980-tim godinama bili u rangu snage ispod 100
kW.
Dijelovi vjetroagregata s vodoravnom osi
Vjetroagregat, kao i svaki drugi agregat za proizvodnju električne energije, sastoji
se od turbine i generatora.

Dijelovi vjetroagregata
Uređaji vjetroagrgata smješteni su na solidnom betonskom temelju na kojem se
sidri stup (toranj) vjetroagregata. Na vrhu tornja smještena je gondola vjetroagregata koja se
sastoji od kućišta stroja i ležaja zakretnika kojim se gondola učvršćuje na stup. U kućištu se
nalazi primarna oprema vjetroagregata:

• vjetroturbina,
• generator,

48
 • prijenosnik (vratilo ili multiplikator, ovisno o izvedbi agregata),
• kontroler napona i snage
• generatorski transformator (ukoliko se vjetroagregat priključuje na visoki
napon, a snaga je dovoljno mala da transformator ne predstavlja preveliko
opterećenje za gondolu)
• upravljački sustav za optimiranje rada vjetroagregata sa zaštitama
vjetroturbine, generatora i transformatora,
• mjerni uređaj za brzinu i smjer vjetra
Vjetroturbina se sastoji od:

• glavčine,
• vratila,
• lopatica – obično 3 lopatice.
Pomoćni uređaji vjetroadregata su:

• zakretnik ili oprema za zakretanje,

• kočioni sustav,
• elementi za uležištenje sporohodnog vratila.
Vjetroagregat može imati izravno pogonjen generator obično sinkronog tipa.
Jrdnostavnija izvedba koristi asinkroni generator, no zbog potrebe generiranja odgovarajućeg
broja okretaja generatora, asinkroni generator iziskuje veći broj okretaja od vrtnje turbine te
se između turbine i generatora umeće prijenosni sustav kojim se multiplicira broj okretaja
turbine. Takav se uređaj naziva multiplikatorom.
Ograničavanje izlazne snage i zaštita od oluja
Energija koja može biti preuzeta od vjetra ovisi o brzini vjetra (3. potencija brzine
vjetra!). Poslije dostizanja nominalne snage, snaga vjetroagregata bi trebala ostati konstantna
kod svih brzina vjetra većih od nominalne brzine zato što turbina i generator ne mogu
podnijeti više energije. Zbog toga, vjetroelektrana mora limitirati snagu jednom od dvaju
sljedećih metoda:

• Metoda zavjetrine (engl. stall control),

• Metoda promjene kuta lopatica rotora (engl. pitch control).
Metoda zavjetrine (engl. stall control) se bazira na efektu stvaranja vrtložnih
struja, a time i zavjetrine kod velikih upadnih kutova koji se sami povećavaju pri povećanju
brzine vjetra. Ovaj efekt smanjuje uzgon na površini zahvaćenoj ovim efektom te na taj način
limitira snagu koju vjetar prenosi na lopatice rotora. Kod ovoga načina zaštite
vjetrogeneratora lopatice rotora se ne pomiču, a kut pod kojim su postavljene uvijek ostaje
konstantan. Ovakav način zaštite vjetrogeneratora se realizira samom konstrukcijom rotora i
ne zahtjeva napredne tehničke sustave za njezin rad. Negativna strana ovakvog načina zaštite
vjetrogeneratora je u tome što ne omogućava nikakvo naknadno upravljanje zbog toga što je
ovaj način zaštite isključivo pasivan. Maksimalnu snagu novodizajniranog rotora nije lako
procijeniti zbog kompliciranog matematičkog proračuna strujanja zraka. Nakon dosizanja

49
maksimalne snage, izlazna snaga generatora zaštićenog ovom metodom opada. Ovako
zaštićeni sustavi moraju imati još dodatne aerodinamičke kočnice koje pomažu
vjetrogeneratorima s ovakvim načinom zaštite da prežive oluje.
Metoda promjene kuta lopatica rotora (engl. pitch control) se zasniva na zaštiti
svojih vjetroagregata pomoću promjenjivog kuta lopatica rotora, iako je ovu metodu zaštite
tehnički puno teže izvesti. Budući da je ova metoda zaštite aktivna metoda, ona se može
prilagoditi različitim uvjetima. Zaštita metodom promjene kuta lopatica rotora automatski
prilagođava kut lopatica rotora, a samim time i upadni kut, smanjujući ga ili povećavajući,
ovisno o prilikama. Lopatice rotora se okreću u vjetar prilikom većih brzina vjetra, smanjujući
upadni kut i tako se aktivno smanjuje ulazna snaga na lopaticama rotora. Izrada ovako
zaštićenih i kontroliranih vjetroagregata je složenija, zato što lopatice rotora moraju biti
pomično učvršćene na vrh osovine, i mora postojati još dodatni motor kojim se realizira
upravljanje nagibom lopatica. Manji sustavi uobičajeno koriste mehanički kontroliran
mehanizam promjene kuta lopatica rotora oslanjajući se na centrifugalnu silu. Ako je
vjetrogenerator kompletno isključen zbog zaštite od oluje i ako ima mogućnost zakretanja
kuta lopatica rotora, mogu mu se lopatice rotora okrenuti u položaj pera („lopatice na nož“ –
najmanja moguća silueta lopatice koja stoji na putu vjetra) te se tako smanjuje otpor rotora
vjetru i mogućnost oštećenja.
Sustav za praćenje vjetra (engl. yawing) može se svrstati u sustave za povećanje
iskoristivosti vjetrogeneratora i sustave za zaštitu vjetroagregata s vodoravnom osi. Ovaj
sustav radi na principu vodoravnog zakretanja vjetrogeneratora. Vjetroagregati s
vodoravnom osi, za razliku od vjetroagregata s okomitom osi, moraju uvijek svojom
orijentacijom pratiti smjer vjetra. Orijentacija lopatica rotora uvijek mora biti tako namještena
da su lopatice rotora okrenute prema vjetru pod optimalnim kutom. Ovo može biti problem
za vjetrogeneratore s promjenjivim kutom lopatica rotora ako su postavljene na mjestu na
kojem dolazi do vrlo brze promjene smjera vjetra zbog toga što može doći do velikih promjena
u snazi o čemu se mora voditi računa prilikom vodoravnog zakretanja vjetroagregata i prema
tome se korigirati brzina rotora.
Za zakretanje vjetroagregata u vodoravnom smjeru cijela gondola
vjetrogeneratora s rotorom, prijenosom i generatorom mora biti pomično postavljena na vrhu
stupa. Sustav za mjerenje vjetra smješten na kućištu mjeri i izračunava brzinu i smjer vjetra i
prema tim podatcima upravljački sustav odlučuje kada, za koliko i u kojem smjeru zaokrenuti
kućište i rotor vjetrogeneratora. Kada kućište i rotor dođu u optimalni položaj pokreće se
vodoravna kočnica koja drži vjetrogenerator u tom položaju. U stvarnosti postoji uvijek malo
odstupanje od smjera vjetra i optimalnog položaja rotora. To odstupanje uobičajeno iznosi
oko 5%.
Električni generator vjetroagregata
Vjetroturbina s rotorom, kočnicama i prijenosnikom snage predstavlja važan dio
cjelokupnog sustava, čija je osnovna funkcija pogon generatora. Za pravilan i siguran rad
vjetroagregata, generator mora ispunjavati određene zahtjeve kao što su:

• visok stupanj iskoristivosti u širokom krugu opterećenja i brzine okretanja;

50
 • izdržljivost rotora na povećanim brojevima okretaja u slučaju otkazivanja
svih zaštitnih sustava;
• visoku otpornost na vibracije
• izdržljivost, odnosno postojanost konstrukcija na visokim dinamičkim
opterećenjima prilikom kratkih spojeva te pri uključivanju i isključivanju
generatora;
• uležištenje generatora na način da jamče dugotrajnost.
Uzimajući u obzir nepogodne i promjenjive uvjete rada (povećane vlažnosti,
slanosti, zatim otpornost na krute čestice, povišenu temperaturu i dr.) pred generatore se
također postavlja zahtjev pouzdanosti sa što je moguće manje održavanja. Razni su kriteriji
prema kojima se može izvršiti podjela generatora. Tako se prema načinu rada generatori
mogu podijeliti na generatore za:

• paralelni rad s postojećom distributivnom mrežom;

• samostalni rad;
• spregnuti rad s drugim izvorima.
Prema vrsti električne struje koju generatori generiraju, generatori mogu biti:

• generatori istosmjerne struje (generatori istosmjerne struje se zbog

problema s pouzdanosti rijetko primjenjuju);
• generatori izmjenične struje.
Prema načinu okretanja generatori mogu biti:

• generatori s promjenjivom brzinom okretanja i

• generatori s nepromjenjivom brzinom okretanja.
Također postoji podjela prema veličini tj. snazi.
Generatori s promjenjivom brzinom okretanja su:

• sinkroni ili asinkroni generator s pretvaračem u glavnom strujnom krugu;

• asinkroni generator s upravljivim promjenljivim klizanjem;
• asinkroni generator s nadsinkronom ili podsinkronom pretvaračkom
kaskadom.
Generatori s nepromjenjivom brzinom okretanja su:

• vjetroturbina s asinkronim generatorom. Asinkroni generatori se najčešće

priključuju na krute električne mreže. Krutu mrežu karakterizira velika
naponska i frekvencijska stabilnost. Osnovna prednost im je jednostavnija
i jeftinija konstrukcija, iako s druge strane moraju imati kompenzacijski
uređaj (uglavnom uklopive kondenzatorske baterije) i priključni uređaj
kako bi se omogućilo početnu sinkronizaciju s mrežom;
• vjetroturbina sa sinkronim generatorom. Upotrebljavaju se za spajanje na
ne tako krute električne mreže, npr. kod spajanja na otočni električni
sustav. Ovdje su potrebni uzbudni sustav i regulator brzine koji će
51
 održavati napon i frekvenciju. Ovakvi generatori ne mogu se pronaći u
komercijalnim izvedbama sa stalnom brzinom u pogonu na krutu mrežu.
Kod vjetroturbina nazivnih snaga većih od 500 kW naročito je izražena
potreba za uključivanjem sustava za regulaciju kuta zakretanja elise
propelera, što inače nije slučaj, tako da se spomenuti sustav ne izvodi u
svim jedinicama.
Upravljanje snagom
Za upravljanje snagom potreban je kontroler koji će regulirati napon, frekvenciju
i nagib lopatica ovisno o brzini vjetra. Sustav upravljanja obično je vrlo složen jer je potrebno
zadovoljiti kriterije stabilnosti izlazne snage ovisno o brzini vjetra. Krivulja snage počinje na
minimalnoj brzini vjetra, obično oko 4 m/s, raste do nazivne brzine vjetra koja se kreće oko
10 m/s i dalje zadržava konstantnu nazivnu vrijednost sve do maksimalne dozvoljene brzine
vjetra pri kojoj se turbina zaustavlja radi zaštite od mehaničkih oštećenja. Zbog složenosti rada
upravljačkog sustava i ovisnosti o brzini vjetra, vjetroelektrane obično rade u slobodnom
regulacijskom režimu rada, odnosno, dozvoljavaju se fluktuacije u snazi (variranje proizvodnje
električne energije po snazi u vremenu) uz obavezno oslanjanje na temeljne regulatore
napona i frekvencije u elektroenergetskom sustavu (dakle, vjetroelektrane teško ili nikako
rade u otočnom režimu rada, iako je u Hrvatskoj primjerom pokazano da u slučaju potrebe uz
podršku operatora sustava elektrane mogu poslužiti kao izvor električne energije u
slučajevima ugrožavanja sigurnosti opskrbe potrošača na području koje vjetroelektrana može
pokriti).
Regulacija napona može se provoditi na dva načina:

• pulsno širinska (PWM) regulacija

• regulacija maksimalne radne točke snage (MPPT)
PWM regulacija relativno se jednostavno provodi jer je izlazna snaga
proporcionalna površini impulsa predanih iz PWM regulatora uz zadržavanje konstantnog
napona impulsa. Na žalost, takvim se radom gubi dio energije, mogu nastati vibracije kod
manjih kapaciteta strojeva te se javlja potreba izrade kvalitetnih filtarskih elemenata za
korekciju impulsnog napona.
MPPT kontroler bi se mogao smatrati "pametnim DC-DC pretvaračem", tj. on
podešava varijacije napona uzrokovane promjenom brzine vjetra do napona potrebnog za
napajanje generatorskog transformatora. Struja generatora se mijenja recipročno omjeru
promjene napona (zanemarujući gubitke grijanja u elektronici), baš kao kod konvencionalnog
silaznog DC-DC pretvarača.
"Pametni" element u DC-DC pretvaraču je praćenje maksimalne točke snage
generatora koja će varirati tijekom dana s brzinom puhanja vjetra. "Pametni pretvarač" zatim
podešavaju ulazni napon DC-DC pretvarača – u "inženjerskom govoru" osigurava usklađeno
opterećenje generatora. Time se dobiva oko 20% bolja učinkovitost od PWM regulatora.
Promjene napona i struje, dakle, uzrokovane su promjenom brzine vjetra. Kako bi
se uskladila snaga s brzinom vjetra i postala što ujednačenija, kontroler osim struje i napona

52
treba biti u mogućnosti intervenirati i u rad same turbine što postiže upravljanjem nagibom
lopatica turbine. Stoga takvi kontroleri zahtijevaju vrlo složene algoritme kojima upravljaju
namjenska računala u realnom vremenu. Takva računala najčešće proizvode sami proizvođači
vjetroagregata i obično predstavljaju srce funkcionalnosti cijelog postrojenja. Programska
rješenja upravljanja obično su poslovna tajna proizvođača, a sami kontroleri obično nose
komercijalne oznake svakog proizvođača tako da obično upravljanje agregatom i sam agregat
različitih proizvođača nisu međusobno kompatibilni i izvjesno takve kombinacije neće dati
najpovoljnije rezultate u pogonu.
Primjer takvog kontrolera je VMP kontroler poznatog proizvođača Vestas iz
Danske (VMP – Vestas Multi Processor) koji je skovao i vlastiti naziv načina rada generatora –
OptiSlip – u osnovi generatoru se dozvoljava promjenljivo klizanje asinkronog generatora s
ciljem postizanja minimalnih varijacija u pogonu i održavanja izlazne snage generatora
konstantnom. Generator je projektiran tako da rotor ima namot kojem regulira struja
ugrađenim (integriranim) strujnim regulatorom kojim upravlja mikroprocesor. Takvim
načinom se klizanje generatora varira između 1% i 10% za ujednačenu izlaznu snagu
generatora. Drugim riječima, kvarijacija brzine uzrokovana promjenljivom brzinom vjetra
kompenzira se klizanjem koje rezultira konstantnom snagom na izlazu generatora.

53
 Vjetroelektrana Ravne 1

Vjetroelektrana Ravna 1 je prva vjetroelektrana u Hrvatskoj, na predjelu Ravne na

otoku Pagu iznad paške solane, instalirana 19. kolovoza 2004. Vjetroelektrana ima nazivnu
snagu 5,95 MW koju proizvodi sedam vjetroagregata tipa Vestas V52, pojedinačne snage 850
kW. Izgradila ju je tvrtka Adria Wind Power kao prvi komercijalni projekt korištenja energije
vjetra u proizvodnji električne energije. 7 godina je trebalo za realizaciju ovog projekta,
gradnja je trajala 4 mjeseca, a tvrtka Adria Wind Power je uložila 6,5 milijuna eura.

1998. godine na Ravnama su postavljeni mjerni instrumenti za praćenje smjerova

i brzine vjetra. Rezultati su pokazali da na Pagu ima oko 1600 vjetrovitih sati godišnje, da je
godišnji prosjek brzine vjetra između 6 i 6,5 m/s, tj. središnje su se brzine vjetra pokazale
dovoljne za komercijalnu izgradnju vjetroelektrana.
Vjetroagregat se postavlja na betonski temelj. Stup svake turbine je dvodijelni.
Prvi dio stupa iznosi 23 m, a drugi 24 m dok ukupno čine 51 tonu. Gondola vjetrogeneratora
se postavlja na tijelo stupa, a nakon toga i lopatice (od stakloplastike) na glavčinu rotora.
Promjer rotora je 52 m težine 10 tona te dostiže brzinu vrtnje 14 do 31,4 okretaja u minuti.
Lopatice se stavljaju na glavčinu pomoću 3 prirubnice. Oko glavčine se montira plašt od
plastike radi aerodinamičnog oblika. Nakon toga dizalicom se podiže rotor na pogonsku
osovinu. Time je mehanička montaža završena.
U početku, zbog nedostatka odgovarajuće zakonske regulative, vjetroelektrana
proizvodi električnu energiju s ugovorom o otkupu s Hrvatskom elektroprivredom.
Vjetroelektrana je priključena na 10 kV srednji napon na distribucijsku mrežu.
Stupanjem na snagu Pravilnika o korištenju obnovljivih izvora energije 1. srpnja
2007. godine, vjetroelektrana dobiva status povlaštenog proizvođača te od 10. prosinca 2007.
godine prema ugovoru s HROTE-om ostvaruje pravo na povlaštenu cijenu proizvedene
električne energije. Iako se temeljem Pravilnika ugovor sklapa na 12 godina, VE Ravne 1
krajem 2016. godine izlazi iz sustava poticaja i od tada električnu energiju proizvodi na
tržišnom principu (sklopljen je ugovor o otkupu električne energije s HEP-om).
Vjetroelektrana godišnje proizvodi oko 15 GWh električne energije, koju
isporučuje Hrvatskoj elektroprivredi, na čiju je mrežu spojena od listopada 2004. godine. Grad
Pag dobiva naknadu jer se vjetroelektrana nalazi na njegovom području, jednu lipu po
proizvedenom kilovat satu.

54
 Dana 6. listopada 2017., u večernjim satima, olujna bura prvo je otkinula jednu od
lopatica jednog od vjetroagregata, odbacila ju stotinjak metara dalje, a onda se, s ostale dvije
elise u vrtnji i manjkom ravnoteže, cijeli vjetroagregat srušio. To je prvi takav slučaj u
Hrvatskoj. Nije bilo ozlijeđenih i poduzete su preventivne mjere, uključujući isključenje
napajanja.

Vjetroagregat Vestas V52 850 kW

Visoko učinkovit rad i fleksibilna konfiguracija V52 čine ovu turbinu odličnim
izborom za sve vrste vjetrovitih uvjeta. Osim toga, zahvaljujući svojim skromnim dimenzijama,
V52 je jednostavan i ekonomičan za transport i ugradnju. Uz robusnu konstrukciju, temeljito
testirane komponente i zavidnu evidenciju, lako je vidjeti zašto je Vestas postavio više turbina
V52 od bilo koje druge turbine u svom portfelju – otprilike 1500 turbina, diljem svijeta. Jedan
od čimbenika koji pridonose uspjehu V52 je OptiTip®, njegov sustav regulacije nagiba lopatice.
Ovaj sustav mikroprocesorima koji kontrolira nagib lopatica, čime se osigurava kontinuirana
prilagodba za održavanje optimalnih kutova lopatica u odnosu na prevladavajući vjetar. U isto
vrijeme, OptiTip® omogućuje održavanje razine zvuka unutar granica propisanih lokalnim
propisima.
Druga značajka V52 je OptiSpeed® generator koji u tehnologiji vjetroturbina daje
veliki doprinos učinkovitosti V52. U praksi omogućuje da brzina rotora turbine varira između
14 i 31 o/min ovisno o uvjetima u bilo kojem trenutku. Iako je uključena tehnologija napredna,
njezina je svrha jednostavna: maksimizirati učinak. To čini iskorištavanjem veće učinkovitosti
spore i promjenjive rotacije, pohranjivanjem viška energije u rotacijskom obliku i
iskorištavanjem pune snage prolaznih vjetrova. Sve u svemu, OptiSpeed® povećava godišnju
proizvodnju energije.
Kao dodatna prednost, OptiSpeed® također smanjuje trošenje i habanje
prijenosnog mehanizma, lopatica i tornja zbog nižeg vršnog opterećenja. Štoviše, kako je zvuk
turbine funkcija brzine vjetra, niže brzine rotacije koje omogućuje OptiSpeed® prirodno
smanjuju razinu buke.
Konačno, OptiSpeed® pomaže V52 isporučiti kvalitetniju energiju u mrežu, s
brzom sinkronizacijom, smanjenim harmoničkim izobličenjem i manje vibracije.
OptiSpeed® tehnologija omogućuje variranje brzine rotora u rasponu od približno
60 posto u odnosu na nominalni broj okretaja u minuti. To znači da uz OptiSpeed®, brzina

55
rotora može varirati za čak 30 posto iznad i ispod sinkrone brzine. OptiSpeed® time
maksimizira aerodinamičku učinkovitost rotora kao odgovor na promjenjive uvjete vjetra.

Specifikacije:
Rotor:

• Promjer: 52 m
• Zahvatna površina: 2124 m2
• Nazivni broj okretaja: 26 o/min
• Interval rada: 14,0-31,4 o/min
• Broj lopatica: 3
• Regulacija snage: Pitch/OptiSpeed®
• Zračna kočnica: Puni uspon lopatice
• Početna brzina vjetra: 4 m/s
• Nazivna brzina vjetra: 16 m/s
• Krajnja brzina vjetra (zaustavljanje turbine): 25 m/s
• Tip generatora: Asinkroni s OptiSpeed®
• Nazivna snaga: 850 kW
• Radna frekvencija: 50 Hz/60 Hz
• Generirani napon 690 V

56
Snaga (kW)

Brzina vjetra (m/s)

57