UTOPIJA I DISTOPIJA:

Fahrenheit 451

Utopija i distopija dva su pojma koja svijet u budućnosti vide potpuno

suprotnim od onoga što jest. Utopija je izmišljeni svijet u kojemu je sve savršeno,
a distopija stanje raznih problema i ljudske nesreće. U utopiji je zapravo sve
prikazano onakvim kako to svi priželjkuju; raj na zemlji bez ikakvih problema.
Distopija je svojevrstan prikaz posljedice lošeg življenja danas i odnosa prema
prirodi te odabira pravih vrijednosti u životu.
Film Fahrenheit 451 iz 2018. godine američki je distopijski dramski film. Radnja
je preuzeta iz istoimene knjige koju je napisao Ray Bradbury. Glavnu ulogu u filmu
ima vatrogasac Guy Montag, čiji zadatak nažalost nije gašenje vatre i spašavanje
života, već spaljivanje knjiga. Film prikazuje svijet u kojem određeni ljudi na vlasti
imaju punomoć nad narodom te uz pomoć tehnologije manipuliraju ljudima i
grade njihov mentalitet. To je svijet u kojem skoro više nitko ne zna što su uopće
knjige niti ih je ikada čitao. Dapače, svatko tko ima knjigu, biva kažnjen, a knjiga se
spaljuje. Pa tako glavni lik zajedno sa svojim kolegama ide po gradu te pali knjige
gdje god ih nađe. Naravno Montag, njegove kolege, kao i društvo koje je
zatupljeno i pod utjecajem medija , ne vide pravu smisao toga što rade niti vide
drugu moguću stranu priče. Ljude su od malena učili da je to normalno, a narod
drugačije ne zna jer im pamćenje izbrišu. No, u ovome je filmu glavni lik krenuo
mijenjati mišljenje o svome radu nakon što je na jednom zadatku žena zapalila
sebe zajedno sa knjigama. Poslije toga on kreće preispitivati svoje misli. Čak mu se
u snovima javljaju neki isječci života iz djetinstva koja ga još više zbunjuju te
pokušava otkriti razlog zbog kojeg spaljuju knjige. Postupno je kod njega rasla i
zainteresiranost za knjigama i čitanjem. Ljudima su knjige, kao izvor znanja i kao
ostavština ljudskog postojanja , zabranjene. Štoviše, nemogućnost čitanja ih je
zatupljivala i uskraćivala im obrazovanje i spoznaju života prije njih samih. Oni ne
mogu ni zamisliti život drugačijim nego onaj u kojemu žive. To i jest cilj ljudi na
vlasti. To je jedini način na koji mogu stvoriti taj užasan svijet… svijet tehnologije
gdje su ljudi zatucani, nesretni i ne znaju ništa o sebi, svome postanku ili bilo
čemu sličnome. Znaju samo ono što im ljudi na poziciji nameću cijeli život kroz
medije. Sve dovodi do toga da djeca već u bliskoj budućnosti neće znati što je
uopće knjiga. Glavni lik na kraju kroz tajna druženja s ljudima drugačijeg mišljenja
te osobnim istraživanjima mijenja svoje mišljenje te sprječava potpuno uništenje
knjiga. Ptičica koju je pustio nosi u sebi omnis, tj kodirane knjige u obliku DNK.
Parenjem će se informacije širiti i knjige će ’opstati ‘.
Fim na uistinu realan i uvjerljiv način prikazuje to stanje nesreće, zla i
beskoristi. Otvorio mi je oči te uvelike promijenio sliku o knjigama. Smatram da su
knjige dragocjene te da njih nije bilo ne bismo znali većinu stvari koje danas
znamo. Nama danas jest sve dostupno preko interneta, ali činjenica je da je sve
što je na internetu prepisano iz knjiga. One su izvor znanja, a pisanje način na koji
čovjek zabilježava svoju povijest, znanje i vještine te ih prenosi na buduće
naraštaje. Gledajući film sam razmišljala o budućnosti te shvatila da zapravo svijet
ne može biti ni u potpunosti loše (distopijsko) ni u potpunosti savršeno (utopijsko)
mjesto za život. Uvijek će biti određenih problema i loših dana, ali isto će tako biti
još i više trenutaka sreće i radosti.