Pripovjedna crta - ispiši kronološki desetak najvažnijih događaja u romanu

1. Nenadani susret i razgovor Montaga s Clarisse McClellan te neočekivano

pitanje „ Jeste li sretni?“
2. Pronalazak predozirane supruge Mildred te dolazak tehničara s „Zmijom
elektroničkih očiju“
3. Odlazak na intervenciju , potresno samospaljivanje starice, hrpe knjiga ,kuće
te spontano skrivanje knjige od strane Montaga
4. Iznenadna groznica tj buđenje Montaga te informacija o pogibelji Clarrisse
McClellan
5. Posjet kapetana Beattya te razgovor kapetana i Montaga kako su knjige
postale kroz vrijeme nepoželjne
6. Montag otkriva supruzi Mildred svoje tajno skrovište knjiga
7. Spoznaja o indoktrinaciji i ravnodušnosti uma supruge
8. Odlazak profesoru Faberu te kovanje plana o napadu na spaljivačku strukturu
9. „ Doverski žal „ – očajni pokušaj buđenja supruge i prijateljica iz stanja apatije
i tuposti
10. Odlazak na posao u vatrogasni dom te borba glasova kapetana Beattya i
profesora Fabera u umu Montaga
11. Odlazak na nenadanu intervenciju te šok i nevjerica zbog supruzine izdaje
12. Prisilno spaljivanje knjiga i kuće te trenutno pomračenje uma- ubojstvo
kapetana Beattya
13. Pirova pobjeda nad mehaničkim psom te bijeg do profesora Fabera
14. Javna televizijska potjera za Montagom te očajnički spas u rijeci
15. „Vatra koja grije“- susret s Grangerom i novim suborcima tj“ zaštitnim
omotačima knjiga“
16. Lažni Montag je žrtvovan tj. ulovljen , a gledatelji zadovoljeni viđenim na
ekranima
17. Početak nuklearnog rata te potpuno uništenje grada
18. Priča o feniksu te nada u obnovu civilizacije

Izdvoji najvažnije karakteristike jednog od glavnih likova: Montag, Clarisse,

Mildred, kapetan Beatty, profesor Faber.
Clarisse McClellan mlada je sedamnaestogodišnja djevojka i susjeda Guya Montaga.
Ona je ujedno i prva osoba s kojom Guy ima kontakt u romanu kad ju „slučajno“
susretne jedne vjetrovite noći na putu kući. Sam Montag ju je opisao kao djevojku
tamnih i živih očiju usredotočenih na svijet, a lica mliječnobijelog i tanahnog na
kojemu se očitavala neumorljiva znatiželja.
Ona je neobična , vrckava djevojka slobodnog duha koja sama za sebe kaže da je
malo luda. Često govori u nizu brzih pitanja i izjava koje pokazuju otvoren i
znatiželjan um koji razmišlja o svijetu oko nje.
Obraća se Morganu spontano i nevino te razgovara s njim otvoreno bez cenzure i
zadrške usprkos činjenici da je spaljivač.
Umjesto da postavlja pitanja kako nešto funkcionira, ona se pita zašto-znatiželjnog i
otvorenog je uma. Više je fokusirana na prirodu(na jutarnju rosu, kapljice kiše,
mjesec,šumu) nego na tehnologiju. Ne zanimaju ju isprazne zabave mladih, utrke ili
zabavni parkovi. Voli hodati sporo te primjećuje svaku sitnicu oko sebe. Iako Montag
uzvraća da ona "previše stvari misli", njezin znatiželjni um ga intrigira, pogotovo
kada ju usporedi sa svojom otupjelom, apatičnom ženom te ju smatra mudrijom od
supruge.
No ne intrigira ga samo ona već i cijela njena obitelj koju su susjedi smatrali
nenormalnom kao i nju jer bi im u večernjim satima prozori bili osvijetljeni, te bi se iz
kuće čuli glasni zvukovi članova obitelji kako komuniciraju jedni s drugima.
Clarisse McClellan simbolizira sve što ondašnja vlada i društvo ne odobravaju jer
propitkiva pravila i logiku onog svijeta te se ne slaže s onim što društvo smatra
društveno prihvatljivim (prisiljena ići psihijatru).Unatoč svom kratkom pojavljivanju u
knjizi , naime Clarisse nestaje iz romana prilično rano, nakon što ju ubije jureći
automobil, ona igra važnu ulogu u Montagovu razvoju. Njeno naizgled jednostavno
pitanje :“ Jeste li sretni? „ pogađa ga u srž te on polako shvaća da je do tada nosio
tek masku radosti na licu. Ona mu pomaže da shvati da je u braku bez ljubavi trljajući
mu maslačak po bradi i izjavljujući da to govori da nije zaljubljen ni u koga, što
Montag ubrzo shvaća kao istinu. Upravo te jednostavne i nevine radnje koje ona
pokreće(maslačak, pogled ka Mjesecu,okus kiše) dovode Montaga do spoznaje da u
njegovom životu nema ispunjenja, sreće, zadovoljstva , a ni svrhe te ga dovodi do
toga da potraži knjige kao rješenje za to. Pitanja koja mu Clarissa u razgovoru
postavlja tjeraju Montaga da se probudi iz prividne nemoći i krene preispitivati sebe,
no i svijet oko sebe. Njena smrt bio je okidač da se probudi iz duhovnog i
intelektualnog sna te iz pasivnog konformista postane aktivan protagonist. Ime
Clarisse dolazi od riječi „claro“, što znači bistro, jasno. Predstavlja simboliku jer mu
ona „otvara oči“ i on po prvi put u svom životu počinje vjerovati u ono u što je
sumnjao prije. Ona mu je posvijetlila put ka istini.

Ukratko opiši svijet budućnosti u kojem se odvija radnja romana

U svijetu budućnosti ljudi su toliko zabrazdili u društvo konzumerizma i zabave da
gube sav osjećaj za stvarnost i postaju emocionalno otupjeli. Ne samo da su
nesvjesni banalnih stvari svakodnevnice, nego i činjenice da je u tijeku rat za koji se
ne zna tko ga vodi i zašto je uopće počeo.
Svakodnevnica se sastoji od ogromnih televizijskih ekrana na kojima se neprekidno
vrte tv serije, ljudi hodaju pa čak i spavaju s radio školjkama (slušalicama ) u ušima
te su lišeni bilo kakvih međuljudskih odnosa.
Kontrolirani mediji postaju opijat ljudima.
Represivan režim kontrolira društvo preko medija te određuje što je dobro, što je
prihvatljivo, a što opasno te sklono cenzuri.
Ljudi zamjenjuju stvarne obitelji sa zamjenskim obiteljima iz tv sapunica, televizori
postaju zidovi kuća tj.ognjišta , a djecu odgajaju škole i tehnologije. Mladi su lišeni
svake empatije te provode dane zabavljajući se divljim vožnjama često sa smrtnim
ishodima.
Mediji i tehnologija potiču osrednjost i prosječnost te se ljude neprestano bombardira
s jednostavnim , brzim, zabavnim ,a često i ispraznim sadržajima te se oni na taj
način međusobno otuđuju ,no isto tako gube sposobnost samostalnog razmišljanja.
Stvorena je umjetna vizija stvarnosti u kojoj svatko tko razmišlja samostalno,
propitkuje pitanja, te želi čitati i učiti predstavlja prijetnju ne samo vlasti već i
prosječnom pojedincu u društvu. Želja za znanjem, znatiželja, empatija, propitkivanje
smisla života, osobnost i intelekt pojedinca, iskustva i sjećanja naših predaka
pohranjeni su u knjigama te su strogo zabranjene ,a njihovo posjedovanje znači
gubitak materijalnih pogodnosti i dobara tj. spaljivanje kuća, zatvor pa i smrt.
Svijet je to u kojem je cenzura legitimno sredstvo funkcioniranja društva pa čak i
opravdano sredstvo u očima prosječnog stanovnika koji postaje pasivni ignorant.
Društvo u kojem stanovnici ne reagiraju na gromoglasne svakodnevne prelete
bombardera, a supruge su lišene svakih emocija te razmišljanja o supruzima na
vojnom polju.
Svijet je to koji hrli u propast i čiji spas je u pepelu ostataka.

Zašto se knjige spaljuju?

“Nije to došlo od Vlade, odozgo. Nije bilo proglasa, ni deklaracija, ni cenzure, u
samom početku, ma kakvi! Tehnologija, masovna eksploatacija i pritisak manjina
učinili su svoje… Publika, koja je znala što hoće i veselo se vrtjela, pustila je da
stripovi prežive. I trodimenzionalni pornočasopisi, naravno. Ljudi žele biti sretni, nije li
tako? Nisi li to slušao čitav život? Želim biti sretan, ljudi govore. I, nisu li? Zar ih ne
držimo u pokretu, zar im ne pružamo zabavu? Samo za to živimo, zar ne? Za užitak,
za podražaje?”
U razgovoru između kapetana Beattya i Montaga doznajemo kapetanovo viđenje
kako su knjige postale nepoželjne tj.napoj i u konačnici postale zabranjene. Knjiga je
predstavljala simbol individualnosti i poticala nas je na promišljanja i donošenje
vlastitih odluka. Budila je različite emocije i izazivala razne reakcije, koje nisu bile
uvijek poželjne. Svijet je postao ubrzan, raznolikiji, ljudi su jurili na poslove, a nakon
posla tražili užitke. Tekstovi su bili sve kraći te ih je bilo sve manje, a slika sve više.
Ljudi su se bojali drugačijih od sebe i svaki je čovjek trebao postati slika i prilika svih
ostalih. Uklopit se u kalup. Ne navoditi ljude na razmišljanje i činiti ih time nesretnim.
Zadovoljiti se jeftinim postignućima te neprovjerenim informacijama- tj. sve do 5
minuta trajanja. Ako se spale knjige koje navode ljude na razmišljanja , a time i na
nezadovoljstvo, nema mjesta neredima. Stvoriti društvo poslušnika pod kontrolom
vlade .Ako se spale knjige, narod ne zna razmišljati i sve mu je dobro .Vlada je
iskoristila masu te nametnula svoju ideologiju. No vlada nije kriva već ljudi koji su to
omogućili.
„Neka ljudi postanu slični jedni drugima kao dvije kapi vode, tada će svi biti sretni, jer
neće biti divova pored kojih će drugi osjetiti njihovu beznačajnost. Ovdje! Knjiga je
napunjena puška u susjedovoj kući. Spali je! Ispraznite pištolj! Moramo upregnuti
ljudski um. Kako znati tko će sutra biti sljedeća meta načitane osobe?“
Knjige potiču na razmišljanje, stvaranje novih ideja i formiranje vlastitih kriterija i
ciljeva što je nedopustivo ponašanje u totalitarističkom režimu te svijetu cenzure te
se mora iskorijeniti što je prije moguće kako bi se izbjeglo širenje ovog opasnog
ponašanja i na ostale građane. Poput kuge potrebno je spaliti do temelja jer misao
jednom kad je oslobođena poput metka iz pištolja ne može se zaustaviti.
„Uviđate li sad zašto knjige toliko mrze i zašto ih se boje? One pokazuju pore na licu
života. Komotni ljudi žele samo voštana okrugla lica, bez pora, bez dlaka, bez
izraza.”
U razgovoru između Montaga i profesora Fabera, na površinu dolazi sva površnost i
uniformiranost društva. Ljudi su se prestali truditi biti jedinstveni, iskakati iz
društveno prihvatljivih norma, iz obrazaca prihvatljivog ponašanja i razmišljanja. Biti
ranjeni, izloženi. Uronjeni u masu istovjetnih ljudi osjećali su se sigurno i kroz vrijeme
uljuljali su se u pasivnost te sigurnost. Sve drugačije predstavljalo je prijetnju
njihovom načinu života koji na prvi pogled i nije bio loš. Brzi automobili, nova odjeća,
ogromni tv zidovi…..

Sviđa li ti se kraj romana?

Sam roman sam pročitao tri puta. Tek kod drugog čitanja počeo sam primjećivati da
je roman prepun simbolike-vatra, vatrogasci, voda, mehanički pas,rat, ljudi knjige te
na kraju spominjanje feniksa. Mitske ptice koja se uvijek nanovo uzdiže iz pepela i
predstavlja ponovno rađanje.
Dakle da nema vatre ne bi bilo ni feniksa. Sama knjiga i nije mogla imati drugačiji kraj
jer ovaj kraj nudi nam nadu, čist početak. Naime za svaki novi početak potreban je i
prethodni kraj.
Ljudski rod je poput feniksa. Ljudi će ponovno početi komunicirati međusobno,
osjećati, voljeti, misliti, shvatiti da ljepota ljudskog roda leži u individumu svakom
pojedinca…..Tako dugo dok ne izgubimo vjeru u ljudski rod te dok se ne odreknemo
nade u bolju budućnost jer ona leži isključivo u našim rukama . A na tom putu
putokaz nam daju životne mudrosti generacija prije nas zapisane na listovima
papira.
I za kraj…. “Bila je još prije Krista ta jedna blesava prokleta ptica koja se zvala feniks,
i svakih je sto godina pravila lomaču i spaljivala se. Mora da je bila u srodstvu s
Čovjekom. No svaki put kad bi se spalila, iskočila bi iz pepela, svaki put bi se
ponovno rodila. A čini mi se da i mi radimo isto, stalno iznova, ali mi imamo jednu
prokletu stvar koju feniks nije imao. Mi znamo kakvu smo prokletu glupost upravo
napravili. Znamo sve proklete gluposti koje smo napravili u tisuću godina, i dokle god
to znamo i uvijek to imamo negdje pred očima, jednog ćemo dana prestati raditi
proklete pogrebne lomače i skakati ravno u njih. U svakoj generaciji prikupimo malo
više ljudi koji pamte.”