Naslovnica  Lifestyle  Kako se zoveš?

Imena i prezimena u Konavlima

Lifestyle

Kako se zoveš? Imena i prezimena u Konavlima

Dubrovnik Net 19. siječnja 2023.  0

Nakon doseljenja Slavena na Balkanski poluotok, slavenski antroponimni sustav mijenjao se pod utjecajem
starosjedilaca, a taj utjecaj bio je izraženiji u kolonijama romanskog gradskog stanovništva uz jadransko primorje.
Prodorom kršćanstva došlo je do najvećeg udara na sustav slavenskih osobnih imena, a promjene je provodilo latinsko
svećenstvo kao i svećenstvo glagoljaške liturgije. Sve promjene bile su snažnije u dalmatinskim gradovima nego u
seoskim zajednicama, pa je tako slavenski antroponimski sustav u njima bio stabilniji.
I dubrovačko područje potvrđuje tu tendenciju, pa tako antroponimski sustav grada Dubrovnika sadrži starogrčki, rimski,
pretkršćanski, kasnorimski kršćanski, bizantski i slavenski sloj, a u sustavu dubrovačke okolice, uključujući Konavle,
velika je prevaga slavenske antroponimije. Stoga ne čudi da je više od 93 % konavoskoga stanovništva imalo slavensko
narodno ime u trenutcima dolaska Konavala pod Dubrovačku Republiku u prvoj polovici 15. stoljeća.

Zanimljiv je popis tadašnjih imena koji se sastoji od velikog broja inačica, a najčešća osnova s čak 56 inačica je Rad-, a
samo neke od inačica su: Radonja, Radosav, Radmio, Radojko, Radisav,… Zbog patrijarhalne sredine žene su rijetko
prilazile administraciji i broj registriranih ženskih imena znatno je manji od muških. Prema dostupnim podatcima
najčešća ženska imena 1549. godine su: Radosava, Milica, Ljubisava, Kata i Stana.

Katastar, 1837. godine

Utjecaj Dubrovačke Republike na imena Konavljana najbolje je vidljiv u odnosu narodnih i kršćanskih imena u 15.
stoljeću kada je 93,48 % muških narodnih imena, a kršćanskih 6,52 %. Već 1549. godine muška narodna imena
zauzimaju 32 %, dok su kršćanska zauzela 67 %. Promjene višestoljetnog trajanja reducirale su fond imena, pa je tako
krajem 19. stoljeća 57 % muškaraca i 75 % žena nosilo jedno od pet najčešćih imena: Ivo, Pero, Niko, Antun i Miho te
Ane, Mare, Kate, Luce i Pave.

U praksi nadijevanja imena prije Dubrovačke Republike ime je bilo zaštitni znak ili je služilo kao obrana od uroka
(Nemanja, Gruban), sadržaj je bio utkan u samome imenu, a u kršćanskim imenima profilaktičku ulogu nosi svetac
zaštitnik. Dakle, nadijevanje imena dolaskom dubrovačke jurisdikcije tražilo je nova pravila, a ona su sljedeća: najstariji
sin dobiva ime po djedu s očeve, a sljedeći po djedu s majčine strane; najstarija kći nosit će ime bake s očeve, a mlađa
bake s majčine strane. Imenom trećeg sina najčešće se častio otac, a imenom četvrtog stric. Izuzetci od tih pravila
uglavnom su zbog svađa unutar obitelji, poštivanja domovine ili iz pomodnih razloga. Nove promjene u onomastičkom
sustavu započele su potkraj 19. stoljeća u Cavtatu, a u unutrašnjosti Konavala kasnije, u 20. stoljeću.

Potpis Marije Bogišić Pohl

Hrvati nemaju prezimena do 12. stoljeća, prva se javljaju u dalmatinskim gradovima, a u Dubrovniku su prisutna već
krajem 12. i početkom 13. stoljeća. Ono što je nužno razlikovati jest tip nasljedovanja prezimena. U Dubrovniku je
postojao takozvani gradski tip u kojem prezime individualizira osobu s njegovim potomstvom, dakle najvažnija je
genealoška veza. S druge strane, u Konavlima je prisutan takozvani seoski tip u kojem je za nasljedovanje prezimena
presudna obiteljska zajednica, odnosno nedijeljena kuća. I po tom je pitanju Dubrovačka Republika unijela
promjene. Razbijanjem genealoških veza između pojedinih kuća u naselju koje je izniklo iz vlasteličićkog posjeda
nastaju nadimci, koji se s vremenom mijenjaju i postaju prezimena. Nastajanje prezimena višestoljetni je proces koji
nije nametnut politikom ili odredbama, već je u narodu nastala potreba pa je i sam narod postao stvaratelj prezimena, a
administracija je samo bilježila što je čula u narodu.

Ime je bilo prvim znakom identifikacije, a uz njega bi stajali dodatci koji mogu specificirati o kojoj je osobi riječ. S
rastom broja stanovnika i značenja administracije, postojanje samog imena nije bilo dovoljno pa u identificiranju
pojedinca pomaže prezivanje, odnosno nadopunjavanje osobnog imena drugim koje označuje rod, svojtu ili postojbinu.
Prezivanje se pojavljuje u mnogim oblicima, ali najčešće kao patronimik, odnosno kao dopuna osobnog imena
derivatom očevog imena. Ispočetka se derivat očevog imena nadopunjavao drugim elementima, derivatom djedovog
imena i nadimkom, ako je to bilo potrebno radi lakše identifikacije. To takozvano rodovsko ime, prisutno je u brojnim
kulturama pa isto nailazimo i u Homera, gdje braća Menelaj i Agamemnon nose pridjevak Atreides jer su Atrejevi sinovi.
Isto je prisutno i danas u Konavlima gdje Mato Đurov i Pero Lukin, predstavljajući se, potvrđuju i očevo ime, odnosno „čiji
su“.
Takvo, patronimičko podrijetlo prezimena najlakše se prepoznaje po njihovom sufiksu, pa su gotovo sva prezimena na –
ov, –ev, –in, –inić, –ić, –ović, –ević, –ac, –ek nastali od patronima. Na sjevernom Jadranu česta su i prezimena
načinjena po ženskom imenu, dakle to su matronimici, a pronalazimo ih i u Konavlima, na
primjer Margaretić, Katić, Jerinić, i druga.

Kao što je već spomenuto, mnoga prezimena nastala su i iz nadimaka i ona svojim oblikom mogu biti identična
nadimku, ali mogu biti i izvedena. Narodna mašta je beskrajna, pa tako postoje nadimci nastali po fizičkim osobinama
poput Glavić, Grličić, Grbić, Grbešić; zatim oni nastali po zanimanjima, službama i
zanatima: Kovač, Kovačić, Kovačević, Lovac, Rešetar, Lončarić, Kapetanić, Čobanović; po geografskom i nacionalnom
podrijetlu: Arbanasin, Grk, Mađar, Dalmatin, Primorac, Vlašić; po nadimcima-titulama: Kralj, Car, Carević, Vojvoda,; po
nadimcima od imena životinja: Račić, Mišić, Obad, Čagaj, Kravić, Zečević, Zec; po biljnim
nadimcima: Salatić, Višnjić, Troskotović, Cvjetković, Dubravčić, Grmoljez; po rodbinskim
nazivima: Striko, Bakić, Baković, Babić, Majčica, Bratić, Bratičević, Brajković, Bratoš,… Mnoga prezimena prikazuju narodnu
duhovitost u nastajanju prezimena: Valjalo, Skvičalo, Urnebes, Popjevalo, Vragolov, Zlovečera, i mnogi drugi.
Razglednica za Ivanku Bukovac Javorsku 1938. godine

Tek u 19. stoljeću administracija se upliće u promjene u prezimenima, a jedna od promjena je i talijanizacija koja nije
bila prisutna u unutrašnjosti Konavala. Ipak, zbog snažnog talijanskog utjecaja, kako kao službenog jezika, tako i u
kulturnim i gospodarskim vezama, u Cavtatu je došlo do talijanizacije nekih prezimena, poput
prezimena Casilari i Morreti. S druge strane, pojedinci su nositelji suprotne tendencije, a ona je upravo kroatizacija
stranih prezimena. Naš Vlaho Bukovac upravo je jedan od primjera kroatiziranih prezimena koji je svoje talijansko
prezime Fagioni preveo i postao Bukovac.

Objavljeno u Samonikle priče iz muzeja