NASELJAVANJE SLAVONIJE - POPIS PREZIMENA IZ LIKE

        U popisu prezimena za cijelu Slavoniju, donosimo sakupljena prezimena Ličana,

Kordunaša, Primoraca i doseljenika iz okolice Ogulina. Ubuduće će se ovi podaci
nadopunjavati. Ako imate kakve podatke javite nam.

        Porijeklo prezimena i obitelji je posao bez kraja i nikada nije konačan i pitamo se
kolika je točnost podataka s kojima baratamo. Neki autori su uložili veliki trud i skupili
podatke i hvala im na tome radu.

GRBOVI SU U HRVATA POJAVILI U 12. STOLJEĆU, KAO I OBITELJSKA PREZIMENA

Uvodne napomene

Na početku čitanja o prezimenima treba nešto istaknuti, odnosno odkloniti neke zablude:

1. Prezime NE ODREĐUJE naciju, vjeroispovjest, pripadnost nekom zemljopisnom

području i sl.

2. Pripadnost nekom narodu je na našim prostorima temeljena na preuzimanju kulture

domicilnog područja. Prezime tu ništa ne znači.

3. Ima jako puno slučajeva da je isto prezime kod katolika, pravoslavaca i muslimana.
Pogrešno je za neko prezime tvrditi da je npr. samo hrvatsko.

4. Isto tako je pogrešno tvrditi da su prezimena na -ić i -vić slavenska, a ostala

neslavenska.

5. Ako u ovom tekstu i pronađete svoje prezime to ne znači da su to upravo vaši preci.
Točan odgovor za Vaše prezime je samo u porodičnom stablu Vaše obitelji.

Prva prezimena

            Naši preci nisu imali prezimena i u početku su imali SAMO OSOBNO IME. Prva se
prezimena javljaju u feudalnom sustavu. Vlastelinskim obiteljima prezimena su bila
potrebna kako bi osigurali nasljedna prava, baštinili ugled, položaj i imetak te sačuvali za
potomstvo stečene povlastice. Feudalna vlast i svoje podanike - kmetove bilježi, osim
osobnim imenima, dodatno i prezimenima, s ciljem da se lakše evidentiraju nasljedne
obveze njihovih domaćinstava.

            Prezimena predstavljaju vrijedne jezične spomenike. Posebna grana jezikoslovlja -

onomastika bavi se proučavanjem prezimena. Onomastičari dijele prezimena prema
nastanku u 4 temeljne skupine:

- prezimena nastala od osobnog imena (odgovor na pitanje: čiji si?)

- prezimena nastala od osobnog nadimka (odgovor na pitanje: kakav si?)

- prezimena prema podrijetlu (odgovor na pitanje: otkud si?)

- prezimena prema zanimanju (odgovor na pitanje: što si?)

Hrvatsko plemstvo

            U starom hrvatskom pravnom i društvenom uređenju postojalo je rodovsko i

feudalno plemstvo. Rodovskom plemstvu pripadali su članovi nekog od 12 poznatih
hrvatskih plemena zapisanih u tekstu sporazuma Pacta Conventa iz 1102. godine.
Feudalnom plemstvu pripadali su plemići čiju zemlju su obrađivali ovisni seljaci.

            Kao i u drugim dijelovima Hrvatske i u Lici je plemstvo proizašlo iz narodnog i

onog feudalnog plemstva koje se počelo stvarati nakon 1102. godine, kada je Kraljevina
Hrvatska stupila u ugovorni savez s Kraljevinom Ugarskom. U Kolomanovim
darovnicama treba, dakako, tražiti početak postanka hrvatskog plemstva. U vrijeme
narodne dinastije u cijeloj Hrvatskoj plemstva gotovo da nije bilo. [62]

            Hrvatsko se plemstvo može podijeliti na:

1. praplemstvo, koje je plemićke titule stjecalo do 1438. godine.

2. staro plemstvo, kojima su plemićke titule i časti podijeljene do 1740. godine i

3. novo plemstvo s plemičkim titulama do 1918. godine.

            Plemićki stalež stekle su poznate časničke obitelji zbog revnosti u izvršavanju

vojničkih dužnosti, kao npr. Oreškovići, Tomičići, Čanići, Vrkljani, Došeni, Jovanovići,
Filipovići, Vučetići, Devčići, Kneževići, Holjevci, Vukovići, Kolakovići, Rastići,
Budisavljevići, Drakulići, Vukasovići, Vučetići, Mesići, Sertići, Jurkovići, Tomljenovići,
Rukavine i drugi. Tako se u Lici formira vojničko plemstvo koje je imalo zadaću da brani
prostor Vojne krajine koji je često bio ugrožen upadom Osmanlija.

Plemstvo je nasljedno. Posljednja plemička titula i grb u Hrvatskoj podijeljena je 1908.

godine.
Struktura ličkog stanovništva

            Do dolaska Turaka Lika je dobro naseljena a tu su živjeli Hrvati i hrvatski ili lički
Vlasi koji nemaju nikakve veze s Bunjevcima i pravoslavnim Vlasima.

            Nakon protjerivanja Turaka iz Like formirana je struktura današnjih stanovnika. U

17. st. pa nadalje u Lici žive:

1. “Hrvati”- predturski katolički stanovnici Brinja, Otočca, Modruša i Primorja,

2. “Bunjevci”- “katolički Vlasi”, katoličko stanovništvo doseljeno iz srednje Dalmacije na

područje Like i Primorja.

3. “pokršteni muslimani ili neokrščani”- ostaci turskog stanovništva u Lici i Krbavi, koji su
prihvatili katoličku vjeru nakon protjerivanja Turaka,

4. “Gorani ili Kranjci”- hrvatski naseljenici iz Gorskog kotara i Kranjske.

5. “Vlasi, Vlasi šizmatici”- pravoslavni (grkonesjedinjeni) živalj doseljen turskim

osvajanjem.

            U 19. stoljeću pod vrlo intenzivnim političkim i vjerskim utjecajima nabrojani od 1

do 4 prerastaju u modernu hrvatsku naciju a pravoslavni Vlasi su postali Srbi. Dodajmo
još kako ne postoje povijesni podaci o doseljavanju Srba u Liku. Samo su naseljavani
pravoslavni Vlasi. [35]

Od Tridentskog koncila (1545-1563.) počele su se voditi knjige rođenih, vjenčanih i

umrlih. [72]

Tko su Ličani u Slavoniji

            Vesna Kolić Klikić iz Gradskog muzeja u Novoj Gradišci u svom izvornom

znanstvenom članku KORDUNAŠI U NOVOGRADIŠKOM KRAJU, upozorila nas je
jednu činjenicu. U Slavoniju su doseljavali stanovnici Korduna, ali su oni u Slavoniji
prozvani Ličanima i rijetko zapisani kao doseljenici s Korduna. U Slavoniji su sve
doseljenike s tog područja zvali Ličanima. Nama je sada nemoguće razlučiti koji su
doseljenici s Korduna a koji iz Like jer obično nema podatka odakle su neki doseljenici
došli, nego jednostavno "doseljenici iz Like". Ipak zbog povijesne korektnosti prema
doseljenicima s Korduna, ovu napomenu treba uvažiti.
            Napomenimo još da su u povijesnim dokumentima često prezimena zapisana
krivo što onda stvara lažni zaključak da je to neko drugo prezime.

Prvo veće iseljavanje Ličana u Slavoniju zbog teških uvjeta života bilo je 1715. god.
[119]

Abecedni popis prezimena iz Like - doseljenika u Slavoniju

A        Abramović, Adžić, Agbabe, Ajduković, Alar, Aleksić, Alešković, Alić, Alivojvodić,

Amić, Anić, Antonović (Antunović), Aralica, Arbanas (Vrbanus), Asančajčić (Asančaić),
Asić i Ažić

A        Abramović

O prezimenu

        Prezime Abramović nastalo je od imena Abram. Prvotno ime Abrahamovo iz Starog

zavjeta je bilo Abram, što znači «moj otac je uzvišen», a kasnije on dobiva ime Abraham
što znači «otac naroda». Treba razlikovati Abramoviće od Avramovića. Prema popisu
stanovništva SR Hrvatske iz 1948. godine daleko jače i brojnije je prezime Abramović
koje nalazimo i u banijskom pounju dok Avramovića prema tom istom popisu ne
nalazimo u tim krajevima. U većini slučajeva su Abramovići katolici a Avramovići
pravoslavci.

Porijeklo

Abramovići su stari rod u Otočcu. [20]

        U Liku su Abramovići doselili iz Pokuplja (područje oko rijeke Kupe) u Gorskom

Kotaru nakon oslobođenja Like od Turaka. Ove doseljenike su najčešće nazivali
Kranjcima a rijeđe Goranima. [20]

        Biskup Brajković spominje da su u Kaluđerovcu živjeli stanovnici doseljeni iz Broda

na Kupi i Čabra a među njima su i Abramovići. [121]

        Abramoviće nalazimo na Baniji, u Lici i Primorju. Abramovića ima u Crnoj Gori, Baru
i Kotoru. Neki su iz Kotora preselili u Dubrovnik.
        U svom opisu Like biskup Glavinić 1696. god. navodi da su Abramovići živjeli u
Donjem Kosinju. [20]

Abramovići u Lici

        U vrijeme prvog popisa od 1540. god. u Otočcu su u ratničkom naselju živjeli

Abramovići. [20]

        Seoski knez Jerko Rukavina, koji je god. 1663. prvi naselio Karlobag, a poslije
Trnovac, te je umro 29. svibnja 1699., imao je velik posjed u Bruvnu. Onamo je on
godine 1696. naselio 10 hrvatskih obitelji iz Moravica i Severina na Kupi, da mu budu
kmetovi. Jedna od obitelji bila je Abramović. [10]

        U svom opisu Like biskup Glavinić 1696. god. navodi da su Abramovići živjeli u
Donjem Kosinju. [20]

        Prema krajiškim spisima do kraja 17. st. u Donji Kosinj su doselili Abramovići. [121]

Prema popisu iz 1712. god. Abramovići su živjeli u Mušaluku, Kaluđerovcu, Pazarištu, .

[20]

        Prema «Plemenskom Riječniku Ličke i Krbavske Županije» upisane su 23 kuće

Abramovića, najviše u Brušanima (13), D. Kosinj(7), D. Pazarište (2) i Kaluđerovac (1).
[40]

        Prema popisu iz 1930. god. Abramovići su živjeli u Kosinju, Brušanima, Pazarištu i

Kaluđerovcu. [20]

Abramovići u Slavonijii

        Ako pregledamo statistički informacije prema popisu iz 1948. god. Abramoviće u

Slavoniji ćemo naći u srezu Županja (184 osobe) i u srezu Slavonski Brod, 130 osoba.

        Iz Slavonskog Broda je poznati rukometaš i športski radnik Ruda Abramović.

        Prema popisu iz 1930. god. Abramovići su živjeli u garešničkom kotaru,

čazmanskom, novskom, pakračkom, slatinskom, virovitičkom, novogradiškom,
brodskom, vinkovačkom, đakovačkom, našičkom, valpovačkom i vukovarskom kotaru.
[20]

        Abramovići iz Like su doselili u Frkljevce kraj Požege [ost-02], Ašikovce, Ćosince,

Kadanovce, te u Kalinić i Požeški Gradec kraj Pleternice. [ost-01]

Abramoviće nalazimo u Požegi prema popsu iz 1700. god. [123]

Abramovići su doselili iz Brušana u Lici između 1850-1950. god. u Kaliniće kraj Požege.
[123]

Abramovića ima u Brodskom Supniku.

Adžić

Porijeklo

        Adžići su Bunjevci, iz skupine Krmpota. Vrlo zanimljivo prezime. Treba ga razlikovati

od Adžič za koje možemo reći da je srpsko. Prezime Adžić nalazimo u Hrvatskoj, Bosni i
Srbiji. Također napomenimo da prezime Adžić iz Hrvatske nema sličnosti s Hadžić.
Prezime Adžić je hrvatsko prezime. Kod Hrvata ima puno prezimena koja su kao i
muslimanska, što je slučaj s Adžić. Pogledajte slično prezime Ažić.

        U trećoj seobi Bunjevaca u Lič 1657. pa dalje doseljavaju: Anići, Adžići, Babići itd.
Za većinu ovih plemena skupni naziv je bio Krmpoćani. U stvari dobar dio njih je došao
iz velikog sela Krmpote i okolice koje se nalazilo u dolini između Karina, Obrovca i
Zelengrada, gdje je danas selo Medviđa. U tom selu su se još u 20. st (tad je već bilo
miješano) nalazila ova bunjevačka prezimena koja se mogu naći i na kasnijim
područjima: Došeni, Radošinovići, Pilipovići, Šarići, Adžići, Mršići itd.

        Krasno polje je 1690. god. bilo pusto kada je počelo naseljavanje. Doselili su
primorski Bunjevci a među njima i Adžići. [121]

Adžići u Lici

        Početkom 18. st. naseljeno je Krasno kada su doselile bunjevačke obitelji iz Sv.
Jurja i Oltara. među njima su bili i Adžići. [20]

Na području Korenice prema popisu 1712. god. bili su i Adžići. [20]

        Koreničko područje u Krbavi posve je opustjelo nakon 1685. godine, kada je tim
krajem prošla krajiška vojska. Tada su svi korenički Vlasi prebjegli u iseljeničke logore
oko Brinja i Otočca. U proljeće 1690. godine nastao je među tim Vlasima pokret da se
vrate u raniji zavičaj. Tom prilikom su Jovan Drakulić i Milan Lalić poveli svaki po
tridesetak vlaških porodica koje su ponovno naselile koreničko područje. Prema popisu
iz 1712. godine u Korenicu i okolne zaseoke doselili s ostalima i Adžići. [121]

        U Lici Adžiće prema podacima iz 1915. g. nalazimo u: Frkašiću (kraj Udbine),

Klašnjici (kraj Korenice), Sv. Jurju i Vedašiću (kraj Korenice). [40]

        Prema popisu iz 1930. god. Adžići su živjeli u Sv. Jurju. [20]

Adžići u Slavoniji
        Adžići iz Like su doselili u Hrnjevce kraj Požege. [ost-02] U Slavoniji danas Adžići
žive u: Požegi, Vrbju (Nova Gradiška), Osijeku, Vinkovcima, Novoj Gradišci, Gornjoj Vrbi
(Slavonski Brod), Vukovaru itd.

        Prema popisu iz 1930. god. Adžići iz okolice Jurjeva su živjeli u garešničkom kotaru,
vinkovačkom, županjskom i našičkom kotaru. [20]

        Adžići su doselili u Požegu između 1706.-1721. god. [123]

        Adžići iz Senja su doselili u Požegu i okolinu između 1850.-1950. god. [123]

        Adžići iz Lukova kraj Sv. Jurja kod Senja su doselili u Trapare kraj Kutjeva između
1850.-1950. god. [123]

        Adžići su doselili iz Like u Hrnjevce (Požega) između 1850.-1950. god. [123]

Agbaba

O prezimenu

Prezime nastalo od rugalice. [40]

Porijeklo

        Većinom su Srbi ali ima i Hrvata. Najviše Agbaba potječe iz Gračaca. Danas u
Hrvatskoj nije često prezime.

        Pravoslavci iz Otočca gdje su pred Turcima pobjegli iz Korenice 1655. god. [20]

Agbabe u Lici

Pravoslavci su 1655. god. sami pobjegli iz Korenice od Turaka i došli na područje

Otočca gdje su naseljeni. Među njima su bile i Agbabe. [20]

        Ljeti 1658. izvršena je nova kolonizacija turskih izbjeglica u kojoj su sudjelovale

vlaške porodice koje su ranije živjele na Koreničkom polju. Ti doseljenici imali su
zajedničko ime Uzorci ili Uzorčani, vjerojatno prema svom daljnjem podrijetlu. Došlo ih je
stotinjak porodica. Tim doseljenicima dodijelila je krajiška komisija zemlju u selima
Kompolju, Oraovcu, Ponoru, Humu, Pothumu, Zalužnici, Doljanima, Brezovcu, Škarama
i Glavacama. Istočni dio tih sela u kojima bijahu Pothum, Zalužnica, Doljani, Škare,
Glavace, Orlovac i Staro Selo dobilo je tada zajedničko ime Vilici. Među spomenutim
prebjezima od Koreničkog polja došli su ovamo i Agbabe. [121]

        Živjeli su prema popisu iz 1712. u Gračacu. [20]

        Prema podacima iz 1915. god. su živjeli u Brlogu, Doljanima (Škare), Dubokom Dolu
(Gračac), Gračacu, Turjanskom i Zalužnici. [40]

Agbabe u Slavoniji

Agbabe žive u Slavonskom Brodu.

Ajduković

O prezimenu

        Prezime je nastalo od zanimanja hajduk (ajduk). [40]

Porijeklo

        Ajdukovići su većinom Hrvati, dobrim dijelom iz Sinja, a često su i Srbi (iz okolice
Vukovara). Razmjerno najviše Ajdukovića u proteklih sto godina rođeno je u Radošiću
kraj Sinja.

U 18 st. Ajdukovići su živjeli u Splitu.

Ajdukovići u Lici

        Ajdukovići su pravoslavci iz okolice Brinja koji su doselili u lovinački kraj. [130]

        Prema podacima iz 1915. god. su živjeli u Mutiliću, Ondiću, Oraovcu (D. Lapac),
Pločama i Raduču. [40]

        Relativno gledano, uzevši u obzir broj stanovnika, najviše osoba koje nose prezime
Ajduković žive u sljedećim mjestima: Oraovac (Donji Lapac) i najčešće je prezime u
mjestu, Luka (Sinj).

Ajdukovići u Slavoniji

Ajdukovići žive u Vukovaru i Slavonskom Brodu.

Alar

Porijeklo

        Alari su Hrvati, najvećim dijelom iz okolice Obrovca. Najveća dva migracijska pravca
Alara u prošlom stoljeću zabilježena su iz Udbine u Gospić te iz Udbine u Zagreb.

Alari u Lici
        Alari su 1700. god. živjeli u Gospiću gdje su doselili iz okolice Otočca i Brinja. [121]

        U drugoj polovini 18. st. kada se Gospić razvijao u buduće središte, došlo je do
značanijeg doseljavanja. Iz područja Gacke doselili su u Gospić Alari. [20]

Prema popisu iz 1712. Alari su Živjeli u Podlapači. [20]

        Prema podacima iz 1915. g. Alare u Lici nalazimo u Gospiću i Podlapcu. [40]

        Od Alara je poznat Tomo Alar iz Udbine, vlasnik gastronomski poznatog restorana

"Robert". Inače je Tomo Alar čest gost na Ličkim večerima u Slavonskom Brodu.

Alari u Slavoniji

        Alari su prisutni u većini hrvatskih županija, u ukupno 22 općine i 29 naselja,

pretežito u urbanim sredinama (64%). Danas ih najviše živi u Sibinju kraj Slavonskog
Broda (30), Slavonskom Brodu (30), Gospiću (25), Zagrebu (25) i u Krapju kraj Novske
(15).

        Alare iz Like nalazimo u Slavonskom Brodu i Vranovcima kraj Slavonskog Broda.

[ost-03]

Aleksić

O prezimenu

        Aleksandar je muško osobno ime grčkog porijekla. Grčki Aleksandros znači

"zaštitnik ljudi"(od alexein - braniti, i andros - čovjek ). To ime u grčkoj mitologiji nosi sin
trojanskog kralja Prijama, poznatiji kao Paris. Ime je dobio zbog svoje velike snage. Od
imena Aleksandar na hrvatskom govornom području susreću se slijedeća prezimena:
Alčić, Aleksa, Aleksandar, Aleksandrov, Aleksić. (wikipedija)

Porijeklo

        U Hrvatskoj Aleksići su većinom Hrvati, dobrim dijelom iz Podrinja (BiH), a često su i

Srbi (iz Otočca) [20] te su vrlo rijetko i Crnogorci.

Pravoslavci iz Otočca. [20]

Aleksići u Lici

        U Liku su Aleksići doselili iz Pokuplja (područje oko rijeke Kupe) u Gorskom Kotaru
nakon oslobođenja Like od Turaka. Ove doseljenike su najčešće nazivali Kranjcima a
rijeđe Goranima. [20]
        U Liku su došli su pred najezdom Turaka negdje prije 300-500 godina iz Crne Gore.
Isto tako ima ih po cijeloj Srbiji. Nema sela, zaseoka ili grada gdje ih nema u Srbiji.

U Švici nalazimo Aleksiće. [7]

        Ljeti 1658. izvršena je nova kolonizacija turskih izbjeglica u kojoj su sudjelovale

vlaške porodice koje su ranije živjele na Koreničkom polju. Ti doseljenici imali su
zajedničko ime Uzorci ili Uzorčani, vjerojatno prema svom daljnjem podrijetlu. Došlo ih je
stotinjak porodica. Tim doseljenicima dodijelila je krajiška komisija zemlju u selima
Kompolju, Oraovcu, Ponoru, Humu, Pothumu, Zalužnici, Doljanima, Brezovcu, Škarama
i Glavacama. Istočni dio tih sela u kojima bijahu Pothum, Zalužnica, Doljani, Škare,
Glavace, Orlovac i Staro Selo dobilo je tada zajedničko ime Vilici. Među spomenutim
prebjezima od Koreničkog polja došli su ovamo i Aleksići. [121]

        Jugoistočno od Gospića, u središtu Ličkoga polja, ležalo je nekoć ugledno tursko

naselje Ribnik. Nakon 1689. godine ostalo je u njemu pet muslimanskih porodica koje su
prihvatile katoličku vjeru. Biskup Glavinić je zatekao u Ribniku osam kuća naseljenih
Hrvatima. U popisu mjesta iz 1712. godine registrirano je u mjestu 216 stanovnika. Kao
ribničke porodice spominju se i Aleksići. [121]

        Prema podacim iz 1915. god. Aleksić su živjeli u Lici: Gorici (Otočac) - 33 kuće,
Kijani (Gračac) - 6, Melinovac (Zavalje) - 2, Ponori (Otočac) - 4, Ribnik - 5, Orovac
(Otočac) - 2, Otočac - 1 i Staroselo (Otočac) - 6 kuća. [40]

        Prema popisu iz 1930. god. Aleksići su živjeli u Ribniku. [20]

Aleksići u Slavoniji

Najviše Aleksića je iselilo iz Otočca i Teslića u BiH.

        Aleksiće nalazimo u Ličkom Šoru, u Slavonskom Brodu. [ost-05] Danas žive u

Slavoniji u Požegi, Osijeku i Slavonskom Brodu.

        Aleksići su doselili u Požegu i okolinu između 1801.-1900. god. [123]

Alešković

Porijeklo

        Pripadaju starim stanovnicima Perušića. [20]

Aleškovići u Lici

        Perušić, koji je u tursko doba slovio kao ugledno mjesto ličkih muslimana, nakon
1689. godine izgubio je većinu svoga žiteljstva. U mjestu je poslije spomenute godine
ostalo 55 muslimanskih porodica koje su prihvatile katoličku vjeru. Prema popisu
Perušića iz 1696. godine u mjestu su zapisani između ostalih Vuk Alešković, Vid
Alešković i Dane Alešković. [121]

        Prema podacima iz 1915. god. Aleškovići su živjeli u Prvanselu kraj Perušića. [40]

        Prema popisu 1930. god. živjeli su u Perušiću. [20]

Aleškovići u Slavoniji

        Prema popisu 1930. god. živjeli su u Brodu na Savi. [20]

Alić

Porijeklo

Pripadaju starim stanovnicima Perušića. [20]

Pripadaju pokrštenim Turcima nakon oslobođenja Like od Turaka. [40]

Alići u Lici

Alići su 1700. god. živjeli u Gospiću.

        Na imanju age Senkovića (današnji Gospiću) bilo je u tursko doba nekoliko

muslimanskih i vlaških porodica koje su tu bile zaposlene. Kada su Senkovići otišli u
Bosnu, na njihovom imanju ostali su samo Alići, koje je pokrstio pop Marko Mesić. [121]

        Dok Gospić nije izrastao u upravno središte Like, na njegovom području najviđenije
naselje bio je Novi. Nakon 1689. godine novljansko stanovništvo se razišlo, a slijedeće
1690. godine kolonizirano je ovamo 34 porodica iz Ledenica i 28 porodica vlaških
pokrštenika. Popis sačinjen 1712. godine spominje i Aliće. [121]

Novom 462 stanovnika. Od prezimena navode se          Prema podacima iz 1915. god.
Alići su živjeli u Gospiću. [40]

        Prema popisu 1930. god. živjeli su u Gospiću. [20]

Alići su prešli na krščanstvo nakon protjerivanja Turaka 1689. god. [10]

Alići u Slavoniji

        Prema popisu 1930. god. živjeli su u kotarima Vinkovci i Županja. [20]

        Alići su doselili u Požegu između 1751./1760 i 1800. god. [123]

Alivojvodić

Porijeklo

        Pripadaju starim stanovnicima Perušića. [20]

Pripadaju pokrštenim Turcima nakon oslobođenja Like od Turaka. [40]

Alivojvodići u Lici

        Prema podacima iz 1915. god. su živjeli u Karauli i Konskom Brdu (Perušič), te

Korenici. [40]

        Prema popisu 1930. god. živjeli su u Perušiću. [20]

Alivojvodići u Slavoniji

        Prema popisu 1930. god. živjeli su u kotarima Garešnica i Vukovar. [20]

Amić

O prezimenu

        Prezime je hrvatsko. Kod Hrvata ima puno prezimena koja su kao i muslimanska,
što je slučaj s Amić.

        Pripadaju pokrštenim Turcima nakon oslobođenja Like od Turaka. [40]

Porijeklo

        Amići su uglavnom Hrvati, dobrim dijelom iz Našica, a rijetko su i Romi (iz okolice
Gospića). Prema nekim izvorima su iz okolice Petrinje. Razmjerno najviše Amića u
proteklih sto godina rođeno je u Grabovcu kraj Slunja.

Amići u Lici

        Prezime Amić u starim župnim maticama u Lici piše se i 'Hamić'. Ima ih razasutih i
po drugim mjestima Gacke i Like, gdje se kao i po Slavoniji skiću kao cigani. Doselili su
se u Švicu iz okolice Perušića, a iz Švice se raselili. Ovdje su od vajkada bili prvi kovači.
I danas podržavaju taj zanat, pa i najmlađi članovi te porodice još i danas u mnogo
čemu zadržali su svoj prvotni ciganski tip i kretnje. [7]

        Po župnoj matici 1734. god. Amići su živjeli u Donjoj Švici, od godine 1811.
zabilježeni su Hamići u Gornjoj Švici. Prema nekim izvorima Amića ima i kao pokrštenih
Turaka. [7]

        Prema podacima iz 1915. g. Amiće u Lici nalazimo u Bjelopolju, Buniću, Dabru, D.

Kosinju, Lovincu, Pećanima, Štikadi i G. Švici. [40]

Amići u Slavoniji

        Danas u Slavoniji Amići žive u Našicama, Novoj Gradišci i Dežanovcu kraj Daruvara.
U Eminovce kraj Požege su doselili Amići. [ost-02]

        Amići iz Like su doselili u Eminovce kraj Jakšića (Požega) između 1850.-1950. god.
[123]

Anić

O prezimenu

        Nastalo od osobnog imena Ana. Vrlo rašireno prezime u Dalmaciji, Lici i Slavoniji.
Ima Ana je hebrejskog porijekla a znači milost, naklonost. [72]

Porijeklo

        Anići su Bunjevci, dobrim dijelom iz Obrovca, iz Like (naselje Krasno), Brčkog (BiH),
Travnika (BiH) te iz okolice rijeke Bune u Hercegovini.

Anići su Bunjevci iz okolice Mostara koji su doselili na područje Sv. Jurja a odatle u
lovinački kraj. [130]          Unska župa zapremala je sadašnju upravnu općinu Srb. Glavno
je mjesto unske župe u srednjemu vijeku bilo Srb, gdje stanovahu i obitelj Anić. (15. st)
[10]

        Nalazimo ih 1451. g. u Srbu među plemenitašima. 1654. g. vjerovatno su sa drugim

rodovima naselili Sveti Juraj s područja Obrovca i Zemunika, gdje su zabilježeni u 18.
stoljeću. [ost-04]

Anići su stari rod u Srbu. [20]

Krasno polje je 1690. god. bilo pusto kada je počelo naseljavanje. Doselili su primorski
Bunjevci a među njima i Anići. [121]

Anići u Lici

Kuća kovača Anića u Barletama 1906

        U srednjem vijeku u Srbu (Unska župa) živjeli su Anići. [10]

        U Krasnom je 1857. g. živjelo 200 Anića a 1971. g. 179. (www.krasno.hr)

        Početkom 18. stoljeća naseljavaju se u Krasno gdje su se jako raširili. Vlast Vojne
krajine ih organizirano naseljava na lovinačko područje gdje su popisani 1712. g., no
tamo nisu dugo opstali. Istovremeno su doselili u Pazarište. [ost-04]

        Prema podacima iz 1915. g. Aniće u Lici nalazimo u: Brlogu, Kompolju, Krasnom,

Krivom Putu, Poljicama kraj Otočca, Senju i Volaricama kraj Sv. Jurja. [40]

        Po popisu iz 1919./20. najviše ih živi na području Svetog Jurja - 70 porodica. [ost-

04]

Prema popisu iz 1930. god. Anići su živjeli u Sv. Jurju. [20]

Anići u Slavoniji

        Prema popisu iz 1919./20. raseljene ih nalazimo: na području Garešnice, Kutine,

Novske, Slavonskog Broda, Vinkovaca, Županje (10 porodica), Đakova, Našica, Požege
(12 porodica), Miholjca, Valpova i Vukovara. [ost-04]

        Prema popisu iz 1930. god. Anići iz okolice Sv. Jurja su živjeli u: garešničkom
kotaru, kutinskom, novskom, brodskom, vinkovačkom, županjskom, đakovačkom,
našičkom, požeškom, miholjačkom, valpovačkom i vukovarskom. [20]

        Razmjerno najviše Anića u proteklih sto godina rođeno je u Kruševu kraj Obrovca.
Danas ih najviše živi u Zagrebu (650), Zadru (190), Rijeci (150), Osijeku (130) i u Splitu
(110).

        Aniće nalazimo u: Belišću [23], u sesvetskom kraju, u Malu (Nova Gradiška) su

doselili iz Krasna, u Alilovce kraj Požege su Anići doselili iz Krasna, ima ih u
vinkovačkom kraju [ost-02] i Aniće nalazimo u Ašikovcima kraj Pleternice. [ost-01]

        Anići iz Krasna su doselili u Kuzmicu i Svilnu kraj Požege između 1850.-1950. god.
[123]

        Anići iz Like su doselili u Ašikovce kraj Kutjevo između 1850.-1950. god. [123]

        Anići iz Like su doselili u Bertelovce kraj Jakšića (Požega) između 1850.-1950. god.
[123]

Antonović (Antunović)

Porijeklo

        Nismo pronašli Antunoviće u Lici, ali jesmo Antonoviće. Hrvatska prezimena

Antunović i Antonović dolaze od imena Antun i Anton. Srpski oblik prezimena Antonijević
dolazi od imena Antonije. Antonović je hrvatsko prezime, dobrim dijelom iz okolice
Čakovca. Antunovići se navode u skupini livanjskih prezimena.

        U Liku su Antonovići doselili iz Pokuplja (područje oko rijeke Kupe) u Gorskom

Kotaru nakon oslobođenja Like od Turaka. Ove doseljenike su najčešće nazivali
Kranjcima a rijeđe Goranima. [20]

Antonovići u Lici

        Popis u Badaku 1712. god. spomine Antonoviće. [121]

        Prema popisu iz 1915. g. Antonovići su živjeli u: Doljanima (D. Lapac) - 2 kuće,

Medaku - 1, Mušaluku - 5, D. Pazarištu - 3, Ličkom Petrovom selu - 1 i Prvanselu
(Perušić) - 2 kuće. Prema istom popisu iz 1915. g. Antunovića nema. [40]

        Prema popisu iz 1930. g. Antonovići žive u Petrovom Selu, Perušiću i Mušaluku.

Antunovića nema na popisu. [20]

        Razmjerno najviše Antonovića u proteklih sto godina rođeno je u Popovači

Pazariškoj kraj Gospića, gdje se svaki deseti stanovnik prezivao Antonović. Antunovića
ima u Crnoj Gori, Bosni i Srbiji.

        Kukuljević u Acta croatica spominje "Antonović Mikula, sudac purgarah steničkih".

Antonovići u Slavoniji

        Antunovići su doselili u Požegu. [ost-02] Danas Antonovići žive u Osijeku i Orahovici.

        Antunovići su doselili u Požegi između 1701.-1705. god. [123]

        Antunovići su doselili u Požegu i okolinu između 1801.-1900. god. [123]

          su doselili iz D. Pazarišta u Lici u Veliku (Požega) između 1850.-1950. god. [123]

Aralica

O prezimenu

        Prezime je nastalo prema zanimanju. [40]

Porijeklo

        Aralice u Hrvatskoj su najčešće Hrvati, najvećim dijelom iz okolice Knina, a prema

nekim izvorima sa Zlarina te iz Puljana kraj Knina. Vrlo rijetko su i Srbi.
        Pravoslavci iz Otočca. [20]

Aralice u Lici

        Ljeti 1658. izvršena je nova kolonizacija turskih izbjeglica u kojoj su sudjelovale

vlaške porodice koje su ranije živjele na Koreničkom polju. Ti doseljenici imali su
zajedničko ime Uzorci ili Uzorčani, vjerojatno prema svom daljnjem podrijetlu. Došlo ih je
stotinjak porodica. Tim doseljenicima dodijelila je krajiška komisija zemlju u selima
Kompolju, Oraovcu, Ponoru, Humu, Pothumu, Zalužnici, Doljanima, Brezovcu, Škarama
i Glavacama. Istočni dio tih sela u kojima bijahu Pothum, Zalužnica, Doljani, Škare,
Glavace, Orlovac i Staro Selo dobilo je tada zajedničko ime Vilici. Među spomenutim
prebjezima od Koreničkog polja došli su ovamo i Aralice. [121]

        Prema popisu iz 1915. g. u Lici Aralice nalazimo u: Ličkom Petrovom Selu,

Škarama, Turjanskom kod Vrhovina i u Željavi kod Korenice. [40]

        Najpoznatiji od Aralica je akademik Ivan Aralica. Poznat je i slikar i grafičar, Stojan

Aralica, rođen u Škarama kod Otočca.

Aralice u Slavoniji

        Aralice iz Like nalazimo u Stružanima kraj Oprisavaca. [ost-03]

Arbanas (Vrbanus)

O prezimenu

        Nastalo je prema narodnosti. [40]

Porijeklo

        U Liku su doselili iz Pokuplja (područje oko rijeke Kupe) u Gorskom Kotaru nakon
oslobođenja Like od Turaka. Ove doseljenike su najčešće nazivali Kranjcima a rijeđe
Goranima. [20]

        Biskup Brajković spominje da su u Kaluđerovcu živjeli stanovnici doseljeni iz Broda

na Kupi i Čabra a među njima su i Arbanasi. [121]

        Pripadaju pokrštenim Turcima nakon oslobođenja Like od Turaka. [40]

Arbanasi u Lici

        Prema podacima iz 1915. god. Arbanasi su živjeli u Kaluđerovcu. [40]

Arbanasi se spominju kao doseljeni Uskoci iz Senja u Švicu. [7]

        U starim župnim maticama prezime Vrbanus piše se sa 'Arbanas'. Pod ovim imenom
ima ih u Kaluđerovcu kod Perušića odakle su došli i današnji švički Vrbanusi. Pod
imenom Vrbanus drugdje ih u Gackoj i Lici nema. Pravo i prvotno im je prezime
Arbanas, te su potekli od pokrštenih Turaka. [7]

        Prema župnoj matici Švica, 1734. god. su Arbanasi živjeli u Donjoj Švici. [7]

Arbanasi u Slavoniji

        Prema popisu iz 1930. god. su živjeli u brodskom, županjsjkom i našičkom kotaru.

[20]

        Arbanasi su doselili u Požegu između 1722.-1751./1760. god. [123]

        Arbanasi su doselili u periodu 1833.-1910. god. u Vođince kraj Vinkovaca. [b052]

        Arbanasi iz Krasna su doselili između 1850.-1950. god. u Mihaljevce (Požega). [123]

        Iz Like su u Bapsku doselili Arbanasi. [121

Asančajić (Asančaić)

Porijeklo

Pripadaju starim stanovnicima Perušića. [20]

Pripadaju pokrštenim Turcima nakon oslobođenja Like od Turaka. [40]

Asančajići u Lici

Živjeli su 1700, god. u Gospiću.

        Prema podacima iz 1915. god. Asančaići su živjeli u Gospiću, Perušiću, Kvartama

(Perušić) i Ličkom Petrovom Selu. [40]

        Prema popisu 1930. god. živjeli su u Perušiću, Petrovom Selu i Gospiću. [20]

Asančajići u Slavoniji

        Prema popisu 1930. god. živjeli su u kotaru Brod. [20]

Asić

Porijeklo

Pripadaju starim stanovnicima Perušića. [20]

Pripadaju pokrštenim Turcima nakon oslobođenja Like od Turaka. [40]

Asići u Lici

Asići su 1700. god. živjeli u Gospiću.

        Prema podacima iz 1915. god. Asići su živjeli u Ličkom Novom. [40]

        Prema popisu 1930. god. živjeli su u Novom. [20]

Asići u Slavoniji

        Prema popisu 1930. god. živjeli su u kotaru Vinkovci. [20]

Ažić

O prezimenu

        Ažići su Bunjevci. [20]

        Prezime Ažić pojavljuje se u najranijim matičnim knjigama iz Svetog Jurja (s kraja

17. stoljeća) još u inačicama Ažijić i Adžić. Ažići žive u Turinskom Krču na sjevernom
Velebitu. Danas (2005. g.) u Turinskom Krču živi 8 stanovnika: Ivan Ažić, njegova
supruga Dragica Ažić, Ruža i Mićo Ažić s dvoje djece, te braća Darko i Milan Turina. (H.
Knifić Schaps: Turinski Krč, graditeljsko nasljeđe...). Pogledajte slično prezime Adžić.

Ažići u Lici

        Prema podacima iz 1915. god. Ažići su živjeli u Krasnom, Lukovom (Sv. Juraj) i
Senju. [40]

        Prema popisu iz 1930. god. Ažići su živjeli u Sv. Jurju. [20]

Ažići su 2008. g. živjeli u Krasnom, Lukovu i Senju. Najviše Ažića u proteklih sto godina
rođeno je u Lukovu i Biljevinama kraj Senja, mjestima u kojima se svaki sedmi stanovnik
prezivao Ažić.

Ažići u Slavoniji

Prema popisu iz 1930. god. Ažići iz okolice Jurjeva su živjeli u požeškom kotaru. [20]

Danas žive u Osijeku i Vinkovcima.

Ostalo u izradi
Izvori:

Dragocjeni su opisi Sebastijana Glavinića iz 1696. i Martina Brajkovića iz 1700. izdani

oba u trećoj knjizi Lopašićevih Spomenika.

[7] Milan Kranjčević: Švica, Katedra Čakavskog sabora lpokrajine Gacke, Otočac 2003.

[10] Dr. Rudolf Horvat: Lika i Krbava, Povijesne slike, crtice i bilješke, svezak I. Opći dio,
Zagreb 1941, izdanje Matice Hrvatske

[20] Stjepan Pavičić: Seobe i naselja u Lici, Jugoslavenska akademija znanosti i

umjetnosti, Zagreb 1962. god.

[35] Nikola Tominac: Stajnica i okolica, Zavičajni klub Stajnica Zagreb, Zagreb 2004.
god.

[40] Radoslav M. Grujić-Plemenski rječnik ličko-krbavske županije, 1917. god.

[62] Enver Ljubović: Ličko plemstvo i njegovo heraldičko znakovlje kao činjenice
kulturnog naslijeđa i identiteta,

[72] Petar Šimunović-Naša prezimena, Matica Hrvatska, Zagreb 1985. god.

[119] Ljubica Gligorević: Ličani doseljenici na vinkovačko područje, Gradski muzej

Vinkovci, 1999. god

[85] Vesna Kolić Klikić: KORDUNAŠI U NOVOGRADIŠKOM KRAJU, izvorni znanstveni

članak, Gradski muzej u Novoj Gradišci, 2003. g.

[119] Ljubica Gligorević: Ličani doseljenici na vinkovačko područje, Gradski muzej

Vinkovci, 1999. god

[121] Mirko Marković: O etnogenezi stanovništva Like, Zbornik za narodni život i običaje,
knjiga 53, HAZU, Zagreb 1995.

[122] Marko Lovinčić: Doseljavanja su slavonska i staroslatinička sudbina, Kuchnik,

pučki kalendar za 2008. god.

[123] Josip Butorac: Stanovništvo Požege i okolice 1700-1950, JAZU, Zagreb 1967.
god.

[130] Lovinac - stanovništvo, web stranica Općine Lovinac

Ostali izvori:

[ost-01] Službene web stranice Grada Pleternice, www.pleternica.hr

[ost-02] Josip Fajdić: Ličani u Slavoniji & Vila Velebita Požega, Ličko zavičajno društvo
"Vila Velebita" Požega, 2011.

[ost-03] Popis članova 2011. god., Zavičajna udruga Ličana "Vrilo mudrosti" Slavonski
Brod

[ost-04] Milan Kranjčević: Kompolje, Katedra čakavskog sabora pokrajine Gacke,

Otočac 1998.

[ost-05] Zdravko Grčević: Lički Šor u Slavonskom Brodu, www.vrilo-mudrosti.hr

[b052] Vođinci u 20. stoljeću,

Prvi puta objavljeno u svibanju 2009. god. Nadopune su bile u studenom 2011. god. U
listopadu 2013. god. povučen je prilog s interneta zbog dovršenja.

Izmjene:

Prezimena koja počimaju sa slovom A, rev. 0, 08.03.2014.

Priredio Zdravko Grčević