SMISAO IBADETA

Budući da se Allah dž.š.svemu obratio na njemu primjeren način, na takav način

obratio se i čovjeku. S obzirom na to da je čovjek biće koje govori i koje promišlja
stvari, njemu se obratio govorom i sve ljude pozvao da obožavaju, odnosno ibadet
čine svome Gospodaru: ''O ljudi, obožavajte svoga Gospodara''! Ali, šta se misli
pod ''obožavanjem svoga Gospodara''? Pod izrazom ibadet podrazumijeva se – u
širem smislu – sve ono što Allah voli, čime je zadovoljan; dakle, svaka riječ i svaki
postupak čovjekov,: lijepo ponašanje, pošteno stjecanje zarade, uljudnost, držanje
date riječi, ispunjavanje obećanja, dobročinstvo prema živim bićima, podupiranje
dobra a suzbijanje zla; zatim ljubav prema Allahu i Poslanicima, iskrenost u vjeri,
strpljivost u Njegovoj odredbi, zahvalnost na Njegovim blagodatima, nada u
Njegovu milost, strah od Njegove kazne.....

U užem smislu, ibadet znači :izvršavaje vjerskih dužnosti napropisan način i u

propisano vrijeme – obavljanje namaza, davanje zekata, post ramazana, hadž, kao i
vršenje dobrovoljnih oblika pobožnosti; zikra, učenja Kur'ana, dova, post izvan
ramazana, izgovarnje riječi:estagfirullah, elhamdulillah, subhanallah, allahu ekber
itd.

Ali u ibadet se ubraja i poštivanje tuđih prava, dobročinstvo prema roditeljima,

čuvanje rodbinskih veza, dobročinstvo prema siročetu, siromahu i putniku, milost
prema slabima te halal stjecanje zarade i općenito lijep odnos prema životu.

U ibadet se ubraja i moral i sve ljudske vrline: istinoljublje, čuvanje emaneta,

poštivanje dogovorenog,pravljenje mjesta starijem. Jednom riječju, ibadet
obuhvata čitavu vjeru i cjelokupan čovjekov život: od etike pri jelu i piću do
uređenja države, vlasti i ekonomije te međusobnih transakcija. Ibadet je, dakle,
realizacija života, u njegovoj ukupnosti, prema programu koji je sačinio Allah
dž.š.i kojeg je ljudima dostavio preko svoga Poslanika a.s.

SAV RAD MOŽE BITI IBADET, POD SLJEDEĆIM UVJETIMA:

- DA JE POSAO KOJI SE RADI DOPUŠTEN PO ISLAMSKOM UČENJU

- DA POSAO PRATI ISKRENA NAMJERA – a namjera jednog muslimanau
poslu treba biti da tim svojim radom sebe i svoju porodicu učini neovisnim o
ljudima, te da bude od koristi društvu u kojem živi i ummetu
 - DA SE POSAO OBAVI KAKO TREBA
- DA SE PRILIKOM OBAVLJANJA POSLA PRIDRŽAVA ALLAHOVIH
PROPISA, TAKO DA NIKOME NE ČINI NASILJE,NE VARA, NE
OBMANJUJE I NE UZIMA TUĐE PRAVO
- DA POSAO KOJI SE OBAVLJA NE ODVRAĆA ČOVJEKA OD
IZVRŠAVANJA TEMELJNIH VJERSKIH DUŽNOSTI – NAMAZ,
POST......

ZNAČAJ IBADETA U ŽIVOTU VJERNIKA

Svaki korisni i društveni posao islam smatra vrijednim ibadetom sve dotle dok
izvršilac tih djela pred očima ima dobro, a ne pohvalu ili stjecanje popularnosti kod
ljudi, tj. Sve dok se ona čine u ime Boga, dok se njima teži postići Allahovo
zadovoljstvo.

U tom slučaju ibadet je i pomilovati siroče po kosi, utješiti ožalošćenog, pomoći

unesrećenom, ublažiti bol ranjenom, uputiti izgubljenog, otkloniti zlo od bilo kojeg
stvorenja, jer je to Allahu drago.

Sve su to ogranci ispravnog vjerovanja (imana) kod čovjeka, na šta je Poslanik,

a.s., često upozoravao. Govorio je:
''Hoćete li da vam kažem šta je na većem stepenu od posta, namaza i sadake? To je
mirenje zavađenih, jer remećenje odnosa među ljudima upropaštava vjeru!'' (Ebu
Davud) ''Ko posjeti bolesnika sa neba ga pozove glasnik: 'Učinio si Bogu ugodno
djelo, a i tvoj hod je takav, i pripremio si sebi mjesto u Džennetu!''' (Tirmizi)

''Dok je jedan čovjek išao putem, naišao je na jednu granu i uklonio je s puta, pa
mu je Uzvišeni Allah zahvalio i oprostio mu neke grijehe!'' (El-Buhari)

''Svakog dana je čovjek dužan dati sadaku: kad izmiri dvojicu ljudi, dao je sadaku;
kad pomogne čovjeku da uzjaše konja, ili mu pomogne da podigne tovar na njega,
dao je sadaku; lijepa riječ je sadaka; svaki korak koji čovjek učini radi namaza je
sadaka; kad ukloni smetnju sa puta – i to je sadaka!'' (Ibn Huzejme)

Ibadeti koje je vjera propisala jesu sredstva kojima se pročišćava čovjekova duša i
kojima se njegova duša uzdiže na više i primiče se dragome Bogu.
 To znači da se sa svakim ibadetom u čovjekov duh unose pozitivne energije, da se
njegovo srce dodatno oplemeni. S druge strane, zabranama se štiti njegov um,
moral, imetak, čast i potomstvo.

-Ibadetima se održava veza sa Bogom-

Temeljni ibadet u islamu je namaz. Bez namaza nema ni vjere. On je i jedini ibadet
koji je ljudima propisan na Nebu, prilikom Poslanikovog, a.s., miradža.

Namaz je glavna komunikaciona linija između čovjeka i Boga, tako da čovjek

gubljenjem namaza gubi tu komunikaciju. Namaz u sebi sadrži i druge oblike
ibadeta (dova, tevba, zikr), a po svom obliku nalikuje melekima.

Ibadetske radnje: namaz, post, zekat, hadždž..., moraju se izvršavati u formi, na

mjestu i na način koji su preneseni Poslanika, a.s., jer će samo takvi biti primljeni
kod Allaha i davati svoje plodove. U protivnom, ako bi ljudi izmišljali neke oblike,
određivali broj i mjesto vršenja ibadeta, to bi značilo da oni ne obožavaju Allaha,
već da sami izmišljaju neku vjeru za koju Allah nije objavio nikakav argument. Jer
ibadeti se i obavljaju kao odazivanje Božijoj naredbi s ciljem približavanja Allahu.

Čovjek je dužan ibadet činiti svome Gospodaru čak i kada ne razumije do kraja
svrhu svakog pojedinog ibadeta.

-Ibadet je veoma koristan za čovjeka-

Vršenje ibadeta ima izuzetno pozitivno djelovanje na čovjeka i snažno doprinosi

njegovom psihičkom, ali i fizičkom zdravlju. Oni koji revnosno obavljaju vjerske
dužnosti – ponajprije namaz sa punom koncentracijom na njega – i žive po
načelima vjere, mnogo manje obavljaju na psihičkoj osnovi te onih bolesti koje
uzrokuju stres.Vršenje ibadeta donosi čovjeku korist, i na ovome, i na budućem
svijetu. Uvišeni Allah ništa nije propisao što čovjeku nije od koristi i što nije dobro
za njega.Također, nije ništa zabranio a da za to zabranjeno nije dao nešto što je
bolje od njega.Izvršavanjem naređenog i izbjegavanjem zabranjenog čovjek
postiže duševni mir i spokojnost života. Uz to, i čovjekov konačni ishod, pozitivan
ili negativan, posljedica je njegovih djela na ovome svijetu.