Sveučilište u Zadru

Odjel za povijest

Razvoj znanstvenog mišljenja o narodima/nacijama/etnicitetima staroga

i srednjeg vijeka

Seminarski rad

Student: Mentorica:
Fabijan Božić Prof. dr. sc. Anamarija Kurilić

Zadar, 2023.
 Ovaj esej se bavi pitanjima razvitka proučavanja etniciteta i nacija, koji prati s primjerima

koji prikazuju odnose povjesnih naroda jedni prema drugima i sebi kroz prizmu etničkih i

nacionalnih razlika. Osim razvitka pogleda na etnicitet esej se bavi i razlićitim aspektima koji su

utjecali na etnicitet, to jest kako se razvijala etnička svijest unutar zajednica isto vrijedi i za

naciju.

Istraživanje etniciteta u historiografiji započinje u razdoblju poslije drugog svijetskog rata

probojem novih tema u povijesnu znanost. Pojam etniciteta ima različite definicije ovisno o

autoru, ali u svim etničkim skupinama neovisno o definiciji postoji osječaj zajedništva i

pripadnostio toj skupini.1 Istraživanje etniciteta može poslužiti ne samo za promatranje ideologija

kojima je etnicitet bio podloga, već se kroz prizmu etniciteta mogu proučavati različiti društveni

fenomeni.2 Ljudi su kao socijalna bića živjeli u grupana koje su se prilagođavale novim uvjetima

života iz tih prilagodbi razvili su se različiti socio-kulturni aspekti koji su utjecali na razvijanje

etničke svijesti.3 Većini ljudi etnicitet predstavlja nešto što je dano prirodno ili nešto s ćime su

rođeni, pa je stoga često jaći od klasnog identiteta. 4 Ljudi etnicitet nose sa sobom, tako su

Indoeuropljani u svojim migracijama u Europu donjeli svoj kluturni i jezični identitet, te su ga

prenjeli većini dotadašnje europske poulacije.5 Prema novijim teorijama etnicitet nije nužno

vezan za krvne veze, tako da rođaci mogu pripadati različitim etničkim skupinama. Prema

Jonathanu Hallu etnicitet nije nešto fiksno, već se radi o fenomenu koji se neprestano mjenjeao

ovisno o uvjetima življenja, ali se opet oslanjao na faktore kao što su tradicija, kultura, teritorij i

pozicije moći.6 Pojedinci su mogli pripadati dvama etničkim skupinama ili se barem tako

1
J. McIreney, 2014. 1-2.
2
J. McIreney, 2014. 6.
3
S. Reynolds, 2015. 81.
4
J. Siapkas, 2014 67.
5
H. Haarmann, 2014. 24.
6
J. McIreney, 2014. 3.
ponašati, to je bilo često u rimskom i helenističkom dobu, na primjer židovski veliki svečeni

Jošua, oblačio se u grčku odjeću i poštivao je grčke običaje poput pohođenja gimnazijuma, u

kojem se odazivao na ime Jason.7

Etnicitet je teško identificirati u prapovijesti, pošto se danas u velikoj mjeri etnicitet definira

pomoću jezika kojim odvojene populacije govore, međutim za neke izumrle narode teško je

identificirati pomoću jezika pošto se njihov jezik nije sačuvao ili je poznat premali fundus rijeći,

ako je neki narod ostavio iz sebe pisane izvore situacija za proučavanje etniciteta je uvelike

lakša.8 Iz navedenih razloga materijalna kultura ima veliku važnost u praćenju migracija naroda i

definiranja granica naseljavanja istog, tako je Bernard Knapp iskorisito materijalne nepisane

dokaze za dokazivanje migracije sa Cipra na prostor Palestine, konkretno za objašnenje odakle

su došli Filistejci.9

Osim etniciteta za povijesničare je bitno razumjevanje nacija, međutim nacija kao i etnicitet je

pojam koji ima puno definicija, države nacije su relativno moderna tvorevina, ali se kroz povijest

mogu pratiti elementi koji su doveli do njihove uspostave. Naciju bi se moglo definirati kao

populaciju koja vjeruje u svoju prirodnu povezanost kroz neke etničke elemente kao što su jezik

ili kultura, a ima svoju državu ili je nastoji stvoriti. 10 Tokom 19. stoljeća prevladavalo je

mišljenje da su kroz prošlost postojale povezane i teško promljenjive nacije, ova ideja je služila

tomu da se sadašnost poveže s prošlošću i to pomogućnosti što dublje u prošlost, kako bi se

tadašnji ljudi mogli oslanjati na mitove o podrijeklu naroda. Kombinacija mitova o podrijeklu

7
R. J. van der Spek, 2009. 102.
8
A. Kurilić, 2012. 171.
9
J. McIreney, 2014. 6.
10
S. Reynolds, 2015. 79.
nacija, rasnim teorijama i tada novim spoznajama o evoluciji dovela je do toga da se rasizam i

rasna superijornost pokušaju znanstveno objasniti.11

Kako prave države nacije ne postoje do francuske revolucije, bolje je koristiti termin država za

opisivanje predmodernih političkih entiteta. Tako bi država bila otprilike definiran prostor nad

kojim centar moći iste vrši više ili manje uspješnu kontrolu i uspostavljenu hijerarhiju, u ovu bi

definiciju spadalo Rimsko Carstvo. Svaka država ima neku razinu kontrole nad svojim

podanicima, ponegdje je tu kontrolu bilo nužno održavati silom, a ponedgje su se podanici

dobrovoljno podložili državnoj kontroli.12 Suvremene nacije prema ideji Benedicta Andersona

služe kao ograničene imaginarne zaajednice koje služe za ujedinjavanje ljudi u sve više

umreženom kapitalističkom svijetu u kojemu religija gubi značaj, pa se ljudi okreću naciji kao

nećem svetom.13

Prema teoriji Ernesta Gellnera moderna nacija se vezuje uz društvo koje se razvija uz industriju,

dok društva koja svoj razvoj temelje na poljoprivredi ne mogu biti nacije, pošto industija

zahtjeva posebno obučene i obrazovane ljude. 14 Iako korjenje nacija u europskom slučaju valja

tražiti u raspadu Zapadnog Rimskog Carstva, kada se otvorio prosotor za nastank novih naroda i

država. Moderne države danas često gledaju na povijesna kraljevstva kao predloška njihovom

nastajanju, iako neka od njih naginu prema naciji u srednjem vjeku nema pojave kao što je

ancionalizam. Prva kraljevstva koja su uspjela stvoriti svoj nacionalni karakter su Engleska i

Francuska.15 Nacije ne služe nužno za ujedinjavanje etničkih skupina, tako na primjeru iz

arapskog svijeta i Sirijci i Palestinci su većinski Arapi, ali danas žive u odvojenim nacijama. 16

11
J. Siapkas, 2014. 67-68.
12
S. Reynolds, 2015. 82.
13
A. D. Smith, 2005. 10.
14
A. D. Smith, 2005. 10.
15
S. Reynolds, 2015. 84-85.
16
R. J. van der Spek, 2009. 102.
Razvoj etničke svijesti unutar određene populacije nije nužno vezan uz nastanak države koja

omeđuje tu populaciju. Što se tiće predmodernih država one su u većinskom dijelu bile

polietničke iz čega su često proizlazile nastabilnosti uzrokovan lokalnim partitukalizmima.

Unutar takvih država razvijala su se dva međusobno neisključiva procesa etničke intergracije i

diferencijacije, prvi se veže uz jačanje stabiliteta neke države, dok se drugi vezuje uz

razmimoilaženje među etničkim grupama i nastanak novih etnika. Intergracija je vidjiva kroz

asimilaciju manjih naroda u veći i dominantni narod, tako su domorodački narodi rimske

Dalmacije poput Liburna prihvatili rimske običaje i jezik. Etnička diferencijacija se jasno vidi u

nastajanju novih etničkih skupina raspadom Zapadnog Rimskog Carstva i mješanjem,

novopridošlih i autohtonih elemenata u nove etnike. Etničku intergraciju su koristili mnogi

osvajački narodi tako što su nametali ili učinili privlačnim svoju kulturu i jezik pokorenim

narodima, osvajači poput Inka su nastojali inkonporirati njima pokorene narode nudeći im

privlačne ekonomske i političke ustupke, s time stvarajući nove lojalne podanike.17

Inkonponiranje i dobivanje novih sljedbenika često se nije odnosilo na cijele etničke zajednice,

već na elitu pokorenih zajednica preko koje bi osvajaći održavali vlast. Dominantna skupina u

nekim slučajevima nije uopće mijenjala etničku sliku pokorenog društva, već ga je ostavljala u

prijašnjem stanju i od njega samo tražila davanja. 18 Španjolci su u Novom svijetu imali taktiku

kojom su priznali vladavinu domaćih elita koja ne bi ugrožavala njihovu vladavinu, ali je

odvojila domaće stanovništvo od osvajaća, pošto su španjolci razvili sistem socijalnih klasa na

rasnim, etničkim i socijalnim osnovama kako bi kontrolirali domorodačko stanovništvo. 19

Rimljani su inkorporirali nove podanike kroz svoju vojsku, kako su podređeni narodi bili dužni

slati dio svojih muškaraca u rimske augzilarne čete, mnogi od njih su stupaljuć u kontakt s
17
A. M. Khazanov, 1994. 72-76.
18
A. M. Khazanov, 1994. 77.
19
T. Derks, 2009. 240.
rimskim načinom života prihvatili isti, često ostavljajući svoje domorodačko ime i uzimaljući

rimsko.20

Svijest o zajedničkom etnicitetu znala prethoditi uspostavi države u kojoj bi takvi narodi činili

većinsku populaciju, primjer toga se može naći na Havajima prije dolaska Europjana, na svim

havajskim otocima je tada postojala populacija koja je imala isti jezik i kulturu, ali ujedinjenje

otoka u jedinstvenu državu je nastupilo tek nakon otkrića Havaja od strane Engleza. 21 Događalo

se kroz povijest da jedna etnička skupina živi na prostoru više država primjer toga se može naći

u Grčkoj prije rimskog osvajanja, tada su Grci živjeli organizirani u polisima, a osim jezika

ujedinjavali su ih zajednička religija i svetkovine vezane uz njih. Grci su prvi poznati narod koji

je svijesno vodio brigu o tome tko spada pod Grke. 22 Još jedan faktor koji je doprinio jačanju

zajedničkog identiteta među Grcima bila su perzijska osvajanaja, koja su ujedinila raspršene

grčke državice od kojih se dio zajedno branio svoj suverenitet od prijetnje vanjskog

nepriljateja.23 O tome svijedoći Herodot koji je prenio priću o tome kako je Aleksandar kralj

Makedonije molio Atenjane da se predaju perzijskoj vojsci, koju je predvodio Mardonije, jer je

prema njemu zbog snage perzijske vojske otpor bio uzaludan. Kad su to ćuli Atenjani oni su

porućili da se neće predati zbog uništenih domova, ali i zbog toga što su Grci, jer ih s drugim

polisima spaja isti jezik i običaji. 24 Sve one narode koji nisu pripadali među Grke, Grci su

nazivali barbarima, međutim u više slučajeva su narodi koji nisu izvorno bili Grci primjeni među

njih tako što su grecizirali. 25 Stvaranje ili jačanje svijesti o zajedničkoj etničkoj pripadnosti

mnogo puta je povezano sa probijanjem nekog vanjskog utjecaja kao što je bio slučaj među

20
T. Derks, 2009. 243.
21
A. M. Khazanov, 1994. 67-69.
22
J. McIreney, 2014. 10.
23
A. M. Khazanov, 1994. 69-71.
24
Herodot, 2007. 700.
25
R. J. van der Spek, 2009. 102.
Grcima, tako su Aboridžini postali svijesni svog zajedničkog podrijekla i kulture, tek kada su u

Australiju došli Europljani.26

Prema jednom zapažanju etničke razlike služe kao naljepnice kojima su se označavali drugi i

drugačiji, te „naljepnice“ nisu bile fiksne, već su se kroz povijest stalno mijenjale. One također

nisu ovisile o materijalnom statusu,već su bile određene društvenim elementima. 27 Rimljani i

Grci su bili svijesni razlika između sebe i drugih naroda te su u svojim djelima opisivali njihove

egzotične fizičke osobine i obićaje, ostavjajući spomen o etničkim skupinama koje nisu nužno

imale svoju pismenost.28 Tako su na primjer Rimljani i Grci opisali Liburne kao zaseban narod

koji je imao svoje granice.29 Međutim nije nužno da su skupine koje su opisani iz očiju drugih

vidjele sebe u jednako kao što su opisane, tako opet na primjeru Aboridžina i Europljana oni prvi

možda vidjeli Europljane kao sve iste makar su oni dolazili iz različitih etničkih skupina i klasa.

Tako vjerovatno nisu sve skupine opisane od Grka i Rimljana imale jednak pogled na sebe kao i
30
njihovi opisivaći. Može se reći da su etničke „naljepnice“ pojedinci lijepili sami sebi, to je

vidjivo iz nadgrobih spomenika na kojima se, već tada stanovnici Rimskog Carstva hvale svojim

podrijeklom kao što je bio slučaj u pojedinih Liburna ili njihovih romaniziranih potomaka. 31

Pojmovi kao što su etnicitet i nacija još i danas nemaju jedinstvenu definiciju, tako da

shvačanje tih pojmova uvelike ovisi o pojedinim autorima. Etnik je pojam koji se može

primjeniti od prapovijest do danas te može obuhvaćati velike skupine do manjih plemena, dok se

nacija odnosi na relatvno moderne državne ili tvorbe. Iako se korjeni nacija u europi mogu pratiti
26
J. McIreney, 2014. 3.
27
T. Derks, 2009. 241.
28
J. McIreney, 2014. 2.
29
A. Kurilić, 2012. 172-174.
30
J. McIreney, 2014. 3.
31
A. Kurilić, 2012. 178-180.
u srednjovjekovje, do osamnaestog stoljeća nema pojave nacionalizma. Etničke skupine i odnosi

su se stalno mjenjali kao prilagodba na uvjete života, a definirali su ih socijalni i materijalni

podražaji. Kroz povijest postoje mnogi primjeri kako su se pojedini etnici odnosili jedni prema

drugima i kao su utjecali jedni na druge, dali kroz rat i represiju ili saveznički.

Literatura
T . Derks, 2009. Ethnic identity in the Roman frontier. The epigraphy of Batavi and other

Lower Rhine tribes, Ethnic Constructs in Antiquity, 2009. 239-276.

Herodot, 2007. Povijest, preveo i priredio D. Škiljan, Zagreb: Matica hrvatska, 2007.

H. Haarmann, 2014. Ethnicity and Languange in the Ancient Mediterranean, A companion to

Etnicity in the Ancient Mediterranean, 2014. 17-33.

A. M. Khazanov, 1994. Ethnicity and ethnic groups in early states, Pivot Politics, Changing

Curtular Identities in Early State Formation Processes, 1994. 67-85.

A. Kurilić, 2012. Natione Liburnus – Identitiet naroda i pojedinca, Prilozi iz Hrvatske

Historiografije, 2012. 171-181.

J. McIreney, 2014. Ethnicity: An Introduction, A companion to Etnicity in the Ancient

Mediterranean, 2014. 1-16.

J. Siapkas, 2014. Ancient Ethnicity and Modren Identity, A companion to Etnicity in the

Ancient Mediterranean, 2014. 66-81.

S. Reynolds, 2015. Nations, Tribes, Peoples and States, Medival Worlds, 2, 2015. 79-88.

A. D. Smith, 2005. The Ethnic Origin of Nation, Ujedinjeno Kraljevstvo: Blackvell

Publishing, 2005.

R. J. van der Spek, 2009. Multi-ethnicity and ethnic segregation in Hellenistic Babylon,

Ethnic Constructs in Antiquity, 2009. 101-116.