juci mu nr.izna1�j ,' za diplon)alsko posr '<.!ova�1.ic. u k�>risl .

njegove fCm,ljc, Pe­

tar Druga .Je uvJcrnvao qauJća d!1 cc on I dalJc 1slrnJaval1 na posL1zanJu opli­
mnlno ;T mtra sa skndn rsk1m furcmrn.
Preuzimajući pnlitirko kormilo zemlje, Petar II, odnrnh po povratku iz
Rusije nnstoJi da se izmiri i s h 'rccgovnčkim Turdmn. U tom pogledu posto­
jat� J� pui:in . saglasn� st njsc.oynga. poliLičk(.)g„ gl�dišla s preponikom Rusije
kop Je 111s1�t1rnla trn 1znalc11.cn,1u mtrnvno.� qcscn,1,1.
U skla�u s planom 'okušaja pacifikacijc cijele crnogorsko-turske
�rnniCl'. \ l;1d1k,, se. 1wp0t l:lfno s nmknjcm miri, Skmlru. ohrm.:a i hcrccgo­
, a kom veziru Ali-p·1ši Rizvanbcgoviću (Stočcviću) s ciljem da se iznađu poli­
tička rj�šcnja za sve prisutne ncspornzumc i sukobe. Rizvnabcgović se načel­
no sa glasio da i on u knnst ru k t i,·rn llll d ija 1.ogu vidi put otklanjanja m1iomila­
nih probletna u pogranič nim odnosima·. Da bi stvar krenula s polazisne tač­
ke. Rizvanbcc_o\ 1� imenuje izaslanstvo u koje ulazi i njciov sin da, s trcbinj­
skim zapovjcanikom Hasan-bcgom Rcsulbegovićem na cclu, stupi u konkre­
tne pregovore s crnogorskom stranom oko uspostavljanja pograničnog mira.
Preuzimajući tu obavezu, Resulbegović izvjcštava Petra Drugog o svo­
joj spremn osti da se sastane s n jim radi pretresanja spornih pitanJa 1 mogu­
ćnosti postizan ja mira. Vladika je vrlo ažuran i odmah mu odgovora (�.I
1834) pismom u kojemu naglašava da je sa zadovoljstvom primio vijest o nje­
go, ome dolasku u Nikšić u pratnji Ali-pašinog sina i spremnosti za vođenje
pregovora, ovim riječima: ,,Nama je milo i drago i zato isto imamo n ared6u
od našega pokrovitelja i njegovih savezn ika, da s Vama živimo u miru". Zato
ga moli da, čim stigne, posalJe glas o svojemu dolasku u Nikšić i precizira dan
kad ide da se sastanu i pravedni mir postignu.
Prije n eposredn og susreta, oni su još jednom razmijenili pisma. Osim
što preput_ša Vladici da p n o�r�di.dan sastanka_ P!",�goyora, koris!i pril!ku da
ga upozon da su pleme ZuplJam u predgradu N1ks1ca, Javn o ustah protiv Sul­
tanove vlasti. Da bi predunitrio eventualno oružan a razračuvavanje Zuplja­
na s Turcima, crnogorski Suveren odmah (13.I 1834) odgovoara Resulbego­
viću, obećava mu d� će što prije bude moguće odre d iti vnjeme susreta s nJim
i moli ga da protiv Zupljan a n e preduzima ništa dok n jih dvojica sa svojim sa­
radnicima stvar ne rasprave, ponadajući se u pozitivan ishod pregovora.
Izvjesn o je da je Petar Drugi još jednom pisao muselimu Resulbegovi­
ću i s njim ugovorio dan održavanJa pregovora o miru. Pismo o kojem je riječ
nije sacuvan o. Međutim, saznajemo iz drugih hartija da je sastanak između
crnogorskoga Gospodara i trebmjskog zaRovjednika održan 13.II 1834. godi­
ne (mjesto održavasnja nije nazn ačeno). O Vladičinom odlasku n a pre�ovo­
re s ovlašćenim turskim opu nomoćenikom pisao je Dimitrije Milakovic Vu­
ku Karadžiću 10. februara. U tome pismu izmedu ostaloga stoji da je Petar II
otišao u Bjelopavliće poradi n ekih državn ih poslova i da se potom sretne s
Resulbegovićem s ciljem da se postig ne mir s hercegovačkim Turcima. Izvje­
štavajuć1 Gagića o mir� koji je ,P9tp,i_sao s tr�bi�jskim k�p.etan9m (13/l�III
1834} Vladika kon statuJe: ,,No JOS mJcsam bio m na CetmJe dosao, a vec su
Turc1 hercegovački sa znan jem istog Hasan-bega ROsjekli na prijevaru peto­
ricu Crnogoraca i uzeli im plijen ( ...) Eto tako je u Turaka hcrcegovačk1Je(h)
mir!".
. ,.Nezavisn � od. toga što L�kvi P,Ostupci s t�rsk.,� strane nijesu bi]i jznena­
du1uc1, Petar II Je bio pre�eraz�n t,1m varv,�rsk1!11 cmom. Ipak, o� č1�1 sve da
ne dođe do opšte eksploz1Je k<?Ja b1 m.ogl� 1��t} mn ogo .teze po�IJed1c�.u po­
graničnoj zon i. Otuda, ma koltko da JC h10 1nt1ran novim turskim zlocmom,
411 . , ·tI