bratom Perom, crnogorsku stranu zastur.ao i rudarski kapetan Kovalievski.

Bili su to dovoljno jaki razlozi da austrijski vojno-politički činioci u Boki i

Dal�m _ ciji �ptuze K�yaJje�skog da je p�d�trekavao Cr�ogorct: na laćanje
oruzja. Njegovo mtjesanje u pogramcm spor �opnmilo je karakter
diplomatskog incidenta, možda ne toliko zato sto je u pomenutom
pograničnom sporu držao stranu Crnogorcima, koliko stoga što je
predstavnicima Austrije na sastanku u Budvi „izjavio da Crna Gora ima
1storijsko pravo da dobije izlaz na more, budući da je ona to svoJe pravo
platila krvlju u borbi protiv Turaka i Napoleonovih trupa u Primorju'.
Austrija_ je sad imala dovoljno opipljivih argumenata da hitno zatraži
�d ruskoga Mmistarstva _,ino.stranih djela, povlm\�nje �aP,et�na. Kova_ljevsko�
1z Crne Gore, s obrazlozenjem da se on ne bavi naucmm 1sp1tavanjtma vec
čisto političkim radom.
Diplomatska intervencija Austrije kod nadležnih ruskih vlasti imala je
uspjeha. -Poslije konsultacija s Carem, ruska vlada je, ROsredstvom Kolegija
inostranih poslova, izdala naredbu kojom rudarsl<og inženjera i kapetana
Jegora Kovaljevskog, nakon četiri mjeseca boravka, opoziva iz Crne Gore,
de je po programu trebalo da provede �odinu dana. Nakon što je naredbu
koju mu je proslijedio ambasador Tat1sčev iz Beča, primio k znanju, on
odlazi iz Cetmja 16. oktobra; 17. se ukrcava na borci i stiže u Dubrovnik, de
kratko boravi kod Gagića, zatim nastavlja putovanje za Zadar, de se takode
zadržava nekoliko dana, da odatle otputuje za Veneciju kako bi se tamo srio
s poslanikom Tatiščevom i raspravio pitanje austirjskih optužbi.
Još dok je boravio u Vladikatu crnogorskome Kovaljevski je ruskome
Ministartvu spoljnjih poslova dostavio detaljan memorandum o svojem
istraživačkom poslu i nJegovoj negativnoj rezultanti. Njegov boravak u Crnoj
Gori je, međutim, mnogo značajniji po političkoj dimenziji, po prikazu
društveno-ekonosmkih, političkih i l<ulturmh prilika i mnogo čemu đrugom
što ne bi zapazio ni profesionalni diplomata o ovoj zemlji, iako to uošte nije
bio njegov zadatak. Ali, Kovaljevski kao čovjek humanističkih nazora i
izoštrenog političkog sluha, smatrao je svojom dužnošću da zabilježi sve što
mu se učinilo nezaobilaznim o toj maloj zemlji s velikom vojničkom slavom i
zadivljujućom ist�rijom. Njeg�)Va s_lika C _ rne Gore, ryj�nog narod_a_ i njegovog
Vladar.� je o�jekttvi:ia. Govor_ 1 o J?jenoj e_ ko!)omskoj 1zoloyanost1 1 pnnudnoJ
autarh1cnosll, nevjerovatnoj _v�taJnost} . 1 spos�bnost1 naroda _ da s�
reerodukuje i održav� u zap�njUj�C� tesk11:1 uslov1ma. O fetru p,. njt:govoJ
drzavničkoj mudrosti, odluc_nostl 1 . snazi ��ha govon s _d1vlJenJem. 1
poštovanjem. Izlaganje Kova!jcvs�og ima za c_tlj da_ podstakn� _mtereso�a!}Je
Rusije za ovu državicu koju nikako ne b1 smjela ostavih bez zastite,
prepuštiti je samoj sebi.
Intencije Kovaljevskog �ijesu .,�stale bez .uticaja · na rusku poliiti�u
prema . Crn�j qori. S_am Car j� traz10 �a .d�talj!"}O bude. �P<?Z�a� sa s"!:1m
akcentima 1 prijedlozima koje je_ KovalJcy�k1 unio u SVOJ IZVJCslaJ. Mo.zda
nikad dotle mje bio toliko potenc1ran �uski mte.rcs za Crf!U Go�u k�� kraJe�
tirdestih godina XIX vijeka. _Ovu_ z�mlju s� na jedan novi, p�ay1 nacn� ruskoJ
politici predstavili dva poslJ�dnja !�aslan.1ka, o.�l:rcc�ovs�1 1 Kf?valJa�vsk1.
Nezavisno od toga što su njih dvoJ1ca zaista gaj1h vchke hčn� stmpahle za
Vladikat crnogorski provjerom kroz dryg� �nov�mel}e izvore. d_a .s�
ustanoviti da nJthove pohvale, njihova zapaz anja I zaklJu čc1 od�ovaraJu 1sh_m,
da niučemu nijesu prećerivali. . · .. · . .. .. ·
Ni po povratku Kovaljcvskog u Pctrograd austtJska d1plomal1Ja n1Je
425