povoljnih glasina koje su do njega dopirale Tatiščcv je nešto oklijevao s

1zdavanjeJE putnih i�prava ....T� bar_1jera je, _ m�dutim, brzo _prebrođen� i odno­
si m�đu nJ_!m�... eostaJU srd�cm. C?J•m putnih isprava mlad} c rnogo_rsk1 G,?spo­
�� r Je <;Jd Tallsceva dobio � zvanicne _prer.oruke ,:ia !"!ck91Jko ruskih_ z�acajnih
hcnosti. Istovremeno, on Je posebnim pismom 1zv1Jest10 rusko Mm1starstvo
inostranih djela o sko rom dolasku arhimanc.Jrita Petrovića Mladeg u prijesto­
ni grad Rusije.
Prvi odlazak arhimandrita Petra Petrovića Mladeg u Beč (1833) imaće
vidne posljedice za nje&ovu zemlju zbog političkog povezivanja s uglednim
protagonistima ,srpstva ' u prvom redu s Vukom Karadžićem. koji su svoje
kultu rno-naučne i prosvjetne ideje razvili izvanj svoje rodne gurde na tlu po-
dunavske Carevine, ponajviše u Beču.
Kako je poznato „srpstvo" koje je držala na okupu Pećka patrijaržija, s
njenom propasću, ostaje bez svojeg instilucionalnog okvira, ali kao konfesija
i ��lje živi _u svijesti vJerni�a k�ji su ispovijeda!i yravo�lavlje . un�tar. _njen1h
b1vsih granica, makar kao 1magmarna spona, pn ccmu JC sve 1zrazemJe pos­
tojala opasnost njenoga tihog odumiranja u dimcnziJi koja ga je lišavala
etničkog sadržaja, jer pojedim narodi ili njihovi djelovi koji su pripadali toj
konfesiJ1, po etnoistonJskim karakteristikama nijesu bili Srbi - u konkretnom
slučaju Crnogo rci. Da se ne bi do�odilo da počnu da labave i polako iščeza­
vaju veze koJe su posredstvom Pecke patrijaršije (Srpske c r kve) odd.avale ,,­
srpstvo" na okupu pošto nje više poodavno niJe bilo, pobrinuce se Vuk Ka­
!
radžić. O� nje_go�e P,oja�� uv kulturnom naučn�m svijetu, s�? ra t�z� po �ojoj
�e sm.�traJ� ,,Srbima ' s_v1 Juznpslo_ven�ki narodi, odnosno nJ1hc�w1 dJ�lov1_ k9Ji
ISpoviJedaJu pravoslavlje u grcko-istocnom obredu, nadograđuje se hngv1sllc­
kn-filološkom teo rijom -o stokavskom jezičkom dijalektu kao zajedničkom
imeoitelju za sve „Srbe". U iznošenju te tvrdnje Vuk nije bio originalan. On
je samo dalje razvio i produbio učenje Češkog istoričara Jozefa Dobrovskog
iz osasmdesetih godina XVIII vijeka, po kojemu su svi južnoslavenski narodi
koji se služe štokavskim narječjem prpadnici „srpskog" naroda. Podstaknut
od sloveoačkog, slaviste-filologa JerneJa Kopitara, Karadžić će svoj višedece­
nijski istraživacki i sakupljački rad posvetiti dokazivanju le postavlce po kojoj
su svi južnoslavenski štokavci, čak nezavisno od konfesionalne pripadnosti -
,,Srbf. �� tome... V�kovom ?,olk:.iću" u „Srbe" su, spadali i svi katolici i Mus_l_i­
mam ½oJi se sluze sto�avsk1m d_1Jalektorp. Tako ce petnaestak godina ka.smJ�
nasta�� Vukov� ,filol�ska doktrina fin�_hzov�n� u smtagmi o „Srbim!' sv1pa 1
svuda - uproscena Jednostrana teonJa koJa Je zanemarivala etnrnstor�ske
sad ržaje nastanka pojedinih Južnoslavenskih naroda ili njihovih djelova 1 sve
štokavce proglasila „Srbima' .
. .� do� je „srpstvo:: � kon�csi'?I_lalnoj varijatni, mada rasklimatano ieak
JOS" �y1Jek Jako, podupnJce;e g� i uliti mu �ovu „svježu" krv Vukova fil?los�a
!eOnJa, tak!; .da sad� J??S��Je VJC�sko-�loloska sinteza, preko koje se pnbraJa­ .
JU ,,srpstvu 1 narodi 1h nJ1hov1 dJelov1 koji po narodnosnom biću nijesu Srb
U J':'jegošcvo. vrHemc to t�anjetnič.ko ,,srpstvo" eostaje sinteza vjer­
s ko-dokt n.narnog h1bnd.�. Za�.r�ace ono taj pojavni obhk do kraja crnogor­
skog Vladikata, đa kasmJe doz1v1 novu transformaciju.
V • • Ma �oliko na ov?,m �jc�tu izgledalo možda suvišnim ovo kratko obj�­
snJenJe poJm�, ,,sr pstvo , bilo JC ono potrebno da bi se razumjelo uključenJ�
Petra �etro�1c� Mlađeg u Karadžićev kulturni krug u Beču, čiJe je konce pc·IJ­
sko ponpa!lJe 1 vuk9ys�o tumačenje on prihvatio kao nešto što je kon·fes!­
onalno-Jez1cka relac1Ja, sto je empirija. Stoga se ulazak arhimandrita PetroVJ-

404