njegovih prijedloga i preporuka o daljnjem odnosu prc.

ma Vladikatu, s
nag1ašenim ruskim interesom za pokroviteljsku ulogu nad njom.
-Sve vrste· hipoteke koje je ruski dvor imao posljednjih nekoliko godina
prema slobodnoj Crnoj Gori i njenome Vladaru, prema njenoj spoljnjoj i
unutrašnjoj politici, bile su odba�cnc. Crna Gora je dobila ono mjesto u
ruskoj spoljnjoj (balkanskoj) politici koje je uistinu i zasluživa Ja kao cinilac s
kojim se mora računati. Nikola I i nJegova vlada će, doduše, i dalje
Rreporučivati Petru II da vodi miroljubivu politiku premf! otomanskoj
Carevini i Austriji kao svojim susjedima . AIL u pitanJtma odbrane
nezavisnosti i političkog integriteta, u slučajevima ugroženost, spolja, Rusija
će držati crnogorsku stranu. Osobite zasluge za Lal<av odnos Rusije prema
crnogorskom Vladiaktu na kraju treće decenije XIX vijeka ima, van svake
sumnje, J akov Nikolejcvič Ozereckovski.
Jednim sasvim uzgrednim i neprovjerenim podatkom sadržanim u
svojemu već poznatom memorandumu o Vladikatu, Jakov Ozereckovski je
nehotice preporučio jednu novu rusku misiju u ovoj zemlji. Po zamisli
inicijatora, licno cara Nikole I, ova misija je trebalo da ima izvanjpolitički,
tačmje naučno-istraživački karakter. Naime, u cleborat Ozereckovskog, koji
· je obilovao najreznovrsnijim eodacima o Vladikatu, unesen je i jedan koji
govori o mjestu Zlatici u Kuckoj krajini, u neposrednoj blizini Podgorice,
kao potencijalnom ležištu zlatne rude. Taj podatak bio je utoliko privlačniji,
jer je ruska vlada inače tada razmišljala o mogućnostima pružanja značajnije
materijalne pomoći Vladikatu, pa bi tim otknćcm stvar bila veoma olaksana,
iako su s tim u vezi svakako postojale i šire ruske ambicije. U svakom slučaju,
na temelju tog podatka, car Nikola I je izdao naredbu da se odmah u
y1adik�t uputi jeda� ru�a�s�i in.žeryjer, sa zadatko.m d.a izvrš� i�traživania !}3
hc? mJesta, da. svoJa 1sp1t1vanJa iscrpno elabonra I uputi 1h nadl�zmm
drzavmm orgamma.
Načelnik "Štaba Korpusa rudarskih inženjera, general Aleksandar
Vladimi�oyič. Cevkin, shodno carskoj z�ovijesti„ za tu misiju je odredio
mladog mzenJera kapetana Jegora Petrov1ca Kovaljevskog.
Kad su Ministarstvo inostranih djela i Štab Korpusa rudarskih inženjra
usaglašavali odlazak u Vladikat crnogorski, . rudarskom istraživaču
Kovaljevskom bili su okvirna utvrdeni poslovi koje treba da obavi i
. dodijeljena određena sredstva namijenjena za konkretna ispitavanja na
terenu. Pri svemu tome bilo mu je nalozeno da njegova misija ne smije biti
obojena nikakvim političkim primjesama jer Austrija pomna prati dolazak
svakog Rusa na Cetinje i, s obzirom na dobre rusko-austrijske odnose, ne bi
trebalo pružati materijal austrijskoj obavještajnoj službi, u konkretnpm
slučaiu, povodom dužeg bavljenja kapetana Kovaljevskog u Crnoj Gori. Sto
se tice stručne dimenzije njegovih poslova, oni treba da budu u eunoj
koordinaciji s crnogorskim Gospodarom, koji je pravovremena obavijesten 1
sa zadovoljstvom primio vijest o njegovom dolasku.
Pošto je sve bilo pripremljeno za njegov odlazak, KovalLevski je
početkom marta 1838. godine krenuo iz Petrograda. U Beču se zadrzao duze
nego je bilo predvideno, pa je tek početkom juna, preko Trstn i Kotora
stigao na Cetinje. Pri ispraćaju iz Beča-. imao je poseban razgovor. s
Ozereckovskim, �koji mu _je dao odredenc savjete 1 interpretirao mu svoJe
utiske o Crnoj Gori i Crnogorcima. Kovaljavski je tako dobio izvjesnu,
svakako pozitivnu, predstavu o ovoj zemlji prije ne�o je zakoračio na nje�o
tle. Bio Je više nego oduševljen kad su· se. glcdista koja mu je saopštio
422