Professional Documents
Culture Documents
Crkva
Crkva
do
pada Zapadnog Rimskog Carstva 476. godine
Drevni Rim
Rimsko Carstvo, na vrhuncu moći (za cara Hadrijana), se prostiralo od sjeverne Engleske i
Rajne do ivica Afričke pustinje, te od zapadne obale Pirinejskog poluotoka pa do Crvenog
mora i Mezopotamije.
"Najveća građevina Rimljana bila je njihova država." Ta čvrsta i podatna politička tvorevina
od skromnog saveza lacijskih plemena seoskog podrijetla postaje sila koja će sebi pripojiti
Etruščane i provesti ujedinjenje Italije, snaga koja će pobijediti u suparništvu s punskom
Kartagom, osiguravajući Rimu premoć na Sredozemlju, velika tvorevina koja će u Europi,
Aziji i Africi prekriti cjelokupno područje zapadne civilizacije. Na tom području Rim
uspostavlja svoju civilizaciju zasnovanu na osebujnoj mješavini samovlade i demokracije.
Stoga, nije čudo što svijet obuzet praktičnim potrebama (političke, vojne, ekonomske,
organizacijske, financijske …) i u umjetnosti daje praktični biljeg. Tako će jedna od glavnih
osobina rimske umjetnosti biti težnja veličanstvenošću kao znamenjem moći, dakle
impozantnost i čvrstina ispred elegancije i ljupkosti, umjetnost koja se bavi potrebama velikog
mnoštva. Upravo zato graditeljska i arhitektonska djela svojom originalnošću i
monumentalnošću uvelike zasjenjuju ona u kiparstvu i slikarstvu.
Od 3 st. pr. Kr. Etrurski gradovi padaju pod vlast Rima koji preuzima i razvija Etrursku
kulturu.
Neki znanstvenici idu toliko daleko da tvrde kako "rimski stil" i ne postoji, već samo rimska
tema grčkog stila. Ako uzmemo u obzir da je Grčka umjetnost tada bila u procesu opadanja
zbog infiltracije drugih ne-grčkih smjerova, te da je Rimsko Carstvo je bilo kozmopolitsko
društvo koje je vrlo brzo apsorbiralo razne utjecaje pod zajednički naslov jedne prijestolnice –
Rima. Pri tom upijanju utjecaja imalo je veliku toleranciju prema tuđim tradicijama i
usklađivala ih je i prilagođavala rimskim propisima i pravilima. Dakle, Rimljani su nametali
svoje zakone i vlast, ali su bili otvoreni prema umjetnosti, kulturi i običajima potlačenih
naroda (to je pridonosilo čvrstom jedinstvu društva, otvorenom i raznolikom u isto vrijeme).
Odonda je Rimska umjetnost, kao takva, prirodan i opravdan nastavak grčke umjetnosti.
Odlike rimske umjetnosti
O rimskoj umjetnosti se obično govori kao o umjetnosti jednog naroda, ali u tijeku proširenja
teritorija pod rimskom vlašću u redove Rimskih građana primorani su i pripadnici drugih
naroda. Tako su u rimskim kolonijama živjeli mnogi rimski građani koji su taj naslov stekli
služeći u rimskoj vojsci. Svoj najveći sjaj, rimska umjetnost, je upravo dosegla u doba
Carstva. Bila je to aristokratska i oficijelna umjetnost; luksuz za bogataše, ili oznaka rimske
dominacije.
I u rimskoj u