Eutanazija

Umirući pacijenti suočavaju se s narušenom tjelesnom i mentalnom (emocionalnom,

duhovnom) dobrobiti. Patnja pacijenta na kraju života može biti duboka, a umiranje
dugotrajno i bolno. Terapeutska ustrajnost, kako se zove nastavak liječenja neizlječive bolesti
bez poboljšanja stanja radi produžetka života, najčešće je posljedica najboljih namjera onih
koji okružuju umirućeg pacijenta – liječnika, koji žele učiniti sve što mogu, i obitelji, koja ne
može prihvatiti gubitak bliske osobe. Polagano i bolno umiranje, uzaludno odgađanje smrti
terminalno bolesnog čovjeka medicinski beskorisnim liječenjem naziva se distanazija.
Suprotno od tog pojma je pojam eutanazija, sastavljenog od istog korijena thanatos ili „smrt“
kojemu prethodi riječ eu čije je značenje „dobro“, „lijepo“ ili „lako“. Ako se distanazija
prevodi kao „loša smrt“ ili „pogrešan način umiranja“, eutanazija bi se u prijevodu zvala
„dobrom smrti“ ili „laganim načinom umiranja“. Osim o položaju bolesnika ovi pojmovi
govore i o postupcima ljudi koji bolesnika okružuju. Distanazija o drugima govori da su
dopustili ili omogućili dugotrajno umiranje u patnji, a eutanazija o njima dovori da su izazvali
ili uzrokovali smrt bez boli. Stoga je kod distanazije umjesto o liječenju i produžetku života
ispravnije govoriti o produživanju patnji, kao što je i kod eutanazije umjesto o ugodnoj i
blagoj smrti preciznije govoriti o ubojstvu iz samilosti.