1.

Uvod u informatiku
Danas se riječ informatika vrlo često spominje u različitim kontekstima. No, da li zaista
znamo na što mislimo? Ili što bi informatika trebala podrazumijevati? Da li možda
prečesto poistovjećujemo informatiku s računarstvom, odnosno samim računalom? U
ovoj lekciji ćemo prikazati pristupe pojmu informatika, te vidjeti koliko je zapravo taj
koncept kompleksan. Ujedno ćemo vidjeti razlike između informatike i računarstva.
Potrebu za informatikom ćemo prikazati kroz eksploziju informacija odnosno poplavu
podataka. Pojasnit ćemo i danas vrlo često korišteni pojam informacijsko-
komunikacijske tehnologije (ICT) kao središnjeg dijela komunikacijskog
sustava kojeg koristi informatika.

Ishodi učenja

Po završetku ove lekcije bit ćete u stanju:

 Razumjeti osnovne pojmove vezane uz informatiku, informacijsku i računalnu

pismenost, te informacijsko-komunikacijske tehnologije (ICT)
 Razumjeti ulogu i strukturu komunikacijskog sustava

Popis novih pojmova

 Informatika (eng. Information science)

 Računarstvo
 Eksplozija informacija
 ICT (eng. Information and communication technology)
 Komunikacijski sustav
 Komunikacijski kanal

Informatika - općenito, definicija, pristupi

Što je informatika?

Informatika je relativno (nova) mlada znanost, stoga postoje velike razlike u

interpretaciji i definiciji njezina predmeta, područja, ciljeva i zadataka, odnosno ne
postoji opća suglasnost oko definicije informatike. U nastavku lekcije bit će navedeno
nekoliko istaknutijih definicija.
Informatika (eng. information science, informatics) je znanost koja se bavi
strukturiranjem, obradom i prijenosom informacija.
Pojam informatika je nastao spajanjem francuskih riječi informacija (INFORMATION) i
automatika (AUTOMATIQUE). Nastalu tvorenicu je načinio francuski inženjer Philippe
Dreyfus 1962.g.

 Informatika je znanost koja se bavi prikupljanjem, prijenosom, obradom i

skladištenjem podataka, te korištenjem informacija.
 Informatika je znanost koja se bavi prikupljanjem, obrađivanjem, prijenosom i
uporabom informacija putem elektroničkih računala.
  Informatika je područje ljudskog djelovanja koje se bavi proučavanjem, razvojem
i uporabom postupaka i uređaja za automatski prijenos i obradu podataka.

Još neke definicije:

1. Informatika je znanost o informacijama.

2. Informatika proučava informacijske tehnologije.
3. Informatika je znanstvena disciplina koja istražuje dizajniranje
informacijskih sustava s računalnom potporom.
Kao znanstvena disciplina informatika ima temelje u tri znanstvena polja:
1. Informacijska znanost (Information Science)
2. Telekomunikacijska znanost (Telecommunication Science)
3. Računalna znanost (Computer Science)

Tri navedena znanstvena polja predstavljaju i okosnicu ovog kolegija, a samim time i
sadržaja kojeg ćemo proučavati u daljnjim lekcijama.
Dio informatike koji se odnosi na informacijske znanosti zapravo se bavi informacijom,
što zapravo i proizlazi iz srži i definicije informatike. U idućoj lekciji bavit ćemo se
pojmom podatka i informacije, te algoritmima transformacije podatka u informaciju. Uz
to ćemo proučavati strukturu i načine zapisa podatkovnog sadržaja na neki od medija.
Temelji informatike koji proizlaze iz telekomunikacijskih znanosti se ogledaju u potrebi
za prenošenjem poruke (koja može biti podatak i informacija) iz izvora prema odredištu,
u vremenu i prostoru. Informacijsko-komunikacijske tehnologije (ICT) čine krovni pojam
koji obuhvaća dio telekomunikacija, te će o njemu biti riječi u ovoj lekciji.
Automatizirana obrada podataka iz koje je informatika proizašla danas podrazumijeva
upotrebu računala. Računalo je u osnovi elektronički uređaj sposoban za primanje
podataka ili informacija u određenom obliku te obavljanje niza operacija, u skladu s
unaprijed određenim, ali promjenjivim nizom proceduralnih uputa (u obliku računalnih
programa) da bi prikazao rezultat u obliku informacije ili signala. U idućim lekcijama
ćemo opisati osnovne dijelove računala, način rada, te programsku potporu koja je
neophodna za rad računala i obavljanje njegovih osnovnih funkcija.

Kako je nastala riječ INFORMATIKA?

Imenicu „Informatik“ je 1957. skovao njemački kibernetičar Karl Steinbuch za
automatsku obradu podataka, kombinirajući imenice „informacija“ i „automatika“. Kao
„informatique“ prihvatio ju je Philippe Dreyfus 1962. (rekavši da su to „informacija“ i
„elektronika“, tj. „information“ i „automatique“). Francuska akademija je 1967. objavila
definiciju informatike kao „znanosti o prikladnoj obradi podataka, osobito pomoću
automatskih strojeva, koja se smatra potporom znanjima u područjima znanosti,
ekonomije i društva“.
INFORmacija + autoMATIKA = sinonim za automatsku obradu podataka

Odnos između informatike i računarstva

Informatika i računarstvo nisu potpuno iste stvari, iako su veoma usko vezane jer se
bave istim ili sličnim tematikama. Informatika je širi pojam u odnosu na računarstvo.
Postoji problem i sa terminima u raznim jezicima zbog uske vezanosti informatike i
računarstva, tako da se termin informatika često odnosi na računarstvo. Informatika je
više teoretske prirode, ali se zato detaljno bavi softverom i strukturiranjem, obradom,
pretvaranjem, pohranjivanjem i prijenosom informacija.
U informatici se više daje naglasak na informacije, postupke, načine obrade podataka i
primjenu računala i informatičkih uređaja, dok je manje riječ o samim računalima i
njihovoj unutarnjoj građi, čime se više bavi računarstvo.

Informatika u RH
U Hrvatskoj je 1970. posebnim zakonom osnovan Savjet za informatiku, a 1977. se u
Zakonu o informatičkoj djelatnosti navodi da se pod tom djelatnošću podrazumijeva
izgradnja i povezivanje informacijskih sustava, kao i da pojam „informatička oprema“
znači uređaje za automatsku obradu i prijenos podataka te informacija.
Informatika sada u Hrvatskoj zakonski pripada u područje društvenih znanosti, a u
njemu u polje informacijskih i komunikacijskih znanosti, koje se grana na: arhivistiku i
dokumentalistiku; informacijske sustave i informatologiju; knjižničarstvo;
komunikologiju; odnose s javnošću; leksikografiju i enciklopedistiku; muzeologiju;
masovne medije; novinarstvo; organizaciju i informatiku; informacijsko i programsko
inženjerstvo.

Eksplozija informacija i informacijski šok

Eksplozija informacija/informacijski šok
Eksplozija znanja ili eksplozija informacija označava proces pri kojem se
količina informacija u društvu znanja u odnosu na druga područja društvenog i
ekonomskog poretka povećava nesrazmjerno. Ova se izjava prije svega odnosi na
količinu, a ne na kvalitetu novonastalih informacija.
Ponekad se koristi i termin “poplava podataka” (eng. data flood).
Proučite i pokušajte samostalno interpretirati sljedeće slike.
Informacijsko-komunikacijske tehnologije i
komunikacija
Ovo poglavlje započet ćemo s definicijom dva pojma koja danas često
susrećemo u praksi:

 IT (Informacijska tehnologija) obuhvaća svu tehnologiju kojom se služimo kako

bismo prikupili, obradili, zaštitili i pohranili informacije. Odnosi se na hardver
(računalno sklopovlje), softver (programe računala) i računalne mreže.
 ICT (Informacijska i komunikacijska tehnologija) podrazumijeva transfer i
upotrebu svih vrsta informacija. ICT predstavlja temelj ekonomije i pokretač je
društvenih promjena u 21. stoljeću. Zahvaća sve aspekte života kakvog znamo i
danas bi život bez nje bio praktički nezamisliv. Udaljenost više ne čini problem u
pristupu informacijama - npr. rad i učenje na daljinu, e - bankarstvo, e - uprava
itd.

Vidimo da oba pojma uključuju transfer podatka odnosno informacije od izvorišta

do odredišta, što je osnovno obilježje komunikacijskog sustava. Naime, u ovom
kontekstu informacijsko-komunikacijska tehnologija izučavat će se kao dio
komunikacijskog sustava kojim se bavi informatika.
Komunikacijski sustav

Komunikacija je oduvijek postojala i odvijala se u vremenu i prostoru. Primjer su zapisi u

pećinama, na kamenim pločama, papirusu, papiru itd. Najveći razvoj medija za prijenos
poruke u prošlosti nalazimo u Egiptu i Kini. Razvojem industrije omogućen je i daljnji
razvoj komunikacijskih medija. Tako se poruka počela prenositi i tiskarskim strojevima,
glasovnim zapisivanjem i telegrafom. Nakon toga, uslijedila je pojava televizije koja je
postepeno dovela do informacijskog šoka. Danas vodeću ulogu u procesu komunikacije
imaju informacijsko-komunikacijske tehnologije (ICT).

Poruka koju prenosimo komunikacijskim sustavom (slika 1.4) je proizvod izvora

informacije. Svakodnevni primjer je telefon kad čovjek smislenim govorom stvara
poruku sadržanu u analognom signalu, koju mikrofon pretvara u električni signal, koji se
potom preko sustava vodiča prenosi do slušalice drugog telefona i ponovo pretvara u
analogni signal kojeg primalac prepoznaje kao poruku. Tehnički oblikovan prijenosni
sustav nazivamo KOMUNIKACIJSKI KANAL, koji je naravno dio
cjelokupnog KOMUNIKACIJSKOG SUSTAVA.

Komunikacijski kanal je skup uređaja koji osiguravaju prijenos SIGNALA po

prijenosnom putu, a u najjednostavnijem prikazu prema slici to su predajnik, prijenosni
put i prijamnik. Šum i smetnje (slučajne ili namjerne) mogu u potpunosti onemogućiti
prijamnik da iz primljenog signala "izvuče" poruku, ili se pak za komunikacijski kanal
može priključiti "treća" osoba koja će podatke koji se komunikacijskim kanalom prenose
presresti, te ih ukrasti, lažirati ili ometati ili obavljati neke druge radnje glede
ostvarivanja neke najčešće nezakonite koristi.
 Slika 1.4. Model komunikacijskog sustava

Prijenos podataka, vijesti ili obavijesti između ljudi i mehanizam ili pak jednih i drugih
međusobno, potreban u globalnom - najširem smislu kao komunikacije, predstavlja vrlo
složen proces.

Komunikacijski sustav mora odgovoriti na tri pitanja:

1. Kojom točnošću mogu biti preneseni simboli od kojih je sačinjena poruka
(SINTAKSA)?
2. Koliko precizno preneseni simboli nose željeno značenje ili smisao poruke
(SEMANTIKA)?
3. S kakvim uspjehom prenesena poruka kroz svoje značenje usmjerava na neku
željenu aktivnost onoga kome je bila namijenjena (PRAGMATIKA)?

Informacijsko-komunikacijske tehnologije (ICT)

ICT-u je osnovna zadaća osigurati komunikacijski kanal koji odgovara gore spomenutim
obilježjima.

ICT (informacijsko-komunikacijske tehnologije - ili tehnologije) je krovni pojam koji

uključuje komunikacijski uređaj ili aplikaciju, koji obuhvaćaju: radio, televiziju, mobitele,
računala, mreže, hardver, softver, satelitske sustave i tako dalje, kao i razne usluge te
aplikacije povezane s njima, kao što su videokonferencije i učenje na daljinu. ICT često
govori u određenom kontekstu, kao što su ICT u obrazovanju, zdravstvu, ili knjižnicama.

Informacijsko - komunikacijska tehnologija svakim danom postaje sve prisutnija u životu

pojedinca, utječe na njegove osobne i društvene aktivnosti postupno mijenjajući
ustaljene vrijednosti, stavove i navike, načine komuniciranja, informiranja i djelovanja.

Ključni elementi ICT revolucije su ubrzani razvoj i širenje osobnih računala, telefaks
uređaja, optičkih kablova, multimedije, interneta, mobilnih telefona, satelitske
komunikacije, prijenosnih računala i dlanovnika, umjetne inteligencije i slično.

Navedena tehnologija utječe na različite aspekte ljudskog života: oblike međuljudske

komunikacije, organizacijsku strukturu, na rad i tržište rada, poimanje znanja i učenja,
na aktivnosti u slobodno vrijeme, potrošnju, kao i na životni stil i osobnost pojedinca.
"Budući da je kultura posredovana komunikacijom i zbiva se kroz nju, same kulture, tj.
naši povijesno proizvedeni sustavi vjerovanja i pravila, temeljito se mijenjaju i sve će se
više mijenjati, pod utjecajem novoga tehnološkog sustava. …. on već sada djelomice
postoji – u novomu medijskom sustavu, u brzo promjenljivim sustavima
telekomunikacije, u mrežama interakcije što su se već oblikovale oko interneta, u mašti
ljudi, u politici vlada i na crtaćim pločama u uredima korporacija. Pojava novog sustava
elektroničke komunikacije, određenoga njegovim globalnim dosegom, integracijom svih
sredstava komunikacije i njegovom mogućom interaktivnošću, već mijenja i zauvijek će
promijeniti našu kulturu." (Castells, M., Informacijsko doba: Ekonomija, društvo i
kultura, Svezak I. Uspon umreženog društva, Golden marketing, Zagreb, 2000).
2.Digitalna pismenost i digitalne
kompetencije
Nakon što smo definirali pojam informatike, te informacijski šok i ulogu
informacijsko-komunikacijske tehnologije, opravdano je zapitati se da li je tradicionalna
pismenost, onakva kakvu poznajemo, dovoljna za snalaženje u ogromnoj količini
informacija danas dostupnih? U ovoj lekciji ćemo objasniti dva temeljna pojma društva
znanja: digitalna pismenost koja uključuje više vrsta pismenosti, te digitalne
kompetencije koje uključuju određeni skup vještina i znanja potrebne u 21. stoljeću.

Ishodi učenja

Po završetku ove lekcije bit ćete u stanju:

 Razlikovati koncepte digitalne pismenosti
 Kritički procijeniti vlastitu pismenost
 Razumjeti što su digitalne kompetencije i razlikovati ih međusobno

Popis novih pojmova

Digitalna pismenost
 Informacijska pismenost
 Računalna (informatička) pismenost
 Medijska pismenost
Digitalne kompetencije

Digitalna pismenost uključuje sposobnost pronalaženja i korištenja informacija (inače

poznata kao informacijska pismenost), ali nadilazi navedeni pojam te obuhvaća
komunikaciju, suradnju i timski rad, društvenu osviještenost u digitalnom okruženju,
razumijevanje e-sigurnosti i stvaranje novih informacija.

Kritičko promišljanje i evaluacija podupiru obje pismenosti, digitalnu te informacijsku.

“Digitalna pismenost je sposobnost razumijevanja informacije, te još važnije,

evaluacija i integracija informacija u različitim oblicima koje računalo razumije i može
isporučiti. Ključno je biti sposoban ocijeniti i interpretirati informaciju. Ne možete
razumjeti informaciju pronađenu na internetu bez evaluacije njenih izvora i stavljajući ju
u kontekst.” (Paul Gilster)

Digitalna pismenost je svijest, stav i sposobnost pojedinca da na odgovarajući način

koristi digitalne alate i sredstva za identifikaciju, pristup, upravljanje, integraciju,
evaluaciju, analizu i sintezu digitalnih resursa, te stvaranje novog znanja.

Prema Wikipediji digitalna pismenost je sposobnost pronalaženja, organizacije,

razumijevanja, evaluacije i analize informacije korištenjem digitalnih tehnologija.
Uključuje znanja o aktualnim visokim tehnologijama i razumijevanje načina njihovog
korištenja. Digitalno pismeni pojedinci mogu komunicirati i raditi mnogo efikasnije,
posebice s onima koji posjeduju ista znanja i vještine.

Istraživanja koja se bave digitalnom pismenošću su fokusirana na šire aspekte povezane

s učenjem o tome kako efikasno pronaći, koristiti, sažeti, evaluirati i prenijeti informaciju
korištenjem digitalnih tehnologija, a ne samo računala. Digitalna pismenost uključuje
hardver, softver, Internet, mobilne uređaje i druge digitalne uređaje. Osoba koja koristi
te vještine u interakciji s društvom zove se digitalni građanin.

Digitalna pismenost je zapravo relativno nova pismenost, i obuhvaća tri osnovne vrste
pismenosti: računalnu (computer), informacijsku (information) i medijsku (social
media) pismenost dok se internet (mrežna) pismenost smatra vještinom i kao takva će
se obraditi u poglavlju Pretraživanje Interneta u nastavku ove lekcije.
Prethodna konceptualizacija digitalne pismenosti se usredotočila na praktične vještine
povezane s korištenjem računala (što se danas smatra računalnom pismenošću).

1) Informacijska pismenost
Američko bibliotekarsko društvo (American Library Association, ALA) iznosi jednu od
najprihvatljivijih definicija informacijske pismenosti koju potvrđuju u stručnoj
knjižničarskoj zajednici. Informacijski pismene osobe definiraju se kao one koje su
naučile kako učiti, jer znaju kako je znanje organizirano, kako pronaći informacije i kako
ih koristiti na svima razumljiv način, to su osobe pripremljene na učenje tokom cijelog
života.
Američko društvo bibliotekara je informacijsku pismenost 1989. godine definirala kao
temelj cjeloživotnog učenja. Informacijska pismenost je zajednička svim okruženjima
učenja i svim nivoima obrazovanja. Ona omogućava osobi da uči, proširi svoja
istraživanja, ovlada sadržajima i usmjeri ih prema sebi te preuzme nadzor nad svojim
učenjem.
Informacijska pismenost je skup kompetencija, odnosno znanja i vještina potrebnih u
informacijskom dobu, a odnosi se na prepoznavanje potrebe za informacijom, umijeće
nalaženja i pristupanja potrebnoj informaciji, njezino kritičko vrednovanje i korištenje
pronađenog u daljnje svrhe imajući pri tome na umu ekonomska, pravna i društvena
pitanja kao i ograničenja odnosno etiku korištenja informacija.
Informacijski pismena osoba:
 Sposobna je prepoznati informacijsku potrebu i identificirati je.
 Može djelotvorno i efikasno koristiti različite resurse i strategije istraživanja.
 Zna kritički vrednovati informacije.
 Može učinkovito koristiti te iste informacije.
Pružanje informacija studentima nije isto što i pružanje znanja. Međutim, kako svaki
student treba transformirati prikupljene informacije u znanje, treba ga naučiti ne samo
dolaziti do informacije, nego i upravljati njome, analizirati ih i pretvarati u znanje.
Nastavnik pomaže studentima učiti na svoj način i uspješno preraditi informacije u
znanje. Zadaća nastavnika je naučiti studente kako učiti, odnosno od njih napraviti
buduće informacijski pismene stručnjake u svom području.

2) Računalna (informatička / ICT) pismenost

Računalna (informatička / ICT) pismenost uključuje vještine rada sa sklopovljem
(hardware), poput spajanja uređaja i softverske vještine, poput korištenja programskih
paketa. Ukratko, pod tim pojmom se podrazumijeva sposobnost korištenja računala i
računalnih programa. Prema nekim izvorima, računalna pismenost se može definirati
kao razina uporabe te operiranja računalnim sustavima, mrežama i programima.
Digitalna pismenost se bitno razlikuje od računalne pismenosti. Iako obuhvaća
praktične vještine koje su izražene kod računalne pismenosti, ona ujedno stavlja i veći
naglasak na sociološke, političke, kulturne, gospodarske i bihevioralne aspekte digitalne
tehnologije. Nadalje, postoji i razlika između informacijske te računalne
pismenosti. Biti informacijski pismen znači prije svega imati sposobnost razumijevanja,
traganja, procjene i korištenja informacija, dok informatička ili računalna pismenost
podrazumijeva poznavanje hardvera i softvera. Informatička ili računalna pismenost je
uži pojam i preduvjet za informacijsku pismenost zbog količine informacija koje su
dostupne u digitalnom obliku, dok obratno ne vrijedi. Izvrsnom stručnjaku za računalnu
tehnologiju može zatrebati pomoć i savjet pri procjeni kvalitete te relevatnosti
informacijskih izvora, u tiskanom ili digitalnom obliku.

3) Medijska pismenost
Društveni mediji su računalno posredovani alati koji omogućuju ljudima da stvaraju,
dijele ili razmjenjuju informacije, ideja i slike / video sadržaje u virtualnim zajednicama i
mrežama. Društveni mediji se definiraju kao "skupina internetskih aplikacija koje se
grade na ideološkim i tehnološkim temeljima Web 2.0, a koji omogućuju stvaranje i
razmjenu korisnički generiranih sadržaja."
Nadalje, društveni mediji ovise o mobitelu i tehnologijama temeljenih na webu za
kreiranje interaktivnih platformi kroz koji pojedinci i zajednice dijele, zajednički stvaraju,
razgovaraju i razmjenjuju korisnički generirani sadržaj. Oni uvode značajne promjene u
komunikaciji između poduzeća, organizacija, zajednica i pojedinaca. Društveni mediji
razlikuju se od tradicionalnih ili industrijskih medija na mnoge načine, uključujući i
kvalitetu, doseg, učestalost, upotrebljivost, neposrednost i trajnost zapisa. Društveni
mediji djeluje u dijaloškom prijenosnom sustavu, (mnogi izvori na mnoge prijemnike),
što je u suprotnosti s tradicionalnim medijima koji djeluje po načelu jedan izvor na
mnogo prijemnika.
Društveni mediji se vrlo široko definiraju na način da obuhvaćaju "mnogo relativno
jeftinih i široko dostupnih elektroničkih alata koji omogućuju svakome da objavi i pristupi
informacijama, surađuje (radi) s drugima ili izgrađuje međusobne odnose" (Murthy,
2013).

Digitalne kompetencije
Prema hrvatskom Nacionalnom okvirnom kurikulumu (NOK, 2011) digitalna
kompetencija se odnosi na osposobljenost za sigurnu i kritičku upotrebu informacijsko-
komunikacijske tehnologije za rad, u osobnomu i društvenomu životu te u
komunikaciji. Radna skupina za ključne kompetencije završila je 2004. godine Europski
referentni okvir ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje.

Prema tom dokumentu definirano je osam ključnih kompetencija za cjeloživotno

učenje, a to su:
 komuniciranje na materinjem jeziku,
 komuniciranje na stranom jeziku,
 matematička i prirodoslovna pismenost,
 digitalna kompetencija,
 umijeće organiziranja i uređivanja vlastitog učenja,
 međuljudska i građanska kompetencija,
 poduzetništvo,
 kulturološko izražavanje (glazba, mediji, tjelesna kultura i očuvanje zdravlja,
književnost, umjetnosti)

Konkretne vještine obuhvaćene terminom digitalna kompetencija uključuju

donošenje suda o online izvorima pretraživanja Interneta, upravljanje multimedijalnom
građom i komuniciranje putem mreže (CARNet, 2012).
Među navedenih osam ključnih kompetencija nalaze se i digitalne kompetencije, a 2013.
je objavljen okvir za razvoj i razumijevanje digitalne kompetencije za građane u
Europi (DIGCOMP). U spomenutom EU okviru, istaknuto je pet područja koja digitalna
kompetencija obuhvaća:
1. Obradu informacija: prepoznati, pronaći, spremiti, organizirati i analizirati
digitalne informacije kritički prosuđujući njihovu relevantnost i svrhu.
2. Komunikaciju: učinkovito komunicirati u digitalnom okruženju, dijeliti sadržaje
pomoću online alata, povezati se s drugima i surađivati korištenjem digitalnih
alata, aktivno sudjelovati u online zajednicama i mrežama, odabrati načine
komunikacije primjerene sudionicima, uvažavati kulturalne razlike. Biti odgovoran
digitalni građanin, brinuti o svojim i tuđim digitalnim tragovima.
3. Stvaranje sadržaja: stvarati i uređivati nove sadržaje, uključivati i mijenjati
prethodna znanja i sadržaje, kreativno se izražavati kroz digitalne medije, stvarati
multimedijske sadržaje, obraćati pažnju na intelektualno vlasništvo, prava i
dopuštenja. Znati kako podesiti programe, aplikacije i uređaje za svoje potrebe,
razumjeti osnove programiranja.
4. Sigurnost: zaštititi svoje uređaje i sadržaje, razumjeti sigurnosne rizike i
mogućnosti zaštite, brinuti o svojim i tuđim osobnim podacima i zaštiti
privatnosti, štititi se od elektroničkog nasilja i online prijevara. Biti svjestan
utjecaja tehnologije na zdravlje ljudi i okolinu.
 5. Rješavanje problema: prepoznati digitalne potrebe i sadržaje, informirano
odlučivati o najprimjerenijim digitalnim alatima za određenu svrhu, rješavati
konceptualne probleme korištenjem digitalnih modela, kreativno se koristiti
tehnologijom, rješavati tehničke probleme, podizati vlastite i tuđe kompetencije.
Inovativno i kreativno koristiti tehnologiju.

Postoji nekoliko testova (Ikanos, Skillage, Digital Skills Accelerator, itd.) za

samoprocjenu vlastite razine digitalne pismenosti koje možete riješiti, a temelje se na
prethodno spomenutom EU Okviru DIGCOMP.

3.Podatak, informacija, znanje

 Iz definicija informatike jasno je da se informatika kao znanost usredotočila na
informaciju i njezinu obradu. No, najčešće do informacije ne dolazimo odmah, već je na
početku potrebno dobiti podatak koji nastaje mjerenjem, opažanjem ili nekom drugom
radnjom. Dovođenjem podataka u neki odnos dolazimo do informacije. Kad informacije
stavimo u neki kontekst dobivamo znanje. U ovoj lekciji ćemo detaljno govoriti o ovim
pojmovima te procesima transformacije na razini algoritma koji se događaju između
ovih pojmova odnosno koncepata. Završit ćemo opisom strukturiranog zapisa
sadržaja kao preduvjeta za zapis podatka na materijalnom nositelju i njegove daljnje
transformacije za buduće obrade.

Ishodi učenja

Po završetku ove lekcije bit ćete u stanju:

 razumjeti i opisati pojmove: podatak, informacija, znanje, algoritam
 opisati strukturirani zapis podataka, te nabrojati i objasniti njegove elemente

Popis novih pojmova

 Podatak
 Informacija
 Znanje
 Algoritam
 Strukturirani podaci
 Apstrakcija
 Entitet
 Atribut
 Polje
 Slog

Od podataka preko informacija do znanja

Iako se često pojmovi informacija i podatak smatraju sinonimima njihovo značenje se
razlikuje.

Podatkom zapisujemo određenu činjenicu. Podaci su zapravo “sirove činjenice” ili

dijelovi činjenica o stanju u realnom sustavu (stvarnom svijetu). Također, podatak
možemo promatrati kao simbol kojim pokušavamo “uhvatiti” pravu sliku o stvarnom
događaju. Zapisani skup znakova, tj. podatak, moramo znati pročitati i interpretirati.
Nakon što ga radi neke svrhe interpretiramo dobivamo informaciju, odnosno obavijest.
Obrnuto, informaciju zapisujemo u obliku podatka.

Informacija je stvorena analizom odnosa i veza između podataka. Može odgovoriti na

pitanja poput “Tko/Što/Gdje/Kada/Koliko/Zašto je”. Informacija je poruka s ponekad
unaprijed određenom publikom i svrhom, a njezinu vrijednost određuje sam
primatelj. Informacija odnosno obavijest u pravilu donosi novost, obavještava o nečemu,
te otklanja neizvjesnost i općenito služi kao podloga za odlučivanje. Stoga se vrlo često u
takvom procesu, informacija smatra temeljnim elementom za donošenje odluke, a ne
podatak. Koliko je upotrjebljena informacija relevantnija, točnija i svježija, toliko je
vrjednija pri odlučivanju.

Elementarna informacija dobiva se interpretacijom elementarnog podatka.

Elementarni podatak je znakovni prikaz jednog obilježja nekog objekta. Primjerice, ako
se podatak "19.10.2009" odnosi na obilježje datuma rođenja promatrane osobe, tada ga
interpretiramo kao datum rođenja osobe, ali ako se odnosi na obilježje datuma izdanog
računa, tada je njegova interpretacija drukčija.

Znanje je možda najteže definirati, a i definicije se mogu odnositi na informaciju koja

je obrađena, organizirana ili strukturirana na neki drugi način, te primijenjena ili
stavljena u neku akciju. Jedan pogled govori o tome da je znanje proizvod sinteze
ljudskog uma, te kao takvo postoji samo u ljudskom umu. To bi značilo da se znanje
može podijeliti samo kao informacija, a nakon toga postaje znanje u nekom drugom
ljudskom umu.
Općenito se na znanje gleda kao na nešto što je stvoreno korištenjem informacije ili
informacija, a rezultira nekom aktivnošću. Znanje bi trebalo odgovoriti na pitanje
“Kako?”. Znanje je kontekstualizirano, što znači da je osim informacija potrebno imati i
kontekst kako bi se proizvele određene akcije.
Znanje je kombinacija podataka i informacija kojemu je dodano ekspertno mišljenje,
vještina te iskustvo. Znanje određuje, tj. "zna" kako koristiti informaciju. Znanje je
također vrijedna "imovina", nužna pri odlučivanju.
Sljedeća slika je Liebowitzov (1999) model koji zorno prikazuje odnos između podatka,
informacije i znanja, kao i procese transformacije koji se pri tome odvijaju.
 Slika 3.1. Liebowitzov model podatka, informacije, znanja i mudrosti

Kako su za naša buduća razmatranja najvažniji podaci i informacije, te procesi koji se

pri tome odvijaju, u nastavku ćemo malo detaljnije govoriti o tim pojmovima.

Podatak

Podatak je skup prepoznatljivih znakova zapisanih na određenom mediju poput

analognog (papira, ploče, fotografije i sl.) medija i/ili digitalnog medija (magnetski disk,
SSD, USB disk, CD-ROM i sl.)

Još neke definicije podatka i pojmova vezanih uz podatak:

1. Podatak je pojam kojim opisujemo i kvantificiramo funkciju objektivne stvarnosti

(elementarno stanje objektivne stvarnosti) u određenom trenutku.
2. Podatak jе činjеnica koja sе možе zabilježiti tеkstom, brojеvima, bojom ili
zvukom.
3. Elementarni podatak je simbolički prikaz jednog obilježja promatranog objekta.
4. Obrada podataka jе procеs prеtvaranja ulaznih podataka u korisnе informacijе.

Podatak je definiran kao tijelo činjenica ili figura, koje su bile sustavno prikupljane za
jednu ili više posebnih namjena
Podaci mogu postojati u obliku
 lingvističkih izraza (npr. ime, godina, adresa, datum, vlasništvo)
 simboličkih izraza (npr. prometni znakovi)
 matematičkih izraza (npr. E = mc ) 2
  signala (npr. elektromagnetski valovi)

Osim tradicionalnih strukturiranih podataka u obliku datoteka i baza podataka sve se

više koriste i slabo strukturirani podaci kao što su različite vrste dokumenata te
multimedijski podaci kao što su grafika, fotografije, zvuk i video.
Danas se podaci intenzivno distribuiraju na korporacijskim mrežama i na Internetu.
Također se intenzivno razvijaju skladišta podataka u koja se pohranjuju podaci iz više
različitih izvora podataka.

Osnovna obilježja podatka koja ga čine korisnim:

 relevantnost za određenu svrhu
 potpunost
 točnost
 pravovremenost
 odgovarajući oblik (format)
 dostupnost za prihvatljivu cijenu

Informacija
Podaci se dovode u neki odnos prema modelu transformacije ili nekom algoritmu.
Različiti modeli transformacije daju različite konkluzije (zaključke).

INFORMACIJA = najmanje dva podatka u nekom odnosu, koji predstavljaju novost i

koji nas potiču na neku aktivnost.

Informacija jе skup obrađеnih podataka kojе primatelju prеdstavljaju neku obavijest,

novost i uvеćava njеgovo znanjе. Na osnovu njih ljudi donosе odlukе.

Informacija je definirana kao podatak koji je obrađen u obliku koji je smislen njezinom
primatelju te je percipirane vrijednosti kod trenutnog ili potencijalnog odlučivanja
 iako su podaci sastojci informacija, ne čine svi podaci korisne informacije
o podaci možda nisu ispravno prikupljeni i organizirani te predstavljaju teret,
a ne imovinu za informacijskog korisnika
o podaci koji čine korisne informacije jednoj osobi ne moraju nužno biti
korisni i drugoj osobi

Informacija je korisna njezinom primatelju jedino kada je

 relevantna (s obzirom na namijenjene svrhe i uz odgovarajuću razinu detaljnosti)
 pouzdana, precizna i provjeriva (neovisnim načinima)
 ažurirana i pravovremena (ovisi o namjeni)
 potpuna (u smislu atributne, prostorne i vremenske pokrivenosti)
 razumljiva (tj. razumljiva njezinim primateljima)
 konzistentna (s drugim izvorima informacija)
 pouzdana/lagana za rukovanje i adekvatno zaštićena
Algoritam
U prethodnom poglavlju smo napomenuli da se od podatka do informacije dolazi
korištenjem različitih procesa odnosno pretvorbi. Informatičkim rječnikom se takvi
procesi/pretvorbe nazivaju algoritmima.

Algoritam ili postupnik je konačan slijed dobro definiranih naredbi (koraka) za

ostvarenje zadatka, koji će za dano početno stanje terminirati u definiranom konačnom
stanju.

Primjeri algoritama:
1. Upute za korištenje kartice na bankomatu (prikazan tekstualno):

 umetnite karticu u čitač tako da magnetska traka bude s donje desne strane;
 u slučaju da to od Vas uređaj zatraži odaberite jezik;
 odaberite iznos ili uslugu;
 odgovorite želite li potvrdu;
 uzmite karticu;
 uzmite novac;
 uzmite potvrdu ako ste potvrdili da ju želite.

2. Algoritam omogućava unos dva broja, a zatim prikazuje njihov zbroj. Prikazan je u
pseudokodu:
početak
ulaz(broj1,broj2);
zbroj:=broj1+broj2;
izlaz(zbroj);
kraj

Algoritmi imaju sljedeća svojstva:

 diskretnost — u odvojenim koracima izvode se diskretne operacije algoritma
koje vode ka konačnom cilju;
 konačnost — označava sposobnost algoritma da nakon konačnog broja
koraka daje izlazne podatke odnosno rezultate;
 determiniranost — za iste ulazne podatke algoritam uvijek daje iste
rezultate;
 masovnost — algoritam je primjenjiv na veći broj ulaznih vrijednosti.

S praktičnog gledišta, algoritmi su jasno definirani postupci za izvršavanje određenog

problema. Algoritmi, raščlanjeni na uzastopne korake, prevode neki skup početnih
(ulaznih) vrijednosti u skup završnih (izlaznih) vrijednosti. Početne i završne vrijednosti
te eventualni međurezultati pohranjuju se u prikladne strukture podataka.
Algoritmi se koriste za jasno utvrđivanje pravila dostizanja nekog postavljenog cilja. Uz
svaki algoritam moraju biti jasno definirana početna stanja objekta na kojima se
obavljaju operacije.
Algoritam mora biti sastavljen od konačnog broja koraka koji utvrđuju slijed operacija
koje treba obaviti nad objektima kako bi se dobila završna stanja objekata ili rezultati.
Svaki korak opisuje se instrukcijom. Obavljanje algoritma naziva se algoritamskim
procesom.
Unutar ovog kolegija, algoritmima ćemo se još baviti kod programske podrške odnosno
programiranja.

Strukturirani zapis podataka

Kao što smo već napomenuli, podatak opisuje jedno obilježje objekta u stvarnom
svijetu. Kasnije ćemo taj objekt nazvati entitetom. Korisnik sam u skladu sa svojim
potrebama treba odlučiti kojim će podacima opisati stvarni svijet. Tako će jedan poslovni
sustav promatrati podatke vezane uz prethodna zaposlenja djelatnika kako bi utvrdio
sposobnosti djelatnika, a drugi poslovni sustav će promatrati podatke o zdravstvenom
stanju djelatnika. To ćemo definirati kao apstrakciju koja označava proces izdvajanja
općeg i bitno zajedničkog iz više posebnog i mnogo pojedinačnog ili izdvajanje posebnog
koje sadrži bitno zajedničko iz pojedinačnog i koje se, oformljeno kao posebnost,
razlikuje po nekim odredbama od općeg.
Apstrakcijom se odvajaju nebitni od bitnih elemenata pojave ili predmeta istraživanja.
No, unatoč pojednostavljenom zapisivanju podataka koje smo dobili apstrahiranjem,
potrebno je ujednačiti takav formalan način zapisa. Tako se podaci mogu
zapisati strukturirano i nestrukturirano.
U modelima s potpuno strukturiranim podacima svaki podatak mora pripadati nekoj
kategoriji odnosno nekoj atribuciji (obilježju). Dopuštene kategorije definiraju se
unaprijed i uglavnom se ne mijenjaju. U modelima sa slabo strukturiranim podacima
takvo ograničenje ne postoji. Kategorije su dopuštene, ali se koriste samo ako su nužne.
Mi ćemo se za potrebe daljnjih razmatranja fokusirati na modele sa strukturiranim
zapisom podataka. Drugim riječima, ako smo za kategoriju objekta osoba izabrali
obilježja ime, prezime, datum rođenja, pojedine se osobe predstavljaju samo
vrijednostima izabranih objekata. Strukturirani zapis podataka možemo
prikazati pomoću tablice.

Sljedeća slika prikazuje proces dolaženja do podataka, informacija i znanja, te isto tako
vezu između mjerenja podataka i strukturiranog zapisa izmjerenih podataka.

Slika 3.2. Od podatka do znanja

Kod strukturiranog zapisa podataka, osnovna jedinica je entitet koji se definira
kao objekt promatranja o kojem organiziramo podatke. Entiteti imaju razne atribute
(obilježja, osobine), a mi promatramo sve ili samo one koje nas zanimaju.

Atributi su ujedno i najmanja jedinica pohranjenog podatka. Vrijednost atributa naziva

se poljem, a može biti u obliku broja (cijeli brojevi ili realni brojevi), tekstualne
vrijednosti (char string), datuma ili logičkih izraza (npr. T za “true” / “istinit” ili
“prisutan”; F za “false” / “neistinit” ili “odsutan”), itd. Svako polje sadrži vrijednost
jednog obilježja (atributa) entiteta (npr. naziv kupca, šifra kupca i sl.).

Svaki atribut (polje) mora imati svoj format, tj. obilježja koja određuju kakav se
sadržaj smije pohranjivati u dotično polje, a kakav ne smije. Format nekog polja
određuje se zadavanjem sljedećih obilježja:
 tip podataka - brojčana vrijednost (cijeli, decimalni), tekstualna vrijednost,
novčana vrijednost, logička vrijednost, datum, itd.
 veličina - najveća dopuštena duljina zapisa (broj znakova za tekstualne
vrijednosti), dozvoljeni intervali vrijednosti (za brojčane podatke), itd.
 obaveznost unosa - da li vrijednost polja mora biti svaki put unesena ili je
dozvoljeno da vrijednost polja može po potrebi ostati nedefinirana
 posebne namjene - da li je polje u ulozi primarnog ključa, vanjskog ključa, i sl.

Slog (zapis) je skup povezanih polja. Drugim riječima, slog je element koji sadrži tj.
utvrđuje obilježja jedne instance entiteta jer u pravilu odgovara jednom retku u tablici.
Dakle, jedan redak u tablici jednak je jednoj instanci entiteta.

Na sljedećoj slici (3.3.) imamo primjer na kojem ćemo objasniti dosad obrađene
pojmove. Na entitet možemo gledati kao na općenitu definiciju (predložak) nekog
realnog objekta - u ovom slučaju entitet je “parcela” (bilo kakva parcela iz skupa svih
mogućih parcela) i određen je atributima “broj parcele”, “naziv parcele”, “ime vlasnika”,
“datum rođenja vlasnika”. Vrijednosti poput “133” ili “Parcela 2” pripadaju nekim od
atributa tog entiteta.
Polje ćemo u ovom slučaju definirati kao vrijednost atributa (primjer a) na donjoj
slici. Dakle, zapis “133” je polje. Ili pak zapis “Parcela 2”.
Skup polja koja se odnose na jednu instancu entiteta zovemo slogom. Na instancu
entiteta možemo gledati kao na konkretnu pojavu objekta - u ovom slučaju, na jednu
konkretnu parcelu sa sasvim konkretnim vrijednostima atributa (poljima). Polja su
međusobno povezana jer se odnose na jednu instancu entiteta. U ovom slučaju, skup
polja koja se odnose na jednu instancu entiteta obuhvaćaju jedan redak tablice (primjer
b) na donjoj slici.
Skup slogova koja opisuju obilježja jednog entiteta (dakle, istih atribucija) i koji
su pohranjeni na nekom od nositelja podataka na računalu nazivamo datotekom.
Slika 3.3. Primjer osnovnih podatkovnih struktura
4.Informacijski sustav
Kada smo počeli govoriti o informacijskom sustavu primjetili smo da se ovaj
pojam tvori od dvije riječi: “informacijski” i “sustav”. U prethodnoj lekciji smo već nešto
detaljnije progovorili o informaciji kao prvim dijelom naziva u informacijskom sustavu, a
ovu ćemo lekciju započeti s definiranjem sustava i proučavanjem informacijskog
sustava kao sustava. Osim sustavskog pristupa proučit ćemo i podatkovni pristup IS-
u koji u prvi plan stavlja podatak i informaciju. Završna razmatranja ćemo fokusirati na
razlike između pojmova računalni i informacijski sustav, kako bi vidjeli razlike
između ta dva koncepta, te naglasili da je računalni sustav zapravo podsustav
informacijskog sustava.

Ishodi učenja
Po završetku ove lekcije bit ćete u stanju:
 Razumjeti što je sustav i koji su elementi sustava
 Razumjeti osnovne pojmove vezane uz poslovne, informacijske i računalne
sustave

Popis novih pojmova

 Informacijski sustav
 Sustav
 Sustavski pristup
 Računalni sustav

Sustavski pristup informacijskom sustavu

Pod pojmom sustava podrazumijeva se svaki uređeni skup koji se sastoji od najmanje
dva elementa koji međusobnim djelovanjem (interakcijom) ostvaruju neku, jednostavnu
ili složenu, funkciju cjeline. Broj elemenata koji tvore sustav nije ograničen, ali to mora
biti konačan broj. Sustav je dio svoje vlastite okoline u kojoj djeluje i s kojom održava
određene veze.
 Slika 4.1. Sustav

Sustav je cjelina koja se ne može rastaviti na svoje dijelove, a da se pri tome ne izgube
njena osnovna svojstva. Isto tako, objašnjavajući pojedine dijelove (elemente sustava),
možemo na osnovi njihovih uzajamnih utjecaja, djelovanja i odnosa u okviru
funkcioniranja cjeline.

Sustavskim pristupom se istražuju pojave i rješavaju problemi u njihovoj

cjelokupnosti i složenosti, obuhvaćajući sve bitne veze i odnose između dijelova sustava
te između sustava i okoline.

Svaki sustav (slika 4.1.) sa svojom okolinom razmjenjuje, uz materiju i energiju, i

informacije, tj. održava neke informacijske veze. Unutar sustava ulazne se informacije
obrađuju, tj. preoblikuju ili transformiraju u izlazne informacije. Informacijske veze,
odnosno informacijski tokovi su zapravo bit postojanja informacijskih sustava.
Stoga se u elementarnoj definiciji pod pojmom informacijskog
sustava podrazumijeva onaj dio stvarnoga (realnog, konkretnog) sustava koji
služi transformaciji ulaznih u izlazne informacije. No, u praksi je cjelokupan
problem obrade informacija ipak nešto složeniji.

Naime, informacije treba prije svega prikupiti, odnosno zahvatiti iz izvora u kojemu
nastaju. Potom ih je potrebno pohraniti, odnosno memorirati u ili na određenim
prikladnim medijima kako bi bile raspoložive na duži rok ili trajno. Slijedi obrada ulaznih
informacija koja se može opisati kao primjena aritmetičko-logičkih postupaka, odnosno
operacija kojima se informacije pretvaraju (transformiraju) iz izvornog u neki drugi,
željeni oblik. I tako preoblikovane informacije nerijetko će se također pohranjivati
odnosno memorirati iz razloga sličnih onima zbog kojih se to čini i s izvornim
informacijama. Konačno, izlazne informacije treba dostaviti, odnosno diseminirati
korisnicima (konzumentima). Imajući u vidu sve navedeno, može se formulirati i šire
određenje pojma informacijskog sustava:

Informacijski sustav je uređeni skup elemenata, odnosno komponenata koje u

interakciji obavljaju funkcije prikupljanja, obrade, pohranjivanja i diseminacije
(izdavanja na korištenje) informacija.

Tri osnovne aktivnosti u informacijskom sustavu proizvode podatak odnosno informaciju

koja je poslovnom sustavu potrebna kako bi obavljao osnovnu djelatnost i donosio
odluke. To su ulazne, obradbene i izlazne aktivnosti (slika 4.2.).

Slika 4.2. Tijek aktivnosti u informacijskom sustavu

Ulazne aktivnosti služe prikupljanju podataka. Načine prikupljanja i bilježenja podataka

detaljnije smo obradili u lekciji o podatku, informaciji i znanju. Obradbene aktivnosti
pretvaraju “sirove podatke” u druge oblike zapisa i prezentacije, odnosno stvaraju
informaciju.
Izlazne aktivnosti služe prijenosu informacija u prikladnom obliku do ljudi ili drugih
aktivnosti koji će ih koristiti.

U skladu sa sustavskim pristupom, informacijski sustavi također zahtijevaju povratnu

informaciju, odnosno povratnu vezu koja zapravo predstavlja izlaz koji se vraća
odgovarajućim elementima poslovnog sustava kako bi se evaluirale i po potrebi
korigirale sve tri osnovne faze. Povratna veza je izuzetno važna kod dinamičkih sustava,
kakvi informacijski sustavi i jesu, radi ostvarivanja kontrole cjelokupnog sustava. Još
jedan prikaz IS-a kroz njegov odnos s poslovnim sustavom možemo prikazati na
sljedećoj slici (4.3).

Slika 4.3. Informacijski sustav kao podsustav poslovnog sustava

Navedena slika jasno prikazuje da poslovni i informacijski sustav dijele ulazne, izlazne i
obradbene komponente, pri tome imajući na umu da informacijski sustav nikada neće u
potpunosti preslikati sve aktivnosti i podatke poslovnog sustava. Zbog toga je
informacijski sustav zapravo podsustav poslovnog sustava, jer s njim dijeli određen broj
elemenata, funkcija i informacijskih tokova, ali nikada apsolutno sve. Prisjetite se pojma
apstrakcije i strukturiranog zapisa sadržaja kojeg koristimo kako bi podatkovno opisali
poslovni sustav. Sam proces transformacije detaljnije ćemo obraditi u lekciji o funkciji,
ciljevima i elementima IS-a.
Podatkovno orijentirani pristup informacijskom
sustavu
Još jedan od pristupa informacijskom sustavu koji je vrlo aktualan je orijentiran na
podatke i vođen je podacima. Prema tom pristupu informacijski sustavi su dizajnirani i
razvijeni za obradu, upravljanje i analizu podataka/informacija kao potpora poslovnim
ciljevima organizacije. Od svih osnovnih elemenata informacijskog sustava koje ćemo
nešto kasnije spomenuti, podaci su najstabilniji, a ujedno i najvrjedniji element. Cijena
dobivanja podataka je najveća. Kod mnogih projekata je cijena prikupljanja podataka
polovica ili više od ukupnih kapitalnih investicija.
Stoga je potpuno prirodno iskoristiti najstabilniju i najskuplju komponentu kao nit vodilju
u dizajnu i razvoju informacijskih sustava u svrhu maksimalizacije povrata kapitalnih
investicija.

Podatkovni pristup informacijskim sustavima je određen upravljanjem podacima, a to je

izuzetno vrijedan korporacijski resurs i predstavlja temelj koncepta Upravljanja
informacijskim resursima (IRM). S obzirom da se IRM temelji na ICT-u, između ova
dva fokusa postoji snažna interakcija. Organizacija upravljanja informacijskim resursima
složena je menadžerska i praktična zadaća, čije rješenje zahtjeva svoje koncepte,
metode i tehnike. S druge strane, visoka ulaganja u ICT kao infrastrukturu upravljanja
informacijskim resursima, najčešće rezultiraju nedovoljno uspješnim rezultatima, a često
i promašajima. Zato ova nova disciplina ima za cilj postići učinkovito i djelotvorno
upravljanje informacijskim resursima putem adekvatne primjene suvremenog ICT-a.

Nadalje, kod podatkovnog pristupa informacijskim sustavima, specifikacije hardvera i

softvera moraju biti u stanju zadovoljiti zahtjeve podataka, ali ne i mijenjati zahtjeve za
podacima kako bi potonji odgovarali karakteristikama ili funkcionalnostima hardvera i
softvera.

Aplikacije temeljene na podacima su dizajnirane na način da se omogući djelotvorno i

učinkovito korištenje podataka u poslovanju i donošenju odluka.

Orijentacija na podatke ne znači da svaki korisnik sudjeluje u organizaciji informacija i

strukture podataka. Osiguranje da organizacija informacija i struktura podataka
zadovoljavaju poslovne potrebe organizacije je odgovornost malog tima tehničkog
osoblja pod vodstvom administratora baze podataka. Tim za dizajn baze podataka
definira organizaciju informacija organizacije izvođenjem detaljnih studija korisničkih
zahtjeva.
Predstavnici krajnjih korisnika koji sudjeluju u studiji pomažu u definiranju organizacije
informacija.

Na taj način se dizajn i izgradnja aplikacija odnosno softvera može raditi neovisno od
organizacije informacija i strukture podataka. Aplikacije se razvijaju temeljem postojećih
i prihvaćenih struktura odnosno organizacije informacije/podataka.

Organizacija informacija i strukture podataka su transparentni krajnjim korisnicima,

odnosno oni mogu koristiti aplikacije bez potrebe da znaju bilo što o strukturi podataka.
Međutim, to ne znači da je takva organizacija trivijalna. Naime, organizacija informacija i
struktura podataka odražavaju zahtjeve korisnika, te mnogi projekti ne uspijevaju
upravo zbog nedostatka razumijevanja takve organizacije i njezine važnosti za cijelu
organizaciju, a ne zbog nedostatka u tehnologiji.

Identifikacija korisničkih zahtjeva, koja čini temelj dobrog dizajna i ispravnu

specifikaciju organizacije informacija i strukture podataka, uvijek je najvažniji korak u
razvoju informacijskog sustava.

Krajnji cilj organizacije informacija i strukture podataka je stvoriti potrebno tehničko-

tehnološko okruženje koje omogućuje razvoj informacijskih sustava koji su:
 financijski isplativi za implementiranje - omogućuju korisnicima korištenje
zajedničkih (dijeljenih) podataka i eventualno aplikacija
 fleksibilni za izgraditi - dopuštanjem dodavanja ili uklanjanja aplikacija, kao
odgovor na promjenjive potrebe i ciljeve korisnika IS-a, bez utjecaja na postojeću
strukturu podataka
 Jednostavni za korištenje - eliminirajući potrebu da se korisnici brinu o
strukturi podataka

Razlike između računalnog i informacijskog sustava

Računala osiguravaju djelotvoran i učinkovit način obrade podataka, i ona su danas
neophodan dio informacijskog sustava. Informacijski sustav međutim uključuje mnogo
više nego samo računala. Uspješna primjena IS-a zahtijeva razumijevanje poslovanja i
njegove okoline koji je podržan od strane IS-a. Na primjer, za izgradnju IS-a koji
podržava transakcije izvršene na zagrebačkoj burzi potrebno je razumjeti postupke koji
se odnose na kupnju i prodaju dionice, obveznice, opcije, i tako dalje, uključujući i
možebitne nepravilne zahtjeve, kao i sve u vezi državnih propisa.

Kod učenja o informacijskim sustavima, dakle, nije dovoljno samo učiti o računalima.
Računala su samo jedan dio složenog sustava koji mora biti dizajniran, upravljan i
održavan. Sustav javnog prijevoza u gradu pruža analogiju. Autobusi su nužan sastojak
sustava, ali sigurno ne i dovoljan. Projektiranje autobusne rute, autobusne stanice,
različitih rasporeda vožnje itd. zahtijeva značajno razumijevanje zahtjeva putnika,
zakonitosti i specifičnosti ciljanog prometa, gradskih propisa, sigurnosnih zahtjeva i
slično. Računala, poput autobusa, samo su jedna komponenta u složenom sustavu.
5.Funkcija, ciljevi i elementi IS-a

U ovoj lekciji ćemo malo detaljnije objasniti osnovnu funkciju informacijskog

sustava za koju već iz prethodnih lekcija znamo da je proces transformacije ulaznog u
izlazni sadržaj, odnosno podatka u informaciju. Sada ćemo detaljnije “ući” u taj proces.
Navest ćemo i ciljeve informacijskog sustava koji se ogledaju u razini potpore
procesima iz poslovnog sustava. Na kraju će biti prikazana dekompozicija informacijskog
sustava kroz njegovih 6 osnovnih elemenata koji mu omogućavaju da funkcionira kao
cjelina.

Ishodi učenja
Po završetku ove lekcije bit ćete u stanju:
 razlikovati i opisati funkcije IS-a
 razlikovati i opisati ciljeve IS-a
 razlikovati i opisati elemente IS-a
 objasniti veze među elementima IS-a

Popis novih pojmova

 Funkcija informacijskog sustava
 Cilj informacijskog sustava
 Hardware
 Software
 Lifeware
 Orgware
 Dataware
 Netware

Osnovna funkcija informacijskog sustava

Funkcija informacijskog sustava, uključujući oba pristupa spomenutih u prethodnoj
lekciji, je mijenjati “podatak” i “informaciju” koristeći sljedeće procese (prikazano na slici
5.1.):

 pretvorba - transformirati podatke iz jednog formata u drugi, iz jedne mjerne

jedinice u drugu, i/ili iz jedne klasifikacije značajki u drugu,
 organizacija - organizirati ili re-organizirati podatke s obzirom na pravila i
procedure upravljanja bazom podataka kako bi im se moglo ekonomično
pristupati,
 strukturiranje - oblikovati ili preoblikovati podatke na način da budu prihvatljivi
za određenu aplikaciju ili informacijski sustav,
 modeliranje - uključiti statističku analizu i vizualizaciju podataka koji će
poboljšati korisničku bazu znanja i inteligenciju pri odlučivanju.
Slika 5.1. Načelo rada informacijskog sustava: mijenjanje podatka u informaciju

Koncepti “organizacija” i “struktura” su od krucijalne važnosti za funkcioniranje

informacijskog sustava - bez organizacije i strukture jednostavno je nemoguće
pretvoriti podatke u informaciju.

U poslovnim sustavima predstavljaju ključni izvor poslovanja, jednu od najvećih

poslovnih vrijednosti, osnovni izvor za stjecanje dohotka i pokretačku snagu za
stvaranje nove vrijednosti. Informacije su bitne u svim oblicima poslovanja, a posebno
su važne pri donošenju odluka, poboljšanju performansi sustava, postizanju tržišnog
uspjeha i u podršci radnim procesima.
Iz gornje slike također vidimo da je baza podataka temeljni tehnološki koncept zapisa
podatkovnog sadržaja poslovnog sustava. Više o bazi podataka i njenoj ulozi za zapis
podataka odnosno rezultata transakcija reći ćemo u lekciji o odnosu informacijskog i
poslovnog sustava.

Cilj informacijskog sustava

Poslovni sustav dobiva informacije iz raznih izvora, vanjskih ili unutarnjih, a
informacijski sustav ih obrađuje u nove i korisne informacije. Cilj informacijskog
sustava je opskrbiti poslovni sustav svim njemu potrebnim informacijama za:
 izvođenje poslovnog procesa
 upravljanje poslovnim sustavom

Dokumentiranje za potrebe izvođenja poslovnog procesa:

Kad govorimo o poslovnom procesu, mislimo na osnovnu djelatnost promatranog
poslovnog sustava odnosno na poslove koji se u njemu obavljaju. U proizvodnom
poduzeću poslovni proces se sastoji npr. od poslova proizvodnje, nabave potrebnih
sirovina i energije, plasmana proizvedenih proizvoda itd. U bankama poslovni proces
obuhvaća poslove obavljanja financijskih transakcija, kreditiranja, štednje itd.
Informacijska tehnologija se u mnogim poslovnim procesima koristi, jer znatno podiže
efikasnost odvijanja poslovnog procesa.

U nekim poslovnim procesima nemoguće je konkretno obavljati posao bez primjene

informacijske tehnologije npr. rezervacijski sustavi zrakoplovnih kompanija, poslovanje
banaka itd. Upotrebom informacijske tehnologije može se izvođenje poslovnog procesa
“automatizirati”. Automatizacija poslovnog procesa jedan je od važnijih zadataka
primjene informacijske tehnologije odnosno izgradnje informacijskog sustava temeljenog
na informacijskoj tehnologiji.

Priprema informacijske podloge za upravljanje poslovnim sustavom i

odlučivanje:
Drugi zadatak informacijskog sustava jest osigurati informacije za efikasno upravljanje
poslovnim sustavom. Informacija, bilo unutarnjeg ili vanjskog karaktera, predstavlja
podlogu za donošenje određene poslovne odluke. Odluka je pak u funkciji ostvarivanja
svrhe i cilja postojanja sustava. Pomoću odluka svjesno se upravlja sustavom (na slici
5.1. to su upravljački tokovi).

IS-om čovjek/pojedinac formalizira poslovno okružje u podatke, procedure, algoritme,

informacije i znanja te usklađujući primjenu IT-a i programsku podršku, ispunjava
poslovne funkcije i zadatke (dostavljanje i čuvanje podatka neophodnih za odlučivanje,
održavanje procesa te razvoj i neprekidnost poslovanja).

Pritom se IS u velikoj mjeri oslanja na ICT te njihovom primjenom obrađuje, prenosi,

pohranjuje, dohvaća i objavljuje informacije i podatke kojima se opisuje tijek, stanja i
procesi poslovnog sustava. Informacijska tehnologija se u mnogim poslovnim procesima
koristi, jer znatno podiže efikasnost odvijanja poslovnog procesa. Kao što je već
spomenuto, u nekim poslovnim procesima nemoguće je konkretno obavljati posao bez
primjene IT-a poput rezervacijskih sustava zrakoplovnih kompanija, poslovanja banaka i
sl.

Informacijski sustav je dakle podsustav poslovnog sustava, a s obzirom na sve rečeno

vidimo i da informacijski sustav sam sebi nije svrha.

Elementi informacijskog sustava

Slijedeći sustavski pristup možemo reći da neke sustave možemo dekomponirati
na podsustave. Kako je informacijski sustav zapravo složeni sustav koji se osim
prikupljanja i diseminacije bavi i obradom te pohranom podataka i informacija, moguće
ga je dekomponirati na podsustave koje ćemo ovdje nazvati elementima
odnosno komponentama IS-a. Važno je napomenuti, a prikazano je i na sljedećoj slici
5.2., da su ti podsustavi odnosno elementi međusobno povezani što je ujedno i jedno od
obilježja podsustava nekog općenitog sustava.

Informacijski sustav (slika 5.2.) se dakle sastoji od sljedećih elemenata

(komponenata):
 Slika 5.2. Elementi informacijskog sustava

Podaci (eng. Dataware) predstavljaju centralni dio informacijskog sustava. Kao što smo
već govorili, oni su najvažniji dio IS-a jer opisuju stanje poslovnog sustava, a i prilično
su statični. Njih koriste svi drugi elementi IS-a. O podacima je već bilo puno riječi do
sada, a za detaljnije čitanje upućujemo na lekciju o podacima, informacijama, te
strukturiranom zapisu podataka. Isto kao i softver računala, podaci su najčešće
pohranjeni u obliku koji je čitljiv računalu na nekom od nositelja podataka (magnetski
disk, vrpca, optički disk, solid state disk, itd.).

Sklopovska komponenta (hardver, eng. Hardware) poslovnih informacijskih sustava je

načinjenja od strojeva, uređaja i sredstava namijenjenih isključivo ili pretežito obradi
(procesiranju) podataka, odnosno informacija. To su, dakle, svi fizički, "opipljivi", ali
neživi elementi poslovnog informacijskog sustava. No, s druge strane moramo imati na
umu činjenicu da razmatranjem vrlo brzog napretka u razvoju računalnog hardvera i
softvera u posljednjih nekoliko godina dolazimo do zaključka da uvijek postoji rizik
primjenom najnovijih tehnologija koje nisu potpuno tržišno testirane.

Programska komponenta (softver, eng. Software) poslovnih informacijskih sustava

predstavlja ukupnost ljudskoga znanja ugrađenog u strojeve, opremu i uređaje, koje je
samo po sebi predmet obrade ili pak diktira način obrade u sustavu. Predmet obrade su
poslovno relevantni podaci kao manifestacija činjeničnog (faktografskog) ljudskog znanja
raspoloživoga u poslovnom informacijskom sustavu, dok se metodološka znanja u taj
sustav ugrađuju u obliku računalnih programa. Dakle, u ovu komponentu nisu uključeni
samo računalni programi koji kontroliraju rad računala, već i niz specijaliziranih
programa koji podržavaju procedure u poslovnom sustavu.

Softver možemo podijeliti na:

 Sustavski softver kao cjelokupnost programske potpore koja služi upravljanju
računalom poput operacijskog sustava.
 Aplikativni softver koji je pisan na temelju procedura iz poslovnog sustava, a
koriste ga krajnji korisnici u svrhu obrade podataka. Pojedine poslovne funkcije
zahtijevaju uvijek iste podatke za rad i za odlučivanje, unatoč promjenama u
tehnologiji i procesima. Primjerice bankovne transakcije koriste iste podatke, bez
obzira kako se one izvode (na šalteru ili na bankomatu). Procesi se mogu
promijeniti zbog promjene poslovnih ciljeva, zahtjeva korisnika, načina pružanja
usluga i dostupnih alata i tehnologije. Samim time, potrebno je načiniti promjene
i u aplikativnom softveru.
Ljudska komponenta (lajfver, eng. Lifeware) poslovnih informacijskih sustava čine svi
ljudi koji u bilo kojoj funkciji i s bilo kakvom namjerom sudjeluju u radu sustava i koriste
rezultate njegova rada. S jedne strane, to je skupina profesionalnih informatičara koji
djeluju u sustavu i njihov je brojčani udio u ukupnom ljudskom potencijalu sustava
daleko manji u odnosu na drugu skupinu – skupinu korisnika rezultata rada sustava. O
korisnicima informacijskog sustava smo dosta govorili kod podatkovno orijantiranog
pristupa IS-u.

Ovdje ćemo se samo kratko osvrnuti na već spomenute dvije temeljne kategorije
korisnika IS-a:
 Kranji korisnici (korisnici ili klijenti) su ljudi koji koriste IS ili informacije koje
IS proizvede. Oni mogu biti računovođe, prodajni savjetnici, inženjeri, šalterski
radnici, kupci ili menadžeri. Većina ljudi koja koristi IS pripada skupini krajnjih
korisnika
 Stručnjaci IS-a su ljudi koji razvijaju i upravljaju informacijskim sustavom. Tu
su uključeni projektanti IS-a (analitičari), programeri, oni koji testiraju sustav,
operateri na računalima i drugo osoblje direktno uključeno u rad IS-a. Ukratko,
analitičari dizajniraju IS temeljem informacijskih zahtjeva krajnjih korisnika.
Programeri pišu računalne programe temeljene na specifikaciji analitičara.
Računalni administratori upravljaju računalnim sustavima poput poslužitelja i sl.

Mrežna (komunikacijska) komponenta (netver, eng. Netware) poslovnog

informacijskog sustava tvori komunikacijsku infrastrukturu za prijenos podataka na veće
ili manje udaljenosti među hardverskim elementima unutar samog sustava ili u njegovim
vezama s okolinom. Pasivni elementi te infrastrukture razni su oblici materijalnih (žičnih)
ili nematerijalnih (bežičnih) komunikacijskih kanala i oni ni na koji način ne preoblikuju
(transformiraju) podatke, dok aktivni elementi – različiti namjenski, specijalizirani mrežni
i komunikacijski uređaji – preoblikuju podatke prije, za vrijeme ili nakon njihova
prijenosa kako bi sam prijenos i/ili korištenje podataka učinili učinkovitijim. Kod nekih
podjela se ova komponenta podrazumijeva kao dio sklopovske komponente, odnosno
hardvera.

Organizacijska komponenta (orgver, eng. Orgware) poslovnog informacijskog sustava

predstavlja ukupnost standarda, mjera, postupaka i propisa kojima se funkcionalno i
vremenski usklađuje rad prethodno navedenih četiriju komponenata, kako bi one tvorile
skladnu cjelinu. Funkcionalno usklađivanje rada tih komponenata naziva se
koordinacijom, dok se vremensko usklađivanje naziva sinkronizacijom rada sustava.
Često se kaže da je organizacijska komponenta za ljude isto što i softver za hardver.
Ta komponenta predstavlja zapravo procedure za korištenje, upravljanje i održavanje
informacijskog sustava, a najčešće ulazi u dio dokumentacije. Npr. kako bi se uspješno
napravila obrada plaća mora postojati procedura odnosno organizacijska komponenta
koja će dokumentirati kad treba takvu obradu napraviti, na koji način, tko je autoriziran
za to, i tko sve ima pristup informacijama.
6.Odnos informacijskog i poslovnog
sustava
Nakon što smo u prethodne dvije lekcije detaljno proučili različite pristupe IS-u,
te detaljno opisali njegove elemente, u ovoj ćemo se lekciji usredotočiti na odnos
između informacijskog i poslovnog sustava. Naime, informacijski sustav nije sam
sebi svrha, već postoji isključivo zbog potreba poslovnog sustava. On je zapravo model
poslovnog sustava. U ovoj ćemo lekciji vidjeti koji su to procesi koje IS mora podržati,
te shodno tome, koje osnovne vrste IS-a postoje s obzirom na razinu potpore
poslovnim procesima.

Ishodi učenja
Po završetku ove lekcije bit ćete u stanju:
 razumjeti odnos IS-a i PS-a sa sustavskog stanovišta
 opisati IS kao model PS-a
 razlikovati i opisati vrste informacijskih sustava s obzirom na razinu potpore
poslovnom procesu

Popis novih pojmova

 Model
 Model procesa
 Model podataka
 Model izvršitelja
 Upravljački procesi
 Izvršni procesi
 Transakcijski IS
 Upravljačko-izvještajni IS
 IS za potporu odlučivanju
 Transakcija

Informacijski sustav kao model poslovnog sustava

Informacijski sustav u strogoj definiciji je sustav koji prikuplja, pohranjuje, čuva,
obrađuje i isporučuje potrebne informacije na način da su dostupne svim članovima neke
organizacije koji se njima žele koristiti te imaju odgovarajuću autorizaciju. Iz prethodnih
razmatranja smo već vidjeli da je IS podsustav poslovnog sustava i da sam sebi nije
svrha. Naime, da nema poslovnog sustava, informacijski sustav ne bi ni postojao jer ne
bi imao što opisivati.
No kraća, ali daleko složenija definicija od svih prethodno spomenutih glasi da je IS dio
poslovnog sustava koji daje podatkovnu sliku procesa iz realnog
sustava. Podatkovnu sliku smo detaljno objasnili kad smo govorili o pojmu podatka i
strukturiranom zapisu podataka. Informacijski sustav je ujedno i model poslovnog
sustava.
Model je zapravo apstrakcija odnosno pojednostavljena verzija stvarnog sustava. U
modelu promatramo samo one činjenice poslovnog sustava koje nas zanimaju (prisjetite
se strukturiranog zapisa podataka, načina dobivanja podataka, te poimanja IS-a kroz
podatkovno orijentirani pristup).

Modelom informacijskog sustava koncipira se tehnička oprema (informacijska i

neinformacijska tehnologija, stupanj distribuiranosti podataka i obrade i sl.) te specificira
potrebna tehnička oprema (računala, radna mjesta i komunikacije).
Koncipira se također i programska oprema (način obrade podataka, zahtjevi za
sigurnošću podataka i sl.) i specificira potrebna programska oprema (operacijski sustav,
sustav za upravljanje bazom podataka, komunikacijski programi itd.).
Na kraju se definira koncepcija rada i organizacija rada informacijskog sustava te se
sistematiziraju potrebni izvršitelji poslova unutar informacijskog sustava (Čerić et. al.,
1998; 42-43).

Dakle, kad govorimo o IS-u kao modelu poslovnog sustava, onda ga možemo raščlaniti
odnosno opisati pomoću 3 modela:
1. Model podataka
2. Model procesa
3. Model izvršitelja

Model podataka definira podatke u informacijskom sustavu kojima se opisuju stvarni

elementi poslovnog sustava –(npr. proizvod se opisuje nazivom, cijenom, jed. mjere,
itd.). Podacima se uvijek opisuju objekti koji su interesantni za informacijski sustav, a o
tome je već do sad bilo puno govora. Rezultat modeliranja podataka je baza podataka.

Model procesa (funkcija) opisuje procese i funkcije kojima se mijenjaju podaci –(npr.
ispis računa, izračun prodajne cijene, obračun kamata itd.). Taj model definira kako se
obrađuju, prikupljaju i distribuiraju podaci informacijskog sustava, odnosno kako
funkcioniraju objekti poslovnog sustava. On opisuje dinamiku podataka informacijskog
sustava. U implementiranom informacijskom sustavu modeli procesa se realiziraju kroz
odgovarajuću programsku podršku (aplikacije).

Modela izvršitelja (resursa) opisuje tehničku opremu (hardware), programsku opremu

(software), ljude izvršitelje (lifeware) i organizaciju svih elemenata u cjelinu (orgware).
Taj model zapravo definira sve izvršitelje poslova unutar informacijskog sustava (tko
obrađuje podatke, gdje se podaci nalaze, gdje se obrađuju, uz koju opremu,
organizaciju,…).

Vrste informacijskog sustava prema razini potpore

poslovnom procesu
Poslovni sustavi imaju karakteristike složenih hijerarhijski organiziranih dinamičnih
sustava orijentiranih ispunjenju cilja, s uključenim mehanizmima povratne veze i
kontrole. Prisjetimo se sustavskog pristupa IS-u. Poslovni sustav uključuje ljude,
sredstva, poslove (procese) i druge komponente koji u složenoj interakciji ostvaruju svoj
cilj. Velik broj različitih poslova koji se obavljaju u poslovnom sustavu nazivamo
poslovnim procesima. Poslovni procesi mogu biti vrlo različiti, a jednostavniji pogled,
primjeren kontekstu razmatranja o informacijskom sustavu, razlikuje izvršne
procese kojima se izvršavaju temeljni zadaci poslovnog sustava (npr. proizvodi se
proizvod, obavlja se neka usluga) i upravljačke procese s pomoću kojih se upravlja
poslovnim sustavom (npr. razrađuje plan proizvodnje, analiziraju rezultati poslovanja,
odlučuje o nabavi opreme).

Izvršne procese možemo grupirati u izvršni podsustav, a upravljačke procese u

upravljački podsustav poslovnog sustava. Slika 6.1. prikazuje takav model poslovnog
sustava s izvršnim i upravljačkim procesima, te ulazima i izlazima. Oni su međusobno
povezani tokovima koji mogu biti različiti: materijalni (sirovine, proizvodi,
energija), upravljački (odluke) ili informacijski (informacije). Dok izvršni procesi
obavljaju temeljne zadatke sustava, preko upravljačkih procesa obavlja se regulacija i
prilagodba sustava (sustav povratne veze).

Slika 6.1. Pojednostavljeni shematski prikaz osnovnih procesa poslovnog

sustava

Možemo još jednom utvrditi da je izvršenje poslovnih procesa u poslovnom sustavu

temeljeno na podacima, da su poslovni procesi različiti po svojoj namjeni (izvršni,
upravljački) i da se mogu svrstati pod izvršni sustav ili upravljački poslovni
podsustav.
Izvršnom dijelu poslovnog sustava podršku pruža izvršni dio informacijskog sustava, a
naziva se sustavom za obradu transakcija.

Upravljački dio poslovnog sustava je potpomognut zapravo s dvije vrste informacijskih

sustava:
Upravljačko-izvještajnim sustavom i sustavom za potporu odlučivanju.

Dakle, vrste informacijskog sustava s obzirom na razinu potpore poslovnim procesima

jesu sljedeće (Slika 6.2.):
1. Transakcijski informacijski sustav
2. Upravljačko-izvještajni informacijski sustav
3. Informacijski sustav za potporu odlučivanju
Slika 6.2. Vrste informacijskog sustava s obzirom na razinu potpore poslovnim
procesima

Unutar svakog od tih sustava koriste se određeni algoritmi koji se odvijaju na tim
razinama, a služe za transformaciju podataka u informaciju ili pri transformaciji samih
informacija. Osim toga, izlaz iz jednog sustava koristi se kao ulaz u drugi sustav.

Na transakcijskoj razini se uglavnom koriste algoritmi za jednostavne obrade poput:

 sortiranja,
 listanja,
 spajanja,
 osvježavanje zapisa,
 elementarnih statističkih obrada, i sl.

Na upravljačko-izvještajnoj razini koriste se tipično sljedeći algoritmi usmjereni na

obrade u vremenu, poput:
 analiza trendova,
 agregiranje podataka, i sl.

Na razini potpore odlučivanju pak se tipično koriste složeni i interaktivni algoritmi,

koji su nužni za rješavanje slabo strukturiranih i/ili nestrukturiranih problema:
 interaktivne analize i upiti,
 modeliranje,
 simulacije rezultata pojedinih poslovnih odluka,
 umjetna inteligencija, i sl.
 Slika 6.3. Informacijski sustav opisan pomoću TPS-a, MIS-a, DSS-a i ES
(ekspertnih sustava)

U nastavku ćemo detaljno obraditi tri prethodno navedene vrste IS-a (bez ekspertnih
sustava).

1) Transakcijski informacijski sustavi

Sustav za obradu transakcija predstavlja temeljni podsustav svakog informacijskog

sustava, radi na izvršnom sloju, a njegovi ciljevi su dvojaki:
1. Pružiti potporu izvođenju poslovnih procesa, i
2. Pružiti potporu obradi poslovnih transakcija.

1.1. Potpora izvođenju poslovnih procesa

Svaki poslovni sustav koristi specifičnu poslovnu tehnologiju za realizaciju svojih ciljeva.
Pod pojmom 'poslovna tehnologija' misli se na cijeli splet poslovnih procesa koji se
primjenjuju u poslovnom sustavu, dok 'poslovni proces' možemo opisati kao skup
poslova, tj. aktivnosti koje čine logičku cjelinu i koje se odvijaju unutar poslovnog
sustava s ciljem rješavanja nekog poslovnog zadatka.

Iako svaki PS ima specifičnu poslovnu tehnologiju, unutar pojedinih djelatnosti su

poslovne tehnologije ipak vrlo slične – npr. svako proizvodno orijentirano poduzeće će
unutar vlastite poslovne tehnologije imati poslovne procese vezane uz planiranje
proizvodnje, nabavu potrebnih sirovina, samu proizvodnju, distribuciju proizvedenih
dobara, itd.

U suvremenom poslovnom okruženju se automatizacija poslovnih procesa (uz pomoć

ICT-a koji se primjenjuje unutar informacijskog sustava) nameće kao jedan od glavnih
čimbenika za povećanje efikasnosti poslovanja, te za održavanje konkurentnosti i
opstanak na tržištu. Zamislite npr. aviokompaniju koja putnicima nudi rezervaciju i
kupnju karata isključivo u turističkim agencijama? Banku koja posluje jedino preko
klasičnih šaltera? Koliki su im izgledi za opstanak na tržištu ako njihovi konkurenti
koriste suvremen ICT kako bi svojim klijentima ponudili online kupovinu karata, odnosno
obavljanje online bankovnih transakcija s bilo koje lokacije na svijetu?

Primjenom moderne informacijske tehnologije poslovni proces može se izvršiti mnogo

efikasnije (brže, jeftinije, udobnije). Sustavnom primjenom reinženjerstva (poboljšanja)
poslovnih procesa (eng. BPR - Business Process Re-engineering) moguće je unaprijediti
čak i čitavu poslovnu tehnologiju.

Nekoliko primjera automatizacije poslovnih procesa na transakcijskoj razini (Panian,

Varga i Ćurko, 2010, str. 15):
1. Obračun kamata u bankama može se obaviti automatski prilikom svake promjene
stanja na računu – ovdje je automatizacija načinjena primjenom računalnog
programa koji evidentira transakciju promjene na računu, a izračun se radi na isti
način kao što bi se radio i ručno, ali mnogo brže i potpuno točno.
2. Evidencija prisutnosti zaposlenika na radu može se obaviti biometrijskom
detekcijom zaposlenika, prisutnost zabilježiti u informacijskom sustavu, i koristiti
prilikom obračuna plaće zaposlenika – ovdje je postignuta točnost i pouzdanost
evidencije zaposlenika, što je ručnim evidentiranjem teško postići.
3. Karta za let zrakoplovom, za kazališnu ili koju drugu predstavu može se odabrati i
platiti putem internetskog bankarstva – na taj je način tradicionalni proces kupnje
karata zamijenjen mnogo udobnijim, efikasnijim i ukupno jeftinijim (ubrojimo li
troškove kupca i prodavatelja) procesom kupnje elektroničke karte (e-karte) u
koji su uključene kompjutorizirane aktivnosti informacijskih sustava prodavatelja
(zrakoplovne kompanije, kazališta), banke (u kojoj je račun kupca) i posrednika u
plaćanju (kartične ustanove, ako je plaćanje obavljeno kreditnom karticom).

1.2. Obrada poslovnih transakcija

Glavnina poslovnih procesa na izvršnom sloju ima tzv. transakcijski karakter, pa ih

možemo zvati i transakcijskim procesima, koji imaju sljedeće karakteristike: (Panian,
Varga i Ćurko, 2010, str. 16)
1. Proces je skup aktivnosti kojima se iz ulaza proizvode izlazi.
2. Ulaze čine elementi koji ulaze u proces, oni su materijalni (primjerice, sirovina
koju proces prerađuje u proizvod) ili informacijski. Informacijski ulazi su podaci
koji nose informacije o tome kako će proces "preraditi" ulaz u izlaz. Na izvjestan
se način uz pomoć podataka upravlja procesom.
3. Ako je potrebno pamtiti stanje procesa, ono se bilježi podacima.
4. Izlaze čine proizvodi nastali "preradom" ulaza unutar procesa. Mogu biti
materijalni primjerice, proizvedeni proizvodi) ili informacijski (podaci o
proizvedenim proizvodima).
Primjer transakcijskog procesa u proizvodnom poduzeću – npr. sam proces proizvodnje:
Ulazi u proces su sirovine i energija (materijalni ulazi), te nalog za proizvodnju
(informacijski ulaz). Nalog za proizvodnju sadržava upute na kojem stroju i kako
proizvesti proizvod. Proces uključuje proizvodnju na proizvodnom stroju. Izlazi su
proizvedeni proizvodi (materijalni izlaz), te podaci o proizvedenim proizvodima
(informacijski izlaz). Podacima se, ako je potrebno, dodatno bilježe stanja procesa,
primjerice ukupan broj proizvedenih proizvoda u procesu. (Panian, Varga i Ćurko, 2010,
str. 17)
Kao što je bilo naznačeno i u gornjem primjeru, često se javlja potreba za pamćenjem
stanja pojedinih poslovnih procesa – stanja se bilježe u obliku podataka, koji se
pohranjuju u baze podataka unutar informacijskog sustava. Zbog toga kažemo da baze
podataka unutar IS-a sadrže podatkovnu sliku poslovanja, tj. sadrže podatke o stanju
poslovnog sustava – npr. baze podataka u banci sadrže podatke o svakoj izvršenoj
bankovnoj transakciji, pa naknadnim pregledom tih podataka možemo rekonstruirati
poslovanje banke unutar nekog vremenskog perioda.

Kao što se vidi iz gore navedenog, svaki transakcijski proces sadrži aktivnost(i) koje
barataju podacima – taj dio procesa naziva se transakcijom. Karakteristike transakcije
istovjetne su ranije opisanim karakteristikama transakcijskih procesa, osim što su ulazi i
izlazi isključivo podatkovne naravi (ne mogu biti materijalni). Ulazni podaci tipično
nastaju unošenjem podataka u elektroničke obrasce (forme) ili strojnim očitavanjem
(npr. bar-kod). Potom slijedi obrada prikupljenih ulaznih podataka po unaprijed
definiranom algoritmu. Rezultati obrade se mogu po potrebi prikazati na ekranu ili
otisnuti na papir, a u pravilu se dotični rezultati u obliku podataka pohranjuju i u bazu
podataka, kako bi se zabilježila slika poslovanja.

Na razini baze podataka, transakcija je nedjeljiva jedinica posla nad podacima koji se
nalaze u bazi podataka – transakcija se u pravilu sastoji od više aktivnosti nad podacima
(čitanje, ažuriranje, upisivanje, brisanje), pri čemu te aktivnosti čine nedjeljivu logičku
cjelinu i zbog toga sve aktivnosti unutar transakcije moraju biti uspješno izvedene da bi
se i transakcija smatrala uspješnom. Npr. kod rezervacije aviokarte – prodaja karte će
rezultirati s barem dva zahvata nad bazom podataka aviokompanije:
1. U evidenciju prodanih karata će biti zapisan novi slog (prodana karta), te
2. U evidenciji broja slobodnih mjesta na letu za koji je prodana karta treba umanjiti
(ažurirati) broj slobodnih sjedala za broj kupljenih karata.

Obje aktivnosti moraju biti uspješno provedene da bi transakcija bila provedena. U

slučaju neuspjeha bilo koje aktivnosti unutar transakcije odbacuje se cijela transakcija –
u protivnom bismo riskirali nekonzistentnosti u podatkovnoj slici poslovanja (u gornjem
primjeru – ako se uspješno upiše prodaja karte, a ne uspije se istovremeno smanjiti se
broj slobodnih sjedala, sustav za online prodaju karata može biti doveden u situaciju da
nudi karte za letove koji su već popunjeni).

U smislu gore navednog, svaka transakcija u bazi podataka mora ispunjavati tzv.
ACID karakteristike, koje kažu da transakcija mora biti:
1. Atomarna (eng. Atomicity) – mora se obaviti ili u cijelosti ili biti odbačena –
nikako ne može biti djelomično izvedena.
2. Konzistentna (eng. Consistency) –svaka promjena podataka u bazi podataka
mora biti napravljena tako da se baza podataka prevodi iz jednog konzistentnog u
 drugo konzistentno stanje (npr. broj prodanih karata za neki let mora se slagati s
brojem preostalih slobodnih mjesta na letu).
3. Izolirana (eng. Isolation) – mora se ponašati kao da je izolirana od ostalih
transakcija – kada se istovremeno obavlja više transakcija, njihov učinak mora
biti kao da su se obavljale jedna iza druge (npr. ako više osoba istovremeno
kupuje karte za isti let, svaki kupac mora biti tretiran kao da je u tom trenutku
jedini kupac).
4. Izdržljiva (eng. Durability) – učinci transakcije ne smiju biti izgubljeni čak ni u
slučaju kvara sustava (npr. nestanka napajanja, pada sustava i sl.)

2. Upravljačko-izvještajni informacijski sustav

Sustav za obradu transakcija (transakcijski sustav) pruža potporu tekućem izvođenju

poslovnog procesa izvođenjem niza transakcija. On obrađuje transakcije informacijskog
sustava, kao što su, primjerice, izdavanje računa za prodanu robu, prihvaćanje podataka
o prijemu robe na skladište, slanje narudžbe dobavljaču itd. Transakcijski sustav obavlja
tri temeljne funkcije: (Panian, Varga i Ćurko, 2010, str. 19)
1. Izvršava transakcije i vodi evidenciju o obavljenim transakcijama – npr.
obrada prodaje aviokarte.
2. Stvara dokumente koji su vezani uz transakcije, a važni su za
poslovanje – npr. ispis aviokarte na papir.
3. Generira periodičke izvještaje o stanju poslovanja – npr. izlistavanje svih
aviokarata prodanih u jednom danu, s pripadajućim prihodima i sl.

Treća funkcija realizira se uz pomoć tzv. izvještajnih transakcija, čija je namjena stvoriti
često tražena (rutinska) poslovna izvješća koja se odnose na kraći vremenski rok (dan,
tjedan, mjesec). Taj se dio informacijskog sustava naziva još i upravljački izvještajni
sustav, a primarna mu je namjena informiranje srednje razine managementa u
poduzeću. Upravljačko izvještajni sustav je ujedno i hijerarhijski prvi dio informacijskog
sustava u kojem se radi s informacijama. Dakle, taj sustav iz podatka za pisanih na
razini transakcijskog sustava stvara informacije i predstavlja ih srednjem poslovodstvu
radi informiranja i stvaranja podloge za najnižu razinu odlučivanja o dobro
strukturiranim procesima. Informacije dobivene na razini Upravljačko izvještajnog
sustava predstavljaju ulaznu komponentu za Sustave za potporu odlučivanju.

3. Informacijski sustav za potporu odlučivanju

Upravljanje poslovnim sustavom temelji se na donošenju poslovnih odluka. Da bi se

mogla donijeti dobra poslovna odluka potrebne su provjerene i kvalitetne informacije
(točne, potpune, primjerene i pravovremene). U interesu svakog poduzeća je izgraditi
informacijski sustav koji će ga opskrbljivati kvalitetnim unutarnjim informacijama
(nastaju u samom poduzeću) i vanjskim informacijama (stanje na tržištu, informacije o
konkurentima, promjene u zakonodavstvu, itd.).

Kad je potrebno riješiti neki poslovni problem, proces odlučivanja se tipično provodi
kroz sljedeće korake:
1. Prepoznavanje problema
2. Oblikovanje opcija (inačica, varijanti) rješenja
 3. Odabir najpovoljnije opcije
4. Provedba odabrane opcije
5. Ocjena provedbe

Cilj upravljačkog sloja informacijskog sustava je svima koji donose odluke

(menadžerima, stručnjacima) pružiti potrebne informacije. Donositelji odluka često
odluke donose u okolnostima koje nisu idealne – npr. u nedostatku vremena, manjku
stručnog znanja i sl. Zbog toga im sustav za potporu odlučivanju u svrhu donošenja
kvalitetnih odluka treba pomoći prilikom:
 Identifikacije, pronalaženja i analize potrebnih podataka odnosno informacija, te
 Izbora metoda odnosno modela rješavanja problema, njihova izvođenja i analize
dobivenih rezultata.
7.Životni ciklus IS-a i metode izgradnje
IS-a

Nakon što smo temeljito obradili značajke i vrste IS-a, u ovoj ćemo se lekciji
osvrnuti na proces razvoja IS-a. Prvo ćemo proći kroz temeljne faze životnog i
razvojnog ciklusa IS-a, a zatim ćemo se osvrnuti na nekoliko metodoloških
pristupa u kojima se na različite načine, kroz prethodno spomenute faze, projektira
(razvija, gradi) sam IS.

Ishodi učenja
Po završetku ove lekcije bit ćete u stanju:
 razumjeti razliku između životnog i razvojnog ciklusa IS-a

 nabrojati i opisati faze razvojnog ciklusa IS-a

 opisati osnovne značajke pojedinih metoda izgradnje IS-a

Popis novih pojmova

 Razvojni ciklus IS-a

 Životni ciklus IS-a

 Metoda izgradnje IS-a

 Vodopadna metoda izgradnje

 Evolucijska metoda izgradnje

 Spiralna metoda izgradnje

Životni i razvojni ciklus IS-a

Informacijski sustav ima svoj životni ciklus koji se u grubim crtama
može poistovjetiti s životnim ciklusom živih bića (rađanje, rast i razvoj,
postojanje i eksploatacija, te na kraju (od)umiranje) - IS svoj životni
ciklus započinje spoznajom o postojanju problema unutar PS-a (koje
želimo riješiti uz pomoć ICT-a), potom prolazi kroz različite razvojne faze,
a završava kad, zbog drastične promjene okolnosti unutar PS-a, postane
beskoristan i biva zamijenjen drugim, novim IS-om.
Razvojni ciklus IS-a je uži pojam od životnog ciklusa - razvojni ciklus
je sadržan unutar životnog ciklusa. Odnosi se na konkretne razvojne faze
IS-a - počevši od traženja rješenje u okviru primjene ICT-a (tzv.
planiranje razvoja IS-a), a završava dogradnjama i održavanjem IS-a.

Slika 1. Životni ciklus IS-a

Na slici 1. vidimo 8 tipičnih faza životnog ciklusa IS-a:

1. Uočavanje problema (potreba za razvojem novog IS-a)

2. Planiranje izgradnje IS-a (traženje rješenja u okviru primjene ICT-
a)
3. Analiza poslovnog sustava
4. Izgradnja informacijskog sustava
5. Implementacija novog IS-a (uvođenje u rad)
6. Održavanje IS-a
7. Nadogradnje IS-a
8. Odbacivanje IS-a (zamjena postojećeg IS-a novim rješenjem)

U razvojni ciklus IS-a uključene su faze od 2. do 7.

Općenitije gledano, životni i razvojni ciklus IS-a o kojem će ovdje biti
govora predstavlja varijantu nešto općenitije koncepcije koja se naziva
SDLC (Systems Development Life Cycle), te se koristi u raznim
disciplinama.

Faze razvojnog ciklusa IS-a

1. Planiranje razvoja IS-a (tj. traženje rješenja u okviru primjene ICT-a)

Ova se faza još naziva i fazom izrade strategije IS-a. Svrha joj je sljedeća:

 identificirati korisnike novog IS-a

 identificirati nedostatke postojećeg IS-a (uočavanje problema)
 odrediti ciljeve novog IS-a - koje će mu biti funkcije i koje će probleme riješiti
 utvrditi mogući stupanj automatizacije IS-a, u kojoj mjeri ga je moguće podržati
suvremenim IT (rješenje u okviru primjene ICT-a!!)
 ocijeniti izvedivost IS-a
 izraditi plan razvoja IS-a

Kod manjih projekata često nije jedna od izrazito razrađenih i formaliziranih faza, ali
kod velikih projekata radi se o jednoj od kritičnih faza - na temelju rezultata ove faze
poslovodstvo odlučuje ima li projekt perspektive ili ne, tj. hoće li se ići u daljnji razvoj IS-a
ili projekt ovdje završava!!

2. Analiza poslovnog sustava

U ovoj fazi promatraju se poslovi koji se izvršavaju unutar poslovnog sustava, razgovara
se s korisnicima sustava, proučava se dokumentacija sustava i sl., s namjerom da se
identificiraju:

 poslovni objekti
 poslovne funkcije
 poslovni događaji

Poslovni objekt - materijalni ili nematerijalni element PS-a o kojem u IS-u treba bilježiti
podatke (entitet)

Poslovna funkcija- posao (proces) koji treba obaviti vezano uz neke poslovne objekte,
njima se koriste i mijenjaju podaci o poslovnim objektima

Poslovni događaj - pojava koja pokreće izvođenje jedne ili više poslovnih funkcija

Poveznica s definicijom IS-a kao modela PS-a ("elementi PS-a se preslikavaju na

odgovarajuće elemente modela IS-a - na model podataka, model procesa i model
resursa tj. izvršitelja"):

 Identificirani poslovni objekti -> preslikavaju se na model podataka

 Identificirane poslovne funkcije i događaji -> preslikavaju se na model procesa
Identifikacijom poslovnih objekata, funkcija i događaja definiraju se tzv. informacijski
zahtjevi sustava:

 za njihovo precizno definiranje odgovorni su korisnici poslovnog sustava - oni

jedini znaju kako konkretni poslovni sustav zaista funkcionira
 projektanti IS-a su odgovorni da od korisnika sustava prikupe sve potrebne
informacijske zahtjeve, na temelju kojih se oblikuju formalne specifikacije
informacijskih zahtjeva, temeljem kojih se kasnije izgrađuje IS
 te specifikacije odgovaraju na pitanje što sustav radi, a ne i kako to treba raditi

Formalne specifikacije informacijskih zahtjeva se najčešće iskazuju grafički, u obliku

različitih dijagrama:
1. Dijagrami raščlanjivanja (dijagrami dekompozicije)

 sustav se raščlanjuje na podsustave, podsustavi na njihove funkcije,

funkcije na podfunkcije, sve do razine pojedinačnih poslovnih
procesa
 rezultat je hijerarhijski dijagram s raščlanjenim funkcijama poduzeća
 na njima se vidi odnos nadređeno-podređeno (statika), ali ne vidi
se kako se neka funkcija točno provodi (njena dinamika)

2. Dijagrami tijeka podataka (DTP)

 među procesima koji se izvršavaju unutar prethodno raščlanjenih

funkcija kolaju podaci
 DTP-om se prikazuju ulazni i izlazni tokovi podataka između
pojedinih procesa, te spremišta podataka
 vidi se dinamika provođenja procesa, ali još nedostaje precizna
specifikacija strukture podataka koji kolaju sustavom

3. Dijagrami entiteta

 njima se prikazuje struktura podataka budućeg IS-a

 predstavljaju konceptualnu razinu oblikovanja podataka i temelj su
za oblikovanje strukture baze podataka budućeg IS-a
 identificiraju se objekti (entiteti), atributi kojima će
objekti biti opisivani, te veze među objektima
3. Izgradnja informacijskog sustava

Ova se faza može dodatno podijeliti na dva koraka:

 oblikovanje IS-a (logičko i fizičko)

 izrada IS-a (programiranje, testiranje, dokumentiranje)

3.1 Oblikovanje IS-a

U ovoj se pod-fazi određuje se kako će IS izvršavati svoje zadatke (temeljem prethodnih
specifikacijaiz faze analize PS-a, kojima je određeno što su zadaci IS-a)

Temeljni zadataci ove pod-faze su:

1. Provesti modeliranje resursa IS-a

 specifikacija potrebne tehničke opreme (računala, poslužitelji,

mrežna infrastruktura)
 specifikacija potrebne standardne softverske podrške (operacijski
sustavi, sustavi za upravljanje bazama podataka, standardni
aplikacijski paketi i sl.)
 specifikacija organizacijskih i kadrovskih preduvjeta (eventualna
reorganizacija poslovanja, dodatna izobrazba postojećih
zaposlenika/korisnika, zapošljavanje novih kadrova, ...)

2. Oblikovati bazu podataka (temeljem dijagrama entiteta iz faze analize PS-a)

  npr. oblikuje se relacijska baza podataka -> dovršen je model
podataka IS-a!

3. Oblikovati odgovarajući algoritam za svaki poslovni proces

 algoritam - "konačni niz koraka koji u konačnom vremenu

jednoznačno dovodi do rješenja problema“, tj. formalizirani opis
odvijanja koraka u kojima se izvršava proces
 ovdje se još ne radi o klasičnom programiranju, već o
konceptualnom zasnivanju algoritama - korištenjem različitih
notacija:
 akcijski dijagrami
 pseudo-kod
 grafičke notacije (blok-dijagrami i sl.)

3.2. Izrada IS-a (programiranje, testiranje, dokumentiranje)

Programiranje

U ovoj se fazi programiraju pojedinačne aplikacije (softverska potpora) koje su dio IS-a
- temeljem specifikacija algoritama iz faze oblikovanja IS-a, u ovom koraku se izrađuju
konkretni programi, tj. zadani se algoritmi implementiraju u konkretnim programskim
jezicima - primijenjuju se metode:

 tradicionalnog proceduralnog i/ili objektno orijentiranog programiranja (tzv.

"ručno" programiranje) - ručnim pisanjem koda od strane programera se
definira kako neki algoritam radi
 automatiziranog generiranja programa na temelju specifikacija
- temeljem opisa što neki algoritam radi, generira se konkretna implementacija
algoritma (tj. kako algoritam radi) - koriste se tzv. generatori aplikacija

Testiranje

U fazi testiranja provodi se provjera ispravnosti rada prethodno isprogramiranih

aplikacija. Razlikujemo sljedeće vrste testiranja:

1. testiranje pojedinačnih programa i njihovih modula (unit testing)

2. testiranje niza programa koji čine pojedini podsustav IS-a (system testing)
 3. testiranje podsustava pod velikim opterećenjem - korištenjem velike količine
podataka, velikog broja istovremenih korisnika i sl. (volume testing, stress
testing)

4. testiranje svih povezanih sustava programa (integration testing)

5. testiranje prihvatljivosti rješenja za kranjeg korisnika (acceptance testing)

Dokumentiranje

Razlikujemo dvije vrste dokumentacije koju je potrebno izraditi:

1. dokumentacija za razvojni tim - predstavlja detaljan opis svih dijelova IS-a, s

ciljem olakšanja:

 naknadne dorade i ispravljanje pogrešaka, te

 uvođenja novih članova u razvojni tim

2. dokumentacija za krajnje korisnike - priručnici, sustavi pomoći i sl.

4. Implementacija novog IS-a (uvođenje u rad)

U sklopu uvođenja novog IS-a u rad provode se sljedeće aktivnosti:

 1. korisnici se obučavaju (educiraju) za rad s novim IS-om

2. prelazi se sa starog na novi IS (prebacivanje i pretvorba podataka iz starog IS-a) -

strategije uvođenja u rad

3. testira se ispravnost rada novog IS-a (korištenjem stvarnih podataka i stvarnih

poslovnih procedura)

4. ulazak novog IS-a u svakodnevnu uporabu

Strategije (metode) uvođenja IS-a u rad

1. Izravna zamjena starog IS-a novim IS-om

2. Paralelno uvođenje novog i rad starog IS-a

3. Postupno uvođenje dijelova novog sustava

 dio po dio sustava uvodi se u cijelo poduzeće ili
 cijeli sustav se uvodi u jedan po jedan dio poduzeća

5. Održavanje IS-a i 6. Nadogradnja IS-a

Dva su temeljna razloga zbog kojih se sustavi koji su već u punom pogonu mijenjaju i
dorađuju:

1. ispravljanje pogrešaka i nedostataka uočenih tijekom rada sustava = Održavanje

2. unaprjeđivanje postojećeg sustava u skladu s novim informacijskim zahtjevima i
naknadnim promjenama u poslovnom sustavu = Nadogradnja
Metode izgradnje IS-a
Koraci razvojnog ciklusa IS-a (detaljno opisani u prethodnoj pod-lekciji) mogu se
primjenjivati (kombinirati) na različite načine tijekom razvoja konkretnih informacijskih
sustava -> tj. mogu biti ukomponirani u različite metodološke pristupe za izgradnju IS-a.

Dakle, metodom izgradnje IS-a bismo mogli nazvati specifični, formalizirani način
kombiniranja temeljnih koraka razvojnog ciklusa IS-a tijekom razvoja IS-a.

Dosadašnja praksa u projektiranju IS-a kreirala je mnogo metodoloških pristupa izgradnji

IS-a, pri čemu su neki od tradicionalnijih sljedeći:

 linearna (vodopadna) metoda izgradnje

 evolucijska metoda izgradnje
 spiralna metoda izgradnje
 metoda modeliranja

1. Vodopadna (linearna) metoda

 Slika 1. Koraci izgradnje IS-a vodopadnom metodom

Koraci izgradnje IS-a (slika 1) odvijaju se po "prirodnom" redoslijedu faza razvojnog

ciklusa IS-a.Svaka faza razvojnog ciklusa daje određene rezultate (specifikacije,
dijagrame, programe, …), koji se koriste kao ulazni sadržaji sljedeće faze razvoja

 rezultati prelaze iz faze u fazu kao "po stepenicama", kao da

"teku niz vodopad" - odatle dolazi i ime "vodopadni model
razvoja"

Nakon svake faze razvoja poslovodstvo može ocijeniti napredak (temeljem izlaznih
rezultata prethodne faze) i odlučiti o nastavku projekta.

U teoriji, po završetku jedne faze se više na nju ne bi trebalo vraćati - no, u praksi,
povratci na prethodne faze nisu neuobičajeni (uočene greške, propusti i sl.). Česti
povratci otežavaju poslovodstvu planiranje daljnjeg odvijanja projekta - zato se nakon
par "iteracija" stanje se obično "zamrzava", često i bez obzira na to da li su svi uočeni
problemi stvarno i riješeni -> time se otvara mogućnost akumuliranja neriješenih
problema u konačnom IS-u, što u konačnici dovodi do nezadovoljstva korisnika samim
IS-om.

Linearna metoda je standardni način izgradnje velikih i složenih IS-ova - naročito kod
izgradnje TPS-ova (transakcijskih IS-ova)
Glavni preduvjet za uspješnu primjenu - stabilan poslovni sustav bez čestih promjena
u poslovnim procesima!

2. Metoda evolucijskog razvoja (prototipiranje)

Slika 2. Koraci izgradnje IS-a evolucijskom metodom

Evolutivni razvoj je pristup kod kojeg je cilj:

 što brže i jednostavnije izgraditi početnu verziju IS-a,

 dati ga odmah korisnicima na uporabu, te

 temeljem povratnih informacija od korisnika, postupno ga dograđivati i

poboljšavati do konačne verzije

Razvoj započinje bez preciznih specifikacija, a cjeloviti IS se izgrađuje kroz postupnu

izradu i povezivanje pojedinačnih aplikacija budućeg sustava (evidencija zaliha,
obračun plaća, evidencija narudžbi, …).

Na slici 2 prikazane su faze evolucijskog razvoja. Temeljem grubog opisa sustava ciklički
se:
  izrađuju specifikacije,

 obavlja se razvoj temeljem tih specifikacija, te

 obavlja se provjera trenutne verzije sustava

Nakon određenog broja ciklusa (i međuverzija) dobiva se konačna verzija IS-a.

3. Metoda spiralnog razvoja

Spiralni razvoj je metoda koja kombinira elemente vodopadnog i evolucijskog razvoja.

Razvoj tipično započinje koracima koji su nalik na vodopadnu metodu razvoja:

1. Definiranje informacijskih zahtjeva, što je detaljnije moguće

2. Izrada preliminarnog dizajna novog sustava

 Evaluacija razvojnih alternativa

 Procjena rizika u pojedinim fazama razvoja

3. Izrada prvog prototipa novog sustava -> dobiva se smanjena verzija IS-a, koja
uključuje sve najvažnije značajke konačnog sustava

Potom slijede koraci koji se ponavljaju ciklički, nalik na evolutivnu metodu razvoja -
temeljem prvog prototipa, razvijaju se naredne inačice prototipova sustava. Tipični koraci
u razvoju n-tog prototipa su:

1. Evaluacija prethodnog prototipa – dobre strane, loše strane, alternative daljnjeg

razvoja, rizici

2. Definiranje zahtjeva (specifikacija) za n-ti prototip

3. Planiranje i oblikovanje n-tog prototipa

4. Izrada i testiranje n-tog prototipa

Koraci iz evolutivnog dijela razvoja se ponavljaju, nalik na spiralu (jedan ciklus spirale =
jedan sve dorađeniji prototip), pri čemu svaki korak vodi sve bliže konačnom rješenju
(slika 3)
 Slika 3. Evolutivni dio spiralnog razvoja

Metoda je općenito primjenjiva kod većih projekata, kod kojih se ne može računati na
dugoročnu stabilnost poslovnog sustava - pogodna je za primjenu u
kontekstu izgradnje sustava za potporu odlučivanju.

4. Metoda modeliranja

Kod svih do sad prikazanih metodoloških pristupa razvoju IS-a uvijek je u centru pažnje
bio konkretan poslovni sustav - kretalo se od pojedinačnog PS-a (sa svim svojim
specifičnostima), te se budući IS gradio "na kožu" konkretnom PS-u.

U praksi, pojedine razvojne kuće se specijaliziraju za izgradnju IS-ova u specifičnim

poslovnim područjima (npr. prodaja, marketing, human resources, proizvodnja, ...), te
imaju velik broj različitih klijenata (poslovih sustava) za koje izrađuju informacijski
(pod)sustav u području svoje ekspertize.

Kad bi takva razvojna kuća izrađivala IS-ove koji su potpuno prilagođeni svakom
pojedninom klijentu (PS-u), tada bi vrlo brzo završila s velikim brojem donekle sličnih, ali
ipak različitih inačica jednog te istog IS-a. Takva situacija može uvelike otežati održavanje
postojećih IS-ova i njihovu daljnju nadogradnju i razvoj.

Iz tog razloga razvojne tvrtke često nastoje od X individualiziranih verzija IS-a napraviti
jednu optimiziranu verziju IS-a, koju bi kasnije (uz minimalne izmjene i prilagodbe)
mogle uvoditi kod novih klijenata iz istog poslovnog područja. Tu govorimo o
korištenju metode modeliranja (Slika 4.) kao metode izgradnje optimalnog IS-a.

1. Metoda modeliranja polazi od pretpostavke da razvojna kuća ima napravljen dovoljan

broj individualiziranih verzija IS-a, za različite realne poslovne sustave (klijente) iz nekog
specifičnog područja primjene

 sjetimo se da IS sam po sebi već nije potpuna preslika realnog sustava,

nego njegova umanjena slika, tj. model - te da kao takav predstavlja
apstrakciju realnog sustava
 razvojna kuća, dakle, ima X inačica apstrahiranih realnih sustava iz istog
poslovnog područja (prva razina apstrakcije u kontekstu metode
modeliranja)

2. Sve apstrahirane inačice sustava s prve razine imaju mnogo zajedničkih elemenata,
ali se u nekim elementima i razlikuju (drugačije poslovne procedure u realnom sustavu
X i sl.)

 razvojni tim u takvoj situaciji nastoji preuzeti zajedničku jezgru svih modela
podataka, procesa i resursa iz apstrahiranih inačica prve razine, te ih ugraditi
u novi, optimizirani model sustava za dotično poslovno područje
 tijekom tog postupka odbacuju se razne specifičnosti vezane uz pojedinačne
apstrakcije 1. razine - tj. provodi se dodatno pojednostavljenje modela
- tzv. apstrakcija druge razine

3. Temeljem optimiziranog modela slika realnih sustava (apstrakcija 2. razine) izrađuje se

konkretan IS za specifično područja primjene, korištenjem nekih od ranije spomenutih
metoda

 PROBLEM: s obzirom na sve provedene opimizacije (kroz odbacivanje

individualnih razlika među realnim sustavima), gotovo sigurno više NE
POSTOJI realni poslovni sustav kojem bi takav optimizirani IS u potpunosti
odgovarao
 Kako ga onda uvesti u realne poslovne sustave? Čemu bi realno služio sustav
koji NE PRATI specifičnosti poslovanja pojedinog realnog sustava?
 Odgovor kod metode modeliranja: Tako da se
promijeni sam poslovni sustav!

4. Da bi optimizirani IS bilo moguće uvesti u poslovni sustav, nužno je napraviti

reorganizaciju poslovnih procesa u dotičnom poslovnom sustavu (tzv. BPR - Business
Process Reingeneering).

 BPR sam po sebi je ekonomsko-managerski koncept koji nema nužno veze s

informatikom i primjenom IKT-a, te se u poslovnim sustavima u pravilu
primjenjuje na inicijativu poslovodstva kad se uoče problemi u trenutnom
načinu poslovanja poduzeća
 No, u ovom slučaju uvođenje optimiranog IS-a umjetno stvara probleme
u poslovanju - barem neke konkretne poslovne procedure nisu u skladu s
onim što podupire optimizirani IS i dotične je poslovne procedure potrebno
reorganizirati na način da postanu sukladne s novim IS-om
 jedan od rijetkih primjera gdje je BPR iniciran kroz IKT-e,
a ne zbog toga što poduzeće, realno gledano, ima
probleme i stvarno treba promjene u poslovanju

Slika 4. Metoda modeliranja