Professional Documents
Culture Documents
SEME
drama
KO -
1. KICOŠ............. kockar i nesuđeni žandar
4. BRICA............. berberin
6. JAGODA............ žena mu
7. OTAC.............. otac mu
8. MATI.............. majka mu
10.MILICA............ žena mu
13.VRAČARA........... vračara
14.KONOBAR......konobar
KAKO - Lasno.
1
.... tad Gospod reče; Na vas dovešću , narod iz daleka. Narod moćni.
Čiji jezik nećeš znati. Tobolac mu ko grob razapljen stoji.
Proždrešće žetvu tvoju, hleb tvoj, sinove i kćeri tvoje
Mačem će ti tvrđave razoriti, u kojem je pouzdanje tvoje...........
I bi dan. I bi noć.
I bi dan, leta gospodnjeg 1941 god.
PROLOG :
/Na škrtoj svetlosti sveća naziru se dve žene koje sede oko sofre.
U reči i pokretu je vračara. Miriše tamnjan.
Na niskom stočiću, sem ukovanog pogleda druge žene su još i
kotlić sa vodom i bosiljak, tamnjan koji puši, i par upaljenih sveća... /
/Dok govori, žena ispija gutljaj vina, malo ospe u kotlić, zatim odlomi komad
hleba umoči ga u kotlić i pojede, a sve vreme ponavlja za vračarom/
/Žena u šakama uzima dva gutljaja i pljune a treći proguta.. kako joj vračara kazuje/
2
Prvo kravama mleko banu - neg je danu
Ide vojska, i na vojsku more i dumorje
i šnjima Jagoda
i šnjima kućni dovratak - mlečni povratak
Odoše - tabor učiniše i mleko povratiše
Čisto pravo - kada je sad od majke palo.
Amen!
JAGODA : Amen!
VRAČARA : Idi!
/Četri dokona pajtaša, svako pre podne, ubijaju vreme uz tablanet i čokanj rakije.
Uvek za istim stolom, u istom rasporedu i sa istim temama... /
BRICA : Opet?
PRPA : Jesam li vam pričao ono, kad su mene i Goju golubara apsili žandari zbog one
državne šume... Ma kake šume nije bilo ni tri metra drva...
3
E, i zatvore oni nas u neki podrum.. tuna nas držali dva dana i dve noći, bez leba i vode.
Kad su došli, treći dan, a oni zaboravili što nas apsili.. Kad...
PRPA : Ma lako je bilo sa ovi naš žndari, nego ša će mo, ako Kitler stvarno udari i na
nas.
BRICA : Priča se da su neki oficiri već sakrili žene i familiju u nekakve bunkere u
Banji Koviljači.
KICOŠ : Neki kažu, zbog pića i kurvanja, al nisi ti jedini. Ne leti se iz vojske samo
zbog toga..
PRPA : Osam i šest, četrnaest - Kralj... Šta će ovaj naš slinavko ako pripuca?
KAPETAN : Nisam ja za nikog. Ja sam bio za Petra prvog Karađorđevića. Njemu sam
i zakletvu položio. Al kad dođe onaj Manerhajmov kopilan. Nisam više za nikog.
PRPA : Ko?
BRICA : Bilo kako bilo, nešto se gadno sprema. Ja vam kažem. Vidite da su počeli da
uniformišu..
PAPA : Tebe sigurno neće. Ako te Švabe vide.. pa pomisle da nam je sva vojska taka.
Ima još grđe na navale.
5
BRICA : Misliš?
KAPETAN : Znam...
MATI : Ni jalova stoka u štali ne čuči. Pa što bi žena u kući. Praznu tikvu ni svinje ne
jedu.
DOBRIVOJE : Mamo!
MATI : Šta mamo!?.. Kad za sedam godina nije rodila, neće doveka...
Šta mamo!? Ja i starac ćemo sutra u raku. A ti?
Kome ćeš ovoliko imanje da ostaviš? /proguta gnev pa nastavi/
Šta je seljačka kuća bez čeljadi, moj sinko?
Vidiš da starcu bez flaše rakije, neće san na oči.
Ja po svu noć budna spavam...
/ Jagoda plače bez glasa.. Otac uz duvan i rakiju, čini se da ga se ništa ne tiče/
DOBRIVOJE : Biće.
6
- Ćutiš. Ćutiš i ločeš. Daj to ovamo!
/Pođe da uzme flašu rakije, ali je stari zaustavi/
MATI : Popiće vas ta rakija, pre nego vi nju.. Bože.. bože što mi to radiš. Dal sam se
na tebe kamenjem bacala?
/ A onda - jauk, krik, prasak, .. kao nalet vetra koji lomi grane i odnosi crep sa krova/
/Valjda je samo to trebalo da vazduh u sobi postane lakši.. Jagoda skoči i donese
drugu košulju. Otac mirno doli još rakije.. mati se vrati poslu oko šporeta/
/priča polako, kao da tumači sliku koja mu se pred očima stvara.. Dim i rakija
mu pomažu da slika bude celovitija.... Uđe Jagoda sa vatom drva. On sačeka
novog slušača da ostavi cepanice i da se primiri.. Pa nastavi/
- Opila me ona belina, pa idem ko mađijan. Sunce otopilo koru sa snežne grbine, pa
propadam do preko kolena.
Muka na svaki koračaj.. Poče neki znoj da me izbiva.
7
Vratio bi se. Okrenem se, vidim kuću na na topomet.
Al neki me đavo tera pravo u zabran..
Mislim se, šta li ću tamo, al idem.
Ne sećam se koliko sam išo, i koliko udubih u onu šumu.
Kad najednom, predamnom, zaglibljeni u snegu, stoje jelen i dve košute.
Sunce i sneg ih uvatilo u zamku.
Sunce raskravilo, noću očvrslu koru. I teško zverinje propalo u glib. Dok mraz ne
počne da radi, ne mogu ni maknuti.
A oči.. Da si im samo video oči. Strah, čuđenje, poziv na pomoć. I sve zajdeno. U samo
šest staklenca uprtih u mene...
Odakle tolika zver u meni tada, ja ni dan danji ne znam... Odrovem sneg i batinom im
polomim zadnje noge, da ne mogu uteći, ako mraz stigne pre mene, dok pođem po nož i
saone..
Dok sam žurio put kuće, preko potoka, popusti led, upadnem u vodu do iznad grudi.
Led kao da se samo otvorio i opet zatvorio, ne mogu ni da maknem.
Čini mi se što se jače borim da izađem to me jače steže..
Od studeni ni glasa nemam... Pred noć me našli seljaci i izvukli, premrzlog i sa
izlomljenim nogama.. Levu mi vidari nekako namestiše, al na desnu ostadoh šepav...
OTAC : Mislio sam da je to sva božija naplata za ono što uradih onim božojim
stvorovima.. Ali izgleda da dugove još nismo izmirili.. /Jagodi/ Na, doli još rakije.
OTAC : Mmmm?
OTAC : Znam.
8
DOBRIVOJE : Jagoda je tu. Vas dvoje koliko možete. Uzmite i nadničare.
DOBRIVOJE : Tako.
DOBRIVOJE : Nisam.
MILICA : Juu!
9
MILICA : Ne mogu.. neću.. Samo ti jedi... jesi li umoran?
NIKOLA : Još pitaš. Na seči smo bili samo ja i Mikan. Velju, oteraše u vojsku... Priča
se, kažu, predratno stanje. Gazda se uzmuvao ko da mu rastu kutnjaci. Iz strugare mu
pozvali neke radnike. On se uplašio za sina. Samo sikće i ujeda ko besno pašče..
MILICA : Nikola...
NIKOLA : /opeče ga ladna popara/ Ti si... Mislim naše?... Jel muško?.... Ustvari...
/ I oboje prasnu u smeh. Ne dojede poparu, već onako smeten sa kašikom u ruci,
priđe joj i sede uz skut/
NIKOLA : Jesi li sigurna?
MILICA : Aha!
MILICA : Bila.. Tri puta sam mokrila na sekirče, i tri puta je rđa zavatila.
NIKOLA : Moje sekirče? /shvati grešku/ Neka si. …I šta kaže, kad će beba?
MILICA : To ne zna tačno.. kazaće mi kasnije, po stomaku.. Kaže i da sam zato bila
bolešljiva.
10
NIKOLA : Pitaću gazdu da pređem u strugaru. To se bolje plaća. A sada mu i radnici
trebaju.
MILICA : Ko će to nahraniti..obući?
NIKOLA : Kako , ko?.. Ja Milice.. ja... Dok je u mene zdvalja i snage, biće svega..
Eej!/seti se/ Znaš šta smo zaboravili?
MILICA : Šta?
11
4 SLIKA / Kuća Nikolića/
/ Jagoda pogleda u svekrvu, i tek kad joj ova odobri klimnuvši glavom, Jagoda
poslišuje.....Dobrivoje sačeka da mu žena izađe, pa nastavi/
OTAC : Marš!
DOBRIVOJE : Istrisao sam ga ja, i kod devojaka i kod udatih žena, i ni jedena ne
zakači... A ne mogu sve falične biti.
12
MATI : Sine!
DOBRIVOJE : Rešio.
DOBRIVOJE : Od koga?
JAGODA : Od sebe.
JAGODA : Neću.
JAGODA : Sve.
/ Dobrivoju jurnuše suze na oči, i on kao malo dete, baci se Jagodi na nedra...
poče da jeca. Ona ne plače. Presušila valjda, šta li. Ali ga blago i sažalno
pomilova po kosi/
13
5 SLIKA / Kafana " Mali Pariz" /
KICOŠ : Svrbe me dlanovi, ima da vas deljem ko čobanin motku. Kad mene svrbe
dlanovi , to nešto znači.
KICOŠ : More da vidiš Kapetane, ne uzdam ti se ja mnogo u boga. Pomeni ga, prekrsti
se, ali se uzdaj najviše u sebe.
/ U kafanu uđe jedan devojčurak. Razabra se po kafani pa priđe stolu, gotovo uplašeno/
JELENA : Savo!
KICOŠ : Kaži?
14
KICOŠ : Jel te otac opet tukao?
KICOŠ : Dobro.. moje je. Šalio sam se. Stani Jeco. Smiri se. I šta ćemo sad?
JELENA : Ali...
KICOŠ : Nema, ali.. Čim sredim ono sa mojima uzećemo se. Ako te tvoji ne daju,
pobećićemo.. Važi?
JELENA : Aha!
JELENA : Savo!
KICOŠ : Molim?
15
PRPA : Beše li ovo Sentina ćerka?
PRPA : Ako vas Senta bude video zajno. Odraće vam kožu..
/Dolazi Brica/
PRPA : Gde si bre do sad? Mi mislili...
PRPA : Šta?
KICOŠ : Ko igra?
16
6 SLIKA : / Raspad vojske/
/Veći deo raspuštene vojske zarobili Nemci. Onaj manji deo, krijući se po
šumama i gudurama, vraćao se kući. Kaljav i umoran, Dobrivoje u nekom
šljiviku, daleko od puta, puši jednu od poslednjih cigareta.
Nešto šušnu, on ugasi cigaretu i zaleže.. /
DOBRIVOJE : Ko je tamo?
RADOVAN : Ko pita?
DOBRIVOJE : Vojska!
RADOVAN : Čija?
DOBRIVOJE : Naša!
RADOVAN : Gde i tvoja. Menjao za komad hleba i litar rakije. Sve ode. Živa sila i
oružana sprema, sve u pizdu materinu... Onomad idemo u maršu.. Mene cipela nažuljala
pa zastao. Kad oni usranko, podoficir, dreknu; "Napred svinjo!"
Drekene on a dreknem i ja.. "Vrati reč. Neće sutra svinja da ratuje. No će da ratuje
vojnik"... Al jebo rata što ga ja odratova.... Šta reče odakle si?
DOBRIVOJE : Iz Zlokuće.
RADOVAN : Zla nam kuća svima sada... Ja sam ti Moravac, iz Bukovika. Kući imam
sina i dve ćeri. Sve jedan drugom do ušiju.. Pravio sam ih na juriš. Brzometno.
Kratkotrzajno. Znao sam ja da Srbin ne može dugo bez rata. Pa prilego ko nerast... daj
reko dok se cevi hlade...
Već pet dana i pet noći se lomatam po ovim zabitima. Ne zbog straha. Nije me strah.
Ovoga mi krsta, nije. Već od sramote. Krijem se od ljudi ko od čume.
Pitaće me neko : "Što nisi u rovu?" "Gde ćeš?""Gde ti je puška?"... A ja? Šta da im
kažem.. Ko će Srbiji i deci u oči pogledati?
DOBRIVOJE : Na potegni.
RADOVAN : Potegli smo mi mečku za rep, i odmah smo je pustili. Zbog toga ima i da
najebemo.
DOBRIVOJE : Ko kaže?
RADOVAN : Jebem li ga ko... Pričao neki, tamo po selu. Al.. se nešto mislim.
Ako stvarno ima taka zemlja. Nije za seljaka. Seljaku i kiša pada u nevreme, a ne kad
mu treba. Vidim seljak si čovek, znaš o čemu ti pričam.
DOBRIVOJE : Znam.
19
DOBRIVOJE : Ne kolju me, samo obliću oko mene... Reže, iskeženih zuba, podvijena
repa.. samo tako kruže.. Ima jedno štene u čoporu. I sve bih da ga uhvatim, al kurjaci
počnu da škljocaju zubima pa se uvek tu sebnem i probudim..
RADOVAN : I ja se tešim da nebi.. Al znaš kako je. Kom je suđeno, gaće mu same
padaju.. Pa se onda naljutim na nju.. I kažem sebi : "kad dođem kući, odraću je od
batina.. Dal jeste il nije. "... Al posle je opet zamišljam sa decom, pa mi milo i razljutim
se... Ma samo da mi je da vidim, onako, iz dalja, moju kuću... Puši li ožak. Lakše bi mi
bilo.....
/dobro poćute/
DOBRIVOJE : Svanuće uskoro.
RADOVAN : Ja idem niz strminu, mora da pređem put dok još nije svanulo.
DOBRIVOJE : Dobrivoje!
RADOVAN : Ja sam Radovan. Bog neka te čuva Dobrivoje. I tebe i tvoju decu.
/ Milica u poodmakloj trudnoći, sedi i krpi čarape. Nikola pravi kolevku od drveta/
NIKOLA : Jok. Kažu, samo, da se po mraku ne sme ići po varoši bez dozvole i da
svako radi svoj posao, i nema za šta da ga diraju.
MILICA : A vojska?
NIKOLA : Čija?
MILICA : Naša?
NIKOLA : Neke oterali u logore i na rad u Nemačku, neki prišli uz Nemce, a neki se
još smucaju tu po šumama.
NIKOLA : Bog te pita, zašto. Čujem, žale se seljaci, tu iz sela, da im kradu kokoši i
jaja.
NIKOLA : So, jesam. A kvasca nema nigde. Sutra je pijaca, pa ću videti ponovo.
MILICA : A kozu?
MILICA : Vidi samo da ne bude stara, take ne daju baš mnogo mleka
21
NIKOLA : Evo samo još ovo da uglavim ovde.
KICOŠ : Ja sam.
NIKOLA : Jeste. To je moja žena Milica. A ovo je kum Sava, sin kuma Nikole...
onog što me je krstio. ...Znaš kuma Nikolu?
MILICA : Znam.
NIKOLA : Što?
22
KICOŠ : Pa gde si kuću podigo u ovoj planinčini, ko kurjak jazbinu.
NIKOLA : Ovde već bila pojata. Ja je samo malo dotero. A i lakše mi zbog posla,
zbog šume, znaš... A otkud ti u ovo nevreme?
KICOŠ : Nije hića. Stvar je ovaka.... Kao što vidiš kume, postavljen sam za
žandarskog narednika.
KICOŠ : To je bilo za one vlade... sad je drugo. Tražili Nemci poverljiva čoveka za taj
posao. A ti znaš mene. kako da me baciš, ja se na noge dočekujem. I eto.. kako mi stoji?
KICOŠ : Meni treba ađutant, posilni, kako hoćeš ga zovi. Pa se setih tebe. Znam da si
domaćin čovek, radan i pošten.
KICOŠ : Zajebi to kume. I ja sam mislio da nije za mene. Pa ipak vidiš da jeste.
Dobro plaćaju. Ništa ne radiš. Izigravaš vlast i ko ih jebe.
NIKOLA : Kume.
KICOŠ : Nema, kume. Razmisli dobro i ako si voljan, sutra zorom kod mene u
stanicu. Ja toliko a ti kako hoćeš......Uzdravlje kume.
23
/Zatečen, Nikola zaboravio da sipa rakiju. Hitro naliva piće i nazdravljaju/
NIKOLA : Živeli!
KICOŠ : Živeli kume. da si mi živ i zdrav, sto godina, i ti i kumica i buduće kumče.
NIKOLA : Ima.
KICOŠ : U zavadi smo. Ne govorimo, biće druga godina... Sipaj još jednu pa da idem.
KICOŠ : Idem, ima puta do varoši.. Snajka, ovo je za kumče, ako se ne vidimo.
/izvadi i stavi pare na sto/
- Nikola, nemoj da sam džabe dolazio.. Zdravo.
NIKOLA : Nije to isto. Žandarski je to poso. Može bit i po tri dana da ne dolazim
kući.
MILICA : Ne plašim se ja da noćevam sama. A kada bude pred porodom, zvaću baba
Dragu. Ti i ovako tu ništa ne možeš pomoći.
NIKOLA : Plašim se Milice..U gluvo doba dolazi samo zlo. Nikad dobro.
BRICA : Srbin ne razmišlja glavom, no stomakom. Kad oseti glad, možda će onda da
ustane protiv dušmana.
/u kafanu uđe Jelena. Stomak dobro zabrežio. Čim je vide Kicoš skoči/
Reko sam ti da ne dolaziš ovamo. Izlazi napolje.
/skoro je izgura iz kafane/
Što si došla. Jesam li ti reko da ne dolaziš ovde.
KICOŠ : Neće da bude kopile. Reko sam ti. Uzeću te. Strpi se malo.
KICOŠ : Slušaj Jelena, idi sad lepo kući. I kaži Senti, tvom ocu, da nesme ni prstom da
te takne, inače će samnom da ima posla...
I još mu kaži da u sledeću nedelju dolazim po tebe da te vodim. Tako mu kaži.
JELENA : Savo..
KICOŠ : Idi!
/Ona ode a Kicoš se vrati kartašima/
- Ajde bre Prpo podeli.
KICOŠ : Drži jezik Prpane. Izleteće ti nešto zbog čega ima da se kaješ.
BRICA : Ja ću da podelim.
27
KAPETAN : Ćuti Prpo.
PRPA : Što da ćutim. Jesam slago? Pa taj bi ti ukrao soli s jezika. A ovamo vlas..
BRICA : Dupliram!
KICOŠ : Eto ga, duplira. sad ću da mu uzmem obe dame. Eto vidiš.
KICOŠ : Reskir nikad ne dobija. samo ziher. Igraš na sigurno i nema greške.
BRICA : Igram.
BRICA : Kaži.
28
KICOŠ : Šta se bre praviš blesav. Zar misliš da ne znam da šuruješ sa crvenima.
Misliš da sam ja ćorav.
KAPETAN : Ne.
PRPA : Ja delim?..
KICOŠ : Deliš!
KICOS : Ko me traži?
30
9 SLIKA / Kuća Vasića/
/ Milica sama u kući.. Stomak joj do zuba. mesi testo za pogaču.. Zaboravila
nešto.. Obrisa ruke o kecelju ode i donese bakrač sa vodom. sa mukom ga nosi,
na predahe, stavi ga na šporet da se zagreje. onda se vrati i nastavi da mesi
testo.. Za trenutak je preseče bol u stomaku.. Zastade, na licu grč od bola i
iznenađenje. kada bol popusti, ona nastavi sa radom.
Bol se ponovi.. Ponovo obrisa ruke o kecelju i ode da donese peškire i srp. Sve to
lepo naslaga na stolicu pokraj kreveta. kada završi naumljeno ponovo se vrati
testu... sada je prekide kucanje na vratima.. Ona oslušne sa nevericom.. lupanje
se ponovi... /
/ ne dobi odgovor, samo kucanje.. obrisa ruke, i iz fioke na stolu izvadi pištolj..
Oprezno priđe i podize rezu na vratima, pa se odalji/
- Uđi, otvoreno je!
/ Vrata se otvariše i u sobu uđe Dobrivoje.. pokiso, odrpan i kaljav, nalik na avet/
- Ko si ti?
MILICA : Vojnik?
DOBRIVOJE : Jesam.
- Tri dana nisam ništa jeo.. A ne pamtim kad sam spavao u suvoti.
MILICA : Mislila sam da više nema vojnika po šumi. Ko je preteko, već se vratio
kući.
31
MILICA : Radi dol u varoši. Treba da naiđe. Mislila sam da je on.
/ dva zalogaja poćute/
- Odakle si?
/prećuti izgovor/
MILICA : Ostavio mi moj čovek. Teram kurjake kad počnu da kevću tu oko kuće.
DOBRIVOJE : Ko?
MILICA : Nikola.
DOBRIVOJE : Ko?
32
MILICA : Moj čovek.
/ Dobrivoje dođe do astala, otvori fioku, u njoj vide i pištolj, zastade za trenutak,
ali ipak uze Bibliju/
DOBRIVOJE : Oću...
/ pronađe u Bibliji , željenu stranicu i poče da čita/
BOGORODICE DJEVO, RADUSJA
BLAGODATNAJA MARIJE,
GOSPOD S TOBJU...
/jauk ga prekide za trenutak/
BLAGOSLOVENA TI V ŽENAH I BLAGOSLOVEN PLOD ČREVA
TVOJEGO, JAKO SPASA RODILA JESI DUŠ NAŠIH...
/bol postaje sve blizi i jači.. Milica više ne kontroliše jauke/
MILICA : Čitaj!
33
DOBRIVOJE : BOGORODICE DJEVO, RADUSJA BLAGODATNAJA MARIJE,
GOSPOD S TOBJU, BLAGOSLOVENA TI V ŽENAH I BLAGOSLOVEN PLOD
ČREVA TVOJEGO..
/ čita u dahu/
MILICA : Srp...
DOBRIVOJE : Devojčica.
MILICA : Zdrava?
DOBRIVOJE : Aha.
DOBRIVOJE : Dobrivoje.
34
DOBRIVOJE : Nema.
/ i ponovo tišina/
DOBRIVOJE : Ždrebio sam kobilu, telio kravu... Porađam prvi put, i ti me pitaš zašto
drhtim.
DOBRIVOJE : Oću.
NIKOLA : Jesi.
PRPA : Jesi.
35
KICOŠ : Jesi... Šta?
KICOŠ : Na redu si, kad ja kažem, da si na redu. Jel jasno. Sad igramo kako ja kažem..
PRPA : Nisam.
KICOŠ : Piši onda. Ne kradi... Za krađu se ide u aps. A ti Prpane znaš kako je nekad
bilo u apsani, a kako je sada....mogu da ti pokažem...
(nastavak 9 slike)
/ Dobrivoje pali novu cigaretu i doliva rakije.. Milica spava.. Doliva i ispija još
jednu... pa još jednu. Rakija i tišina pomažu crnim mislima da iziđu..
(nastavak 10 slike)
KAPETAN : Savo!
/Kicoš skoči, karte popadaju.. Kapetan sedi i drži svoj špil ne gledajući u njega.
Kicoša isto tako naglo prođe ljutnja.. Nasmeja se i sede/
KICOŠ : Nisam ja. Vreme se promenilo. Vremena se menjaju, a ljudi ostaju isti.
KICOŠ : I?
KICOŠ : Koga? Nikolu? Pa neka ide... Ali, prvo da popijemo još po jednu.
/ Naliva mu pun čokanj rakije. Nikala pristaje na sve, samo da pođe.. Ispija nadušak/
- Ajde.. ajde.. Bravo kume.. sad idi... I slušaj, dođi da mi javiš jel muško..
Da se napijemo za kumče!
- Sedi bre, de ćeš ti? De si pošo? Mi još nismo završili. Idemo dalje... Prpo podeli!..
- Ratnik se vratio!
DOBRIVOJE : Ja sam.
MATI : Koga?
MATI : Tu je.
/ U sobu uđe Jagoda. Već i na brz pogled se vidi da je noseća. Sve u sobi ujede
tišina... muk/
DOBRIVOJE : Jagoda.
JAGODA : Dobrivoje?
/On pogleda u oca, pa u mater.. Ali pre bi mu duvari nesto kazali no oni/
/ U kuću utrčava Nikola. Dah u nosu i duša u zubima. Još sa praga počinje da doziva.. /
NIKOLA : Milice!Milice!
- NEEEEEEEEEEE!!!
41
15 SLIKA / Kuća Nikolića /
/ Kuća Nikolića - Kao tuđom rukom vođen, Dobrivoje priđe Jagodi, pruži joj
bebu, koja počinje da plače. Sem njega niko nema ni reči ni pokreta..
Seda za astal.. uzima flašu i otpija dobar komad rakije. Skida šinjel i bluzu.
Plač se odbija od duvara i počinje da boli. Popije još rakije, pa kao od mrsa
obrisa usta. Izvadi pištolj iz pasa.. Još rakije..
......rez....
A onda naglo nenadano okreće cev sebi u usta i puca. Beba još jače pisnu... /
... k r a j...
42