1.

VRIJEDNOSNI PAPIRI
VRIJEDNOSNI PAPIR = je jednostrani pr.posao kojim se izdavatelj obvezuje izvršiti
određ.činidbu u njemu naznačenom ovlašteniku.Obveza upisana u v.p. nastaje u trenutku predaje
papira od izdavatelja korisniku.
Prema def. iz ZOO-a v.p. = je pism.isprava kojom se njezin izdavalac obvezuje ispuniti obvezu
upisanu na toj ispravi njezinom zakonitom imaocu.
Pravo upisano u papiru može ostvariti nj. zakoniti imalac.
Prijenos prava upisanog u papiru ne može se vršiti bez samog papira.
V.p. = je uvijek pism. isprava u kojoj je upisana određ. obveza, ali to ne znači da je svaka isprava u
kojoj je upisana neka obveza v.p.
Npr. ZADUŽNICA – u čl.323 ZOO naziva se obveznicom, nije v.p., nego tek isprava koju izdaje
dužnik vjerovniku kao potvrdu o postojanju svog duga. Sam dug nastao je i postoji bez obzira na
zadužnicu.Zadužnica je samo isprava s pukom dokaz.snagom.
Vjerovnik koji je izgubio zadužnicu može zahtijevati ispunjenje tražbine koja je bila u njoj
upisana, dokazavši postojanje svoje tražbine na 2 način (npr.svjedocima). Pošto je vjerovnik dužan
vratiti zadužnicu čim dužnik ispuni obvezu, u ovom će slučaju vjerovnik predati dužniku umjesto
zadužnice javno ovjerenu ispravu da je obveza prestala.

Međutim, ako imalac v.p. izgubi taj papir ili mu on nestane, tada se dužnik ne može siliti na isplatu.
IZNIMNO: ako se radi o papiru po naredbi ili na ime, moći će je zahtijevati, pod pretp. da je
prethodno provedena amortizacija izgubljenog papira.

 Zadužnica nije relevantna ni za prijenos obveze upisane u nju. Vjerovnik kome je predana
zadužnica može valjano predati svoje pravo ustupom tog prava 2, a da ne preda zadužnicu.
Predaja zadužnice je zakonska obveza ustupioca, ali nije uvjet valjanosti.
 Kod v.p. prijenos prava iz v.p. uvijek je vezan uz papir i ne može se obaviti bez papira.
 Niti pismeni ug. kod kojeg je pism.oblik naložen propisom ili voljom suugovarača izdignut
na uvjet valjanosti ug. nije izjednačen s v.p. Vršenje prava iz takvog ug. nije vezano za
prezentaciju pism. ug. dužniku. Naprotiv, zakonski imalac v.p. može zahtijevati od dužnika
ispunjenje obveze, ali uz obavezno podnošenje samog papira dužniku.
Prijenos prava iz pism.ug. vrši se pomoću ug. o ustupu (cesija) za čiju valjanost nije uvjet
predaja pism.ug. kojim je ustupljeno pravo statuirano.
Nasuprot tome, kod v.p. ne može se obaviti prijenos prava upisanog u njemu bez predaje
samog papira.

PO SADRŽAJU PRAVA V.P. dijele se na:

1.korporativni – dionica → sadrže pravo neke osobe na članstvo, upravljanje i sudjelovanje u dobiti
u nekoj pravnoj osobi, korporaciji
2.obveznopravni – mjenica → sadrže određ.tražbinu koja pripada ovlašteniku (imatelju papira),
prema dužniku tražbina je u pravilu novčana
3. stvarnopravni – skladišnica, založnica → sadrže neko stvarno pravo npr. pravo vlasništva ili
založno pravo. Najčešće su to tradicijski papiri jer predajom papira prenosi se posjed a time i
pravo vlasništva.

1
2. BITNI SASTOJCI VRIJEDNOSNOG PAPIRA
1)V.p. mora sadržavati ove bitne sastojke:
1.naznaku vrste v.p.
2.tvrtku, odn. naziv i sjedište ili ime i prebivalište izdavaoca v.p.
3.tvrtku, odn. naziv ili ime osobe na koju odn. po čijoj naredbi v.p. glasi ili naznaku da papir glasi
na donosioca
4.točno naznačenu obvezu izdavaoca koja proizlazi iz v.p.
5.mjesto i datum izdavanja v.p., a kod onih koji se izdaju u seriji i njihov serijski broj
6.potpis izdavaoca v.p. odn. faksimil potpisa izdavaoca v.p. koji se izdaju u seriji

2)Posebnim zakonom za pojedine v.p. mogu biti određeni i 2 bitni sastojci

3)Isprava koja ne sadrži bilo koji od bitnih sastojaka ne vrijedi kao v.p., ali joj zakon ne odriče baš
svaki pr.učinak
4)V.p. izdani u seriji koji ne sadrže bilo koji od bitnih sastojaka nemaju pr.učinak

Zakon o mjenici i Zakon o čeku, odudaraju svojim rješ. od onih u ZOO-u:

 Među bitnim sastojcima ne spominju oznaku sjedišta odn. prebivališta TRASANTA
 Ne ostaju rigorozno pri pravilu da odsustvo nekog bitnog sastojka povlači za sobom
ništavost isprave kao v.p., već kod određ.bitnih sastojaka pružaju presumptivna rješ. Tako
se npr. Prema ZOM trasirana mjenica u kojoj nije označena dospjelost, smatra kao mjenica
po viđenju.

2
3. NAČIN OZNAČAVANJA OVLAŠTENIKA
Ovlaštenik v.p. može biti označen na 3 načina.
Prema ZOO papir može glasiti:
1.na donosioca – gdje je korisnik svaki donositelj
2.na ime – u kom je slučaju korisnik poimenično određen
3.po naredbi – gdje je ovlaštenik poimenično određen ali se on može odrediti i po nj. naredbi

ZOM predviđa za označavanje ovlašt. samo mogućnost da mjenica glasi po:

1.naredbi ili
2.na ime
Isprava kod koje bi njen izdavalac označio ovlašt. kao donosioca ne bi vrijedila kao mjenica makar
sadržavala sve bitne sastojke.

ZOVP određuje da obveznica i blagajnički zapis može glasiti na:

1.ime ili
2.na donosioca
Certifikat o udruženim sredstvima i potvrda o deponiranim sredstvima, te skladišnica mogu glasiti
samo na ime.

Razlikovanje v.p. s obzirom na način kako njihov izdavalac može označiti ovlaštenika upisanog
prava relevantno je za:
1.PITANJE PRIJENOSA PRAVA IZ NJIH , odn. pitanje može li se pravo iz njih predati cesijom,
indosamentom ili pukom predajom papira
2.ZA UTVRĐIVANJE SAMOG OVLAŠTENIKA IZ PAPIRA – utvrđivanje ovlaštenika važno je
za dužnika koji se izdavanjem v.p. obvezao ispuniti obvezu zakonitom imaocu papira. Ispunjenjem
prestaje obveza iz v.p. pa je dužniku bitno prema kome treba ispuniti obvezu.

Zakoniti imalac = je titular prava iz papira.Jedino on, odn. osoba koju on ovlasti može zahtijevati
ispunjenje, ali uz prezentaciju papira dužniku.
Zakoniti imalac v.p. na ime ili po naredbi = je osoba na koju papir glasi ili na koga je uredno
prenesen.
Zakoniti imalac v.p. na donosioca = je donosioc v.p., ali i savjesni pribavilac v.p. na donosioca
makar je papir izašao iz ruku njegova izdavaoca, odn. prijašnjeg imaoca mimo njegove volje.

3
4. NASTANAK OBVEZE IZ VRIJEDNOSNOG PAPIRA
Regulativa nije pružila izravan oslonac za decidiran odgovor na pitanje trenutka nastanka obveze
iz v.p. U tom pogledu postoji nekoliko teorija.
1.TEORIJA KREACIJE
Prema ovoj teoriji obveza iz v.p.nastaje samim izdavanjem v.p. V. je p. jednostrani pr.akt
izdavaoca.
Prigovori ovoj teoriji jesu: što je izdavalac obvezan čak i onda kad je papir ostao kod njega tj. kad
ga nije stavio u opticaj, te što je izdavalac obvezan i prema nesavjesnom imaocu papira ukoliko se
taj može legitimirati kao ovlaštenik, što je kod papira na donosioca uvijek moguće jer je svaki
donosilac papira, bio on savjestan ili ne, legitimiran iz papira kao ovlaštenik
2.UGOVORNA TEORIJA
Prema ovoj teoriji obveza nastaje u času kad je sklopljen literalni ug. kao dvostrani pr. akt u kome
sudjeluju kao ugovarači izdavalac i primalac papira. Ug. se smatra sklopljenim u času kad je
između ugovarača izvršena predaja.
Prigovori ovoj teoriji su: da u situaciji kad se radi o v.p. donosioca koji je nestao svom izdavaocu
prije nego što ga je ovaj predao osobi kojoj je htio, obveza ne bi uopće nastala jer nije bilo predaje
od strane izdavaoca.
Ova bi teorija ostavila bez zaštite savjesnog pribavioca papira što bi vodilo presijecanju opticajne
sposob. papira na donosioca.
3.TEORIJA EMISIJE
Prema ovoj teoriji osnova nastanka obveze je jednostrani pr.akt izdavaoca. Obveza izdavaoca
nastaje u času kad je on papir predao. Predaja se ovdje ne smatra ug. sklopljenim između
izdavaoca i određ.osobe, nego okončanjem davanja izjave izdavaoca, kojom se on želi obvezati.
Davanje te izjave započinje ispostavljanjem v.p. pri čemu je važno da izdavaoc svjesno stavlja
papir u opticaj.
Prigovori ovoj teoriji su: da kad bi papir izašao iz ruke izdavaoca mimo nj. volje, a tijekom
opticaja bi dospio u ruke poštenog stečenika, obveze izdavaoca ne bi bilo, jer on nije stavio papir u
opticaj.

U cilju otklanjanja slabosti ovih teorija, javile su se neke tzv. MEĐUTEORIJE:

4.TEORIJA POŠTENJA I TEORIJA VLASNIŠTVA
Pristaše teorije kreacije uz ispostavljanje papira zahtijevaju i stjecanje papira od str. 3-eg u dobroj
vjeri. Prema tome, kradljivac ili nalaznik papira nema pravo iz papira, što bi prema čistoj teoriji
kreacije bilo moguće, već to pravo ima samo imalac koji je pošteno došao do v.p.
5.TEORIJA PRAVNOG PRIVIDA
Ova teorija štiti 3-eg koji je u dobroj vjeri stekao v.p., makar je taj papir dospio u opticaj bez
valjanog ug. nj. izdavaoca s prvim imaocem. Prema savjesnom stečeniku papira nije dopušten
prigovor da nema obveze izdavaoca zbog nepostojanja ug. kojim se ta obveza inače rađa.

Prema ZOO: obveza iz v.p. nastaje u trenutku kad izdavalac v.p. preda nj. korisniku. Ovdje se
polazi od emisione teorije. Međutim, primjena čiste emisione teorije zakazala bi kada se radi o
papiru na donosioca, a ovaj je nestao svom izdavaocu prije no što ga je izdavalac predao osobi
kojoj ga je namijenio. Stoga ZOO uzima kao ispomoć teoriju poštenja.
Potraživanje iz v.p. vezano je za sam papir i pripada nj. zakonitom imaocu. Zakonitim imaocem
papira na donosioca postaje savjesni pribavilac takvog papira i onda kad je v.p. izašao iz ruku nj.
izdavaoca, odn. prijašnjeg imaoca i mimo nj. volje. Međutim, ovdje se ne rješava u kojem je
trenutku nastala izdavaočeva obveza.

4
5. PRIJENOS PRAVA IZ VRIJEDNOSNIH PAPIRA
1.Prijenos prava iz papira na donosioca
Obavlja se pukom predajom samog papira. Onome tko ima pr. na papir (pr.vlasništva) pripada i
pravo iz papira (tražbina).
Među pravima na promjene koje smije obaviti imalac papira pri prijenosu prava iz papira ZOO
predviđa da se v.p. na donosioca može prenijeti na određ.osobu i indosamentom.
Međutim, ZOVP određuje da se prijenos obveznice na donosioca obavlja predajom, pa on kao lex
specialis isključuje alternativu koju daje ZOO.
ZOČ predviđa za ček na donosioca da se prenosi predajom, ali se može prenijeti i odgovarajućim
punim inosamentom, pri čemu se onda pretvara u ček po naredbi.
2.Prijenos prava iz papira na ime
Redovno se vrši cesijom. ZOO određuje da se prijenos tada vrši:
 ubilježavanjem na samom papiru tvrtke odn. imena novog imaoca (CESIONARA)
 potpisom prenosioca (CEDENTA)
 Upisom prijenosa u registar v.p. ukoliko se takav registar vodi kod izdavaoca papira
O izvršenoj cesiji, CESUSA (DUŽNIKA) se mora pism. obavijestiti, a to je dužan učiniti CEDENT
(PRENOSIOC). Pristanak cesusa nije potreban.
Informac. o cesiji IZDATNIK (IZDAVAOC) će dobiti automatski prilikom provjere form. legitim.
podnosioca papira koji od njega zatraži ispunjenje.

Nakon izvršene cesije za izdavaoca v.p. (cesusa) nastaje dužnost da imaocu potraživ. iz v.p.
(cesionara) ponudi ispunjenje svoje obveze o dospjelosti. Cesus će to moći učiniti ako bude
pravovremeno obaviješten o cesiji. Budući da o dospjelosti dužnik mora potražiti vjerovnika da bi
mu izvršio ug, mora na vrijeme saznati tko je vjerovnik.

Prijenos prava iz papira na ime može se obaviti i putem indosamenta, ali samo ako je to određ.
poseb.zakonom – tada se indosiranje može izvršiti samo punim indosamentom kod kojeg je
poimenično označen novi stečenik (indosatar).

Prema ZOO-u pribjegavanje cesiji ili indosamentu je stvar izbora samog imaoca papira.
ZOVP briše ovu mogućnost izbora, određujući da se indosamentom prenose obveznice koje glase
na ime, blagajnički zapis na ime, certifikat o udruženim novč.sredstvima, potvrdu o deponiranim
sredstvima.
ZOM određuje da je mjenica kad glasi na ime prenosiva indosamentom, izuzev ako je u njen tekst
unesena izričita zabrana indosiranja.Isto vrijedi i za ček na ime.
3.Prijenos prava iz papira po naredbi
Pravo iz papira po naredbi prenosi se indosamentom. Prenosilac prava kod tog prijenosa zove se
INDOSANT, a stjeatelj prava INDOSATAR.
Prvi indosament(REMITENT) može obaviti osoba koju je u papiru naznačio izdavalac određujući
da se obveza ima izvršiti baš njoj ili po njenoj naredbi nekom 2.Indosatar može opet indosamentom
dalje prenositi pravo koje je stekao postajući u svom indosamentu prenosiocem ili indosantom.

Samo indosiranje vrši se pism. zabilježbom indosanta na v.p. (obično na poleđini papira) kojom
indosant određuje da čin. treba izvršiti po naredbi indosatara pri čemu ovog može ali ne mora
imenovati.
Međutim, da bi se indosatar mogao pojaviti prema izdavaocu kao ovlaštenik iz papira, mora doći
do papira, a do njega dolazi predajom od indosanta.
Tako indosatar postaje vlasnikom papira, tj. stječe tzv. MATERIJALNU LEGITIMACIJU.
Iz skripture papira vidljivo je da je on ujedno ovlaštenik prava upisanog u papiru, tj. da ima
FORMALNU LEGITIMACIJU.Form.leg. postoji ako se podnosilac papira može iskazati
neprekinutim lancem indosamenta i ako drži papir u svojim rukama.To znači da je podnosilac
papira indosatar u posljednjem indosamentu čiji je pak indosant bio indosatar u prethodnom
indosamentu.

5
Ovakve neprekinute karike u indosiranju moraju ići unatrag sve do 1 indosamenta (remitent) što
ga je upisala osoba koju je poimenično označio izdavaoc papira po naredbi.

Izdavaoc papira ispunjava obvezu iz v.p. s oslobađajućim učinkom zakonitom imaocu

papira.Zakonitim imaocem papira po naredbi = smatra se osoba na koju papir glasi, odn. na koju
je uredno prenesen.

 Ako je indosatar do papira došao bez predaje, indosatar nije postao vlasnikom pa nema
mater.leg. Izdavaoc v.p. tada će odbiti ispunjenje obveze jer je indosatar došao do papira
protupravno.
Indosatar tada može papir indosamentom prenijeti dalje na novog indosatara kako bi se
zaštitio. Novi indosatar, koji u dobroj vjeri stječe papir bit će zaštićen kao da ga je stekao od
vlasnika pa će mu pripasti pravo iz papira.
Prema novom inodataru izdavalac može istaknuti prigovor kakav bi mogao učiniti
indosantu ako uspije dokazati da je novi indosatar primajući papir od svog prethodnika
znao ili morao znati da mu ovaj predaje v.p. u namjeri da izbjegne taj prigovor.

UČINAK PRIJENOSA PRAVA

U načelu indosant ne odgovara za neispunjenje obveze od strane izdavaoca.
IZNIMNO odgovor. postoji ako je zakonom utvrđena ili izričito preuzeta pism. odredbom na
samom v.p.
ZOM određuje da indosant odgovara za akcept i isplatu mjenice, ali samom indosantu dopušta
mogućnost da se te odgovor.oslobodi tako što će prilikom indosiranja u izjavi o prijenosu upisati
odgovarajuću napomenu o oslobađanju.

6
6. VRSTE INDOSAMENTA
INDOSAMENT = izjava napisana na mjenici ili čeku kojom onaj koji ima pravo da ih naplaćuje
prenosi to svoje pravo na 2, a time ujedno i sam pristupa kao jamac za prenesenu obvezu.
INDOSANT = čovjek koji vrši indosament, žirant, jamac, prenosilac.

I Za valjano davanje izjave o indosiranju indosant ima trojaku mogućnost izbora. On će sam
odlučiti da li mu u konkretnom slučaju, s obzirom na odnos s indosatarom, više odgovara da u
SADRŽAJ svoje izjave o prijenosu v.p.
 Unese ime indosatara
 Da to propusti uraditi odn.
 Da kao novog ovlaštenika označi donosioca v.p.
S obzirom na to ZOO razlikuje:
1.PUNI INDOSAMENT sadrži:
1)izjavu o prijenosu
2)tvrtku odn. naziv ili ime osobe na koju se pravo iz v.p. prenosi (indosatar)
3)potpis prenosioca (indosant)
4)može sadržavati i 2 podatke (mjesto, datum i dr.)
2.BIANKO INDOSAMENT sadrži samo potpis indosanta. Kao bijanko indosament tretira se i
slučaj kad postoji indosantova KLAUZULA O PRIJENOSU BEZ IMENOVANJA INDOSATARA.
Prema ZOM bianko indosament ne mora označavati korisnika, a može se sastojati i iz samog
potpisa indosanta, ali samo ako se taj potpis nalazi na poleđini mjenice ili na alonžu (tu se inače
upisuje zabilježba o indosiranju). Kada potpis ne bi bio na poleđini tada bi imao značenje
preuzimanja mjeničnog jamstva (avala) za izdatnika.
3.INDOSAMENT NA DONOSIOCA
U slučaju prijenosa na donosioca umjesto imena indosatara stavlja se riječ «donosiocu».
Indosament na donosioca vrijedi kao bijanko indosament. On, dakle, sadrži potpis indosanta, a
umjesto imena indosatara oznaku «donosiocu».

II S obzirom na SVRHU INDOSIRANJA razlikuju se:

1.VLASNIČKI INDOSAMENT = je najčešći jer je redovito svrha indosiranja da se na indosatara
prenese vlasništvo na v.p. te da mu se kreira pozicija ovlaštenika prava iz papira.Ta se svrha
izričito ne ističe u zabilježbi o indosiranju i može se ostvariti bez obzira na to da li se indosament
pojavljuje kao puni, bijanko ili kao indosament na donosioca.
2.PUNOMOČNIĆKI INDOSAMENT = sadrži izričitu napomenu o davanju (ili prijenosu)
punomoći. Indosant ne gubi dotadašnju poziciju u papiru, nego 2 ovlašćuje da ga kao vjerovnika iz
papira zastupa (napomena je npr. «vrijednost u punomoći»)
Da bi punomoćnik mogao obavljati radnje potrebno je da dobije papir u ruke. Izdatniku papira
mora se osigurati mogućnost da uvidom u papir utvrdi ima li podnosilac papira doista pravo
zahtijevati od njega ispunjenje.Zato zabilježba o indosiranju sadržava izričitu napomenu o
punomoći indosatara.
Time je dužnik upozoren da podnosilac papira djeluje kao zastupnik, pa on može podnositi
prigovore koje bi mogao podnositi indosantu da je papir ostao u nj. rukama.
Punomoćnik – indosatar može prenijeti svoju punomoć, ali i opet putem punomočnićkog
indosamenta.On ne može prenijeti pravo vlasništva, jer takvo pravo niti nema. Novi indosatar –
punomoćnik nema samostalnog položaja i dijeli poziciju zastupanog.
3.ZALOŽNI INDOSAMENT – Imalac v.p. može pribjeći indosiranju sa svrhom ZALAGANJA
POTRAŽIVANJA iz papira u korist određ.vjerovnika, bilo radi davanja osigur. za svoj dug ili radi
pružanja osigur. za tuđu obvezu.
U oba slučaja u odredbu o indosiranju morat će unijeti napomenu da prijenos papira radi
zalaganja (obično ta napomena (klauzula) glasi: VRIJEDNOST ZA ZALOG ili VRIJEDNOST ZA
OSIGURANJE.
Založni indosatar može papir dalje prenijeti, ali samo kao punomoč. indosament radi prijenosa
punomoći.

7
7. OPĆI POJAM I ZNAČAJKE MJENICE
MJENICA = je v.p. (isprava) na određ.svotu novca koji svom imatelju daje pravo da tu svotu
naplati od osobe koja je u njoj naznačena kao dužnik.Bitni sastojci, prjenos i ostvarenje mjenice
regulirani su propisima mjenič.prava.

KARAKTERISITKE MJENICE:
1.Mjenica je v.p.
Pravo koje je u njoj zapisano ne može se bez papira prenijeti niti ostvariti.Usm. mjenica ne postoji.
Papir je mater.nosilac mjenične tražbine što ima dvostruku svrhu: s 1 str. to dopinosi sigur. u
prometu, a s 2 str. se olakšava prijenos, jer mjenica postaje lakše prenosiva, mobilnija.
2.Mjenica je novčani obligacioni v.p.
Mjenica je obligacioni papir jer ima za sadržaj potraživ., a novčani , jer za sadržaj ima potraživ. na
određ. svotu novca. Mjenica može glasiti samo na novac, a ne na neku 2 činidbu.
3.Mjenica je papir po naredbi
Mjenica je v.p. u kojemu je ovlaštenik osoba poimenično naznačena, ali i ona koju ta osoba svojom
naredbom odredi. Mjenica se prenosi cesijom i indosamentom.Ona može izgubiti kvalifikaciju
papira po naredbi ali samo na temelju IZRIČITE KLAUZULE «NE PO NAREDBI» REKTA
CLAUSULA ili sl. kojom se ta kvalifikacija oduzima. U tom se slučaju mjenica prenosi samo
cesijom.
4.Mjenica je prezentacioni v.p.
Što znači da obveznikova dužnost čin. nastaje tek prezentacijom papira.Dakle, vjerovnik mora
prezentirati mjenicu dužniku kada dolazi po isplatu.
5.Mjenica je papir javne vjere
Ono što je na mjenici napisano smatra se istinitim, pa se 3-će osobe koje postupaju u dobroj vjeri
mogu u to pouzdati.Bona fide stjecatelju ne mogu se stavljati prigovori iz osnov.posla iz kojeg je
mjenica potekla.Kod mjenice vrijedi načelo formalne istine.Kaže se da je mjenič.obveza apstraktna
obveza tj. da se odvaja od osnov. posla na temelju kojeg je izrasla, tako da protiv mjenič. potraživ.
nisu dozvoljeni prigovori iz osnov.posla.
6.Mjenična obveza potpisnika je samostalna obveza
Ako se na mjenici nađu potpisi osoba koje su nesposobne za obvezivanje ta činj. neće dovesti u
pitanje valjanost obveze ostalih potpisnika.Isto vrijedi ako se na mjenici nađu lažni potpisi ili
potpisi osoba za koje je propisan poseban način preuzimanja mjenične obveze, a taj nije poštivan.
7.Svi potpisnici mjenice, pa i prenositelji (indosanti) odgovaraju mjeničnom vjerovniku ( i svim
svojim prednicima) za isplatu mjenice solidarno
Uz zahtjev prema gl. dužniku vjerovnik ima protiv svih njih PRAVO REGRESA.Tko iskupi
mjenicu u regresu, ima zahtjev protiv gl.dužnika i pravo regresa protiv svojih prednika.
8.Mjenica je formalan papir
Mjenica mora imati sastavne dijelove koji su u zakonu točno navedeni (bitne sastojke).Isprava koja
nema propisane dijelove nije mjenica.
9.Mjenica se može pojaviti kao trasirana ili vlastita
a)kod trasirane ili vučene mjenice – njen izdavalac poziva 3-ćega da prihvati obvezu isplate u
mjenici označene svote vjerovniku, pa da tu svotu i plati.Svojim potpisom izdatnik preuzima prema
sukontrahentu odgovor. da će i 3-ći tome udovoljiti.Trasirana mjenica slična je naputnici
(asignaciji).
b)kod vlastite ili solo mjenice, njen izdavalac svojim potpisom preuzima obvezu da će sam o
dospjelosti platiti mjeničnu svotu vjerovniku.On dakle ne povlači u mjeničnu obvezu 3.Vlastita
mjenica slična je zadužnici.
c) vlastita trasirana mjenica – u kojoj izdavatelj označuje sebe kao trasata

MJENIČNOPRAVNA SPOSOBNOST
a)Aktivna je spos. – biti nositelj mjenič.prava odn. biti vjerovnik.Aktivnu mjenič.spos. imaju sve
(fizič. i pr.) osobe.To je spos. biti remitent, indosatar.
b)Pasivna je spos. mjenič.obvezivanja.Nju ima svaka osoba koja ima posl.spos. To je spos. biti
trasant (izdavatelj mjenice), akceptant, indosant, intervenijent i avalist.

8
8.TRASIRANA MJENICA I NJENI BITNI SASTOJCI
TRASIRANA MJENICA = je mjenica kojom njen izdavatelj (trasant) daje nalog 2 osobi (trasatu)
da o dospjelosti mjenice isplati korisniku mjenice (remitentu) ili nekoj 2 osobi po nj. naredbi, novč.
svotu naznačenu u mjenici.
Bitni sastojci mjenice = su sastavni dijelovi isprave koje zakon izričito iziskuje da bi toj ispravi
priznao svojstvo mjenice.Bitni su oni sastojci bez kojih neka isprava ne vrijedi kao mjenica.Prema
ZOM trasirana mjenica mora sadržavati osobne sastojke:
1.ime onog koji treba platiti (trasat)
2.ime onog kome se ili po čijoj se naredbi mora platiti (remitent)
3.potpis onog koji je izdao mjenicu (trasant)
Mjenica mora sadržavati i :
4.bezuvjetan uput na isplatu određ.svote novca
5.dan i mjesto izdanja mjenice
6.mjesto i vrijeme njene dospjelosti
7.oznaku da je mjenica, napisana u samom slogu isprave, na jeziku na kojem je isprava sastavljena
8.mjesto gdje se plaćanje ima obaviti

ZOM dopušta da se postojanje nekih od navedenih bitnih sastojaka presumira, ako nisu izričito
uneseni u mjenicu, pa mjenica neće biti ništava iako ih ne sadrži.Presumiraju se:
1.dospjelost – ako mjenica ne sadrži mjesto i vrijeme dospjelosti presumira se da je to mjenica po
viđenju
2.mjesto plaćanja – presumira se da je to mjesto trasatovog prebivališta ili sjedišta, koje je
naznačeno uz trasatovo ime.Ako to mjesto nije upisano mjenica je ništava.
3.mjesto izdanja – presumira se da je to mjesto prebivališta ili sjedišta trasanta, odn. mjesto koje je
upisano pored trasantovog potpisa. Ako to mjesto nije upisano mjenica je nevaljana.

Bitni sastojci trasirane mjenice:( 8)

1.Oznaka isprave kao mjenice
Riječ mjenica ili neka složenica istog značenja (npr.mjenič.pismo, mjenič. isprava) moraju biti
unesene u tekst isprave na jeziku na kojem je mjenica sastavljena.Ako se mjenica izdaje na
unaprijed tiskanom obrascu (blanketu), taj će sastojak biti na njemu već naveden.Smisao unošenja
ovog sastojka u sadržaj mjenice je dvostruki:
a)da svi oni koji ulaze u strogu mjenič.obvezu budu upozoreni na tu činj.
b)time se sprečava pretvaranje obične isprave u mjenicu naknadnim upisivanjem riječi «mjenica»
u tekst isprave
2)Bezuvjetan uput da se plati određena svota novca
Ovaj sastojak obično glasi «platite svotu od ... kuna» «pozivam vas da platite...» Činidba kod
mjeničnopr.posla je: bezuvjetna, određena i novčana
a)bezuvjetna – jer uput na isplatu ne smije biti vezan uz neki uvjet.Vezivanje uputa uz uvjet ima za
posljedicu ništavost mjenice.U protivnom bi se u mjenicu unijela neizvjesnost što bi paraliziralo
njenu spos. opticaja
b)određena – pri čemu je mjenič.činidba određena kad su naznačeni iznos i vrsta novca.Iznos se
označava slovima i brojkama ili samo slovima ili samo brojkama.U slučaju neslaganja između
iznosa određenog slovima i iznosa određ. brojkama vrijedi iznos označen slovima.Ako je svota više
puta napisana slovima ili više puta napisana brojkama vrijedi najmanja svota.

U pravilu određenost mjenič.svote isključuje mogućnost posebnog određenja KAMATE.Međutim,

samo kod mjenica plativih po viđenju i na određ.vrijeme po viđenju trasant može odrediti da svota
označena u mjenici nosi kamate, tada nužno mora naznačiti kamatnu stopu u mjenici.Ako to ne
učini smatra se kao da odredba o kamatama nije upisana tj. nenapisana.
Izdatnik će u pravilu uz kamatnu stopu naznačiti od kada ona teče.Ako to propusti, prema
dispozitivnom propisu, kamata teče od dana izdavanja mjenice.Ovo je važno jer je dospjelost tih
mjenica ovisna o momentu koji će odabrati vjerovnik za prezentaciju mjenice dužniku, a bez
izvjesnosti o tome kada mjenica dospijeva izdatnik ne može obračunati kamatu.

9
VRSTA NOVCA također mora biti određena.To može biti domaća ili strana valuta pod uvjetom da
se to ne protivi deviznim propisima.Ako vrsta novca nije precizirana mjenica je
nevaljana.Međutim, u 2 slučaja ovo je pravilo ublaženo:
1.u slučaju kad je mjenič.svota označena u novcu koji ima isti naziv ali različitu vrijednost u zemlji
gdje je mjenica izdana i zemlji gdje je plativa.Tada se presumira da je izdavatelj imao u vidu novac
mjesta plaćanja.
2.ako je mjenič.svota izražena u novcu koji nije u tečaju mjesta plaćanja, može se platiti novcem
koji je tu u tečaju i to po vrijed. koju ima na dan dospjelosti.

KOD ZAKAŠNJENJA DUŽNIKA, IMALAC MJENICE MOŽE BIRATI da li da mu se

mjenič.svota isplati domaćim novcem po njegovu tečaju na dan dospjelosti ili na dan
isplate.Izdatnik može odrediti u samoj mjenici tečaj po kojem će se obračunavati mjenič.svota
prilikom isplate.Izdatnik može unijeti i KLAUZULU EFEKTIVNE ISPLATE U STRANOM
NOVCU.Time je on odredio da se isplata izvrši baš u novcu označenom u mjenici.Odabrana valuta
može biti različita i od valute u mjestu plaćanja i od valute u mjestu izdavanja.

c)činidba mora biti novčanog karaktera

objektom mjenič.obveze ne može biti neka 2 činidba (npr.predaja neke 2 stvari i sl.)
3.Ime onoga koji treba platiti (trasat)
TRASAT = je fizič. ili pr.osoba kojoj trasant daje uputu da plati određ.svotu novca imatelju
mjenice (o dospjelosti).Trasatovo ime mora se navesti na mjenici kako bi imatelj mjenice znao
kome će se obratiti za isplatu mjenič.svote.Ime se obično stavlja u donji lijevi kut mjenice.Ako
poimenične oznake trasata nema, isprava ne vrijedi kao mjenica.Ali, ako je ime trasata netočno
navedeno ili čak izmišljeno, mjenica neće biti ništava već valjana.Takve se mjenice zovu
PODRUMSKE MJENICE.
Teorija i praksa dopuštaju da se u ulozi trasata označi više osoba (sutrasati).Zakon o ovoj
mogućnosti šuti.Sporno je, međutim, da li se sutrasati mogu odrediti kumulativno ili
alternativno.Većina teoretičara samtra da je kumulativno označavanje sutrasata jedini način kojim
se ne vrijeđa zahtijev da osoba dužnika mora biti određena.Vjerovnik se, u tom slučaju, može
obratiti po vlastitom izboru bilo kojem od njih, pa takvo označavanje zapravo jača njegovu
poziciju.Alternativno bi označavanje unosilo neizvjesnost.Ako trasant označi samoga sebe kao
trasata nastat će vlastita trasirana mjenica.
4.Označenje dospjelosti
U pravilu trasant određuje vrijeme dospjelosti mjenič.obveze prilikom izdavanja mjenice.Imalac
mjenice mora znati kada dospijeva nj.tražbina iz mjenice da bi pravodobno poduzeo radnje što ih
nalaže ZOM u svrhu isplate.I dužnik treba znati kada mora biti pripravan isplatiti
mjenič.svotu.Dospjelost se može označiti u mjenici na 1 od načina predviđenih u ZOM.Ako se
dospjelost naznači drugačije ili se naznači na više načina – mjenica će biti ništava.

Dospjelost je 1 od sastojaka čije se postojanje može presumirati.Ako dospjelost nije označena,

mjenica ex lege vrijedi kao mjenica po viđenju.Ovo je međutim oboriva presumpcija, jer vrijedi
samo ako stranke nisu namjeravale unijeti neko 2 vrijeme dospjelosti, odn. ako imatelju mjenice
nije bilo prepušteno pravo da tu oznaku sam unese, pa ako se 1 od tih okolnosti uspješno dokaže,
mjenica ostaje nepotpuna i ništava jer nema mjesta zakon.presumpciji.

Način određivanja dospjelosti ujedno je i 1 od kriterija za diobu mjenice na vrste:

1.MJENICA PO VIĐENJU – A VISTA
dospijeva onog dana kada je njen imatelj podnese trasatu na isplatu.Prezentaciju mjenice treba
obaviti unutar redovnog rad.vremena, a dan koji imatelj odabere mora biti unutar zakon.roka od 1
god. Računajući od dana izdavanja ili unutar roka koji je sam trasant (izdavatelj) ili indosant
označio.Pritom trasant može taj rok i skratiti i produžiti, dok ga indosant može samo kratiti.Kada
bi i indosant mogao produžiti rok, bilo bi mu priznato pravo da svojim odredbama prolongira
trajanje mjenič.obveze izdavaoca i time pogorša nj. položaj.

10
Mjenica plativa po viđenju nije podešena kreditnoj funkciji, jer od dužnika traži da bude
pripravan platiti mjenicu u svakom momentu kada to zatraži njen imatelj.Tu situaciju trasant
može ublažiti unošenjem odredbe da se mjenica po viđenju ne smije podnijeti prije proteka
određ.vremena .Nastupanjem tog vremena počinje teći rok unutar kojeg treba biti obavljena
prezentacija mjenice.
Mjenica plativa po viđenju najčešće se upotrebljava kao sredstvo osigur.Dospjelost po viđenju
formulira se u tekstu mjenice riječima «platite po viđenju» ili «...po predočenju» ili «a vista» ili «u
svako doba».
2.MJENICA PLATIVA NA ODREĐENO VRIJEME PO VIĐENJU
plativa je nakon proteka određ.roka koji počinje teći od dana njezina podnošenja na akcept (na
viđenje) trasatu tj. od dana kad je trasat preuzeo mjenič.obvezu.Podnosi se na isplatu određ.dan ili
u nekom od 2 rad.dana koji slijede za njim.
1.)Da bi se rok mogao utvrditi potrebno je da se akcept datira.Međutim, za valjanost akcepta nije
nužno da on bude datiran.Datiranje akcepta potrebno je da bi se izračunala dospjelost
mjenice.Prihvatom akcepta trasat postaje akceptant.
2.)Ako trasat propusti ili odbije datirati akcept, tada tu okol. imatelj mjenice mora utvrditi
protestom.Od dana podignutog protesta počinje teći određ.vrijeme, čijim protekom mjenica
dospijeva.
3.)Ako imatelj mjenice ne podigne protest, tada se u odnosu prema akceptantu (trasatu) smatra da
je nedatirani akcept stavljen posljednjeg dana roka, određenog zakonom ili posebnom odredbom u
mjenici, za podnošenje mjenice na akcept.
Ova presumpcija ne vrijedi za regresne obveznike pa se prema njima neće moći utvrditi dospjelost
mjenice.Iz istog razloga imalac mjenice neće moći protiv njih regresno postupiti ako mu mjenicu ne
plati akceptant.
Imatelj mjenice može podnijeti ovu mjenicu na akcept unutar:
1.zakon.roka od 1.god. od dana izdavanja ili
2.roka kojeg odredi trasant (može ga skratiti i produljiti) ili indosant (može ga samo skratiti)

Interpretativno računanje rokova vrijedi i kod mjenice na određ.vrijeme po viđenju.U tekstu

mjenice takva dospjelost se označava npr. «3 dana po viđenju platite ovu mjenicu» ili «mjesec dana
po viđenju platite ovu mjenicu».
3.MJENICA NA ODREĐENO VRIJEME OD DANA IZDANJA – MJENICA A DATO
Dospijeva protekom označenog vremena koje počinje teći od dana izdavanja.To se vrijeme može
označiti danima, tjednima, mjesecima, a iznimno i godinama (ako se radi o
dugoroč.kreditu).Podnosi se na isplatu na određ.dan ili u nekom od 2 radna dana koji slijede za
njim.
U mjenici se takva dospjeost označuje npr. «3 mjeseca od danas platite ovu mjenicu», «od dana
izdanja za 2 mjeseca platite» itd.

Zakon predviđa posebne interpretativne odredbe za računanje rokova:

 Ako je određeno vrijeme od izdanja (ili po viđenju) označeno izrazom 8 dana ili 15 dana,
ono iznosi punih 8 ili 15 dana , a ne 1 ili 2 tjedna.
 Mjenica koja glasi na 1 ili više mjeseci od dana izdanja ili viđenja dospijeva u mjesecu kad
se ima izvršiti njena isplata i to na onaj dan koji odgovara datumu izdanja odn.
akceptiranja.Ako u mjesecu kada mjenica dospijeva takvog datuma nema dospjelost pada
posljednjeg dana tog mjeseca (npr.31.1. - rok od 3 mjeseca dospijeva 30.4.)
 Ako se vrijeme koje treba proteći od izdanja, odn. viđenja označi izrazom «pola mjeseca», to
iznosi 15 dana
 Kod kombiniranja cijelih mjeseci i polovine najprije se računaju cijeli mjeseci

 Zakon predviđa i dispozitivno pravilo za slučaj kad u mjestu izdavanja i mjestu plaćanja
mjenice a dato važe različ. kalendari (npr.gregorijanski i julijanski).Dospjelost se tada
određuje tako da se dan izdavanja preračuna po kalendaru mjesta plaćanja, a onda se
prema ovom posljednjem izračuna naznačeno vrijeme.Ovo rješ. kao dispozitivno dolazi u

11
 obzir samo ako neka posebna odredba u mjenici ili bitni sastojci mjenice ne pokazuju da se
namjeravalo što drugo.
4.MJENICA NA ODREĐENI DAN (DNEVNA MJENICA, KALENDARSKA MJENICA)
Dospijeva na određ. dan, koji se redovito označava kalendarski (npr.31.1.1999) ili pak izrazima
«početkom» (prvi dan mjeseca), «sredinom» (15 dan mjeseca) ili «krajem mjeseca» (posljednji dan
mjeseca).Ova su tumačenja određena zakonom.

Ako se propusti označiti godinu mjerodavna je godina u kojoj treba nastupiti označeni datum.Ako
je taj datum prošao, onda pada u narednu godinu.

Kao mjenica na određ.dan vrijedi svaka ona mjenica iz koje se neposredno i sa sigurnošću može
utvrditi koji je dan njene dospjelosti.Ako bi se dospjelost označila događajem za koji iz mjenice nije
vidljivo kada pada niti je to vrijeme općepoznato – mjenica je ništava (npr. nevaljana je odredba o
plativosti mjenice na 50-ti rođendan izdavatelja)
Ako je mjenica na određ.dan plativa u mjestu u kojem ne vrijedi isti kalendar kao u mjestu
izdanja, za dan dospjelosti mjerodavan je kalendar koji vrijedi u mjestu plaćanja.

Ako se mjenica ne podnese na isplatu u zakonom predviđenim rokovima, svaki mjenič.dužnik može
se osloboditi obveze polaganjem mjenič.svote kod 1°redov.suda, a ako suda nema kod nadlež.
uprav.tijela u općini.
5.Mjesto gdje se treba izvršiti plaćanje
Određivanje ovog mjesta važno je za imatelja mjenice, jer će iz mjenice znati gdje se o dospjelosti
može obratiti trasatu radi naplate mjenič.tražbine, i za trasata jer će znati gdje se mora pripremiti
za izvršenje isplate po dospjelosti.
Pitanje mjesta gdje se treba izvršiti plaćanje važno je i za pitanje iz sfere MPP-a, odn. za određiv.
mjerodavnog prava i valute u kojoj se ima isplatiti mjenič.iznos kod mjenica koje služe kao
međ.sredstvo plaćanja.

Oznaka mjesta mora biti geografska (npr. plaćanje u Vinkovcima) tako da svakome u čiju ruku
mjenica dođe pruži pouzdanu informaciju o tome gdje je ona plativa.
Mjenica u kojoj bi se naznačilo više mjesta plaćanja bila bi nevaljana i to zbog toga što bi takvo
označavanje unijelo neizvjesnost u mjenicu.

Ako u mjenici nema posebno označenog mjesta plaćanja, takvim se smatra mjesto označeno uz ime
trasata.Ujedno se presumira da je ono i trasatovo prebivalište odn.sjedište.Ako nikakvo mjesto nije
navedeno uz ime trasata ili ako ima više trasata i više mjesta plaćanja mjenica je ništava.
Mjesto plaćanja je važno jer dužnik obično o dospjelosti i ne zna tko je imatelj mjenice pa se od
njega ne može tražiti da svoj dug donese vjerovniku, nego se od vjerovnika traži da se radi naplate
mjenič.tražbine obrati dužniku.
6.Ime onoga kome se ili po čijoj se naredbi mora platiti (remitent)
Ovaj se sastojak mjenice formulira riječima «platite M.M. ili po nj. naredbi...»
Ako nema poimenično označenog remitenta mjenica je ništava.Ništava je i mjenica koja sadrži
KLAUZULU PLATIVOSTI DONOSIOCU.
Izdavatelj može označiti i samog sebe u svojstvu remitenta – to je tzv. MJENICA PO VLASTITOJ
NAREDBI, a formulira se riječima «platite meni samome».Izdavatelj se tu pojavljuje u dvojakoj
funkciji: kao regresni obveznik i kao mjenič. vjerovnik.
Moguće je označiti više osoba u funkciji remitenta.Dužnik se u tom slučaju oslobađa mjenič.obveze
ako isplati mjenič.dug onom suremitentu koji mu mjenicu prezentira i izruči bez obzira na to je li
označen kumulativno ili alternativno.
7.Označenje dana i mjesta izdanja mjenice
Obično se stavlja u gornji lijevi ugao.Za form. valjanost važno je da datum i mjesto izdanja budu
mogući, a ne moraju biti točni.
Datum izdanja je neophodan element:
 Kod mjenice po viđenju – od datuma izdanja počinje teći rok unutar kojeg tu mjenicu njen
imatelj treba podnijeti trasatu radi naplate (1 godina)
12
  Kod mjenice na određeno vrijeme po viđenju – od datuma izdanja računa se početak roka
unutar kojeg imatelj mjenice treba mjenicu podnijeti trasatu na akcept, a od akcepta treba
proći naznačeno vrijeme da bi nastupila dospjelost
 Kod mjenice a dato – budući da je mjenica plativa na određ.vrijeme od dana izdanja, datum
izdanja važan je za utvrđiv. Dospjelosti

Iako je mjenicu izdalo nekoliko sutrasanata, na mjenici mogu biti označeni samo 1 mjesto i 1 način
izdanja, jer bi više oznaka mjesta i datuma izdanja značilo višestruko označavanje dospjelosti u 1
mjenici, a izazvalo bi niz problema uz pitanje koje pravo primjeniti.

Ako nema datuma izdanja isprava nije mjenica, odn. mjenica je nevaljana.Ako nema mjesta
izdanja presumira se da je mjesto izdanja ono koje je označeno uz trasantov potpis.Ujedno se
presumira da je to mjesto trasantovo prebiv. odn. sjedište.Ali ako uz trasantov potpis nije navedeno
nikakvo mjesto, mjenica je nevaljana.
8.Potpis trasanta (izdavatelja mjenice)
Potpis trasanta je vlastoručno ispisivanje imena izdavatelja na mjenici.Potpis mora biti vlastoručan
što znači da neće vrijediti ako je učinjen faksimilom, žigom, tiskom ili pisaćim strojem.
Ako je trasant fizič.osoba – valjano je ako se potpiše samo prezimenom, a ako je pravna osoba –
osoba ovlaštena na zastupanje pravne osobe stavlja svoj potpis uz ime pravne osobe.Isto vrijedi i za
punomoćnika.

Potpis se nalazi neposredno ispod mjenič.teksta na licu mjenice.Za form.valjanost mjenice dovoljno
je da je potpisana nekim mogućim imenom.

Ako postoji više osoba trasanta, imaocu mjenice, sutrasanti su regresno odgovorni za isplatu
mjenič.tražbine.Sutrasanti su označeni kumulativno.

13
9.NEBITNI SASTOJCI MJENICE
Nebitni sastojci mjenice su dodatne odredbe koje ulaze u sadržaj mjenice, a ne spadaju u propisane
sastojke mjenice.Ovdje se ubrajaju:
1.Klauzule koje imaju mjeničnopr.značaj (6)
2.Klauzule koje imaju građanskopr. značaj (3) ili
3.Klauzule koje uopće nemaju nikakakv učinak (npr.»po naredbi» - jer je mjenica v.p. po naredbi
ex lege)

1.Nebitni sastojci s mjeničnopr. značenjem:

Ovdje spadaju odredba o isplati efektivnom valutom, odredba o kamati kod mjenice plative po
viđenju ili one plative na određ.vrijeme po viđenju te niz klauzula:
1)REKTA KLAUZULA ILI NEGATIVNA KLAUZULA PO NAREDBI
Njenim unošenjem u mjenicu, mjenica postaje rekta papirom,pa se ne može prenositi indosiranjem
već jedino cesijom (ustupom).
Budući da je položaj cesionara prema mjenič.dužniku nepovoljniji od položaja indosatara,
posljedica rekta-klauzule u mjenici je slabljenje njenje opticajne spos.Obično se formulira riječima
«ali ne po naredbi», «ova mjenica nije indosabilna».
2)KLAUZULA STRAHA
Ovom klauzulom izdavalac isključuje regresnu odgovor. za slučaj ako mjenica ne bude akceptirana
od trasata.Izdavalac se ne može osloboditi regres.odgovor. za slučaj ako trasat mjenicu ne
isplati.Dakle, oslobođenje odgovor. ovom klauzulom odnosi se samo na akceptiranje, ali ne i na
neisplatu.Ako bi izdavalac unio u mjenicu klauzulu kojom bi isključio svoju odgovor. za neisplatu,
takva bi se klauzula smatrala nenapisanom tj. ostala bi bez učinka.
3)KLAUZULA PREZENTACIJE MJENICE NA AKCEPT
Kod ove klauzule razlikujemo:
A)Pozitivnu – kojom izdavalac(trasant) nalaže imaocu mjenice da ovu obavezno podnese trasatu na
akcept.Pri tome se može precizirati i vrijeme do kada se ta prezentacija ima obaviti (npr.»ova
mjenica ima se obavezno podnijeti na akcept najkasnije 15 dana prije dospjelosti)
Unošenjem ove klauzule u mjenič.tekst pravo imaoca mjenice pretvorilo se u nj. dužnost da
prezentira mjenicu trasatu radi akceptiranja.Povreda ove dužnosti povlači za sobom gubitak
regresnog prava zbog neakceptiranja i zbog neisplate ako iz sadržaja odnosne odredbe ne proizlazi
da se njome trasant htio osloboditi samo odgovor. za akceptiranje.
B)Negativnu – kojom trasant zabranjuje imaocu da podnese mjenicu trasatu radi akcepta.Zabrana
može biti samo privremena i protezati se do naznačenog roka (npr.»ova mjenica ne smije se
podnijeti na akcept u roku od mjesec dana od dana svog izdanja»)
Ovu klauzulu trasant obično unosi u mjenicu kad u vrijeme izdavanja mjenice nema još s trasatom
sređen odnos na osnovi kojeg bi mogao očekivati da će trasat doista mjenicu i prihvatiti
4)OZNAKA ADRESE PO POTREBI – POZIVNA INTERVENCIJA
Trasant ili bilo koji drugi mjenič.obveznik (indosant,avalist) označava na mjenici osobu kojoj se u
slučaju potrebe imatelj mjenice može obratiti radi akceptiranja ili isplate.Svrha ove klauzule je
otklanjanje regresa od njenog autora.
5)KLAUZULA «BEZ TROŠKOVA», «BEZ PROTESTA»
Na osnovi ove klauzule, imaoc mjenice koji hoće pribjegnuti regresu, oslobađa se dužnosti
protestiranja mjenice zbog neakceptiranja ili neisplate.Time su prišteđeni troškovi vezani uz
protestiranje.Ovu klauzulu može unijeti:
A)Trasant – tada djeluje prema svima.Ako imaoc mjenice podigne protest, sam će snositi troškove.
B)Drugi obveznik – tada klauzula djeluje samo prema onome tko ju je unio (indosant,avalist).Ako
imaoc mjenice podigne protest pravo na naplatu ima od svih.
6)OZNAKA DUPLIKATA ( DUPLIKATNA KLAUZULA)
Oznaka duplikata nalazi se u kontekstu mjenice koja se izdaje u više istovjetnih
primjeraka.Trasant mora svaki primjerak označiti tekućim brojem (npr.platite za ovu prvu
mjenicu).
Kad bi oznaka tekućeg broja izostala, svaki primjerak vrijedio bi kao posebna mjenica.Unošenjem
ove oznake postiže se uvećanje opticajne spos. mjenice i sigurnosti za slučaj gubitka pojedinog
primjerka.
14
Negativnom klauzulom duplikata (kasatornom ili solo klauzulom) trasant može uskratiti imatelju
mjenice pravo da zahtijeva izdavanje mjenič. duplikata.

Nebitni sastojci (klauzule) s građanskopr. učinkom

1)KLAUZULA VALUTE → trasant ↔remitent
Ova klauzula objašnjava odnos između trasanta i remitenta.Iz nje se razabire kakvu protučinidbu
daje remitent trasantu za dobivenu mjenicu.(npr. Ako je trasant primio robu, unijet će se klauzula
«valuta u robi»)
2.KLAUZULA POKRIĆA → trasant ↔ trasat
Objašnjava odnos između trasanta i trasata.Trasant označuje pokriće (odn.naknadu) koje treba
primiti trasat za akcept i isplatu.Ako pokriće ne daje trasant nego 3-ća osoba, trasant se pojavljuje
kao komisionar te 3-će osobe.Tu se radi o tzv. KOMISIONOJ MJENICI
3.KLAUZULA O OBAVIJESTI → trasant →obavijest → trasat
Može biti:
a)Pozitivna (kad glasi «po obavijesti») – znači da trasat ne smije akceptirati ili isplatiti mjenicu dok
ga trasant ne obavijesti o trasiranju mjenice i o pokriću iz kojeg će izvršiti isplatu
b)Negativna (kad glasi «bez obavijesti») znači da trasat ne treba očekivati nikakvu obavijest
trasanta prije akcepta ili isplate.

15
10.BIANCO MJENICA (BLANKO MJENICA) – bijelo, neispisano
BIANCO MJENICA = je mjenica kod koje je trasant ovlastio imatelja mjenice (remitenta) da
naknadno unese u njen sadržaj one bitne sastojke koji nisu uneseni prilikom izdavanja.
U pravilu je mjenica koja nema sve bitne sastojke u trenutku izdavanja – nevaljana.Ali neće biti
nevaljana ona mjenica koja u trenutku izdavanja nema sve bitne sastojke ako je prepušteno
imatelju mjenice da ih naknadno upotpuni.
Kao minimalan sadržaj u trenutku izdavanja traži se potpis trasanta ili akceptanta.Često se radi
tako da trasat najprije akceptira mjenicu (bianco akcept) a imatelj mjenice naknadno unese ostale
sastojke.
Imatelj mjenice popunjava mjenicu suglasno sporazumu između njega i trasanta.
Bianco mjenica najčešće se koristi kao sredstvo osiguranja tražbina, posebice kod kredita

16
11. DOMICILIRANA MJENICA
Pojam domicilirane mjenice proteže se na 2 slučaja:
1)DOMICILIRANA MJENICA = je mjenica u kojoj je kao mjesto plaćanja označeno mjesto
različito od trasatovog prebiv. odn.sjedišta.Naime, izdavatelj mjenice može kao mjesto plaćanja
navesti neko mjesto koje nije identično s mjestom navedenim u mjenici kao mjestom trasatovog
prebiv. odn. sjedišta.Za pojam domicilirane mjenice nije, međutim, relevantno je li mjesto
trasatova prebiv. odn. sjedišta različito od mjesta plaćanja, vć su odlučne oznake na samoj
mjenici.Domicilirati mjenicu znači odrediti mjesto plaćanja mjenice.
2)Drugi slučaj na koji se proteže pojam domicilirane mjenice jest kad je u mjenič.ispravi posebno
imenovana osoba različ. od trasata (tzv.domicilijat) koja će izvršiti isplatu dospjele mjenice

Domicilijat nije mjenič.dužnik (obično je to banka) što je vidljivo po tome što se poziv za isplatu i
dalje upućuje trasatu, i što se protiv domicilijata ne može mjeničnopr. postupati. Ali, to još ne znači
da protiv takvog domicilijata trasat ne može ništa poduzeti.Njihov je odnos građanskopravne ili
trgovačkopravne prirode.
Radi isplate mjenič.tražbine imatelj mjenice mora o dospjelosti mjenicu predočiti domicilijatu.Ako
ne dobije isplatu od domicilijata ili je ne dobije u cijelosti, tada podiže protest protiv trasata
(akceptanta) da bi očuvao pravo na mjenič.regres.Protest će podići u mjestu domicilijata, ako je
ono različ. od trasatova prebiv.

Domicilirati mjenicu može samo njen izdavatelj ili osoba koju je on na to ovlastio.Supsidijarno
zakon priznaje trasatu pravo da sam označi domicilijata (prilikom akceptiranja) ako ga je
propustio imenovati izdavatelj (u mjenici koja je plativa u mjestu različ. od trasatova prebiv.)
Ako se trasat ne bude koristio tim pravom, onda će o dospjelosti sam morati doći u naznačeno
mjesto plaćanja, jer će mu se tamo obratiti imatelj mjenice.
U svojstvu domicilijata može biti označen i imatelj mjenice.U tom slučaju on treba do dospijeća
dobiti pokriće od trasata.Trasat je prilikom akceptiranja ovlašten odrediti platište (pobliža adresa
unutar mjesta plaćanja).

RAZLIKA IZMEĐU DOMICILIJATA I PLATIŠTA

Platište = je pobliža adresa unutar mjesta plaćanja i na toj adresi mora se o dospjelosti naći trasat
(npr.poslovni centar kojeg navodi trasant, ako je trasatovo prebiv. neko zabačeno mjesto, da bi
tako olakšao imaocu mjenice).
Ako je označeno platište, imalac mjenice će o dospjelosti na platištu potražiti trasata radi
naplate.Međutim, ako je naznačen domicilijat, imalac će se neposredno obratiti domicilijatu radi
naplate mjenice za trasata.

Platište je ovlašten označiti trasat prilikom akceptiranja mjenice, ako je ona plativa u mjestu nj.
prebiv.U svojstvu domicilijata može biti naznačen i sam imalac mjenice koji tada treba do
dospijeća mjenice dobiti pokriće od trasata.Dakle, ne mora se o dospijeću obraćati trasatu.Ako u
vrijeme dospijeća nije dobio trasatovo pokriće, imalac mjenice diže protest zbog neisplate.

17
12. VRSTE PRIJENOSA MJENICE
1)CESIJA (USTUP) = je prijenos tražbine od 1 vjerovnika na 2 bez pitanja i privole dužnika.Za
obavljanje cesije dužnika je potrebno samo o njoj obavijestiti.
Prijenos se vrši:
1)obilježavanjem cesionara (novog vjerovnika) na samoj mjenici
2)potpisom prenosioca (cedenta) – starog vjerovnika
4)upisom prijenosa u registar ako se takav registar vodi kod izdavatelja papira
4)za prijenos je potrebna i predaja isprave, budući da se tražbina ne može ostvariti bez papira, jer
je mjenica v.p.
2)INDOSAMENT
Budući da se indosamentom tražbina stječe onako kako je upisana u mjenici, slobodna od
prigovora koji bi se temeljili na osobnom odnosu dužnika prema prijaš.vjerovniku, indosatar (novi
vjerovnik) nalazi se u povoljnijem položaju od cesionara (vjerovnika koji je mjenicu stekao
cesijom)Između dužnika i vjerovnika nastaje kod indosamenta samostalan odnos čime se olakšava
cirkulacija mjenice, tj. njen prijelaz iz ruke u ruku.

CESIJA
Dužnik ne smije prijenosom tražbine doći u gori
položaj prema novom vjerovniku od onog u
kojem je bio prema starom, dužnik može prema
novom vjerovniku isticati sve prigovore što ih je
imao prema starom, bez obzira da li je novi
vjerovnik za njih znao.
Zbog toga je cesija povoljna za dužnika, ali
nepovoljna za cesionara –novog vjerovnika.
INDOSAMENT
Dužnik ne može prema indosataru isticati stare
prigovore, već samo nove (prigovore iz osobnog
odnosa dužnika prema indosataru i prigovore iz
same mjenice).
IZNIMNO, može isticati i stare prigovore ali
samo ako je novi vjerovnik prilikom stjecanja
mjenice svjesno postupio na štetu dužnika.
Indosatar (novi vjerovnik) nalazi se u
povoljnijem položaju od cesionara.

18
13. FORMA INDOSAMENTA
Prijenos mjenice indosamentom vrši se tako da stari vjerovnik (prenositelj, indosant) odredi na
jasan, razgovijetan način na mjenici ili na njenom alonžu da se mjenič.svota ima platiti nekom 2
(indosataru) pa to potpiše i mjenicu preda novom vjerovniku (npr.» umjesto meni platite
Pavloviću...)
ALONŽ MJENICE = je list koji je na mjenicu vezan radi produženja kad na njoj više nema mjesta
za indosiranje.

OBLIK INDOSAMENTA:
1.indosament mora biti napisan na samoj mjenici ili alonžu ( a ne na posebnom papiru izvan
mjenice)
2.treba upotrijebiti takve riječi da bude jasno radi li se o indosamentu ili cesiji
3.indosament može biti upisan na 1.strani ili na poleđini mjenice
4.indosament mora biti bezuvjetan (svaki uvjet koji bi bio stavljen smatra se nenapisanim)
5.ništav je djelomičan indosament

A)BIANCO INDOSAMENT = je onaj indosament gdje indosant (prenositelj) nije označio

indosatara (novog vjerovnika) već je to mjesto ostavio neispunjeno.
Indosant može staviti na mjenicu:
1)Klauzulu o prijenosu i bez naznake imena indosatara, pa to mjesto ostaviti prazno
2)Samo svoj potpis na stražnju stranu stranice bez ikakvog dodatka.Postoji naime zakonska
presumpcija po kojoj sam potpis na stražnjoj strani ili na alonžu znači indosament .
Bianco indosament može se nalaziti i na prednjoj strani, ali ne može se izvršiti samim potpisom, već
se mora iz upotrijebljenih riječi vidjeti da se radi o prijenosu mjenič.tražbine.

Mjenič.vjerovnik indosatar, kad je mjenica prenesena bianco indosamentom = je onaj koji ima
mjenicu u rukama.
Imatelj mjenice može:
1.Ispuniti bianco indosament bilo svojim, bilo imenom 2 osobe i tako stvoriti puni indosament
2.Dalje indosirati mjenicu bianco ili na ime 2 osobe
3.Jednostavno predati mjenicu 3-ćoj osobi ne ispunjavajući bianco indosament niti sastavljajući
novi.Ova je solucija povoljna za njega jer ne postaje mjenič.obveznik, a to znači da ne preuzima
bilo kakvu obvezu.

Prednosti bianco indosamenta

Imatelju mjenice (indosataru) će odgovarati bianco indosament jer će pri prijenosu punim
indosamentom on mjenicu dalje moći prenijeti samo uz svoj potpis (punim ili bianco
indosamentom) i tada on ostaje mjenično obvezan svima koji na mjenici slijede iza njega do
potpune isplate mjenice.Ipak može se ograditi od te odgovor. stavljajući uz indosament odredbu
«bez odgovor. za akcept» ili «bez odgovor. za isplatu».
Pri prijenosu bianco indosamenta mjenica se može prenijeti pukom predajom iz ruke u ruku.Nema
imena indosatora na mjenici pa nema ni nj. obveze, on ne postaje mjenič.obveznik.

INDOSANT – se može osloboditi odgovor. za AKCEPT i ISPLATU

TRASANT – se može osloboditi odgovor. samo za AKCEPT
VJEROVNIKOM BIANKO INDOSIRANE MJENICE SMATRA SE SVAKI NJEN DRŽALAC.

Nedostaci bianco indosamenta

Ovakav način opticaja mjenice ne jača mjenicu jer se njime ne uvećava broj
potpisnika(indosanata) koji solidarno jamče imaocu mjenice za isplatu mjenič.tražbine.Osim toga,
postoji i opasnost da osoba koja do mjenice neovlašteno dođe figurira kao formalno legitimiran
vjerovnik (da bi otklonio tu opasnost, naznačit će ime osobe na koju želi prenijeti tražbinu).
B)PROKURA INDOSAMENT = je onaj indosament gdje je novi vjerovnik (indosatar,stjecatelj)
ovlašten vršiti prava iz mjenice za 2 (indosanta) kao nj. punomoćnik.Ovaj punovlasni odnos između
indosanta i indosatara mora se vidjeti iz samog indosamenta.Zato se u indosament unose oznake
19
»vrijednost za naplatu», «za inkaso», «kao punomoć» i 2 napomene koje znače nalog (npr.platite
Petroviću kao punomoćniku)

Prokura-indosatar može prenijeti mjenicu samo prokura-indosamentom, a ne redovnim

indosamentom (čl.17 ZMO).On je punomoćnik i to na samoj mjenici deklarirani punomoćnik, pa
ne može na 2 prenijeti više prava nego što ih sam ima.(Nemo plus iuris in alium transferre potest,
quam ipse habet).Prokura –indosatar ne može prenijeti mjenicu ni cesijom.

Čl.17 ZMO Kad indosament sadrži napomenu «vrijednost za naplatu», «za inkaso», «kao
punomoć» ili kakvu 2 napomenu koja znači nalog imatelj mjenice može obavljati sva prava koja iz
nje proistječu, ali mjenicu može indosirati samo kao prijenos punomoći.

Prigovori koji se mogu isticati

Mjenič.obveznici mogu istaći kao i prema imocu mjenice one prigovore koji se mogu istaknuti
prema indosantu.Prokura-indosament nema samostalnog položaja, već je samo deklarirani
punomoćnik indosantu.

Između indosanta i indosatara može postojati punovlasni odnos, a da on nije vidljiv iz

indosamenta.Tada indosatar ima isti položaj kao i svaka 2 osoba na koju je mjenica prenesena
redovitim indosamentom.Mjenič.dužnici moći će protiv prikrivenog prokura-indosatara iznijeti sve
prigovore koji ima pripadaju protiv nj. indosanta ako samo dokažu da interni punovlasni odnos
postoji.
C)ZALOŽNI INDOSAMENT = svrha založ.i. je zalaganje potraživ. iz papira u korist
određ.vjerovnika (za davanje osigur. za svoj ili pružanje osigur. za tuđi dug).Ako indosament
sadrži napomenu «vrijednost za osiguranje» ili «vrijednost za zalog» ili 2 napomenu pod kojom se
razumijeva zalaganje, imatelj mjenice može obavljati sva prava koja iz nje proisteječu, ali mjenicu
može indosirati samo kao prijenos punomoći i to putem punomoćničkog indosamenta.

Prigovori koji se mogu isticati

Založ.vjerovnik stječe mjenicu založ.indosamentom u svom ineresu (dok prokura-indosatar radi
redovito u interesu svog indosanta).Kod založnog indosamenta mjenič.obveznici ne mogu isticati
protiv imaoca mjenice prigovore koji imaju temelj u njihovim osobnim odnosima s indosantom,
osim ako je imalac mjenice , stječući mjenicu svjesno postupio na štetu dužnika.

20
14. FORMALNA LEGITIMACIJA
FORMALNO JE LEGITIMIRAN = onaj tko drži mjenicu u svojim rukama i može se iskazati
neprekinutim redom indosamenata.To znači da prvi indosant mora biti remitent tj.osoba koja je
označena kao prvi vjerovnik u samoj mjenici, a indosant u svakom daljnjem indosamentu mora biti
indosatar u svakom prijašnjem indosamentu i tako redom dalje dok se ne dođe do držaoca mjenice
in concreto.

Ako, međutim, situacija nije takva i ako se takvim redom ne može doći od držaoca mjenice do
remitenta, kaže se da je niz indosamenata prekinut.Držalac mjenice koji se ne može iskazati
neprekinutim nizom indosamenata nema form.legitimacije.

Niz indosamenata prekida se cesijom, no niz indosamenata nije prekinut time što se na mjenici
nalazi bianco indosament.Kod bianco i. mjenič.vjerovnik je svaki držatelj mjenice ako nema
prekida u indosamentima od vremena kada je došlo do bianco indosamenta.Kad iza bianco i. dolazi
2 (puni) indosament, smatra se da je potpisnik tog 2 indosamenta stekao mjenicu bianco-
indosamentom.

Formalna leg. važna je jer formalno legitimirani vjerovnik može od mjenič. obveznika potraživati
isplatu bez daljnjeg objašnjavanja, uz izručenje mjenice.Mjenič. obveznici dužni su mjenicu platiti
formalno legitimiranom vjerovniku, pa se isplatom njemu oslobađaju svake mjenič.obveze.
Tko plati mjenicu o dospjelosti pravovaljano je oslobođen obveze OSIM ako je to učinio iz zle
namjere ili velike nemarnosti.On je dužan ispitati pravilnost niza indosamenata, ali ne i istinitost
potpisa indosanata.Osim toga, mjenič.dužnik ne smije platiiti onom tko nema mater.leg., ako mu je
pomanjkanje te leg. bilo poznato ili moralo biti poznato.

15. MATERIJALNA LEGITIMACIJA

MATER.LEG. = ima vlasnik mjenič. papira. Redovno će formalno legitimirani biti i materijalno
legitimirani, ali ne mora biti tako.
U većini situacija, dakle, obje legitimacije pripadaju istoj osobi, ali može se dogoditi da netko dođe
u posjed mjenič.isprave na viciozan način pa će imati formalnu, ali ne i mater. leg.
Dužnik može pravovaljano platiti onome tko ima samo form.leg. osim ako je postupao zlonamjerno
ili s velikom nemarnošću.(znao ili je morao znati da nema mat.leg.)

21
16. AKCEPTIRANJE
Svi potpisnici na mjenici su mjenič. obveznici i odgovaraju solidarno za mjenič.dug.Pritom je
TRASAT GL. DUŽNIK dok su ostali potpisnici regresni obveznici.Trasat je gl. dužnik jer:
1.vjerovnik najprije njemu dolazi po isplatu - prvi
2.čim trasat plati mjenicu, mjenič.obveza prestaje za sve mjenič.obveznike.
Ako mjenicu plati koji 2 od mjenič.obveznika, mjenič.obveza ne prestaje za sve, jer platac može
tražiti sa svoje strane naknadu od gl.dužnika i svih svojih prednika

Postoji, dakle solidarnost obveze svih potpisnika na mjenici, ali ona dolazi do izražaja tek kad
trasat neće akceptirati ili neće platiti mjenicu.Da bi trasat postao gl.dužnikom potrebno je da primi
obvezu, odn.akceptira mjenicu.Prihvatom, akceptom mjenice trasat postaje AKCEPTANT
tj.gl.dužnik.
AKCEPT (PRIHVAT) = je izjava trasata kojom se obvezuje o dospjelosti isplatiti mjenič.svotu

Mjenica je valjana ako ima sve bitne sastojke, bez obzira da li ju je trasat akceptirao.Ali,
akceptirana mjenica daje vjerovniku veću sigur. u pogledu naplativosti mjenič.tražb., nego što mu
daje neakceptirana.

REMITENT se može zadovoljiti i time da od izdavatelja primi neakceptiranu mjenicu.U tom se

slučaju može sam obratiti trasatu radi akcepta.Ali ako mu ga trasat uskrati, vjerovnik nema
mjeničnopr. mogućnosti da sudskim putem iznudi akcept od trasata.U tom slučaju on može
pribjeći mjenič.regresu.

TRASATA koji je akceptirao mjenicu, a odbije je isplatiti o dospjelosti mjenič.vjerovnik može

sudskim putem siliti na isplatu.Osim trasata-akceptanta mjenič.vjerovniku za isplatu mjenice
odgovaraju i ostali mjenič.obveznici i to solidarno pa on može odlučiti da isplatu zahtijeva i od njih.

AKCEPTIRANA MJENICA NEAKCEPTIRANA MJENICA

Ako je trasat akceptirao mjenicu, a odbije
isplatiti mjenicu
Vjerovnik može sudskim putem tražiti isplatu
Vjerovnik ima pravo regresa i od ostalih
potpisnika
Ako trasat nije akceptirao mjenicu, a odbije
isplatiti mjenicu
Vjerovnik ne može sudskim putem iznuditi
akcept
Vjerovnik ima pravo mjeničnog regresa

MORA LI SE MJENICA PODNIJETI NA AKCEPT? = Ne

Mjenica se ne mora podnijeti na akcept, jer se ovdje radi o pravu, a ne o dužnosti imatelja
mjenice.Međutim, u interesu je vjerovnika da što prije zatraži i dobije trasatov akcept jer time
dobiva 1 obveznika više.
Ako vjerovnik ne traži akcept nego čeka do dospjelosti mjenice pa onda od trasata traži isplatu
koju trasat odbije izvršiti, vjerovnik neće moći postupati protiv trasata.Međutim, to ne utječe na nj.
pravo da traži isplatu mjenice o dospjelosti od 2 potpisnika.

IZNIMKE KOD AKCEPTIRANJA:

1.Trasant može odrediti da se mjenica podnese na akceptiranje naznačujući ili ne naznačujući rok
a)ovakva je odredba važna za trasanta jer kada trasat akceptira mjenicu i uđe u mjenič.neksus
time jača i položaj trasanta.Naime, ako trasant bude prisiljen isplatiti mjenicu moći će tražiti
naknadu od trasata kao gl.dužnika, ako je ovaj mjenicu akceptirao.
b)Ako trasant odredi da se mjenica mora podnijeti na akcept, a ona ne bude podnesena, imatelj
mjenice gubi pravo na regres i zbog neisplate i zbog neakceptiranja OSIM ako iz sadržaja odredbe
ne proizlazi da se trasant samo htio osloboditi odgovor. za akceptiranje. → pozit.klauzula
podnošenja na akcept
c)U slučaju da trasant odredi da se mjenica podnese na akceptiranje – akcept se mora datirati

22
2.Trasant može i zabraniti da se mjenica podnese na akceptiranje
Trasant će obično zabraniti da se mjenica podnese na akceptiranje ako mu je stalo do toga da se
trasata ne uznemirava i da se od njega potražuje akcept, a naročito ako misli sam urediti mjenicu
već prije dospijeća.
U slučaju da trasat ipak akceptira mjenicu, zabrana neće utjecati na valjanost akcepta tj. akcept će
biti valjan kao i svaki drugi.No, ako trasat odbije akceptirati mjenicu koja sadrži odredbu o
zabrani akceptiranja, vjerovnik neće moći tražiti regres zbog neakceptiranja, tj. obraćati se na
ostale mjenične obveznike.

MEĐUTIM, trasant ne može zabraniti podnošenje na akcept:

1)Kad je u pitanju trasirana mjenica plativa kod 3-će osobe ili u mjestu različ. od mjesta u kojem
trasat prebiva (domicilirana mjenica)
2)Kad je u pitanju trasirana mjenica na određ.vrijeme po viđenju
U ovim se slučajevima podnošenje na akceptiranje ne može zabraniti iz 2 razloga:
1.to bi onemogućilo izvršenje obveze – naime potrebno je podnijeti mjenicu na akcept da trasat
bude obaviješten o stanju stvari te da poduzme mjere kako bi mjenica bila plaćena o dospjelosti u
mjestu različ. od njegova prebiv. ili kod 3-će osobe
2.mjenica ne bi dospjela jer se od dana podnošenja na akcept računa njena dospjelost
3.Trasant može odrediti da se mjenica ne podnosi na akceptiranje prije određenog vremena
4.Svaki indosant može odrediti da se trasirana mjenica podnese na akceptiranje naznačujući ili ne
naznačujući rok za to
Osim kad je trasant u njoj zabranio da se ona podnosi na akceptiranje.Naime,
 Indosant na mjenici dolazi vremenski iza trasanta
 Indosant ne može zabraniti podnošenje mjenice na akcept ako trasant nije u tom smislu
ništa odredio
 Ako je trasant zabranio podnošenje na akcept indosant ne može odrediti protivno
 Indosant može odrediti da se mjenica podnese na akcept ako trasant nije ništa odredio
Ako je rok za podnošenje određen u nekom indosamentu, time se može poslužiti samo indosant koji
je to napisao.

Mjenica se može podnijeti na akcept sve do dospjelosti (osim ako trasant / indosant nije odredio
kraći rok), a podnosi je imatelj mjenice, odn. svaki držatelj mjenice. → kod mjenice na
određ.vrijeme po viđenju → u roku od 1.god. od izdanja / roku koji odrede
trasant ili indosant
↓ ↓
može i produljiti rok samo može skratiti

23
17. FORMA AKCEPTA
Akcept se piše na samoj mjenici, a izražava se riječju «priznajem», «primljena», «prihvaćena» i sl.
Akcept potpisuje trasat. Kao akcept vrijedi i sam potpis trasata kad je stavljen na licu mjenice.
Naše banke traže potpis u desnom uglu neposredno ispod trasatova imena.

Kad mu mjenica bude podnesena na akceptiranje, trasat može:

1)akceptirati mjenicu čime postaje gl.dužnikom.On ujedno može zahtijevati da mu se mjenica
podnese još 1 sutradan nakon prvog podnošenja na akceptiranje
2)odbiti akcept – u tom slučaju vjerovnik može odmah postupati protiv regresnih obveznika
3)tražiti rok za razmišljanje

Akcept mora biti bezuvjetan, ali ga trasat može ograničiti na 1 dio mjenič.svote.Svako 2 odstupanje
od sastojaka mjenice (npr. u pogledu roka) predstavlja odbijanje akcepta.
Međutim, mjenič.vjerovnik može se zadovoljiti trasatovom modifikacijom (npr. u pogledu mjesta
ili vremena plaćanja)
Ako trasat uvjetuje svoj akcept – akcept je nevaljan.

Akcept u pravilu ne mora biti datiran, no ipak će morati biti datiran

a)kod mjenice na određ.vrijeme po viđenju
b)kad se mjenica na temelju izričite odredbe mora podnijeti na akceptiranje u određ.danu

Ukoliko bi, u ova 2 slučaja, trasat propustio datirati akcept, imatelj mjenice mora podignuti protest
da bi zadržao regresna prava.
Kada protest nije podignut, u pogledu akceptanta smatra se da je nedatirani akcept stavljen
posljednjeg dana roka predviđenog zakonom za podnošenje na akceptiranje ili odredbom mjenice
za podnošenje na akceptiranje.
Ovo ne vrijedi za regresne obveznike jer za njih nema dospjelosti.

Smatra se da je akcept neopozivo dan tek pošto je trasat akceptiranu mjenicu vratio podnosiocu.Do
tog trenutka trasat može dani akcept opozvati ili poništiti.
Smatra se da je trasat odbio akceptirati mjenicu ako je napisani akcept precrtao prije nego što je
mjenicu vratio.Dok se ne dokaže protivno smatra se da je akcept precrtan prije nego što je mjenica
vraćena.
Međutim, ako je trasat pismeno izvijestio imatelja mjenice ili kojeg potpisnika da je mjenicu
akceptirao, on je prema njima obvezan po sadržaju danog akcepta.

24
18. AVAL
AVAL = je izjava neke osobe, dana i potpisana na mjenici, kojom se jamči da će određeni mjenič.
dužnik izvršiti svoju mjeničnu obvezu. Aval je mjenič.jamstvo. Isplata mjenice (ali ne i
akceptiranje) može se za cijelu mjenič.svotu ili za izvjestan njen dio osigurati avalom. To osigur.
može dati 3-ća osoba ili netko od potpisnika mjenice.Danas se aval u praksi rijetko primjenjuje jer
izaziva sumnju u platežnu spos. dužnika.Mnogo je češća upotreba žira.

Aval se daje na mjenici ili na alonžu tj. listu koji je na mjenicu vezan radi njena produženja.Aval se
izražava riječima «per aval», «kao jamac», «kao poruk», i mora biti potpisan od avalista.Može se
nalaziti na prednjoj ili stražnjoj strani mjenice.Prema zakon. presumpc. sam potpis na prednjoj
strani mjenice, ako nije trasantov ili trasatov, smatra se avalom.
Aval se može preuzeti za bilo kojeg mjenič.obveznika.Treba ga označiti u klauzuli o avalu, a ako to
nije učinjeno smatra se kao da je preuzet za trasanta.

Avalist odgovara onako kako odgovara onaj za koga jamči i s njim solidarno.Avalistu pripadaju svi
prigovori koji pripadaju onom za koga je aval preuzeo.Njegova obveza vrijedi i onda ako je obveza
za koju jamči ništava iz bilo kojeg razloga osim zbog form.nedostatka (npr. pasivna mjeničnopr.
nesposobnost)
Kad isplati mjenicu avalist stječe prava iz mjenice:
1)protiv onoga za koga je jamčio i
2)protiv onih koji su ovome po mjenici odgovorni

ŽIRO = se upotrebljava umjesto avala i predstavlja vrstu prikrivenog jamstva.Žiro je jednostavno

potpisivanje mjenice u svojstvu trasanta ili indosanta.
Žiro se redovno upotrebljava kod potrošačkih kredita.Naime, banka zahtijeva od korisnika kredita
da joj kao osigur. na vraćanje kredita preda bianco mjenicu s potpisima žiranata.
Prvi žirant potpisuje mjenicu kao trasant i kao prvi indosant na poleđini mjenice, a ostali žiranti
također na poleđini mjenice ispod potpisa prvog žiranta.Položaj prvog žiranta je nezahvalniji nego
položaj ostalih, jer ako isplati mjenicu može se regresirati samo od akceptanta dok se ostali žiranti
mogu regresirati od svih potpisnika prije njih.

25
19. PLAĆANJE
1) Mjenica plativa na određ. dan, određ. vrijeme nakon dana izdanja ili određ. vrijeme po viđenju
mora se podnijeti na isplatu bilo na sam dan plaćanja bilo 1 od 2 dana koji dolaze odmah za njim.
Mjenica po viđenju može se podnijeti na isplatu bilo kad, ali najduže u roku od 1godine od dana
izdanja.
2)Ako se mjenica ne podnese na isplatu u navedenim rokovima imatelj mjenice gubi pr.regresa
protiv indosanta, trasanta i avalista, ali ne i protiv akceptanta. Mjenični dužnici mogu se obveze
osloboditi polaganjem mjenič.svote kod nadlež. 1° suda, a ako nema suda onda u nadlež.tijelu
uprave u općini.
3)Mjenica je dug po koji vjerovnik mora ići dužniku.Razlog tome jest što dužnik ne mora znati u
vrijeme dospjelosti u čijim se rukama nalazi mjenica budući da ona indosamentom prelazi iz ruke
u ruku.
Podnošenje mjenice na isplatu mora se poduzeti u posl. lokalu trasata odn. domicilijata u slučaju
domicilirane mjenice i to u vrijeme određeno kao poslovno od nadlež.org. Ako se iz mjenice ne vidi
da dužnik ima posl.lokal, onda ga treba tražiti u nj. stanu.

POTVRDA + MJENICA
4)Trasat može prigodom plaćanja mjenice tražiti da mu je imatelj preda s potvrdom na mjenici da
je isplaćena.Time se osigurava da mjenica neće dalje cirkulirati.
5)Imatelj mjenice ne može odbiti djelomič.isplatu.To je IZUZETAK od općih načela gp-a, prema
kojem vjerovnik ne mora primiti djelomič.isplatu duga već može inzistirati na punoj isplati.U
slučaju isplate mjenice vjerovnik mora primiti djelom.isplatu, pa samo u pogledu ostatka može
postupati sudskim putem.

PRIZNANICA + ZABILJEŽBA
U slučaju djelom.isplate trasat može zahtijevati da se ta isplata zabilježi na mjenici i da mu se uz to
izda priznanica.Predaju mjenice, međutim, ne može tražiti dok nije potpuno isplaćena.
6)Imatelj mjenice ne može se prisiliti primiti isplatu prije dospjelosti.Trasat koji plaća mjenicu
prije dospjelosti čini to na svoju opasnost i štetu.Tko plati mjenicu o dospjelosti pravovaljano je
oslobođen obveze osim ako je to učinio iz zle namjere ili velike nemarnosti.On je dužan ispitati
pravilnost niza indosamenata, ali ne i istinitost potpisa.

26
20. PROTEST
PROTEST = je jav.isprava u kojoj jav.bilježnik (protestno tijelo) na pravodoban zahtjev imatelja
mjenice potvrđuje da je nastupila 1 od činj. zbog koje zakon daje imatelju mjenice pr. na regres.
Protest je = dakle, preduvjet regresa, a regresom se traži isplata mjenice.Protest izdaje jav.bilježnik
i tom se ispravom svjedoči da je imatelj mjenice poduzeo prema trasatu propisom naložene radnje.
Protestom se utvrđuje:
1.djelomič. ili potpuno odbijanje akceptiranja
2.djelomič. ili potpuno odbijanje isplate
IZNIMNO, protest nije potreban:
1)kad je otvoren stečaj nad imovinom trasata ili trasanta koji je zabranio podnošenje mjenice na
akcept.Ovdje protest nije potreban jer tu rješ.suda o otvaranju stečaja zamjenjuje protest
2)kad trasant, indosant, avalist unesu u mjenicu odredbu kojom oslobađaju imatelja od podizanja
protesta zbog neakceptiranja ili neisplate (npr. odredbe «bez troškova» «bez protesta»).
Ako je tu odredbu napisao trasant ona djeluje prema svim potpisnicima, a ako imatelj mjenice
usprkos ovoj odredbi podigne protest, sam će snositi protesne troškove.
Ako je odredbu napisao indosant, ona djeluje samo prema njemu, a ako ju je napisao avalist ona
djeluje samo prema avalistu.Ako imatelj mjenice podigne protest u slučaju kad su ovu odredbu
upisali indosant ili avalist troškovi protesta mogu se naplatiti od svih korisnika.
NADLEŽNOST
Protest zbog neakceptiranja ili neisplate podiže se kod javnog bilježnika.IZNIMKA od ovog pravila
postoji kada je u pitanju domicilirana mjenica u kojoj je označen i domicilijat.U tom je slučaju za
protest nadležan općin.sud mjesta plaćanja.
SADRŽAJ PROTESTA I OBRAZAC na kojem se on vrši određeni su propisom:
1.prijepis protestirane mjenice
2.ime ili tvrtku po čijem se zahtjevu i protiv koje osobe podiže protest
3.potvrdu da tražena osoba nije izvršila činidbu koja se na temelju mjenice od nje zahtijeva
4.mjesto i datum kad je poduzet ili bezuspješno poduzet protestni post.
5.registarski broj protesta,, potpis i pečat protestnog org.

1.PROTEST JE VEZAN ZA ROK

Ako se protest podnosi zbog tog što mjenica nije akceptirana, rokovi su isti kao i za akcept, tj. sve
do dana dospjelosti.Bez protesta se ne može vršiti regres zbog neakceptiranja.Isto vrijedi u slučaju
protesta zbog obustave plaćanja od trasata ili jer je izvršenje nad nj. imovinom postalo
bezuspješno. => rokovi protesta mogu se produžiti jedino zbog više sile.
2.PROTEST ZBOG NEISPLATE
A)mjenice na određ.vrijeme po viđenju, mjenice a dato i dnevne mjenice mora se podići 1 od 2
radna dana koji dolaze odmah za danom plaćanja mjenice.Propustom tog roka gubi se pr.regresa,
ali ne i zahtjev protiv gl.dužnika.Protiv gl.dužnika mjenič.vjerovnik moći će nastupiti u redovnom
zastarnom roku od 3 godine od dospijeća .Za gl.dužnika mu ne treba protest.
B)Mjenica po viđenju mora se podići u roku od 1 godine od dana izdanja.Nakon proteka tog roka
ne može se vršiti regres, a kako po prirodi stvari nema ni akcepta, vjerovnik zaparavo ne može
ništa. =>U tom će slučaju imatelj mjenice još jedino moći ostvariti svoj zahtjev protiv trasata u
zastarnom roku pod uvijetom da je on akceptirao mjenicu.
Protest može biti uz pristanak imatelja mjenice ZAMIJENJEN pism. izjavom na mjenici od strane
onoga od koga se zahtijeva činidba (trasat, akceptant, domicilijat, adresat po potrebi ili
intervenijent).Do ovakve zamjene može doći samo ako trasant nije zahtijevao u slogu mjenice da
protest bude u formi jav.isprave.
Pism.izjava osobe mora biti:
1.potpisana
2.datirana
3.unesena u registar protesta unutar protesnog roka o čemu posebni org. stavlja potvrdu na
protestiranoj mjenici.

Propuštena činidba zbog koje je protest podignut može se izvršiti u ruke odn. u prisutnosti
protestnog org.
27
21. NOTIFIKACIJA
NOTIFIKACIJA = je izvješćivanje mjenič.dužnika o podizanju protesta zbog neakceptiranja
odnosne neisplate mjenice.Smisao notif. je u tome da se pravodobnim izvješćem o predstojećoj
regresnoj naplati daje mogućnost regresnim dužnicima da dobrovoljno iskupe protestiranu
mjenicu i tako izbjegnu kamate i troškove prisilne regresne naplate.
Notif. se obavlja obično:
a)preporučenim pismom a može i jednostavno
b)vraćanjem mjenice
O odbijanju akcepta ili isplate mjenice imalac mjenice mora obavijestiti svog indosanta i trasanta u
roku od 4 radna dana poslije protesta ili nakon dana podnošenja mjenice ako je bio oslobođen od
podizanja protesta.To se zove notif.
Kad je indosant primio obavijest on mora u roku od 2 dana obavijestiti svog indosanta i tako
redom sve do trasanta.
Propust pravodobne notif. nema za posljedicu gubitak mjenič. prava za onoga tko je propustio
pravodobno notificirati, ali on odgovara za štetu koja nastane zbog njegovog propusta i to do visine
mjenič.svote.

28
22. REGRES
REGRES = je zahtjev imatelja mjenice prema 1 ili više regres.obveznika za isplatu mjenič.svote,
ako je trasat potpuno ili djelomično odbio isplatu o dospjelosti, a i prije dospjelosti ako nastupe
okol. koje isplatu mjenice čine nesigurnom.
Naime, mjenica se podnosi trasatu na akcept da bi se on akceptom obvezao platiti mjenicu o
dospjelosti.Kad mjenica dospije, opet se podnosi trasatu na isplatu.Svi ostali potpisnici na mjenici
odgovaraju solidarno da će mjenica biti akceptirana i plaćena.Trasat akceptom postaje
gl.dužnikom, a ostali potpisnici su regresni obveznici.

Stoga mjenič.vjerovnik ima protiv gl.dužnika zahtjev za isplatu mjenice o dospjelosti, a protiv
ostalih obveznika zahtjev za naknadu (regres) u slučaju da:
1.mjenica ne bude akceptirana
2.mjenica ne bude isplaćena
3.ako isplata dođe u sumnju

RAZLIKUJEMO: REGRES O DOSPJELOSTI I REGRES PRIJE DOSPJELOSTI

Imatelj mjenice može ostvariti regres protiv kojeg regres.obveznika, trasanta,akceptanta,
indosanta, avalista:
1)o dospjelosti ako mjenica nije plaćena u cijelosti ili djelomično.Regresni zahtjev imalac mjenice
može postaviti protiv bilo kojeg regres.obveznika,akceptanta, trasanta, indosanta ili avalista, ili pak
protiv svih njih jer su solidarni obvaznici (tzv.zahtjev per saltum) → lat. skokom
2)prije dospjelosti:
a)ako je akceptiranje odbijeno, bilo potpuno bilo djelomično ili
b)ako je prije ili poslije akceptiranja otvoren stečaj odn. likvidacija nad imovinom trasata ili ako on
obustavi plaćanje makar ta obustava ne bi bila utvrđena sudskom odlukom ili ako je izvršenje nad
nj. imovinom ostalo bezuspješno
c)ako je otvoren stečaj odn. likvidacija nad imovinom trasanta mjenice koja se ne smije podnijeti
na akceptiranje

Ako je trasat mjenicu akceptirao ali ju odbija o dospjelosti platiti, mjenič.vjerovnik može vršiti
regres protiv regresnih obveznika tj. tražiti isplatu od njih.

Imatelj mjenice ima pravo zahtijevati od onog protiv koga ostvaruje regres:
1)iznos za koji mjenica nije akceptirana ili plaćena i kamate ako su u mjenici bile naznačene
2)zateznu kamatu u skladu s propisom kojim se uređuje visina stope zatezne kamate (Zakon o
visini stope zatezne kamate)
3)troškove protesta, poslanih izvještaja i ostale trošove

Ako se regres traži prije dospjelosti od mjenič.svote se odbija eskont po stopi koju određuje NBH, a
koja vrijedi na dan regresa.

Regresno su odgovorni trasant, indosant, avalist,.Indosant odgovara za akcept i isplatu mjenice ali
dopušta mu se mogućnost da se te odgovor. oslobodi tako što će prilikom indosiranja u IZJAVI O
PRIJENOSU upisati odgovarajuću napomenu o oslobađanju.

29
23. MEĐUSOBNI ODNOS MJENIČNIH OBVEZNIKA
Svaki kasniji mjenič.obveznik koji je isplatio mjenicu može tražiti naknadu (regres) od svih svojih
prednika, a može tražiti i plaćanje od gl.dužnika, jer on odgovara svima.

PLATAC tj. onaj koji je iskupio mjenicu može zahtijevati:

1.cjelokupni iznos koji je isplatio
2.kamatu u visini eskontne stope koju utvrđuje NBH na tu svotu, od dana kad se iskupljena svota
mjenice isplatila
3.troškove koje je imao

Svaki regres.obveznik kad isplati mjenicu može tražiti mjenicu s protestom i računom.Svaki
indosant koji je iskupio mjenicu može precrtati svoj indosament i indosamente indosanata koji
dolaze iza njega.

Kada se vrši regres zbog djelomič.akceptiranja, onaj koji je isplatio dio svote za koji mjenica nije
bila akceptirana može zahtijevati da se ta isplata zabilježi na mjenici i da mu se o tome izda prijepis
mjenice s potvrdom da je vjeran originalu i protest radi vršenja daljnjeg regresa.

Budući da mjenič.obveznici odgovaraju solidarno vjerovnik može postupiti protiv bilo kojeg od
njih pojedinačno, protiv više njih ili protiv svih zajedno.Pritom nije dužan držati se reda već regres
može vršiti napreskok (per saltum – lat.skokom)
Upravo je zbog toga vrlo važno pitanje obavijesti (notifikacije).Budući da vjerovnik može odabrati
bilo kojeg obveznika, ostali prednici moraju biti obaviješteni, jer će vjerovatno i sami morati dati
naknadu.Smisao notif. je u tome da se regresnom obvezniku da mogućnost da isplati mjenicu na
vrijeme i tako izbjegne kamate i troškove prisilne naplate regresa.

U slučaju da se propusti rok:

1.za podizanje protesta – gubi se pravo na regres
2.za izvršavanje notifikacije o odbijanju akceptiranja i isplate – onaj koji je to propustio dužan je
oštećenom obvezniku nadoknaditi štetu do vidne mjenič.svote

Zakonski rokovi za podnošenje mjenice ili podizanje protesta mogu se produžiti samo u slučaju
NESAVLADIVE PREPREKE tj. događaja koji imaju značaj više sile. Dok viša sila traje imatelj
mjenice mora o tome bez odlaganja obavijestiti svog indosanta i to uz datum i potpis (na mjenici ili
alonžu).Čim okol. koje imaju značaj više sile prestanu mjenica se treba podnijeti na akcept ili
isplatu ili podići protest. MEĐUTIM, ako su te okol. trajale duže od 30 dana od dospjelosti mjenice,
za vršenje regresa nije potrebno ni podnošenje ni protestiranje mjenice.

Viša sila nije prepreka čisto osobne prirode (npr.bolest)

30
24. INTERVENCIJA
INTERVENCIJA = je akceptiranje ili isplata mjenice, kod koje su ostvarene pretp. za regres, od
strane neke osobe a sa svrhom da se zaštiti određ.mjenič.dužnik (honorat) od regresa.Institut
intervencije služi, dakle, otklanjanju regresa i to u situaciji kad regres mjenici neposredno prijeti.
Do interv. može doći čim nastupi 1 od razloga koje zakon priznaje mjenič. vjerovniku kao valjanu
osnovu za pokretanje regres.post. bilo prije ili poslije mjenič. dospjelosti.Provodi se tako da netko
3-ći akceptira ili isplati mjenicu u korist određ. regres.obveznika i njegovih sljedbenika.

S obzirom na način na koji dolazi do intervencije razlikujemo:

1)POZIVNA INTERVENCIJA – regres.obveznik (trasant, indosant ili avalist) može odrediti
zabilježbom na mjenicu osobu kojoj se imatelj mjenice ima obratiti radi akcpta ili isplate ako
mjenici zaprijeti regres.
Zabilježba obično glasi.»u slučaju potrebe obratiti se N.N.-u», a naziva se adresa po potrebi ili
nužna adresa.
Regres.obveznik koji je upiše na mjenicu može odrediti samo akceptiranje ili samo isplatu interv.
Ako nužna adresa ne sadrži ni 1 od tih ogranič., onda uključuje obje mogućnosti interv.
2)SPONTANA INTERVENCIJA – ponekad se, kad mjenici prijeti regres, pojavi bez poziva
upisanog na mjenici, bez nužne adrese, netko tko hoće kao INTERVENIJENT akceptirati ili
isplatiti mjenicu za čast određenog regres.obveznika.

25. AKCEPTIRANJE INTERVENCIJOM

AKCEPTIRANJE INTERVENCIJOM = bez obzira radi li se o pozivnoj ili spontanoj interv.,
moguće je samo prije dospjelosti mjenice i to one koja se može podnijeti na akcept (mjenica se ne
može podnijeti na akcept ako je trasant to zabranio).Akceptiranje intervencijom moguće je, kad
god je imatelj mjenice ovlašten na regres prije dospjelosti odn. u slučajevima:
1)ako mjenica nije akceptirana djelomič. ili u potpunosti
2)ako je otvoren stečaj ili likvidacija nad imovinom trasata, ili kad trasat zabrani isplatu bez
opravdanja nekom sudskom odlukom ili ako je izvršenje nad nj. imovinom ostalo bezuspješno
3)ako je otvoren stečaj nad imovinom trasanta mjenice koja se ne smije podnijeti na akcept

Kod pozivne intervencije – imatelj mjenice u kojoj je putem nužne adrese predviđeno akceptiranje
interv. i to u mjestu plaćanja, mora se obratiti adresatu radi akceptiranja kad mjenici zaprijeti
regres prije dospjelosti.Ta obveza izrasta za njega iz same nužne adrese, koja je na mjenici već bila
upisana kada je on mjenicu primio.S obzirom na nj. ponašanje razlikujemo 2 situacije:
A)ako on propusti obratiti se adresatu – gubi pr. na regres prije dospjelosti protiv adresanta i
nj.sljedbenika
B)ako se obrati adresatu, ali ne ishodi akcept, tada pod pretp. da je podnio protest ima regresno
pravo
Kod spontane intervencije – ako netko nudi imatelju mjenice akceptiranje intervencijom on to:
a)može odbiti , odlučivši se za regres prije dospjelosti
b)može prihvatiti ako ocijeni da mu akceptiranje interv. predstavlja dovoljnu sigurnost, ali u tom
slučaju gubi pr. na regres

Akcept intervencijom vrši se PISMENOM IZJAVOM intervenijenta na samoj mjenici.Redovito će

intervenijent (akceptant) označiti i honorata tj.regres.obveznika u čiju čast daje akcept (npr.
prihvaćam za čast N.N. P.Petrović).Ukoliko ga propusti označiti tada se neoborivo presumira da je
akcept dan u korist trasanta.
Ako je na nužnu adresu uputio indosant, odn. avalist, a on nije označen kao honorat presumira se
da je akcept dan u korist indosanta, odn. avalista.

31
Akcept interv. ne može se izvršiti stavljanjem golog potpisa intervenijenta na mjenicu.Razloga za to
ima više:
1)ako se nečiji potpis zatekne na licu mjenice, a nije trasantov ni trasatov, bez popratne izjave da je
to potpis intervenijenta, takav će potpis imati značenje avala.
2)ako se potpis nalazi na poleđini imat će značenje bianco indosamenta
3)ako trasat koji ne želi postati gl.dužnikom ali želi dati akcept interv. u korist regres.obveznika,
stavi potpis na licu mjenice bez oznake da je intervenijent, tada nj.potpis ima značenje akcepta
kojim postaje gl.dužnik (neoboriva presumpcija)

Intervenijent akceptom mjenice u korist honorata postaje mjenič.dužnikom, ali odgovara samo
prema imatelju mjenice i onima čiji potpisi dolaze iza potpisa honorata, onako kao što bi odgovarao
honorat.

26. ISPLATA INTERVENCIJOM

Isplata interv. može se izvršiti kad imatelj mjenice stekne pr. na regres, bilo to prije ili poslije
dospjelosti mjenice (za razliku od akcepta interv.).Pritom je irelevantno da li se radi o
akceptabilnoj mjenici i da li se isplata vrši na bazi pozivne ili spontane interv. jer imatelj mjenice
mora primiti isplatu.
MEĐUTIM, dužnost imatelja mjenice da primi isplatu postoji samo ako intervenijent nudi puni
iznos i to najkasnije sutradan nakon posljednjeg dana dopuštenog za podizanje protesta zbog
neisplate.Odbije li imatelj mjenice takvu isplatu gubi pr. na regres protiv onih regresnih obveznika
koji bi tom isplatom bili oslobođeni.

Imatelj mjenice koja je akceptirana od intervenijenta čije je prebiv. odn. sjedište u mjestu plaćanja
mora o dospjelosti:
1)mjenicu najprije prezentirati trasatu
2)ako trasat odbije isplatu imatelj mjenice mora pravodobno podići protest i obratiti se svim
akceptantima za čast (adresatima nužne adrese)
3)ako mu ni oni ne isplate mjenicu mora podići protest zbog neisplate (tzv.kontraprotest)
najkasnije sutradan nakon posljednjeg dana dopuštenog za podizanje protesta.
Na taj način oživljava pr.regresa i protiv mjenič.obveznika u čiju čast je mjenica bila akceptirana,
kao i protiv njihovih sljedbenika.
Ako imatelj mjenice ne podigne protest u spomenutom roku, gubi mjenič.zahtjev prema onome za
koga je mjenica bila akceptirana i prema njegovim sljedbenicima.

Isplatom mjenice INTERVENIJENT PLATAC stječe prava koja proizaze iz mjenice i to:
1.protiv honorata za čiju je čast isplatio mjenicu
2.protiv osoba čiji potpisi prethode honoratu

Honorat ostaje mjenič.obveznik, ali u povoljnijem položaju jer nj. posl.ugled nije doveden u pitanje
i jer ni iznos koji mora platiti nije tako visok kao što bi bio da je očuvana mogućnost višestrukog
regresa prema nj.sljedbenicima.

Intervenijent platac ne može dalje mjenicu indosirati.

Ako imatelju mjenice više intervenijenata ponudi isplatu, prvenstvo ima onaj koji oslobađa najviše
regresnih obveznika.

Nakon izvršene isplate imatelj mjenice mora predati mjenicu i protest intervenijentu – platcu.Na
samu mjenicu mora prije toga upisati da je mjenica namirena s oznakom za koga je plaćena.Ne
bude li honorat naznačen, smatrat će se da je to trasant.

32
27. ZASTARA
Zastarni se rokovi razlikuju za različ.zahtjeve:

ZAHTJEVI ZASTARNI ROK

1)zahtjevi protiv akceptanata (zahtjevi za
redovnu naplatu)
2)zahtjevi imatelja mjenice protiv trasanta i
indosanta (zahtjevi za regresnu naplatu)
3)zahtjevi indosanata protiv indosanata i
trasanta (zahtjevi za naknadni regres)
Zastaruju u roku 3 god. od dana dospjelosti
Zastaruju u roku od 1.god. od dana podignutog
protesta, odn. od dana dospjelosti ako postoji
klauzula «bez protesta»
Zastaruju za 6.mjeseci od dana kad je indosant
mjenicu iskupio odn. od dana kad je protiv
njega postupljeno kod suda

28. AMORTIZACIJA MJENICE

Onaj kome je nestala mjenica može mjerodavnom sudu u mjestu plaćanja predložiti pokretanje
post. amortizacije, tj. sudskog post. poništenja mjenice.U prijedlogu se mora:
1.iznijeti gl. sadržaj nestale mjenice
2.učiniti vjerojatnim da je predlagatelj mjenicu imao ili da mu na temelju nje pripada neko pravo

Ako sud nađe da su podneseni podaci dostatni, izdat će oglas u NN, da onaj kod kojeg se mjenica
nalazi pokaže mjenicu sudu u roku 60 dana jer će je sud nakon isteka tog roka proglasiti
poništenom.
Ako se mjenica u označenom roku ne podnese, onda sud oglašuje nestalu mjenicu amortiziranom i
o tome izvješćuje akceptanta odn. trasanta neakceptirane mjenice ili trasanta koji je zabranio
podnošenje mjenice na akcept stavljajući mu do znanja da mjenič.svotu može platiti predlagaču
amortizacije.
Na temelju amortizirane mjenice ne mogu se ostvariti nikakva mjenič.prava.

29. ESKONT (DISKONT) MJENICE

Eskont mjenice = znači odbijanje ugovorenih ili određ. kamata od još nedospjelog potraživanja
unaprijed, prilikom kupnje mjenice, tako da se prodavatelju mjenice isplaćuje mjenič.iznos
umanjen za iznos kamata od dana kupnje mjenice do njezina dospijeća.

Reeskont mjenice = je ponovno eskontiranje već eskontirane mjenice.Pri reeskontu se kamate

odbijaju od reeskonta do dospijeća.

33
30. RAZLIKE IZMEĐU ČEKA I MJENICE
1)OSNOVNA RAZLIKA između mjenice i čeka je u tome što:
ČEK → služi kao instrument plaćanja i po svojoj je prirodi platežno sredstvo, a
MJENICA → prvenstveno ima ulogu kreditnog sredstva
2)Prema našem ZOČ:čekovi plativi u zemlji mogu biti trasirani samo na banku.Ako je č. plativ
izvan zemlje, može se prema zakonu mjesta plaćanja trasirati i na 2 osobe. U mjenič.pravu trasat
može načelno biti svaka osoba, iako je to u praksi redovito bankarska institucija.
3)u trenutku izdavanja č. trasant mora imati pokriće kod trasata u novcu ili novč. kreditu, a
mjenica može biti trasirana i na onu osobu kod koje trasant uopće nema pokriće ili ga nema u
trenutku izdavanja mjenice
U našem pravu nije potrebno akceptiranje č. jer je nužno pokriće kod trasata.Pri mjenici
podnošenje na akcept je uvjet isplate, kako bi imatelj mjenice mogao ostvariti regresno pravo.
4)Č. se može i opozvati, a izdana mjenica ne može
5)Pri vlastitoj mjenici trasant i trasat su ista osoba, a pri č. trasant i trasat moraju uvijek biti
različ.osobe
6)trasirana mjenica se može indosirati i na trasata, a indosiranje č. na trasata vrijedi samo kao
priznanica o isplati (osim ako trasat ima više poslovnica, a indosiranje je obavljeno u korist
poslovnice koja se nalazi u mjestu različ. od onog na koje je č. bio trasiran
7)trasirana mjenica ima 8 bitnih sastojaka, a č. 6. Na čeku nije nužna naznaka remitenta pa se ček
može izdati i na donositelja. Osim toga, č. je sam po sebi v.p. po viđenju pa nije potrebno u čeku
određivati rok dospijeća, a u mjenici se taj rok mora označiti.
8)mjenica nikad ne može glasiti na donositelja, a č. može biti izdan na donositelja, na ime ili po
naredbi

PRESUMPCIJE KOD MJENICE

OBORIVE
1) ako na mjenici nije označena dospjelost
smatra se da se radi o mjenici po viđenju
2)ako nije označeno mjesto plaćanja, smatra se
da je to mjesto kraj imena trasata.Ujedno se
presumira da je to mjesto trasatovog
prebivališta
3)ako nije označeno mjesto izdavanja mjenice,
smatra se da je to mjesto kraj trasantovog
potpisa
4)trasat je odbio akceptiranu mjenicu ako je
akcept precrtao prije vraćanja mjenice (dok se
ne dokaže protivno).
NEOBORIVE
5)potpis trasata na licu mjenice smatra se
AKCEPTOM
6)potpis indosanta na stražnjoj strani smatra se
BIANCO INDOSAMENTOM
7)potpis 3-će osobe na licu mjenice smatra se
AVALOM
8)ako intervenijent propusti označiti honorata
smatra se da interv. u ČAST TRASANTA
9)ako je nužnu adresu označio indosant / avalist,
a nisu označeni kao honorati, interv. za čast
indosanta / avalista

34
PROF. JAKŠA BARBIĆ: SKLAPANJE UGOVORA PO ZOO-U
1. OBVEZATNO SKLAPANJE UGOVORA
2. PREDUGOVOR ILI PRELIMINAR (PACTUM DE CONTRAHENDO)
3. PREGOVORI (TRACTATUS)
4. PONUDA I PRIHVAT IZJAVOM NEOVLAŠTENE OSOBE NA POSLOVNOM PAPIRU
5. OPĆA PONUDA
6. IZLAGANJE ROBE
7. SLANJE KATLOGA I OGLASA
8. VIŠE ISTOVREMENIH PONUDA I PONUDA ZA VIŠE PREDMETA
9. UČINAK PONUDE
10. PRIJENOS TEKSTA PONUDE
11. VRIJEME VEZANOSTI PONUDOM
a) SKLAPANJE UGOVORA MEĐU PRISUTNIMA
b) SKLAPANJE UGOVORA MEĐU ODSUTNIMA
12. SUGLASNOST STRANAKA O SASTOJCIMA UGOVORA
13. BITNI SASTOJCI UGOVORA (ESSENTIALIA NEGOTII)
14. NEBITNI SASTOJCI UGOVORA (NATURALIA I ACCIDENTALIA NEGOTII)
15. ODREĐIVANJE TRENUTKA SKLAPANJA UGOVORA
16. TKO SNOSI RIZIK ZA PRIJENOS PRIHVATA
17. RIZIK ZA ZAKAŠNJENJE U PRIJENOSU PRIHVATA
18. KONKLUDENTNE RADNJE KAO PRIHVAT
19. ŠUTNJA PONUĐENOG KAO PRIHVAT
20. ŠUTNJA PONUĐENOG AKO SE S PONUDIOCEM NALAZI U STALNOJ POSLOVNOJ
VEZI
21. ŠUTNJA NA DOBIVENI NALOG
22. PRIHVAĆANJE PONUDE S PRIJEDLOGOM DA SE IZMIJENI
23. PRIHVAĆANJE SA ZAKAŠNJENJEM
24. OPOZIV PRIHVAĆANJA
25. FIKSNI POSAO
26. RIZIK KOD KUPOPRODAJE
27. DISTANCIONA PRODAJA

35
1. OBVEZATNO SKLAPANJE UGOVORA
Načelo autonomije stranaka temeljno je načelo obvez.prava.Stranke su slobodne u odlučivanju
hoće li sklopiti ug., s kime će ga sklopiti, kakav će biti nj.sadržaj i u kojem će obliku sklopiti ug.
Ipak, autonomiji volje stranaka postavljene su određ.granice:
1)prvo ograničenje postavlja ZOO izričito određujući da sudionici u prometu slobodno uređuju
obvezne odnose, ali ih ne mogu urediti suprotno Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva.
Ug. koji je sklopljen protivno ovoj odredbi je ništav (ništavost u širem smislu), odn. zabranjen, ako
cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku 2 sankciju ili ako zakon o određ. slučaju ne propisuje
što drugo.Ovakav zabranjen posao može konvalidirati:
a)ako je zabrana manjeg značenja
b)ako je posao izvršen

Ako je sklapanje ug. zabranjeno samo 1 strani ug. će ostati na snazi ako u zakonu nije što drugo
predviđeno za određ.slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće
posljedice.
2)Sloboda ugovaranja ograničena je i uvođenjem obveze sklpanja ug. kada je to zakonom određeno
ili proizlazi iz okol. koje postoje na tržištu.
Naime, zbog karaktera djelatnosti kojom se bave, neki se ugovarači nalaze u položaju da se
zainteresirane strane moraju obraćati samo njima za zadovoljenje svojih određ. potreba.Zbog toga
su ti ugovarači obvezni sklopiti ug. sa svakim tko to traži pod uvjetima pod kojima se takvi ug.
sklapaju sa svim zainteresiranim osobama.Ova se obveza odnosi na:
a)jav.službe (npr.komunalne i zdrav.organizac., jav.prijevoz, pružanje poštanskih usluga)
b)osobe, odn. organe koji na tržištu drže faktični monopol (npr. u slučaju kad samo 1 osoba
prodaje određ. robu ili pruža usluge na nekom tržištu, ona mora sklopiti ug. sa svakim tko to od
nje traži, čak i kada nema izričite zakon.obveze na sklapanje ug. Treba uzeti da ta obveza postoji
samim time što se ta osoba nalazi u monopolskom položaju jer 2 osoba nema izbora u sklapanju ug.
sa drugim)
Prema ZOO ako je netko po zakonu obvezan sklopiti ug. zainteresirana osoba (svaka osoba koja
želi sklopiti ug., a ima za to neki opravdani interes) može zahtijevati da se takav ug. bez odgađanja
sklopi.Odrebe propisa kojima se djelomično ili u cijelosti određuje sadržaj ug. sastavni su dio tih
ug., te ih upotpunjuju i stupaju na mjesto odredbi koje nisu u skladu s njima.Ako se ug. na čije je
sklapanje 1 ugovaratelj obvezan, na zahtjev zainteresirane osobe ne sklopi kao sankcija je
predviđena naknada štete.

IPAK, osoba koja je obvezna sklopiti ug. može valjano odbiti sklapanje ug. ako za to ima opravdan
razlog (npr. ako nema robe čija se prodaja traži, ako osoba koja traži sklapanje ug. nije ispunila
obveze iz ranijih ug., ili inače neuredno izvršava obveze, ili je pred stečajem ili ug. sadrži
neuobičajene uvjete koji se razlikuju od redovitih uvjeta pod kojima se određ.ug. izvršavaju).
No, i u takvim slučajevima treba uzeti u obzir postoji li opći interes društva za sklapanje ug. Opći
je interes jači i značajniji od interesa osobe koja je obvezna sklopiti ug. da joj protučinidba bude
uredno ispunjena (npr.isporuka vode, odvoz smeća)

Osoba kojoj je odbijen zahtjev za sklapanje ug. može zahtijevati naknadu štete:
1.ako je ug. sklopljen ali ne bez odgađanja. Pod izrazom «bez odgađanja» podrazumijeva se
vrijeme koje bi u okol. konkretnog slučaja bilo normalno potrebno za sklapanje ug. u struci kojoj
pripada osoba koja je obvezna sklopiti ug.
2.ako ug. uopće nije bio sklopljen

Tužitelj dokazuje da je zatražio sklapanje ug. i nastalu štetu koju je pretrpio zbog nesklapanja ug.,
a tuženik dokazuje postojanje opravdanog razloga za odbijanje da to učini.Naknađuje se
pozit.ugovor.interes tj. korist koju bi stranka imala da je ug. bio sklopljen, budući da
zainteresiranu osobu treba dovesti u stanje u kakvom bi bila da je ug. bio sklopljen i izvršen.Ako bi
se naknađivao samo negat.pr.interes, za osobu koja je odbila sklapanje ug. naknada štete ne bi
predstavljala teret, a interes zainteresirane osobe ne bi uopće bio zaštićen.

36
3)Treću granicu autonomije volje stranaka pri sklapanju ug. predstavlja načelo savjesnosti i
poštenja (bona fides). Njegovu primjenu stranke ne mogu isključiti ili ograničiti – dopunsko pravilo
za primjenu normi.

37
2. PREDUGOVOR ILI PRELIMINAR (PACTUM DE CONTRAHENDO)
1)PREDUGOVOR = je ug. kojim se preuzima obveza za sklapanje gl.ug. Predug. obvezuje ako
sadrži bitne sastojke gl.ug.Ti sastojci moraju biti određeni sadržajno tj. onako kako ih stranke
predviđaju za gl.ug. pa pred. ne bi bio valjan ako bi oni bili samo nabrojeni.
Sporazumno stranke mogu utvrditi i dodatne bitne sastojke ili odustati od nekih koje su predvidjele
u pred., ali ne mogu odustati od onih koji su bitni po prirodi posla.Rok nije u pravilu bitan sastojak
pred., ali ga je preporučljivo unijeti jer omogućuje ugovarateljima da točno znaju dokad trebaju
sklopiti gl.ug.
2)PREDUGOVOR I GL.UGOVOR su 2 samost.ug. Valjanost 1 od njih ne ovisi, niti ne utječe na
valjanost 2. Oba mogu postojati odvojeno, ali ne i istovremeno.Naime, pred. se preuzima obveza
sklapanja gl.ug., pa sklapnjem gl.ug. zapravo pred. prestaje ispunjenjem (solutio).
Gl. je ug. ovisan o pred. u smislu što su u pred. određeni bitni sastojci gl.ug.
3)TRENUTAK SKLAPANJA UG. je trenutak sklapanja gl.ug, a ne preliminira, jer tek gl.ug.
nastaju ona prava i obveze među strankama koje su konačan cilj ugovaranja.Trenutak sklapanja
ug. mjerodavan je za određiv. roka zastare, prekomjerno oštećenje, za ocjenu postoji li mana volje
itd.
4)PRELIMINAR se obično sklapa kada stranke imaju određeni interes da, iako su se dogovorile o
bitnim sastojcima ug., još ne sklope gl.ug. (npr. jer još treba proučiti dokumentaciju koja je
opsežna)
5)U POGLEDU OBLIKA PREDUGOVORA vrijedi nač.neformalnosti, no ako se za gl.ug. traži
određ. oblik, u tom mora biti i predugovor.
Prema ZOO predugovor se mora sklopiti u istom obliku koji je propisan za nastajanje i valjanost
gl.ug. (oblik ad solemnitatem).To znači da se predug. i gl.ug. uvijek moraju sklopiti u istom
obliku.Kada je poseb.oblik propisan za dokazivanje ug. (oblik ad probationem) nema obveze da se
pred.sklopi u istom obliku koji je propisan za gl.ug.
6)SVAKA STRANKA MOŽE TRAŽITI ISPUNJENJE PREDUGOVORA tj. sklapanje gl.ug.
Prema ZOO, u slučaju da 2 strana odbija sklapanje gl.ug., zainteresirana strana može tražiti
ispunjenje predug. putem suda tužbom. Tužbom se u tom slučaju od suda traži da naloži 2 stranci
koja odbija sklopiti ug. da to učini u roku koji odredi sud.
U tužb.zahtjevu:
A)Treba točno odrediti sadržaj ug. čije se sklapanje traži
B)Treba zatražiti donošenje presude kojom se tuženom nalaže da s tužiteljem sklopi taj ug.
Ako tuženi odbije sklopiti gl. ug., taj će ug. zamijeniti presuda, kojom se konačno utvrđuje sadržaj
gl.ug. među strankama.

Ako 1 strana zahtijeva sklapanje ug.pod drugačijim uvjetima od onih koji su dogovoreni pred., 2
strana može opravdano smatrati da ta strana odbija sklapanje ug. i tim se povodom obratiti sudu
kako bi ishodila sklapanje ug. pod onim uvjetima koji su dogovoreni predug.
7)PREMA ZOO-U SKLAPANJE GL. UG. može se zahtijevati u roku od 6.mjeseci od isteka roka
predviđenog za nj.zaključenje, a ako tak rok nije predviđen onda od dana kad je prema prirodi
posla i prema okol. gl.ug. trebao biti sklopljen.Ovaj rok je prekluzivan, a sud na nj pazi ex offo.
8)PRED. PRESTAJE:
1)sklapanjem gl.ug.
2)protekom roka u kome se može tražiti ispunjenje pred.
3)pred. ne obvezuje kad se nakon nj. sklapanja okol. toliko izmijene da ne bi bio zaključen da su
takve okol. postojale u vrijeme nj. zaključenja.Ovdje se zapravo radi o clausuli rebus sic stantibus,
s tom razlikom što se ona kod pred. ne odnosi na promjene okol. od nastanka obveze iz gl.ug. do
vremena ispunjenja te obveze, nego su mjerodavni trenutak sklapanja pred. i vrijeme kada bi
trebalo sklopiti gl.ug.
Kao izmijenjene okol. koje dovode do neobveznosti pred. navode se:
 Okol. koje pokazuju da je izgubljeno međusobno povjerenje stranaka (npr. ako nakon
sklapanja pred, 1 od stranaka postane insolventna)
 Okol. zbog kojih nije moguće postići cilj pred. (npr. ako uslijed više sile propadne
individualno određ.stvar koju bi trebalo prodati gl.ug.)

38
  Ako dođe do naglih i iznenadnih promjena uvjeta na tržištu tako da bi 1 strani preuzimanje
obveza iz gl.ug. izazvalo takve gubitke ili bi joj nastala takva šteta koja prelazi okvir
normalnog posl. rizika

Pred. ne valja miješati sa pregovorima. Pred. može nastati kao prvi neposredni rezultat pregovora.
PREDUGOVOR PREGOVORI
Posebna vrsta ug. koja obvezuje kao svaki drugi Ne obvezuju
ug.
Ne može se izbjeći obveza sklapanja gl.ug. osim Mogu se prekinuti u svako doba bez posljedica
zbog promijenjenih okol. za pregovarače.

Pred. se ne može smatrati ni ponudom za sklapanje ug., čak niti onda kada pred. jednostrano
obvezuje tj. kada se njime samo 1 stranka obvezuje sklopiti gl.ug.
PREDUGOVOR PONUDA
Predugovor je rezultat suglasnosti volja Ponuda je jednostrano očitovanje volje kojim se
stranaka nudi sklapanje ug., na koje tek treba izjaviti
prihvat da bi došlo do sklapanja ug.
Kod predugovora postoji obveza sklapanja ug. Ponuđeni nije obvezan izjaviti prihvat
Ispunjenje predugovora može se tražiti i Prihvat se ne može iznuditi tužbom
sudskim putem

39
3. PREGOVORI (TRACTATUS)
Pregovori prethode sklapanju ug. Oni ne obvezuju i svaka ih strana može prekinuti kad god
želi.Stranke ih obično vode radi postizanja potrebne suglasnosti oko sadržaja budućeg ug. Časom
nastanka ug. pregovori gube dotadašnje značenje.

Pregovori nisu isključeni ni onda kada se ug. sklapa

 na temelju općih uvjeta poslovanja ili formuliranih ug., ili pak
 s pozivom na klauzule i termine koji su uobičajeni u trgovini
Naime, i u ovim slučajevima ostaje elemenata ug. koje treba individualno dogovoriti (npr.
određenje cijena, predmeta, rokova, modaliteta isporuke i sl) i pored toga što predloženi tekstovi
obično sadržavaju opće tipizirane odredbe. Praksa pokazuje da se i u takve tekstove unose izmjene
(izbacuju klauzule i dodaju nove) a one su rezultat pregovora između ugovornih strana.

Pregovori obuhvaćaju cijelu predugovornu fazu komuniciranja budućih ugovornih strana u vezi sa
sklapanjem budućeg ug., dakle:
 pism. saobraćanje i
 sastavljanje raznih zajednič. dokumenta kojima se određene stvari utvrđuju ili preciziraju
stavovi ili mišljenja.Ovi dokumenti sklapanjem ug. gube neposredni učinak na odnos među
strankama.Međutim, sastavljeni dokumenti nemaju značenje predugovora.

U pregovorima stranke razmatraju konkretnu ponudu i razmjenjuju podatke koji mogu biti od
značenja za donošenje odluke oko ulaska u posao o kome se pregovara (informacije o bonitetu
partnera, nj. stručnim mogućnostima i sl.)
Pregovori nisu pravno bez značenja iako među strankama još nema pr.odnosa zasnovanog
izjavama njihovih volja.Naime, otvaranje pregovora stvara obvezu pregovarača:
1)na ponašanje u skladu s načelom savjesnosti i poštenja
2)na međusobno priopćavanje važnih činj. koje 2 strani nisu poznate
Povreda tih obveza (culpa in contrahendo) može imati za posljedicu zahtjev za naknadu štete.Taj
zahtjev može biti samostalan ili povezan za zahtjevom za naknadu štete zbog kasnijeg neispunjenja
ug.Zahtjev za naknadu štete može se tražiti i zbog toga što je 1 pregovarač neovlašteno iznio 3-oj
osobi nešto što je saznao u toku pregovora kao posl. tajnu od 2 pregovarača.

Značaj pregovora:
1)pregovori su značajni za tumačenje ug., tj. za utvrđiv. prave volje ugovornih strana
2)za utvrđiv. postoje li uvjeti za poništenje ug. zbog mana volje.Naime, u toku pregovora stvara se
konačna volja stranaka za sklpanjem ug. pa se i u ponašanju pregovarača može naći oslonac za
zaključak postoji li mana volje ili ne
3)u svrhu dopunjavanja sadržaja ug. Kada se stranke suglase o bitnim sastojcima ug., a sporedne
ostave za kasnije, može nastati situacija da te sporedne točke utvrđuje sud, pri čemu će, kao 1 od
kriterija, u obzir uzeti i pregovore

Prema ZOO:
1.kod ug. o posredovanju ne poduzimaju se u pregovorima nikakve pr. radnje
2.kod ug. o trgovinskom zastupanju – punomoćnik koji djeluje u pregovorima stvara pravno
relevantne učinke za svog vlastodavca pa stoga vlastodavac odgovara 2 pregovaraču i za štetu koja
bi ovom nastala zbog ponašanja punomoćnika u pregovorima
Upuštanje u pregovore stvara na strani sudionika pregovora obvezu na određ.ponašanje jer oni
svojim radnjama pobuđuju kod 2 strane vjeru u ozbiljnost namjere da se pregovori vode sa svrhom
sklapanja ug. Pr.osnova za tu obvezu pregovarača su načelo savjesnosti i poštenja i pravilo da je
svatko dužan suzdržati se od postupka kojim se 2 može uzrokovati šteta.
Postupanje protivno tim pravilima uzrokuje odgovornost za naknadu štete.

40
NAKNADA ŠTETE – da bi postojala odg. za naknadu štete ZOO traži utvrđiv. postojanja objekt. i
posebnih subjekt. pretpostavaka.
Subj. pretp.postoje:
1)kada netko vodi pregovore bez namjere da sklopi ug.
2)kada netko vodi pregovore u namjeri da sklopi ug. pa odustane od te namjere bez osnovanog
razloga i time 2 strani uzrokuje štetu.
U ovim slučajevima postoji deliktna odgovor. (culpa in contrahendo) – kvalificirani ° krivnje.
Objektivne pretp. su:
1.da se radi o pregovorima jer jedino tada može nastati odgovor. za štetu.Pritom kao kriterij treba
poslužiti ono što je uobičajeno u određ.situaciji, tj. ono što se prema shvaćanjima stranke smatra
radnjama koje u širem smislu vode sklapanju ug.
2.da nije došlo do sklapanja ug. Bitno je da su pregovori ostali bez rezultata.

Bilo da je šteta nastala vođenjem pregovora ili da je uzrokovana 2 strani nekorektnim ponašanjem
pregovarača nadoknađuje se negat.ugov. interes, tj. obična šteta (sastoji se u umanjenju postojeće
imovine oštećenika) nastala vođenjem pregovora, a ne i izmakla korist, jer se radi o šteti nastaloj u
predugovornoj fazi. Oštećeni ne može prema redovnom toku stvari ili prema poseb.okol. osnovano
očekivati dobitak iz ug. koji još nije sklopljen i za koji je sve dok traju pregovori neizvjesno hoće li
uopće biti sklopljen.

Nema obveze naknade štete:

1.kada se utvrdi da nije bilo namjere za sklapanje ug. a oštećeni je to znao ili morao znati
2.ako ni oštećeni nije namjeravao sklopiti ug.
3.ako su obje strane odustale od namjere sklapanja ug.
Znači li prekid ug. ujedno i odustajanje od namjere sklapanja ug. treba ocijeniti iz okol.slučaja.

Osnovni razlog za odustajanje od namjere sklapanja ug. treba u pravilu tražiti u

ekonom.razlozima, ali to ne isključuje postojanje 2 razloga (npr. pogoršanje financ.položaja 1 od
pregovarača, povoljnija mogućnost sklapanja ug. sa 2 osobom, prekomjreno otezanje s vođenjem
pregovora od strane 2 pregovarača).

O odustajanju od namjere sklapanja ug. treba na vrijeme obavijestiti 2 stranu, jer bi odg. za štetu
mogla nastati u slučaju kada je odustajanje od namjere bilo učinjeno iz osnovanog razloga, ali su
pregovori nastavljeni, a 2 je strana za to saznala tek kasnije priopćavanjem pregovarača.

Prema ZOO-u, ako se pregovaračke strane drugačije ne sporazumiju, svaka strana snosi svoje
troškove oko priprema za sklapanje ug., a zajedničke troškove snose na jednake dijelove (npr.putni
troškovi, troškovi prepiske, sastavljanja ug., taksa, registracija ug. i 2 dokumentacije)
Za određiv. čiji su troškovi mjerodavni su karakter troškova te svrha kojoj i kome oni služe.

41
4. PONUDA I PRIHVAT IZJAVOM NEOVLAŠTENE OSOBE NA POSLOVNOM
PAPIRU
Prema Općoj uzanci za promet robom br.21:
Ponudioca (ponuđenog) obvezuje pism.ponuda (prihvat), usprkos tome što je nije potpisala
ovlašt.osoba, u slučaju:
1.ako je učinjena na posl.papiru s utisnutim ili otisnutim oznakama ponudioca (ponuđenog) kojim
se on u svom poslovanju služi
2.ako je snabdjevena pečatom ili štambiljem ponudioca (ponuđenog) i potpisana na uobičajen način
3.ako se odnosi na posao kojim se ponudilac (ponuđeni) redovito bavi i ne prelazi opseg nj.
normalnog poslovanja, i
4.ako ponuđeni (ponudilac) nije znao (subjekt.pretp.) da je ponudu (prihvat) potpisala neovlaštena
osoba. – isključuje mogućnost zloupotreba koje bi mogao počiniti adresat dopisom.Teškoće, mogu
nastati pri dokazivanju znanja.Ova pretp. neće biti ispunjena ni ako je adresat morao znati da
potpisana osoba nije ovlašt. za sklapanje ug. To ne znači da će on morati istraživati tko se krije iza
nečitkog potpisa na dopisu, ali će to ipak morati učiniti ako ima osnovanog razloga za
sumnju.Osnovanost razloga ocjenjuje se prema okol. konkretnog slučaja i prosječnoj pažnji koja se
primjenjuje u odnosnoj struci (tako npr. navođenje u dopisu adrese pošiljaoca koja je drugačija od
one koju je navodio u ranijim posl. odnosima s adresatom dopisa upućuje na oprez i potebu
provjere)
Ovi uvjeti moraju biti kumulativno ispunjeni.

ZOO ovo pitanje ne rješava pa se postavlja pitanje kako postupiti u toj situaciji.Ovo je posebno
važno za ug. u privredi, jer se oni vrlo često sklapaju prepiskom između strana.

Ovdje se radi o općeprihvaćenom posl.običaju koji je utvrđen samo Općim uzanacma.Međutim,

budući da taj posl.običaj pridonosi sigur. u pr.prometu, a nije protivan niti 1 odredbi ZOO-a, nema
ni formalnopr. potrebe da se primjena takvog posl. običaja izričito ugovori (argumentum a
contrario)

Budući da svakome mora biti poznato stanje u sudskom registru i ovlaštenja za zastupanje koja na
temelj toga djeluju prema 3-ima, pravilo o vezanosti ponudom koju izjavi neovlaštena osoba na
posl.papiru, primijeniti će se samo onda kada se radi o nečitkom potpisu uz koji nije na čitljiv način
navedeno ima potpisnika, ako adresatu nije poznato da se radi o neovlašt.osobi.
Kako praksa više ne vezuje vjerodostojnost i vezanost ponudom uz žig ili pečat, njihovo postojanje
na posl.papiru nije neophodna pretpostavka.

Primi li adresat dopis potpisan od neovlaštene osobe koji udovoljava propisanim kriterijima, taj će
dopis smatrati valjanom ponudom, odn. prihvatom, a ug. nastao na temelju njega neće biti nevaljan
samo iz tog razloga.
Pošiljalac takvog dopisa ne može se pozivati na to da je dopis potpisala osoba koja nije bila
ovlaštena za sklapanje ug.
Njemu jedino ostaje pravo na traženje naknade time učinjene štete od osobe koja je dopis potpisala,
odn. koja je namjerno ili nepažnjom omogućila neovlaštenoj osobi da dođe do pošiljaočeva
posl.papira.

Zahtjev za naknadu štete ne bi se mogao postaviti prema adresatu koji je postupao u dobroj
vjeri.Međutim, ako adresat nije bio u dobroj vjeri, nije ispunjena 1 od pretp. za valjanost ponude
(prihvata) što znači da nema valjanog ug. pa ni štete na strani pošiljaoca.

Pristupi li pošiljalac ispunjenju ug. koji na taj način nije valjano sklopljen ili primi ispunjenje od 2
strane time RATIHABIRA (naknadno odobrenje ništavog pr.posla) posao s učinkom ex tunc.

42
5. OPĆA PONUDA
U skladu sa suvremenim shvaćanjem prema kojem inicijativu za postanak ug. može imati bilo koja
od budućih ugovornih strana ZOO određuje ponudu kao prijedlog za sklapanje ug. učinjen
određ.osobi koji sadrži sve bitne sastojke ug. tako da bi se njihovim prihvaćanjem mogao sklopiti
ug.

Bečka konvenc., nasuprot općenitom određenju ZOO i sukladno svojoj specijaliziranosti za ug. o
prodaji, već u odredbi o ponudi navodi robu te količinu i cijenu kao bitne elemente ponude.

Izuzetak od općeg pravila o ponudi predviđen je u čl.33 ZOO kojim se određuje da kao ponuda
vrijedi i prijedlog za sklapanje ug. koji sadrži bitne sastojke ug., a upućen je neodređ.broju osoba
ako drugačije ne proizlazi iz okol. slučaja ili običaja.Ovdje se radi o tzv. OPĆOJ PONUDI.
Beč.konvenc. ne poznaje opću ponudu s takvim učinkom, osim u slučaju kada ponudioc jasno
ukaže na to.U suprotnom će se prijedlog upućen neodređ.broju osoba smatrati pozivom da se učine
ponude (tzv. Public offer)

U Općim uzanacama za promet robom spominju se opći uvjeti poslovanja pod kojima ponudilac
nudi sklapanje ug. Razlikujemo:
1)Opće uvjete poslov. u širem smislu koji uključuju:
 opće uvjete poslov. u pravno-tehnič. smislu
 tipske (formularne) ug. koji predstavljaju naprijed pripremljeni formular ug. u koji se
unose konkretni podaci potrebni da bi doista postao ug. između određ. stranaka.Poseban
tip tipskih ug. predstavljaju adhezijski ug. (ug. po pristupanju) u kojima 1 strana, u pravilu
ekonom. nadmoćnija, određuje cjelokupni sadržaj i uvjete ug., a 2 strani preostaje
prihvaćanje ili neprihvaćanje takvih ug.
2)Opće uvjete poslov. u užem smislu koji predstavljaju skup ugovornih klauzula koji stoji
strankama na izbor da ih unesu u svoj ug.
Opći uvjeti poslov. nemaju karakter opće ponude jer ne sadržavaju bitne sastojske ug. čije se
sklapanje ponudom predlaže.Samim podnošenjem općih uvjeta poslov. 2 strani, ne može nastati
ponuda jer nedostaju osnov. elementi individualizacije potrebni za ug.

Opći uvjeti poslov. obično sadržavaju rješ. kojima stranke isključuju (nadomještaju) primjenu
dispozitivnih propisa ZOO-a.Opća ponuda je valjana i onda ako sadržava samo bitne sastojke ug.
(minimalan saržaj) pa će se u tom slučaju na pr.odnos primijeniti dispozitiv.rješ. iz ZOO-a ili 2-ih
zakona.Dakle za njenu valjanost nije bitno da sadrži ono što je u pravilu sadržaj općih uvjeta
poslov.

Sličnost općih uvjeta i opće ponude

OPĆI UVJETI POSLOVANJA
Općim uvjetima posl. u pravilu se nudi
sklapanje ug. pod istim uvjetima svim
ugovaračima s kojima se ug. želi sklopiti
Opći uvjeti posl. sadrže dio koji mora biti
individualiziran pa se tu mogu pojaviti razlike u
odnosu na različite suugovarače. – kod opće
ponude ne može biti tih razlika.
OPĆA PONUDA
Općom ponudom, u pravilu se nudi sklapanje
ug. pod istim uvjetima svim ugovaračima s
kojima se ug. želi sklopiti
Opća ponuda upućena je neodređenim osobama
i sa svakom koja je prihvati bit će sklopljen ug.
istog sadržaja.

43
Poklapanje opće ponude s uporabom općih uvjeta poslovanja → do poklapanja dolazi u
slučajevima pružanja usluga od strane pravnih osoba koje obavljaju jav.službe (HPT, javni
prijevoz)
OPĆI UVJETI POSLOVANJA OPĆA PONUDA
Opći uvjeti poslovanja samo pridonose Opća ponuda daje se neodređenom i
jednoobraznosti ponude. neograničenom broju osoba pod istim uvjetima
koji su razrađeni pravilima koja odobravaju
nadležni drž.organi (npr.općinska
skupština).Uvjeti koji predstavljaju sastavni dio
ponude za pružanje usluga jednako vrijede za
sve ug. koje takva pr.osoba sklopi.

ZOO sadrži odredbe o obveznosti općih uvjeta, ništavosti nekih odredbi općih uvjeta, te odnosu
općih uvjeta i pojedinač.ug. Stav je pr.znanosti da je kontrola općih uvjeta u postojećem
hrv.pr.sustavu neadekvatna i neučinkovita.Iako ZOO takvu kontrolu predviđa u čl.143, u sudskoj
se praksi razmjerno rijetko nailazi na odluke utemeljene na odredbama tog članka.Riječ je o obliku
kontrole koji je moguć samo ako je pokrenut sudski post. te koja ima značenje samo u
kontinentalnim pr.sustavima.
Prijedlog upućen neodređenom i neogranič. broju osoba koji ne sadrži sve što se traži za ponudu,
nije ponuda već POZIV ZA STAVLJANJE PONUDE. ZOO učinak poziva da se učine ponude
predviđa za:
 slanje kataloga
 cjenika
 tarifa
 i sličnih obavijesti te
 oglasa
vezujući ipak uz takav poziv odgovor. osobe koja ih odašilje za štetu koju bi pretprio ponudioc u
slučaju da pošiljatelj obavijest bez opravdanog razloga ne prihvati na temelju svojih poziva
stavljenu ponudu.

Bečka konvenc. svaki prijedlog za sklapanje ug. upućen neodređ.broju osoba smatra pozivom da se
učini ponuda, osim ako ponudilac jasno ukaže na suprotno. ZOO, naprotiv, unutar takvih
prijedloga razlikuje 2 situacije i 2 pr.učinka (opća ponuda i poziv da se učini ponuda).Za ocjenu
radi li se o općoj ponudi pretežno će se uzimati u obzir okol. vezane uz osobu ponudioca po
kriteriju prosječne pažnje i shvaćanje u prometu.

Za sklapanje ug. na temelju opće ponude vrijede OPĆA PRAVILA ZA SKLAPANJE UG. Ponudu
može prihvatiti svatko, 1 osoba ili više njih. Pritom, prihvaćanjem od 1 ili više ponuđenih, ponuda
ne utrnjuje.Značajna je karakteristika opće ponude da se na temelju nje može skopiti više ug. istog
sadržaja s različ., ali i s istim ponuđenim.

U nekim se slučajevima traži da se prihvat opće ponude manifestira ispunjenjem obveze iz ug. koji
se tako sklapa. (npr.ubacivanje novca u caffe-aparat).
Osim toga, moguća su odstupanja od pravila da je izjavljivanjem prihvata na opću ponudu ug.
sklopljen:
1)moguće je dati opću ponudu s pridržajem
2)u općoj ponudi može biti navedeno da ponudilac ima pravo odlučiti hoće li prihvatiti učinjeni
prihvat ili ne. Ovdje se onda zapravo radi o pozivu na stavljanje ponude
3)ako su u ponudi specificirani uvjeti pod kojima se ponuda daje, svako odstupanje od tih uvjeta u
prihvatu je zapravo odbijanje opće ponude i stavljanje protuponude ranijem ponudiocu.Opća
ponuda u tom slučaju i dalje djeluje prema 2-im ponuđenima, ali ne djeluje prema onom
ponuđenom koji je poslao takav prihvat.

44
U nekim slučajevima ponudilac može otkloniti sklapanje ug. iz opravdanih razloga iako je primio
prihvat.Ovakvo otklanjanje primjenjuje se u iznimnim slučajevima i vrlo restriktivno (npr. dozvola
izdavaču da otkloni tiskanje oglasa kojim se vrijeđa jav.moral).Neki pr. sustavi ne prave razliku
između opće ponude i jav.obećanja (Francuska, common law), prema ZOO javno obećanje nije
opća ponuda već posebno regliran institut.

45
6. IZLAGANJE ROBE
Prema ZOO-u, izlaganje robe, kad je uz njega naznačena i cijena, predstavlja opću ponudu ako
drugačije ne proizazi iz okol. slučaja ili običaja. Ovo je pravilo preuzeto iz Općih uzanci, s tom
razlikom da uzance kažu «ako drugačije ne proizlazi iz okol.slučaja».

Budući da su bitni sastojci prodaje, kad nije ug. u privredi, predmet i cijena, izlaganje robe s
naznakom cijene predstavlja stavljanje ponude neposrednim potrošačima za sklapanje ug. o
prodaji, jer sadrži bitne sastojke ug. čije se sklapanje nudi.Zbog toga je ponuda valjana samo ako
je uz izloženu robu naznačena i cijena.

Kod prodaje na veliko (ug. u privredi) izlaganje robe nije ponuda.Naime, ovdje:
 stranke pregovaraju o pojedinostima nakon čega eventualno sklapaju ug.
 kupac se tek mora izjasniti o količini robe koju kupuje i dinamici isporuke
 činidba i protučinidba ne izvršavaju se istovremeno

Kod izlaganja robe CIJENA mora biti za kupca uočljiva, te mora biti određena ili barem
odrediva.Ako cijena nije naznačena, nema ponude, već se radi o pozivu za stavlj. ponude.

1)Prodavatelj može odbiti sklapanje ug. ako za to ima opravdane razloge:, npr:
 ako ponuđeni ne želi platiti gotovinom, a nema prodaje na kredit
 ako je nestalo robe koja je izložena.Pritom bi trgovac koji zna da se roba neće nabaviti
odmah ili u razumnom roku, morao ukloniti robu iz izloga ili staviti upozorenje da je nema
 ako je roba postavljena radi dekoracije

2)Prodavatelj može otkloniti prodaju na temelju prihvata koji kupac izjavljuje ako za to ima
opravdani razlog.Opravdanost razloga treba ocijeniti prema objekt.okol. slučaja i prema
shvaćanju u poslov.praksi (npr. ako je roba prljava zbog dugog stajanja u izlogu, ili izbljedila od
sunca itd.)

Izlaganje robe s naznakom cijene neće biti ponuda ako to proizlazi iz okol.slučaja ili običaja. Npr.
1. ako je roba izložena s natpisom da nije za prodaju
2. ako je roba izložena s natpisom da je prodana
3. ako je naznačeno da roba služi samo u reklamne svrhe
4. ako je izložen vrlo velik komad obuće uz naznaku cijene, takvo izlaganje robe ne upućuje na
to da se ponuda odnosi upravo na izloženi komad, već se radi o ponudi robe koju izloženi
primjerci simboliziraju.

46
7. SLANJE KATALOGA I OGLASA
Prema ZOO slanje kataloga, cjenika, tarifa i 2-ih obavijesti te oglasi dani tiskom, lecima, radiom,
TV-om ili na koji 2-i način, ne predstavljaju ponudu za sklapanje ug., nego poziv da se učini
ponuda pod objavljenim uvjetima.Takvo obraćanje javnosti ima karakter reklamiranja. Iako ono
nema značenje pregovora, može dovesti do toga da se oni pokrenu.

Cjenici koje prodavatelj šalje potencijalnom kupcu mogu kod ug. u privredi biti odlučni pri
utvrđiv. cijene u ug. o prodaji.Naime, ako stranke sklope ug., a u njemu ne odrede cijenu, prema
tim cjenicima može utvrditi koju je cijenu prodavatelj redovito naplaćivao u vrijeme sklapanja ug.
i koju kupac mora platiti, čak i kada cjenik nije bio upućen kupcu s kojim je ug. sklopljen.Bitno je
da se preko cjenika koji je vrijedio u vrijeme sklpanja ug. može vidjeti koju je cijenu prodavatelj u
to vrijeme redovno naplaćivao.

Izuzetno, obraćanje javnosti oglasom ili katalogom može biti ponuda ako to proizlazi iz okol. Za
ocjenu radi li se o ponudi ili pozivu da se učine ponude odlučno je što proizlazi iz sadržaja sredstva.
Da bi se radilo o ponudi, bitno je da iz sadržaja proizlazi volja onog tko se obraća javnosti da time
bude vezan tako da izjavom prihvata očekuje sklapanje ug.

Onaj tko se obraća javnosti preko kataloga, oglasa i sl. nije dužan sklopiti ug. na temelju ponude
koja mu se stavlja, odn. ne može ga se prisliti na sklapanje ug. Međutim, za odbijanje prihvaćanja
ponude poslane na temelju nj. poziva, potrebno je da postoji osnovani razlog (radi se uglavnom o
ekonom.razlozima).

Pošiljalac poziva odgovara za štetu koju bi pretrpio ponudilac ako bez osnov.razloga nije prihvatio
ponudu.Pr. na naknadu ima samo onaj ponuđač koji je stavio ponudu prema onom tko je oglasom
ili katalogom pozvao da se ponuda stavi.Naknađuje se neg.ugov.interes, jer se radi o odgovor. za
štetu nastaloj u predugovor. fazi (culpa in contrahendo).

U slučaju da pošiljalac poziva pošalje poziv za stavljanje ponuda, a da u tome času uopće ne
raspolaže robom ili ne pruža usluge niti ima izgleda da će robu imati, odgovara za naknadu štete
zbog neprihvaćanja ponude.Ovdje se radi o obmanjivanju onih kojima se pozivom obraća, pa bi,
da bi izbjegao odgovor. za štetu, morao dati javnosti do znanja da u tom času još ne raspolaže s
onim za što upućuje poziv. Prema okol. slučaja, ova situacija može izazvati i odgovor. za privred.
prijestup.

47
8. VIŠE ISTOVREMENIH PONUDA I PONUDA ZA VIŠE PREDMETA
ZOO izričito ne regulira slučaj kada ponudilac istovremeno izjavljuje više ponuda ili kada
ponudilac stavlja ponudu koja sadržava više predmeta, kao što to čine Opće uzance za promet
robom.Ova su pitanja u ZOO-u obuhvaćena općim pravilima o sklapanju ug.

Ponudilac može:
1. istovremeno staviti više ponuda 1 ili više određ. osoba tako da sve ponude upućuje svakoj od
njih
2. istovremeno staviti više ponuda neodređ.osobama tj. istovremeno staviti više općih ponuda
Bitno je da se radi o više ponuda.U pravilu treba uzeti da su te ponude odvojene, tj. da imaju
odvojenu pr. sudbinu pa ih ponuđeni može prihvatiti sve ili samo neke ili samo 1 od njih.

Kod stavlj. istovremenih ponuda može doći do vezanosti ponuda u slučaju kada su sve stavljenje
istom ili istim ponuđenima, iz 2 razloga:
1)subjekt. vezanost – kada vezanost ponuda proizlazi iz volje ponudioca.Ponudilac može u
ponudama tražiti od ponuđenog da ih prihvati sve zajedno i da će samo to smatrati prihvatom.Čak
i u slučaju kada se radi o vezanosti ponuda koje su zakonom zabranjene, ponude bi trebalo
smatrati vezanima, pa ug. ne bi bio sklopljen ako ponuđeni prihvati samo 1 od ponuda za koje je
ponudilac odredio da budu vezane.Odgovor. za privred. prijestup je pr.sankcija koja će pogoditi
onog tko za to treba odgovarati, ali ona neće utjecati na sudbinu pr.posla.

Niti propisivanje ništavosti nekog pr.posla ne može utjecati na to da se ug. smatra sklopljenim po
prihvatu samo neke od ponuda koje je ponudilac vezao.To proizlazi iz stava da se ponudioca ne
može siliti na sklapanje ug. koje ne želi.Prihvat koji je izražen samo u pogledu 1 ili samo nekih
ponuda koje su vezane, smatra se odbijanjem svih istovremeno stavljenih ponuda.
2)objekt. vezanost – kada ponude po namjeni čine cjelinu:
a)kada tvore neodvojivu privredu cjeline
b)kada, prema okol. konkret.slučaja, ug. sklopljen prihvatom samo neke od njih ne bi imao
razumnog privred.opravdanja, tj. ne bi se prema shvaćanjima struke mogao smatrati razumnim
postupanjem ponudioca
Na namjenu treba gledati sa stajališta ponudioca i njegovih opravdanih interesa, jer se radi o nj.
volji koju je izrazio u više ponuda.Interes ponuđenog ovdje ne treba posebno štititi jer on ima
izbor, pa je zaštita nj. interesa u nj. rukama.

Ako su ponude objektivno vezane, to još ne znači da ih je, za sklapanje ug. , potrebno prihvatiti sve
ili nijednu.Objekt.vezanost dovodi do takvog rezultata samo ako drugačije ne proizlazi iz volje
ponudioca izražene u ponudama izričito ili prešutno.Razlog tome jest što je za ocjenu vezanosti
prvenstveno mjerodavna volja ponudioca.

Isti kriterij treba primijeniti i kada se stavlja 1 ponuda koja se odnosi na više predmeta.

48
9. UČINAK PONUDE
Prema ZOO-u, ponudilac je vezan ponudom izuzev ako je svoju obvezu da održi ponudu isključio
ili ako to isključenje proizlazi iz okol. posla.
To znači da je ZOO-om propisana načelna neopozivost ponude, budući da se u pravilu, 1 dana
ponuda, pošto počne djelovati prema ponuđenom ne može više opozvati.
Svako navođenje u ponudi da ona ne obvezuje, koje je učinjeno na jasan ili uobičajen način, nije
zapravo ponuda već poziv za stavlj. ponude.

Drugačiji je stav Beč.konvenc., prema kojoj je ponuda načelno opoziva.Prema čl.16 BK ponuda se
ne može opozvati:
1. ako je u njoj naznačeno, bilo time što je određen rok za prihvaćanje ili na 2-gi način, da je
neopoziva
2. ako je ponuđeni razumno vjerovao da je ponuda neopoziva i ponašao se shodno tome.U BK
se ne daju kriteriji tumačenja kada je to ponuđeni «razumno računao da je ponuda
neopoziva».

ZOO u čl.36 određuje da je ponuda neopoziva osim:

1)ako je ponudioc svoju obvezu da održi ponudu isključio.Isključenje mora biti sadržano u izjavi
kojom je dana ponuda ili odvojeno, ali mora prispjeti ponuđenome najkasnije u času prispjeća
prihvata ponudiocu.ZOO se opredijelio za teoriju primitka (receipt theory), uobičajenu u civil law
sistemima, budući da pr.učinak ponude veže za trenutak kad ponuda stigne ponuđenome.Prispije li
izjava o opozivu nakon ponude, ponudilac je vezan ponudom koju više ne može opozvati.
Pod pretp. da se radi o valjanoj ponudi odredbu čl.36 treba tumačiti tako da ponudilac može
pridržati pr.opoziva ponude i nakon što se ona po zakonu više ne bi mogla opozvati.To proizlazi iz
izraza «održi » i termina ponude.

Odredba ZOO o vezanosti ponude je dispozit.prirode i može se isključiti ako to proizlazi iz volje
onog zko ponudu stavlja.Od toga valja razlikovati slučaj kada ponudilac izjavljuje da ga uopće ne
obvezuje ono što navodi u svom očitovanju – ovdje ponudilac nije ni stavio ponudu
2)obveza da se održi ponuda može se isključiti i ako isključenje proizlazi iz okol. posla (npr. ako
između ugovaratelja postoji praksa da dozvoljavaju da se ponuda koju 1 stavlja 2 opozove i nakon
roka koji je za to predviđen zakonom.Opoziv će tada biti moguć, ako takva praksa još postoji, u
času kada se ponuda opoziva.

Slučaj u literaturi: statutom poduzeća određeno je i u sudski registar upisano da zastupnik

poduzeća može sklopiti određ.ug. samo uz suglasnost nekog org. U slučaju kada org. ne dade
propisnu suglasnost, smatra se da se radi o opozivu ponude učinjenom u času kada ponuđeni dobije
obavijest o uskraćiv. suglasnosti.Od suglasnosti ovisi hoće li očitov. volje postati ponuda. Ako se
suglasnost da naknadno, nastaje ug. s djelovanjem ex tunc, jer se očitovanju unatrag daje značaj
ponude.

Teret dokazivanja da po nj. izraženoj volji ili po okol. slučaja može opozvati ponudu jest na
ponudiocu.U sumnji treba uzeti da mu to pr. ne pripada, jer se radi o izuzetku od pravila.

Ponudilac može opozvati ponudu samo ako je ponuđeni primio opoziv prije primitka ponude ili
istovremeno s njom.Opoziv prije primitka ponude ostvaruje se upotrebom bržeg sredstva
komuniciranja od onog kojim je poslana ponuda.U tom slučaju tom se izjavom ponuda ne opoziva
nego se odruiče učinak ponude izjavi, koja u tom času još ni ne djeluje prema ponuđenome.

Većini pr.sustava zajedničko je pravilo da se ponuda ne može opozvati nakon što je prispjela
ponuđenome.U pr.sustavima gdje je usvojeno načelo opozivosti ponude, ona može biti opozvana sve
do trenutka kada je ponuđeni prihvati (npr.Francuska).Opozivost ponude ne odgovara trgovinskim
potrebama jer ponudu čini neobaveznom.

49
BK prihvaća načelnu opozivost ponude.Opoziv je prema ovoj Konv. važeći ako stigne ponuđenome
prije nego što je otposlao svoj prihvat.To znači da će se ovo pravilo primjenjivati samo ako ponuda
nije izjavljena neposrednim sredstvima komunikacije.
BK za razliku od ZOO-a, razlikuje:
1)OPOZIV (REVOCATION) → okončava djelovanje ponude koja je već postala efektivna
2)POVLAČENJE (WITHDRAWAL) →sprječava da ponuda, čak ako je i neopoziva uopće stekne
pr.djelovanje
Oba utječu na djelovanje ponude.
S obzirom na trenutak djelovanja opoziva, rješenje ZOO-a odgovara povlačenju ponude prema
BK.

Rješenjima u ZOO-u i BK zajedničko je da opoziv ponude ima učinak samo onda ako je dostavljen
ponuđenome.
Rizik za gubitak opoziva, kao i za zakašnjenje opoziva snosi ponudilac.Ponuđeni se neće moći
pozvati na zakašnjeli primitak opoziva ako je sam skrivio neurednu dostavu, jer bi se to protivilo
načelu bona fides.Teret dokaza da je gubitak ili zakašnjenje opoziva nastao krivnjom ponuđenog
leži na ponudiocu.

OPOZIVOST PONUDE
↓
ISKLJUČENJE OBVEZE OPOZIV POVLAČENJE
(ZOO)

├ ako je to učinio ├ u BK → ako stigne ├ BK → ako stigne

ponudilac ponuđenom prije ponuđenom prije ili
nego je otposlao istovremeno s
prihvat ponudom
↕ jednako
├ ako to proizlazi ├ u ZOO → ako stigne
iz okol. posla ponuđenom kad i
ponuda ili prije

50
10. PRIJENOS TEKSTA PONUDE
Kod prijenosa teksta ponude mogu nastati pogreške tako da ponuda stigne ponuđenome s
izmijenjenim sadržajem.Pritom se postavlja pitanje kojim je sadržajem ponude ponudilac
vezan.Prema teoriji prijema, koju prihvaća ZOO, mjerodavna je ponuda koju je ponuđeni
primio.Ponudilac snosi rizik za greške u sadržaju ponude.U praksi se oko ove situacije javljaju
problemi jer ponuđeni može opravdano držati da je ponudilac poslao upravo onakvu ponudu
kakvu je on primio.

Ponudiocu ostaje mogućnost pobijanja zbog zablude budući da se radi o izjavi koju on nije
namjeravao dati.Mogućnost pobijanja treba ocijeniti prema okol. svakog pojedinog slučaja,
prilikom čega će biti mjerodavna pažnja koju su ugovarači upotrijebili za postizanje sigur. u
prijenosu sadržaja ponude.Propust dužne pažnje koja se u prometu zahtijeva može prema okol.
utjecati i na to da ponudilac ne može pobijati ug. zbog zablude.Potrebna pažnja ocjenjuje se prema
prosječ. mjeri pažnje koja se primjenjuje u struci u kojoj se ug. sklapa.

Prema ZOO-u, u slučaju poništaja, savjesna strana ima pr. tražiti naknadu pretpljene štete, bez
obzira na to što strana koja je u zabludi nije kriva za svoju zabludu.

Među privrednicima je uobičajeno slanje potvrda o izjavama danim posredstvom sredstava

telekomuniciranja.
ZOO nije propisao obvezu pism.potvrđiv. usmeno danih izjava o ponudi i prihvatu, međutim,
takva je obveza propisana u Općim uzancama.Stranka koja nije dala pism. potvrdu, odgovara 2
stranci za štetu koju je ona zbog toga pretpjela.
Ovdje se radi o posl.običaju, koji je primjenjiv i nakon stupanja ZOO-a na snagu, jer nije u
suprotnosti s nj. odredbama.Pism. potvrđiv. izjava odnosi se i na potvrđiv. izjava danih
teleprinterom, ali na valjanost ug. sklopjenog preko telefona ili putem telegrama ne utječe to što
ponuda ili prihvat nisu pism. potvrđeni.

51
11. VRIJEME VEZANOSTI PONUDOM
Za ocjenu učinka ponude bitno je utvrditi:
1)trenutak od kada ponuda djeluje prema ponuđenome
2)trenutak od kada ponuda počinje vezivati ponudioca te
3)trenutak do kada je ponudilac njome vezan.
Trenutak od kada ponuda djeluje prema ponuđenome i trenutak do kada je ponudilac njome vezan
su granice važenja ponude unutar kojih ponuđeni može izjaviti prihvat s učinkom nastanka ug. Ovi
su trenuci odlučni za utvrđiv. tko snosi rizik za gubitak i zakašnjenje ponude za vrijeme prijenosa
ponude ponuđenome.
S obzirom na to razlikujemo 3 situacije:
1.Početak učinka ponude prema ponuđenome
Prema Konv. UN o međ. prodaji robe (BK) i Jednoobraznom zakonu o sklapanju ug. u
međ.prodaji, ponuda obvezuje ponudioca tek pošto je stigla ponuđenome.Iako ZOO ne sadrži u
tom pogledu izričitu odredbu, naše pravo prihvaća opći stav da ponuda djeluje od trenutka kad je
dostavljena ponuđenome (teorija prijema).U skladu s tim stavom rizik za gubitak ponude snosi
ponudilac.Prihvaćanje teorije prijema u ZOO-u vidljivo je s obzirom na prihvat.Prijem prihvata
jest trenutak koji se uzima kao kriterij za određiv. trenutka sklapanja ug.
2.Do kada je ponudilac vezan ako odredi rok vezanosti porukom
Ponudilac sam može odrediti vrijeme do kada želi biti vezan ponudom.To može učiniti izričito u
ponudi, ili rok može proizlaziti iz prakse između ugovornih strana ili iz posl.običaja.
Ako rok nije određen niti se može utvrditi iz prakse između ugovornih strana,za utvrđiv. proizlazi
li rok iz posl.običaja bit će mjerodavni običaji struke koji odgovaraju posebnim potrebama
određ.vrste trgovine.
Prema Općim uzanacama izjava o prihvatu pravodobna je ako je predana neposredno ponudiocu
ili pošti prvog sljedećeg rad.dana po primitku ponude.Smatra se da prihvat treba poslati istim ili
bržim sredstvom od onoga kojim je poslana ponuda.Nema zapreke da se ovaj posl. običaj
primjenjuje i nakon donošenja ZOO-a.

Rok se može postaviti i prešutno tako da proizlazi iz prirode posla (npr.stavljanje ponude za izradu
reklamnog panoa za premijeru filma koja će se održati 1.1., pretpostavlja prema okol. da ponuda
ne može trajati dulje nakon dana koji se po pravilima struke smatra razumnim u odnosu prema
vremenu potrebnom za izradu panoa i vremenu kada treba biti postavljen)

Trenutak relevantan za rizik za zakašnjenje ponude na putu od ponudioca prema ponuđenom,

važan je samo kod slučaja sklapanja ug. među odsutnim strankama.

O ug. među prisutnima govorimo kada stranke, usprkos prostornoj udaljenosti neposredno
pregovaraju, kada postoji mogućnost vremenskog podudaranja između očitov.volje i saznanja za to
očitov. onoga kome je to očitov. namijenjeno, te kada postoji mogućnost neposrednog reagiranja na
danu izjavu 2 stranke.
Kada je kod ponude među prisutnima rok posebno određen, ponuđeni može prihvatiti sve do isteka
tog roka.
S obzirom na način kako je rok u ponudi određen razlikujemo 2 slučaja:
A)ponudilac određuje rok tako da navede datum do kojega se smatra vezanim učinjenom ponudom
– za prihvaćanje ponude u ovom slučaju ponuđeni raspolaže vremenom od prispjeća ponude do
datuma određ. u ponudi (uključujući i taj dan, odn. kraj rad.vremena tog dana).Ako je ponuda
poslana poštom, telegramom i sl. trebala za prijenos od ponudioca ponuđenom više vremena nego
što je to redovno potrebno, rizik zakašnjenja snosi ponuđeni.Zakašnjenje ne može pogoditi
ponudioca jer je on kalendarskim određenjem roka vezan ponudom do određ.datuma, bez obzira
na to kad je ponuđeni primio ponudu.
B)ponudilac određuje rok navođenjem vremena tijekom kojeg će biti vezan svojom ponudom, a da
to ne učini određiv. datuma

52
Za ocjenu tko snosi rizik za zakašnjenje odlučno je utvrditi od kada tako određen rok počinje teći:
 ako počinje teći od datuma ponude, bez obzira kada je ona stigla ponuđenome – rizik
zakašnjenja je na ponuđenome
 ako počinje teći od dana kada ponuda stigne ponuđenome – rizik zakašnjenja snosi
ponudilac. U ovom se slučaju rok za prihvaćanje ponude računa od trenutka kada je
ponuda stigla adresatu, nakon što je proteklo vrijeme njenog podnošenja od ponudioca do
ponuđenog, čak i ako je ono bilo dulje od redovitog

ZOO za razliku od Općih uzanci, sadrži pravila za računanje trajanja vezanosti ponudom u slučaju
kada krajnji rok vezanosti nije kalendarski određen, nego se u ponudi npr. navodi da vrijedi
određeni broj dana.
Prema ZOO-u, kada je ponuda učinjena pismom, rok naveden u ponudi počinje teći od datuma
naznačenog u pismu, a ako pismo nije datirano, od dana kada je ono predano pošti.Ako je ponuda
poslana telegramom rok počinje teći od dana predaje pošti.

Mjerodavnost datuma koji je naznačen u ponudi više odgovara potrebama posl.prakse, jer pruža
veću pr.sigur., nego da se rok računa od prispjeća ponude.

Za ponudioca je bitno da zna do kada traje njegova vezanost ponudom, kako bi izbjegao štetu koju
bi zbog neizvjesnosti mogao pretrpjeti u svom poslovanju.Zbog toga je važno da zna od kada se
računa rok koji je vremenski odredio u ponudi.Na strani ponuđenog ovakve neizvjesnosti nema, jer
on može iz same ponude ustanoviti kada mu je pismo ili telegram upućen.

Stav je pr.doktrine da je dobro što ZOO nije načelno usvojio kao kriterij za početak roka datum na
poštanskom žigu, jer je on često nečitljiv pa može doći do nesporazuma.ZOO samo predviđa da je
za ponudu poslanu pismonosnom pošiljkom, koja ne sadržava datum mjerodavan žig.
Međutim nije predviđeno rješ. za slučaj ako se u ponudi ne navede datum, ali se odredi da će
ponuda vrijediti određ.vrijeme, a datum poštanskog žiga se ne može utvrditi.Tada bi prema okol.
slučaja trebalo utvrditi kada je pismo bilo poslano i taj dan uzeti kao početak za računanje roka.
3.Do kada je ponudilac vezan ako ne odredi rok vezanosti ponudom
Ovdje ZOO kao i Opće uzance za promet robom predviđaju 2 slučaja:
A)SKLAPANJE UG. MEĐU PRISUTNIM OSOBAMA
ZOO određuje da se ponuda učinjena prisutnoj osobi smatra odbijenom ako nije prihvaćena bez
odgađanja izuzev ako iz okol. proizlazi da ponuđenom pripada stanoviti rok za razmišljanje.Pritom
uzance ne predviđaju izuzetak roka za razmišljanje.Analogno ovakvom rješ. i BK određuje da
usm.ponuda mora biri prihvaćena odmah, osim ako okol. ukazuju drugačije.

ZOO određuje da se ponuda koja se izjavljuje preko telefona ili teleprintera smatra ponudom
među prisutnima, dok uzance (posl.običaj) određuje da se ponuda preko telefona ili teleprintera
smatra ponudom među prisutnima samo ako su u takvoj vezi bile ugovorne strane ili osobe koje su
one ovlastile.Izjava koju neovlaštena osoba dade preko telefona nije ponuda.

Ako strane komuniciraju teleprinterom njihov će se ug. smatrati ug. među prisutnima ako su na
teleprinterskoj poruci navedeni samo tvrtka ili ime poduzeća.Međutim, ako se na toj poruci navodi
i ime osobe koja komunicira u ime pr.osobe, potrebno je ocijeniti ovlašt. za zastupanje te osobe.Ako
ta osoba nije ovlaštena za zastupanje – ug. će se smatrati ug. među odsutnima.

Kod sklapanja ug. preko sredstava neposrednog komuniciranja obje strane moraju uzeti u obzir
mogućnost smetnji i prekida veze.U slučaju da dođe do prekida veze, pitanje koliko će vremena
ponudilac biti još vezan ponudom i nakon kolikog će je prekida ponuđeni moći valjano prihvatiti
ovisi o okol. svakog pojedinog slučaja.Kod toga treba naročito uzeti u obzir:
 vrstu posla koji se sklapa
 predmet na koji se posao odnosi
 uvjete tržišta na kojem se posao sklapa

53
S obzirom na ove okol., ista dužina prekida veze može se u različ.okol. tumačiti jednom kao
pravovremeni, a drugi put kao zakašnjeli prihvat.

Pri ug. među prisutnima, ponuđeni mora razmišljati za vrijeme kontakta koji ostvaruje s
ponudiocem prilikom priopćavanja ponude i razgovora o njoj, jer prihvat mora izjaviti u toku istog
razgovora.
Okol. mogu uputiti na to da mu se prizna poseban rok za razmišlj.To ovisi o:
 vrsti posla
 predmetu i opsegu posla
 o konkretnim prilikama pod kojima se posao sklapa
Ove okol. treba ocijeniti prema shvaćanju u prometu uzimajući u obzir i struku u kojoj se
djeluje.Vrijeme potrebno za razmišljanje može proizaći i iz prakse između ugovornih stranaka ili iz
sporazuma stranaka.
B)KAD SE RADI O SKLAPANJU UGOVORA MEĐU ODSUTNIM OSOBAMA
Prema ZOO ponudilac je vezan ponudom u kojoj nije određen rok za prihvaćanje ponude za
vrijeme koje je redovno potrebno da ponuda stigne ponuđenome, da je on razmotri, o njoj odluči i
da odgovor o prihvaćanju stigne ponudiocu.
ZOO nije predvidio apsolutni rok do kada ponudilac u takvim okol. može uopće biti vezan, no u
Općim uzancama predviđen je rok od 8 dana i on se obično primjenjuje u praksi.

Redovno vrijeme potrebno da prihvat stigne ponudiocu ovisi o okol. pravodobnog pošiljanja
prihvata i to istim ili bržim sredstvom komuniciranja od onoga kojim je primio ponudu.Dakle,
mjerodavno je vrijeme koje je s obzirom na adresata i upotrebljeno sredstvo u redov.okol.
potrebno za prijenos uredno poslanog prihvata.

Redovno potrebno vrijeme za razmatranje ponude treba ocijeniti prema shvaćanjima koja o tome
vrijede u posl.prometu, ali ono nikada ne može biti kraće od 1 dana.Za određiv. redovno potrebno
vremena mjerodavno je vrijeme koje bi prosječan privrednik u istoj struci utrošio za razmatranje
ponude uzimajući pritom u obzir vrstu, predmet i opseg posla te konkretne prilike u kojima se
ponuda daje.

U slučaju kada ponudilac nije odredio rok za prihvaćanje ponude, prema BK, smatra se da izjava o
prihvaćanju mora stićim ponudiocu u razumnom roku, vodeći računa o okol.posla i brzini
sredstava komunikacije koje je koristio ponudilac.

Iako ZOO ne sadrži izričitu odredbu u tom smislu, treba uzeti da se vrijeme vezanosti ponudom
računa od trenutka kad je ponuda odaslana.Relevantan je dan predaje pošti, a on se određuje
prema datumu poštanskog žiga.

54
12. SUGLASNOST STRANAKA O SASTOJCIMA UGOVORA
Svi ug. su konsenzualni. Prema odredbi čl.79/1 stranke mogu svaki ug. pretvoriti u realan
davanjem kapare. Ako je kapara dana u trenutku sklapanja ug. kao znak da je ug. sklopljen, ug. se
smatra sklopljenim kad je kapara dana, ako nije što drugo ugovoreno.Stranke bi mogle
sporazumom za neki svoj budući ug. ili za više njih dogovoriti da se sklapa kao realni.

Prema ZOO ug. je sklopljen kada su ugovorne strane postigle suglasnost o bitnim sastojcima ug.
Opće uzance navode i kriterije po kojima se određuju bitni sastojci.Ovdje se radi o aspektu
primjene načela obveznog prava tj. nač. autonomije stranaka koje se očituje u slobodi stranaka u
zasnivanju, promjeni i prestanku ugovornog odnosa.Nač. autonomije stranaka ograničeno je
odredbom prema kojoj sudionici u prometu slobodno uređuju obvez.odnose, ali to ne mogu učiniti
suprotno: Ustavom utvrđenim načelima društv. uređenja, prisilnim propisima i moralu društva.

Određujući minimalan sadržaj o kojem treba postići suglasnost, zakon postavlja pred ugovarače
zahtjev da time svoj ug. odrede bar u onoj mjeri u kojoj je to potrebno za njegovu pravnu
kvalifikaciju.Time on časom sklapanja postaje:
1)IMENOVANI (NOMINATNI) UG. – tj. ug. određ. tipa reguliran propisima
2)NEIMENOVANI (INOMINATNI) UG. – tj. ug. kao tip koji nije predviđen propisima.Ovi su se
ug. razvili ili su u fazi stvaranja u domeni autonomnog prava.
Između neimenovanih ug. razlikujemo:
A)tipični ug. – su određeni neimenovani ug. koji su se već formulirali u posl.praksi, ali još nisu
dobili zakonsko priznanje (npr. ug. o leasingu, consulting engineeringu, factoringu i sl.)
B)atipični – su ug. u fazi stvaranja koji još nemaju ni ustaljenu pr. fizionomiju.Obično unutar njih
postoji klasifikacija na jedinstvene i kompleksne (sastavljeni od više imenovanih ug. ali tako da čine
nerazdvojnu cjelinu)

Prema A.GOLDŠTAJNU, TRGOVAČKE UG. MOŽE KLASIFICIRATI U 4 GRUPE:

1)IMENOVANI (NOMINATNI) UG.
2)NEIMENOVANI (INOMINATNI) UG. unutar kojih razlikujemo:
 TIPIČNE – a to su oni inominatni kontrakti koji su toliko prošireni u praksi i ustaljeni u
sadržaju da su u posl.praksi dobili ime.Oni obično nastaju u posl.krugu neke struke u nekoj
zemlji, pa ih poslije prihvate pripadnici struke odn. njihova udruženja izvan te zemlje i
tako se internacionaliziraju (turn – key contracts, joint venture, leasing, factoring franchize
contract, know-how contracts i dr.)
 ATIPIČNE – a to su ugovorni tipovi koji nisu sadržajno ustaljeni.Oni se obično
prilagođavaju konkretnim potrebama slučaja pa se nazivaju «po mjeri» (tailor made)
3)UG. SUI GENERIS čija je osebujnost što njihovo unutrašnje jedinstvo čini različito
činjenič.stanje koje nije zakonom predviđeno
4)VIŠESTUPNJEVITI UG. koji se sreću češće kod dugoročnih ugovor.odnosa.Kada se radi o
važnim transakcijama, praksa je da se transakciju ugovorom uobliči u «okvirnom ug.» ili «ug. o
kooperaciji kao pravnom okviru, a konkretni se poslovi ugovaraju dodatnim sporazumima.O
reguliranju poslova ove vrste još nema ni teoretskih stavova.U obzir se uzimaju pravila o
nominatnim ili mješovitim ug., pri čemu u prvom redu treba uzeti u obzir okvirni (kao nadređeni) i
pojedinačni (kao podređeni) ug.

55
13. BITNI SASTOJCI UGOVORA (ESSENTIALIA NEGOTII)
BITNI SASTOJCI UG. = su dijelovi ug. koji ga čine određ.poslom bez kojih ne bi mogao
postojati.Oni mogu biti određeni:
1. po prirodi posla (objektivno bitni) → su oni koji su određeni propisom (kod imen. ug.) ili su
se iskristalizirali u posl.praksi (u autonom.pravu) tamo gdje se u njoj formirao poseban tip
ug., odn. ako je taj tip još u fazi nastajanja (atipični neimenovani ug.).Ako oni postoje,
zadovoljen je zahtjev pr.poretka pa se uz njihvoo postojanje veže učinak sklapanja ug.
2. voljom stranaka (subjektivno bitni) → su oni za koje su stranke odredile da su bitni.Stranke
mogu proširiti, ali ne i suziti opseg bitnih sastojaka ug. Subjektivno bitni sastojak je svaki
onaj sastojak, koji inače nije bitan po prirodi posla, od kojega makar i 1 strana čini zavisnim
sklapanje ug. Dok nema sporazuma i o tom bitnom sastojku, ug. nije sklopljen, iako bi on
bez njega inače mogao biti valjano sklopljen.Da bi neki sastojak ug. postao bitnim po volji
stranaka nije potrebno da se o tome slože obje ugovorne strane.

Međutim, time što je voljom 1 strane rok ispunjenja obveze postao bitnim sastojkom ug., taj ug. još
nije postao fiksni posao.Stranka može uvjetovati sklapanje ug. time da se postigne sporazum o
određ.roku ispunjenja obveze, što znači
 da je taj rok postao bitan sastojak ug. i
 da bez suglasnosti o njemu ug. nije sklopljen

ZOO u čl.125 umjesto naziva fiksni posao, koristi naziv ug. kod kojeg je ispunjenje obveze u
određ.roku bitan sastojak ug. Istom odredbom se traži da su ugovorne stranke predvidjele da će se
ug. smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u određ.roku ili da činj. da je ispunjenje ug. u određ.
roku bitan sastojak ug. proizlazi iz prirode posla.

56
14. NEBITNI SASTOJCI UGOVORA (NATURALIA NEGOTII I ACCIDENTALIA
NEGOTII)
NEBITNI SASTOJCI UG. = su sastojci koje stranke mogu, ali ne moraju ugovoriti, jer o njima ne
ovisi sudbina ug. Unutar nebitnih sastojaka ug. razlikujemo:
1)NATURALIA NEGOTII (PRIRODNE SASTOJKE) → su tipični sastojci, sadržani u
dispozitivnim odredbama ZOO-a.Oni će se smatrati sastavnim dijelom ug., u slučaju da nema
izričitog suprotnog sporazuma stranaka (npr. odgovor. za mater. i pr. nedostatke)
2)ACCIDENTALIA NEGOTII (NUZGREDNI SASTOJCI) → su sastojci koji se nisu tipizirali i
ulaze u sadržaj ug. jedino sporazumom stranaka (npr. uvjet, rok, nalog)

ZOO u čl.32/2 određuje ako su ugovorne strane nakon postignute suglasnosti o bitnim sastojcima
ostavile neke sporedne točke (tj. nebitne sastojke) za kasnije, ug. se smatra sklopljenim, a nebitni
sastojak, ako sami ugovaratelji ne postignu suglasnost o njima, uredit će sud vodeći računa o
prethodnim pregovorima, utvrđenoj praksi između ugovaratelja i običajima.
S obzirom na ovo rješ. zakona, moguće su u pogledu nebitnih sastojaka koje stranke nisu ugovorile,
3 situacije:
1)STRANKE SU PREGOVARALE O BITNIM SASTOJCIMA UG. I O NJIMA POSTIGLE
SUGLASNOST, A O NEBITNIM SASTOJCIMA NISU PREGOVARALE ILI ONI NISU BILI
SADRŽANI U PONUDI KOJU JE PONUĐENI U CIJELOSTI PRIHVATIO
U tom je slučaju ug. nastao, ali nema sporazuma o nebitnim sastojcima.U ovom slučaju neće doći
do primjene ZOO, nego se u pogledu praznina koje bi eventualno postojale primjenjuju običaji i
dispozitivne odredbe ZOO-a.Ukoliko se radi o neimenovanom ug., primijeniti će se autonomni
izvori prava i dispozitivne odredbe ZOO-a kojima se reguliraju srodni poslovi.
2)STRANKE SU PREGOVARALE, SUGLASILE SE O BITNIM SASTOJCIMA UG., ALI NE I O
NEBITNIM O KOJIMA SU PREGOVARALE ILI SU SE SUGLASILE I O NEKIM NEBITNIM
SASTOJCIMA, A O OSTALIMA NISU POSTIGLE SUGLASNOST
U ovom slučaju ug. nije sklopljen niti se primjenjuje.Naime, ako nije postignut sporazum, niti 1
stranu se ne može siliti da sklopi ug., a ako ug. nije sklopljen, niti sud nije ovlašten dopunjavati ga.
Ug. nije sklopljen sve dok se stranke ne sporazumiju o svemu o čemu se dogovaraju razmjenom
ponude i prihvata.Suglasnost ponude i prihvata postoji ako je jasno, nedvosmisleno i bezuvjetno
izražena.
3)STRANKE SU PREGOVARALE I POSTIGLE SUGLASNOST O BITNIM SASTOJCIMA UG.,
A OSTAVILE ZA KASNIJE SPORAZUM O NEBITNIM SASTOJCIMA
U ovom je slučaju ug. sklopljen i primjenjuje se čl.32/2.Stranke moraju svjesno odlučiti tj.
sporazumjeti se da se kasnije sporazume o nebitnim sastojcima i ta namjera mora u najmanju ruku
proizaći iz njihovog ponašanja.Ta se namjera smatra sastavnim dijelom sporazuma o bitnim
sastojcima ug.
Teret dokaza o postojanju takvog sporazuma je na onom tko se na nj poziva.Ne uspije li dokazati
taj sporazum nastaje 1 od 2 ranije opisane situacije.Iako se u ZOO spominju «neke sporedne
točke», ovo pravilo treba primjeniti i kada su strane ostavile za kasnije sve sporedne točke.
Ako je za ug. propisan poseban oblik, sporazum o nebitnim sastojcima bit će valjan ako je
postignut i u usm. obliku, ako to nije protivno cilju radi kojeg je oblik propisan

Bilo koja od stranaka može se obratiti sudu i tužbom u parnič.post. tražiti utvrđenje nebit.sastojka
ug. Pritom će se sud koristiti pomoćnim sredstvima predviđenim u čl.32/2
1)PREGOVORI → pri korištenju ovog sredstva potrebno je utvrditi jesu li pregovori uopće
vođeni.Ako jesu i ako se iz vođenih pregovora može ustanoviti raspon među stavovima koje su
stranke zauzele u času prekida pregovora, taj raspon predstavlja ujedno granice u kojima se treba
kretati odluka suda.
2)PRAKSA IZMEĐU UGOVARATELJA → je način postupanja koji se razvio i ustalio između
određ. ugovor.strana u njihovom poslovanju.Ugovor. strane u međusobnim odnosima ugovaraju
klauzule koje se automatski prenose u njihove kasnije ug. iste vrste, ako se u njima ne ugovori nešto
drukčije.Praksa između ugovor.strana primjenjuje se tako dugo dok barem 1 strana pri sklapanju
ug. ne izrazi volju da ne želi postupati na dotadašnji način.Praksa između ugovaratelja može

57
poslužiti sudu kao orijentacija za određiv. nebitnih sastojaka.Iz sadržaja pregovora, ako su vođeni
posebno je važno utvrditi da li su i u kojoj su mjeri stranke htjele odstupiti od prakse između njih.
3)OBIČAJI → djeluju šire od utvrđene prakse jer praksa djeluje samo između stranaka u čijem je
međusobnom poslovanju nastala.
U privredi se običaji primjenjuju u slučaju kada nije izražena volja stranaka suprotna običaju ili
ako drugačije ne proizlazi iz prakse između ugovaratelja.To znači da će se pri popunjavanju
praznina u ug. sud, prije dispozitivnih odredbi, uzeti u obzir običaje.To međutim ne vrijedi za
uzance čiju primjenu stranke moraju izričito ugovoriti.
Ako sud ne nađe oslonca za donošenje odluke kojom određuje nebitne sastojke ug., niti u
pregovorima, ni u utvrđenoj praksi, ni u običajima, primijeniti će dispozitivne odredbe ZOO-a,
odn. popunit će nastalu prazninu općom normom.

58
15. ODREĐIVANJE TRENUTKA SKLAPANJA UGOVORA (RIZIK ZA
GUBITAK PRIHVATA)
Određiv. trenutka u kome je ug. sklopljen značajno je iz više razloga:
1. mjerodavno je za ocjenu postojanja mana volje pri sklapanju ug.
2. mjerodavno je za ocjenu postojanja sposob. za sklapanje ug.
3. od tog trenutka nastaju pr. i obveze među strankama
4. od tada se računaju neki rokovi za pobijanje pr.posla (npr.pobijanje zbog mana volje)
5. od tada se računaju neki rokovi za ispunjenje obveze iz ug. pa u pojedinim slučajevima i
zastarni rokovi
6. taj je trenutak odlučan za prestanak prava ponuđenog da opozove prihvat
7. tim časom ponuda i prihvat prestaju biti očitov. volje odvojenih stranaka i pretvaraju se u
ug. tj. postaju njihova zajednič. stvar

ZOO prihvaća teoriju prijema, koja je široko usvojena u kontinent.pravu, a prema kojoj je ug.
sklopljen u času kada ponudilac primi izjavu ponuđenog da prihvaća ponudu.Prihvat mora stići
ponudiocu prije isteka vremena vezanosti ponudom (tj. prije prestanka rad.vremena posljednjeg
dana roka vezanosti ponudom), jer u protivnom neće biti učinka sklapanja ug. Isto se pravilo
primjenjuje i na ug. među prisutnima i na ug. među odsutnima.Rješ. ZOO-a i BK u tom su pogledu
potpuno suglasna.

Rok za prihvaćanje ponude i način nj. računanja bit će relevantni uvijek kada je riječ o izjavi
kojom ponuđeni treba manifestirati svoju suglasnost ponudom.Od ovog pravila postoje 2 izuzetka:
1.prihvaćanje šutnjom
2.prihvaćanje koje se izražava konkludentnom radnjom

Za pravno djelovanje prihvata dovoljno je da je stigao ponudiocu na nj. adresu tj. da mu je

omogućeno da sazna za nj. sadržaj(čas kada je pismo ubačeno u poštanski sandučić ponudioca,
kada je predano osobi koja je u pr. osobi zadužena za prijem pošiljaka)
Nije odlučno kada je prihvat došao u ruke osobi koja je ovlaštena za sklapanje ug.Ako prihvat
stigne ponudiocu nakon isteka rad.vremena treba uzeti da je ug. sklopljen prvog slijedećeg dana.

Ponudilac ne može spriječiti sklapanje ug. time što odbija prihvat koji mu je poslan.Ako je dostava
pokušana na redovan i propisan način, ali ju je ponudilac otklonio, biti će mjerodavan trenutak
kada se prema propisima uzima da je dostava izvršena, naravno pod pretp. da ponuđeni nije kriv
što dostava nije bila moguća i da bi ona bila pravovremena da je uredno izvršena.
Ug. se u ovom slučaju smatra sklopljenim jer je ponuđeni dobivanjem ponude stekao pravo da
prihvatom sklopi ug., a to mu se pravo ne može oduzeti pa ni ponudilac ne može spriječiti učinak
izjavljivanja prihvata.

59
16. TKO SNOSI RIZIK ZA PRIJENOS PRIHVATA?
U pogledu pitanja tko snosi rizik za prijenos prihvata, odgovori se razlikuju s obzirom na nekoliko
teorija:
1.TEORIJA PRIJEMA → prema ovoj teoriji ug. je sklopljen kada prihvat stigne ponudiocu.Kako
prijenos prihvata ponudiocu dolazi prije sklapanja ug., pada u vrijeme koje se još nalazi u sferi
ponuđenog, pa stoga rizik za gubitak poslanog prihvata prema ovoj teoriji snosi PONUĐENI (Rh,
Njemačka, Poljska, Češka, Austrija, BK)
2.TEORIJA ODAŠILJANJA → prema ovoj teoriji ug. se smatra sklopljenim već u času kad
ponuđeni pošalje ponudiocu prihvat ponude. Kako u ovom slučaju prijenos prihvata dolazi poslije
sklapanja ug., u vrijeme kad je prihvat već izašao iz sfere ponuđenoga, rizik za prijenos prihvata
snosi PONUDILAC (zemlje common lawa, Švicarska)
3.TEORIJA OČITOVANJA → prema ovoj teoriji ug. se smatra sklopljenim u času kad je
ponuđeni vanjskim manifestacijama očitovao svoju volju za prihvat ponude. Budući da se traži da
očitov. bude vanjski izraženo, rizik snosi PONUDILAC.
4.TEORIJA SAZNANJA → prema ovoj je teoriji ug. sklopljen u trenutku kada ponudilac sazna za
prihvat koji mu je upućen (Italija).Ovdje se u pogledu rizika za gubitak prihvata postoje specifična
rješ. Ako je PONUDILAC tražio da se odgovori putem pošte on snosi rizik za gubitak odgovora
poslanog običnim pismom. Ako PONUĐENI upotrijebi telegram, što je sigurnije sredstvo, snosit će
rizik prijenosa sve do predaje, jer je promijenio način dostavljanja prihvata ponudiocu.

17. RIZIK ZA ZAKAŠNJENJE U PRIJENOSU PRIHVATA

U pogledu rizika za zakaš. u prijenosu prihvata primjenjuje se ono što je rečeno u pogledu tog
rizika kod prijenosa ponude. I ovdje je važno utvrditi vrijeme za koje je ponudilac vezan ponudom
da bi se moglo odrediti do kada mu ponuđeni mora dostaviti svoj prihvat.

Ako je ponuđeni zakasnio s dostavom prihvata ponudiocu, on u načelu, prema teoriji prijema, snosi
rizik takvog zakašnjenja jer prihvat treba stići ponudiocu dok je on još vezan svojom ponudom. U
protivnom takav će prihvat biti bez učinka tj. ug. se neće smatrati sklopljenim.Prema čl.43/1 ZOO-
a prihvat sa zakaš. tretira se kao nova ponuda ranije ponuđenog.

Međutim, od ovog pravila postoji izuzetak:

Prema čl. 43/2 ako je izjava o prihvaćanju koja je učinjena pravodobno stigla ponudiocu nakon
isteka roka za prihvaćanje, a ponudilac je znao ili mogao znati da je izjava otposlana pravodobno,
ug. je sklopljen.Dakle, za ovakav učinak potrebno je ispunjenje 2 pretp.:
1)objekt. – da je prihvat pravodobno poslan, ali je za nj. prijenos ponudiocu trebalo više vremena
nego što je to redovno potrebno pa je uslijed toga zakasnio
2)subjekt. – da je ponudilac znao ili morao znati da je prihvat pravodobno otposlan

IPAK u čl. 43/3 ZOO određuje da je ug. i u tom slučaju neće biti sklopljen ako ponudilac odmah, a
najkasnije prvog idućeg rad.dana poslije primitka izjave ili prije primitka izjave, a nakon proteka
roka za prihvaćanje ponude, obavijesti ponuđenog da se zbog zakašnjenja ne smatra vezan svojom
ponudom.
U tom slučaju rizik zakaš. obavijesti snosi ponudilac, jer će ug. biti sklopljen pod uvjetom da on
pravovremeno ne obavijesti ponuđenog da se ne smatra vezan ponudom.

Rizik za prijenos obavijesti snosi ponuđeni budući da je i prema BK, a i u našem pravu dovoljno da
je obavijest ponuđenome odaslana u pismu.

60
18. KONKLUDENTNE RADNJE KAO PRIHVAT PONUDE
KONKLUDENTNE RADNJE = su radnje iz kojih se sa sigurnošću može zaključiti da se time
izjavljuje volja za sklapanjem ug., a da ona nije izjavljena riječima. I ZOO i BK predviđaju
mogućnost manifestiranja prihvaćanja ponude određ.ponašanjem ponuđenoga. ZOO u čl.39/2
navodi exampli causa neke slučajeve kada se određ. radnjama pridaje značaj prihvata:
1)kada ponuđeni nakon primitka ponude pošalje stvar ili plati cijenu pod pretp. da se radi o stvari i
cijeni koje su predmet ug. čije se sklapanje ponudom nudi te da se u tome može vidjeti radnja
ispunjenja obveze od strane ponuđenoga, i to obveze iz ug. koji se sklapa. Slanje stvari neće imati
takvo značenje ako se to čini po nekoj 2 osnovi.
Iz radnje ponuđenoga mora nedvosmisleno proizaći da se radi o očitov. volje prihvaćanja ponude.
Ako postoji sumnja te ako po okol. slučaja i shvaćanju u prometu nema osnove da se radnji dade
značaj prihvata, treba uzeti da se ne radi o prihvatu.
2)kad ponuđeni učini neku 2 radnju koja se na temelju ponude, prakse utvrđene između
zainteresiranih strana ili običaja može smatrati izjavom o prihvatu (npr. otpočinjanje proizvodnje,
slanje dokumenata, dostavljanje uputstva o prijevozu robe i sl.)

Ako prema izloženim kriterijima neka radnja ima značenje prihvata, ponuđeni koji ne želi
prihvatiti ponudu, mora to jasno staviti do znanja i time otkloniti sklapanje ug. Na njemu je teret
dokaza da se nj. radnji ne može pripisati značenje prihvata jer se radi o nj. radnjama iz kojih
proizlazi očitov. nj. volje za sklapanjem ug.

BITNO je da bez otklanjanja takvog učinka ponudilac ima valjanu osnovu da radnju ponuđenog
smatra prihvatom.

Ovdje se nameće pitanje koje ne rješavaju ni ZOO ni BK, a odnosi se na postojanje prihvaćanja u
slučaju slanja neodgovarajuće robe. U tom bi slučaju za kupca bilo povoljnije da mu se priznaju
uobičajena prava predviđena za neizvršenje, odn. neuredno izvršenje, nego da se smatra da ug. nije
bio ni zaključen. Međutim, ako bi se iz tog razloga ovim odredbama dodala dužnost ponuđenog da
o izvršenju radnje obavijesti ponudioca, zapravo bi se u pitanje doveo njihov smisao.

Učinak prihvaćanja izvršenjem radnje BK čini zavisnim od pretp. da je ta radnja izvršena u

rokovima određenim za prihvaćanje te se trenutak djelovanja prihvaćanja u tom slučaju pomiče na
trenutak izvršenja odnosne radnje. Ovo je rješ. povoljnije za ponuđenog u odnosu na ZOO koji u
tom smislu ne određuje ništa posebno te je, s obzirom na ostale odredbe, valjano pretpostaviti da
prihvaćanje i u tom slučaju djeluje od trenutka kada ponudilac primi poslanu robu, odn. novac.

19. ŠUTNJA PONUĐENOG KAO PRIHVAT

ŠUTNJA u pravilu nema značenje pristanka pa stoga ne znači prihvaćanje ponude (qui tacet non
consetire videtur) – čl.42/2. Pod šutnjom se razumijeva = takvo držanje kod kojeg izostaje verbalno
obraćanje 2 strani, ali i situacija kada se ponuđeni općenito drži pasivno u odnosu prema ponudi.
Stranke mogu dogovorom ili praksom koja je među njima utvrđena šutnji pridati i drugčije
značenje od onoga u čl 42/1 jer je ova odredba dispozitivnog karaktera.

Iako obostrano izraženom voljom mogu učiniti da šutnja ima karakter pristanka, takvo joj se
značenje ne može pridati jednostranim očitov. volje.Naime ZOO sadržava izričito formirano
pravilo prema kojem je ništava odredba u ponudi da će se šutnja ponuđenog ili neko 2 nj.
propuštanje smatrati kao prihvaćanje. Ova zabrana ima apsolutan karakter.
Ovakvom se odredbom ne bi mogli koristiti ni ponudilac ni ponuđeni, ali preostali dio ponude
djeluje kao valjana ponuda. Budući da se ovdje radi samo o nedopuštenom jednostranom određiv.
načina kako treba odbiti ponudu ovdje se ne primjenjuje pravilo ZOO-a o djelomič.ništavosti ug.

U BK je ovo pravilo formulirano odredbom da šutnja ili nečinjenje sami po sebi ne znače
prihvaćanje. To znači da će oni imati značaj prihvaćanja ako bi bili praćeni nečim drugim kao što
61
je prethodni, izričiti ili prešutni sporazum strana koji daje dovoljno indikacija da šutnja znači
pristajanje.Ovdje je stoga značajna odredba čl.8/3 Konvenc. o tumačenju namjere, u kojoj se
upućuje na sve okol. slučaja, posebno pregovore između ugovornih strana.

Budući se pridavanje šutnji značenja pristajanja smatra izuzetkom, slučajeve kada ZOO previđa
takav učinak treba restriktivno tumačiti.
1)Slučajevi kada šutnja ima značenje prihvata, ali u vezi s određ.ug. (npr. kod sklapanja ug. o
osigur., kod obnavljanja ug. o zakupu ili obnavljanja ug. o licenci)
Kod sklapanja ug. o osigur. ako netko stavi osiguratelju pism. ponudu za sklapanje ug. o osigur.,
ona ga obvezuje 8 dana od dana kada je ponuda prispjela osiguratelju, a ako je potreban liječnički
pregled, onda 30 dana (pod pretp. da u ponudi nije naznačen kraći rok vezanosti).Ako osiguratelj u
tom roku ne odbije ponudu koja ne odstupa od uvjeta pod kojima on vrši ponuđeno osigur., smatra
se da je prihvatio ponudu da je ug. sklopljen, i to u času kad je ponuda prispjela osiguratelju.
2)Slučajevi kada šutnja ima značenje prihvata, ali nisu vezani uz određ. vrstu ug. (čl.42/3,4,)
ZOO taksativno navodi slučajeve u kojima će se šutnja ponuđenog smatrati prihvatom, pa s
obzirom na to razlikujemo 2 slučaja:
A)šutnja ponuđenoga ako je s ponudiocem u stalnoj posl. vezi u pogledu određ. robe
B)šutnja na dobiveni nalog

20. ŠUTNJA PONUĐENOG AKO JE S PONUDIOCEM U STALNOJ POSLOVNOJ

VEZI U POGLEDU ODREĐENE ROBE
Da bi šutnja imala pr. učinak prihvata moraju biti kumulativno ispunjene određ. pretp.: (Ovo se
pravilo odnosi na sve vrste ponuda pa i na onu koja je postavljena slanjem nenaručene robe (npr.
slanje časopisa pretplatniku nakon isteka ug. o pretplati ima značenje stavljanja ponude za
sklapanje ug. za slijedeće vremensko razdoblje na koje se pretplata uobičajeno ugovara)
1.da ponuđeni stoji u stalnoj posl. vezi s ponudiocem u pogledu određ.robe → za postojanje stalne
posl. veze bitno je da se poslovi u vezi s istom robom između istih stranaka ponavljaju. Što je
vremenski raspon u kojemu stranke posluju dulji, to se zahtijeva manja učestalost poslova, a što je
taj vremenski raspon kraći, treba tražiti veću učestalost poslova da bi se radilo o stalnoj posl.vezi
2.da se ponuda odnosi na istu takvu robu → ako su stranke sklopile ug. o prodaji 1 vrste robe
(npr.povrća) i tu postigle stalnu posl.vezu, stalna posl.veza među istim strankama neće postojati
ako ponudilac stavi ponudu za prodaju neke 2 vrste robe (npr.tehnič.robe).Ali treba uzeti da se
radi o istoj robi i onda kada stranke uzajamno trguju određ.vrstom robe (povrćem), ali nikada do
tada nisu sklopile ug. o prodaji određ.sorte te robe (npr.rajčica)
3.da ponuđeni ponudu nije odmah ili u ostavljenom roku odbio → odbijanje se može učiniti na bilo
koji način kojim se daje očitov.volje.Rok za odbijanje može u ponudi biti označen kalendarski ili
određiv. vremena bez navođenja datuma.Rok za odbijanje određuje ponudilac i to u korist
ponuđenog. Propuštanje roka za odbijanje u ovom slučaju rezultira nastankom prava i obveza na
strani ponuđenog.
Ako ponudu treba odbiti odmah ponuđeni to mora učiniti što je prije moguće nakon njezina
primitka, ali bi mu trebalo ostaviti barem 1 dan za razmišljanje.Ovdje vremensko označenje
«odmah» nema isto značenje kao «odmah» za prihvaćanje ponude među prisutnima.
Trebalo bi uzeti da je ponuđeni na vrijeme odbio ponudu ako je obavijest o tome poslao najkasnije
do isteka posljednjeg dana roka koji mu je ostavljen za odbijanje.Ponudu valja smatrati odbijenom
i onda ako obavijest o tome nikada ne stigne ponudiocu, pod pretp, da ju je ponuđeni uredno
poslao.Ako ponuđeni šuti na dobivenu ponudu, ug. se smatra sklopljenim u času kada je ponuda
stigla ponuđenome.Ovo je izuzetak od pravila da je ug. sklopljen kad prihvat stigne
ponudiocu.ZOO ne sadrži međutim izričitu odredbu u tom smislu.

62
21. ŠUTNJA NA DOBIVENI NALOG
Prema ZOO-u ug. je sklopljen u času primitka ponude:
1)kada osoba koja se ponudila drugome izvršavati nj. naloge za obavljanje određ. poslova taj nalog
odmah ne odbije
2)kada osoba u čiju posl.djelat. spada obavlj. takvih naloga dobiveni nalog odmah ne odbije
Za razliku od slučaja šutnje ponuđenog ako je s ponudiocem u stalnoj posl.vezi, ovdje nije
predviđeno da šutnja ima značenje prihvata ako ponuda nije odbijena u roku ostavljenom u
ponudi.

Ad 1.
Ako se netko ponudio za izvrš. naloga, a nalog ne želi izvršiti, veže ga obveza da odmah odbije
dobiveni nalog, jer će inače ug. biti sklopljen.Traži se da onaj tko poziva na stavlj. ponuda, odredi
za obavlj. kojih poslova će izvršavati dobivene naloge.Poslovi moraju biti određeni nabrajanjem
poslova ili određiv. kriterija na temelju kojih se oni mogu odrediti.
Budući da se ne radi o ponudi, ne traži se ona određenost koja se traži za ponudu, pa bi takav poziv
imao učinak i onda kada u njemu nisu navedeni poslovi, ako se oni mogu odrediti na temelju
razumnog očekivanja od onoga tko se nudi ispunjavati naloge.
Razumno očekivanje ocjenjuje se prema shvaćanju u posl.prometu, posebice u struci kojoj pripada
osoba koja se nudi za izvršavamnje naloga.
U izjavi kojom se nudi izvršavanje naloga, mogu biti navedeni i određ. uvjeti (npr. pod kojima se
nalozi primaju)

Ad 2.
Ovdje se radi o osobama koje se bave obavlj. poslova za druge (npr.pružanjem špediterskih,
zastupničkih, posredničkih, odvjetničkih i drugih usluga).Da bi na strani nalogoprimca postojala
dužnost izričitog odbijanja ponude, ponuda mora biti stavljena u okviru onog što ulazi u obavlj.
djelatnosti ponuđenog (nalogoprimca).
Ova se okol. ocjenjuje prema shvaćanjima u posl.prometu, a naročito u struci kojoj pripada osoba
kojoj se nalog (ponuda) upućuje.Ako osoba javno istakne posebne uvjete pod kojima pruža svoje
usluge smatra se da je nalogodavac pristao i na te uvjete.

U čl.750 ZOO određuje da je onaj tko se bavi obavljanjem tuđih poslova kao zanimanjem ili se
javno nudi za obavljanje tih poslova , DUŽAN JE, ako neće prihvatiti ponuđeni nalog koji se odnosi
na te poslove, o tome BEZ ODGAĐANJA obavijestiti 2 stranu jer inače odgovara za štetu koju bi
ova zbog toga pretpjela.

Ovdje se ne radi o naknadi štete zbog toga što nije otklonjeno sklapanje ug. Ako ponuđeni ne odbije
ponudu, ug. je sklopljen, a šteta bi mogla nastati samo onda kad ponuđeni ne ispuni svoje obveze
koje proizlaze iz ug. tj. naloga u kome se određuje koje poslove treba obaviti.Stoga se ovdje radi o
naknadi štete zbog povrede ug., a ne zbog toga što sklapanje ug. nije otklonjeno.
Iz neprecizne formulacije ZOO čl.750 proizlazi da se naknađuje pozit. ugovorni interes, a ne negat.
ugov.interes, koji bi došao u obzir kad bi se radilo o odgovor. za štetu izazvanu u predugovornoj
fazi.Ovakvo je rješ. znatno povoljnije za nalogodavca.

22. PRIHVAĆANJE PONUDE S PRIJEDLOGOM DA SE IZMIJENI

ZOO u pravilu sadržanom u čl.41 odražava stav koji je, s izuzetkom američ.prava, prihvaćen u
svim pr. sustavima svijeta.Po tom pravilu prihvaćanje ponude mora sadržavati suglasnost s
ponudom, a ukoliko sadrži izmjene ili dopune smatra se protuponudom.Pri primjeni ovog pravila
ističe se da je sudska praksa većine zemalja primjenjivala ovo pravilo prema načelu in favorem
negotii, samo kad ne postoji suglasnost ponude i prihvaćanja u bitnim elementima ug.
ZOO ne traži bitnost izmjena da bi izjava o prihvaćanju ponude koja ih sadržava imala učinak
protuponude.

63
Nasuprot tome BK prihvaća opće pravilo kao i ZOO, ali u čl.19/2 navodi da odgovor na ponudu sa
izmjenama i dopunama može značiti prihvaćanje ponude ukoliko ispunjava 2 uvjeta:
1)ako bitno ne mijenja uvjete ponude, pri čemu se u st 3. istog čl. navodi kada dopune i izmjene
bitno mijenjaju ponudu
2)ako ponudilac bez neopravdanog odlaganja ne ukaže na te razlike, odn. ne obavijesti ponuđenog
da odbija nj. prihvaćanje
3)u ovom će slučaju šutnja značiti prihvaćanje

U prilog rješ. iz BK navode se ovi argumenti:

1.ovakva formulacija znači pojednostavljenje i otklanjanje nepotrebne prepiske između ponudioca
i ponuđenog (tzv.Battle of forms) koja može dovesti do odlaganja zaključivanja ug. što najčešće nije
u interesu niti 1 ugovorne strane
2.presumpcija da nema ug. zbog nekih nebitnih dopuna u prihvaćanju ponude, mogla bi značiti da
1 ugovor.strana, suprotno nač.savjesnosti i poštenja, može izbjeći svoje obveze

S 2 strane se naglašava da ovakva formulacija znači preteško opterećenje za ponudioca, jer na

njemu leži rizik ako smatra da je riječ o protuponudi, a sudac ili arbitar kasnije zaključi da je
izvršeno prihvaćanje ponude.

23. PRIHVAĆANJE SA ZAKAŠNJENJEM

Prihvaćanje ponude izvršeno sa zakašnjenjem smatra se prema ZOO-u novom ponudom od strane
ponuđenog
Međutim, ako je izjava o prihvaćanju koja je učinjena pravodobno stigla ponudiocu nakon isteka
roka za prihvaćanje, a ponuditelj je znao ili je mogao znati da je izjava otposlana pravodobno, ug.
je sklopljen.

Ipak, ug. neće biti sklopljen u takvom slučaju , ako ponudilac odmah, a najkasnije 1. idućeg rad.
dana poslije primitka izjave ili i prije primitka izjave, a nakon proteka roka za prihvaćanje
ponude, obavijesti ponuđenog da se zbog zakašnjenja ne smatra vezan svojom ponudom.

BK, za razliku od ZOO-a određuje da će prihvaćanje izvršeno sa zakašnjenjem ipak imati učinak
ako ponudilac bez odlaganja o tome obavijesti ponuđenog ili mu pošalje pism. obavijest u tom
smislu. Čl.21/1
Ipak, u odredbi st.2. istog članka, određuje se da niti u slučaju kad je do zakašnjenja došlo bez
krivnje ponuđenog, izjava o prihvaćanju neće imati učinak prihvata ako ponudilac bez odlaganja
obavijesti ponuđenog da se zbog zakašnjenja ne smatra vezan ponudom.

U vezi s rješ. iz čl.21/1 Konvenc. prigovara se da se ono može uspješno primjeniti samo kada je
određen rok za prihvaćanje.U suprotnom ponuđeni ne može biti siguran da li ponudilac smatra da
je nj. prihvaćanje bez učinka jer nije stiglo u razumnom roku ili je ipak valjano jer taj rok
ponudilac smatra razumnim.
Osim toga, ponudilac se izlaže riziku da svojim neobavještavanjem raskine ug. ukoliko smatra da je
prihvaćanje stiglo u razumnom roku, a sud kasnije utvrdi da je njegova procjena o tome što je
razuman rok nije bila dobra.

24. OPOZIV PRIHVAĆANJA

ZOO prihvaća mogućnost opoziva prihvaćanja pod uvjetom da izjava o opozivu stigne ponudiocu
prije ili u trenutku primanja izjave o prihvaćanju.
Usprkos formalno različ. formulaciji, opoziv prihvaćanja pod istim uvjetom prihvaća i BK.

64
25. FIKSNI POSAO
FIKSNI POSAO = postoji kada izvršenje ug. treba uslijediti točno u određ.vrijeme ili u određ.roku,
odn. ako je rok bitan sastojak ug. jer posao po namjeri stranaka stoji i pada s održanjem
ugovorenog roka za ispunjenje.

VOLJA STRANAKA da zaključe fik.posao može biti vidljiva iz upotrijebljenih riječi (npr.
isporuka najkasnije do) ili iz prirode posla (tako se npr. u sumnji burzovni poslovi smatraju
fiksnim jer se spekulira u vezi s promjenom kursa)

NAMJERA stranaka da zaključe fiksni posao mora biti jasna (npr. «najkasnije do»,
«neodgodivo»).Kod sezonskih poslova postoji pretp. da se radi o fiksnom poslu.

Fiksni posao može postojati i bez posebnog utanačenja, ako to proizlazi iz posl.običaja.

Za razgraničenje fiksnog od nefiksnog posla mjerodavna je namjera stranaka.Ne smatra se

fik.poslom svaki ug. u kome je predviđen rok ispunjenja bez daljnjih oznaka niti ug. gdje se
isporuka ugovara «odmah ».

Održanje roka za ispunjenje ug. ide kod fiksnih poslova u prilog vjerovniku.On može odustati od
svojih zahtjeva i fik.posao pretvoriti u nefiksni izričitom izjavom ili konkluden.radnjom kao što su
primanje zakašnjele isporuke, davanje opomene ili na bilo koji način koji pokazuje da je odustao
od prava da ug. smatra raskinutim.

ZOO u čl.125 predviđa:

1)kad ispunjenje obveze u određ.roku predstavlja bitan sastojak ug. pa dužnik ne ispuni obvezu u
tom roku, ug. se raskida po samom zakonu (ex lege)
2)ali vjerovnik može održati ug. na snazi ako nakon isteka roka, bez odgađanja obavijesti dužnika
da zahtijeva ispunjenje ug.
3)kad je vjerovnik zahtijevao ispunjenje pa ga nije dobio u razumnom roku, može izjaviti da
raskida ug.

Ova pravila važe u slučaju:

 da su ugovorne strane predvidjele da će se ug. smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u
određ.roku te
 kad je ispunjenje ug. u određ.roku bitan sastojak ug. po prirodi posla (npr. reklamiranje
prikazivanja određ.filma – reklame imaju smisla samo ako su prikazane prije i za vrijeme
emitiranja filmova u kinu)

65
26. RIZIK KOD KUPOPRODAJE
RIZIK znači da 1 ugovorna strana, koja ga snosi, mora primiti gubitak ili oštećenje i ne može činiti
2 stranu za to odgovornom. Pritom se misli na rizike koji nastupe bez krivnje prodavatelja ili
kupca, a pojam gubitka ili oštećenja uzima se u širem smislu koji obuhvaća nestanak, krađu,
smanjenje količine.

PRIJELAZ RIZIKA → opće je pravilo da rizik za propast ili oštećenje robe prelazi na kupca u
trenutku:
1)kad je primio isporuku robe
2) i u trenutku kad je u pogledu prijema isporuke pao u zakašnjenje (tzv.vjerovničko zakašnjenje)

VJEROVNIČKO ZAKAŠNJENJE → kupac koji je pao u zakaš. u pogledu prijema isporuke pada
u vjerovničko zakašnjenje.To će biti:
1)kada neosnovano odbije primiti ispunjenje obveze od strane dužnika
2)kad ne poduzme one radnje koje je dužan poduzeti da bi dužnik (prodavatelj) mogao ispuniti
svoju obvezu
3)kad je spreman primiti ispunjenje prodavateljeve obveze, ali ne nudi ispunjenje svoje dospjele
obveze

Kupac ne dolazi u zakašnjenje ako prodavatelj (dužnik) nije mogao svoju obvezu ispuniti u
roku.Prema tome do isporuke rizik je na prodavatelju, a nakon isporuke na kupcu.

Dužnikova obveza ne prestaje ni kad slučajno propadnu stvari određene po rodu.Vjerovnik koji je
u zakašnjenju snosi rizik za stvari koje su izdvojene i bile mu ponuđene, ili ako je propala cijela
masa iz koje je trebalo ponuđene stvari izdvojiti.

U VEZI S PRIJELAZOM RIZIKA POSTOJE I ODREĐENA POSEBNA PRAVILA KOJA SE

ODNOSE NA 2 SLUČAJA:
1.posebno pravilo koje se odnosi na distancionu prodaju
2.posebno pravilo kod prodajnog naloga

66
27. DISTANCIONA PRODAJA
DISTANCIONA PRODAJA = je prodaja kod koje prodavatelj na zahtjev kupca šalje robu u
mjesto koje nije i mjesto ispunjenja.
MJESTO ISPUNJENJA = je ono mjesto u kome dužnik (prodavatelj) ispunjava svoju činidbu.U
sumnji, smatra se da je to ono mjesto u kome je dužnik imao sjedište u trenutku zaključenja ug.

Prema izričitoj odredbi rizik za propast ili oštećenje robe predate vozaru, špediteru, skladištaru ili
2 licu koje je odredio kupac ili prodavatelj kome je kupac prepustio da u nj. ime izvrši izbor tog
lica prelazi na kupca u trenutku predaje robe tim licima.
Kod distanc. prodaje rizik prelazi na kupca u trenutku kad je prodavatelj stvar predao
prijevozniku, špediteru, skladištaru ili dr., prije nego što je kupac došao u posjed stvari i prije nego
što je može koristiti.
Razlog tome jest što prodavatelj ne treba snositi povećani rizik zbog toga što robu prema želji
kupca treba poslati u 2 mjesto i zbog toga odgađa efekt činidbe.

Propadne li stvar za vrijeme transporta i zbog toga ne dođe do ispunjenja dužne činidbe
prodavatelja, prodavatelj će ipak imati pr. na isplatu ako je isporukom vozaru izvršio ono što je bio
dužan učiniti.

Prodavatej je odgovoran kupcu samo u slučaju ako je šteta nastala zbog toga što je prodavatelj bez
važnog razloga odstupio od uputa kupca.

Kod distanc.kupoprodaje radi se o transportnom riziku tj. riziku kojem je roba izložena za vrijeme
transporta.Prodavatelj koji je skrivio prekid u transportu odgovara za slučajno oštećenje ako šteta
ne bi pogodila kupca da takvog prekida nije bilo.

Predaja na otpremu mora uslijediti na kupčev zahtjev.Taj zahtjev ne mora biti dan izričito, već
može proizlaziti iz okol., naročito ako se radi o posl.običaju u vezi s određ. vrstom
distanc.prodaje.U tom se slučaju običaj primjenjuje ako kupac nije dao drugačije upute.

PRODAJNI NALOG = je ug. kojim se nalogoprimac obvezuje da određenu pokretnu stvar koju
mu je predao nalogodavac proda za određ. cijenu u određ. roku ili da je u tom roku vrati.
Stvar predana nalogoprimcu (dakle,on je neposredan posjednik) ostaje nalogodavčevo vlasništvo i
on snosi rizik njezine slučajne propasti ili oštećenja, ali ne može njome raspolagati dok mu ne bude
vraćena.

67
ALEKSANDAR GOLDŠTAJN: HIJERARHIJA PRAVNIH IZVORA
TRGOVAČKOG PRAVA
1. IZVORI TRGOVAČKOG PRAVA
2. HIJERARHIJA IZVORA TRGOVAČKOG PRAVA
3. AUTONOMNO TRGOVAČKO PRAVO
4. OBIČAJI
5. UZANCE
6. OPĆI UVJETI POSLOVANJA
7. FORMULARNI UGOVORI
8. FUNKCIJA FORMULARNIH UGOVORA
9. INKORPORACIJA OPĆIH UVJETA POSLOVANJA
10. TUMAČENJE OPĆIH UVJETA POSLOVANJA I TIPSKIH UGOVORA
11. ADHEZIONI UGOVORI
12. KONTROLA FORMULARNIH UGOVORA
13. SUDSKA I ARBITRAŽNA PRAKSA
14. PRAVNA DOKTRINA
15. HISTORIJAT TRGOVAČKOG PRAVA
16. KARAKTERISTIKE TRGOVAČKOG PRAVA
17. FORMULATING AGENCIES MEĐUNARODNOG TRGOVAČKOG PRAVA
18. SOWT LAW
19. TRANSPORTNE KLAUZULE
20. ODNOS TRGOVAČKOG I GRAĐANSKOG PRAVA (KODIFIKACIJA)

68
1. IZVORI TRGOVAČKOG PRAVA
IZVORI TRGOVAČKOG PRAVA:
1. ZAKON
2. AUTONOMNO TRGOVAČKO PRAVO
A) OBIČAJI
B) UZANCE
C) OPĆI UVJETI POSLOVANJA
D) KLAUZULE I TERMINI
3. SUDSKA I ARBITRAŽNA PRAKSA
4. PRAVNA NAUKA (DOKTRINA)

IZVORI MEĐ.TRG.UGOV.PRAVA POSLIJE RATIFIKACIJE BK:

1. UGOVOR
2. PRAKSA
3. OPĆI UVJETI POSLOVANJA
4. TRGOVAČKI OBIČAJI
5. KONVENCIJA
6. OPĆA NAČELA PRAVA
7. DISPOZITIVNI PROPISI
8. PRISILNI PROPISI
9. SUDSKA I ARBITRAŽNA PRAKSA
10. PRAVNA DOKTRINA

2. HIJERARHIJA PRAVNIH IZVORA TRGOVAČKOG PRAVA - Miladin

1. UGOVOR ako je u skladu s prisilnim propisima
 Opći uvjeti poslovanja
 Standardne klauzule
 Formularni ugovori
 Trgovački termini
 Praksa ustanovljena među strankama
2. OPĆI I POSEBNI OBIČAJI (UZANCE) – korigirani su dispozitivnim propisima ZOO-
a.Primjenjuju se ako su izričito ugovoreni ili njihova primjena proizlazi iz okol. slučaja.Ako
su u suprotnosti s prisilnim propisima primjenjuju se ako su izričito ugovoreni.
→ Posebni običaji
→ Posebne uzance
→ Opći običaji
→ Opće uzance
3. OPĆA NAČELA PRAVA
4. SUDSKA I ARBITRAŽNA PRAKSA
5. PRAVNA NAUKA (DOKTRINA)

HIJERARHIJA PRAVNIH IZVORA TRGOVAČKOG PRAVA:

1. UGOVOR ako je u skladu s prisilnim propisima
2. OPĆI UVJETI POSLOVANJA, TIPSKI UG. I STANDARDNE KLAUZULE koje su strane
učinile dijelom ug.
3. PRAKSA USTANOVLJENA MEĐU UGOVORNIM STRANAMA
4. TRGOVAČKI OBIČAJI, POSLOVNA PRAKSA (UZANCE)
5. OPĆA NAČELA PRAVA
6. DISPOZITIVNI PROPISI
7. SUDSKA / ARBITRAŽNA PRAKSA
69
 8. PRAVNA DOKTRINA - POSREDNO
3. AUTONOMNO TRGOVAČKO PRAVO
AUTONOMNO TRGOVAČKO PRAVO = čine pravila trg.prava koja ne potječu od zakonodavca,
već ga stvaraju sami subjekti nezavisno od zakonodavca, ali u okviru koji je odredio
zakonodavac.Kako su odredbe trg.prava pretežno dispozit.karaktera, to su mogućnosti subjekata u
kreiranju autonomnog prava velike.

U autonomno trg.pravo ubrajamo:

1) poslovne (trg.običaje)
2) uzance
3) opće uvjete poslovanja koji obuhvaćaju: opće uvjete prodaje, opće uvjete nabave, opće uvjete
vršenje usluge te tipske i adhezione ugovore
4) klauzule i trgovačke termine

Posl.običaji, uzance i klauzule i trg.termini nazivaju se POSLOVNIM OBIČAJIMA U ŠIREM

SMISLU.

4. OBIČAJI
OBIČAJI = su ustaljena komercijalna praksa koja je u tako širokoj primjeni da privrednici
očekuju da će ugovor.strane postupiti u skladu s takvom praksom.
Jednoobrazni zakon o sklapnju ug. o međ. prodaji tjelesnih pokretnih stvari definira OBIČAJ kao
način postupanja za koji razumne osobe istih svojstava , kad se nađu u istoj situaciji kao ugovorne
strane, redovito smatraju da se ima primijeniti na zaključenje njihovih ugovora.
U tom se smislu izjašnjava i BK jer pod posl.običajem smatra takav običaj koji je strankama bio
poznat ili morao biti poznat i koji je široko poznat u međ.trgovini i redovno ga uzimaju u obzir
ugovorne strane u ugovorima iste vrste u odnosnoj trgovač.grani.

ZOO upućuje na primjenu dobrih posl.običaja.Termin dobri poslovni običaji upotrebljava se u

različ.značenjima:
1)identificira se s moralom
2)upotrebljava se u pravnotehničkom smislu kao posl.običaj
O kojem značenju se radi treba procijeniti u svakom konkretnom slučaju.
Ako se u propisima mislilo na dobre posl.običaje, onda se primjena običaja razumijeva u okviru
općih uvjeta za primjenu posl.običaja.Ako se pod dobrim posl.običajima podrazumijavaju pravila
morala, onda ug. ne smije biti suprotan tim pravilima.

POSL.OBIČAJI NEĆE SE PRIMJENJIVATI AKO SU U suprotnosti s prisilnim propisima ili

pravilima morala.Oni moraju biti u skladu sa shvaćanjima stanovitog kruga, stuke ili trgovine
uopće.Koji će se običaji smatrati dobrim trebaju prvenstveno utvrditi sami privrednici, razvijajući
autonomno dobre (koji nisu u suprotnosti s prisilnim propisima i moralom) posl.običaje.

Za primjenu običaja mjerodavne su 2 teorije:

1)subjektivna → prema kojoj će se običaj primijeniti ako postoji izričita ili prešutna volja stranaka
za nj. primjenu
2)objektivna → prema kojoj će se običaj primijeniti ako nije suprotan prisilnom pravu ili
drukčijem sporazumu stranaka.
Danas je općenito priznato da za postojanje trg.običaja nije potrebno dokazati dugotrajno vršenje,
već je dovoljno utvrditi da neki trg.običaj postoji i da se primjenjuje (saslušavanjem vještaka,
potvrdom privred.komore, uvidom u stručnu literaturu).

Doktrina dijeli običaje po:

1)VERTIKALNOJ LINIJI → ova linija obuhvaća one posl.običaje koji vrijede u nekoj struci ili za
neku vrstu robe. Kod vert.obič. (običaja struke) polazi se od pretp. da pripadnici struke poznaju
70
običaje svoje struke, odn. da su ih dužni poštovati. To znači da pripadnici struke očekuju 1 od 2 da
će se držati običaja koji vlada u odnosnoj struci.
2)HORIZONTALNOJ LINIJI → ova linija obuhvaća običaje zajedničke svim strukama

MEĐ.TRG. OBIČAJI → ovi se običaji razlikuju od domaćih posl.običaja. U pravnoj doktrini ne

postoji jedinstven stav o tome što se smatra međ.trg. običajima. S obzirom na to treba razlikovati:
1)međ. trg.običaje koji predstavljaju unificirane međ. norme obič. prava, odn. običaje struke koji
su naišli na međ. priznanje
2)posl. običaje koji se primjenjuju u vanjskoj trgovini, ali se još ne mogu smatrati normama međ.
karaktera te su u stvari nacion. posl. običaji

PRAKSA UTVRĐENA MEĐU STRANKAMA (COURSE OF DEALING) = to je način postupanja

koji se razvio u poslovanju između određenih stranaka
Ovi su postupci za razliku od običaja ograničeni na određene ugovorne strane.
Međusobno poslujući privrednici upotrebljavaju izvjesne izraze ili prihvaćaju određene uvjete te se
uvjeti iz ranijih međusobnih poslova unose u kasnije ug., ukoliko nema drukčijeg izričitog
utanačenja.
Praksa utvrđena između stranaka ima jednak učinak bez obzira potječe li iz pism. ili usm. ug. ili
ponovljenog post. između određ. stranaka.
Ponašanje uspostavljeno prije sklapanja ug. (course of dealing) treba razlikovati od ponašanja u
tijeku izvršenja ug. (corse of performance).
Corse of dealing ne treba miješati s pregovorima.Praksa utvrđena među strankama daje posebno
značenje i dopunjuje ili kvalificira ugovorne uglavke.

OPĆA NAČELA PRAVA = nisu običaji jer nemaju podlogu u trg. praksi. Karakteristika općih
nač. prava jest da je njihov postanak vezan uz unutrašnje pravo, međutim, nije dovoljno samo da
je neko načelo prihvaćeno u nekim pr. sustavima, već mora imati karakter univerzalnosti. Stoga
problematika općih nač. prava spada u međ. trg. pravo, a u unutrašnjem pravu treba ih tražiti u
osnovama pr. poretka.
Npr. pacta sunt servanta, bona fides, zabrana zloupotrebe prava, viša sila, nemo plus iuris ad alium
transfere potest quam ipse habet (nitko ne može na 2 prenijeti više prava nego što ih sam ima). Od
proces. načela npr. audiatur et altera pars, iura novit curia.

5.UZANCE
UZANCE = su kodificirani posl. (trg. običaji), čiju je kodifikaciju izvršilo ovlašteno tijelo. Kod nas
opće uzance kodificira Gospodarska komora, a u svijetu različ. komore, burze, asocijacije
privrednika.
Kod kodificiranja načelno se polazi od postojeće prakse, pa ovlašteni org. ne može proglasiti
uzancom nešto što nema podloge u posl. praksi.

Kodifikacijom se, međutim, nešto nužno mijenja pa utvrđiv. uzanca ne predstavlja proces prostog
konstatiranja posl. običaja koji postoje na izvjesnom području u određeno vrijeme, već će pri
utvrđiv. uzanci biti neophodno izvršiti izbor između posl. običaja, te samo dobre posl. običaje
utvrditi kao uzance, a zatim one dobre posl. običaje koji se namjeravaju uvrstiti u zbirku uskladiti
sa već utvrđenim uzancama.
Budući da današnje uzance nužno uključuju modifikaciju (izborom između raznih običaja i
poboljšanjima), objavljivanje uzanci predstavlja post. koji je dosta blizak objavljivanju općih
uvjeta poslovanja, ali ta 2 pojma treba razlikovati.

Uzance ne smiju biti u suprotnosti s kogentnim propisima. Uzance se ne primjenjuju kao

pretpostavljena volja stranaka (lex contractus) nego njihovu primjenu treba izričito ugovoriti.
Prema čl.21/2 ZOO-a uzance se primjenjuju na obvez.odnose
1)ako su sudionici u obvez.odnosima ugovorili njihovu primjenu ili

71
2)ako iz okol. proizlazi da su njihovu primjenu htjeli (ako nema dispozit.propisa, i ako je riječ o
trg.ug.)

Uzance mogu biti:

1)opće → one koje vrijede za sve vrste robe ili sve trgovinske struke
2)posebne → koje se primjenjuju u određenoj privrednoj grani ili samo za pojedinu vrstu robe

Opće uzance za promet robom su:

1. opće → jer se ograničavaju na običaje koji su zajednički svim granama prometa robom
2. jedinstvene → jer važe na cijelom području drž.
3. potpune → jer sadrže pravila i obvez.prava te funkcioniraju kao jedinstveni regulatori

72
6. OPĆI UVJETI POSLOVANJA
OPĆI UVJETI POSLOVANJA U ŠIREM SMISLU = obuhvaćaju opće uvjete prodaje, vršenja
usluga, tipske i adhezione ug. (tzv. formularni ugovori).

OPĆI UVJETI POSLOVANJA = predstavljaju niz klauzula pod kojima neka poduzeća posluju.
Oni moraju biti objavljeni na uobičajeni način kako bi ih druga strana mogla upoznati. U pravilu
ih stranke moraju izrijekom unijeti u sadržaj ug., ali ponekad se na njih samo upućuje kao i
praksom utvrđenom između stranaka.

7. FORMULARNI UGOVORI
FORMULARNI UGOVORI = su unaprijed pismeno formulirani obrasci po kojima poduzeće
sklapa neodređen broj individualnih ugovora.Unutar njih razlikujemo:
1)opće uvjete poslovanja (general conditions)
2)tipske ugovore
3)adhezione ugovore
Formularni ugovori su prilagođeni potrebama struke te dopunjuju ili nadomještaju dispozitivne
propise ugovornog prava.

BK ne sadrži odredbe o općim uvjetima poslovanja što se smatra 1 od njenih najvećih nedostataka
pa će s obzirm na tu pr.prazninu biti nužno primjeniti odredbe 2 pr. izvora (autonomno trg.
ugovorno pravo i prisilni propisi mjerodavnog domaćeg prava)

Formularni ug. razlikuju se od trg. običaja.Formularni ug. su sastavni dio ug. po jasno izraženoj
volji ugovornih strana, dok su trg.običaji objekt.pravila nastala u prometu koja se također
primjenjuju voljom ugovornih strana, ali je ta volja pretpostavljena (lex contractus).

Razlika između općih uvjeta poslovanja i trg.običaja:

Opći uvjeti poslovanja
Unose se u ug. po izboru budućeg korisnika
Opće uvjete donose poduzeća ili njihove
asocijacije
Opći uvjeti primjenjuju se sporazumom strana
ugovora koje ih čine sastavnim dijelom
konkretnog ug.
Trgovački običaji
Primjena običaja se pretpostavlja , osim ako se
izričito isključi
Trg.običaji nastaju praksom (ako je dovoljno
proširena) i služe svim adresatima, subjektima
privred.poslovanja (horizontalni) ili svim
pripadnicima određene branše (vertikalni)
Trg. običaji primjenjuju se uvijek (ako nisu
izričito ili konkludentno isključeni)

8. FUNKCIJA FORMULARNIH UGOVORA

Standardizirani ugovorni tekstovi, unaprijed pripremljeni s namjerom da budu dijelovi budućih
ug. s posl. partnerima, imaju višestruku funkciju:
1)RACIONALIZACIJA = je motiv standardizacije prakse putem formularnih ug. Uzrok takve
potrebe je masovna proizvodnja i distribucija robe te potrebe velikih poduzeća.No formularni ug.
postojali su i prije velikog industrijskog razvoja. Njihovo je postojanje zabilježeno već u 13.st. U to
su vrijeme ug. bili standardizirani kroz djelatnost jav.bilježnika koji su ih sastavljali za svoju
klijentelu.
Formularni ug. danas:
 GAFTA (Grain and Feed Trade Association iz Londona – tipski ug. koji se koristi pri trg.
transakcijama širom svijeta)
 EUROPEAN CONTRACT FOR COFFEE – opći uvjeti u trgovini kavom u Europi
 GENERAL TRADE RULES – opći uvjeti za trgovinu papirom i celulozom u Europi
73
2)OLAKŠANJE SKLAPANJA UGOVORA → postiže se korištenjem općih uvjeta poslovanja odn.
tipskih ug. Tamo gdje se koriste formularni ug. nije potrebna dugotrajna i brižljiva priprema ug. S
2 str., sklapanje poslova je jednoobrazno osigurano kod ug. koji se masovno sklapaju preko
punomoćnika ili osoba koje ne raspolažu onim znanjem koje je potrebno kod sklapanja
individualnih ug.
3)EKONOMSKA RAVNOTEŽA -- kod standardiziranih ug. tekst općih uvjeta u pravilu nije
predmet pregovora, pa se klijent nalazi u položaju prihvatiti uvjete ili odreći se sklapanja ug. (take
it or leave it)
4)KLASIFIKACIJA I TERMINOLOGIJA – klauzule i termini jednoobrazno reguliraju pojedina
pitanja i doprinose standardiziranju ugovorne prakse.
Ovdje je za međ.trg.pravo značajan INCOTERMS, koji je donijela Međ.trg.komora s ciljem da
pruži skup međ.pravila za tumačenje gl. termina koji se upotebljavaju u ug. vanjske trgovine.
Ako se ugovori primjena INCOTERMSA ili nekih drugih klauzula, radi se o standardiziranim
segmentima, odn. parcijalnoj standardizaciji.

Najvažnija klasifikacija formularnih ug. jest na:

1.TIPSKI UGOVORI → kao potpun tekst ugovornih uvjeta, dok predmet pregovora ostaju
pojedinosti (cijena, rok, uvjeti plaćanja i dr.)
2.OPĆI UVJETI POSLOVNJA → kao popis ugovornih uglavaka koji se smatraju sastavnim
dijelom ug., ali se nalaze izvan konteksta ug. pa se u ug. uključuju pozivanjem na njih.Opći uvjeti
nalaze se na poleđini ugovor.teksta ili ispod potpisanog teksta ili odvojeno u posebnom pismenu na
koje se suugovarači u ug. pozivaju.
Opći uvjeti poslovanja imaju različ.izvore:
 sastavljaju ih poduzeća za vlastite potrebe ili
 grupe poduzeća ili asocijacije privrednika
 ili ih formirju međ. agencije, s ciljem da budu prihvaćeni kao preporučeni tekst (npr. Opći
uvjeti Ekonomske komisije UN za Europu – ECE General Conditions)
Zajednička karakteristika tipskih ug. i općih uvjeta poslov. jest da su fiksirani u tiskanim uvjetima
i nisu rezultat pregovaranja ugovornih strana.
3.ADHEZIONI UGOVORI – se zbog svoje specifične prirode ne ubrajaju u striktno trg. ug. u užem
smislu niti u model – ugovore kakvi su tipski ug. i opći uvjeti posl.
5)FORMULARNI UGOVORI KAO DOPRINOS UNIFIKACIJI → form.ug. doprinose
ujednačavanju i razvoju autonomnog trg.prava i međ.tr.prava.Oni imaju za posljedicu ujednačenje
posl.prakse te, konačno, njihovom primjenom, primjena pravila MPP-a postaje suvišna jer nema
kolizije.

POJEDNOSTAVLJENJE TEHNIKE MEĐ.TRGOVINE

U međ.trg.praksi postoje i 2 metode pojednostavljenja tehnike poslovanja.Ovdje prvenstveno
spada:
 pojednostavljenje eksportnih dokumenata kao teretnice,
 certifikata o osiguranju,
 potvrde o porijeklu robe,
 carinskih dokumenata.
Pojednostavljenjem izvoznih dokumenata bave se međ.organizac. (npr. Ekonomska komisija UN za
Europu)

9. INKORPORACIJA OPĆIH UVJETA POSLOVANJA

Ponuda i prihvat općih uvjeta posl. mogu biti dani:
1.izričito
2.konkludentno
Iako šutnja kupca u povodu dostavljenih općih uvjeta ne znači prihvaćanje već odbijanje, po
nač.savjesnosti i poštenja moći će se ocijeniti jesu li opći uvjeti bili prihvaćeni.

74
Tako će se moći pretpostaviti da je prihvaćanje prešutno u slučaju kada se radi o ugovornom
partneru iskusnom u struci, koji poznaje praksu i upoznat je s problematikom općih uvjeta.

Ako se radi o općim uvjetima asocijacije privrednika tj. neke struke, koji su toliko prošireni da je
njihova primjena postala trg.običajem (odn. uzancom) onda se od pripadnika struke očekuje da se
upoznao s mjerodavnim klauzulama općih uvjeta, osim ako je stavio prigovor da nije suglasan.
Naprotiv, ako se ne radi o pripadniku struke, onda se ne smatra da su opći uvjeti koji su po
uzancama uključeni u ug. prihvaćeni.

Uzima se da su opći uvjeti prešutno prihvaćeni ako je formular općih uvjeta tokom pregovora
uručen, a pri zaključenju nije izričito na njih ukazano.
Mjerodavno je, dakle, saznanje posl.partnera.

Ako obje ugovorne strane posluju na osnovi svojih općih uvjeta (npr.kod banaka) pa se svaka od
njih poziva na svoje uvjete radi se o tzv. BATTLE OF FORMS (sukob formulara).Rješenja za ovaj
je nekoliko:
1.mjerodavna je « posljednja riječ »
2.opći uvjeti su neobvezni
3.treba uzeti u obzir opće uvjete one banke koja ostvari za ug. tipičnu radnju
Posebna utanačenja, individualni uglavci imaju prednost pred općim uvjetima.

10. TUMAČENJE OPĆIH UVJETA POSLOVANJA I TIPSKIH UGOVORA

Kod formularnih ug. primjenjuje se jednak tretman svih komitenata.U slučaju nejasnoća u
form.ug., one se tumače na štetu one ugovorne strane koja se služi form. ug. kao ponudom.
Form. se ug. objektiviziraju i depersonaliziraju, što se mora uzeti u obzir prilikom tumačenja i
pronalaženja volje ugovornih strana.

Opći uvjeti tumače se tako da se mjerodavnim smatra ono što razumni privrednik treba razumjeti.
Opći se uvjeti tumače u skladu s nač.povjerenja pa se izjave volje tumače u skladu s nač.savjes. i
poštenja kako ih je suugovarač mogao shvatiti.
Doktrina je istaknula potrebu jedinstvenog tumačenja općih uvjeta.

11. ADHEZIONI UGOVORI

U međ. trgovini adh.ug. ne ubrajaju se u model ug. kakvi su tipski ug. i opći uvjeti posl. Dok model
formularni ug. čini uzorak ugovor.formulara, koji se može mijenjati ili prilagođavati konkretnoj
situaciji, adhez.ug. = je ugovor.oblik kojim 1 ugovor.strana pristaje na davanje usluga pod
uvjetima koje smatra nepromjenjivim.
Strana kojoj se nudi sklapanje posla pod tim ugovor.uvjetima može samo prihvatiti ponuđeni ug. u
cijelosti, ali ne može pregovarati o ugovor.uglavcima i uvjetima.

Adhez.ug. se ne koriste u međ.trgovini, već se javljaju u domaćim transakcijama.U toj je sferi

nužna kontrola adhez.ug. u cilju zaštite potrošača.Mjere kontrole pritom mogu biti:
 zakonske
 administrativne ili
 sudske
Adhezioni se ug. u našem pravu najčešće upotrebljavaju kod pružanja usluga u jav.službi (pošta,
komunalne službe, osigur.)

75
12. KONTROLA FORMULARNIH UGOVORA – KONTROLA OPĆIH UVJETA
POSLOVANJA
Form.ug. koji se koriste među trgovcima i u međ.trgovini rijetko podliježu kontroli sudova.
Nacion.prava poznaju ove oblike kontrole:
1)PREVENTIVNA UPRAVNA KONTROLA → ovu kontrolu provode drž.upr.organi, a
primjenjuje se za slučajeve postojanja monopola ili kad neko poduzeće ima dominantan utjecaj na
tržištu pa treba zaštititi interese javnosti.Za opće uvjete posl. komunalnih poduzeća kontrola se
obavlja najčešće odobravanjem cjenika tj. tarife.Opći uvjeti posl. kao institut privat.prava te kao
oblik ponude na sklapanje ug. ne podliježu kontroli Ustav.suda
2)SUDSKA KONTROLA → sudska kontrola može biti:
 apriorna – koja se ostvaruje putem tužbe na utvrđenje
 naknadna – koja se ostvaruje u sporu u povodu prigovora ili zahtjeva da se utvrdi ilegalnost
nekog uglavka ug. iz kojeg je nastao spor.
Sud.kontrola može imati preventivnu funkciju za buduće slučajeve, ako se radi o načelnom stavu
sudske prakse.
3)KONTROLA ORGANIZACIJA POTROŠAČA I KONTROLA JAVNOG MIJENJA → ove
kontrole imaju posredan ali djelotvoran učinak na ponašanje poduzeća o čijem se poslovanju radi.

76
13. SUDSKA I ARBITRAŽNA PRAKSA
Kad između stranaka dođe do spora koji one ne mogu drukčije riješiti, nastali spor rješava sud
primjenjujući odgovarajuće pr.norme.
Za sudsku praksu kod nas značajno je nač. oficioznosti izraženo u ZPP-u prema kojem sud ne
može odbiti odlučivati o zahtjevu za koji je nadležan.Pritom on ne može odbiti donijeti meritornu
odluku s obrazloženjem da nema propisa po kojima bi se moglo donijeti rješ. (denegatio actionis) ili
pak jer mu činj. stanje nije dovoljno jasno (non liquet).

Sud i kad postoji propis ne obavlja puku interpretaciju propisa, nego primjenjujući ga na
konkretan spor, pazi na sve okol. Ako propisa nema, on sam pronalazi normu. U oba slučaja sud
nije samo tumač, nego i kreator prava jer konačno određuje smisao pr. normi.

Unatoč tome, sudska praksa nije izvor prava u form.smislu, ali daje neposredan uvid u način
tumačenja i primjene propisa pa pruža praktične upute za prilagođavanje propisa svakodnevnim
potrebama.

U našem pr.sustavu sudske odluke nemaju ono značenje koje imaju u zemljama gdje postoji
precedentno pravo (common law sustavi).Iako odluke viših sudova formalno ne obvezuju niže
sudove, praktično niži sudovi o njima vode računa iz različ.razloga (psihološki, odgovor. se tako
prenosi na više sudove itd.)

14. PRAVNA NAUKA (DOKTRINA)

U oblasti međ.jav.prava doktrina je uvrštena među izvore prava. Prema čl.38 Statuta Međ.suda,
sud primjenjuje naučavanje najpozvanijih publicista različ. naroda kao pomoćno sredstvo za
određiv. pr.pravila.

Pr. se nauka služi komparativnom metodom što ima višestruko značenje:

 komparativna metoda doprinosi poboljšanju vlastitog prava
 vodi se računa o reciprocitetu
 doprinosi unifikaciji pronalaženjem područja koja su se tako približila da je unifikacija
moguća

Kako normativna djelatnost treba počivati na naučnoj osnovi, konkretna zakonodavna rješ. mogu
se razumjeti samo uz pomoć pr.teorije pa možemo reći da zakon, judikatura i doktrina čine stalnog
pratioca pravnika u naučnom i praktičnom radu.

Nač.iura novit curia, na području trg.prava trpi izuzetke.Ovo je nač. teško ostvariti jer čak ni
posl.običaji kao dio trg.prava ne moraju biti poznati sucu.

Doktrina može na razne načine utjecati na praksu različ.metodama:

1. putem kritičke studije normativnih akata i davanja prijedloga zakonodavcu
2. putem kritičkih prikaza i prijedloga sudskoj i arbitražnoj praksi
3. sudjelovanjem znanstvenika u savjetodavnim tijelima Vlade, ili njihovim sudjelovanjem kao
članova u radu Vijeća visokih sudaca, ili kao vještaci
Na taj se način između zakonodavstva i sudske i arbitražne prakse interpolira doktrina čija je
uloga ispunjena ako kritički pristupi zakonodavnoj i sudskoj praksi i ako može staviti prijedloge za
buduće reguliranje.

77
15. HISTORIJAT TRGOVAČKOG PRAVA
STARI VIJEK → U starom vijeku nije postojalo posebno trg. pravo, već samo pojedina poseb.
pravila koja izlaze iz općih okvira privat.prava, a mogu se klasificirati kao pravila trg. prava. U to
je vrijeme civilno pravo zadovoljavalo potrebe prometa.
Hamurabijev zakonik (1958 – 1916 p.K.) poznavao je :
 kupoprodaju
 posao prijevoza
 kreditne poslove
 zajam
 kamate
 strogo pravo protiv dužnika
U Grčkoj su postojale posebne norme za bankarstvo i pomorsku trgovinu.
Rimljani su preuzeli institucije grč.prava.
Obvezno se pravo u Rimu prilagođavalo posebnim potrebama trg.prometa.

SREDNJI VIJEK → U srednjem se vijeku razvilo posebno trg. pravo u vrijeme gospod. razvoja
gradova i to prvenstveno u Italiji.
Korijen europskog trg.prava čini posebno pravo trg.staleža (lex mercatoria), nastalo u talijanskim
gradovima nakon 11.stoljeća. To su pravo unapređivale asocijacije trgovaca, a njegovom je razvoju
pogodovala posebna sudbenost, posl.praksa i posebni sudovi velikih tržišta i sajmova.
Gl.faktori koji su doprinijeli internacionalnom karakteru lex mercatoria i sačuvali njegovu
jednoobraznost u srednjem vijeku su:
 jedinstveni karakter prava velikih međ.sajmova i luka (gdje su dolazili trgovci iz svih
zemalja)
 opća suglasnost o običajima međ.pomor.prometa
 posebna sudbenost trg. sudova koja je postojala u svim zemljama
 djelatnost jav. bilježnika, u čijim je rukama bilo pravno oformljenje mnogih trg. pr.
transakcija

NOVI VIJEK – UNIFIKACIJA → U novom vijeku dolazi do uvrštavanja lex mercatorie u

nacion.pr. sustave čime ono postaje dijelom nacion.trg. prava. U to je vrijeme trg. pravo u većini
zemalja kodificirano.Pojava tih kodifikacija dovela je do unapređenja trg.prava, ali istovremeno i
do gubitka njegove univerzalnosti, jer kodifikacija nije izvršena svugdje na isti način.
1)u starijim je sustavima primjenjen dualizam tj. odvajanje trg. zakona od građanskih (Francuska,
Njemačka, i kod nas između 2 rata)
2)u novim je sustavima primjenjeno jedinstveno kodificiranje (Švicarska, Talijanski građ.zakonik,
SAD)

Rezolucijom Generalne skupštine UN 1966. osnovana je komisija UN-a za pravo međ.trgovine

(UNCITRAL – United Nations Comission on International Trade Law) sa svrhom unapređenja i
unifikacije međ.trg. prava
3)djelomično kodificiranje – V.B. i zemlje Commonwealtha

78
16. KARAKTERISTIKE TRGOVAČKOG UGOVORNOG PRAVA
1.U POGLEDU IZVORA TRG. PRAVO DIJELI SE NA:
A)ZAKONSKO → koje čini zakon.propisi koji su posebni ili jedinstveni s građ.pravom
B)AUTONOMNO
2.U MATERIJALNOM POGLEDU ZAKONSKI SU PROPISI DISPOZITIVNE NARAVI
Dispozitiv. narav propisa odgovara prirodi trg.ugovor.prava i nač.slobode ugovaranja.Prisilni
propisi ugovor.prava čine izuzetak.Ipak,sloboda uređivanja obvez.odnosa, utvrđena odredbama
ZOO-a, ima granice budući da sudionici obvez.odnosa te odnose ne mogu uređivati suprotno
ustavom utvrđenim načelima društv. uređenja, prisilnim propisima i moralu društva. Na ug. se,
osim toga, primjenjuje nač. savjesnosti i poštenja, čiju primjenu ugovor.strane ne mogu isključiti
svojim sporazumom.
3.ZNAČAJKA TRG.PRAVA JE SPECIJALIZACIJA
Osim pravila koje vrijede za sve trg.ug. (horizontalna regulacija) sve je više pravila za pojedine
struke (vertikalna regulacija).
ZOO stoga u čl.18 predviđa dužnost sudionika u obvez.odnosu da u izvršavanju svoje obveze
postupa s pažnjom koja se u pr.prometu zahtijeva «u odgovarajućoj vrsti obvez.odnosa».
U obavljanju svoje profesionalne djelatnosti on je dužan postupati s povećanom pažnjom prema
pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka).Pažnja dobrog privrednika je apstraktni
pojam i stoga neadekvatna pa se ona individualizira po strukama.
4.U TRG.UGOVORNO PRAVO SPADAJU I CIVILNA ODNOSNO DELIKTNA
ODGOVORNOST
Ovakva je odgovor. predviđena za određ.radnje odn. propuste u vezi s pregovorima za sklapanje
ug. (culpa in contrahendo) ili tijekom izvršenja ug.
5.NAMJERA ZA SKLAPANJE UGOVORA
U pogledu namjere za sklapanje ug. pravila trg. ugovor.prava razlikuju se od pravila građ.prava. U
trg. pregovorima ili sporazumima pretpostavlja se da su ugovorne strane namjeravale stvoriti
pr.odnos i sklopiti ug. ZOO ne predviđa izričito namjeru ponudioca da se obveže, ali se iz
interpretacije teksta « tako da bi se njegovim prihvaćanjem mogao sklopiti ug.» (čl.32/1 ZOO)
može zaključiti o potrebi postojanja animusa contrahendi

BK uz određenost prijedloga, explicite navodi i ukazivanje na namjeru ponudioca da se obveže u

slučaju prihvaćanja. Dok se u čl.14 daje tumačenje kada se smatra da je prijedlog dovoljno
određen, takvog tumačenja nema za utvrđiv. namjere što može dovesti do teškoća jer se radi o
utvrđiv. subj.elementa. U vezi s tim od značaja će biti pregovori koji su vođeni između strana,
praksa koju su strane međusobno uspostavile, običaji i svako kasnije ponašanje strana (čl.8/3). Ovi
se dodatni kriteriji za utvrđivanje namjere strana nabrajaju exampli causa što ne znači da sudac ili
arbitar ne mogu uzeti u obzir i neke druge činjenice koje su, po nj. mišljenju, relevantne.
6.TRG. UGOVOR NIJE IZOLIRAN AKT već je povezan s posl. aktivnošću
U posl. je praksi prihvaćena praksa da se ug. predvide najvažniji uglavci, a za ostalo su mjerodavni
tr.običaji. Oni zapravo dopunjuju ug.
7.OBVEZA BRIŽLJIVOSTI
U trg.pravu vrijedi pravilo o brižljivosti, dužnoj pažnji u pregovorima i tijekom izvršenja ug.
Brojne nus-obveze koje služe ostvarenju željenog učinka proizlaze iz zakona, ug. ali i nepisanih
dodatnih dužnosti kao što su dužnost suradnje, dužnost obavještavanja, dužnost zaštite imovine
suugovarača
8.TRG.POSLOVI OBAVLJAJU SE UZ NAKNADU
Ako naknada nije ugovorena mjerodavan je običaj struke.
9.SPADA U SFERU PRIVATNOG PRAVA
10. TRG.UGOV.PRAVO JE POD UTJECAJEM JAVNOG PRAVA
11. CULPA IN CONTRAHENDO

79
17. FORMULATING AGENCIES MEĐUNARODNOG TRGOVAČKOG PRAVA
Formulating agencies (FA) međ.trg.prava = imaju središnju ulogu u unifikaciji tog prava. One se
mogu svrstati u 2 skupine:
1. Međuvladine agencije za formuliranje međ.trg. prava osnivaju države i pružaju im financijsku
podršku. To su:
1.UNCITRAL (United Nations Commission Of International Trade Law) – komisija UN za
međ.trg. pravo sa sjedištem u Beču, osnovana 1966.
2.UNIDROIT (International Institute For The Unification Of Private Law) – međ. institut za
unifikaciju privatnog prava, sa sjedištem u Rimu osnovan 1926.
3.HAŠKA KONFERENCIJA za međ. privatno pravo (The Hague Conference On private
International Law) sa sjedištem u Haagu osnovana 1893.
2. Nevladine agencije za formuliranje međ.trg. prava osnivaju i podržavaju poslovne organizacije i
pravnici internacionalisti na ovom području. To su:
1.MEĐ. TRG. KOMORA, sa sjedištem u Parizu osn. 1920
2.MEĐ. POMORSKI KOMITET sa sjedištem u Antwerpenu
3.THE INTERNATIONAL LAW ASSOCIATION (ILA) sa sjedištem u Londonu osn. 1873
4.U okviru UN kao regionalna FA djeluje Ekonomska komisija za Europu sa sjedištem u Ženevi.

TRGOVAČKE ASOCIJACIJE MEĐ. ZNAČENJA

Da bi tipski ug. u međ. trgovini dostigli razinu međ. prakse, potrebno je da ih formulira međ.
agencija. Gl. organizacije koje djeluju kao FA, osim ekonomske komisije UN za Europu i MTK, su
brojne međ. trg. asocijacije među kojima su najpoznatije: SILK association of America, GRAIN
and FEED trade association (GRAFTA) i dr.
Cilj formuliranih pravila ovisi o tipovima pravila koja su izabrana. Tako su nacrti i model – zakoni
namijenjeni prvenstveno perspektivnim zakonodavcima u očekivanju da će biti prihvaćeni bilo
međ. konvencijom ili da će ih prihvatiti nacionalni zakonodavci.
Nasuprot tome, prijedlozi tipskih ugovora, općih uvjeta posl., klauzula i termina te kodeksi
ponašanja i pravni vodiči namijenjeni su neposrednoj primjeni.

Metode izrade kojima se FA služe su različite. Tako MTK prakticira metodu konsolidiranja
prakse, dok UNIDROIT daje prednost metodi kodifikacije. Obje metode uvažavaju komparativno
pravo, ali dok metoda konsoldacije služi da se ustanovi praksa da bi se pronašla zajednička srž
prava (common core of the law), metoda kodifikacije teži poboljšanju regulacije treba da bude de
lege ferenda (onako kako bi trebalo biti)

PRAVNI VODIČI (LEGAL GUIDES)

Pravni vodiči su namijenjeni za područja koja još nisu zrela za formuliranje tipskih ug. Ti vodiči
trebaju olakšati identifikaciju pojedinih problema, izložiti moguća rješ. i preporučiti odgovarajuća
rješ. za pojedine situacije.

UNCITRAL kao najvažnija međ. agencija dobio je zadatak pripremanja međ. konvencija, model –
zakona, unapređenja kodif. i šireg prihvaćanja međ. trgovačkih termina, pravila, običaja i prakse.
Uncitral je u svoje aktivnosti uključio sve oblike izgradnje nove lex mercatoria: pripremu međ.
konvenc. (BK, model zakon o MTA), izradu pravni vodiča te izobrazbu kadrova, osobito zemljama
u razvoju.
UNIDROIT je pripremio mnoge konvencije i model zakone od kojih su najvažniji nacrti
Jednoobraznih zakona o sklapanju ugovora o međ. prodaji robe i zakona o međ prodaji robe.
Sada unidroit priprema nacrt zakona o nač. međ. trg. prava.
HAŠKA KONFERENCIJA ZA MEĐUNARODNO PRIVATNO PRAVO tvorac je Haaške
konvenc. o građ. sud. post. i drugih.
MEĐUNARODNA TRGOVAČKA KOMORA
Najvažnija dostignuća ove nevladine agencije su INCOTERMS (International comercial terms-
međ. pravila za tumačenje trgovačkih termina) i Jednoobrazna pravila i običaji za dokumentarne
akreditive. Uspjesi MTK imali su rezultat da BK namjerno ne uključuje pravila INCOTERMSA pa
se ova pravila primjenjuju usporedo s konvencijom.
80
18. SOFT LAW
U međ. i domaćem trg. ugovornom pravu pokazala se potreba za dodatnim pravilima, jer
dosadašnja nisu bila dovoljna ili nisu odgovarala nekim situacijama. Ta su nova pravila nazvana
soft law. Za ovaj se pojam uzima da se može svrstati između triju normativa:
 Prava
 Političkih akata i konvencija te
 Morala

U soft law se ubrajaju:

1. rezolucije međ. organizacija koje sadrže preporuke, ali su unatoč pravnoj
neobveznosti vrlo bliske pozitivnom pravu
2. pravni vodiči
3. kodeksi ponašanja
4. preporuke međunarodnih konferencija i dr.
Soft law sastoji se od normi različitog stupnja obveznosti i uvjerljivosti te konsensa, ali ne stvara
prava i obveze koje bi se mogle prisilno ostvariti.
Pravila soft lawa mogu poslužiti kao dopunska pravila (iako pravno neobavezna tamo gdje se
ukazuju praznine u pravnim pravilima, zatim kao pravila etike i kao pravila koja doprinose
unifikaciji u međ. sferi.

19. TRANSPORTNE KLAUZULE

Poduzeća se često služe klauzulama, odn. trg.terminima.Među njima su posebno značajne one koje
su izradile razne organizac. ili instituti te su prihvaćanjem u praksi naišle na široku primjenu.
Među takve treba ubrojiti trg.termine koje je izradila MTK u Parizu (INCOTERMS).
Takve klauzule i termini postaju sastavnim dijelom ug. na način da se strnke na njih pozivaju odn.
da ih uvrste u svoje ug. U tim slučajevima imaju onaj smisao koji su im dali njihovi tvorci, osim ako
ugovor.strana nisu pri zaključenju ug. tim klauzulama (terminima) dali neko dr. značenje.
Međutim, ako se radi o klauzulama i terminima koji su rašireni u trg.praksi nije preporučljivo
odstupati od njihova smisla ako to samim klauzulama nije predviđeno, jer bi to unijelo nesigurnost
u pogledu sadržaja primjenjene klauzule.

Opće uzance navode transp.klauzule regulirajući pr. i obveze prodavatelja i kupca kod svake
klauzule.Trans.klauzule rađene su po uzoru na « INCOTERMS 1993. «.S obzirom na pr.prirodu
pravila incoterms potrebno je da se stranke na njih izričito pozovu jer se inače njihova primjena ne
pretpostavlja.
Pravila incotermsa ograničavaju se na tipična pitanja koja se pojavljuju u ugovornoj praksi i koja
se reguliraju klauzulama u isporuci.
Ta pravila ne sadržavaju rješ. upogledu mana volje, smetnji u isporuci ili načinu plaćanja.
Iako se pravila incotermsa smatraju kao pravila koja se koriste u međ.trgovini, ona se mogu javiti i
u domaćim ug.

Od pravila incotermsa najstarija je klauzula FOB koja se pojavila u prekomorskoj trgovini i

postala uobičajenom u pomorskoj prodaji od 1800.god.

Prva verzija INCOTERMS bila je objavljena 1936. Nova verzija INCOTERMS 1990.god. u
primjeni je od 1.7.1990. Ta se pravila sastoje od 13 termina od kojih su najznačajniji:
1)FAS (free alongside ship) – franko uz bok broda uz naznaku luke otpreme.Ovakav izraz u ug.
znači da je prodavatelj dužan da ugovorenog dana ili u ugovorenom roku postavi uz bok broda
nadohvat brodske ili kopnene dizalice u toj luci.Prodavatelj snosi sve troškove u svezi s robom, kao
i rizik do trenutka postavljanja robe uz bok broda
2)FOB (free and board) – franko brod uz naznaku luke otpreme
Izraz u ug. franko brod uz naznaku luke ukrcaja znači da je prodavatelj dužan da ugovorenog
dana ili u ugovorenom roku isporuči robu na palubu određ.broda u ugovorenoj luci ukrcaja.On
81
snosi sve troškove u svezi s robom kao i rizik do trenutka prijelaza robe preko brodske ograde u
luci ukrcaja.
3)FCA (free carrier) – franko prijevoznik
4)CIF (cost,insurance and freigh) – cijena, osiguranje i vozarina uz naznaku luke opredjeljenja

20. ODNOS TRGOVAČKOG I GRAĐANSKOG PRAVA

Građ. i trg. pravo uređuju u biti istu vrstu odnosa, pri čemu se trg. pravo u odnosu na građ. javlja
kao posebno prema opće. Građ. pravo, naročito obvezno, predstavlja supsidijarni izvor trg. prava.
Kodifikacija trg. prava nije svugdje izvršena na isti način:
1) stariji sustav predstavlja DUALITET tj. odvajanje trg. zakona od građanskih (npr.
Francuska, Njemačka, Austrija, Češka)
2) Novi sistem prihvaća jedinstveno kodificiranje tzv. MONIZAM polazeći od
shvaćanja da više nema osnove za različito reguliranje trg. i građ. prava ( prvi takav
zakonik je Švicarski zakonik o obligacijama iz 1911. Danas takvu kodifikaciju imaju:
Italija, USA, RH
3) Treći sistem čini djelomično kodificiranje prihvaćeno u Velikoj Britaniji i zemljama
CommonWealtha te u skandinavskim zemljama. Tako u GB postoji mjenični zakon,
zakon o zračnom prijevozu, zakon o kupoprodaji i dr.

LETTER OF INTENT I LETTER OF COMFORT

U ugovornom pravu uzimaju se u obzir i pravila ponašanja koja se ne ubrajaju u formalne izvore
prava, niti imaju status prava, već se radi o regulaciji ljudskog ponašanja prihvaćenoj od poslovne
zajednice. Tako se u ugovornom pravu uzimaju u obzir kodeksi ponašanja, pravni vodiči, te
gentleman' s agreements i dr. instrumenti koji se smatraju obvezujućima, ali se ne mogu sudskim
putem ostvariti, dakle, nisu pravno obvezni – kao što su letter of intent, letter of understanding i
comfort letter.

Letter o comfort obično se koristi kad neko poduzeće želi uzeti zajam od banke, pa banka traži od
poduzeća neko osiguranje. U većini slučajeva letter of comfort daje se u namjeri preuzimanja
moralne ali ne i pravne obveze za poduzeće-majku koje daje comfort letter. U nekim slučajevima
takvo poduzeće davanjem leter of comfort preuzima pravnu obvezu ali ne financijske naravi npr,
da neće prodati ili na drugi način raspolagati dionicama u poduzeću kćeri do podmirenja zajma.

82
GOLDŠTAJN: KONVENCIJA UN O UGOVORIMA O MEĐUNARODNOJ
PRODAJI ROBE (1980) – BEČKA KONVENCIJA
1. KONVENCIJA UN O UGOVORIMA O MEĐUNARODNOJ PRODAJI ROBE
2. ŠTO KONVENCIJA NIJE RIJEŠILA
3. ARHITEKTONIKA BEČKE KONVENCIJE
4. AUTONOMIJA VOLJE UGOVORNIH STRANA
5. TRGOVAČKI OBIČAJI
6. BONA FIDES U KONVENCIJI
7. HIJERARHIJA IZVORA PRAVA
8. BEČKA KONVENCIJA I ZOO
9. DOSEG KONVENCIJE (NAČELA KONVENCIJE)

83
1.KONVENCIJA UN O UGOVORIMA O MEĐUNARODNOJ PRODAJI ROBE –
ODRŽANA JE U BEČU OD 10.3. – 11.4.1980. I USVOJENA JE
S pravnog gledišta BK o prodaji robe = jest prvi univerzalni kodifikatorski akt na području međ.
prodaje robe.Donošenje ove konvenc. otvorilo je, međutim, mnoga pitanja:
1)kako su odredbe Konvenc. dispozitivne prirode tek će praksa pokazati koliko će se međ. posl.
krugovi koristiti konvenc.
2)konvenc.upućuje na pravila međ.privat.prava i time uključuje primjenu nacion.prava
3)prisilni propisi i opći dio ugovornog prava također se uzimaju iz nacion.prava

političko značenje konvenc. jest u tome što su UN uložili svoj autoritet u dugotrajne pripreme
teksta i sazivanje diplom.konferencije.To treba pružiti jak politički i moralni argument u trgovač.
transakcijama za neki stav ili protiv njega u toku pregovora ili izvršavanju ug.

Konvenc. ima za svrhu:

1.smanjiti potrebu da se traži najpovoljnije pravo
2.smanjiti potrebu pribjegavanja pravilima o sukobu zakona (pravila mpp-a)
3.pružiti suvremeni zakon o prodaji prilagođen transakcijama koje imaju međ.karakter
Ova je konvenc.izraz suglasnosti u okviru UN-a da je unifikacija prava međ. prodaje moguća te da
je tekst konvenc. minimum prihvatljiv za svaku drž.

2. ŠTO KONVENCIJA NIJE RIJEŠILA (RELATIVAN USPJEH)

Nastojanja da se u konvenc. uravnoteže interesi prodavalaca i kupaca imaju samo relativan
uspjeh.Razloga za to ima više.
1)odredbe konvenc. su dispozitivne naravi pa stranke mogu isključiti njihovu primjenu u cjelini ili
djelomično
2)konvenc. se odnosi na međ. prodaju općenito.Prednost imaju opći uvjeti poslovanja koje konvenc.
ne regulira
3)trg.običaji imaju prednost pred odredbama konvenc.
4)opći dio obligacionog ugovor.prava, prisilne odredbe i dispozitivni propisi u svrhu popunjavanja
pr.praznina i dalje će se uzimati iz nacion.prava mjerodavnog za ug.
5)kako konvenc. nije jedini izvor prava međ.trgovine u njenoj je primjeni potrebno usuglašavanje s
ostalim instrumentima koje na raspolaganje stavljaju međ.institucije (Međ.trgovač.komora,
UNDROIT i dr.)
6)konvenc. je djelo država
7)puna ravnoteža ekonomskih pozicija ug.strana ne može se postići odredbama konvenc.ove vrste
8)u traženju ravnoteže ug.strana ne treba uzeti u obzir samo sadašnje stanje u svjetskoj privredi
9)osim toga, primjena konvenc. je u nadlež. ili nacion. sudova ili međ. trg.arbitraža.Dosadašnja
praksa sudova i arbitraža tek se treba mijenjati i sporim faktičkim usuglašavanjem gledišta s
vremenom postići jednoobraznost u primjeni konvenc.

3. ARHITEKTONIKA BEČKE KONVENCIJE

BK za razliku od haških zakona, u jedinstvenom tekstu sadrži odredbe o sklapanju ug. i izvršenju
ug. Konvenc. je omogućila da prilikom ratifikac. drž. izjave da za sebe ne smatraju obveznim dio o
sklapanju ug. ili dio o prodaji.

Pored mogućnosti da se ratificira samo dio o sklapanju, odn. izvršenju ug., dopušta se mogućnost
davanja rezervi od strane drž. u pogledu odredaba ratificiranog dijela Konvenc.
Naime, prema čl.96 drž. ugovornica čije zakonodavstvo zahtijeva da se ugovori o prodaji sklapaju
ili dokazuju u pism.formi, može u bilo koje vrijeme dati izjavu da se odredbe Konvenc., koje
dopuštaju da se ug. o prodaji sklopi, izmijeni ili sporazumno raskine, ili ponuda, prihvat ili bilo
koja 2 izjava volje učine na neki 2 način, a ne u pism.formi, neće primjeniti kad bilo koja strana
ima sjedište u toj drž.
84
Konvenc. nema prisilnih odredaba pa ugovorne strane mogu isključiti njenu primjenu, odstupiti od
njenih odredbi ili izmijeniti njihov učinak čime je priznata puna autonomija volje.
No, iako je konvenc. skup dispozitivnih pravila, u njoj ima odredaba koje ugovorne strane ne mogu
isključiti. To su odredbe koje se odnose na:
 oblast primjene i opće odredbe,
 metode tumačenja,
 a osobito pravilo o dužnosti poštovanja nač.savjesnosti i poštenja.

Zbog dispozitivnog karaktera konvenc., njome se ne regulira punovažnost ug. ili običaja, kao ni
učinak koji bi ug. mogao imati na vlasništvo prodane robe.
Odredbom o punovažnosti običaja konvenc. neposredno upućuje na mjerodavno nacion. pravo jer
ni načela na kojima se temelji konvenc., a koja su prema njoj supsidijarni izvor, ne mogu odrediti
punovažnost običaja.

NACIONALNO PRAVO = je pravo koje se ima primijeniti na osnovi pravila međ. privat.prava,
odn. ono pravo koje su stranke same izabrale. U nedostatku izbora stranaka, mjerodavno pravo
odredit će se prema kolizijskim normama.
Osim ove načelne odredbe o upućivanju na nacionalno pravo, konvencija i sama upućuje na
njegovu primjenu u pojedinim situacijama. Kako konvencija nema opći dio ugovornog prava i te će
se odredbe uzeti iz mjerodavnog nacionalnog prava.

Konvencija je prihvatila metodu unošenja pravnih standarda. Kao pravila konvencije o

standardima u obzir dolaze:
1.običaji u međ. trgovini
2.savjesnost i poštenje u međ. trgovini
3.razumna osoba istih svojstava u istim okolnostima
4.način određivanja rokova putem formule ''razuman rok''
Pritom je posebno značajan KRITERIJ RAZUMNE OSOBE.
Razumna osoba nije svaka osoba u ponašanju koje se normalno očekuje već kvalificirana osoba tj.
osoba istih svojstava kao druga strana koja je u istim okolnostima. To dakle, nije pažnja jednaka za
sve osobe trg. prava, već ona koja se traži prema trg. običajima i pravilima struke. Stupanj pažnje
koja se zahtijeva varira prema strukama i nije jednak za sve osobe trg. prava.
Ta je pažnja konkretizirana u određenoj struci.

4. AUTONOMIJA VOLJE UGOVORNIH STRANA

Autonomija volje ugovornih strana dolazi do izražaja na više načina:
1.u slobodnom izboru mjerodavnog prava
2.u pravu na isključenje dispozitivnih odredaba izabranog mjerodavnog prava i njihovu zamjenu
ugovornim odredbama ili drugim izvorima koji imaju prednost (običaji)
3.u pravu ugovornih strana da ugovore da se ugovorni odnos prosuđuje ex aquo et bono (po
pravičnosti)
Iako je konvencija izostavila odredbu o mogućnosti da se njena primjena isključi prešutno, stav je
doktrine da konvencija implicite priznaje i ovu mogućnost jer stranke mogu izabrati neko drugo
mjerodavno pravo (npr. države koja nije ratificirala konvenciju)

Isključenje primjene CIGS-a (convetion of international sales of goods-BK) može se provesti na

razne načine:
* isključenjem cijele konvencije-to je moguće učiniti izričito. Prešutno je moguće isključiti
primjenu konvencije ugovornim odredbama o mjerodavnom pravu kao isključivo mjerodavnom za
ugovor
* unošenjem u ug. odredbe koja se po sadržaju razlikuje od onog što konvencija predviđa
* pozivanjem na opće uvjete poslovanja koji se sadržajno razlikuju od konvencije

85
* primjenom trg. obočaja koji se razlikuje od odredaba konvencije
* uglavcima ugovora da se pojedine odredbe konvencije ili njeni dijelovi isključuju

5. TRGOVAČKI OBIČAJI
Konvencija predviđa u čl. 9 da su strane vezane običajima na koje su pristale i praksom utvrđenom
između njih. Ako nije drugačije ugovoreno, smatra se da su strane prešutno podvrgle svoj ugovor
ili njegovo sklapanje običaju koji im je bio poznat ili morao biti poznat i koji je široko poznat u
međ. trgovini i redo vito ga uzimaju u obzir ugovorne strane u ugovorima iste vrste u odnosnoj trg.
struci. Dakle strane mogu ugovoriti primjenu trg. običaja izričito i prešutno.
Međunarodno poslovna praksa pokazuje da se primjena trg. običaja rijetko ugovara. Smatra se da
to nije potrebno jer se njihova primjena podrazumjeva. Međutim, ako se strane žele distancirati od
nekog običaja potrebno je da to učine jasnim ili izričitim ugovornim utanačenjem ili da u ugovoru
predvide nešto što se sadržajno razlikuje od običaja.

Za razliku od Haaških zakona, konvencija izostavlja odredbu o prednosti običaja pred odredbama
konvencije. Obrazloženje ove odluke je u tome što bi takve odredbe bile u suprotnosti sa ustavnim
načelima i javnim poretkom nekih zemalja.
Međutim prednost trg. običaja pred konvencijom proizlazi ponajprije iz dispozitivnosti njenih
odredaba, što znači da strane mogu ugovoriti primjenu svakog običaja (lokalnog ili međunarodnog)
i izričitim mu sporazumom dati prednost pred odredbama konvencije.
Pitanje prednosti postavlja se zapravo samo kad je primjena običaja prešutno ugovorena. Budući
da se konvencija primjenjuje na sve vrste prodaja i svaku vrstu robe valja nam pretpostaviti da
ona ne bi imala prednost kod prešutnog pristanka na običaj. Naime, osnovna je karakteristika trg.
običaja:
 da nastaju u poslovnoj praksi
 da se sadržajno detaljizirani
 da se razlikuju po strukama
kako ugovorne strane znaju za postojanu praksu ili barem moraju za nju znati, običaji kao lex
contractus imaju prednost pred zakonima pa trebaju imati prednost i pred konvencijom.

Na trg. običaje upućuje i međ. regulativa:

 europska konvencija o međ. trg. arbitraži određuje da će arbitri voditi računa o odredbama
ugovora i trgovačkim običajima
 arbitražna pravila UNCITRALA određuju da će arbitražni sud donijeti odluku u skladu s
odredbama ugovra i uzet će u obzir trg. običaje mjerodavne za posao
 model-zakon UNCITRALA sadrži odredbu prema kojoj će arbitražni sud u svakom
slučaju odlučivati u skladu s odredbama ugovora i uzet će u obzir trg. običaje mjerodavne
za posao

6. BONA FIDES U BEČKOJ KONVENCIJI

Odredba o savjesnosti i poštenju nalazi se u konvenc. u odredbi o tumačenju konvenc., što je
zapravo kompromis između zemalja Common lawa i zemalja kontinentalnog prava.Prema
konvenc., pri tumačenju će se voditi računa o njezinom međ. karakteru i potrebi da se unaprijedi
Jednoobraznost njene primjene i poštovanje savjesnosti i poštenja u međ.trgovini.

Bona fides nije nač. nepoznato zemljama Common lawa, ali postoje razlike.U Common lawu ne
mogu se naći opća pravila koja nameću poštovanje ovog nač. u toku vođenja pregovora, za razliku
od kontinent.prava koji poznaje culpu in contrahendo i s njom povezane imovin.sankcije.
Bona fides kao pr.standard ušlo je u sve pr.poretke i smatra se 1 od općih nač. prava.Međutim, to
nije propis o pravičnosti koji bi prosudbu pr.odnosa stavio izvan nekog pozit.prava, već je to norma
dodana pr.propisima i kriterij za njihovu primjenu.

86
Osnov.problem u primjeni konvenc. s obzirom na ovo nač. bit će kakav će se sadržaj dati tom
pravilu.Kako se konvenc. primjenjuje na međ.prodaju, nacion.kriteriji koji postoje u zemlji 1
ugovor.strane neće biti mjerodavni ako nisu identični ili slični kriterijima u zemljama obiju
ugovornih strana.
Identitet kriterija najprije će se naći u zemljama s jakom trg.tradicijom i razvijenim trg.pravom.

Međutim, različitost kriterija u zemljama ugovor.strana neće uvijek doći do izražaja jer se
međ.trg.sporovi najčešće rješavaju pred međ.trg. arbitražama na nekom neutralnom mjestu.
Kako će međ.trg.arbitraže tumačiti prava i obveze ugovornih strana u skladu s nač. bona fides, ne
ovisi toliko o običajima u zemljama iz kojih su stranke, nego o pravu koje se treba primijeniti.

Interpretacija pr.standarda ovisi i o sastavu arbitraž.vijeća te vrsti ugovorene arbitraže.

INSTITUCIONALNE ARBITRAŽE – bit će pod utjecajem institucije kojoj arbitraža pripada te
prakse takve arbitraže.AD HOC arbitri ravnati će se prema praksi koja je općenito naišla na
priznanje u međ.arbitražama.
Arbitri će u tumačenju nač.bona fides biti vezani i dodatnim kriterijima – uvažavanjem trg.običaja
kao izraza posl.prakse.

Iako shvaćanja o postupanju u skladu s nač. bona fides variraju prema praksi u pojedinim
zemljama i postojećim trg.običajima, ipak postoji opća suglasnost o minimumu koji se zahtijeva i
tek nakog tog se obično dodaju specifičnosti koje pooštravaju taj kriterij u razvijenijim zemljama.

Konvenc. kao objektivne kriterije za nač.dobre vjere navodi:

1)kriterij razumnog
2)običaj koji je bio poznat ili je morao biti poznat i koji je široko poznat u međ.trgovini i redovno
ga poštuju ugovorne strane u ug. iste vrste u odnosnoj trg.struci

7. HIJERARHIJA IZVORA PRAVA

Općenito je prihvaćeno da međ. trg. pravo potječe iz dva izvora:
1. međunarodnog zakonodavstva
2. međ. trg. običaja
Ti izvori nisu međutim, jedini koji se primjenjuju na međ. trg. ugovore. Osim toga, oni su
dispozitivna pravila pa će trebati redovito primjeniti i prisilne propise koji pripadaju nacionalnom
zakonodavstvu.

Osim toga, međ. konvencije nisu potpune pa će u slučaju pravnih praznina isto tako trebati
primjeniti nacionalne izvore, ako nema međ. autonomnih regulativa.

Formularno pravo međ. trgovine ne čini potpun sustav, već je mnogo toga nepotpuno i proturječno,
što je posljedica postojanja brojnih tvoraca formularnog prava i parcijalnog reguliranja. Osim
toga, formularno pravo se mora kretati u okviru prisilnih propisa mjerodavnog nacionalnog prava,
što znači da strane ne mogu isključiti primjenu prisilnih propisa mjerodavnog prava, niti zakonske
odredbe koje spadaju u okvir javnog poretka zemlje (npr. devizni propisi)

Hijerarhijski red izvora međ. trg. ugovornog prava, nakon ratifikacije BK je:
1. ugovor
2. praksa ustanovljena među stranama (Course of dealing)
3. opći uvjeti poslovanja koje su stranke učinile dijelom ugovora
4. trg. običaji (međ. i nacionalni)
5. konvencija
6. opća načela na kojima se konvencija temelji
7. dispozitivni propisi mjerodavnog nacionalnog prava
8. sudska i arbitražna praksa
9. doktrina
87
8. BEČKA KONVENCIJA I ZOO
Konvencija kao lex specialis ima prednost pred domaćim pravom jer uređuje međ. prodaju.
Kako se konvencijom međ. prodaja regulira kao ratione materiae (međ. prodaja) i ratione
personae (ugovorne strane imaju sjedište na teritoriju različitih država), konvencija kao poseban
zakon ima prednost pred zoo-m

9. DOSEG KONVENCIJE (NAČELA KONVENCIJE)

Iako se konvencija odnosi na međ. prodaju robe, njezin će doseg biti širi jer se neka načela BK
mogu ponegdje primjeniti na cjelokupno međ. trg. ugovorno pravo (dakle, i druge tipove ugovora
koji su se razvili).
Načela koja se mogu smatrati općim stavom su:
1. definicija međ. transakcije
2. metode tumačenja konvencije
3. bona fides
4. pravilo o popunjavanju praznina općim načelima na kojima konvencija počiva
5. metode tumačenja ugovora
6. primjena trg. običaja
7. uvjeti za oslobođenje od odgovornosti
8. opseg naknade štete

Konvencija, međutim, ne počiva samo na nacionalnim kodifikacijama, nego i na sudskoj i

arbitražnoj praksi i doktrini koji su razvili niz načela mjerodavnih za ugovorni odnos. Sudska je
praksa u poredbenom pravu razvila niz pravila koja nisu izričito predviđena u
nacion.kodifikacijama, ali proizlaze iz njih.To su npr.:
 PRAVILO DA SE OBJE UGOVORNE STRANE TREBAJU SUZDRŽATI OD
SVIH POST. KOJI MOGU DOVESTI U PITANJE IZVRŠENJE UG. te posebno
dužnost dužnika da poduzme sve za uredno izvršenje ug.
 OBVEZA ZAŠTITE, koja nalaže da se ne smije ništa poduzeti što može nanijeti štetu
imovini ili pravima 2 strane
 OBVEZA SURADNJE, koja nalaže aktivnu suradnju ugovornih strana u toku cijelog
trajanja ugovor.odnosa
 OBVEZA INFORMIRANJA, koja zahtijeva da za trajanje ugovor.odnosa 1 strana
informira 2 o svim važnim činj.

Ova su se pravila razvila u sudskoj i međ. arbitraž.praksi na osnovi odredaba o savjesnosti i

poštenju (nač.bona fides)

88
GOLDŠTAJN – TRIVA: MEĐUNARODNA TRGOVAČKA ARBITRAŽA
1. POJAM MEĐUNARODNE TRGOVAČKE ARBITRAŽE
2. VRSTE TRGOVAČKE ARBITRAŽE
3. IZBOR MJESTA ARBITRAŽE
4. NEUTRALNOST ARBITRA
5. BROJ ARBITARA
6. MEĐUNARODNA TRGOVAČKA ARBITRAŽA I LEX MERCATORIA
7. LEX MERCATORIA I NACIONALNO PRAVO
8. OSNOVNE KARAKTERISTIKE LEX MERCATORIA (MEĐUNARODNOG
TRGOVAČKOG UGOVORNOG PRAVA)
9. BONA FIDES

89
1. POJAM MEĐUNARODNE TRGOVAČKE ARBITRAŽE
MEĐUNARODNA TRG.ARBITRAŽA = su privatni (nedržavni) sudovi za rješav. sporova s međ.
obilježjem koje stranke na temelju zakon.ovlašt. povjeravaju osobama svog povjerenja sa svrhom
da donesu odluku koja ima snagu pravomoćne sudske presude.

Međ.trg.a. prihvaćena je kao dominantan instrument za rješavanje međ.trg.sporova. Uvaživši

ulogu međ.trg.a. (MTA) sudska praksa i zakonodavstvo u pojedinim zemljama pristupili su međ.
multilateralnim konvenc. i poboljšali domaće pravo koje uređuje pojedina pitanja MTA.

Iako namijenjena prvenstveno rješavanju međ.trg.sporova, MTA može doprinijeti olakšanju

međ.trgovine kao faktor koji djeluje na sprečavanje sporova i sankcionira fair-poslovnu praksu. Na
taj način ona doprinosi stvaranju uvjeta za uredno odvijanje međ.trg.transakcija.

MTA ima jedinstvene karakteristike.To su:

1)izbor arbitra, kao suca povjerenja stranaka i poznavaoca međ.trg.prakse
2)pravo stranaka da izaberu sjedište arbitraž.suda i pravila post.
3)nejavni arbitražni post.
4)u pravilu, jednostupanjsko arbitražno rješavanje
5)olakšice kod priznanja i izvršavanja stranih arbitraž.odluka

Međ.arbitraž.odluka podliježe kontroli nacion. suda bilo kao «domaća» pred sudom zemlje u kojoj
je donesena, bilo kao «strana» pred inozemnim sudom zemlje u kojoj se traži priznanje i izvršenje,
u pravilu samo ako je povrijeđen nacion. jav.poredak – mater. ili procesni.
Kako dakle, meritum arbitraž.odluke u pravilu ne podliježe ocjeni suda prilikom kontrole
arbitraž.odluke, uz izuzetak jav.poretka, pribjegavanje MTA ima za posljedicu primjenu lex
mercatoria – autonomnog prava međ.trgovine u mater. i proc.smislu.

Međutim, dok u pogledu mater.prava postoji suglasnost da je ono jedinstveno, u pogledu pravila
procedure lex mercatoria je izgradio minimum pravila za fair postupanje ostavljajući u granicama
nacion. zakona slobodu kreiranja strankama i arbitrima.

2. VRSTE TRGOVAČKE ARBITRAŽE

Trg.a. mogu biti:
1.STALNE (INSTITUCIONALNE) = su organizac. u okviru kojih arbitraž.sudovi (vijeća ili arbitri
pojedinci) rješavaju sporove
2.AD HOC (POVREMENE) = su povremeni arbitražni sudovi koje stranke formiraju ad hoc, za
rješavanje određ.spora. Rješ. spora ad hoc arbitraža prestaje postojati.

U pogledu određivanja kriterija po kojima se određuje radi li se o MTA najčešće se prihvaća onaj
izražen u BK o međ.prodaji robe – gdje se kao kriterij za određiv. međ.prodaje uzima da je
ug.sklopljen između strana koje imaju svoja sjedišta na teritorijima različ.drž. Isti kriterij prihvaća
i MODEL-zakon UNCITRALA o međ.trg. a.

IZBOR TIPA MEĐ.TRG.A.

Izbor između instituc. ili ad hoc a. uvjetovan je mnogim pravnim i polit. razlozima.
INSTITUCIONALNE A. AD HOC A.
1)one strankama pružaju znatne olakšice putem 1)Arbitri ne stoje pod nadzorom institucije koja
svojih pravila o formiranju arbitraž.vijeća organizira arbitražu
2)putem liste arbitara iz koje se sastavlja vijeće i 2)nema administrativnih troškova
3)putem vlastitih pravila za arbitraž.post. 3)Brzina post. ne ovisi o instituciji
4)Institucija se brine da se post. ne odugovlači i 4)Slobodan izbor arbitara
5)pruža tehničke usluge arbitrima 5)Ad hoc a. se preferiraju u odnosima među
strankama koje pripadaju različ. ekonom.,
90
 pravnim ili društv.sistemima
6)Stranke koje pripadaju istom ili sličnom
ekonom., prav. i kult.krugu lakše će pristati na
nadlež. instit.a. u zemlji koja pripada tom
krugu.

3. IZBOR MJESTA ARBITRAŽE

U međ.trg. pravu izbor sjedišta a. je vrlo važno pitanje. Pravilo je da stranke traže neutralno
mjesto održavanja arbitr.post. kako bi se postigla ugovorna simetrija i ravnopravna podjela tereta
među strankama.

Izbor mjesta a. važan je i jer posredno utječe na izbor nacional. predsjednika a. odn. arbitra
pojedinca, na izbor mjerodavnog prava, na proces. pravo koje se primjenjuje i na nadlež. drž. suda
u vezi s arbitraž.post.

IZBOR MJESTA ARBITRAŽE IMA NEKOLIKO PRAVNIH POSLJEDICA:

1)ako stranke ne ugovore drukčije a. je podvrgnuta sistemu zemlje na čijem se teritoriju provodi pa
jav.poredak tog sistema određuje okvire stranač.dispozicija
2)pr.valjanost a. odluke ocjenjuje se po pravu sjedišta a.
3)poništaj a.odluke moguć je samo u zemlji gdje je odluka donesena i to po zakonu sjedišta a.
4)ako nije drugačije ugovoreno, jezik na kojem se post. provodi jest služb.jezik u sjedištu a., a jezik
na kojem se vodi post. utječe na izbor arbitara, zastupnika stranaka i dr.
5)krivična odgovor. sudionika u a.post. određuje se u pravilu po krivič.pravu sjedišta a. gdje je
neka radnja poduzeta
6)druge posljedice, kao što je određiv. a.troškova, moguće sudske takse i dr.

Pod neutralnim sjedištem a. ne misli se uvijek na drž. već i na mjesto u nekoj drž. u kojem će se
provesti a.

Pri izboru sjedišta treba uzeti u obzir i činjenicu da će a. sa sjedištem u zemljama kontinent.
pr.sistema polagati veću važnost na inkvizicijski post., za razliku od a. u common law sustavima.

4. NEUTRALNOST ARBITRA
Pitanje neutralnosti arbitra, vezano je, u slučaju kad se arbitraž.sud sastoji od arbitra pojedinca, za
tog arbitra, a kod arbitraž.vijeća za njegovog predsjednika.
Pravila za Arbitražni sud Međ.trg. komore predviđaju da će sud odrediti arbitra pojedinca ili
predsjednika vijeća iz zemlje različ. od zemalja čiji su stranke državljani.

Međutim, u odgovarajućim okol. i ako se tome ne protivi nijedna stranka, arbitar pojedinac ili
predsjednik vijeća mogu biti izabrani iz zemlje 1 od stranaka.

Međ.praksa pokazuje da u međ. trg. ug. stranke u pravilu teže za tim da se u ug. unese odredba da
će predsjednik arbitraže, odn. arbitar pojedinac, biti iz treće zemlje.

91
5. BROJ ARBITARA
U pogledu br. arbitara postoje u arbitraž.praksi razlike uvjetovane tradicijom i drugim razlozima
koji se iznose u pogledu br. arbitara.
Po MODEL-zakonu, osnovno je pravilo:
1)da će u pogledu br. arbitara biti mjerodavan arbitraž.ug. Stranke su, dakle, slobodne u određiv.
broja arbitara.
2)U nedostatku sporazuma, arbitražni sud je sastavljen od 3 arbitra.

Praksa pokazuje preferiranje arbitraž.suda od 3 člana pri čemu po 1 imenuje svaka stranka, a
presjednika sporazumno arbitri.U nedostatku takvog sporazuma predsjednika će imenovati
ovlaštenik za imenovanje predviđen u arbitraž.ug., a ako on u ug. nije predviđen bit će mjerodavni
zakon.propisi sjedišta arbitraže.

S pravnog gledišta arbitraž.sud od 3 člana ima višestruko opravdanje. Arbitri koje su imenovale
stranke doprinose uvažavanju različ.gledišta i raznolikih uvida u nacion. nazore i običaje, što
pridonosi razumijevanju merituma spora. Osim toga, to doprinosi povjerenju stranaka u arbitražu.

Vrijednost spora u međ.trg. transakcijama nije prihvatljiv kriterij za određivanje broja arbitara,
jer i spor male vrijed. može imati načelno značenje za konkretni slučaj i buduću praksu.

6. MEĐUNARODNA TRGOVAČKA ARBITRAŽA I LEX MERCATORIA

Međ.trg.pravo usko je vezano uz MTA.Uključivanje arbitraž.klauzule u međ.trg.ug. bitan je
preduvjet za postojanje međ.trg. prava. Stoga je MTA 1 od bitnih instrumenata za razvoj lex
mercatoria.

U teoriji se ističe da postoje 2 izvora suvremenog lex mercatoria:

1)međ.zakonodavstvo u smislu međ.konvenc.
2)međ.trg.običaji

Iz ovog se izvodi zaključak da se lex mercatoria kao «svjetsko trg.pravo» manifestira u 2 aspekta:
1)dijelom kao međ.pravo koje je porijeklom državno u okviru međ.sporazuma
2)dijelom kao pravo koje je spontano nastalo u privrednom prometu.
To spontano nastalo pravo sadržano je u:
 Uzancama međ.trgovine
 Općim uvjetima poslovanja
 Općim načelima civiliziranih naroda i
 Odlukama nedržavnih sudova

Običaji = su pravila nastala u praksi i primjenjuju se ako stranke nisu ništa drugo ugovorile
poznavajući ih ili kad su ih morale poznavati.
Međutim, trg.običaji primjenjuju se na ug. i onda kada ugovarači njihovu primjenu nisu ugovorili,
pa i onda kad su ugovaračima bili nepoznati.

Arbitri u načelu uvijek primjenjuju običaje.Prihvaćen stav je da su strnke, izbjegavanjem drž.

pravosuđa i dajući prednost arbitraž.rješavanju, implicitno izrazile želju da se spor riješi vodeći
računa o pravilima koja se redovno primjenjuju u njihovom profesion.miljeu.

Obveza arbitraže da u svim slučajevima uzme u obzir trg.običaje propisana je u:

1)Europskoj konvenciji o međ.trg. arbitraži
2)Arbitražnim pravilima UNCITRALA
3)Model-zakonu UNCITRALA

92
Razlika između Europske konvenc. s 1, te 2 dva izvora s 2 strane jest što potonja 2 izričito protežu
primjenu trg.običaja i na odluke koje arbitri donose po pravičnosti (ex aquo et bono, kao amiables
compositeurs).
Istovjetan je stav i BK o međ.prodaji robe izražen u čl.9/2, prema kojem se «smatra da su stranke
prešutno podvrgle ug. i njegovo sklapanje običaju koji im je bio poznat ili je morao biti poznat i
koji je široko poznat u međ.trgovini i redovno se poštuje u ugovorima iste vrste».

7. LEX MERCATORIA I NACIONALNO PRAVO

Iako se lex mercatoria odvaja od nacion.prava, ono ne može postojati kao sistem potpuno odvojen
od nacion.prava.Lex merc. nije zatvoreni i cjelovit pr.sistem koji bi u svom totalitetu mogao
nadomjestiti nacion.pr.sisteme, pa ga stoga karakterizira paralelizam s nacion. pr. sistemima.
Potpuno odvajanje lex merc. od nacion.prava nije moguće iz 2 razloga:
1)zahtjev da se poštuje nacion.jav.poredak
2)nepotpunost međ.trg.prava.Naime, praznine u izvorima međ.trg.prava postoje u pogledu općih
odredaba ugovor.prava. Autonomno međ.pravo izgradilo je doduše određ.načela zajednička za sve
trg. transakcije, ali su ona relativno malobrojna.

Stoga će svaka transakcija biti predmet regulacije međ.trg. ugovor.prava i mjerodavnog

nacion.prava.Ako ugovorne strane u ug. ne unesu odredbu o mjerodavnom pravu, ono će biti
određeno u skladu s kolizijskim normama.

BK izričito upućuje na primjenu nacion.prava odredbom da će se pitanja koja se tiču materije

uređene njome, a koja nisu u njoj izričito riješena, rješavati prema općim načelima na kojima
konvenc. počiva, ili u nedostatku tih načela, prema pravu mjerodavnom na temelju pravila
međ.privat.prava.

8. OSNOVNE KARAKTERISTIKE LEX MERCATORIA

Suvremeni lex merc. može se definirati u širem i u užem smislu.
U UŽEM SMISLU = tu se svrstavaju pravila koja nastaju u praksi privrednika u međ.trg.sferi.To
je dakle pravo koje ne stvara drž. kao zakonodavac.
U ŠIREM SMISLU LEX MERCATORIA = se sastoji od međ.konvenc. i trg.običaja.To je skup
pravila koji je autonoman u odnosu prema nacion.drž.pravu.

SUVREMENI LEX MERCATORIA IMA OVE KARAKTERISTIKE:

1. Nastaje u posl.praksi, sankcioniran je u praksi međ.trg.arbitraža i razvija se praksom
međ.trg. arbitraža i doktrinom međ.trg. prava
2. Osim što se razvija praksom u međ.trgovini, razvija se i široko prihvaćenim dokumentima
međ.asocijacija privrednika i drugih centara
3. Lex merc. uvažava i tekstove međ.konvenc. koje još nisu stupile na snagu, preporuke
međ.agencija, pravne vodiče koji se pripremaju u okviru UNCITRALA i drugih agencija
UN-a (tzv. SOFT LAW). Soft law daje orijentaciju o tome što se smatra standardom u nekoj
struci iako nije običaj u pravnotehničkom smislu.Ako standardi ponašanja formulirani u
kodeksu ponašanja odražavaju međ. koncenzus, mogli bi se smatrati odrazom međ.
usvojene prakse.
4. Posebnosti nacion. prakse načelno se ne uzimaju u obzir jer međ.suradnja na privrednom
području počiva na međ. prihvaćenim standardima kao minimumu zajednič. pravila za
međ. posl. transakcije na stabilnosti pr.odnosa, odn. na pr.sigur.
5. Interakcija domaćeg i međ.trg. prava doprinosi usavršavanju obaju prava
6. Praksa pokazuje da vodeću ulogu u stvaranju i sankcioniranju lex merc. imaju centri
međ.trgovine i međ. arbitražni centri koji su se profilirali kao vodeći u struci

93
9. BONA FIDES
BONA FIDES (eng. Good faith, njem. Treu und Glauben) u yu predratnoj terminologiji trg. i građ.
prava prevodila se kao «dobra vjera ».Međutim, Opće uzance za promet robom unijele su u naše
pravo termin «poštenje i savjesnost» koji je prihvatio i ZOO.

Bona fides predstavlja najproširenije i sadržajno najobuhvatnije nač.trg. i posebno

međ.trg.prava.Kao sinonim za poštenje i čestitost, bona fides je = etički standard prema kojemu se
cijeni neki post. ugovorne strane, stranke u arbitraž.sporu, pa i arbitara.Bona fides nije samostalno
pr.pravilo kojim se regulira neki odnos, nego je to norma o primjeni prava koja se primjenjuje na
cjelokupno pravo i sve vrste i tipove poslova i post. regulirane međ.trg. pravom. Bona fides se kao
standard dodaje normi i upotpunjava je te suodređuje njenu primjenu.

Dužnost poštovanja nač.b.f. ne daje ovlast na odluku po pravičnosti, jer bi to bilo u suprotnosti s
autonomijom ugovor.strana i nač. pacta sunt servanta.

Važno pomoćno sredstvo za primjenu nač.dobre vjere jesu običaji u prometu jer oni čine izraz
ponavljanih razumnih odmjeravanja interesa. S obzirom na to, u pogledu regulacije b.f. , najjasnija
je formulacija Građ.zakonika Njemačke, prema kojoj se ug. imaju tumačiti kako to iziskuje dobra
vjera s obzirom na običaje u prometu.

Nač. dobre vjere uzima se u obzir po služb.duž. kod sudova i arbitraža. Ugovor. strane nemaju
pravo da primjenu ovog nač. generalno isključe.

Svrha pravila o savj. i poštenju jest da se spriječi zloupotreba subj.prava, kad titular ne koristi
svoje pravo u skladu s nj. svrhom.Nač. savjes. i pošt. priznaje se princip povjerenja (tzv.Vertrauens
– prinzip) prema kojemu onaj tko se opravdano pouzdaje u poštenje suugovarača ne treba biti
razočaran.
Povjerenje treba biti opravdano, pa je u obzir potrebno uzeti objekt.kriterij, tj. ono što odgovara
pogledima u prometu.Stoga se zloupotrebom prava ne smatra samo šikanozno ponašanje, nego i
proturječno držanje (VENIRA CONTRA FACTUM PROPRIUM) tj. ponašanje proturječno s
vlastitim prijašnjim ponašanjem.

Kao fundamentalno načelo dobra vjera će se primijeniti:

1)na mater.pravo
2)na proces.pravo i nj. učinke i to:
a)na prava i dužnosti stranaka i
b)na prava i dužnosti arbitara
3)na izvanpravnu sferu, gdje su moguće 2 situacije:
a)izbjegavanje ili opstrukcija arbitraže
b)odbijanje ili izbjegavanje da se izvrši arbitraž.odluka

SANKCIJA ZA POVREDU NAČ.DOBRE VJERE:

jest u tome što se postupci koji mu proturječe ne uvažavaju. Opće uzance za promet robom takav
su stav izrazile formulacijom da se «ugovorne strane ne mogu pozivati ne neku od ovih uzanca ako
bi njena primjena u datom slučaju proizvela posljedice protivne tom nač.» U međ.trg.pravu
nepoštovanje ovog nač. ima za posljedicu lišavanje prava koje bi netko imao da je postupao u
skladu s tim nač.

BONA FIDES U PROCESNOM PRAVU

I onda kada ne postoji izričita zakon.odredba o dobroj vjeri u proc.pravu, ovo nač.treba primijeniti
jer se pr.zaštita ne daje da bi se nekoj stranci omogućila zloupotreba u vođenju procesa.
Tu se ubraja vođenje bezizglednih procesa, svjesno iznošenje neistinitih ili poricanje istinitih
činjenič.navoda, postupci koji služe odugovlačenju, prouzrokovanje nepotrebnih troškova i dr.
Sankcija za kršenje nač.dobe vjere sastoji se u tome da se nedopuštena proc.radnja zbog
zloupotrebe odbije.
94
VIŠA SILA
O pojmu više sile u znanosti ne postoji suglasnost:
1.po subj. (relativnoj) teoriji – nema odgov. ako se šteta ne bi mogla otkloniti s najvećom
razumnom pažnjom
2.po objekt. teoriji – traži se da događaj bude nepredvidiv, da predstavlja nesavladivu zapreku i da
ne predstavlja osobnu radnju onog koji se na takav događaj poziva.
Kod više sile se radi o događaju koji je u trenutku zaključenja ug. neovisan o dužniku (nepredvidiv
i neotklonjiv) te koji stoga onemogućuje ispunjenje ug.

Zavisno od toga da li se polazi od objekt. ili subjekt. teorije, zavisi ° pažnje koji se traži da bi se
nepredvidiv događaj smatrao ispričivim.I neotklonjivost je relativna, jer se pretpostavlja ono što se
od konkretnog dužnika može očekivati prema nj. iskustvu, što znači prema iskustvu koje se
pretpostavlja od pripadnika neke struke.

ZOO prihvaća mješovito subjekt.-objekt. rješ. određujući da se dužnik oslobađa odgovor. za štetu
ako dokaže da nije mogao ispuniti svoju obvezu odn. da je zakasnio s ispunjenjem obveze zbog
okol. nastalih poslije sklapanja ug. koje nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći.
Prema ZOO viša sila je vanjski događaj što znači da je izvan stvari ili djelatnosti kojima je
prouzročena šteta.
S obzirom na tu okol. višu silu treba razlikovati od slučaja.Slučaj je unutrašnji događaj koji se desi
dužniku i ne oslobađa odgovor. za neispunjenje ug.

Uzance ne poznaju pojam više sile već dopuštaju da se traži izmjena ili raskid ug. ako su se
promijenile okol. i ako su ispunjeni 2-gi uvjeti.Pritom se traži da događaj bude:
1)izvanredan
2)da se nije mogao predvidjeti u vrijeme zaključenja ug.
3)da bi ispunjenje ug. za 1 stranku postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano velik
gubitak
Po Uzancama se za oslobođenje od odgovor. ne traži nemogućnost ispunjenja činidbe, jer bi to bila
viša sila, već se usvaja kriterij tako nepredviđenih i neotklonjivih pretjeranih tereta koji se ne mogu
pripisati volji ugovornih strana.Ovdje se zapravo radi o clausuli rebus sic stantibus.
Stranka se ne može koristiti primjenom ove klauzule ako su navedene okol. nastupile nakon isteka
roka određ. za ispunjenje, kad je dužnik već u zakašnjenju.
Događaj koji bi opravdao primjenu ove klauzule treba biti tako izvanredan da ispunjenje ug. ne
bude samo teško već pretjerano teško, uključivši pretjerano velike gubitke.Uzima se u obzir rizik
konkretnog dužnika prema struci kojoj pripada.

ZOO predviđa raskid ili izmjenu ug. zbog promijenjenih okol. tj. clausulu rebus sic stantibus.

Neka zakonodavstva danas napuštaju višu silu.Tako njemački BGB ne određuje pojam više sile pa
je nj. sadržaj sporan. Iako se prema razvoju zakonodavstva pojam više sile sve manje koristi treba
ga uzeti u obzir jer se u mnogim privrednim ug. kao razlog za oslobađanje ug. još uvijek uzima viša
sila.Tako u ZOO-u:
 Kod odgovor. za štetu od opasne stvari – određuje se da se imalac oslobađa odgovor. ako
dokaže da šteta potječe od nekog uzroka koji se nalazio izvan stvari, čije se djelovanje nije
moglo predvidjeti ili izbjeći ili otkloniti
 Kod ug. o zakupu – određuje se da zakup prestaje ako zakupljena stvar bude uništena
nekim sučajem više sile
 Kod ug. o prijevozu stvari – prijevoznik nema pravo ni na dio naknade ako u toku
prijevoza pošiljka propadne uslijed više sile
 Prijevoznik odgovara za oštećenje ili gubitak pošiljke koji bi se dogodili od časa
preuzimanja do njene predaje, osim ako su uzrokovani radnjom ovlašt.osobe, svojstvima
pošiljke ili stranim uzrocima koji se nisu mogli predvidjeti ni izbjeći ni otkloniti

95
  Kod ug. o otpremi (špedicija) – ako otpremnik odstupi od dobivenih uputa, odgovara i za
štetu nastalu uslijed više sile, izuzev ako dokaže da bi se šteta dogodila i da se držao danih
uputa
 Kod ug. o organiziranju putovanja – organizator može odustati od ug. potpuno ili
djelomično, bez obveze na naknadu štete ako prije ili za vrijeme izvršavanja ug. nastupe
izvanredne okol. koje se nisu mogle predvidjeti, ni izbjeći ni otkloniti, a koje bi da su
postojale u vrijeme sklapanja ug. predstavljale opravdan razlog za organizatore putovanja
da ug. ne sklopi

Prema Beč.konvenc. ako 1 strana ne izvrši neku od svojih obaveza ona neće biti odgovorna za
neizvršenje ako dokaže da je do neizvršenja došlo zbog smetnje koja je bila izvan njenje kontrole i
da od nje nije bilo razumno očekivati da u vrijeme zaključenja ug. tu smetnju uzme u obzir da je
izbjegne ili savlada njene posljedice.
Beč.konvenc. naziva višu silu smetnjom (impediment).U istom članku određuje se da oslobođenje
od odgovor. za naknadu štete prestaje : ili ugovoreni rok za izvršenje ili dan kad je smetnja
otlonjena uzimajući od ova 2 dana onaj kasniji.
Ako odlaganje izvršenja ug. zbog privremene smetnje predstavlja bitnu povredu ug. 2 strana ima
pravo da raskine ug.

Poseban stav predviđa da se bilo koja strana može koristiti svim pravima koja se inače priznaju
osim pr. na naknadu štete.

Strana koja je primjenom odredbi ovog člana oslobođena od odgovor. plaćanja naknade štete
dužna je da obavijesti 2 stranu o smetnji u utjecaju smetnje na njenu mogućnost da izvrši obvezu.
Rizik za slučaj da obavijest ne stigne 2 strani u razumnom roku pošto je strana koja nije izvršila
obveze saznala ili morala saznati za smetnju, snosi strana koja je poslala obavijest. Ta strana
odgovara i za štetu do koje je došlo zbog neprijema obavijesti. Ovdje se radi o šteti koja je nastala
zbog neprijema obavijesti, a ne o šteti zbog neizvršenja ugovorne obveze.

96
APSTRAKTNA I KONKRETNA ŠTETA
Uzance predviđaju da u slučaju kada kupac odustane od ug. zbog zakašnjenja prodavatelja on
može po svom izboru tražiti aps. ili kon. štetu.
APSTRAKTNA ŠTETA – predstavlja zahtjev za isplatu razlike između ugovorene cijene i tržišne
cijene u vrijeme i na mjestu gdje se ima izvršiti čin. Pretpostavlja se da bi po toj cijeni roba mogla
biti preprodana pa je to šteta koju je kupac neposredno pretpio. Kod aps.štete uzima se u obzir
kakve su posljedice nastale za kupca zbog neispunjennja ug. Polazna točka pri izračunavanju je
mogućnost preprodaje koja se pretpostavlja dok se ne dokaže suprotno.
Budući da se u obzir uzimaju prednosti koje bi kupac imao da je ug. ispunjen (npr. izvozna
premija) aps.šteta ne predstavlja puko izračunavanje razlike između cijene pod kojom je roba
nabavljena i određ.tržišne cijene, već adekvat za dobit s kojom se u poslovnim transakcijama mora
računati. Relevantno vrijeme za izračunavanje je vrijeme kad je isporuka trebala biti izvršena.
KONKRETNA ŠTETA – se prema uzanci sastoji u:
 Razlici između cijene koja je bila ugovorena i više cijene po kojoj je kupac robu kupio kod
3-će osobe
 Naknade troškova u vezi s kupnjom za pokriće te
 Naknade druge štete koju je kupac pretpio zbog toga što prodavatelj nije izvršio isporuku

Kupac će tražiti naknadu konkret.štete ako bi ova bila veća od apstr., ali to treba dokazati.
Kod kupnje na pokriće pretpostavlja se da će kupac zaštititi svoje interese, ali on ne smije postupiti
zlonamjerno niti s nepažnjom na štetu prodavatelja.Treba uzeti u obzir i interese prodavatelja.
Kupac mora obavijestiti prodavatelja samo o namjeravanoj kupnji, ali ne mora i o mjestu i
vremenu namjeravane kupnje, niti o osobi s kojom namjerava zaključiti ug. Ako se ova pravila o
kupnji radi pokrića ne poštuju to nema za posljedicu nevaljanost same kupnje radi pokrića, već će
se uzeti u obzir pri priznanju zahtjeva za naknadu štete.

Za kupnju radi pokrića traži se da je izvršena u primjerenom roku.Ako je izvršena preuranjeno, to

ide na štetu kupca jer prodavatelj još uvijek može izvršiti ug. Osim toga, prodavatelj može staviti
prigovor da bi se kupac mogao odštetiti jeftinije da je kupnju radi pokrića izvršio u roku.

97
 UGOVORI ZOO

1. TRGOVAČKI UGOVOR
2. PRODAJA
3. PRODAJA S PRAVOM PRVOKUPA
4. KUPNJA NA POKUS
5. PRODAJA PO UZORKU ILI MODELU
6. PRODAJA SA SPECIFIKACIJOM
7. PRODAJA SA ZADRŽANJEM PRAVA RASPOLAGANJA ODNOSNO PRAVA
VLASNIŠTVA
8. PRODAJA S OBROČNIM OTPLATAMA CIJENE
9. ZAMJENA
10. PRODAJNI NALOG
11. ZAJAM
12. UGOVOR O DJELU
13. UGOVOR O GRAĐENJU
14. ORTAKLUK
15. UGOVOR O LICENCI
16. OSTAVA
17. USKLADIŠTENJE
18. NALOG
19. KOMISION
20. UGOVOR O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU
21. POSREDOVANJE
22. OTPREMANJE (ŠPEDICIJA)
23. UGOVOR O KONTROLI ROBE I USLUGE
24. UGOVOR O ORGANIZIRANJU PUTOVANJA
25. POSREDNIČKI UGOVOR O PUTOVANJU
26. UGOVOR O ANGAŽIRANJU UGOSTITELJSKIH KAPACITETA (UGOVOR O
ALOTMANU)
27. JAMSTVO
28. UPUĆIVANJE (ASIGNACIJA)
29. BANKARSKI NOVČANI DEPOZIT
30. DEPONIRANJE VRIJEDNOSNIH PAPIRA
31. BANKARSKI TEKUĆI RAČUN
32. UGOVOR O SEFU
33. UGOVOR O KREDITU
34. UGOVOR O KREDITU NA TEMELJU ZALOGA VRIJEDNOSNIH PAPIRA
35. AKREDITIVI
36. BANKARSKA GARANCIJA
37. PRIMJENA ODREDABA O BANKARSKOM POSLOVANJU

98