1.

DEFINICIJA VRIJEDNOSNIH PAPIRA

 

Vrijednosni papir predstavlja dokument kojim se dokazuje vlasništvo odnosno određeno

pravo u gospodarskom odnosu. Pod vrijednosnim papirima danas se smatraju dionice
dioničkih društava, industrijske i državne obveznice, investicijski certifikati o sudjelovanju u
investicijama, rudarski kuksi i druge vrijednosnice kojima posluje burza. Vrijednosni papiri se
kupuju i prodaju na burzovnom tržištu, a burze i državne ustanove (kao što su SEC u SAD)
brinu se o njihovoj vrijednosti i valjanosti radi očuvanja svoga poslovnog ugleda i sigurnosti
kupaca. Na burzama se ne mogu ili se ne bi smjeli pojaviti vrijednosni papiri tvrtki koji za
njih nemaju pokriće u sredstvima i imovini. Vrijednosni papiri se kupuju da bi se zaradilo na
temelju dividende i kamate ili na temelju njihove prodaje.

Vrijednosni papir kao pravni pojam moguće je odrediti kao:

1. ispravu,

2. pravni posao,

3. stvar.

Vrijednosni papir je isprava o imovinskom pravu čije ostvarenje je uvjetovano držanjem

isprave. To je isprava kojom se njen izdavatelj obvezuje ispuniti obvezu upisanu na toj
ispravi, njenom zakonitom imatelju.

Vrijednosni papir ne mora imati oblik isprave, već može imati oblik elektroničkog zapisa
(nematerijalizirani vrijednosni papiri).

Prema svojoj pravnoj naravi vrijednosni papir je jednostrani pravni posao kojim se njegov
izdavatelj obvezuje ispuniti određenu činidbu u njemu naznačenom ovlašteniku. Obveza iz
vrijednosnog papira nastaje u trenutku kad ju izdavatelj vrijednosnog papira preda njegovu
korisniku. 

3
Vrijednosni papir je stvar – objekt stvarnih prava (pravo vlasništva i založnog prava)

S toga se razlikuje pravo iz papira i pravo na papir. Pravo iz papira je inkorporirano u

vrijednosni papir i po svojoj naravi je uglavnom imovinsko. (obvezno pravo odnosno
tražbina) Pravo na papir je stvarno pravo. Npr. pravo vlasništva, založno pravo, pravo
uživanje itd.

Pravo iz papira pripada osobi (pravnoj ili fizičkoj) kojoj pripada i pravo na papir. Legitimacija
iz vrijednosnog papira znači pripadanje prava inkorporiranih u papiru određenoj osobi.

U vrijednosne papire koji sadrže neko imovinsko pravo ubrajaju se: mjenica, ček, obveznica,
dionica, teretnica, skladišnica, certifikat, komercijalni zapis, blagajnički zapis, trezorski zapis,
trgovačka uputnica, kreditno pismo, polica osiguranja, certifikat o depozitu itd.

U vrijednosne papire ne spadaju: razna uvjerenja, svjedodžbe i slične isprave koje ne

sadrže imovinsko pravo. U vrijednosne papire ne spadaju ni isprave kojima se dokazuje
postojanje imovinskog prava kao npr. zadužnica, kao ni banknote, biljezi, poštanske marke i
sl. jer su oni isključivo sredstva za plaćanje. 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

4
 1.1Vrste vrijednosnih papira

A) prema vrsti inkorporiranog prava u vrijednosnim papirima

1. OBVEZNOPRAVNI PAPIRI –  vrijednosni papiri koji sadrže određenu tražbinu koja

pripada ovlašteniku (imatelju papira) prema dužniku; tražbina je uglavnom novčana; Npr.:
mjenica, ček, obveznica, kreditno pismo;

2. STVARNOPRAVNI PAPIRI –  inkorporiraju neko stvarno pravo kao što je pravo

vlasništva ili založno pravo; Npr.: založnice i tzv. tradicijski papiri: skladišnica i teretnica

3. KORPORACIJSKI PAPIRI –  sadrže pravo neke osobe na članstvo, upravljanje i

sudjelovanje u dobiti u pravnoj osobi (korporaciji); Npr.: dionice kod dioničkih društava

B) prema načinu određivanja korisnika (osobe ovlaštenika)

1. PAPIRI NA IME – To su oni vrijednosni papiri kod kojih je osoba ovlaštenika poimenično
određena.

Za ostvarivanje prava iz papira nužno je držanje papira uz dokaz da je držatelj papira osoba
naznačena na papiru. Kao papiri na ime mogu se izdavati: polica osiguranja, štedna knjižica,
skladišnica: Mjenica i ček mogu biti vrijednosni papiri na ime (iako su ex lege vrijednosni
papiri po naredbi) ako im se doda tzv. rekta klauzula (koja glasi «ne po naredbi») čime se
ovim papirima oduzima mogućnost prenošenja indosamentom, što je inače odlika papira po
naredbi. Način prenošenja papira na ime, kao i za ostale tražbine građanskog prava, je cesija.
Kod prijenosa cesijom dužnik zadržava svoje prigovore protiv novog imatelja papira
(cesionara) koje je imao i prema prijašnjem imatelju (cedentu), što se ne događa kod ostalih
vrijednosnih papira.

2.PAPIRI PO NAREDBI – To su vrijednosni papiri u kojima je ovlaštenik poimenično

naznačena osoba, ali i svaka druga osoba koju ona svojom naredbom odredi. Papiri po naredbi
prenose se indosamentom. Indosament je izjava dosadašnjeg korisnika papira (prenositelja –
indosanta) kojom prenosi papir na drugog korisnika (indosatara). Ispisuje se na poleđini
papira (talijanski «in dosso» - na poleđini) zbog čega se i naziva indosamentom.

5
Kod mjenice i čeka postoji odgovornost indosanata svim indosatarima sve dok glavni dužnik
ne iskupi vrijednosni papir. Za razliku kod cesije, obveza dužnika je kod papira po naredbi
samostalna u odnosu na novog vjerovnika – indosatara, pa tako dužnik ne može isticati protiv
novog vjerovnika prigovore koje je imao prema prijašnjem vjerovniku – indosantu. Za
legitimaciju je potrebno:

1. držanje papira i

2. imatelj papira mora dokazati neprekinuti niz indosamenata.

Neprekinuti niz indosamenata znači da je u nizu vjerovnika prenositelj (indosant) uvijek ona
osoba koja je u indosamentu, koji je neposredno prethodio, bila indosatar (osoba na koju je
pravo preneseno).Postoji puni indosament, bjanko indosament, rekta indosament i indosament
na donositelja. Puni indosament sadrži sve elemente indosamenta:
1. odredbu o prijenosu papira,
2. ime osobe na koju se papir prenosi – indostar
3. potpis indosanta.
Ako izostanu prva dva elementa onda se govori o bjanko indosamentu. Kod indosamenta na
donositelja (koji vrijedi kao bjanko indosament) indosant ne naznačuje ime indosatara niti
ostavlja prazan prostor da se upiše njegovo ime, nego iznad svog potpisa stavlja riječ
«donositelju» ili «na donositelja» ili neku drugu riječ koja znači isto. Rekta indosament sadrži
rekta klauzulu - «ne po naredbi», kojom se zabranjuje indosataru da papir dalje prenosi
indosamentom, čime se takav papir transformira u papir na ime i dalje se može prenositi samo
cesijom.
3. PAPIRI NA DONOSITELJA –  To su vrijednosni papiri kod kojih je korisnik svaki
donositelj –  držatelj papira. Neki vrijednosni papiri su ex lege papiri na donositelja (ček u
kojem nije naznačen korisnik), dok drugi to mogu postati unošenjem klauzule «plativo
donositelju» ili njoj slične.
Kao papir na donositelja izdaju se: skladišnica, obveznica, založnica i dr. Tu bi spadali i
legitimacijski papiri kao što su željezničke i autobusne putne karte, tramvajske karte, ulaznice
(kazališne karte, kino ulaznice) bonovi za hranu i sl.
Papiri na donositelja su pretežno obveznopravni papiri s tim da činidba može biti novčana ili
nenovčana. Papir na donositelja se prenosi putem tradicije – iz ruke u ruku.